Konavle i cista na putu za unesco

Page 1

12 Spektar

Slobodna Dalmacija Subota, 15.11.2014.

Kameni svatovi Nominacija stećaka za mjesto na popisu svjetske kulturne baštine prva je zajednička inicijativa četiriju balkanskih zemalja

Konavle i Cista

na putu za UNESCO

U Hrvatskoj je ukupno 400 evidentiranih lokaliteta, od sveukupno 70 tisuća stećaka rasutih u sve četiri zemlje, no nekropola Velika i Mala Crljivica kod Ciste Velike i nekropola Dubravka-Sveta Barbara u Konavlima s ukupno 174 stećka jedine su ušle na kandidacijsku listu PIŠE EDA VUJEVIĆ Ovoga ljeta, u gotovo turobnoj medijskoj tišini, četiri su zemlje Balkana - Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Crna Gora i Srbija - prvi put u čitavom nizu desetljeća, a prvi put otkad samostalno postoje bez okvira nekadašnje državne zajednice, zajedno pokrenule inicijativu da se dio kulturne baštine naroda koji ovdje žive uvrsti u listu svjetske baštine UNESCO-a. Riječ je o inicijativi, koja je u međuvremenu postala službena kandidatura, da se stećci proglase zaštićenom kulturnom baštinom svijeta. “Svojevrsni svečani vrhunac dugogodišnjeg rada brojnih stručnjaka iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske bila je potvrda vrijednosti za koje se UNESCO zalaže, a to je prevladavanje političkih granica i bliska regionalna suradnja koja dovodi do multinacionalnih nominacija za upis na prestižnu listu svjetske kulturne baštine”, priopćilo je i Ministarstvo kulture Republike Hrvatske te dodalo da je prepoznavanje i adekvatno valoriziranje srednjovjekovnih kamenih spomenika te ustrajavanje u oblikovanju nominacijskog dosjea izvanredan primjer suradnje četiriju država temeljene na zajedničkoj kulturnoj baštini, a za čije očuvanje svi zajedno moramo preuzeti odgovornost i obavezu. To je moguće samo uz međusobnu podršku i suradnju.

Podatak vezan za nekropolu na Raškoj Gori kod Mostara, govori o danas nezamislivo mladoj dobi u kojoj su ljudi srednjovjekovnog Balkana odlazili u smrt. Prosječan životni vijek pokopanih na toj nekropoli iznosi, naime, svega - 41 godinu

Legenda o svatovima Tako je prema UNESCO-u otišla nominacija s lokacijama dvadeset nekropola u Bosni i Hercegovni, tri u Crnoj Gori, tri u Srbiji te dvije nekropole u Hrvatskoj. U Hrvatskoj je ukupno 400 evi-

Prema UNESCO-u je otišla nominacija s lokacijama dvadeset nekropola u Bosni i Hercegovni, tri u Crnoj Gori, tri u Srbiji te dvije nekropole u Hrvatskoj

dentiranih lokaliteta, od sveukupno 70 tisuća stećaka rasutih u sve četiri zemlje, no nekropola Velika i Mala Crljivica kod Ciste Velike i nekropola Dubravka-Sveta Barbara u Konavlima s ukupno 174 stećka jedine su ušle na kandidacijsku listu. O stećcima se malo zna, a nastajali su, recimo, u vrijeme dok je nastajala katedrala Notre-Dame u Parizu, dok su se na jadranskoj obali gradile stilske crkve i katedrale te djelovali briljantni umjetnici poput Andrije Buvine, majstora Radovana, Duknovića, Nikole Firentinca ili, pak, Jurja Dalmatinca. Na prostoru današnje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, zapadne Srbije i dijela Crne Gore nastajali su, gotovo u potpunoj tišini za zapadni svijet, razasuti i po dostupnim i po nedostupnim planinskim prostranstvima, pitomim dolinama, uz planinska jezera i obale rijeka, uz putove, porušene crkve, na gradinama, posve drukčiji umjetnički produkti, čudni kameni monoliti, različitih veličina, od tankih kamenih ploča do gorostasnih blokova teških i do 30 tona. Čvrsti i golemi, i dandanas kao i prije 800 godina kad se smatra da su počeli nastajati, o svome značaju ne daju previše podataka. Stoljećima je neuk svijet zazirao od njih i sa strahopoštovanjem se odnosio prema tim zagonetnim čuvarima nepoznatih grobova, ne dirajući ih i zbog vjerovanja da su to groblja koja će svakom onome tko ih oskvrne donijeti nesreću. Uostalom, epitafi na mnogim stećcima izričito - uglavnom na bosančici - prijete prokletstvom onome tko dirne u kam, odnosno bilig. U nekim zabitim planinskim krajevima Bosne seljaci su vjerovali da su stećci nastali kada su divovi igrali kamena s ramena, a legenda, koja se prepričavala u selima oko Kupresa, kazuje da su se nekada davno svatovi smrznuli i da su monoliti zapravo ti kameni svatovi, te se zbog toga neka groblja sa stećcima u narodu zovu svatovsko groblje. Prošlo je dosta vremena dok legende, mitovi i narodna vjerovanja o podrijetlu i značenju stećaka nisu prestala biti jedina objašnjenja i dok ih se

