Mak Dizdar - Modra rijeka

što se ne može zamisliti, jeste šta je izvan poznatog.

Zato je Makova modra rijeka granica unutar koje su i ljudi, i bogovi, i živi i mrtvi, svi bez razlike stegnuti njome kao sudbinom. Poziv da se preko te granice pređe (Valja nama preko rijeke) stoga nije dovoljno čitati samo kao uzdah čovjeka kome je umrijeti, i koji pred konačni sud želi izaći oslobođen grijehova; nego i kao izraz razočaranja u svijet i nihilistički poziv da se on takav odbaci.

Svijet Odisejev određen je sudbinom. Čak i bogovi su dužni da slijede njen program. Lirski subjekt u pjesmi Modra rijeka osjeća i trpi težinu tog svijeta, ali za razliku od Odiseja usuđuje se postaviti mu granice i odlučiti se za put k njima i preko njih. Modra rijeka nije ostrvo, nije Itaka, nije Penelopin zagrljaj, jer svijet Modre rijeke nije svijet Odiseje.

Onaj drugi ini, na 130 stranica zbirke, a ne samo na dvije stranice najčuvenije njene pjesme, proživjeće dramu čiji će vrhunac biti spoznaja da je zlo svijeta zlo u njemu. Jedini način da se zlo uništi je da se prestane biti. I lirski subjekt odlučuje da se rastoči. Svijet ga poziva da se vrati, ali on odgovara gestom koja nije samo odbijanje nego i odbacivanje. Sa podignutim ispruženim srednjim prstom pozdravlja nas zarobljene u našem zračnom prostoru, u zlatnoj zamci raširenog i toplog krila, što svijet jeste ako smo nesvjesni sopstvene zlosti.

167