OLIMP-prelom 18/2006
3/27/06
10:20
Page 14
OLIMPIJSKE LEGENDE: Ivo Ratej, hokejaπ na ledu
vo Ratej sportaπ je od glave do pete, oliËenje profesionalca bio je i u danima kada se sportom bavio amaterski. Bio je svestran: bavio se gimnastikom, igrao nogomet i tenis, ali najveÊa sportska ljubav bila mu je i ostala - hokej na ledu. I danas, kada je uz hokej samo kao gledatelj. Kaæe, dosta je bilo Ëetrdeset godina, lijepa je to brojka nakon koje je doπlo vrijeme za mlae. Prije Ëetiri godine, na Kellerovom memorijalu, ponovo je navukao oklop i 20 minuta druæio se s pakom. I premda je to bilo onako jako, jako rekreacijski i veteranski, reÊi Êe, opet je osjetio adrenalin koji hokej na ledu nudi. I kada bi opet birao karijeru, opet bi izabrao hokej na ledu. Kod Ive Rateja je tako, hokej pa opet hokej: æivot uz bandu. S obje njene strane. Dugo su se pisale priËe o hokejaπu Ivi Rataju. Kada je jednom zgodom morao potraæiti rodni list, otkrilo se da je zapravo - Ratej. Hokeja glede, to jedno slovo niπta ne mijenja. Rataj ili Ratej, svi znaju o kome je rijeË.
I
Triput na igrama Ivo Ratej roen je 11. rujna 1941. u Celju. Kao djeËak bavio se gimnastikom i klizanjem, a sa 16 godina zaigrao je za najbolju momËad hokejaπa na ledu Celja. Za MedveπËak je igrao od 1961. sve do 1984. godine. Tada se sluæbeno oprostio, no kada je ustrebalo, navlaËio bi oklop i nakon toga. Jednu sezonu (1971.) proveo je u bundesligaπu Mannheimu za koji je odigrao 52 utakmice, sve te sezone. Poziv da se okuπa u NHL-u (1968.) nije prihvatio. Za reprezentaciju bivπe Jugoslavije odigrao je viπe od 200 utakmica nastupivπi i na πest svjetskih prvenstava i triput na olimpijskim igrama: 1964. u Innsbrucku, 1986. u Grenobleu te 1972. u Sapporu. 14
Grenoble je bio vrhunac Pitanje o Ratejevim dometima ostat Êe zauvijek bez odgovora, jer odbio je poziv da se okuπa u NHL-u Piπe Zvonimir VukeliÊ Zavrπio je Fakultet za fiziËku kulturu u Zagrebu i Trenersku πkolu hokeja na ledu u Pragu. Trenerskim pozivom u MedveπËaku se bavio 30 godina vjeæbajuÊi u tom razdoblju momËadi svih dobnih kategorija. U struËnom stoæeru hrvatske reprezentacije bio je od 1990. do 2002. obnaπajuÊi duænosti izbornika, sportskog direktora i trenera. Kao teniski trener radio je u Reutlingenu. Dobitnik je nagrade Hrvatskog olimpijskog odbora za æivotno djelo. U mirovinu je otiπao iz zagrebaËke Osnovne πkole Bartola KaπiÊa, gdje je predavao tjelovjeæbu. Sin Ivo nastavio je oËevim stopama, igrao je u MedveπËaku i za hrvatsku reprezentaciju i bavi se trenerskim pozivom.
Zlatno doba ©alate Sa 16 je bio najmlai u momËadi Celja. Tijekom sluæenja vojnog roka u Zagrebu trenirao je s "medvjedima" i odradio viπe treninga u toj jednoj jedinoj sezoni negoli sveukupno prije toga u Celju. Zagreb je na ©alati dobio plohu s umjetnim ledom i to je bio razlog πto je ostao. Kao mladac igrao je sa starim zagrebaËkim hokejskim vukovima LaziÊem i KrajaËiÊem, zatim je πezdesetih doËekao jaki MedveπËak s Borisom Renaudom, Pantom AnËeviÊem, Miranom Krmeljom... Bilo je to zlatno doba ©alate, na tribinama se znalo okupiti i 6000 gledatelja. Igralo se uvijek utorkom i petkom, uvijek popodne u pet. Pet minuta od JelaËiÊplaca, sa πpice na ©alatu, a nakon tekme i kuhanog vina, opet na πpicu. - Bila je sjajna atmosfera - opisat Êe to doba Ratej. MedveπËakovi hokejaπi po popularnosti su tada bili odmah uz Dinamove nogometaπe. "Plavi", a i Zagrebovi nogometaπi, dolazili su na ©alatu navijati za "medvjede", dolazili su i rukometaπi, odbojkaπi. A hokejaπi bi odlazili "drukati" na njihove utakmice. Æivjelo se drukËije nego danas, bila je to velika zagrebaËka sportska obitelj. Bili su to i dani u kojima su navijaËi sa svojim zvijezdama zajedniËki komentirali utakmicu, sportsko razdoblje prepuno posebnog πarma. - Jesenice su tada sa 20 reprezentativaca bile nedodirljive. Ipak dobili smo ih i pamtim tu 3-2 pobjedu, pamtim i naπe drugo mjesto u ligi. Jaka