nije počelo znanstveno istraživati. No misterij i dalje traje, koliko god mi šutjeli o tome. Još je uvijek otvoreno i pitanje kulturnog podrijetla stećaka. Bez obzira na to što su se rasvjetljavanjem tog vrlo složenog problema bavili, i bave se, svi oni znanastvenici kojima su stećci bili ili jesu u središtu zanimanja, ipak se do danas znanstveni krugovi nisu suglasili glede jedinstvenog tumačenja njihove kul-

turne pripadnosti. Iako je u optjecaju bilo nekoliko teorija, onih dnevnopolitičke prirode, koji su stećke pripisivali bilo Hrvatima, bilo Srbima ili Bošnjacima, ta tumačenja, u svjetlu mogućnosti da kameni spavači, kako ih je nazivao pjesnik Mak Dizdar, postanu dio svjetske baštine, nisu više toliko relevantna. - Sabirući duhovno-umjetnička iskustva

ta goro


Slobodna Dalmacija Subota, 15.11.2014.

Pogled iznutra Gorčin Dizdar, znanstvenik i unuk velikog pisca Maka Dizdara

Smatra se da su stećci počeli nastajati prije 800 godina od ilirsko-politeističkih, magijskomitoloških vjerovanja do suvremenih bizantsko-romansko-gotičkih kršćanskih obrazaca, stećci vjerno zrcale mukotrpnu duhovnu evoluciju bosanskohumskoga podneblja milenijskog raspona. Autentičnije i vjerodostojnije od bilo koje druge umjetničke grane oni u slikovno-jezičnoj igri na kamenu, tom srednjovjekovnom “filmskom platnu”, reprezentiraju duhovnu dramu jednoga formalno kršćanskoga društva još uvijek raspetoga između pagansko-mitoloških i kristoloških tema. Čovjek koji duboko zaokupljen mišlju o smrti podiže nadgrobni spomenik osoba je kršćanskoga mentalnoga sklopa, ali je to istovremeno podvojena ličnost u kojoj još uvijek žive pretpovijesni relikti tzv. prirodne religije. To se, možda ponajbolje, zrcali iz nepreglednog niza ornamentalnih motiva predantičkog i antičkog podrijetla čija pojava na stećcima nedvojbeno govori o žilavosti davno ukorijenjenih, praktično neizbrisivih modela kolektivne psihologije izvana tek ogrnutih plaštom kršćanstva.

Religijsko i magijsko

Ovdje do riječi dolazi jedan drevni religijski obrazac, dva prividno slična izraza religijskog i magijskog kulta - monoteistički model i sklonost štovanja prirodnih sila - koji se međusobno prepleću - kaže o stećcima prof. dr. Dubravko Lovrenović, autor više knjiga i član bosanskohercegovačke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika kulture. Tko su pokojnici čije počivalište čuvaju stećci? Dakako, oni stoje na grobovima pripadnika raznih staleža, ali podatak vezan za nekropolu na Raškoj Gori kod Mostara govori o danas nezamislivo mladoj dobi u kojoj su ljudi srednjovjekovnog Balkana odlazili u smrt. Prosječan životni vijek pokopanih na toj nekropoli iznosi, naime, svega - 41 godinu. Žene su u prosjeku živjele oko 34, muškarci oko 43 godine. Kod oba spola najviše se umiralo između 31. i 40. godine, što se kod žena tumači slabim medicinskim uvjetima prilikom porođaja, a kod muškaraca ratovima, pogibijama i bolestima. U nečemu se Balkan nije promijenio - žene više, istina, ne umiru u porodu, ali i muškarci i žene prečesto pogibaju u ratovima. To Kamenih monolita ima i misterij sterazličitih veličina, od ćaka je, čini ankih kamenih ploča do se, rijetko poostasnih blokova teških i stojana kondo 30 tona stanta ovog prostora.

