RUKOMET
Zdenko Zorko
T
ri olimpijska zlata. Da, dobro ste pročitali. Zdenko Zorko rođen je u Zagrebu 18. kolovoza 1950. godine. U dječačkim je danima branio u mlađim uzrastima Dinama, u momčadi u kojoj su bili i Željko Stinčić, Marijan Čerček, Zdenko Kafka. U rukomet je otišao u srednjoškolskim danima, a kasnije je branio za prve momčadi zagrebačkih klubova Zagreb i Medveščak te u Sloveniji za Aero Celja. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 82 puta. Bio je član momčadi koja je na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine osvojila zlatnu medalju, a na Olimpijskim igrama 1976. u Montrealu peto mjesto. Na svjetskim prvenstvima nastupio je dva puta. Osvojio je brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1974. godine u DR Njemačkoj. Zlatnu medalju osvojio je na studentskom svjetskom prvenstvu, kao i na Mediteranskim igrama 1975. godine u Alžiru. Zdenko Zorko je trenersku karijeru započeo 1985. godine kada je momčad Zagreb – Chromos uveo u prvoligaško društvo. Zatim je trenirao zagrebački Borac, a potom je trener Aero Celja u Sloveniji s kojim osvaja slovenski kup. Nakon toga trenira zagrebačkog drugoligaša Industrogradnju, a s rukometašicama Lokomotive – Kraš finalist je Kupa pobjednika kupova. Kao trener vratara radio je u Rukometnom klubu Zagreb 1862 Badel te u švicarskom Wintherthuru i njemačkom Gummersbachu. Bio je i trener golmanica u zagrebačkoj Lokomotivi. U ulozi trenera Zdenko Zorko je dugogodišnji član stručnog stožera hrvatske reprezentacije. Naše je vratare pripremao kada su osvojena dva olimpijska zlata u Atlanti 1996. i Ateni 2004. te bronca 2012. u Londonu. Istu dužnost u reprezentaciji Hrvatske obnašao je kada su osvojene medalje na svjetskim rukometnim prvenstvima i to: u Islandu 1995. kada je osvojena srebrna medalja, 2003. u Portugalu kada je osvojeno zlato i 2005. u Tunisu kada je ponovno osvojeno srebro. Dao je Zdenko Zorko obol kao trener reprezentacije kada su osvojene medalje na europskim prvenstvima, bronca 1994. u Portugalu i srebro 2008. u Norveškoj. Također treba spomenuti da je bio trener naših reprezentativnih vratara kada su osvojene zlatne medalje na Mediteranskim igrama 1993. u Francuskoj i 2001. u Tunisu. Već s 22 godine Zdenko Zorko je bio u Stenzlovoj momčadi na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Bio je s Miljkom najmlađi u tom društvu, udarni vratarski dvojac činili su Abas Arslanagić i Zoran Živković. Prvo je s 20:14 svladan Japan, zatim SAD 25:15, a Zorko je prigodu dobio na utakmici s Mađarskom koja je završila s rezultatom 18:16. „Zorko je odlično debitirao na Olimpijskim igrama, obranio je nekoliko vrlo teških udaraca, dao je poticaj momčadi kada je bilo najteže“ – izvijestio je Rene Vinek za Sportske novosti, ocijenivši debitanta čak devetkom. Branio je Zorko i u sljedećoj utakmici protiv domaćina SR Njemačke (24:15), a u polufinalu s Rumunjskom (14:13) i finalu sa Čehoslovačkom (21:16) prepustio je mjesto starijima. Bio je to prvi rukometni olimpijski turnir nakon Igara 1936. godine i odmah je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju. Dijelio ih je osobno predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Avery Brundage. Zorko voli reći da su Vladimir Stenzl i Josip Milković bili treneri koji su u njegovoj rukometnoj karijeri ostavili najsnažniji pečat. I podcrtat će da u to doba nije bilo specijalista za vratarske treninge. Na kraju igračke karijere Stjepan Korbar ga je pozvao u trenerske vode, u kojima je ostao do danas. Kaže da je teško izabrati najboljega među njegovim nasljednicima na hrvatskom golu jer je Hrvatska uvijek imala sjajne vratare: Bašića, Šolu, Loserta, Peribonia, Alilovića. Izdvaja ipak Valtera Matoševića jer je, kaže, na velikoj sceni u kontinuitetu bio najdulje, punih deset godina. Sretan je što je trenirao po njegovu mišljenju najboljeg vratara na svijetu, Andreja Lavrova. Njegov otac, popularni Tata Zorko, godinama je radio u rukometu, a Zdenkov sin Mirko rukometni je vratar. Što reći – rukometna obitelj. Godine 2012. dobio je Državnu nagradu za sport Franjo Bučar.
124
KO VAČ I H R VAT S K I H OL I M P I J S K I H ODL IČ J A