OLIMP 19

OLIMP-prelom 19/2006

6/8/06

12:47

Page 20

SPORT I NOVINARSTVO

Olimpijska ideja

ne bi opstala bez novinara U uvjetima rada neshvatljivim danaπnjim generacijama, novinari su s I. OI u Ateni uspjeli obavijestiti sportsku javnost o veoma skromnim poËecima tog neobiËnog dogaaja - olimpijskih igara i od njih uËiniti opÊeprihvaÊenu i poæeljnu svjetsku priredbu Piπe Æarko SusiÊ

okret olimpijskih igara i novinari neraskidivo su vezani od samog poËetka prije 112 godina. Da novinari nisu uoËili dalekovidnost Pierrea de Coubetina u godinama najveÊeg razvoja svjetskog imperijalizma s, tada gotovo neshvatljivim, naËelom: "Na olimpijskim igrama nema mjesta rasnim, vjerskim, nacionalistiËkim i materijalnim diskriminacijama", ideja ni tada ni kasnije - ne bi opstala.

Da malobrojni novinari na I. olimpijskim igrama u Ateni 1896., a pogotovo 10 stranaca meu tridesetak tada prisutnih novinara, nisu uoËili dalekoseænost i æivotnost zamisli olimpijskih igara, one ne bi preæivjele, kao πto nije preæivio niz tada veoma zapaæenih ideja. U uvjetima rada neshvatljivim danaπnjim generacijama novinara (olovka ili pero i tinta, brzojav s morseovim znakovima ili pokoji primitivni i nepouzdani telefon), oni su uspjeli pravilno obavijestiti sportsku javnost o veoma skromnim poËecima tog neobiËnog dogaaja olimpijskih igara i od njih uËiniti opÊeprihvaÊenu i poæeljnu svjetsku priredbu.

P

20

U Ateni 30 novinara Tadaπnji novinari pisane rijeËi, a danaπnji poslenici tzv. medija, uspostavili su takvo poimanje i prihvaÊanje olimpijskih igara da je, od tadaπnjih vjerojatno tridesetak novinara u Ateni ,108 godina kasnije, opet u Ateni, broj narastao na 10.500. I svi su bili privilegirani i sretni πto su izabrani iz deseterostruko veÊeg broja onih koji su æeljeli dobiti pravo izvjeπtavanja o tom dogaaju. Sve se to ima zahvaliti onim malobrojnim, ali dalekovidnim na poËetku olimpijske ideje. PoËelo je s tridesetak (10 stranih) novinara i 10 fotografa (dva stranca). Od toga broja, Ëetvero su bili aktivni sportaπi.

O II. i III. igrama, nesretno spojenim sa svjetskim izloæbama 1900. i 1904. u Parizu i St. Louisu, nema podataka o novinarima i njihovom radu. Zna se da je 1908. u Londonu bilo stotinjak novinara, ali se o njihovom radu ne zna niπta pobliæe. Tek se neπto viπe zna o Igrama kod sistematiËnih ©veda u Stockholmu 1912. Oni su registrirali 260 novinara i 11 fotoreportera, od Ëega su samo tri bili stranci, jer su organizatori pravo snimanja (prvo na

OI) povjerili "Hasselbladu", tvrtci poznatih fotoaparata.

Kao, uostalom, i sve nakon I. svjetskog rata, naglo se unaprijedio olimpijski pokret i olimpijske igre u njemu. VeÊ je u Parizu 1924. zabiljeæeno 724 novinara pisane rijeËi i Ëak 120 fotoreportera. Od Evrope daleki Los Angeles 1932. biljeæi 788 novinara i pet sluæbenih fotoreportera, uz neodreeni broj Ëlanova sindikata novinara i fotoreportera. U Los Angelesu se zbio dogaaj posebno vaæan za olimpijske igre. Na inicijativu press-odjela organizacijskog odbora, 1500 radijskih amatera, tada vrlo mnogobrojnih i popularnih u svijetu, obavjeπtavalo je dan i noÊ o zbivanjima u Los Angelesu.

Bitan napredak u obavjeπtavanju s olimpijskih igara zbio se u Berlinu 1936. Tadaπnji je nacistiËki reæim u NjemaËkoj najprije odbio prirediti igre, jer je Hitler bio protiv te "oligarhijske