ATLETIKA
Siniša Ergotić
V
rhunski sportaš, a potom i dužnosnik pod čijim vodstvom se ostvaruju vrhunski rezultati. Siniša Ergotić rođen je u Osijeku 14. rujna 1968. godine. Bio je vrhunski atletičar u disciplini skok u dalj. Višestruki je prvak Jugoslavije, a potom i Hrvatske. Nastupio je na Olimpijskim igrama 1996. u Atlanti, 2000. u Sydneyju i 2004. u Ateni. Njegov osobni rekord je skok od 8,23 metra, a postigao ga je 2002. u Zagrebu. Na Mediteranskim igrama u Tunisu osvojio je zlatnu medalju, a najveći uspjeh u karijeri Siniše Ergotića je osvajanje srebrne medalje 2002. godine na Europskom prvenstvu u atletici u Münchenu. Uspjeh Siniše Ergotića u Münchenu bio je ravan senzaciji. Evo što u tome piše Mijo Grabovac u Slobodnoj Dalmaciji 12. kolovoza 2002. godine kao izvjestitelj s 18. atletskog prvenstva Europe. „Hrvatska ima europsku atletsku medalju. Siniša Ergotić okitio se srebrom! Našem veteranu, najstarijem skakaču u dalj u Münchenu, bilo je dovoljno točno osam metara da ostvari i svoje i hrvatske snove, da se netko i od naših predstavnika na seniorskoj europskoj smotri nađe na pobjedničkom postolju, da se zavijori i naša trobojnica. Ergotić je po vremenu koje nije davalo izgleda za dugačke letove, izgledao sjajno. Već od prvog skoka kada je poveo sa 7,93 m. Zatim je malo prestupio, a bio je to dugačak let, daleko iza osam metara. U trećoj seriji trag je ostavio na točno osam metara, još jednom potvrdio onih 7,93 m, odskočivši dobrih 20 centimetara preko daske. Bio bi to skok daleko iznad osam metara samo da se odrazio bliže odskočnoj dasci. Bilo bi to i zlato! Do kraja više nije bilo ni snage, ali sve je već tada bilo jasno – preostao je samo Oleksij Lukaševič, ali on je ionako sa 8,08 imao zlato u džepu“. Iza našeg rekordera, atletičara koji je sam svoj majstor, trener samomu sebi, ostale su takve veličine kao što su Španjolac Yago Lamela pa Ukrajinac Roman Sčurenko… „Priželjkivao sam ovakvo vrijeme, bila je to moja ideja. Na zadnjem natjecanju prije prvenstva po sličnim uvjetima išao sam na 8,14. O medalji nisam ni sanjao prije prvenstva, a kad vrtim film događanja, moram biti i nezadovoljan. U drugom pokušaju za centimetar sam nagazio preko daske, a dobro sam vidio, išao sam otprilike na 8,20. Bilo je to zlato. I u četvrtoj seriji dobro sam skočio. Moglo je biti i sretnije“ – rekao je Siniša prije nego je otišao u svlačionicu. Radosno je bilo u mix zoni gdje su se među čestitarima smjenjivali naši atletičari i atletičarke, pa predsjednik Hrvatskog atletskog saveza i sam nekada europski prvak Luciano Sušanj, onda vođa puta Đurđa Fočić, također bivša poznata atletičarka. Tom prigodom Luciano Sušanj je kazao: „Sjajno je išao već od prvog skoka. Bio je siguran, svih nas je oduševio. Ovim srebrom je sebe realizirao u atletici do kraja. Uvijek je bio negdje tu pri vrhu, radio je, a evo u 34. dočekao je plodove.“ Doista na mnogim natjecanjima Ergotić je bio vrlo blizu medalje, malo bi nedostajalo, ali u Münchenu mu se sve vratilo. Po završetku natjecateljske karijere Siniša Ergotić ostaje uz sport. Godine 2008. postaje direktor i izbornik hrvatske atletske reprezentacije. Pod njegovim vodstvom u Splitu je 2010. godine organiziran Kup kontinenata u atletici, natjecanje na kojemu su Split i Hrvatska još jednom pokazali svijetu da su u stanju organizirati najveće svjetske sportske spektakle. Za istaknuti je da pod njegovim vodstvom hrvatska atletska reprezentacija postiže izvanredne rezultate, na svjetskim i europskim prvenstvima, a što je najvažnije za ovu knjigu Siniša Ergotić bio je izbornik hrvatske atletske reprezentacije na olimpijskim igrama 2008. u Pekingu kada je Blanka Vlašić u skoku u vis osvojila srebrnu medalju. Posebno je bio ponosan 2012. kada je naša Sandra Perković u bacanju diska postala olimpijska pobjednica. Kao što znamo olimpijska medalja san je svakog sportaša, ali i čežnja svakog trenera i izbornika. Godine 2002. dobio je državnu godišnju nagradu za sport Franjo Bučar.
51