BOKS
Aldo Banovac
Z
ar nije dovoljno reći: „Prvi trener Mate Parlova“. Aldo Banovac rođen je u Puli 7. lipnja 1931. godine. Pula je grad koji je umnogome zadužio hrvatski boks. Boksači iz ovog grada već od 1920. godine i pojave prvog poznatijeg pulskog boksača Karla Kulijata postižu sjajne rezultate na domaćoj, europskoj, svjetskoj, a što je najznačajnije i olimpijskoj sceni. U proteklih više od sto godina od pojave ovog sporta u Puli višestruko su nadmašili sebe i ujedno afirmirali i trenere i suce koji su također izrasli u svjetske klase. Nakon Kulijata vrlo uspješno se javljaju Josip Crnobori, Anton Brencic, Otto Gović, Giovanni Nincevich, Tulio Rocco i posebno junak ove priče Aldo Banovac. Banovac je do pojave Mate Parlova bio jedan od najuspješnjih pulskih boksača. Bio je prvak Hrvatske 1950. godine u perolakoj i 1960. u poluvelter kategoriji. Uz to je bio i boksački reprezentativac Hrvatske i Jugoslavije. Njegova aktivna boksačka karijera trajala je više od 20 godina, da bi potom nastavio kao trener u Boksačkom klubu Pula. Za svoj doprinos boksu Banovac je dobio naslov zaslužnog sportaša Istre. Inače potrebno je istaknuti da je Aldo Banovac bio vrlo korektan u borbi, izgradio je izvanrednu tehniku i koristio se vrlo snažnim udarcima. Bio je doista jedan od omiljenijih pripadnika velike pulske boksačke zajednice. Kriza rada u Boksačkom klubu Pula nastupa 1964. godine kada Zdravstvena komisija Boksačkog saveza Jugoslavije zabranjuje rad klubu zbog neodgovarajućih radnih uvjeta. Međutim, tada se u klubu okreće nova stranica koje će rezultirati najvećim uspjesima hrvatskog sporta i iz kojeg će kluba izići najbolji hrvatski sportaš u dvadesetom stoljeću. Navedene 1964. Aldo Banovac i Aldo Buršić završavaju trenerske seminare, a s radom započinje omladinska boksačka škola, koju su spomenuti velikani našeg boksa i utemeljili. Pod stručnim vodstvom Banovca i Buršića Boksački klub Pula vrlo brzo se vraća u Hrvatsku ligu, gdje odmah zauzima treće mjesto. Pozornost tada s nepunih 17 godina na sebe privlači Mate Parlov. Boksač koji će se samo osam godina kasnije popeti na Olimp na igrama 1972. u Munchenu i koji će u anketi Hrvatske televizije biti proglašen najboljim hrvatskim sportašem dvadesetog stoljeća. Ali ne samo Parlov, već i cijeli Boksački klub Pula pod vodstvom Buršića i Banovca sve uspješnije djeluje na domaćoj boksačkoj sceni. Prava prekretnica je 1967. kada mladi pulski boksači uspješno sudjeluju na različitim revijama i prvenstvima, a momčad osvaja titulu prvaka Hrvatske. Osvajanjem istog naslova i 1970. Boksački klub Pula pod vodstvom Buršića i Banovca uključuje se u prvenstvo skupine Druge savezne lige te osvaja prvo mjesto. Isti uspjeh u Drugoj saveznoj ligi ponovljen je 1974. a u kvalifikacijama osiguran je ulazak u Prvu saveznu ligu. Treba iskreno priznati da je Mate Parlov više vremena kao boksač proveo s Aldom Buršićem, i on je zasigurno na prvom mjestu, ali nikako se ne smije zaobići ni doprinos Alda Banovca u karijeri proslavljenog boksača, pogotovo u samim počecima. Član Boksačkog kluba Pula Mate Parlov bio je tri puta prvak Hrvatske u srednjoj kategoriji 1966., 1967. i 1968. Osam puta bio je prvak Jugoslavije od 1967. do 1974., po četiri puta u srednjoj i poluteškoj kategoriji. Dva puta bio je prvak Europe 1971. u Madridu i 1973. u Beogradu i kao što je navedeno, olimpijski pobjednik 1972. u Munchenu, svjetski prvak 1974. u Havani, profesionalni prvak Europe 1978. A sve je počelo u Omladinskoj školi kluba pod vodstvom Alda Buršića i Alda Banovca. Kada je Mate Parlov prvi put ušao u boksačku dvoranu, treneri Aldo Buršić i Aldo Banovac odmah su shvatili da pred sobom imaju bogomdani talent. U slijedećih petnaestak godina pokorio je boksački svijet. Aldo Banovac jako puno dao je hrvatskom boksu, kao natjecatelj i kasnije kao trener. Da je samo bio jedan od prvih trenera Velikog Mate, više je nego dovoljno. Preminuo je u Puli 13. rujna 1982. godine gdje je i sahranjen.
107