SPORT I DIZAJN
Reci mi
piktogramom Piktogram mora sadræavati karakteristike znaka, a ne opisne ilustracije, mora biti neovisan o bilo kojoj kulturi, ali ujedno i razumljiv svakoj. Vizualna pravila moraju piktogram u sistemu znakova uËiniti lako Ëitljivim za svaku osobu, bez obzira na stupanj njezina obrazovanja Piπe Iva Breæanski
ovoriti o piktogramu u kontekstu povijesti olimpijskih igara znaËi promiπljati uzajamnu povezanost i odreenu uvjetovanost dviju razliËitih disciplina: sporta i dizajna. Upravo zahvaljujuÊi interdisciplinarnim odnosima moguÊe je jasnije i kvalitetnije prepoznavanje karakteristika odreenih disciplina koje se razliËitom svrhovitoπÊu nadopunjavaju. Fenomen piktograma javlja se radi potrebe za komunikacijom, kao grafiËki simbol neposredne i univerzalne Ëitljivosti. Osnovni uvjet jest njegova korisnost, upotrebljivost forme, a karakteristika jednostavno razumijevanje i Ëitljivost moguÊe bez prethodnog prouËavanja. Primjerice, matematiËki simboli plus (+) ili minus (-) nisu piktogrami, jer njihova ispravna interpretacija pretpostavlja uËenje, odnosno, odreenu razinu znanja. Piktogrami, dakle, ne smiju biti oblikovani previπe apstraktno ili pojednostavljeno, jer bi se na taj naËin oteæalo njihovo razumijevanje. Takoer nije uputna njihova prevelika opisnost i optereÊenost detaljima, kao πto je sluËaj bio na XIV. olimpijskim igrama 1948. u Londonu. Da bi se konaËno utvrdio suvremeni sistem kreativno oblikovanog piktograma u seriji trebalo je Ëekati XVIII. olimpijske igre u Tokiju 1964. godine, kada je tim od tridesetak japanskih dizajnera na
G
24
Ëijem su Ëelu bili art-direktor Masaru Katzumie i grafiËki dizajner Yoshiro Yamashita postavio temelje nove vizualne logike nakon Ëetiri godine iscrpnog rada.
Tokijski simboli Tako znaËenje i utjecaj olimpijskih igara postaje, heterogenoπÊu kultura i interesa, izazov i konkretan poligon za stvaranje internacionalno prihvatljivog vizualnog jezika. Dvadesetak tokijskih simbola kreiranih za razliËite sportske discipline (kao i novi informativni znakovi), zbog svoje Êe kvalitete i jasnog koncepta postati opÊe prihvaÊeni po cijelom svijetu kao temelj daljnjeg razvitka piktograma na olimpijskim igrama. KarakteristiËno ukidanje nepotrebnih detalja i pojednostavljenje forme iznosi u prvi plan vrijednost samog grafiËkog dizajna, a ukupna stilizacija naglaπava ono πto je u sportu najvaænije - pokret. Godine 1968. za Olimpijske igre u Meksiku, dizajnerski tim pod vodstvom Manuela Villazóna i Mathiasa Goerlitza Ëini korak dalje u pojednostavljenju i koncentraciji informacije. Naime, umjesto cjelovite figure sportaπa u pokretu koji ukazuje na odreenu sportsku disciplinu, pojavljuje se karakteristiËan detalj koji upuÊuje na cjelinu. Primjerice, figuru veslaËa zamijenit Êe stilizirani detalj vesla nad vodom, ili pak figuru maËevaoca - prikaz dva
prekriæena maËa. Na taj naËin postignuta je, jednostavno i Ëitljivo, veÊa zgusnutost informacije. Oblikovanje piktograma na principu "jedan dio umjesto cjeline" ostaje sjajnom poukom za kvalitetno promiπljanje dizajna joπ i danas.
"IkoniËki esperanto" Dobivene rezultate pojednostavljenja forme (Tokio '64.) i koncentriranog prikaza informacije (Meksiko '68.), majstorski Êe sublimirati i sistematizirati Otl Aicher,