Frenzy Spark Magazine (issue 2) by Frenzy Spark

* POP CULTURE MAGAZINE * FEBRUARY/MARCH, 2011*

* ISSUE 2

DESCENDANTS Exclusive interview with Heiko van der Scherm CLUB DES BELUGAS

What is jazz

SIMFONIJA NAUKE

Naučno znanje za široke narodne mase RIM RUNNER

Ekluzivni intervju

ZAZ

Čudesna pevačica sa ulica Monmartra

JOHNNY DEPP

Gužva u glavi

JASON STARR

Interview

FRENZY SPARK POWERED BY:

LICENCE

Creative Commons Licence - AttributionNonCommercial-NoDerivs 3.0 Unported (CC BY-NC-ND 3.0) (click on the icon below for further information)

DID YOU KNOW THAT FRENZY SPARK CAN BE YOUR LIGHT IN THE DARK? WELL, IT CAN. IF YOU READ IT IN THE DARK ROOM. POWERED BY YOUR COMPUTER MONITOR.

*EXCEPT WHILE YOU READ DARK PAGES

UVODNA REČ... Evo nas ponovo, dragi čitaoci! Izašao je drugi broj magazina. Februar i mart su veoma brzo prošli. Tokom kreiranja drugog broja, shvatili smo da bi bilo najbolje da magazin izlazi jednom u dva meseca. To je jedna od novih stvari. Druga nova stvar u ovom broju jeste ukidanje rubrika. Blokove smo razbili i svi tekstovi su postavljeni malo drugačije. Da bi vam snalaženje u magazinu ipak bilo lakše, organizovani su tagovi. Tagovi su postavljeni na ivicama stranica, uspravno. Tamo gde je tekst o filmu ta stranica je označena sa “Film Corner”, tamo gde je recenzija neke knjige, tu stoji “Book Club”, dok su intervjui uglavnom obeleženi “Talk Talk” tagom (u kombinaciji sa još nekim pojmovima).

Naslovna strana -movie posterHeiko Van Der Scherm Glavni i odgovorni urednik/ Editor in chief: David Darko

Treća nova stvar u ovom broju jeste, poseban deo na kraju magazina gde možete pročitati i tekstove na engleskom jeziku. Neke od tih tekstova možete čitati i na srpskom jeziku, dok su neki napisani samo za ovaj “English” deo magazina. Ovo je uvedeno isključivo zbog čitalaca iz drugih zemalja koji su prvi broji mogli samo da prelistavaju i gledaju. Jedan od planova jeste da ovaj magazin ima i isvoju englesku verziju.

Redakcija/ Editorial Office: Marina Milićević Anja Terzić Nina Dusper Željko Obrenović Aca Todorović Miloš Cvetković Uroš Nedeljković Goran Aničić Aev

Nadamo se da će vam se ovaj broj svideti.

OPENING WORDS... Hello dear readers!

Dizajn i produkcija:/Design & Production David Darko

This pop culture magazine is made mostly in Serbian language, but there is something new for you, too. Some of the texts are published in English language, and they are settled in special part of the magazine. Just go to the page 75, and there you are.

Osnivač/Founder: David Darko

This is bimonthly pop culture magazine. We are pretty new in this, but we hope we are doing it in a good way. There is one thing you should know. From the CONTENT page you can jump to any other page in the magazine. From every other page, you can come back to the CONTENT page by clicking Frenzy Spark logo on the bottom of every page. It’s all linked.

Email: frenzyspark@gmail.com Twitter Fan Page

FRENZY SPARK

SPARKS & SNIPPETS

CONTENT

26 41

NEPRIJATELJ -RECENZIJA

76 76

28 42

CLUB DES BELUGAS

CONFESSIONS -RECENZIJA

BACK TO THE FUTURE

MEAN MACHINE INC

DECODING JESUS JESUS DECODING

80 80

FRENZY SPARK

DŽEJSON STAR

KHAN AKADEMIJA

127 HOURS HOURS 127

SUNSET LIMITED

SIMFONIJA NAUKE

12APOLL 34

MILD PIERC

IT&T

RIM RUNNER

PERS MAGA

NASTANCI -RECENZIJA

2666 -RECE

88 88

JASO STAR STAR JASO

82 82

THE MAKING OF

DESCENDANTS DESCENDANTS THE MAKING OF

LO 18

DRED CE

SONAL AZIN

SPARK NEWS SPARK

36 NEWS

PHONE&APPS

EVERNOTE, EVERYONE

6 ENZIJA

ON RR RR ON

90 90

POSLEDNJA TEOREMA

CLUB DES BELUGAS BELUGAS CLUB DES

20 ZAZ 22 38

GUŽVA U GLAVI

TRAILER PARK TRAILER

POSLEDNJI CIRKUS

40 PARK

ALEX RIES

NESANICA -RECENZIJA

FRENZY SPARK IN FRENZY IN ENGLISH ENGLISH

94 94

THE GONE AWAY WORLD AWAY WORLD THE GONE

96 96

CONTENT

TECH

STVARANJE NASLEDNIKA

MILAN ZEJAK

FRENZY PREPORUČUJE: PREPORUČUJE: FRENZY FRENZY SPARK

RADIO FREE ALBEMUTH Baziran na istoimenom romanu, iza koga stoji Philip K. Dick, pisac koji je takođe poznat po romanima i kratkim pričama, od kojih je većina ekranizovana, npr. Blade Runner, Total Recall, Minority Report, A Scanner Darkly, The Adjustment Bureau, itd.

Piše: David Darko

TRUE BLOOD: IŠČEKIVANJE ČETVRTE SEZONE

RUMOUR HAS IT

Povodom velikog uspeha prve serije True Blood stripova, All Together Now, , u jednoj od knjižara iz lanca Barnes & Noble, u Los Anđelesu, održano je potpisivanje stripova za fanove, a od zvezda serije pristuni su bili: Sam Trammell, Rutina Wesley i Deborah Ann Woll. Stripovi prate junake serije i bacaju svetlo na one trenutke koje nismo mogli videti u seriji, kao na primer, kako je Džesika oteta i šta je radila neposredno pre toga. Što se četvrte sezone tiče, Deborah je otkrila da je radnja kompleksnija, kao i da nema više toliko izraženih “crno-belih” tonova među likovima, već dominira neka sredina. Dakle, niko nije potpuno dobar, ili zloća do srži. Nešto od toga smo videli i u trećoj sezoni. Rutina je naglasila da će njen lik, Tara Thornton, ovog puta biti mnogo više pribranija i čvršća.

BLADE RUNNER: NASTAVAK ILI PRETHODNICA Jedan od kultnih Sci-Fi filmova, Blade Runner, mogao bi uskoro dobiti svoj nastavak ili prethodnicu. Producentska kuća koja stoji iza ovoga je Alcon Entertainment, poznata po filmovima kao što je Insomnia, Christophera Nolana, The Book of Eli, i još nekoliko drugih filmova. Trenutno se vode završni pregovori između Alcona i Bud-a Yorkina kako bi se osigurala prava za snimanje tog nastavka. Od prikazivanja filma Blade Runner, prošlo je 29 godina. Ono što fanovi žele da pitaju, jeste:”Zašto, o zašto mora da se snimi nastavak?!”

FRENZY SPARK

Sinopsis filma: Prodavac Nick Brady (Jonathan Scarfe) koji radi u muzičkoj prodavnici Berkeley počinje da doživljava čudne vizije od entiteta koje on zove VALIS što ga tera da napusti svoju porodicu i preseli se u Los Anđeles, gde postaje uspešni direktor jedne muzičke kompanije. Uz pomoć svog najboljeg prijatelja, koji je pisac naučne fantastike i još se zove Philip K. Dick (istoimena knjiiga je poznata kao polu-autobiografija slavnog pisca) koga glumi Shea Whigam i misteriozne žene po imenu Sylvia koju glumi Alanis Morissette, Nick shvata da je uvučen u opasnu političko-mističnu zaveru kosmičkih proporcija. Priča je smeštena u alternativnu realnost, godina je 1985. u kojoj je Amerika pod autoritativnim sistemom predsednika Fremonta, (Scott Wilson) koji je na neki način kopija Niksona. Inače, trejler filma je objavljen 2. marta ove godine, na dan kada je pre 29 godina ovaj pisac umro.

GAME OF THRONES Bliži se premijera nove HBO serije Game of Thrones, a zakazana je za 17. april. Game of Thrones (Igra prestola) je dugo očekivana televizijska serija čiji su kreatori David Benioff i Dan Weiss. Bazirana je na seriji bestseler romana “Pesma leda i vatre” čiji je autor George R. R. Martin. U seriji pratimo sedam plemićkih porodica koje se bore za kontrolu nad mitskom zemljom Westeros. Tu je i obilje političkih i seksualnih intriga. U centru pažnje su porodice Stark, Lannister i Baratheon. Robert Baratheon, kralj zemlje Westeros, zapošljava svog starog prijatelja Eddarda Starka kao glavnog savetnika. Eddard, sumnja da je njegov prethodnik ubijen, no ipak prihvata posao kako bi ispitao stvari do kraja. Ispostavlja se da nije samo jedna porodica upletena u kovanje zavere oko preuzimanja prestola. Kraljičina porodica, Lannisterovi, najverovatnije kuju plan kako da preuzmu tron. Preko mora, poslednji preživeli članovi, prethodno svrgnute vladajuće porodice Targaryen, takođe smišljaju plan za povratak na vlast. Konflikti između ovih porodica i drugih, uključujući porodice Greyjoy, Tully, Arryn i Tyrell, dovodi do rata. U međuvremenu, na dalekom severu, budi se drevno zlo. Usred rata i političke konfuzije, bratstvo nespretnjakovića, Noćna Straža, jedino je što stoji između univerzuma ljudi i užasa koji slede.

RIGHT VIEW

KAKO JE TELEVIZIJA UNIŠTILA NAŠE ŽIVOTE

TV manijak koji mrzi televiziju i koji na podrugljiv, krajnje sarkastičan način pokušava da razotkrije svu njenu otrcanost i manipulativnost, uz mnoštvo pažljivo odabranih arhivskih snimaka kroz koje su provučeni vešto osmišljeni skečevi. U vremenu kad ovom zemljom haraju pogubni reality programi, kada se na televizijama emituju razne sprdačine u vidu maratonskih serija, domaće i strane produkcije i repriza reprizinih repriza, serija How TV Ruined Your Life je ono što ja preporučujem (dostupna ovde). Radi se o šestodelnoj satiričnoj TV seriji, dokumentarno-zabavnog karaktera, čije je prikazivanje počelo 25. januara na BBC2 kanalu. Seriju potpisuje i vodi Charlie Brooker. On je od ranije poznat javnosti po TV programima slične tematike, kao što su: How to Watch Television, Charlie Brooker’s Screenwipe and You Have Been Watching, gde pokušava da objasni kako je tom mediju pošlo za rukom da savije realnost i u nju usadi sopstvene zakone. Kako televizija utiče na našu psihu i podstiče u nama taj osećaj neuhvatljive sreće? Koje su njene mane i način na koji ona interpretira stvarnost? How TV Ruined Your Life secira razvoj televizije, krenuvši od sedamdesetih godina, kada je ona bila prepravljena obrazovnim programima, čiji bi sadržaj današnjem čoveku izgledao krajnje čudno u određenim segmentima, zatim uz neizbežne osamdesete, u kojima je postavljen temelj raskalašnosti, luksuznog i lakog života, kroz reklame i/ili serije, kao što su Dalas ili Dinastija. Razvoj krimi drama je takođe, otišao predaleko. Dok

je kod Agate Kristi bilo dovoljno da neko popije otrov ili dobije udarac u glavu, danas imamo čitav niz serija, kao što su recimo CSI serijali čija je tema rešavanje ubistava, izvedenih na sadistički način, što bi one gledaoce od pre 40 godina prilično uzdrmalo, izazivajući šok praćen strahom, dok današnji prosečan gledalac u izvesnoj meri to posmatra ravnodušno što kreatore programa primorava da stvaraju još bizarnije emisije. Uzdizanje i razvoj reality programa, je nešto čemu se daje poseban osvrt. Kako da čovek izgubi svoju individualnost i kako da postane osoba po kroju televizije? Po nečijem mišljenju, debelim i ružnim ljudima nije mesto na televiziji(???), ali je zato tu čitava plejada TV formata u kojima izvlače baš takve ljude pred kamere, Charlie Brooker ponižavaju ih zbog njihovog izgleda i odevanja, a kasnije ih grupa plastičnih hirurga i modnih savetnika obradi pred kamerama, zategne i predstavi ih kao potpuno nove osobe, baš onakvim kakve su poželjne na televiziji. O emisijama tipa “My Sweet Sixteen”, zatim “My Crib”, ne moramo posebno govoriti. Charlie Brooker se ovde pokazao kao prvoklasan prezenter, pre svega brutalan TV manijak koji prezire televiziju i koji na podrugljiv, krajnje sarkastičan, ali duhovit način pokušava da razotkrije svu njenu otrcanost i manipulativnost, uz mnoštvo pažljivo odabranih arhivskih snimaka kroz koje su provučeni vešto osmišljeni skečevi.

FRENZY SPARK

KHAN AKADEMIJA Salman Khan je uspeo da stvori savršenu virtuelnu učionicu koja može biti dostupna svakome ko poseduje internet i malo kompjuterske pismenosti. piše: David Darko

FRENZY SPARK

PHOTO CREDIT: FLICKR.COM/JURVETSON

Short overview video about the Khan Academy as a recipient of the 2009 Microsoft Tech Award in Education.

Walkthrough of the exercise software.

NEW IDEAS

Salman Khan nije ni sanjao da će onlajn lekcije koje je pripremao za svoju malu rođaku, postati predmet velike pažnje i verovatno kamen temeljac revolucije obrazovnog sistema. U trenutku kada je došao na ideju da svoje tutorijale postavi na Youtube kanal, živeo je i radio u Bostonu kao analitičar pri jednom hedž fondu. Sve je počelo krajem 2004. godine. U to vreme, njegova rođaka Nadia, koja je živela u Nju Orleansu, bila je šesti razred osnovne škole i imala je problem sa usvajanjem znanja iz matematike. Khan je odlučio da joj pomogne putem interneta uz pomoć Yahoo aplikacije, Doodle notepad. Kako nije uvek uspevao da uklopi svoje slobodno vreme sa njenim, odlučio je da svoje tutorijale snimi i da ih postavi na internet. Nadia je na taj način mogla da pristupi klipovima kad god poželi, da ih pauzira, vrati unazad kako bi bolje utvrdila ono što joj nije jasno, a da mu ne postavlja pitanja za svaku sitnicu. Iako je samo mogla da čuje njegov glas, i vidi način nakoji on rešava zadatke imala je utisak da je on zaista pored nje. Vremenom je Khan postavljao sve više klipova, od osnovnih matematičkih operacija, kao što je sabiranje i oduzimanje, do komplikovanih proračuna koje rešavaju studenti na matematičkim fakultetima. Ubrzo se broj klipova popeo na 1 600. A onda su počele pristizati poruke podrške od drugih ljudi, iz svih delova sveta, koji su naišli na njegove zadatke. Većina ljudi je uglavnom potvrdila na koji način su im njegove onlajn lekcije pomogle da savladaju probleme sa učenjem, i sa kakvom su lakoćom savladali sve ono što su godinama bezuspešno učili u školi. Broj gledalaca je rastao iz dana u dan. Njegovi tutorijali su kratki i sažeti, najviše zbog toga što je na sajtu Youtube ranije bilo dozvoljeno postaviti video do 10 minuta dužine. Khan smatra da je ta količina vremena dovoljno efikasna da se nekome prenese znanje i on ne želi da produžava svoje tutorijale. Pored matematike, sada su tu i tutorijali iz istorije, biologije, hemije, fizike, astronomije, računovodstva, itd. Krajem 2008. godine, Google je pokrenuo projekat 10^100, gde je bio cilj da se predstave ideje koje mogu pomoći razvoj društva, obrazovanja, ekonomije, zdravstva, energetike, itd. Stiglo je preko 150 000 ideja iz preko 170 zemalja. Khan Akademija se našla u konačnom izboru od 5 najboljih ideja, a nagrada je bila 2 miliona dolara. Za Khan akademiju se takođe zainteresovala i fondacija Bila Gejtsa koje je bila voljna da učestvuje u unapređenju i razvoju čitavog projekta. Jedan od trenutno zacrtanih ciljeva jeste prevođenje Khanovih tutorijala, na većinu svetskih jezika, a svako ko želi da se priključi ovom poduhvatu, može da se informiše ovde. Khan akademija je dobila novi sajt, ali ono što je najbitnije na sajtu jeste potpuno novi, originalan softver za vežbanje i učenje, kome se može potpuno besplatno pristupiti sa sajta (kao i svim ostalim video lekcijama), a svako može povezati svoj Facebook ili Google profil sa ovim sajtom kako bi imao uvid u svoj napredak tokom vežbanja. Salman Khan je uspeo da stvori savršenu virtuelnu učionicu koja može biti dostupna svakome ko poseduje internet i malo kompjuterske pismenosti. Neke od škola u Kaliforniji već koriste eksperimentalno njegov softver i njegove tutorijale na časovima. Hoće li to izmeniti dosadašnji način predavanja, odnosno način sticanja znanja kod učenika? Većina učenika koji koriste Khanove tutorijale je izjavila kako im njegov slikovit način objašnjavanja pomaže da bolje shvate gradivo, u odnosu na konvencionalni način učenja koji je rasprostranjen gotovo u svim školama, i nije podesan za svakog učenika. Ser Ken Robinson je na jednom od TED predavanja lepo objasnio zašto je današnjoj školi potrebna revolucija i kako današnja škola ubija kreativnost u deci. Znanje je besplatno, zašto ga ne podeliti sa ostalima?

