Velimir Valenta VESLANJE
1 odličje - Zlatna medalja: OI Helsinki 1952. - četverac bez kormilara
J
edan od četvorice Hrvata koji su osvojili prvu zlatnu olimpijsku medalju je Klišanin Velimir Valenta, član pobjedničkog olimpijskog četverca Gusara 1952. godine iz Helsinkija, kada je nastupio zajedno s Dujom Bonačićem, Matom Trojanovićem i Petrom Šegvićem. Velimir Valenta rodio se 21. travnja 1929. godine u Klisu, ali se već s devet godina, 1938., spustio u Split, gdje mu je otac Frane kupio kuću. Inače, otac mu je imao mesnicu na Pazaru, iza porušene crkve Svetog Roka, a taj je posao započeo raditi još dok je živio u Klisu. Velimir je po dolasku u Split nastavio osnovnu školu započetu u Klisu, a zatim je završio Realku. Valja napomenuti da je u Realci grijao klupe u istom razredu sa svojim kolegama iz povijesnog četverca, Dujom Bonačićem i Petrom Šegvićem, dok je Mate Trojanović išao u susjedni razred. Nakon mature upisuje se u Zagreb na Građevinski fakultet koji završava 1958. godine. Već je kao student prakticirao u Modul-Projektu, u kojem se odmah i zapošljava. Slijedi rad u Njemačkoj godinu i pol, pa opet natrag u Zagreb u istu firmu. Tada dolazi do nekakve fuzije sa Sljemenom, što mu se nije sviđalo, pa odlazi da malo vremena provede u Švicarskoj. To malo pretvorilo se u cijelih 34 godine, odnosno do Valentine smrti. Mendrizzio, deset minuta udaljeno od Lugana, postalo je njegovo mjesto. To je talijanski kanton. U veslački čamac odvukao ga je Duje Bonačić, prijatelj iz školskih klupa, i to prije male mature. U starom domu Gusara na Matejuški cjelodnevno se odvijao pravi društveni život - prije ili poslije treninga igralo se društvenih igara. Pripreme za odlazak u Helsinki tekle su po posebnom planu, koji je zacrtao trener Davor Jelaska. Nakon treninga bi za trenera Jelasku, koji je dolazio već u pet ujutro, napisali što se radilo. Tako su iz dana u dan tekle olimpijske pripreme tog povijesnog četverca bez kormilara. Petnaeste olimpijske igre, održane 1952. u “bijelom gradu sjevera” Helsinkiju, ostat će zabilježene velikim slovima u analima hrvatskog sporta, poglavito veslanja. Na tim igrama prvi je put pod zastavom Jugoslavije dodijeljena zlatna olimpijska medalja. Komu drugom, nego Splićanima. “Zlatnim momcima” Duji Bonačiću, Mati Trojanoviću, Petru Šegviću i Velimiru Valenti, Split je priredio nezaboravan doček, jer upravo su takav i zaslužili. Brodske sirene svirale su u čast prvih jugoslavenskih olimpijskih pobjednika. Gusarov dom na Matejuški bio je okićen, a uvečer je na Bačvicama priređen cjelovečernji program. Gusarov četverac je 1952. godine proglašen najboljim sportskim kolektivom Hrvatske i Jugoslavije u izboru Narodnog sporta. Kao što smo već naveli, Velimir Valenta je dugi niz godina živio u Švicarskoj, a tu mu je i obitelj. Izgradio je vikendicu u Brelima jer nikada nije želio raskinuti sa Splitom, Jadranom i Hrvatskom. Dapače, u vrijeme Domovinskog rata sa svojom je obitelji zdušno pomagao kroz naš Hrvatski klub u Luganu. U veslačku mirovinu otišao je već 1955. godine zbog ozljede nožne tetive nakon treninga, kada mu je nespretno pala boca od vode sa stola, odskočila i komad stakla mu je razrezao tetivu. Odlučio je tada Vele definitivno prestati s veslanjem i ozbiljnije se posvetiti studiju. Malo je poznato u javnosti da je Velimir Valenta 1948. godine počeo igrati i veliki rukomet. Trenirao je zajedno s Vladimirom Bearom, Tonćem Čosićem, Nenadom Ivićem i drugima. Ipak, u odabiru sporta koji će mu obilježiti život prevladalo je veslanje. Sve ostalo je povijest, i to najveća povijest hrvatskog i jugoslavenskog sporta, koja je krenula s Matejuške iz radionice trenera Davora Jelaske. Velimir Valenta preminuo je u švicarskom gradu Mendrizzi 27. studenog 2004. godine, a sahranjen je na splitskom groblju Lovrinac 4. prosinca 2004. uz sve počasti koje pripadaju olimpijskom pobjedniku. Od 2007. godine, kao veslač zlatnog Gusareva četverca iz Helsinkija, član je Kuće slave splitskog športa.
133