Stećci prkose današnjoj sveprisutnoj podjeli Bosne

Izvjesnojedasuosim ‘krstjana’ stećke podizali i katolici i pravoslavci. Što se tiče simbolike stećaka i njihovih dekoracija, rađeno je vrlo malo sistematskih istraživanja. Razlog za to, po mojem mišljenju, jest politička nezainteresiranost za njihova značenja piše EDA VUJEVIĆ

“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njemu i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jest materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” Tako je o fenomenu stećaka pisao Mak Dizdar, a njegovu misiju nastavio je Gorčin Dizdar, njegov unuk, mladi znanstvenik koji je nakon studiranja na Oxfordu svoj znanstveni i društveni angažman u domovini nastavio, između ostalog, i vodeći Fondaciju Mak Dizdar. Gorčin Dizdar u Velikoj Britaniji je studirao filozofiju i njemački jezik i književnost, a u Kanadi, na sveučilištu York završava doktorski studij, financiran najvišom stipendijom kanadske vlade (Vanier Canada Graduate Scholarship). Upravo zahvaljujući doktorskom studiju ovaj mladi istraživač (rođen u Sarajevu 1984.) fenomenom stećaka i njihove simbolike bavi se iz nekoliko perspektiva: filozofske, historijske, estetičke, antropološke i teološke čime se bavi i njegova doktorska disertacija.

Prijepori oko ‘bosanstva’ » Nije li zanimljivo da se četiri države na Balkanu prvi put zajedno angažiraju na kulturnoj razini s međunarodnim ambicijama upravo u temi nadgrobnih spomenika, i to spomenika o kojima u ni jednoj državi nema dovoljno ni stručne ni javne percepcije njihove vrijednosti?

- U principu, ja podržavam taj zajednički angažman. Iako se oko 90 posto stećaka nalazi u Bosni i Hercegovini, činjenica je da se i na teritorijama Hrvatske, Srbije i Crne Gore može naći značajan broj ovih nadgrobnih spomenika. Osim toga, zamršeno pitanje vjerske pripadnosti stećaka, kao i kompleksna historija religije na ovim prostorima, trebali bi, po mom mišljenju, činiti bitan dio sve četiri ovdašnje nacionalne historiografije. Stećci bi mogli postati značajan faktor prevazilaženja simplificiranog i na kraju krajeva opasnog izjednačavanja vjere, etnije i

nacije koja nam je donijela toliko zla. S druge strane, istina je da ni u jednoj državi ne postoji dovoljno stručne ili javne percepcije njihove vrijednosti. S obzirom na takvu situaciju, vrijedilo bi se zapitati o istinskim motivacijama za zajedničku nominacija stećaka za status UNESCO svjetskog naslijeđa. Međutim, kako nisam upoznat s cjelokupnim procesom razvoja i nastanka ovog zajedničkog angažmana, ne bih se upuštao u neke spekulacije. Bez obzira na istinske motivacije, ja u ovom projektu vidim prije svega priliku za produktivnu saradnju ove četiri zemlje na polju kulture i historiografske edukacije.

» Četverostruka nominacija

UNESCO-a je, čini se, gotovo porekla temeljno bosanski fenomen stećaka. Kako to tumačite?

duhovnoj naravi, i dandanas se znade jako malo. Što vi mislite - zašto je to tako? Boje li se ljudi stećaka?

