VATERPOLO
Boško Vuksanović
V
aterpolist koji je doveden u Split s ciljem stvaranjem velike vaterpolske momčadi Mornara. Boško Vuksanović rođen je u Kotoru 4. siječnja 1928. godine. Nastupao je za Mornar od 1949. do 1955. godine i u tom razdoblju osvojio tri titule prvaka Jugoslavije u vaterpolu, 1952., 1953. i 1955. godine. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1952. godine u Helsinkiju i 1956. u Melbourneu te je na objema osvojio po srebrnu medalju. Međutim, treba spomenuti da je prvo olimpijsko srebro osvojio kao vaterpolist Mornara, a drugo kao igrač Jadrana iz Herceg Novog. Inače, za reprezentaciju Jugoslavije Vuksanović je nastupao od 1950. do 1956. godine. Nastupio je na prvenstvima Europe 1950. godine u Beču, gdje se zakitio brončanom medaljom, i 1954. godine u Torinu, gdje je osvojio srebrnu medalju. Treba istaknuti da je Boško Vuksanović kao vaterpolist Jadrana iz Herceg Novog osvojio titula prvaka Jugoslavije 1958. godine bez ijednog poraza, a nastupao je još i za Crvenu Zvezdu iz Beograda. Boško Vuksanović je od 1966. do 1968. godine bio vaterpolski trener u Njemačkoj, 1972. godine trenirao je splitskog Jadrana, a jedno vrijeme bio je i trener Crvene Zvezde iz Beograda. Vuksanović je bio izbornik vaterpolske reprezentacije Jugoslavije na Olimpijskim igrama 1964. godine u Tokiju kada je njegovim izabranicima pripalo srebrno odličje. Na klupi najbolje selekcije Jugoslavije osvojio je još tri medalje – srebrnu na Europskom prvenstvu 1962. godine u Leipzigu te dva zlata, 1961. godine na Univerzijadi u Sofiji i dvije godine kasnije na Mediteranskim igrama u Napulju. Za knjigu „Svi splitski olimpijci“, autora Marija Garbera, izišlu 2005. godine, izjavio je: „Kako bi Splićani rekli, meni je dolje bilo „ka bog“. I toliko godina poslije ostali smo svi iz te generacije veliki prijatelji. Mene je u Split doveo Božo Grkinić, kao i mnoge druge. On je i sam igrao za Mornar, sve tamo do šezdesetih godina. Bio je fanatik. Došao sam zajedno s poznatim vratarom, poslije novinarom beogradskog Tempa, Darkom Šarencem. Najradije se sjećam velikog trijumfa nad Mađarskom, 6:5 u Nijmegenu u Nizozemskoj, kada smo na tom neslužbenom prvenstvu svijeta 1953. godine konačno uzeli odličje koje nam je toliko puta izmaklo na drugim natjecanjima tih naših uspješnih pedesetih godina. Split je bio nevjerojatno rodilište talenata. Kao stariji, i ja sam osjetio trojicu za koju sam bio zadužen kao trener, nezadrživa nova generacija koja će poslije nas nositi Mornara - Vinko Rosić, Feđa Penović, Božo Bešlić…“ Igračka i trenerska karijera Boška Vuksanovića puna je trofeja i priznanja. Zasigurno je jedan od najtrofejnih vaterpolista na prostoru bivše države. Obilježio je jugoslavenski i splitski sport na poseban način. U vrijeme kada je splitski Mornar kao tadašnji vojni klub trebao postati pandan Sportskom društvu Partizan, doduše u vodenim sportovima, u Split je među inima stigao i ovaj stasiti Kotoranin. U Mornaru je napravio izuzetnu karijeru, učio je vaterpolske vještine od velikog Bože Grkinića kojemu mnogi vaterpolisti tog vremena moraju reći veliko hvala na onome što su u sportu postigli. Božidar Vuksanović imao je talent kojeg je neumorni i vješti Grkinić izuzetno dobro brusio i izbrusio, te ga učinio jednim od najboljih vaterpolista svijeta pedesetih godina dvadesetog stoljeća. U njegovoj vaterpolskoj osobi satkalo se sve što je potrebno da se iznjedri veliki igrač. To je u prvom redu talent, zatim volja, upornost i fizičke predispozicije koje su u vaterpolu toliko bitne. Nakon okončanja vaterpolske karijere nastanio se u Beogradu. Kao diplomirani pravnik bio je zaposlen u beogradskim poduzećima Centroturist i Metal Servis. Boško Vuksanović preminuo je 4. travnja 2011. godine u Beogradu, gdje je i sahranjen. Veliki vaterpolist, priznati trener i veliki gospodin Boško Vuksanović.
68
KO VAČ I H R VAT S K I H OL I M P I J S K I H ODL IČ J A