Salman Khan talk at TED 2011 (from ted. com)

FRENZY SPARK

Piše: Željko Obrenović

THE SUNSET LIMITED

Dobili smo film koji možemo da gledamo iznova i iznova i da nam nikad ne dosadi. Ovaj film nosi sjajna priča i nose je dva sjajna glumca. Kao i uvek, Makartijev pesimizam je sveprisutan, a kraj je nešto što ne bih da prepričavam.

FILM CORNER

Kada je Tarantino napisao True Romance, predvideo mu je budžet od oko tri miliona dolara; pošto taj novac nije dobio, spustio je prohteve i napisao Natural Born Killers za koji je predvideo upola manji budžet, no naravno, ni taj novac nije dobio; onda je potpuno snizio prohteve i napisao Reservoir Dogs koji su koštali oko sto hiljada dolara. Kako je uopšte moguće napraviti film koji tako malo košta? Pa, moguće je, ako veći deo filma smestite u jednu prostoriju. Drugim rečima, ako od filma napravite gotovo pa predstavu. Tarantino je u očaju došao na ovu ideju pošto je pogledao film Intruder Skota Spigela – koji se dešava u supermarketu – ali to, naravno, nije jedini sličan film. Pomenućemo, recimo, sjajan Hičkokov film Konopac. No, ne treba zaboraviti ni TV. Na stranu sitkomi, setimo se genijalne serije Homicide i sjajne epizode koja se čitava odvija u „kutiji“ za ispitivanje. Ili, iz recentne istorije, serija Breaking Bad i epizoda Fly, koja je čitava snimljena u laboratoriji za kuvanje kristalnog meta gde protagonisti čitavu epizodu jure muvu, a istovremeno se među njima odigrava velika prećutna drama. Ali, da konačno pomenemo i ono zbog čega smo se okupili: The Sunset Limited. U pitanju je film po drami Kormaka Makartija i čitav se odvija u jednoj prostoriji. Igraju samo dva glumca: Semjuel L Džekson i Tomi Li Džons, koji je takođe potpisao i režiju. A sve to je zakuvala HBO produkcija. Da sumiramo: imamo najboljeg živog pisca, dvojicu najboljih živih glumaca i HBO. Ne može da omane? Pa i ne. Dobili smo film koji možemo da gledamo iznova i iznova i da nam nikad ne dosadi. Dobili smo film koji i mi koji ne volimo pozorište možemo da gledamo kao predstavu. Priča je prosta: Tomi Li Džons je pokušao da se ubije tako što će se baciti pod voz, a Semjuel L Džekson mu je spasao život. Semjuel ga je potom odveo na svoju gajbu i ne da mu da ide kući jer se plaši da će ponovo pohrliti ka suicidu. Opravdano. Tomi je profesor u teškoj depresiji koja traje čitavog

FRENZY SPARK

života. Ne veruje ni u šta i ništa ga ne čini srećnim. I rođendan mu je. Semjuel je bivši robijaš, sad rehabilitovan, koji živi u najgorem kraju, citira bibliju, i pokušava da pomogne narkomanima iz kraja, za koje zna da im pomoći nema. Ono što će nam The Sunset Limited pružiti je sat i po vremena najgoreg (zapravo, najboljeg) egzistencijalizma. Razgovor o bogu, religijama, knjigama, zatvoru... Ko se dosada nije susretao sa delom Kormaka Makartija, bolje da što pre ispravi grešku, jer život je kratak, a Kormak je jedna od stvari koje ne bi trebalo propustiti. No, ako ste barem pogledali adaptacije No Country for Old Men ili The Road, imaćete sliku. Makarti je sav u jeziku, u valjajućim dijalozima koji vas uvlače u priču, dok vas svaka replika zakucava kao citat. Evo jednog primera iz No Country for Old Men. Parafraziram: Ako se ne vratim, reci mojoj majci da je volim. Ali, majka ti je mrtva. Onda ću joj sam reći. Takav je Makarti. A Tomi Li Džons je njegov stari fan, koji je igrao i u pomenutoj adaptaciji No Country for Old Men. Tomi Li se pokazao kao vešt režiser, jer da se ne lažemo, nije lako napraviti film koje se čitav dešava između četiri zida. Verovatno zato nijedan od sličnih filmova ne traje dugo. The Sunset Limited nije dugačak, a recimo Hičkokov Konopac je još kraći. Hičkok je Konopac snimio u svega nekoliko kadrova, ali on ipak ima barem više glumaca, pa time dobija na dinamici. Tomi Li je iskoristio sve moguće trikove: jedan od likova stoji, drugi sedi; obojica sede; obojica stoje; jedan sedi, drugi leži. Ista stvar je i sa kadriranjem. No, sve to je sad manje bitno. Jer ovaj film nosi sjajna priča i nose je dva sjajna glumca. Kao i uvek, Makartijev pesimizam je sveprisutan, a kraj je nešto što ne bih da prepričavam. Kinezi kažu da ako nekome spasite život, odgovorni ste za njega. Ali, šta ako on ne želi da bude spašen?

FRENZY SPARK

U SUSRET FILMU APOLLO 18 piše: Aev

FILM CORNER

Čini mi se da pored ova dva astronauta koji jasno govore o, u najmanju ruku, čudnim dešavanjima za vreme misija moramo dobro da se zapitamo šta to Američki svemirski centar uporno prećutkuje javnosti. Na sam pomen programa Apollo dobijem bujicu najrazličitijih asocijacija dok među poslednjima je, na žalost - ili ne (?!), ono vezano za misiju sletanja na Mesec pod rednim brojem 11 i famoznu šetnju Neil Armstronga po Mesecu. Ali opet i pored svih današnjih tehnoloških mogućnosti koje su nam na klik dostupne, većina ljudi se odlučuje za pesmicu mass medija uopšte ne pokušavajući da se malo dublje pozabavi temama koje su ipak obeležile jednu epohu jer upravo ta silna softversko/ hardverska dostupnost nam otvara jedna do sada zapečanjena vrata perfektno ’’nabubane’’ istorije. Ne bih da se ovde detaljno bavimo osvrtom na ceo program NASA i Apollo letova jer bi to pojelo dosta dragaocenog prostora već da se koncetrišemo na one ključne, škakljive, momente iz cele priče. Verujem da će upravo ova priče neki broj vas potaknuti da se i sami uključite u istraživanje ove tematike. Takođe ne želim da budem shvaćen kao još jedan od pobornika teorije da Ameri nisu sleteli na satelit jer upravo mislim suprotno, da - jesu sleteli, ali ne kupujem dalju priču i razvoj događaja koji sledi u mesecima i godinama po sletanju. Ideja začeta za vreme predsednika Dwight D. Eisenhowera, a javno ‘’lansirana’’ za vreme predsedovanja John F. Kennedya imala je za cilj neverovatan podvig ljudskog roda, a to je uspešno sletanje američke posade na Zemljin satelit koji se i desio 20.jula 1969. godine kada su Neil Armstrong, Buzz Aldrin i Michael Collins, iz misije Apollo 11, uspešno kročili na Mesec otvorivši jedno novo poglavlje ljudske civilizacije. Svako poricanje tih događaja je u najmanju ruku smešno jer ima zaista i previše dokaza koji govore u prilog da se ceo događaj zaista i dogodio. Međutim ono što bode oči jednog dela javnosti su pehovi na mnogim od misija Apollo-a na koje NASA uporno izbegava da da odgovor dugi niz godina. Jedan od najboljih primera za to su i stotine fotografija sa različitih misija gde su namenski određeni delovi slike zamućeni, prelepljeni i zatamnjeni. Sam YouTube

FRENZY SPARK

obiluje tim materijalima u čiju nas verodostojnost uveravaju time da je svaka od prikazanih slika korektno imenovana od strana NASA-e, tako da svako može i lično da proveri ono što je video koristeći razne a la Photoshop filtere koji daju više nego intrigantne rezulate. Na kraju krajeva treba li vam bolje uveravanje od toga da sve te slike možete naći na oficijalnim nasinim sajtovima i serverima, pa ko voli nek’ izvoli. Pored toga imamo i jednog Buzz Aldrina, ni manje ni više no drugog čoveka u istoriji koji se prošetao Mesecom, koji na sva zvona zvoni o tzv. neidentifikovanim objektima koji su ih sve vreme misije uporno pratli, a na koje ni centar iz Houstona nije znao da identifikuje. Takođe još jedan od glasnogovornika vanzemaljskih pratioca je i astronaut Edgar Mitchel, koji je sa Apollom 14 takođe sleteo na Mesec. Čini mi se da pored ova dva astronauta koji jasno govore o, u najmanju ruku, čudnim dešavanjima za vreme misija moramo dobro da se zapitamo šta to Američki svemirski centar uporno prećutkuje javnosti. Pored svedočanstava ovih ljudi na mene lično najjači utisak je ostavio događaj iz 1971. i misija Apolla 15 kada je usred direktnog prenosa leta i rutinske razmene informacija između posade i članova misije došlo do neočekivanog prekida prenosa na par sekudni i do pojave dubokog, neprijatnog i nepoznatog glasa koji je slušaocima iz celog sveta jasno poručio sledeće:’’Lama rabi alardi dini endavur esa kunis alim!’’. Tada je i ceo prenos događaja bio prekinut ostavivši slušaoce u tišini narednih par minuta. Naravno, po ponovnom uključenju u prenos na jasna pitanja astronauta o čemu se radilo i šta bi ta poruka trebala da znači odgovor nije dobijen već se centar iz Houstona ponašao kao da do ničega nije ni došlo. Neka ove priče budu dovoljne da vas zaintrigiraju i pošalju na projekciju novog letnje hita – Apollo 18, koji nastavlja sagu o neverovatnim a posve poricanim događajima iz savremene svemirske avanture kojoj smo i mi sami svedoci.

FRENZY SPARK

SPOILER ALERT!!!

Pre čitanja intervjua, obavezno pogledajte ovaj kratak film. Trajanje filma: 14 minuta.

by David Darko

STVARANJE NASLEDNIKA in English

TALK TALK/FILM

Heiko van der Scherm, scenarista i režiser kratkog animiranog filma “Descendants”, govori o radu, pisanju, animaciji i modelovanju likova, o kompleksnosti priče, njenom uticaju na animaciju, o muzici i sinhronizaciji, i svakako o saradnji sa kolegama, sa kojima je stvorio ovu fantastičnu priču i likove. 1. Kada ste ti i tvoj kolega Holger Schoenberger započeli rad na ovom kratkom filmu, koji je inače tvoj diplomski rad, da li si znao kakav će biti konačan rezultat? Da, imao sam veoma jasnu viziju u svojo glavi. Pošto sam već video kakav je Holger talenat za osvetljenje, senčenje i renderovanje za vreme studija na filmskoj akademiji Baden-Werttemberg znao sam da mogu postići onaj izgled filma kakav sam imao na umu, pod uslovom da Holger pristane da mi pomogne. Jedna od većih prepreka sa kojom se Holger morao boriti, došla je zapravo iz same priče. Beli cvet želi da bude na svetlu i stoji na ivici proplanka. To dakle znači da NIJE dozvoljeno direktno svetlo koje bi padalo na cvetove, što je veoma težak zadatak u 3D animaciji. Ogroman problem je takođe bio i noćni prikaz cvetova. Sećam se da je Holger radio skoro godinu dana na tom plavičastom izgledu. Kao poređenje, uzeli smo nekoliko scena iz filma „Apokalipsa danas“. Kako smo napredovali, svi članovi tima su poboljšavali sveukupni izgled i pojačavali kvalitet sve više i više. Znate, kada je facijalna animacija dostigla tako visok nivo kvaliteta, i kada je Markus Schmidt kreirao sve te neverovatne teksture za lica i tela cvetova, mi smo takođe MORALI da postignemo isti kvalitet i za sve ostalo u filmu. Da smo imali visok kvalitet na nekim elementima filma, a, a na drugim niži kvalitet, oni bi se očiglednije isticali. To nismo smeli da dozvolimo. Zato je svako morao da pruži 100%. Na kraju je vizuelni sadržaj bio mnogo lepši nego čto sam mislio da ćemo mi ikad dostići. Sve je bilo u timskom radu. Ni manje, ni više. 2. Kada ste krenuli sa radom na ovom filmu, da li si smatrao da vas dvojica možete to sami odraditi i potpuno sami napraviti ovaj film bez ičije pomoći, ili ste znali od samog početka da ćete morati da uključite više ljudi u ovaj projekat?

FRENZY SPARK

Ne, nikad nisam pomislio da nas dvojica možemo odraditi sve ovo sami. Na početku sam skoro godinu dana radio sam na filmu. Napravio sam sve osnovne modele, napisao priču, moj prijatelj Christian von Bock i ja smo producirali dizajn i odradili prvu verziju animacije. Holger je zatim uradio prve testove kako bi oživeo šumu. To smo započeli 2005. godine. Moj posao je bio režiranje, pisanje, modelovanje, i ja sam uradio animaciju insekata. Ali sasvim sigurno, ja nisam profesionalni animator likova. Bar nisam u svetu 3D animacije. Ranije sam radio neke stop motion filmove, na primer film „The Raft“ koji potpisuje Jan Thuerings, ali, na primer, nisam imao iskustvo sa lip sync-om. Dakle, u nekom trenutku sam znao da ću morati da pronađem neke veoma dobre animatore. Pomislio sam: „Ako imaš modele, animaciju i neke slike, onda će biti lakše da pronađeš ljude koji su voljni da pomognui.“ Tada sam pronašao Goro-a Fujitu. On je bio taj deo slagalice koji nedostaje. On je preuzeo posao supervizora animacije, a sa njim su u produkciju došli Felix Graf, Tobias von Burkersroda i Stephan Stölting. Svi oni su bili bivši studenti “Nemačke filmske škole” i “Descendants” je bio prvi projekat na kome je ostvarena saradnja između naših škola. Bernard Haux nam se pridružio zbog rada na rigging-u (adaptacija skeleta za animaciju) dok je Marcus Schmidt bio zadužen za postavljanje tekstura. Dakle, na ovom je filmu radilo oko 8 – 12 osoba skoro tri godine. 3. Ti si napisao scenario, nekoliko meseci si radio na strukturi priče i na tvom sajtu je jedan zanimljiv podatak u vezi sa “pisanjem unatraške” Možeš li nam reći nešto više o toj tehnici pisanja? Da, ja pišem na veoma čudan način. Ima drugih pisaca koji, na primer, pišu svakog dana. Ja ne. Ja mogu nositi ideju u glavi mesecima, čak godinama. Svakog dana dodajem po jedan mali