- Osnovni razlog je vrlo jednostavan - stećci potječu iz jednog prostora i vremena o kojem imamo vrlo malo pouzdanih informacija, koje se daju interpretirati na različite načine. U naučnim krugovima danas generalno prevladava skeptičnost prema takozvanoj bogumilskoj teoriji porijekla stećaka. S jedne strane, otvoreno je pitanje vjerskog učenja Bosanske crkve - je li ona uistina bila bogumilska, ili preciznije patarenska, tj. heretička, ili tek shizmatička crkva? Nadalje, izvjesno je da su osim ‘krstjana’, tj. pripadnika Crkve bosanske, stećke, barem u

- Ne bih se složio da je zajednička nominacija porekla temeljno bosanski fenomen stećaka. Puno veći problem jest neslaganje oko značenja, pa i praktično nepostojanje pojma “bosanstva”. Nažalost, za veliki dio stanovništva današnje Bosne i Hercegovine i regiona “bosanstvo” predstavlja prijetnju, ili u najbolju ruku nepoznanicu. Kada bi postojale institucije koje bi sistematski radile na izučavanju, definiranju i kritičkoj razradi pojma “bosanstva”, zajednička nominacija mogla bi biti značaj argument za njegovu utemeljnost. Sasvim je jasno da pojam “bosanstva” ne može biti klasično etno-nacionalna obilježje, već jedino kompleksna i fluidna kategorija identiteta, tako da se, na primjer, pojmovi “bosanstva” i “hrvatstva” ili “srpstva” ne moraju i ne smiju međusobno isključivati. Stoga bosanstvo i ne mora biti ograničeno na teritorij suvremene Bosne i Hercegovine, pa tako i zajednička nominacija stećaka ne predstavlja njihovu negaciju.

» O stećcima i

bogumilskom aspektu njihove naravi, ali ni o njihovoj općoj, umjetničkoj i

‘Uvrštavanje na UNESCO-ovu listu može biti ogroman poticaj za razvoj kulturnog turizma u ovoj regiji’

Spektar 13 pojedinim slučajevima, podizali i katolici i pravoslavci. Što se tiče same simbolike stećaka i njihovih dekoracija, rađeno je vrlo malo sistematskih istraživanja, a i ona su se mahom zadržala na povlačenju paralela s analognim fenomenima u drugim kulturama. Razlog za to, po mom mišljenju, nije strah koliko politička nezainteresiranost za njihova značenja. Jednostavno, stećci se ne uklapaju u danas sveprisutnu podjelu Bosne i Hercegovine po vjersko-nacionalnoj osnovi.

Francuski poučak » Ipak, vi ste tekst koji prati nominaciju označili kao ‘prvorazredan skandal’. Biste li nam taj stav pojasnili?

- Razlog za takvu karakterizaciju jest gotovo potpuno zanemarivanje srednjovjekovne Bosne i Bosanske crkve kao primarnih interpretativnih konteksta za tumačenje fenomena i simbolike stećaka. Dok je u prethodnoj generaciji vladalo nekritičko prihvaćanje bogumilske teze kao jedinog objašnjenja fenomena stećaka, neki znanstvenici novije generacije ovu teoriju su odbili i proglasili “mitom” ili “bošnjačkom ideologijom”. Iako je u znanosti prihvatljivo, pa i poželjno zastupanje čvrstih i kontroverznih stavova, smatram da nominacija stećaka za status UNESCO svjetskog naslijeđa mora predstavljati jednu uravnoteženu sliku različitih mišljenja o temi kojoj je posvećena. Stoga marginalizaciju ovog aspekta umjetnosti stećaka smatram neprihvatljivom.

» Hoće li, po vašem mišljenju,

nominacija UNESCO-u i eventualan pozitivan ishod te nominacije biti od koristi društvima u zemljama koje su nominaciju poduzele?

- To zavisi od načina na koji će naše države iskoristiti ovu nominaciju i njen, nadajmo se, pozitivan ishod. Status UNESCO-ova svjetskog naslijeđa može biti ogroman poticaj za razvoj kulturnog turizma u ovoj regiji, pa prema tome i poticaj za njen širi ekonomski razvoj. Međutim, potrebno je još mnogo ulaganja da bi se od stećaka napravilo ono što struka naziva “turističkim proizvodom”. Pozitivan primjer u tom smislu jest regija jugozapadne Francuske, koja je i *brendirana *kao “zemlja katara” - katari su bili vjerski pokret povezan s bogumistvom - iako tamo postoji mnogo manje autentičnog kulturnog naslijeđa iz tog razdoblja nego kod nas.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.