OLIMP-prelom 14/2005
3/9/05
13:01
Page 47
Spomen na Mladena DeliÊa gra i tjelovjeæba nikada ne bi postali sport da nije bilo izvjeπtavanja (najprije pismenih - novine, poslije usmenih - radio, i na kraju slikovnih - televizija). To zajedniπtvo stvorilo je od nekadaπnjih igara i individualnog vjeæbanja svjetski pokret koji se skupno zove - sport. Bez izvjeπtavanja sve bi ostalo samo osobna zabava pojedinaca. I u hrvatskom sportu ta je simbioza odigrala presudnu ulogu, a velik i vaæan dio u tome odigrao je Mladen DeliÊ, od koga smo se oprostili ovih dana. Kod Hrvata sportsko se novinarstvo teπko probijalo. Propala su i dva-tri pokuπaja inicijatora i tvorca hrvatskog sporta Franje BuËara. Bilo je joπ nekoliko neuspjelih pokuπaja. Najbolja slika o tome su izvjeπtaji s olimpijskih igara koje su slali pismeno, poπtom, sami sportaπi i koji su objavljivani s Ëetiri do pet dana zakaπnjenja u nekom neuglednom kutku novina, u 20 do 30 redaka. Prvi uspjeli pokuπaji sportskog izvjeπtavanja (koji pod raznim imenima joπ traje) zbio se uoËi Zimskih olimpijskih igara 1936. u Garmisch-Partenkirchenu. Od toga trena sport u Hrvatskoj dobiva sve viπe mjesta u javnosti, a sukladno tome raste i sam sport. U tom razdoblju vidnu i svestranu ulogu odigrao je Mladen DeliÊ. Nakon πto se sam okuπao u sportu - nogometu, koπarci i atletici, poËeo je izvjeπtavati nakon 1945. u "Borbi" i "Narodnom sportu" o sportskim zbivanjima u Zagrebu. Od svih sportova najviπe je ostao vezan uz atletiku u kojoj se formirao i iskazao kao tada najbolji spiker. Uza to je preuzeo pomno i jednu od odlika atletike - biljeæenje zbivanja, statistika, stvaranje baze podataka. Zarana, i prije nego πto je postao poznati πportski reporter, Mladen DeliÊ je radio neπto πto su drugi propuπtali i postao nezaobilazni sportski statistiËar i tvorac atletskih i sportskih almanaha bez kojih bi danas bilo nemoguÊe rekonstruirati presudne godine razvoja i uspona hrvatskog sporta i bez Ëega hrvatski sport ne bi bio zapaæen i zapisan u svijetu. S tim blagom uπao je DeliÊ u reporterske vode i formirao naËin i stil koji je ne samo utjecao na sportske novinare koji su tek dolazili nego je taj naËin prezentiranja ostao vidljiv i do danaπnjih dana: poËevπi od nogometa, koπarke, atletike, plivanja, skijanja… Tu su tragovi Mladenova naËina i stila trajno ostali. To je DeliÊ postigao jasnim, preglednim prikazivanjem zbivanja na sportskom terenu, bilo na radiju od 1950. godine ili Televiziji Zagreb od 1965. U to je unio i osobni temperament, emocije koje su sluπateljima i gledateljima pruæali sliku nabijenu atmosferom zbivanja na terenu. Zato je Mladen DeliÊ ostao zapamÊen npr. po "obraËunima" sa sucima nekih utakmica za koje je smatrao da su loπi ili - gore - neobjektivni, onim poviπenim tonom: "Gospodine (!) Dienstu" Joπ je uvjerljiviji bio kao jedan od samo tri svjedoka tada fantastiËne pobjede –ure Bjedov na Olimpijskim igrama u Ci-
I
udad de Mexicu 1968. Kada –ura posve neoËekivano izbija na Ëelo utrke na 100 metara prsno Mladen DeliÊ ubrzava tempo svoga prikazivanja usporedo s utrkom, a kada se poveÊava drama neposredne odluke pojaËava i visinu i jaËinu glasa: "–uke vodi! Ludo! Nevjerojatno. Je li to moguÊe!? (glas se lomi) –urice! Zlatna naπa –uke!" Izmjena pogleda izmeu –urice i Mladena s nijemim pitanjem: "Koja sam?", Mladenov palac okrenutog gore i nezaboravne geste –ure Bjedov s prstom usmjerenim najprije u sebe, a zatim negirajuÊe uzdignutim ulazi u najljepπe sportske emocije olimpijskih igara. Ova rekapitulacija toga davnog dogaaja najbolje karakterizira odnose u naπem sportu. Taj prikaz toga zbivanja zapazili su i zapisali samo rijetki. Tek 12 godina kasnije, kada je Mladen DeliÊ 10. studenoga 1980. na kvalifikacijskoj utakmici za Europsko nogometno prvenstvo izmeu Jugoslavije i Bugarske u Splitu izrekao isto zapaæanje reËenicom: "Je li to moguÊe?" stekao je opÊu slavu i poznatost koja ga je pratila sve do svrπetka æivota 12. veljaËe 2005. Bila bi nepravda kada bi ta reËenica bila sve ono πto treba pamtiti o djelu veoma marljivog, toËnog i savjesnog registratora sportskih zbivanja u presudnim, burnim danima razvoja hrvatskog sporta. »injenice su da je Mladen DeliÊ roen 15. sijeËnja 1919. u Sinju. Rano se poËeo baviti sportom i ostao mu je do kraja vjeran. Apsolvirao je pravo, zavrπio ©kolu za tjelesni odgoj i sport u Beogradu, da bi nakon rata poËeo suraivati u "Borbi" i "Narodnom sportu". U to doba veÊ je struËni tajnik Fiskulturnog saveza Hrvatske, a 1950. organizirao je Sportsku redakciju na Radio Zagrebu. Od 1965. do 1976. bio je urednik Televizije Zagreb, a zatim komentator do odlaska u mirovinu 1984. »injenica je i da je Mladen DeliÊ, neznajuÊi, 26. studenoga 1956. prebaËen s radijskog prijenosa na prijenos tv-slike nogometne utakmice Engleska - Jugoslavija u Londonu. Godinu kasnije, 18. svibnja, obavio je prvi pravi tv-prijenos nogometne utakmice Jugoslavija - Italija u Zagrebu. Za sve πto je uËinio za sport dobio je 1955. trofej Saveza za fiziËku kulturu Hrvatske (danas BuËarov trofej), zatim nagradu za æivotno djelo "Milan MilanoviÊ"Saveza za fiziËku kulturu Hrvatske 1980., nagradu za æivotno djelo Udruæenja sportskih novinara Jugoslavije 1981. te nagradu za æivotno djelo Hrvatskog zbora sportskih novinara 1994. i na kraju trofej Hrvatskog zbora sportskih novinara 1999. Sve su to suhi podaci koji formalno potvruju izneseno. Ipak, bitan je pokazatelj odjek njegove smrti, iz Ëega se jasno vidjelo kako je reporter Mladen DeliÊ duboko uπao u osjeÊaje onih milijuna koji su pratili njegovo prenoπenje sportskih zbivanja. Æarko SusiÊ
47