WHOOPI GOLDBERG

CHRISTY SCOTT CASHMAN

A FILM BY

HEIKO VAN DER SCHERM

รถ

DIGITAL DOP HOLGER SCH NBERGER ANIMATION GORO FUJITA, FELIX GRAF PRODUCED BY MARIA SEVERINE PAZOUKHINE,

PATRICK S. CUNNINGHAM MUSIC VLADIMIR MARTINKA TD BERNARD HAUX

FRENZY SPARK

TALK TALK/FILM

deo slagalice, sve dok većina stvari ne dobije smisao. Onda sednem i otkucam 100 stranica za 4 ili 5 dana, uz veoma malo sna. To je dobar trik, ako ne spavaš dok pišeš, gube se sve „inhibicije“, barem sam ja doživeo tako nešto mnogo puta. Onda krećem sa doterivanjem. Opisao sam taj proces na mom sajtu. Osnovni koncept ove tehnike je da se zamisli nešto “potpuno neverovatno” kao predložak za kraj filma. Onda treba napisati scenario unatraške, od kraja prema početku. Dajem sebi nagoveštaje, neke reči koje MORAM umetnuti u priču. Što su manje povezane jedna sa drugom, bolja će priča biti. Mislim, ovo verovatno zvuči otkačeno, ali ste slobodni da pročitate neke od sadržaja sa mog sajta i pošaljete mi e-mail u slučaju da me želite angažovati za pomoć oko pisanja vaših priča. 4. Prvo su nastali 2D crteži, a zatim ste shvatili da njihovo prebacivanje u 3D uopšte neće ići lako. To znači da ste morali krenuti od početka u 3D animaciji. Bilo je prilično mnogo izazova pred vama. Modelovanje, postavka likova, senčenje,…kako je to sve izgledalo, mislim na celokupan proces? Bilo je veoma mukotrpno. Bilo je strašno iscrpljujuće. Ja sam od onih ljudi koji su veoma ozbiljni po pitanju posla i isto to zahtevam i od drugih. Sa druge strane, moje kolege su mogle bolje da se isključe iz svega toga i opuste nakon radnog dana. Ja nisam toliko dobar u tome, ali učim. Kad si već spomenuo taj primer prebacivanja 2D u 3D animaciju: Veoma je lako napraviti nešto ružno. Ozbiljno. To je veoma lako u poređenju sa

dizajniranjem nečega, na šta većina odmah na prvi pogled kaže: “Da, to je lepo. Ne tek ‘onako lepo’, već ZAISTA lepo. Radio sam skoro pet meseci na licu belog cveta, uključujući modelovanje svih prelaznih oblika. Za crveni cvet mi je bilo potrebno samo tri nedelje. Eto koliko je bilo teško, kad se uzme ovo poređenje. Takođe, 2D slike su po mom mišljenju skoro beskorisne, sa te tehničke tačke gledišta dok pokušavate da napravite 3D lik. Ali, ako na 2D crtež ne gledate kao tehničku potporu, već kao neku vrstu emocionalne potpore, onda vam to može biti od velike pomoći. Vidite, ako pokušate da preobrazite 2D crtež u 3D, šanse su 1:1 da vam to neće poći za rukom. Budite u to sigurni. Možda se to može primeniti na svemirski brod ili na zlu zombi, mutiranu čivavu vanzemaljca, ali nikako na “prelepi graciozni lik”. Naročito ne, ako je taj lik beli cvet koji u kome se krije žena, takođe i dete, i cvet. Moji profesori su mi rekli da je ovaj lik bilo izuzetno teško, ne samo modelovati, već i animirati. Ono što želim da jeste osnova: “Morate da modelujete ono što je pisac “osetio”, ne ono što je zapisao, morate da modelujete ono što je 2D umetnik “osetio” dok je crtao tu sliku, a ne ono na papiru. Ja sam modelovao 4 verzije belog cveta (i sve sam ih odbacio), dok nisam pronašao taj “emocionalniji” pristup. Morate da osetite lik, ostvarite empatiju sa njim, onda ga možete modelovati i bićete zadovoljni, bez obzira na ono što je na papiru. Crtež je tu samo zbog vas kako biste imali nekakvu predstavu, kako će lik na kraju izgledati. Prava magija se dešava u

PHOTO CREDIT: CGSOCIETY.ORG

FRENZY SPARK

3D animaciji. Pošto sam uspeo da nađem taj pristup za sebe, sada mogu modelovati i dizajnirati kao od šale i postići fenomenalne rezultate. 5. Bernhard Haux , Goro Fujita i Felix Graf su vam se se već priključili u tom trenutku. Svakome je dodeljen različit sektor. Dakle, ko je bio glavni ili ste svi imali jednake uloge u vašem timu?

Dakle, svako je radio od svega po malo, ali je opet ono svoje zadržao u fokusu. 6. Konačno stižemo i do priče. Dok si je pisao, kako si došao na ideju o dva cveta kao dva glavna lika u priči? Verovali ili ne, za manje od deset minuta u glavi sam imao osnovu priče. Jedna od studentkinja filmske akademije modelovala je za svoj film dva lika. Dve pečurke. Ušla je u našu sobu i otvoreno naspitala da li neko od nas ima ideju za priču o dve pečurke. Razmišljao sam o tome i pitao sebe šta mogu učiniti sa dva lika koji stoje na jednom mestu sve vreme i koji se uopšte ne kreću. Počeo sam da razvijam priču tako što sam šetao po sobi i pričao ono što bi govorili likovi iz priče, i za deset minuta dobio sam osnovu priče. Opisao sam to na svom sajtu. Tada sam imao priču, ali sa pečurkama. Predstavio sam tu priču onoj devojci koja ju prvobitno zatražila, ali njoj se priča nije svidela. Ne znam zašto, nikada mi nije rekla da budem iskren, možda je želela neku komičnu priču. Tada sam shvatio da neću traćiti vreme sa ovom pričom tek onako, već ću je sve više doterivati, i zameniću pečurke cvetovima, kao što sam mislio, trebalo bi biti moguće učiniti uverljivim da je crveni cvet otrovan. Dakle, osnovna ideja je bila “Dve stvari u šumi”. Zar nije fenomenalno do kojih dimenzija ovo može da se proširi i raste?

TALK TALK/FILM

Pošto je svako od nas radio od svega po malo, izabrali smo veoma riskantan pristup: Dok sam ja radio na animaciji insekta, a Goro Fujita je bio izvršni animator, ON mi je morao reći kada je animacija gotova. Za ostale likove koji nose priču, ja sam kao režiser morao da kažem NJEMU kada je animacija završena, da se tako izrazim: “kad oni govore priču onako kako bih ja to hteo”. Ta zamena uloga zna biti kobna, nastaju svađe i stvara se tenzija, ali mi smo uspeli da završimo film, a da se nismo potukli. U svakom slučaju, da je došlo do tuče, ja ne bih uspeo da pobedim Goroa Fujitu. On je iz Azije, a svi znamo da većina Azijaca dobro vlada borilačkim veštinama. (smeje se) Ja sam brinuo o načinu pripovedanja i celokupnom izgledu. Goro je brinuo o animaciji. Bernhard je bio zadužen za rigging i menjao je sitne detalje u modelovanju, kako bi upravljanje skeletima bilo lakše. Holger se fokusirao na senčenje i renderovanje, a Marcus Schmidt na teksture i likove. Na primer, Felix Graf je dosta truda uložio na krzno jelena, a Holger i ja smo delili posao za kamerom. Holger za osvetljenje, a ja za kretanje kamere.

7. Ako cvetove posmatramo kao ljudska bića, vidimo taj generacijski jaz. To je jedan od slojeva ove priče. Imamo tu mlađu generaciju koja je uglavnom otvorenog uma, spremna za promene, najčešće su to sanjari, ljudi koje niko ne razume, “žele da budu deo nečeg većeg”. Sa druge strane tu je crveni cvet koji je stariji i ima puno životnog iskustva, koji govori belom cvetu da su lepe stvari ponekad veoma opasne. I na kraju, tu je taj preokret. Reci nam nešto više o tome. Zapravo, ja volim da koristim puno slojeva u mojim scenarijima i ovo je jedan od njih. Moj prijatelj kubanskog porekla, koji živi u Los Anđelesu, gleda ovaj film gotovo svake nedelje sa svojim

FRENZY SPARK

sinom, i neprestano mi govori da nakon svakog ponovnog gledanja filma, on pronalazi nove nagoveštaje i misli koje su skrivene u filmu. Što se toga tiče, ja se obično povučem i ne analiziram ili govorim publici šta ja konkretno mislim o filmu, zato što ga svako doživljava na sopstveni način. Kad se moj film prikazivao u bioskopu u Los Anđelesu, na Sunset bulevaru, prišla mi je jedna žena nakon projekcije i rekla mi je da joj je film pružio ogromnu utehu, jer je samo nekoliko nedelja pre toga izgubila svoju voljenu osobu. Videla je nešto u filmu što nije bilo u prvom planu, ali struktura filma i “arhaična” tema čine drugačija mišljenja veoma mogućim. Film tera različite ljude da drugačije vide stvari. To je nešto što me čini ponosnim. 8. Beli cvet bukvalno želi da se pomeri sa te ivice proplanka na njegovu sredinu gde je uvek sunčano. Svi mi tražimo naše mesto pod suncem. Mislim da je to na baš lep način iskorišćeno u priči, zar ne? Na kraju je beli cvet uspeo u tome, ali cena uopšte nije bila mala. Mada, bube su ipak bile od koristi na kraju filma.

TALK TALK/FILM

Pa, da. Ako ti lično doživljavaš tako, tačno je, naravno! To se direktno nadovezuje na prethodno pitanje. Ali ti nikada neću reći da li je to bila namera, ili ne. (smeje se) Sada sledi spoiler pa ako još uvek niste pogledali film, nemojte čitati naredne redove ovog odgovora. Fenomenalna stvar u vezi sa ovom pričom je to što na kraju svi umiru. Jelen i dva cveta. I svakako su oba lika uspela u svojoj zamisli, zar ne? Crveni cvet se osvetio, belom cvetu se ostvario san upravo zbog zle osvete crvenog cveta, zar ne? I insekti, za koje smo mislili da su ružni, gadni i zli takođe su pomogli ostvarenju sna belog cveta. Da beli cvet nije pristao

FRENZY SPARK

da trpi bol zbog crvenog cveta, ne bi mu se ostvarila želja. Ako pogledate ovaj film dva, tri ili više puta, videćete da je to totalno kompleksna priča. 9. Nakon sjajne priče, vizuelno očaravajuće animacije, na red dolazi i zvuk. Muzika u pozadini čini film daleko jačim, da se tako izrazim. Ko je komponovao muziku za “Descendants”? Napravio sam prezentaciju slika koje je za mene uradio Christian von Bock, na sastanku studenata filmske akademije. Želeo sam da se ljudi zainteresuju za projekat. Na filmskoj akademiji takođe ima studenata koji se bave komponovanjem muzike za film, nakon što završe osnovne studije klasične muzike. Jedan od njih bio je Vladimir Martinka. On mi je prišao i pitao da li želim da on komponuje muziku za film. Ja sam odgovorio:”Naravno!”, i ako do tada ništa od njegovih kompozicija nisam čuo. Ali imao sam veoma snažan osećaj da bi bilo dobro odmah započeti saradnju sa ovim momkom. Nekoliko dana kasnije, poslao mi je neke kratke komade, kako bih ja odredio osnovni ton za film. Kao što si ti rekao, film je veoma snažan. Tako smo dodali one melodične zvončiće, koji prate beli cvet, dok hor prati crveni cvet. Ja uopšte nisam muzičar, da budem iskren, ne znam šta bih pametno mogao reći u vezi sa tim. Jedino što znam jeste da muzika i dizajn zvuka čine 50% filma ili čak više, i da vredi PUNO eksperimentisati sa različitim muzičkim stilovima na filmu. Često uređujem stvari zajedno i koristim raznovrsnu muziku kako bih istakao različita raspoloženja. Tako smo radili i sa ovim filmom. Koristili smo klasičnu muziku za oblikovanje. Zvučalo je sjajno, ali je Vladimirova muzika podigla film na sledeći nivo.

10. Whoopi Goldberg je „pozajmila“ svoj jedinstveni glas crvenom cvetu. Da li si od samog početka želeo da ona bude uključena u film ili si tu ideju dobio na kraju? Reci nam nešto više o tom procesu sinhronizacije.

Prošle su tri godine, i mogu reći da sam veoma zadovoljan. Naravno, dok radiš na nečemu u tako dugom vremenskom periodu, gubiš taj objektivni pogled na svoj rad i u svemu zapažaš mane i greške, koje niko drugi u filmu NIKADA neće videti. Ja još uvek čekam momenat kada ću moći da odgledam ovaj film, a da se ne podsetim na težak rad kroz koji sam prošao. Uzgred, ovo u stvari i nije tako bitno. Uživao sam u radu na njemu, kako bi publika uživala gledajući ga. 12. Da li si uključen neki novi projekat? Krčka li se nešto novo? Da, zapravo, nešto novo je u pripremi. Napisao sam dva igrana filma, jedan animirani film je na vidiku, i prošle godine sam napisao moj prvi roman, što sam oduvek želeo da uradim, ali nikada nisam mogao da nađem dovoljno vremena. Takođe želim da kažem da sam uvek raspoložen za saradnju sa ljudima koji bi želeli da me uključe u njihove projekte (kratke ili igrane filmove, reklame) širom sveta. Možete me kontaktirati putem mog sajta. Želim da zahvalim mom timu i Davidu Darku iz Frenzy Spark magazina koji je omogućio predstavljanje mog filma.

TALK TALK/FILM

Moj producent Patrick S. Cunningham me je pozvao i pitao me imam li kakav projekat u koji bismo mogli uključiti Whoopi. U tom trenutku ja sam pisao tri različita scenarija kako bih odabro jedan za diplomski rad, i “Descendants” scenario je najbolje pristajao Whoopi. I tako sam rekao Patriku da ću mu poslati scenario filma i malu brošuru, kao prezentaciju za Whoopi. Christian von Bock je napravio brošuru bukvalno preko noći i poslao je za Los Anđeles. Patriku se scenario svideo i pokušao je da uključi Whoopi. Onda sam jednog dana dobio email u kome je pisalo: “Čestitam, ona će raditi sa tobom.” Onda je trebalo pronaći upražnjen termin u njenom rasporedu, što je bila prava noćna mora. (smeje se) Zatim sam ja otišao u Njujork godinu dana kasnije kako bih snimio njen glas. To je bilo veoma lepo iskustvo za mene zato što smo dobili sve što smo hteli iz drugog pokušaja. Bio sam zapanjen. Ona je pravi profesionalac i genije. Interesantno je da je, pre nego što smo krenuli sa snimanjem, ona testirala mene i moju sposobnost režiranja, da bi proverila koliko mi može verovati i kako bi se uverila koliko se “taj mali Nemac” zaista razume u ono o čemu govori. Mislim da sam prošao test, zato što smo posle toga ostvarili veoma dobru komunikaciju i genijalno je odradila svoj deo posla!

11. Koliko je vremena prošlo od trenutka kada si počeo pisati priču, do završnog čina i da li si bio zadovoljan nakon svega?

PHOTO CREDIT: HEIKO VAN DER SCHERM

FRENZY SPARK

ZAZ - ČUDESNA PEVAČICA SA ULICA MONMARTRA Viva le Zaz!

MUSIC

piše: Uroš Nedeljković

Zaz je umetničko ime pevačice Izabel Žofrua (Isabelle Geffroy) koja u svojim nastupima kombinuje džez i francuske šansone. Njen glas podseća na Edit Pjaf i srodne pevačice francuske gradske muzike (šansona). Karijeru je započela kao pevačica bluz benda „Fifty Fingers“ 2001. godine, ali svoj rad nastavlja u mnogobrojnim džez kvintetima. Karijeru dalje nastavlja u bendu „Don Diego“ odakle nadimak „Zaz“ i potiče. Potom je godinu i po dana u kabereu „Aux 3 Mailletz“ pevala bez mikrofona što joj je dalo podsticaj da iskoristi slobodu i postane ulična umetnica. Pevala je na ulicama Monmartra i po njenim rečima „rekordna zarada je bila 450 evra za sat vremena“. Prosek je bio 20-30 evra po osobi za sat vremena. Takođe se oprobala i u rep bendu „4P“ koji je izbacio uspešne singlove „L’Aveyron“ i „Rugby Amateur“. 2007. godine videla je oglas na Internetu u kom je producent i tekstopisac Keredin Soltani tražio umetnicu sa glasom koji je „promukao“ i „malo slomljen“. Saradnja se realizovala i on pronalazi izdavača. Nasuprot tome, Zaz nastavlja da traži nove poslove. Pridružuje se grupi „Sweet Air“ i sa njima snima uspešan album. U decembru 2008. u organizaciji Francuske alijanse u Vladivostoku peva po Rusiji. Za 15 dana je izvela 13 koncerata sa pijanistkinjom Žilijen Lifzic. U januaru 2009. godine osvaja treće mesto na prestižnom

FRENZY SPARK

takmičenju mladih talenata „Le Tremplin Génération France Bleu/Réservoir” u Parizu. Nakon toga usledila je turneja po Egiptu sa igračkom grupom, a u leto 2009. Zaz učestvuje na Fuji Rock Festivalu u Japanu. Potom se vraća na ulice Monmartra, gde se najbolje oseća. U maju 2010. Telerama Pariz piše: „Priča se sve više poslednjih nedelja: Zaz je sveti glas i to će biti otkrovenje leta!“ Konačno Zaz objavljuje svoj prvi album 10. maja 2010. Sama potpisuje pola albuma i pesme: „Trop sensible“, „Les Passants“, „Le Long de la route“, „Prends garde à ta langue“ i „J’aime à nouveau“. Pesme „Je veux“ i „Ni oui ni non“ napisao je producent albuma Soltani Keredin („Ni oui ni non“ napisao je zajedno sa pijanistkinjom Vivijen Rost). Rafael je napisao tri pesme „Éblouie par la nuit“, „Cotton“ i „La Fée“. Album je izdat za etiketu Play On. Iste godine Zaz potpisuje ugovor za turneju sa kompanijom „Caramba“ i izdavačem „Sony ATV“. Singl „Je veux“ čiji je tekst izraz prezira prema potrošačkom društvu izabran je za letnji hit na TF1, a album ne silazi sa francuskih top lista. Iako popularnost Zaz raste, ona i dalje preferira male prostore za nastup. Po komentarima na sajtu YouTube možemo videti da Zaz ima dosta poklonika na ovim prostorima, gde pored komentara, postoji i prevod za poneku njenu pesmu. Jedan takav objavljujemo zajedno sa njenim uličnim nastupom sa pesmom „Je veux“ na Monmartru.

