Sanja Gavrilović ATLETIKA
Olimpijske igre Atena 2004., Peking 2008.
J
oš jedan istinski biser splitskog ASK-a. Sanja Gavrilović rođena je u Splitu 20. rujna 1982. godine. Diplomirala je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Splitu. Kladivo je prvi puta uzela u ruku 1999. godine. Kada je sretnete ne biste mogli pretpostaviti da je pred vama nekadašnja uspješna bacačica kladiva. Plavokosa i plavooka ljepotica mogla bi lijepo pristajati i na manekenskim pistama. Međutim, žuljevite ruke otkrivale su drugu dimenziju da se bavila nečim puno zahtjevnijim. Ručka, žica i balota bili su Sanjin sportski alat, sve zajedno piza točno četiri kilograma. Stotinu puta ih je u jednome danu prebacila preko ruku. U atletiku je došla na nagovor Ivice Veštića, te je odmah počela nastupati za ASK. Prvi rezultat bio joj je 30,26 metara. A onda je u kolovozu 2001. godine počeo trenirati Šime Sučić. Tad je bacila 42 metra, a u devet mjeseci rada s njim došla je do rezultata 58,54 metra. Pored Šime Sučića posebno ističe trenera Ivicu Jakeljića koji joj je mnogo pomogao tijekom karijere. Sanja je, znaju bolje upućeni, čudesna pojava u hrvatskoj „kraljici sportova“. U prvoj godini „ozbiljnog bacanja kladiva“ izrasla je do reprezentativke i sudionice prvenstva Europe u Münchenu. Onda je godinu dana poslije dospjela i na svjetsku bacačku scenu, pod svodove pariškog Stade de Francea. Sudionica je Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine, kao i onih četiri godine kasnije 2008. u Pekingu. Oba je puta na igrama osvojila 23. mjesto. Njezin najbolji rezultat bio je 70,07 metara kada je bacila kladivo 2008. godine na Međunarodnom atletskom mitingu u Ljubljani. Time je ostvarila normu za Peking, ali se i upisala na drugo mjesto ljestvice najboljih hrvatskih rezultata svih vremena. Bila je svjesna da samo upornim radom može napredovati u sportu, pa tako i u bacanju kladiva. Gotovo cijeli dan posvećivala je ovoj atletskoj disciplini. Ujutro je na rasporedu bilo bacanje. Trening je trajao oko dva sata. Popodne je bila teretana i atletske vježbe. Sanjini treninzi sadržavali su gotovo sve atletske discipline: sprint, trčanje na duge staze, skokove… Uz to vježbe snage pa posebni bacački treninzi. Sanja je bila svjesna da je odabrala sport koji nije najbolje plaćen i koji nemože osigurati budućnost, zbog toga se na vrijeme „uhvatila knjige“ i stekla akademski status. Sanja Gavrilović ističe da cijeni sve sportove, ali da je skoncentrirana isključivo na atletiku te je drugi sportovi nisu zanimali. Davno, kao dijete okušala se kao plivačica, brzo uvidjela da vodeni sportovi nisu za nju, onda je jednom zaigrala rukomet, dobila modricu ispod oka i toga se ekspresno ostavila. Njezin sportski svijet bio je bacanje kladiva. O sportu kojim se bavila Sanja voli reći: „Atletika, je ne kraljica, nego majka svih sportova. A s kakvim se sve teškoćama susreću atletičari to nažalost nikoga ne zanima. Samo mi atletičari znamo u kakvim uvjetima radimo.“ Rado u sportu ističe svoju dobru prijateljicu Blanku Vlašić i izuzetno je ponosna na njezine rezultate. Za nju voli reći da je nevjerojatno snažna ličnost, koja je spremna na najveća sportska dostignuća, što je uostalom i dosada pokazala. Sanjino atletsko sazrijevanje lijepo je pratio i njezin ASK. Koliko je mogao u datom trenutku bio joj je logistika i podrška, kao i sponzori, od kojih Sanja rado ističe Antu Perišića, velikog prijatelja sporta. Bez sponzora je mnogo teže funkcionirati. Sanja Gavrilović je djevojka koja svojoj pojavom ulijeva ozbiljnost. Očito zna što hoće i čvrsto stoji na nogama. Svjesna je da se samo radom stiže do vrhunskih rezultata, kako u sportu, tako i općenito u životu. Mlada profesorica informatike i politehnike našla je posao u struci, u Splitskoj banci čiji je sponzorski logotip ranije nosila na dresu. Bio je to razlog da napusti aktivno bacanje. U želji da potakne i motivira na bacanje kladiva neku novu djevojku ponekad još navrati do Parka mladeži uz koji je vežu divne uspomene.
31