OLIMPIJSKE LEGENDE: Ivica Horvat, Dinamova legenda
Plemeniti
nogometni div Piπe Zvonimir VukeliÊ
"Ivica Horvat bio je moj idol, moj igraËki uzor. Kao djeËak oboæavao sam njegovu igru, moja djevojka iz tog doba poklonila mi je Horvatovu sliku koju i danas Ëuvam. Kad sam doπao u Dinamo on je odlazio, no biti i pet minuta u druπtvu s takvom igraËkom veliËinom kao πto je Ivica za mene je bilo ispunjenje djeËaËkih snova. Kao osoba bio je prepun vrlina, principijelan i iznimno korektan. Kao sportaπ odlikovao se rijetko vienom fernesom, bio je istinska nogometna veliËina. Za mene je bio najbolji centarhalf na svijetu, potvrdio je to i izbor u
najbolju momËad Svjetskog prvenstva u Urugvaju. Bio je ponos Dinamovih navijaËa, nametnuo je visoke kriterije za sve nas koji smo kasnije nosili plavi dres igrajuÊi na njegovom mjestu. Ivica Horvat je bio plemeniti nogometni div!" Tako je Ivicu Horvata opisao njegov nasljednik u plavoj majici s brojem pet na leima Vlatko MarkoviÊ, danas predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. I ostali iz nogometnog svijeta kad se o Ivici Horvatu povede rijeË skidaju kapu i niæu samo komplimente.
Gotovo neprelazan Ivica Horvat, poznat i po nadimku »amp, u Nogometnom leksikonu (Hrvatski leksikografski zavod, Zagreb, 2005.) svrstan je meu najbolje hrvatske obrambene igraËe svih vremena, opisan je kao "gotovo neprelazan". Krasio ga je sjajan skok, bio je odliËan u Ëuvanju suparniËkih napadaËa, precizan u proigravanjima i tehniËki na visokoj razini. NajËeπÊe je igrao na poziciji centarhalfa, uspjeπan je bio i kao braniË, ali i kao desno krilo. Tako su nogometni kroniËari ocrtali Horvatovu igru, a popis njegovih vrlina nedvojbeno pokazuje da je rijeË o pravom nogometnom asu. Roen je 1926. u Sisku, a nogomet je poËeo igrati u Ferrariji. U zagrebaËkom Dinamu igrao je od 1945. do 1957. godine skupivπi u plavoj majici Ëak 507 utakmica. S Dinamom je osvojio dva naslova prvaka (1948. i 1954.) i Kup bivπe dræave (1951.). Od 1957. do 1960. godine igrao je za Eintracht iz Frankfurta. 12
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 60 utakmica u razdoblju od 1946. do 1956. godine, 19 puta bio je kapetan. Prvu je utakmicu odigrao protiv »ehoslovaËke u Pragu (2-0), a oprostio se u dvoboju s Englezima u Londonu (0-3). Igrao je na svjetskim prvenstvima 1950. i 1954., a na Olimpijskim igrama 1952. u Helsinkiju bio je Ëlan momËadi koja je osvojila srebrnu medalju. Nakon igraËke karijere vrlo uspjeπno se bavio i trenerskim poslom. Bio je pomoÊni trener u Eintrachtu, potom trener u Schalkeu 04, Rot-Weiss Essenu i Dinamu. Sa Schalkeom je 1972. bio drugi u Bundesligi i osvojio je njemaËki kup pobijedivπi u finalu Kaiserslautern sa 5-0. S Dinamom, koji je trenirao od 1967. do 1970. godine, osvojio je Kup velesajamskih gradova vodeÊi u finalu momËad koju je preuzeo od Branka Zebeca, te Kup 1969. Dobitnik je Zlatne plakete i Zlatne lopte Nogometnog saveza Jugoslavije.