MUSIC

Je veux

Ja želim

Donnez-moi une suite au Ritz, je n’en veux pas Des bijoux de chez Chanel, je n’en veux pas Donnez-moi une limousine, j’en ferais quoi? Offrez-moi du personnel, j’en ferais quoi? Un manoir à Neufchatel, ce n’est pas pour moi Offrez-moi la Tour Eiffel, j’en ferais quoi?

Dajte mi apartman u Ricu, ne želim ga! Šanel nakit, ne želim ga! Dajte mi limuzinu, šta će mi? Ponudite mi poslugu, šta ću s njom? Dvorac u Neufchatel-u, nije to za mene. Ajfelov toranj, šta ću sa njim?

Je veux de l’amour, de la joie, de la bonne humeur Ce n’est pas votre argent qui fera mon bonheur Moi je veux crever la main sur le coeur Allons ensemble, découvrir ma liberté Oubliez donc tous vos clichés Bienvenue dans ma réalité

Ja želim ljubav, radost, dobro raspoloženje Nije vaš novac taj koji će me učiniti srećnom Želim da umrem sa rukom na srcu Hajdemo zajedno da otkrijemo moju slobodu Dakle, zaboravite sve vaše klišee Dobrodošli u moju stvarnost

J’en ai marre de vos bonnes manières, c’est trop pour moi Moi je mange avec les mains et je suis comme ça Je parle fort et je suis franche, excusez-moi Finie l’hypocrisie, moi je me casse de là J’en ai marre des langues de bois Regardez-moi, de toute manière je vous en veux pas et je suis comme ça!

Briga me za vaše dobre manire, to je previše za mene! Ja jedem rukama i to sam ja! Govorim glasno i iskrena sam, izvinite! Prestanite sa licemerjem, bežim odavde! Dosta mi je prostačkog jezika! Pogledajte me, ne preporučujem vam sve te manire, jer to sam ja!

Ja želim ljubav, radost, dobro raspoloženje Nije vaš novac taj koji će me učiniti srećnom Želim da umrem sa rukom na srcu Hajdemo zajedno da otkrijemo moju slobodu Dakle zaboravite sve vaše klišee Dobrodošli u moju stvarnost.

FRENZY SPARK

GUŽVA U GLAVI

TALK TALK

Džoni Dep u razgovoru sa rok legendom Peti Smit (prvi deo) Prevod: Marina Milićević

Džoni Dep je na setu u Pinewood studiju, van Londona; poslednji dani snimanja sledećeg nastavka Pirata sa Kariba - On Stranger Tides. Sedimo na podu njegove prikolice, dostojne kapetana Džeka Sparoa, pretrpane sitnicama njegovog kolege iz stvarnog života: Džonijeva plava sočiva, pohabane marame, kaubojke, Viper Room kačket, u činiji prstenje sa kosturskim glavama, scenario za film Tamne senke prema Kit Ričarsonovom životu, beleške njegovog osmogodišnjeg sina Džeka i jedanaestogodišnje ćerke Lili Rouz. Tu je i akustična gitara koju ne može da odoli da ne okida i tiho štimuje. Džoni radi dvanaestočasovnu smenu. Dan mu počinje u šminkarnici, mnogo pre jutarnjeg špica. Zatim pozivi novinara, potpisivanje gomile slika, čitanje scenarija i porodične obaveze. Ukrade i neki sat za san, često sa gitarom na grudima. Prvi put sam ga upoznala pre nekoliko godina u bekstejdžu Orfej teatra u L.A.-u, gde sam nastupala sa bendom. Kad se nasmejao, primetila sam razdvojene zube, detalj koji je pozajmio od svoje šarmantne žene Vanese Paradis, pripremajući se za ulogu potpuno frenetičnog Med Hetera u Tim Bartonovoj Alisi u zemlji čuda. Tada sam po treći put odgledala Libertine. Džoni strastveno igra Džona Vilmota, ročesterskog grofa, koji je napisao sjajno delo Satira na čovečanstvo. Na početku filma Vilmon se obraća gledaocima: „Nećete me voleti.“ Ali mu je Džoni veoma sličan. Energija koja pleni pomešana sa izvesnom stidljivošću. Razgovarajući, Džoni i ja, oboje knjiški moljci, lako smo prelazili sa Vilmota do Bodlera i Hantera Tompsona. I obučeni smo slično: iscepane farmerke, pohabane kožne jakne, stare majice. Moj sin Džekson, koji je bio sa mnom, gitarista, primećuje da Džoni pre izgleda kao muzičar nego glumac. Kasnije kada sam posetila njegov dom u L.A.-u, upoznala sam se sa njegovim retkim knjigama i dragocenostima. Ne smatra sebe vlasnikom tih knjiga već samo njihovim čuvarem. Čuvar je Džon

FRENZY SPARK

Dilindžerovog pištolja, rukopisa Artura Remboa i poslednje pisaće mašine Džeka Keruaka. Džoni je ovde na zemlji, ali kao da deluje u nekom drugom univerzumu. Vreme je dragoceno, ali i bezvredno. U njemu ima i Kuma i prosjaka. Buntovnik je kao Ročester, voli kao Heter, i loših je manira kao Džek Sparou. Takođe je konstantno lojalan. Portoriko, gde je snimao film po Hanter Tompsonom romanu iz kasnog perioda Dnevnik ruma, Hanterov duh, kog je Džoni voleo proželi su atmosferu. Režiserska stolica je bila ukrašena Hanterovim imenom i sprovodili su se mali rituali u njegovu čast. Sati su bili dugi, džungla obasjana mesečevom svetlošću i puna komaraca. Džonijeva uloga – tamne naočare, kosa zalizana – Pol Kemp, novinar natopljen rumom. Na Londonskoj premijeri Alise u zemlji čuda imala sam prvi uvid u lik koji će zameniti Pola Kempa – Frank Tupelo, zbunjeni profesor matematike u filmu Turista. Džoni ne gleda svoje filmove, pa je te noći na kiši pozdravljao redove svojih fanova, kasnije se pridružio proslavi čiji je domaćin bio kapriciozni genije Tim Barton. Potom sam ga našla kako sedi sam sa čašom vina. Nosio je smoking, zarastao u bradu, tamna kosa nešto duža nego obično. Njegov bled ten obasjavao je samo jedan slap svetlosti. Zabacio je glavu i zatvorio oči. Ostavio je Hetera i Kempa iza sebe i već utonuo u svet Franka Tupela. Po prvi put sam primetila kako dobro izgleda. Nekoliko dana nakon premijere bio je raspakovan u Veneciji, zabijen u privatnom delu hotela zabačenom na kraju kanala, na korak do fontane Palazi. Mistična svetlost Venecije i zgode i nezgode Džonija i njegove koleginice Andželine Džoli su bile spremne da budu zarobljene u ekran. Film je stilizovan, uzbudljivi caper u maniru Sever-severozapada. Plan je bio udarnički, a vreme – izazov: vrelo preko dana, veoma hladno noću. U ponoćnoj pauzi smo jeli picu u kaputima, a onda je Džoni zbrisao

FRENZY SPARK

TALK TALK

na set u taksiju na vodi. Andželina je čekala svoj red, prekrivena kapuljačom ispod koje će iskočiti glamur. Bred Pit je brinuo o deci, ali njen majčinski radar je uvek bio uključen. Paparaci su držani po strani, ali se osećalo njihovo prisustvo. Sada, u Londonu, na setu po zimi, Džoni je opet u kostimu kapetana Džeka. Susrešće se sa jednom drugom mračnom lepotom – Penelope Kruz je spremna da se bori sa Džekom. U Pinevudu se nad bazenima i vinom koji imitiraju fizičku atmosferu toliko traženog Izvora mladosti spustila magla. Džonijev sin, koji ima pogled svoje majke, a držanje svog oca, prati ga na snimanju. I Čarli i fabrika čokolade je tu sniman, ali više nema reke čokolade. Tu je neka čudna voda koja obiluje misterioznim organizmima. Vlažno je i hladno. Scena kojoj sam svedok je mešavina mačovanja i slepstika. Zatim garderober skida kapetanove lance – ukršteni kosturi i lobanje. Set se menja i zatišje je, tako da sedimo na podu njegove prikolice, redak trenutak mira, dečak je u njegovom naručju. Pritisnuo je snimi na malom diktafonu. Smeje se onako kako samo on ume. On je samo Džoni, i uistinu, ta uloga je sasvim dovoljna. Smit: Kad god bih te videla, u prikolici, u kući, u hotelskoj sobi, imao si bar jednu gitaru sa sobom. Ponekad i pričaš dok okidaš gitaru. Na koji način si povezan sa muzikom? Dep: Ona je i dalje moja prva ljubav kao što je bila od detinjstva, prvo sam uzeo gitaru i pokušao da shvatim kako funkcioniše. Odlazak u glumu je bio čudno odstupanje od određenog puta, koji se desio u kasnim tinejdžerskim, ranim dvadesetim, jer nimalo nisam imao želju, interesovanje za nju. Bio sam muzičar, gitarista, i to je bilo ono što sam želeo. Ali možda zbog tog odstupanja, i zato što to još nisam učinio, možda sam zato sposoban da održim tu vrstu nevine ljubavi prema njoj. Uvrnuto je što mislim da moj rad koncipiram na isti način na koji sviram gitaru – na ulogu gledam kao na pesmu.

FRENZY SPARK

S: Čula sam na snimanju, nisam sigurna, ili Dnevnika ruma ili Turiste, da je neko iz tvoje ekipe rekao kako si nestrpljiv da se vratiš kapetanu Džeku i kako ste vrlo slični. Kako se osećaš kad uđeš u kožu kapetana Džeka? D: Slobodan, slobodan da budem irreverent. Kao da si oslobodio jedan deo sebe koji je bio zaključan i pustio ga da samo postoji. Kako se to zove? ID, štagod, samo da postoji, bez obzira na okolnosti. Najbliža stvar sa kojom mogu da uporedim je poznavanje Hantera Tompsona – mi smo vrlo, vrlo bliski – sledio sam ga – studirao sam ga do tančina i jedno vreme sam živeo sa njim da bih pokušao da postanem Raoul Duke, da postanem Hanter. Sloboda koju je posedovao, ili kontrola ili komanda nad situacijom – nije postojalo ništa što nije mogao da dobije. Verbalno je bio tako pametan, brz, slobodan. I nije ga bilo briga za posledice. S: Bio je revolucionarni Johnny Carson. Mislio da je uvek imao punch line. D: Jednom ga je neko pitao: „Kakav je zvuk kad šaka pljesne?“ I on ga je šljepio. Kapetan Džek je bio za mene otvaranje onog dela sebe koji donekle postoji u svima nama – znaš – mali Duško Dugouško. S: Klinci vole, ali zaista vole, kapetana Džeka. Ko je još mistično nestašan i sjajan na svoj način pored Duška Dugouška? D: Gledao sam crtaće sa Lili Rouz. Ne pamtim kad sam pogledao nešto osim crtaća. Dobri stari Warner Bros. I pomislio sam, likovi iz crtaća odgovaraju i trogodišnjaku i 93-godišnjaku. Kako da ti to uradiš? Kako da stigneš tamo? To je bila neka vrsta početka. S: U kapetanu sam videla i Džon Barimora. Humor i ekcentričnost. On čuva svoju inteligenciju kao malu riznicu. Ne želi da ljudi shvate da on sve zna. D: Procenjuje situacije.

S: Pa gde si pronašao Frenka? D: Kombinacija ljudi koje znam godinama. Poznavao sam računovođu koji je želeo da putuje. Bio je vrlo strejt tip. I želeo je da putuje i fotografiše mesta i ulice ili radnje koje imaju isto prezime kao on. To ga je pokretalo. S: Posedovao je ekscentričnost koju niko nije video, dok umetnikovu svi primete. Ali ekscentričnosti poput Frenkove su tako posebne. D: Frenk je, na primer, ostavio pušenje, ali je bio opsednut elektronskim cigaretama i opremom, da je bio spreman satima da objašnjava u sitne detalje. S: Frenk je nosio vrlo lepu pidžamu. Pamučnu. Svetlo plavu. Nosiš li ti pidžamu? D: Povremeno. Da, kad je hladno. S: Dobro. Ali ja sam videla i par tvojih Miami Dolphin čarapa, sem ako ne misliš da to treba da ostane tajna? D: I ti imaš jedne. Nema više tajni. Zajedno smo u tome. S: Imamo jednu malu prljavu tajnu. Monkees song. D: O, Daydream Believer, sjajna pesma. Baš me briga šta drugi kažu. S: Daydream Believer je išla na radiju dok smo se vozili na snimanje. Kakva radost! To je čista, vesela pesmica. Kako mogu da pričaju loše stvari o njoj? D: Nema ništa loše u guilty pleasure. Znaš na šta mislim? S: I Monky i ja slavimo isti rođendan… D: Micky Dolenz? S: Ne, zapravo dva Monkees, Mike i Davy. Nekada sam bila užasnuta tom činjenicom, ali me sad baš briga. Ja sam rođena kad i Bo Diddley, Rudyard Kipling, i Paul Bowles… i dva Monkees. D: To je odlično. Dobar balans.

TALK TALK

S: Šta si čitao da se informišeš o životu Kapetana Džeka, njegovom stilu života? D: Čitao sam puno literature o ranim piratima. Jedna od knjiga je bila veoma korisna -Pod crnom zastavom. Jedna od stvari koju shvatiš je, voleo ih ili ne, da su ti momci bili vrlo pressganged, a ti nisi. Knjiga Bernarda Moitessiera mi je pomogla sa Džekom, tu sam pronašao moto za prvi piratski film. Pisci su se čudili, rekli bi: “I šta s tim?“ I nikom nije zasijala lampica. Čitao sam je na krstarenju i on je pisao o tome koliko je horizont ultimativan za mornare i želja da ga dostignu, a horizont ih neće i često ih odgurne. Mislio sam: „To je to!“ Otišao sam i rekao im: „Imam vodilju – vodi me do horizonta. Gledali su me i otišli. Ne, to nije to. Ali posle 45 minuta su došli po mene i otišli. To je to. Da, to je ono što svi žele. To je ono što svi muškarci žele. Daj mi horizont. A ti nikad nećeš biti tamo. S: Kako se Dizni oseća zbog Džeka? Podigli su oblak kontraverze oko njega. D: Tada je bio potpuno drugačiji režim. Oni ga ne bi mogli podneti. U to vreme mislim da je Michael Eisner, šef Diznija, rekao: „Upropastio je film.“ Bilo je ekstremnih pisama, pošiljki, i ludilo, telefonski pozivi i agenti, advokati, ljudi su vrištali, pozivi direktno, znate, iz gornjeg štaba Diznija sa pitanjima šta nije u redu sa njim, je l’ on neka vrsta lude, je l’ pijan, by the way, je l’ gej, je l’ ovo, je l’ ono. Ja sam odgovorio toj ženi koja je predstavljava Dizni štab: „Niste znali da su sve moje uloge gay?“ Što ju je učinilo vrlo nervoznom. S: Uloga Frenka iz Turiste je veoma različita od uloga kapetana i Hetera – dosta je suptilnija. Mislim da je teže da se uradi. D: Za mene je veliki izazov takve uloge to što je on bilo ko. Nije luda, samo običan lik. Gospodin Prosečni. Samo profesor matematike. Oduvek bio fasciniran ljudima koji se smatraju sasvim normalnim, jer mislim da su zapravo najčudniji.

