TOMISLAV CVITANUŠIĆ
Na vrhu
Afrike
TOMISLAV CVITANUŠIĆ, TRIATLONAC I BH. PLANINAR, DOSEGNUO JE S GRUPOM PLANINARA IZ BIH, SRBIJE, CRNE GORE I HRVATSKE NAJVIŠI VRH AFRIKE – UHURU, KOJI SE NALAZI NA PLANINI KILIMANDŽARO. OVO JE NJEGOVO PUTEŠESTVIJE
K
ilimandžaro je vulkanski krater koji sa svoja tri vrha dominira granicom Tanzanije i Kenije. S vrhom Uhuru na visini od 5895 metara predstavlja najvišu tačku afričkog kontinenta. Sa 4600 metara od podnožja do vrha Uhuru, Kilimandžaro je planina s najvećom visinskom razlikom na svijetu. Nacionalni park Kilimandžaro upisan je na UNESCO-ov Popis svjetske baštine u svrhu zaštite brojnih vrsta koje žive u parku.
AVANTURA POČINJE NA AERODROMU Uspon na Kilimandžaro je i uspon na jedan od sedam vrhova na sedam svjetskih kontinenata, što je poznato kao Seven Summits. Ovaj san je do sada uspio ostvariti samo jedan sjajni Bosanac i Hercegovac s adresom u Arizoni, Naim Logić. Od ovih sedam vrhova, lično sam se popeo na najviše vrhove Evrope – u Rusiji Elbrus s 5642 metra, Južne Amerike – u Argentini Akonkagva sa 6961 metar, te Sjeverne Amerike – u Aljasci Denali sa 6190 metara.
Tekst i slike: Tomislav Cvitanušić Uspon na Kilimandžaro ne predstavlja veliki problem za bilo kojeg planinara i visokogorca, koji je u dobroj formi, jer sâm uspon nema nikakvih tehničkih poteškoća. Zbog toga veliki broj penjača iz cijelog svijeta svake godine pohodi ovu planinu. Izazov s kojim se penjači suočavaju je razrijeđeni zrak na tim visinama, a savladavanje visine se uspješno izvodi uz pravilnu aklimatizaciju.
“KO TRAŽI CILJ, OSTAT ĆE PRAZAN KADA GA DOSEGNE, A KO NAĐE PUT, CILJ ĆE UVIJEK NOSITI U SEBI.” Nejc Zaplotnik, Put. U organizaciji EST Adventure tim planinara iz Srbije, Crne Gore, Hrvatske i Bosne i Hercegovine susreće se na beogradskom aerodromu. Nakon dvadesetak sati putovanja konačno stižemo na naše odredište. Avantura je već počela na aerodromu Kilimandžaro. Kada smo dobili tanzanijsku vizu, saznajemo da nam nije stigao prtljag. Sljedeći let je sutra u isto
vrijeme i pokušavamo da ostanemo pozitivni. Bit će još zanimljivije noću prelaziti dio puta do prvog kampa, jer ćemo krenuti kasno na uspon. Stižemo u hotel u Arushu, loše razvijen grad u usporedbi s evropskim standardom, s ulicama prepunim prodavača hrane i suvenira. Tu ostajemo samo jednu noć. Na sreću torbe nam stižu s danom zakašnjenja. Po preuzimanju stvari upućujemo se prema nacionalnom parku. Na parkingu ulaza u park se upoznajemo s vodičima i nosačima koji će nam pomagati tokom uspona. Prvi put u životu mi je neko nosio dio tereta i opreme, pa mi je pomalo bilo neugodno. Do sada sam na usponima uvijek nosio svu svoju opremu – na Aljasci čak 60 kg opreme na sankama i u ruksaku. Pod svjet lom čeonih lampi i praćeni kišom kroz tropsku šumu, nakon pet sati pješačenja dolazimo do prvog kampa – Mandara kolibe na visini od 2720 metara. Sljedeće jutro nakon doručka nastavljamo dalje prema Horombo 109
