OLIMP 16

PUBLICISTIKA

„Sportska arhitektura u Zagrebu" Ariana ©tulhofer

PoËelo je ureenjem otvorenog streliπta na Tuπkancu Knjiga potvruje veÊ poznatu tezu da se o ureenju i saniranju πportskorekreacijskih objekata u gradu Zagrebu premalo brine te da oni ustupaju mjesto drugim objektima koji ne jamËe podizanje kvalitete æivota Piπe Saπa Ceraj, prof.

„Sportska arhitektura u Zagrebu" autorice dr. sc. Arijane ©tulhofer izaπla je 2005. godine u izdanju nakladniËke kuÊe „Naklada JurËiÊ d.o.o." i sunakladnika Arhitektonskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu. Format knjige je 26,6x21, mekani uvez, a broj stranica je 203. Knjiga sadræi tristotinjak crno-bijelih fotografije i skica.

Knjiga govori o problematici sportske arhitekture i podijeljena je na 15 sljedeÊih poglavlja: Uvod, Sportski tereni zapadnog i juænog perivoja, Elipsa srednjoπkolsko igraliπte, Sportsko-rekreacijski centar „©alata", Sportski tereni u Maksimiru i Sveticama, Sportsko-rekreacijski tereni uz Savu, Primjeri izvan odabranih podruËja, ZakljuËak, Summary, Literatura, Arhivski i dokumentacijski izvori, Izvor ilustracija, Kazalo osobnih imena, Zahvale, Biljeπke o autorici.

Autorica u uvodu knjige istiËe Ëinjenicu da povijest gradnje πportskih graevina u Zagrebu poËinje poËetkom XIX. stoljeÊa, 1808. godine, ureenjem otvorenog streliπta na Tuπkancu. Na izgradnju πportskih graevina, razvoj πportske arhitekture i πkolovanje πportskih struËnjaka utjecao je velikim dijelom dr. Franjo BuËar. BuduÊi da u Zagrebu u to vrijeme nisu postojala nikakva sluæbena i ureena igraliπta zapoËinje se s ureivanjem igraliπta u πkolama.

12

Fascinantno je vidjeti na jednom mjestu obraene sve vaænije πportske objekte u Zagrebu od prvog zagrebaËkog ureenog klizaliπta, zgrade Hrvatskog sokola, Gradskog kupaliπta, Sokolskog doma, preko plivaliπta, Sportskog parka „Mladost" pa sve do Jaruna.

Autorica ove vrijedne knjige nije izostavila ni naπe velikane arhitekture i graditeljstva kao πto su: Ivan BabiÊ, Franjo Bahovac, Antun Ulrich, Ljudevit Gaj, Vladimir Turina, Franjo Neidhart, Eugen Erlich…, da spomenemo samo neke.

U ZakljuËku knjige je vidljivo da se regulatorne osnove Zagreba, izraivane u drugoj polovici XIX. i poËetkom XX. stoljeÊa, gotovo uopÊe nisu bavile πportskim sadræajima te da se, naæalost, πportski sadræaji javljaju spontano inicijativom pojedinaca ili πportskih druπtava. Knjiga potvruje veÊ poznatu tezu da se o ureenju i saniranju πportsko-rekreacijskih objekata u gradu Zagrebu premalo brine te da oni ustupaju mjesto drugim objektima koji ne jamËe podizanje kvalitete æivota.

Knjiga Êe posebno zanimati arhitekte, ali Êe takoer biti vrlo zanimljiva i πportskim djelatnicima, posebno onima zainteresiranim za povijest πportskih graevina u glavnom gradu Hrvatske, Zagrebu.