PHOTO CREDIT:WWW.FANPOP.COM

FRENZY SPARK

Džejson Star

TALK TALK/BOOK CLUB

Piše: Željko Obrenović

FRENZY SPARK

-Intervju in English

Džejsona Stara smatraju Bretom Istonom Elisom krimi žanra. Autor je noar krimi trilera Cold Caller, Nothing Personal, Fake I.D., Hard Feelings, Tough Luck, Twisted City, Bust i Lights Out. Bio je ljubazan da mi odgovori na nekoliko pitanja, a vama pruži sjajan intervju. Željko Obrenović: Šta Njujork čini tako uvrnutim? Džejson Star: To što je grad tako veliki, a većina stanova nedovoljno velika, stres, stavovi ljudi, suprotstavljene ličnosti. Mislim da je svaki veliki grad uvrnut. ŽO: Možeš li da mi kažeš više o saradnji sa Kenom Bruenom? Kako je pisati u „četiri ruke“? Šta si naučio iz tog iskustva? DžS: Bilo je to sjajno iskustvo, odlična zabava. Zajedno smo napisali tri romana – Bust, Slide i The Max – koji kao da su se sami napisali. Saradnja može da bude noćna mora ako postoje konflikti ili ako ne deliš viziju sa koautorom, ali Ken i ja nismo imali nijedan problem. ŽO: Da možeš da biraš koga bi izabrao za saradnju (živog ili mrtvog)? DžS: Teško pitanje. Stvar sa saradnjom nije nužno u tome da se udružiš sa sličnim piscem ili čak kom se diviš. Bitnije je da si blizak (obično lično) sa koautorom, pa da zajedno iznedrite novi glas koji ne pripada nijednom od pisaca. Stvarno mi ne pada na pamet niko osim Kena. ŽO: Predstavljaš novi talas krimi žanra. Šta je to u tvom stilu što te čini bližim, recimo, Bret Iston Elisu, nego nekim drugim imenima u krimi žanru? DžS: Bret i ja ponekad imamo slične teme u romanima, ali naši stilovi su veoma različiti. Sem krimi zapleta, moji romani su obično o odnosima, ponašanju, satiri, i mislim da toga nema tako puno u savremenoj krimi fikciji. ŽO: Često pođeš od krimi stereotipa, pa ga zatim unapređuješ. Voliš da se poigravaš sa pravilima žanra ili je nešto drugo posredi? DžS: Da, pretpostavljam da volim da se poigravam stereotipima, ali to nikada nije svesna odluka. Ne kažem sebi: OK, sad ću da

TALK TALK/BOOK CLUB

se poigravam žanrovskim stereotipima. Ali uvek pokušavam da uradim nešto drugačije. Stvar je u pomeranju granica žanra, pobuni na stranicama. Ne možeš da pišeš knjige i pitaš se đta će ljudi misliti. Moraš da uradiš šta osećaš. ŽO: Takođe si napisao i grafički roman The Chill. Da li si fan stripova? Da li je pisanje stripova različito od pisanja romana i da li planiraš još neki? DžS: Čitao sam stripove dok sam odrastao, a vratio sam im se tek u poslednjih nekoliko godina. Pisao sam još stripova. Justice Inc za DC, apdejtovani portret starog palp lika, The Avengera. U aprilu mi izlazi i strip First Wave Special #1, sa crtežom Fila Vinslejda – pojavljuju se Dok Sevidž, Betmen i Avendžer. Takođe sam napisao i epizodu za Panišer MAX, ali još nije izašla. Pisanje stripova je veoma različito od pisanja romana, mnogo više je vizuelno i prostorno. Više koristiš mozak. Verovatno je bliže filmu nego pisanju. ŽO: Šta se dešava sa filmskom adaptacijom romana The Fallower? Da li su ti još neke knjige razmatrane? DžS: U pitanju je TV serija koju je Bret Iston Elis adaptirao. Pokrenuo ju je HBO, ali je sada projekat prebačen Starzu. Tako da se nadamo da će pilot biti snimljen tokom ove godine. Trenutno je takva situacija. ŽO: Kako izgleda tvoj radni dan? DžS: Nastojim da dnevno napišem barem od hiljadu do dve hiljade reči. Tokom dana obično pišem po kafićima, potom kod kuće do kasno u noć. ŽO: Da li planiraš zaplete ili prosto pratiš likove? DžS: Uvek planiram zaplete. U nekom trenutku likovi preuzmu priču, ali moram da imam barem osnovnu ideju u kom smeru sve

to ide i ključna mesta u zapletu. ŽO: Da li misliš da je tvoj najnoviji roman uvek i najbolji? DžS: Ne, obično nemam pojma da li je najnoviji dobar ili loš. Mislim das u autori, uopšte, najlošije sudije svog rada. ŽO: Možeš li da nabrojiš tri omiljena romana? DžS: Nabrojaću prva tri koja mi padaju na pamet: Američki psiho, Zločin i kazna, Stranac. ŽO: Možeš li da nabrojiš tri omiljena filma? DžS: Ponovo prva tri kojih se setim: Taksista, The Killing, Eni Hol. ŽO: O čemu bi voleo da pišeš, a da o tome već nisi pisao? DžS: Nekoliko godina sam radio na cigletini koja se proteže kroz tri decenije. Voleo bih da je dovršim. ŽO: Da li si razmatrao ideju da smestiš radnju nekog romana na neki drugi continent, osim Amerike? MOžda u Evropu? Ili Aziju? DžS: Moj novi roman The Pack, koji u US izlazi u junu 2011, započinje moj novi SF serijal. Veoma drugačiji od svega što sam napisao do sada. Mogu da zamislim da se nešto u nekom od narednih romana u serijalu odvija u Evropi. ŽO: Šta se u tvom pisanju promenilo od tvojih početaka? DžS: Čini mi se da su priče postale kompleksnije. Nekoliko moji ranih romana je u prvom licu. Pošto sam napisao Twisted City hteo sam da se otvorim, da se istegnem, pa sam se bacio na Lights Out i The Fallower. Mislim da je to za mene bila najveća promena. ŽO: Da li si čuo za nekog srpskog pisca ili umetnika? DžS: Da, za jednog sjajnog, kog svi treba da potraže… Željka Obrenovića. ŽO: Hvala tin a tome (smeh) i hvala ti na sjajnom intervjuu. Nadam se da će tvoje romane uskoro prevesti i na srpski.

FRENZY SPARK

by: David Darko

WHAT IS JAZZ in English

TALK TALK/MUSIC

Ekskluzivno za naš magazin govori Maxim Illion, vođa jednog fantastičnog jazz orkestra iz Nemačke. Club Des Belugas postoji već devet godina, iza njih je pet studijskih albuma i veoma zanimljiva priča o razvoju njihove muzike, kao i o njihovom razvoju od DJ Soundsystem-a, do jazz orkestra.

FRENZY SPARK

1. Moram priznati da sam vašu muziku otkrio tek nedavno dok sam slušao jednu od online jazz radio stanica. Vi kombinujete interesantne jazz podžanrove. Koliko mislite da se vaš muzički stil izmenio od vašeg prvog albuma „Caviar at 3 a.m.“ iz 2002. godine, do vašeg poslednjeg albuma „Zoo Zizaro“ iz 2009. godine?

2. Club des Belugas ste osnovali Vi i Kitty the Bill. Kao što ste već rekli, sada je u Club des Belugas uključen ne tako mali broj muzičara i pevača, mnogi od njih su iz različitih krajeva sveta. Koliko svako od njih doprinosi specifičnom muzičkom stilu Vašeg orkestra. Mislim, svako od njih donosi nešto svoje i jedninstveno u orkestar.

Club des Belugas kombinuje savremene evropske Lounge i Nujazz stilove, sa zvucima kao što su Electro, brazilski ritmovi, Swing, Jazz, Funk i američki Black Soul iz pedesetih, šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog veka. Prvi album „Caviar at 3 a.m.“, bio je album instrumentalne muzike i iza njega stoji samo jedna osoba: Maxim Illion, odnosno ja. U poređenju sa albumom „Zoo Zizaro“ mnogo toga se promenilo i razvilo.

Svaki gostujući muzičar donosi svoj jedinstveni stil i kreativnost u orkestar. Brenda Boykin donosi taj moćni crnački prizvuk, Iain Mackenzie i Ferank Manseed imaju taj „Crooner“ stil, AnnaLuca poseduje taj moderni i krhki stil. Bubnjar Mickey Neher, perkusionista Kay Vester, gitarista Detlef Hoeller, bas gitarista Matze Bangert, pijanista Roman Babik i sekcija duvačkih instrumenata (Philip Schug, Karlos Boes & Lars Kuklinski) takođe imaju svoj jedinstveni način interpretacije.

Od našeg trećeg albuma „Apricoo Soul“ iz 2006. godine, u većini pesama ima vokala, sa sjajnim pevačima i pevačicama, kao što je dama jazz-a i soul-a iz Kalifornije, Brenda Boykin, Anna-Luca iz Švedske, zatim Iain Mackanzie iz Londona i Ferank Manseed iz Njukasla. Elementi poput jazz-a, funk-a i soul-a bivali su sve bitniji i bitniji.

To je uglavnom pitanje budžeta, a nekad je i pitanje veličine stejdža. Naravno CdB orkestru (11 osoba) potreban je veći stejdž, veći honorar (plus troškovi leta, plus troškovi smeštaja u hotelu) od kvarteta. Kada smo počeli da nastupamo uživo 2007. godine, u ponudi smo imali samo čitav orkestar od 11 osoba. Dobili smo mnogo poziva za nastupe, ali se samo 30% od toga ostvarilo, zato što su toškovi za 11 osoba bili jednostavno previsoki za većinu organizatora, ili je stejdž nekad bio suviše mali. Tako smo rešili da ponudimo i sekstet verziju, kvartet verziju, i Sound System verziju. Sada agenti i organizatori mogu da biraju između

TALK TALK/MUSIC

Sve numere na prva dva albuma bile su producirane na kompjuteru, gde su korišćeni samo electro zvuci bez živih instrumenata. Album „Zoo Zizaro“ snimljen je upravo uz pomoć živih instrumenata, negde oko 90% albuma, uz nešto malo dodataka bass linija i electro zvuka iz kompjutera. Ovaj je razvoj je bio moguć zato što od 2007. godine Club des Belugas nastupa uživo kao orkestar u čijem je sastavu jedanaest fantastičnih muzičara. Naravno isti ti muzičari učestvovali su u kreiranju “Zoo Zizaro” albuma.

3. Ponekad nastupate kao kvartet, nekad kao kvintet, a nekad vas je jedanaestoro na stejdžu. Koliko često uspevate da se svi okupite i u kojim prilikama?

PHOTO CREDIT:CLUB DES BELUGAS

FRENZY SPARK

ovih opcija i sada se 90% zahteva za nastupe završi sa pozitivnim ishodom. Mislim da 50% naših nastupa izvodimo u punom sastavu, 35% kao sekstet, 10% kao kvartet i samo 5% kao Sound System. 4. Vi ste prvi jazz orkestar, i orkestar uopšte, koji je dobio dozvolu da uradi remix pesme Dean-a Martina “Mambo Italiano”. Pretpostavljam da dobijanje te dozvole nije bilo teško, s obzirom da stvarate predivnu muziku. Da li postoji još neko čije biste pesme voleli da obradite?

TALK TALK/MUSIC

Karlos Boes

Zapravo, bilo je veoma teško dobiti dozvolu. Bilo nam je potrebno 8 meseci. Kad smo poslali zahtev, Club des Belugas je bio potpuno nepoznat, naročito u SAD-u. Zvanični vlasnik pesme u SAD-u je Capitol EMI, i od njih smo dobili negativan odgovor na naš zahtev za remix pesme. Rekli su da porodica Dean-a Martina nikada nikome nije izdala dozvolu za bilo koji remix Dean-ovih pesama, pa tako ni oni ubuduće neće nikome izdavati dozvole. Nekoliko meseci kasnije, posetili smo ChinChin Records predstavništvo u Londonu i upoznali tamo veoma poznatog producenta, koji je tokom svoje karijere stajao iza velikih imena kao što su Paul McCartney ili Barbara Streisand. Njemu se svideo remix, nazvao je Capitol EMI i ponudio im ga ponovo. Ovog puta uopšte nije bilo problema. Prosledili su remix porodici Dean-a Martina i njima se svideo. Sutradan smo već imali pismeno odobrenje da slobodno možemo izdati remix. 5. Nadam se da ne grešim, do sada ste izdali pet studijskih albuma, takođe i pet EP izdanja na vinilu (jesam li propustio nešto?). Da li je nešto novo u pripremi? Izdali smo pet studijskih albuma, jedan dupli album, i jedan LIVE DVD. Naravno, radimo na albumu broj 6. Biće objavljen krajem 2011. ili možda tokom januara 2012. godine.

Roman Babik

6. Iz vašeg rasporeda na sajtu se vidi da uglavnom nastupate u Evropi, a takođe ste nastupali i u Kini? Da li postoji neka zemlja u kojoj još uvek niste svirali, a koju biste voleli da posetite i tamo održite nastup? Turneja u Kini je trajala 91 dan i za to vreme smo imali 89 nastupa. Bilo bi nam drago da nastupimo u zemljama u kojima još uvek nismo bili u prilici da sviramo. Pre svega, bilo bi nam zadovoljstvo da nastupimo u SAD-u, Kanadi, Japanu i Australiji, takođe i u Evropi: u Engleskoj, Francuskoj, Skandinaviji, Srbiji. (smeje se) 7. Bilo bi nam zadovoljstvo da vas ugostimo. Nadamo se da će vam neko iz Srbije uskoro uputiti poziv. U našoj online konverzaciji, pomenuo sam jazz festival Nišvil koji se događa u našoj zemlji. Da li ste čuli za njega ranije i šta mislite o njemu? Ne, nisam čuo za taj Nišvil festival ranije, ali to ne znači ništa. Mi u Nemačkoj imamo preko 100 jazz festivala, a ja sam čuo za svega njih dvadesetak. Nakon posete sajtu Nišvil festivala, moram priznati da on nama deluje veoma interesantno. Naravno, rado i sa ponosom bismo nastupili tamo.

Brenda Boykin

FRENZY SPARK

8. Pesmom “Wearing Out My Shoes”, sa vašeg albuma Swop, ste me poptuno pridobili. Preknuo sam posao na kome sam radio i rešio da potražim više informacija o vama na internetu. Takođe bih izdvojio pesme “What is Jazz” i “Frankie”, sa istog albuma, kao moje favorite. Postoji li pesma koja vas prati od samog početka i koju svirate uvek, na svakom od nastupa?

TALK TALK/MUSIC

Brenda Boykin ^& Detlef Hoeller Jedna od naših najuspešnijih pesama, bez ikakve sumnje je “Hip Hip Chin Chin”. Tu numeru najčešće izvodimo zato što baš nju publika uvek zahteva. Publika takođe traži i “What is Jazz”, “Sme Like It Hot” i “It’s A Beautiful Day”. Nikada nismo svirali uživo “Frankie” i “Wearing Out My Shoes”, zato što pevač Iain Mackenzie živi u Londonu i nikada nismo bili u prilici da održimo zajednički nastup, zato što što on uglavnom ima turneje sa svojim bendovima. Već smo snimili sa njim 4 pesme za naš naredni album, i nadamo se zajedničkim nastupima tokom 2012. godine. 9. Ime vašeg prvog albuma je “Caviar at 3 a.m.”, što je, verujem, povezano sa vašim imenom Club des Belugas (beluga – moruna). Ima li tu neke zanimljive priče u pozadini oko izbora imena Vašeg sastava? Da, postoji ta priča vezana za “Club des Belugas”. kada smo Kitty i ja započeli sa projektom 2002., bili smo vlasnici nekoliko koktel barova i prvoklasnog restorana u Vupertalu, u Nemačkoj. Bogataši su u restoranu uvek naručivali kavijar, koji je jedna od najskupljih hrana na svetu. Kavijar najboljeg kvaliteta poznat je kao “Beluga kavijar”. Tako da nam je bilo jasno da bi reč “Beluga” trebalo da bude u imenu našeg projekta, kao sinonim za najbolji kvalitet. Tog leta 2002., otišli smo u Francusku na odmor, i na plaži smo videli obdanište čiji je naziv bio “Club des Belugas”. Kada smo ugledali ime, istog trenutka smo znali da bi to trebalo da bude ime našeg projekta. Nakon izlaska našeg drugog albuma, 2003. godine, bili smo u prilici da prodamo sve naše barove i restoran. Od tada smo 100% muzičari i producenti. I naravno, nadamo se da ćemo se baviti ovim poslom i narednih 30 godina. 10. I za kraj, koje su tri glavne odlike Vašeg orkestra? Strast, moć i ritam.

Anna-Luca

Philip Schug, Lars Kuklinski & Karlos Boes

FRENZY SPARK

prevod i obrada teksta: Aca Todorović

John Bosswell

Simfonija nauke - Naučno znanje za široke narodne mase Bitno je dotaći što više ljudi. Neki od njih cene muziku, dok drugi cene poruku koju ona nosi. U svakom slučaju, šta god da je slučaj biću srećan.

MUSIC/SCIENCE

"Nešto unutar nas prepoznaje da je Kosmos naš dom" - rekao je Carl Sagan u svojoj istoimenoj knjizi koja je takođe postala i najgledanija naučno popularna emisija pod istim naslovom. Sagan je preminuo 1996. godine nakon teške bolesti, ali njegovo zaveštanje koje je ostavio za buduće generacije živi i dalje. Budući, da sam veliki poklonik nauke, muvam se dosta po internetu tražeći literatutru iz raznih oblasti, a takođe naučno popularne dokumentarce koje bih eventualno mogao da pogledam. Sasvim slučajno jednom prilikom otkiro sam projekat naslovljen “Symphony of Science” koji je ovih dana doživeo globalnu slavu putem youtube-a, a koji je rad John Boswell-a producenta i kompozitora koji je došao na ideju da umiksuje i uhvati reči divova nauke poput gore pomenutog Carla Sagan-a, Stivena Hokinga, Richard Dawkins-a, Michio Kaku- a i ubaci ih u svoje kompozicije i na jedan potpuno nov način približi širokim narodnim masama pitanja kao što su: Ko smo mi? Odakle smo došli i gde idemo. Do danas Boswel je producirao četiri spota Symphony of Science koje možete pogledati na Youtube-u, a dva su već izašla i na vinil. Naravno, kako je sam autor rekao u intervju za website exeminer.com "Spotovi neće uticati na ljude u istom maniru, ali bih voleo da približim razna pitanja raznim ljudima. Spotovi su koncipirani tako da mogu da služe kao edukativno zabavni hibrid i ujedno pokazuju koliko je jaka naučna filozofija i poruka koja ona nosi. Onima, kojima su ovi koncepti poznati nadam se da će ih videti u novom svetlu i da će im se dopasti nov pristup."

