OLIMP 23

OLIMP-prelom 23ok

7/1/07

19:29

Page 22

FILOZOFIJA ©PORTA

Sloboda i πport »ovjek/πportaπ sebe doæivljava kao slobodno biÊe koje je dobrovoljno izabralo uvjete odreenog πporta unutar kojeg su neki elementi nuæni. Time πportaπ postaje svjestan svojega identiteta kao objektivnog "Ja" predstavljenog akcijom, i subjektivnog "Ja" predstavljenog namjerom, te spoznaje njihovo pomirenje

Piπe Drago VujeviÊ ovjek, prema Kantu, pripada dvama svjetovima: kao osjetilno biÊe πto se usmjeruje k sreÊi i ugodi on pripada svijetu prirodne nuæde, a kao biÊe slobode pripada umnom svijetu. Kao umno biÊe, on egzistira kao svrha sama po sebi, kojega odreuje njegova svijest i savjest.

EtiËki karakter vladanja pretpostavlja autonomiju naπe volje i slobodnu volju, jer jedino uz autonomnu slobodu volje, etiËka obaveza/imperativ moæe imati bezuvjetan/kategoriËki karakter.

Taj moralni kategoriËki imperativ, koji mora biti aprioran i formalno opÊenit, po Kantu glasi: Radi uvijek tako da moæeπ htjeti da maksima tvog htijenja bude opÊenit zakon. Dakle, svako djelovanje za koje moæeπ poæeljeti da postane opÊi zakon, moralno je djelovanje.

»

Postoji li sloboda?

EtiËko djelovanje, dakle, pretpostavlja slobodu. Postoji li sloboda? Ispitivanje prirode i cjelokupne realnosti uËi nas da slobode nema. Stvari su razumljive samo ako su podvrgnute nuænosti prirodnog zakona. Ali postojanje etiËkog "treba da" govori nam da sloboda ipak postoji. Ne moæemo izbjeÊi 22

unutarnji glas koji nam govori πto je dobro. Ono "treba da" implicira ono "mogu". Dakle, sloboda postoji - ona postaje realnost kroz moje djelovanje.

Sloboda i moralni zakon u kauzalnom su odnosu; preko moralnog zakona doznajemo za slobodu koja ga je omoguÊila. Moralnome su sudu, dakle, podvrgnuta samo ona djela koja su uËinjena pri punoj svijesti, slobodnom voljom.

Sloboda je, nadalje, nezamisliva bez druπtvenog konteksta, ona se samo u zajednici s drugima ostvaruje i traæi uzajamnost. »ovjek kao Ëovjek moæe biti slobodan samo ako je i drugi slobodan, te slobodu drugoga priznaje kao vlastitu slobodu. Sloboda, takoer, ne znaËi imati neograniËene moguÊnosti, ona, naprotiv, samu sebe ograniËava. Samo konaËno i, uvjetno reËeno, limitirano biÊe moæe birati; samo se takvom biÊu nadaju alternative.

Sloboda, dakako, zahtijeva i opoziciju, fakte da se s njima "obraËunava". »ovjek moæe formirati namjeru, za razliku od puke æelje, samo onda ako uzima u obzir ËinjeniËne moguÊnosti. Bez ljudskog bi ograniËenja, naime, æivot bio tek kao san u kojem puka æelja ne bi bila razliËita od stvarnosti.

©portaπ sebe doæivljava kao slobodno biÊe Postoje li uvjeti u tom smislu bolji od onih koje nam pruæa πport?

Metheny kaæe: U kompleksnim smo uvjetima æivota rijetko, ako ikad, slobodni koncentrirati svu svoju paænju