amaterizma do profesionalizma
njena su pravila, filozofija olimpizma od dva tjedna ili 30 dana godiπnje niti su dopuπtali da se sportaπima vrati izgubljena zarada ili nadoknadi plaÊa koju nisu primali za vrijeme priprema i natjecanja.
Nurmijev pouËak
Jim Thorpe
meusobnog prijepora, iskljuËivosti, kontradiktornosti i razliËitih shvaÊanja. Meunarodni olimpijski odbor je od svog osnivanja imao Ëvrst, gotovo rigidan, stav da na olimpijskim igrama mogu nastupati iskljuËivo amateri. »ak je i glavna tema osnivaËkog kongresa Meunarodnog olimpijskog odbora 1894. godine bila amaterizam i profesionalizam. Glavni razlog zaπto tenis nije bio na programu olimpijskih igara od 1928. do 1984. upravo je u Ëinjenici da je Meunarodni teniski savez imao mnogo liberalniji stav prema profesionalcima nego je to od njega zahtijevao MOO. Zabiljeæeni su mnogi sukobi s meunarodnim nogometnim, streljaËkim ili skijaπkim savezima koji su dopuπtali nastupe profesionalnim sportaπima. Meunarodni olimpijski odbor nije imao sluha. Nije dopuπtao da sportaπi koji sudjeluju na olimpijskim igrama putuju viπe
Jednom od najveÊih atletiËara svih vremena, viπestrukom olimpijskom pobjedniku i najveÊoj atletskoj zvijezdi u razdoblju izmeu dva svjetska rata, Fincu Paavi Nurmiju, MOO je 1932. doæivotno zabranio sudjelovanje na olimpijskim igrama jer je zaradu laæno prikazao kao putne troπkove. “Tko si ne moæe priuπtiti bavljenje sportom, ne treba se ni baviti sportom, a ako se i bavi sportom, ne moæe nositi plemenitu titulu sportaπa amatera.” Meunarodni olimpijski odbor i Olimpijska povelja danas ne prepoznaju razliku izmeu sportaπa amatera i profesionalaca. Rezultat je to dugogodiπnjih sukoba unutar samog MOOa, ali joπ i viπe potrebe i nuænosti da se prizna i prihvati realno stanje u sportu i druπtvu kojega je sport sastavni dio. Joπ sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa zagovarajuÊi amaterizam MOO je zauzeo stajaliπte da se “laæne sportske stipendije i drugi oblici nepoπtenja i varanja moraju zaustaviti”. »ovjek koji se usudio prekinuti amatersku tradiciju olimpizma i promijeniti jedno od temeljnih pravila sudjelovanja na olimpijskim igrama bio je Juan Antonio Samaranch. “Prije nekoliko godina izjavio sam da na olimpijskim igrama trebaju nastupati najbolji sportaπi… za nas, na primjer, u tenisu ne postoje profesionalci i amateri, postoje prije svega sportaπi…” Iako su neki Ëlanovi MOOa predvidjeli “kaotiËnu buduÊnost olimpijskim igrama ako se dopusti sebiËnoj javnosti i interesu kapitala slobodno djelovanje u ovom podruËju”, a profesionalizam okarakterizirali kao veliko zlo ili bolest, sasvim je izvjesno da je Juan Antonio Samaranch uspio stvoriti ozraËje u kojem je bilo moguÊe provesti u djelo ideju o izjednaËavanju sportaπa amatera i profesionalaca u pogledu nastupa na olimpijskim igrama. Najgorljiviji protivnici bile su komunistiËke zemlje koje se nisu slagale s idejom da profesionalni sportaπi sa zapada sudjeluju na olimpijskim igrama.
Profesionalizam je uπao u olimpijski pokret na mala vrata. Nastup na Olimpijskim igrama 1988. godine dopuπten je profesionalnim sportaπima u pet sportova: nogometu, atletici, hokeju na ledu, konjiËkom sportu i tenisu. Nakon takve odluke bilo je sasvim jasno da Êe se nastup profesionalnim sportaπima uskoro omoguÊiti i u drugim sportovima i da Êe jaz izmeu amaterizma i profesionalizma uskoro nestati.
Nova Olimpijska povelja To se konaËno i dogodilo 1990. godine kada je odluËeno da Êe se prijeporno pravilo 26 u Olimpijskoj povelji zamijeniti. Nova Olimpijska povelja stupila je na snagu 1991. godine s novim pravilom broj 45: “Da bi mogao sudjelovati na olimpijskim igrama natjecatelj mora ispunjavati uvjete Olimpijske povelje te mora poπtovati pravila odreenog meunarodnog saveza koje je odobrio MOO i mora ga prijaviti njegov nacionalni olimpijski odbor”. Drugih uvjeta nije bilo. Vaæno je naglasiti ono πto su naglaπavali i Ëlanovi MOO-a kada je novo pravilo nakon gotovo 100 godina prijepora konaËno i doneseno. Pravilo sudjelovanja na olimpijskim igrama je promijenjeno, ali filozofija olimpizma nije promijenjena. Olimpijski pokret i dalje se temelji prije svega na odgojnim i humanistiËkim vrijednostima sporta koje, naroËito u danaπnje vrijeme, treba stalno i beskompromisno isticati i braniti. Sport je bio, ostao i u buduÊnosti treba biti odgojno sredstvo mladih upravo onako kako ga je prije viπe od 110 godina zamislio Pierre de Coubertin, otac modernog olimpijskog pokreta. Meunarodni olimpijski odbor je 1983. godine ispravio svoju pogreπku i obitelji Jima Thorpea uruËio dvije zlatne medalje koje je osvojio na Olimpijskim igrama 1912. godine u Stockholmu. Nepravda uËinjena Nurmiju 1932. godine ne moæe biti ispravljena, ali je taj veliki atletiËar ovjekovjeËen na plakatu Olimpijskih igara iz 1952. godine koje su odræane u Helsinkiju. 21