FRENZY SPARK

Prvi remiks, “A Glorious Dawn," orjentisan je na rad astrofizičara Karla Sagana i teoretskog fizičara Stivena Hokinga. Saganove reči su itekako lirične. Ko bi mogao da zaboravi njegove poetične opise svemira iz njegovih knjiga ili iz serijala Kosmos? Njegov glas je mekan i melodičan sa specifičnim akcentom, setite se: "Billions and Bilions". Koristeći Sagonove klipove itekako ima smisla za projekat poput ovog, dok glas Stivena Hokinga dolazi sa specifičnom elektronskom augmentacijom koja je uzrok njegove bolesti, ali ipak ima svoj unikatn obris. Zajedno sa klavirskom melodijom njihovi glasovi prelivaju se kao sunčevi zraci u ranoj zoru.

Uz audio, Boswell razmišlja i o vizuelnoj interpetaciji koje bira za svoje remikse - to je upravo ono što ističe pesmu i navodi gledaoca da nastavi da gleda. Prvi video ima više od 2,7 milona individualnih hitova (hits) na Youtube od kako je postavljen 17. Septembra. 2009. godine, a 7 inčni vinil izašao je 9.11.2009. u čast onoga što bi bio Saganov 75 rođendan.

“We Are All Connected” naziv je druge kompozicije u kojoj se uz Saganov glas pridodaju glasovi fizičara Richard Feymen-a, autora Bill Nye-a, i astrofizičara Neila deGrasse Tayson-a. Bosswell hvata strast i entuzijazam ovih vrlo poznatih naučnika sa tečnom melodijom koja spaja elemente pesme. Boswell-ovo komponovanje dolazi do izražaja iz jednog prostog razloga - melodija vam se nakon prvog slušanja zaglavljuje u glavi.

raznovrsnost života na zemlji i jedan zaista fin i uprošćen način predstavljanja teorije evolucije.

Boswell napominje da vreme za produciranje svakog videa varira. "Prosečno vreme za svaki video je oko tri nedelje rada par sati dnevno. Najviše vremena je potrebno za prelaženje naučnog materijala i filtriranje do pevljivijih stihova: ovo je ujedno najteži i povremeno vrlo frustirajući deo procesa. Ostatak je nešto u čemu zapravo uživam i odatle postaje tečno i slobodno. Prvo napravim pesmu pa onda editujem video".

“Matter flows from place to place, and momentarily comes together to be you. Some people find that thought disturbing; I find the reality thrilling.” Richard Dawkins

MUSIC/SCIENCE

Treći remiks, “Our Place in the Cosmos,” je možda Boswell-ov muzički najavanturističkiji poduhvat. Kompozicija posduje miran R&B gruv koje prethodne nemaju ili im nedostaje. Dalje, uz Sagana pesma nosi reči kosmologa Robert Jastrow-a, eksperta na polju teorije struna Michio Kaku-a, i teoretičara biologije Richard Dawkins-a. Dawkins-ov refren ostaje upečatljiv slušaocu dugo nakon završetka pesme.

Šta je to što "tera" nekoga ko nije naučnik ili "full time" muzičar da uloži toliko vremena na ovakav projekat?

"Nisam naučnik, to je istina. Moja strast prema nauci počela je posle koledža. Zapravo, bio sam faciniran kada sam gledao prvi put Saganov Kosmos. Nedavno sam tek počeo da eksperimentišem sa remiksima. Mislio sam da bi bilo prosto u redu napraviti neku vrstu tribute-a ovom velikom naučniku. Ogroman pozitivan odziv ljudi na “A Glorious Dawn” i potencijal za slične video spotove inspirisao me je da nastavim sa idejom i da je proširim na više polja" Na neki način, Symphony of Science je samo kreativna vežba, ali takođe ima i dublju svrhu. "Bitno je dotaći što više ljudi. Neki od njih cene muziku, dok drugi cene poruku koju ona nosi. U svakom slučaju šta god da je slučaj biću srećan", kaže Boswell i napominje da će nastaviti da pravi Symphony of Science spotove, ali takođe ima i nekih ideja koje nisu u vezi sa naukom već i sa drugim poljima ljudskog delovanja. Za više informacija o John Boswell’s Symphony of Science ili njegove druge muzički projekat Colourpulse možete naći ovde. Takođe, na istom linku možete skinuti video klipove kao i mp3 verzije pesama. Ne znam da li vas ovakve teme dotiču i koliko imate želje da otkrijete neverovatan svet naučnih činjenica koje vam daje prelepu sliku realnosti i našeg mesta u univerzumu oslobođene od metafizike lakših "sveznajućih" dogmi, ali jedno je sigurno vratiće vam osmeh na lice i ulepšaće vam dan. Izvor: www.examiner.com

U najrecentnijem Boswell-ovom remiksu “The Unbroken Thread” postavljenom 6. januara prirodnjak David Attenborough i Jane Goodall primatolog priključuju se Saganu. Video spot ima dosta materijla iz mnogih naučnih dokumentaraca koji ilustruju ono što je izgovoreno, a dodatak ženskog vokala Jane Goodall donosi osveženje u odnosu na prethodne numere. Sama tema je

FRENZY SPARK dodatak: “Ode to the Brain” je najnoviji muzički video na sajtu Symphony of Science. Carl Sagan, Robert Winston, Vilayanur Ramachandran, Jill Bolte Taylor, Bill Nye, and Oliver Sacks nam na zanimljiv način govore o mozgu. Šta o mozgu ima da kaže Jill Bolte Taylor, saznaćete u sledećem broju magazina.

FRENZY SPARK

prevod: David Darko

MILDRED PIERCE: TV prikaz

TV SERIES

Reditelj mini serije, Todd Haynes, ne uspeva da razvije centralni odnos između glavnog lika, koju igra Kate Winslet, i njene zajedljive ćerke Sve je bilo spremno da HBO i reditelj Todd Haynes naprave neviđeni proboj sa petodelnom mini serijom Mildred Pierce. Većina potencijalnih gledalaca nije videla film iz 1945-te koji je glumici Joan Crawford doneo Oskara za naslovnu ulogu. Niti je u tom trenutku bilo mnogo vrsnih poznavalaca romana koji je 1941. godine, napisao James M. Cain.

James M. Cain je u svojoj knjizi takođe stavio akcenat na to, ali tako da Veda na početku bude razmažena i drska, a onda sve više podmukla i zlobna tokom godina. Ali u seriji je ta veza potpuno prekinuta i uopšte nije poznato kako je Veda postala takva, i što je najvažnije, nije nam jasno kako Mildred toleriše i podržava njeno ponašanje.

Haynes (I’m Not There, Far From Heaven) je video u romanu neke paralele sa modernim dobom (doba Velike depresije, ali vezano više za klasno raslojavanje u Los Anđelesu, nego za Dust Bowl siromaštvo) tj., sa najskorijim ekonomskim sunovratom, a posebno ga je zaintrigirala ta skaredno-uvrnuta i jednosmerna ljubav između majke i ćerke.

Radnja u ovoj mini seriji počinje 1931. godine, u trenutku kada uzdizanje Bertove imperije biva razoreno Velikom depresijom. Vedi je 11 godina, i u trenutku kad se srećemo sa njom, veoma je ohola, bez ikakvog vidljivog razloga. Turner, mlada glumica, glumi je sa nasleđem iz BBC serija. U poređenju sa mlađom sestrom Ray (Quinn McColgan), Veda je nalik zlom tuđinu koji je tu ubačen kako bi zatrovao dom Pirsovih. Iako žive u Glendejlu, Veda – koja svira klavir – zamišlja sebe visoko na društvenoj lestvici i Mildred uglavnom trpi te opore komentare kojima je Veda podbada.

Haynes je želeo da se fokusira na to kako je Mildred Pierce patila zbog prevara njenih muževa, ekonomskih previranja i slabih izgleda da preživi u tom svetu kao samohrana majka sa dvoje dece, s ciljem da povrati bogatstvo, što njena kćer Veda nikako nije umela da ceni. (film sa Joan Crawford se bavi u to vreme šokantnim odnosnima koje Mildred ima sa muškarcima, životom izvan konvencionalnih normi, ubistvom i njenom nesposobnošću da udovolji mrzovoljnoj Vedi). Uloga Mildred Pearce je dodeljena izvanrednoj Kate Winslet, Brian O’Byrne je njen prvi muž, Bert , koji je vara i biva izbačen iz kuće onog trenutka kad to Mildred više ne može da podnese. Guy Pearce je Monty , bogati ljigavac koji zavodi Mildred i podržava njenu nezavisnost. Melissa Leo je njena prisna susetka Lucy. I James LeGros je njen poslovni savetnik (ponekad ljubavnik) Wally, koji je takođe bio Bertov prijatelj. Haynes u svojoj verziji “Mildred Pierce” pridaje veliki značaj Vedi, koju kao jedanaestogodišnjakinju glumi Morgan Turner, a zatim kao dvadesetogodišnjakinju Evan Rachel Wood. Svakako,

Ono što ovde nije razumljivo, zašto. Dakle, od trenutka kad se majka i ćerka nađu zajedno u sceni, njihova veza je gotovo neubedljiva. Jednostavno, nema veze sa ponašanjem i prihvatanjem istog. Ako Mildred očajnički traži Vedinu saglasnost, mi to ne dobijamo nužno od Kate Winslet, koja puno toga toleriše, ali ne i svu Vedinu nemarnost i ispade za vreme detinjstva (na primer, ne libi se da je izlupa po zadnjici) sa izrazom uzrujanosti kojim ne pokazuje otvoreno bol zbog neuzvraćene prirode njihove ljubavi. ...

Ostatak originalnog teksta na engleskom jeziku, možete pročitati ovde. Autor teksta: Tim Goodman

FRENZY SPARK

SPARK NEWS Aaron Johnson i Jude Law u filmu Ana Karenjina

Jodie Foster odlučila da režira Sci-Fi film

RANDOM

Nakon što je završila režiju filma Mr. Beaver u kome je takođe i glumila sa kolegom Mel Gibsonom, Fosterova je izjavla da bi sledeći film koji bude odlučila da režira trebalo da bude Sci-Fi film . Što se Sci-Fi žanra tiče, Jodie Foster je prihvatila ulogu u filmu Elysium za koji je Neill Blomkamp napisao scenario, a svakako on će ga i režirati. Kruže glasine da bi taj film trebalo da liči na District 9, film koji je proslavio Neill-a. Pored Jodie Foster, ekipi su se pridružili Matt Damon I zvezdafilma District 9, Sharlto Copley. Snimanje počinje ovog leta, a premijera je zakazana za 8. mart 2013. Načekaćemo se, ali će sigurno vredeti.

V serija

Rimejk serije “Visitors “ iz osamdesetih je puno obećavao, ali izgleda da je sa dolaskom druge sezone ponestalo ideja, tako da serija beleži pad gledanosti uz negodovanja fanova na forumima. Zaplet je sledeći: Iznad svih većih gradova na svetu pojavljuju se gigantski svemirski brodovi a la Independence Day. Vanzemaljci stupaju u kontakt sa ljudima, prikazujući sebe upravo kao ljude, dok sadruge strane veoma mali broj ljudi sumnja da nešto nije u redu. Tih nekoliko uz pomoć elijenske pete kolone kreće u formiranje pokreta otpora. Ono što vanzemaljci kriju ispod svog humanoidnog oblika jeste njihova prava priroda. Oni su reptili, od kojih su neki godinama već živeli na Zemlji kako bi pripremili teren za dolazak ostalih. Osnovna zamerka je na jeftinoj kompjuterskoj grafici, što čini da unutrašnjost brodova i ostalih letelica izgleda nerealno. Tu su i nekakve sprave za mučenje ljudi, ili još bolje mučenje nanobotima koji se ubrizgavaju u ljudsko telo. Deluje smešno da se jedna dosta superiornija rasa tako poigrava sa ljudima zarad nekih svojih minornih prohteva. Zar ne bi bilo jednostavnije da se ljudska jedinka dezintegriše kao što smo gledali u starim Sci-Fi klasicima? Ovo što rade poprima oblik komedije, a serija će na žalost samo gubiti na gledanosti, kao što se desilo sa serijom 4400.

FRENZY SPARK

Aaron Johnson i Jude Law trenutno pregovaraju oko pridruživanja filmskoj ekipi filma Ana Karenjina, što je trenutno radni naslov filma u nastajanju. U projekat je već uključena Keira Knightley. Joe Wright sa kojim je Keira već sarađivala u filmu Pride & Prejudice, režiraće takođe i ovu adaptacaiju romana Lava Tolstoja, po scenariju koji je napisao Tom Stoppard.

Total Recall Reboot Bryan Cranston (Breaking Bad) je u pregovorima za ulogu negativca u rimejku filma Total Recall, iza koga stoji Columbia Pictures. On će se pridružiti Colin Farrell-u u filmu koji režira Len Viseman, čije je premijerno prikazivanje zakazano 3. avgust 2012 . Kratka priča Philip K. Dick-a “We Can Remember It for You Wholesale” poslužila kao predložak za film iz 1990. godine, u kome je glumio Arnold Schwarzenegger . Scenario za rimejk su napisali i adaptirali Kurt Wimmer, Mark Bomback and James Vanderbilt . Neal Moritz je producent filma, ispred svoje producentske kuće Original Films. Svakako bi bilo lepo videti taj film u novom ruhu, ali poslednjih godina, neprestano nam stiže rimejk za rimejkom. Pošto iza svega ovoga stoji priča jednog od najuticajnijih autora naučne fantastike, 20. veka, nadajmo se da će nova adaptacija bolje prikazati ono što je on zamislio u svom pisanju.

prired Da Da

dio: avid arko

NAJVEĆI PROMAŠAJI NA BIOSKOPSKIM BLAGAJNAMA 6. The Postman (1997) U glavnoj ulozi Kevin Costner. Ovaj film je zaradio samo 17.6 miliona, uprkos tome što je Warner Bros. koštalo 80-100 miliona dolara da ga snimi.

1. Cleopatra (1963) Film Cleopatra, i u njemu Elizabeth Taylor i Richard Burton u glavnim ulogama, umalo su doveli do bankrotstva 20th Century Fox: budžet za film je bio 44 miliona dolara, a na blagajnama je zaradio samo 26 miliona dolara. 2. Heavens Gate (1980) I ovaj film od 45 miliona dolara je otišao potišteno sa blagajni bioskopa. Zaradio je samo 3 miliona dolara.

(2000) 7. Battlefield Earth Uprkos tome što je ovaj film koštao Warner Bros. 74 miliona, zaradio je tričavih 21.5 miliona dolara na blagajnama.

8. Town & Country (2001) Imena sa A liste, kao što su: Warren Beatty, Diane Keaton i Goldie Hawn nisu privukla gledaoce: ova komedija produkcijske kuće New Line, koja je u budžetu za snimanje imala 85-90 miliona, jedva je zaradila 6.7 miliona na bioskopskoj blagajni.

RANDOM

3. Inchon (1981) Sa 50 miliona dolara u budžetu, ova ratna drama je unazadila MGM donoseći mu dobit od samo 1.9 miliona sa blagajni.

4. Hudson Hawk (1991) Komedija (Bruce Willis u glavnoj ulozi) iza koje je stajala Columbia TriStar, imala je budžet veći od 60 miliona dolara, a zaradila je samo 17.2 miliona. Takođe je dobila Zlatnu malinu 1991. godine u kategoriji “Najgora fotografija”, između ostalih. 5. Cutthroat Island (1995) Piratski film Cutthroat Island, MGM i Carolco udruženi, u glavnoj ulozi Geena Davis, koštao je više od 100 miliona dolara ali je zaradio samo 9.9 razočaravajućih miliona dolara na blagajnama. Ušao je u Ginisovu knjigu rekorda kao najveći promašaj svih vremena.

9. The Adventures of Pluto Nash (2002) Sa prijavljenim budžetom od 90-100 miliona, komedija Warner Bros-a, sa Eddie Murphy-jem u glavnoj ulozi zaradila je samo 4.4 miliona dolara. 10. Mars Needs Moms (2011) Ovaj Diznijev crtać sa budžetom od 150 miliona dolara, zaradio je svega 6.9 miliona dolara u prvoj nedelji prikazivanja i na putu je da uđe na listu najvećih promašaja.

