OLIMP 21

OLIMP-prelom 21/2006

1/3/07

14:45

Page 8

AKADEMSKI O ©PORTU Akademik Milan Moguπ, predsjednik HAZU-a

Nogometno-navijaËka epizoda redsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti akademik Milan Moguπ otkriva Olimpu da je poloæio ispit za nogometnoga suca, priËa kako je ljubav za nogomet preπla na planinarenje, komentira πport nekad i danas.

Razgovarao Marko CuraÊ

Osobito je bio razvijen lovaËki πport, pa je i danas lovaËko druπtvo Jarebica veoma aktivno. U tu bi se razonodu moglo ukljuËiti i lovljenje ptica pjevica, u Ëemu sam i sâm sudjelovao, jer je bilo normalno da gotovo svaka senjska obitelj ima barem jednu krletku s pticama pjevicama.

Ribolovstvo je bilo viπe zanimanje, obrt, pa πportskoga organiziranoga ribolovstva zapravo nije ni bilo. Dvije meteoroloπke krajnosti - mirno more ili senjska bura - nisu pogodovale da se razvije jedrenje. Doduπe, bilo je u novije vrijeme nekih regata koje su dodirivale Senj, ali dosta rijetko.

Kao πto vidite, govorim viπe o interesu koji je vladao za πport u jednome primorskome gradu, o okruæenju koje je ponijelo i mene, pa mi je bilo normalno da kao student odlazim redovito na tadaπnje nogometne utakmice, bilo na Dinamovu ili Zagrebovu igraliπtu. ©toviπe, poloæio sam tada ispit za nogometnoga suca, sjeÊam se da je sa mnom bio i Aleksandar Bazala, kasnije profesor na Ekonomskome fakultetu, sudaËki “fuÊkao” ili “mahao” na mnogim nogometnim utakmicama zagrebaËkoga nogometnoga saveza ili podsaveza, od BorËeca do Vrbovca. Sjediπte je tadaπnje sudaËke organizacije bilo na poËetku Gajeve ulice, gdje je danas produæetak hotela Dubrovnik.

Zavrπivπi studij, zavrπila je i moja “sudaËka” nogometno-navijaËka epizoda, a ljubav za nogomet preπla je polako na planinarenje, doduπe klupski ne baπ dovoljno organizirano, ali s prijateljima gotovo redovito, obiËno subotom ili nedjeljom ili oba ta dva dana. Sljeme sam propjeπaËio uzduæ i poprijeko, kreÊuÊi od kuÊe Ëak i kad je padala kiπa.

kojih je najmlai Ivo, kasnije nazvan Dæalma, postao poznati domaÊi i strani trener.

Bilo je i drugih igraliπta, npr. betonirani teren za tenis podno Nehaja, najËeπÊe prazan, pa stoga nisam tada vidio nijednoga teniskoga treninga, a kamoli utakmice. Naπao se u jednomu poratnomu razdoblju i veslaËki Ëamac, ali znaËajnijega veslaËkoga πporta u Senju nije bilo.

Pratite li πportske dogaaje danas?

- Da, na televizijskim ekranima, relativno Ëesto, i to bez obzira na vrstu πporta, tj. jednako volim gledati npr. skijanje i tenis. Taj dio dana pretvaram u ugodan i meni potreban, ali vremenski ograniËen odmor. A kad su velika natjecanja, npr. olimpijske igre ili kakvo svjetsko prvenstvo, izaberem πto Êu gledati, i toga se disciplinirano dræim.

P

SjeÊanja iz proπlosti.

- Svakomu je djeËaku svojstveno da se, amaterski dakako, bavi kakvim πportom.

BuduÊi da sam roen u Senju, dakle uz more, volio sam plivati i roniti na dah, πto je najËeπÊe imalo obiljeæje prijateljskoga natjecanja jer organiziranoga plivaËkoga kluba nije tada, prije II. svjetskog rata, bilo, a nema ga ni danas. Zato su, oni stariji od nas, plivali npr. za suπaËku Victoriju (Neda KrmpotiÊ) ili ljubljansku Iliriju (Ivo Scarpa). Kad bi u ljetno doba doπli u rodni Senj i trenirali na kupaliπtu, mi bismo im se divili.

U gimnaziji pak imali smo tjelovjeæbu kao poseban nastavni predmet. U moje gimnazijsko doba uËiteljem je tjelovjeæbe bio Ivan Majcen. Pored neπto gimnastiËkoga razgibavanja glavni je πport bio nogomet, na tadaπnjem relativno malome nogometnome igraliπtu zvanomu ©tela. Za najveÊi dio djeËaka moje dobi bio je to zapravo nastavak uliËnoga nogometanja krpenjaËom, odnosno prijelaz od krpenjaËe na “pravu” koænatu loptu. Neki su bogatiji uËenici imali Ëak i kopaËke. Najvaænije su gimnazijske utakmice bile tada izmeu nas domaÊih gimnazijalaca i “konviktaraca”, tj. onih uËenika koji su bili smjeπteni u jednomu od konvikta.

NajveÊi je bio OæegoviÊianum.

Senj je tada imao i nogometni klub imenom Senia. Razumije se da smo svi navijali za taj klub koji se natjecao u nekoj tadaπnjoj regionalnoj nogometnoj ligi. A i uzori su nam bili najbolji domaÊi igraËi, npr. Vlade Butorac zvani Jenac; kasnije je preπao u ZET, klub zagrebaËkih tramvajaca. Neki su pak posezali i za zvuËnijim imenima, kao npr.

Hitrec ili Leπnik. Nakon II. svjetskoga rata Senia je preimenovana u Nehaj. U tome je klubu igralo mnogo Senjana, a iz njega potjeËu trojica braÊe MarkoviÊa, od 8

Baviti se danas πportom je profesija, zanimanje, zahtijeva od svakoga kudikamo viπe treniranja, rada, pomoÊnih πportskih aktivnosti. Nekada nije bilo tako. Ali mnogo je vaænije od spomenutih dviju krajnosti da se stalno razvija i πiri amaterska baza, ponajviπe u πkolsko, uËeniËko doba, kaæe Moguπ