Izvor: The Hollywood Reporter

FRENZY SPARK

“Da nisam klovn bio bih ubica.” “I ja.”

FILM CORNER

Poslednji cirkus (“Balada triste de trompeta” u originalu) najnoviji je film Aleksa de la Iglesije. Ludi španac nas je već navikao na crnji humor i likove koji su toliko izopačeni, zabavni, živopisni i nadasve puni života da ih morate voleti (iako bi da ih negde sretnete smesta vrišteći pobegli). Nakon “Ferpektnog zločina” koji je bio tek solidan i razočaravajućih “Ubistva na Oksfordu,” Iglesija se vratio sa u svakom pogledu preteranim filmom (u najboljem smislu reči) koji karikira stvarnost dovodeći je na rub groteske odakle je gura u ponor ludački se cereći.

BALADA TRISTE DE TROMPETA

piše: Miloš Cvetković

FRENZY SPARK

Možda će nekome zvučati čudno ocena da je “Poslednji cirkus” pre svega melodrama. Međutim, i Hičkok je snimao melodrame koje su uspevale da dobrano prodrmaju i šokiraju publiku a Hičkok je tek jedan od mnogih uzora za rediteljski rukopis koji je u ovom filmu naročito kitnjast, te će neko imati i asocijacije na kakvu dementnu verziju Felinija ili zlog blizanca Tima Bartona, ali nezahvalno bi bilo previše insistirati na poređenjima pošto je “Poslednji cirkus” sasvim logičan produžetak rediteljskog opusa među kojima su filmovi kao što su: “Mutanti u akciji”, “Perdita Durango”, “Dan zveri” (remek-delo), “Grešna zajednica”... To je ta ista estetika, neobuzdani smisao za humor bez ikakvih etičkih stega i princip bombardovanja gledalaca konstantnim dešavanjima koja su najčešće iz kategorije: ne mogu da verujem šta upravo gledam. Međutim, sve to ima svoju poentu i nije tek rediteljsko iživljavanje. Iako, mnoge scene su naprosto urnebesne same po sebi, posebno za ljubitelje kvalitetnog crnog humora. Prolog je smešten u trenutku kada frankisti dolaze na vlast u Španiji. Cirkuska predstava tako u tren oka postaje uvod u krvavi obračun na ulicama Madrida sa sve klovnom (uvek zabavni Santiago Segura) koji vitla mačetom dok krv pršti na sve strane. Glavni junak je klovnov sin - Havier. Godinama kasnije Havier (Carlos Areces) i sam postaje klovn i to tužni klovn. Njegov poziv je manje stvar izbora a više sudbinskog usmerenja koje je mali Havier dobio od svog ludog oca na samrti. Budući da sam nije imao normalno detinjstvo njegov usud je da nastavi sa patnjom u ulozi tužnog klovna, asistenta glavnom klovnu Serhiu (Antonio de la Torre). Havierova uloga je da prima udarce, biva ismevan i završava kao punchline u predstavi koju vodi Serhio. Život imitira cirkus, ili je obrnuto... “Poslednji cirkus” je savršen film za sve koji imaju (sasvim opravdan) strah od klovnova i posmatraju cirkus kao nešto u osnovi gnusno i jezivo - gde na svakoj predstavi publika dobija jednu dozu groteskno karikiranih emocija i jeftine zabave u šarenom pakovanju, dok ispod svega toga kuca tempirana bomba čije sumbliminalno kuckanje na svakoj predstavi čini čitavu igrariju još morbidnije privlačnijom. U osnovi svega se pak nalazi jedna neobična ljubavna priča koja je, u skladu sa prethodno pomenutim svetonazorom, utemeljena u stalnoj rastrzanosti (i neodvojivosti) između strasti i nasilja / smeha i plača. Nakon prvog susreta između Haviera i Serhia, kad njih dvojica izgovore gore citirane reči, počinje da se gradi konstatna tenzija između manijakalnog Serhia i zatvorenog Haviera. Katalizator za konačnu eksploziju je, naravno, jedna žena. Bizarni ljubavni trougao između Haviera, Serhia i njegove devojke Natalije (Carolina Bang) predstavlja svojevrsnu hipertrofiju i promišljeno karikiranje muško-ženskih odnosa. Pošto Serhio pokaže svoju nasil-

FILM CORNER

nu stranu Havier uzima za sebe ulogu zaštitnika, da bi smesta postao svestan neprijatne istine u vezi sa sado-mazohističkim odnosom Serhia i Natalije. Iglesija je sve to uspeo da sažme u jednu sjajnu scenu kada Natalija, nakon što se osvesti posle batina, s uživanjem lizne sopstvenu krv. Međutim, sve se to može posmatrati i kao jedna tipična situacija koja je samo namerno karikirana i pojačana: Žena koja uživa u strasti od koje će, i toga je i sama svesna, jednog dana stradati. Muškarac koji je voli ali koji će je, i toga je i sam svestan, jednog dana ubiti. I kao treći krak tu je drugi muškarac kao (naizgled) potpuna suprotnost ovom prvom, koji i sam u sopstvenoj naivnosti bude usisan u vrtlog, nesvestan da takva situacija ne može da ima srećan kraj. Sve to, samo sa dva klovna i igračicom na trapezu. Iglesija se od tog trenutka odlučuje za neka pomalo neočekivana skretanja koja su i dalje u skladu sa tonom filma, ali se mogu shvatiti i osetiti kao svojevrsno rasplinjavanje. S druge strane, ovu priču je moguće posmatrati i u jednom drugom kontekstu kao svojevrsnu alegoriju koja kroz odnos troje junaka govori o burnoj španskoj istoriji (na koju se i dalje referiše tokom filma) i u tom smislu je razumljiva želja Iglesie da neke stvari potcrta i poveže sa prologom. Međutim, i pored prisutne simbolike ova vrsta čitanja je nešto što se naprosto ne nameće po

sebi i moguće je u filmu uživati uz gotovo potpuno ignorisanje ovog (upitno je koliko uopšte uspelog) pokušaja Iglesije da filmu podari još jedan značenjski nivo. Dakle, vratimo se na grotesknu melodramu i dva luda klovna koji se bore sve do istrebljenja... Završnica je spektakularna u svakom smislu. Nešto nalik na čudan spoj “Vrtoglavice” i Bartonovog “Betmena”. Havier i Serhio ulaze u obračun fizički transformisani. Jedan unakažen drugi samounakažen. Međutim, ta promena se pokazuje kao tek još jedan sloj šminke, iako su ožiljci itekako pravi. Havier pronalazi u sebi onu naizgled surovu i manijakalnu crtu dok se Serhio suočava sa za njega novim osećajem samosažaljenja, samo da bi na kraju sve to postalo nebitno. Od uloga srećnog odnosno tužnog klovna nije moguće pobeći. Havier i Serhio na kraju ostaju ono što su uvek i bili samo sada u potpunosti ogoljeni i svedeni na smeh, suze i krv. Završna scena tako na najbolji način sumira čitav film dok se na ciničan način sugeriše kako je u biti čovekove podvojenosti podela na mračnu i mračniju stranu. Koja je koja odlučite sami.

Ono što im je zajedničko je izvesna klovnovska crta...

FRENZY SPARK

TRAILER PARK Super 8

Thor

CHECK LIST

Centralni lik ovog filma je Thor , moćni , ali arogantni ratnik koji svojim nepromišljenim akcijama rasplamsava drevni rat . Thor je bačen na Zemlju gde e primoran da za kaznu živi sa ljudima. Dok je među ljudima, Thor saznaje šta je potrebno da bi neko bio istinski, pravi heroj u trenutku kada zlikovac iz njegovog sveta šalje najmračnije sile Asgarda kako bi napale Zemlju . U glavnim ulogama: Chris Hemsworth, Anthony Hopkins i Natalie Portman. Izgledada ćemo se ove godine češće sretati sa Natalie Portman. Režija: Kenneth Branagh

Pirates of the Caribbean: On Stranger Tides

Svako ko bude gledao ovaj film, pomisliće da se radi o nastavku filma E.T. Ikonografija ovog klasika, provlači se kroz film Super 8. Producent je Steven Spielberg, a režiser J.J. Abrams. (Cloverfield). Dakle, Spielberg se drži dobro svoje zacrtane mape. Godina je 1979. Grupa dece u jednom malom gradiću u okolini Ohaja, snima film kamerom Super 8. Za vreme snimanja scene na železničkoj stanici, dešava se teška nesreća prilikom sudara automobila i voza. Ono što je najbitnije, vozom je vršen tajni prevoz materijala iz jedne vojne baze u drugu. Ono što je bilo zatvoreno u vagonu, nakon te nesreće izlazi napolje i polako se pokreće alarmantna situacija u celom gradiću. U glavnim ulogama: Elle Fanning, Amanda Michalka i Kyle Chandler.

X-Men: First Class

“Pirati sa Kariba: Na čudnim plimama” u nešto drugačijoj glumačkoj postavi. Novo lice je Penélope Cruz. Kapetan Jack Sparrow(Depp), ukršta puteve sa ženom iz svoje prošlosti (Cruz), i on nije siguran da li je to ljubav - ili je ona vrhunski prevarant koji ga koristi kako bi došla do čuvene Fontane mladosti. Kad ga ona primora da se ukrca na brod Queen Anne’s Revenge, inače brod bivšeg gusara Crnobradog. Džek će se naći u situaciji sa mnoštvom obrta u kojoj on neće znati od koga bi trebalo više da se plaši : Crnobradog ili žene iz prošlosti.

FRENZY SPARK

priredio: David Darko

Godina je 1963. Pre nego što su Charles Xavier i Erik Lensherr izabrali sebi imena Professor X i Magneto, oni su bili samo dva mlada čoveka koji otkrivaju svoje moći po prvi put. Pre nego što su postali arhineprijatelji, bili su najbliži prijatelji, radili su zajedno, sa ostalim Mutantima(nekim poznatim, a i nekim novim), kako bi sprečili jednu od najvećih svetskih pretnji. Tokom rešavanja problema, između njih nastaje raskol, što prethodi večnim sukobima izmežu Magnetovog bratstva i Profesorovih X-Ljudi.

piše: Miloš Cvetković

NEPRIJATELJ Najnoviji film Dejana Zečevića

“Neprijatelj” nije ratni film na kakav smo ovde navikli, pošto se naprosto ne dotiče političkog i ideološkog konteksta konkretnog sukoba već stavlja akcenat na ono opšte (ne)ljudsko, mada istovremeno ne beži od lokalnog kolorita koji pomaže da čitava priča ima ipak neko utemeljenje u realnosti i da nije tek zanimljiva stilska vežba. najzreliji Zečevićev film i čisto zanatski posmatrano najbolji. Ono što najbolje funkcioniše u filmu je sam koncept i način na koji je dramaturški okvir iz “Stvora” (pa čak i aluzije na neke vrlo konkretne scene...) lokalizovan i adaptiran na ovu konkretnu priču. Tihomir Stanić je odličan u ulozi nepoznatog čoveka koji već od prve sekunde ostavlja utisak pretnje iako je sve vreme miran i poslušan, (preterano) slatkorečiv i uljudan. Izuzetno efektna uloga bez koje ovaj film ne bi funkcionisao, pošto je Zečević sve vreme ambivalentan kad je reč o tome šta se dešava tj. da li je Đavo tu među vojnicima ili pak (simbolično) u njima samima. Ono što još treba istaći je da “Neprijatelj” nije ratni film na kakav smo ovde navikli, pošto se naprosto ne dotiče političkog i ideološkog konteksta konkretnog sukoba već stavlja akcenat na ono opšte (ne)ljudsko, mada istovremeno ne beži od lokalnog kolorita koji pomaže da čitava priča ima ipak neko utemeljenje u realnosti i da nije tek zanimljiva stilska vežba. Ono što u “Neprijatelju” škripi je uglavnom na mikroplanu i više se tiče scenarija nego režije. Likovi, pojedini dijalozi, situacije, motivacije... su naprosto nedovoljno promišljeni, razrađeni i povezani, pa tako i dešavanja povremeno deluju previše nasumično. Pored Stanića ostali glumci su uglavnom korektni, iako nekad izgovaraju previše izveštačene replike a jedini problem je Vuk Kostić, pošto bi upravo njegov lik (jedan od dvojice glavnih junaka) trebalo da bude onaj o kome najviše i saznamo i za njega se vežemo. U teoriji. Pošto je u praksi to naprosto nemoguće zbog glumca koji se u najboljem slučaju (kao npr. ovde) može samo tolerisati. Što se ostalih vojnika tiče, ipak su to više skice nego što su likovi, pa samim tim i njihove međusobne trzavice ne deluju toliko ubedljivo i pojedine scene kao da više služe da se stigne do određene kontrolne tačke u zapletu/raspletu nego što sve to organski proističe jedno iz drugog. Nešto slično se može reći i za prilično usiljeno ubacivanje jedinog ženskog lika koji je tu više kao svojevrsni plot device. Međutim, koliko god da su Zečević i Milosavljević bili nemarni na nivou pojedinih bitnih detalja, film je kao celina dovoljno zanimljiv da ga je moguće preporučiti. Meni lično “T.T. Sindrom” je i dalje najdraži Zečevićev film, iako je “Neprijatelj” zanatski dosta izbrušenije i ambicioznije delo, koje se obraća znatno široj publici. Dakle, nakon par dana razmišljanja (a čim me neki film uopšte potakne da o njemu mislim to je kompliment po sebi), konačni utisak je nešto bolji, mada se i dalje malo nerviram što je ogroman potencijal koji jedna ovakva priča nosi - kako kad je reč o konotativnom značenju tako i kad je u pitanju sam žanr - ostao do kraja neiskorišćen.

FILM CORNER

Neprijatelj Dejana Zečevića je film koji je uspeo da me istovremeno obraduje i razočara. Istina, kako vreme prolazi čaša mi je više polupuna no poluprazna, ali ostaje činjenica da je ovo ujedno jedan od boljih primera za kvalitetan žanrovski film u domaćoj kinematografiji, ali i propuštena prilika za nešto još više. “Neprijatelj” je ona vrsta žanrovskog film koji je moguće preporučiti i onima koji ne vole horor i koji možda ne bi ni primetili da su Dejan Zečević i scenarista Đorđe Milosavljević za osnovu uzeli jedan inostrani klasik žanra a to je “The Thing” (Stvor) Johna Carpentera. Grupica vojnika negde u Bosni, sedam dana nakon potpisanog mira, bavi se uklanjanjem mina. Smešteni su u polurazrušenu kuću usred nedođije i čekaju na smenu koja nikako da se pojavi. U obližnjoj fabrici pronalaze zazidanog čoveka (Tihomir Stanić) čija pojava počinje da unosi razdor među vojnicima dok paranoja raste kako se leševi gomilaju... “Neprijatelj” je

Još jedno (nešto detaljnije) viđenje “Neprijatelja” možete pročitati ovde.

FRENZY SPARK

FILM CORNER

Piše: Željko Obrenović

Profesorka drži poslednje predavanje učenicima i polako dolazi do poente: dvojica klinaca iz tog razreda su iz obesti ubila njenu kćerku, ali ih zakon o maloletnicim štiti. Ali, za osvetu nije kasno. Motiv osvete nije stran azijskim filmovima. Naprotiv, čini se da ljudi njihovu kinematografiju najpre dovode u vezu sa kosmatim duhovima i osvetnicima. Međutim, šta se još može reći u osvetničkom podžanru i kako? Postoji puno načina da se ispriča priča. Ponekad je sam način dovoljan da osveži ne tako originalnu priču. Ponekad taj način služi da maskira bajatu priču. Ponekad se režiser-scenarista razmeće. Znate onu nezaobilaznu scenu iz filmova po romanima Agate Kristi: Poaro okupi sve koji imaju veze sa ubistom ili zločinom i razjasni ko je kriv i iznese njegov MO. Naravno, ta scena je uvek na kraju. Logično. Confessions počinje takvom scenom. I ta scena traje trideset minuta. Profesorka drži posledenje predavanje učenicima i polako dolazi do poente: dvojica klinaca iz tog razreda su iz obesti ubila njenu kćerku, ali ih zakon o maloletnicim štiti. Ništa od policije. Ali, za osvetu nije kasno. Sama osveta – zapravo, opipavanje terena i traženje najpogodnijeg načina za poigravanje psihom dvojice psihopata – je zan-

imljiva i originalna. Pripovedanje iz različitih uglova i vremenskih tokova služi da priču otkriva lagano i dozira informacije koje su bitne. Confessions nije samo priča o osveti. Osveta je okidač za priču koja sledi i onu koja joj prethodi. Za priču o porodici, roditeljima sa srušenim iluzijama, deci željnoj pažnje i priznanja. Priču o tinejdžerima koji truju porodice i uredno kače info na blogu. Priču o klincima koji bi učinili bilo šta, samo da ih primete. Ali, svaki postupak nosi odgovornost. Što će klinci-ubice – iako na veoma različite načine – ubrzo saznati. A sve to što se dešava neće mimoići ni njihove školske drugove. Niti novog nastavnika. Ponekad je rizično pričati priču na drugi način. I Confessions je podlegao tom riziku. Film bi pre svega trebalo da pokazuje, a ne da objašnjava. A Confessions je ispripovedan na takav način da nam neko neprestano priča, prepričava i objašnjava. Ne kažem da je film pao zbog narativa – za koji je jasno zašto su ga autori odabrali – ali nije morao tako da izgleda. I uveren sam da bi bio bolji. Oni koji uspeju da ogole film, imaće pred sobom zanimljivu, originalnu, brutalnu i... univerzalnu priču. Ne zaboravimo, Japan nije ekskluzivan, a Haneke nas je već naučio: deca umeju da budu jaaako zla.

FRENZY SPARK

1. Rašo, često putuješ, često menjaš adrese. Koja je tvoja trenutna lokacija i čime se sve baviš, pošto znam da imaš više zanimanja? Abu Dhabi - Beograd – Novi sad. Pored DJinga i produkcije, moje primarno zanimanje je Arhitekta/Dizajner nameštaja, a trenutno sam i student doktorskih studija na Arhitektonskom fakultetu u Novom Sadu. 2. Kad kažemo Rim Runner, na koju vrstu muzike bismo trebali da pomislimo i da li si od početka odan tom žanru, ili voliš da ekperimentišeš i dodaješ nove elemente muzici koju stvaraš? DUB….mada ja na to više gledam kao na pristup pravljenju muzike nego na muzički žanr. Dub je svuda…dobru bass liniju i duvače najpre ćeš pronaći u funk-u I jazz-u..perkusije u brazilskoj muzici 70-ih, sempl vokala u hip-hopu ili reggae-u..i manipulacijom svih tih elemenata, pomešanih sa efektima dobijaš DUB.

TALK TALK

Rim Runner by: David Darko

Radomir Kojić govori ekskluzivno za Frenzy Spark, o Rim Runner-u, o svom DJ iskustvu, kao i o muzici koju stvara. Njegov debi album je u pripremi, a biće objavljen pod etiketom Dready Against Babylon, koja takođe pripada njemu.

3. Iza Rim Runnera stoji etiketa Dready Against Babylon koju ste ti i Gaggie Selecta osnovali 2003 kao DJ Soundsystem. Kako je sve počelo i čija je to bila ideja? U jesen 2003 (ili 04, nećete mi zameriti, davno je bilo ) Dragan Stanić aka Gaggie Selecta počinje da vrti rootsdancehall u klubu Gavez na Adi. Posle par nedelja smo počeli da vrtimo zajedno i tako nastaje Dready Against Babylon Soundsystem (DAB), koji u tom sastavu radi oko godinu dana kad Gaggie prelazi u WADADA Soundsystem ciji je i danas član, a ja pravim pauzu od par meseci nakon koje ponovo počinjem da radim kao DJ. Vremenom, DAB prerasta u ideju za Label , kao i za LIVE projekat. Dready Against Babylon je i studio u kome snimam. 4. Da li Rim Runner i danas sarađuje sa nekim, ili radi samostalno? Kada je u pitanju DJing, česte su saradnje sa King Calypso Soundsystem-om iz Lazarevca. Ta ekipa, kao i ceo crew iz tog grada su neverovatno pozitivni i uvek je zadovoljstvo raditi sa njima. U Beogradu su to: Wadada, Dada Selectah, Kajah i MC Bo_JAH (Multicolor Rolling, BSSX), zatim ekipa iz Pančeva: Trenchtown Rockers, Agree iz Obrenovca… Što se tiče produkcije i live act-a, tu je neverovatna Isidora Krstic na saksofonu. 5. Šta je uticalo na na to da Rim Runner stvara ovako dobar zvuk? Koji su tvoji muzički uzori? Pre svega, slušanje različite muzike. Ja sam veliki fan vinila i kopanja po prašnjavim kutijama u potrazi za “pravim” semplom, tako da mi je kroz ruke/uvo, poslednjih 15ak godina prošlo sve i svašta… DJ Shadow, Darkwood Dub, Bad Religion, Clash, Eyesburn, Miles Davis, Nina Simone, James Brown, Haustor, Mad Professor, Thievery Corporation, Portishead, Tricky, Massive Atack, Arsen Dedić, Skin Dread, etiketa Ninja Tune, King Tubby, Black Uhuru, Dvoržak, Sarlo Akrobata… 6. Često nastupaš u zemlji, ali i u Abu Dhabiju? Možeš li nam malo više reći o svom odlasku tamo i kako je to krenulo? Ti si otišao drugim poslom, a… U jesen 2007 godine odlazim u Ujedinjene Arapske Emirate i radim kao projektant do leta 2010. U tom periodu upoznajem

FRENZY SPARK

Ja sam veliki fan vinila i kopanja po prašnjavim kutijama u potrazi za “pravim” semplom, tako da mi je kroz ruke/uvo, poslednjih 15ak godina prošlo sve i svašta.

FRENZY SPARK

nekoliko producenata i DJ-eva. Usled nepostojanja kvalitetne underground scene u Abu Dhabiju nas nekoliko u slobodno vreme počinje seriju žurki pod nazivom Optidelic Sessions i ubrzo okupljamo sjajnu ekipu ljudi koja je bila zasićena main stream clubbing-om. Ta je ekipa vremenom rasla i danas je Optidelic Sessions Crew našao put do najboljih klubova u emiratskoj prestonici negujući dobar dnb/dubstep zvuk. Trenutno je u planu i njihovo dovođenje u Beograd na proleće, o čemu ce ljudi biti blagovremeno obavešteni. 7. Koliko ti to vremena oduzima i koliko pored tog posla stižeš da se posvetiš stvaranju muzike? Pa veliki deo slobodnog vremena odlazi na to. U početku je to bilo dvadesetak minuta dnevno u pauzama posla, ali kako je vreme odmicalo, sve više. Usled nemogućnosti live DJinga, prvo je to bilo sastavljanje mixeva, a kasnije i sama produkcija. Posto se sem muzike bavim i dizajnom, a od skora i studiram, tog vremena je sve manje, ali za sada se snalazim. 8. Trenutno se veći deo muzike koju stvaraš može ispratiti na tvom SoundCloud kanalu. Šta je najsvežije tamo? Na koju bismo numeru trebali obratiti pažnju i da li ti imaš svoju omiljenu, mislim na onu koja najbolje oslikava ono što ti radiš?

TALK TALK

To je uvek dosta čudno. Na neke stvari ljudi odreaguju posle par sati, dok neke stvari počinju da se slušaju tek posle 3-4 meseca. Remix pesme “Ona se Budi” kao i poslednje dve stvari sa Isidorom na saksofonu ( Addis Ababa Dub i Six ) su trenutno najslušanije. Meni, kao i većini autora, obično je poslednja stvar koju uradim i najbolja. (smeje se) 9. Da li je nešto novo u pripremi i kada možemo očekivati album? Album se radi…ja bih voleo da ga završim do leta, ali videćemo kako bude išlo pošto zavisi, i od ljudi koji sviraju sa mnom i od trenutnih obaveza na drugim poljima. Paralelno se traži i način kako da se to sve izda. Što se tiče domaćeg tržišta, album će biti dostupan za free download, verovatno pod Dready Against Babylon etiketom, a moja želja je da se pojavi i na vinlu...

FRENZY SPARK

videćemo. 10. Nakon više od pet godina postojanja DAB-a i Rim Runnera, postoji li nešto što bi voleo da si mogao da uradiš drugačije, i koliko si zadovoljan svojim dosadašnjim radom? Šta je bitno za uspeh? Voleo bih da ponovo uradim mastering/produkciju za neke stvari, sada kada mi tehnički uslovi studija to omogućavaju. U planu su live svirke DUB-a kao fuzija kompjutera i živih instrumenata. Materijal za to se vežba i taj projekat bi trebalo da krene za mesec-dva. Uvek može bolje, a ja sam i dalje u onoj najzabavnijoj fazi kad još učim. Super u vezi sa tim je što nikada ne znaš gde će te sledeća stvar odvesti.

MUSIC LIST

FRENZY SPARK

INTERFEJS EVOLUCIJA – SPACENAVIGATOR

piše: Goran Aničić

SpaceNavigator nudi mnogo intuitivniji i prirodniji način navigacije u 3D okruženju poput CAD aplikacija, programima za 3D grafiku i raznim 3D pregledačima.

IT/TECH

Sve je počelo bušenim karticama, pa smo “skočili” do tastature i miša, pa jedan dugmić, te drugi, pa roll-tasteri i track-wheel točkići, da bi na kraju došli do SpaceNavigatora – jedinstvenog interfejs uređaja koji dozvoljava upravljanje u čak 6 dimenzija.

SpaceNavigator je do nas u redakciju stigao iz beogradskog Pyramida i momentalno nas je oduševio. Reč je uređaju koji je razvila Logitech-ova “black-ops” ispostava 3DConnexion za projektovanje naprednih 3D interfejs uređaja pre svega namenjenim kao pomoć projektantima za rad u 3D softverskim aplikacijama.

SpaceNavigator, na prvi pogled najviše izgledom, veličinom i ponašanjem podeseća na BMW-ov iDrive interfejs, zbog same funkcionalnosti odlikuje se izuzetnom težinom (subjektivno “odokativno” deluje kao da ima par kila, a zapravo ima “samo” 479 grama), solidnošću izrade i prelepim dizajnom. Pored osnovnog kontaktnog dela – optičkog kontrolnog točka-kape (controller cap) koji je moguće pokrenuti u 6 pravaca (levodesno, gore-dole, napred-nazad, valjanje levo-desno, valjanje napred-nazad i rotacija u dva stepena slobode) tu su i još dva programibilna dugmića.

SpaceNavigator nudi mnogo intuitivniji i prirodniji način navigacije u 3D okruženju poput CAD aplikacija, programima za 3D grafiku i raznim 3D pregledačima. Proizvođač navodi da je za sada SpaceNavigator podržan od strane preko 100 različitih aplikacija. Za probu pri ruci mi je bio Google Earth (od Google-a podržan je i SkechUp za 3D skiciranje), a da bi probali SpaceNavigator morao sam da prođem kroz jednostavan proces instalacije, i voilà! Osećan kretanja kroz prostor je neverovatan i teško opisiv, pa sam ga zato i “ovekovečio” u video-klipu koji možete pogledati ovde. Kao da sa velikom slobodom letite iznad nepreglednih prostranstava, idelano za virtuelno razgledanje svetskih prestonica. Cena ovog uređaja je s obzirom na mogućnosti prihvatljivih 65 evra, a možete ga poručiti na adresi www.pyramid.rs

FRENZY SPARK

NAĐI POSAO PREKO FACEBOOK-A MYSPACE SAMO U FEBRUARU Svi su na Fejsbuku, ili se bar tako čini, pa IZGUBIO 10 MILIONA zašto onda i razne aktivnosti koje se čine KORISNIKA van web-društvenog-okvira preneli i na ovu lokaciju. Stidljivo, ali sve više i proces traženja i nalaženja posla prebacuje se na društvene mreže. Primer koji su preneli neki blogovi je indijka Shweta i njen pokušaj da nađe posao u konkretnoj firmi, na konkretnoj poziciji i to putem Facebook oglasa:

PRVI TWEET-OVI IKADA U čast jubileja 5-godišnjice postojanja Twitter-a , ko-osnivač Jack Dorsey predstavio je na svom blogu IM transkripte Twitter development tima iz vremena razvoja. Konverzacija je zanimljiva, jer je tada to bio web proizvod u povoju, koji je kako se kasnije ispostavilo postao veoma uspešan web servis.

Kompanija ComScore objavila je da je MySpace u februaru 2011. godine imao 63 miliona korisnika, dok ih je samo mesec dana ranije imao 73 miliona. U poslednjih godinu dana ovaj sajt prestalo je koristiti skoro 50 miliona ljudi. Pad popularnosti među korisnicima nastavlja se uprkos seriji izmena koje su ovaj portal orijentisale više prema muzičkim sadržajima. Vođstvo MySpacea objavilo je ranije da će širom sveta otpustiti polovinu zaposlenih u ovoj kompaniji, odnosno oko 500 ljudi. Pre 5 godina ovaj društveni servis bio je u velikom usponu, a korisnicima je to često bio prvi izbor za posetu radi razgovora sa prijateljima i slušanje muzike. Ali, uništila ih je pojava Facebooka. (Seebiz)

MILION “LAJKOVA” Taman na vreme, pre nego što je Facebook promenio pravila igre, i otežao uslove za sticanje novih “lajkera” kompanije Heineken i Porsche na svojim Facbook fan stranicam uspele du da sakupe preko 1 miliona ‘Like‘-ove. A šta su zapravio time dobile? Dobile su mogućnot direktne komunikacije sa krajnjim korisnicima i to bez “transferog medijum”, u vidu reklamne kampanje, PR teksta, TV spota, odnosno bez ikakvog posrednika. Zbog ovog čina poklanjanja pažnje brendu, i obeleževanja malog “jubileja”, Porsche je kreirao mikro sajt zahvalnosti sa imenima svih njihovih milion Facebook fanova. Istovremeno Heineken jeuputio tim huggers-a, koji su mnoštvom zagrljaj pokušali da uzvrate na poverenje.

Kao što se da videti iz prepiske, onih 140 karaktera vuče se iz tadašnje duboke vezanosti servisa za SMS, koja je razvojem servisa izbledela.

Ukoliko ste lajkovali Porsche, potražite svoje ime na ovom specijalnom FB Porsche GT3R hibrid. (više fotografija na originalnom postu nakon klika na naslov članka).

Nakon Ruperta Mardoka i The New York Times uvodi digitalnu pretplatu na svoje online sadržaje, Naime, od 28. marta posetiocima sajta ograničava se pristup svim sadržajima i uvodi se novi model naplate pristupa sa tri mesečna plana pretplate. Najjeftiniji objedinjuje neograničen pristup preko PC-ja i smartfona, nešto skuplji objadinjuje i neograničene pristupe putem Tablet računara, dok onaj najskuplji plan naravno omogućava pristup sadržajima bez ikakvih ograničenja i to košta 35 dolara mesečno.

WEB/SOCIAL

Prilično nekonvencionalan pristup, ali nekako i očekivan i efikasan – postaviš svoj CV (Shweta je svoj okačila na Acrobat oblak), kreiraš zanimljiv oglas i čekaš – logiučno je da se među FB svetinom nalaze i HR menadžeri. Efikasan je sigurno, jer plaćaš samo klikove, odnosno samo za one koje si zainteresovao svojim oglasom.

Najnoviji statistički podaci pokazuju da pokušaji popularizacije društvene mreže MySpace nisu bili uspešni i da je ova društvena platforma na početku godine izgubila 10 miliona korisnika.

NYTIMES.COM UVODI DIGITALNU PRETPLATU

Naravno pored plaćenog plana, ostaje i Free edition za Androide koji se ipak ograničava na 20 sadržaja. Kako prenosi „Njujork tajms” reči svog izdavača Artura Salzbergera: „Ovaj korak je ulaganje za budućnost. Omogućiće nam da razvijemo nove izvore prihoda da bismo podržali nastavak naše novinarske misije i digitalnih inovacija, dok ćemo zadržati… publiku da bismo zadržali oglašavače”, rekao je Salzberger.

Ipak, kako ograničenja ne bi uticala na pad posete sa pretraživača, posetiocima koji dolaze preko linkova na drugim sajtovima, kao što su „Facebook”, „Twitter” i „Google” pristup uglavnom neće biti zabranjen, ali kako je dogovoreno sa Googleom posetilac koji preko ovog pretraživača traži članke bude ograničen na 5 naslova dnevno.

FRENZY SPARK

EVERNOTE, EVERYBODY!

priredio: David Darko

Teško je zapamtiti tu ogromnu količinu informacija kojima smo svakodnevno preplavljeni, pa će Evernote biti idealna ekstenzija vašeg mozga, vaša vizuelna bookmarks baza, drugim rečima, mapa vaše memorije.

PHONE&APPS

Evernote je jedna od onih aplikacija za koju se prvo pitate čemu konkretno služi i da li vam je uopšte potrebna u moru sličnih “note” aplikacija. Slogan Evernote aplikacije glasi “Upamti sve”. Evernote je vaš lični digitalni ormarić za sve vaše beleške, isečke web stranica ili slika koje možete sinhronizovati između desktop aplikacije, telefona, (iPhone, iPad ili Android) i web browser-a. Da, vašim fajlovima možete pristupiti sa Evernote sajta, što vam može olakšati i kreiranje isečaka sa sajtova, ako imate Evernote ekstenziju za vaš browser, (recimo Google Chrome). Selektujete sliku, deo teksta, na nekom sajtu i kliknete na Evernote ikonicu, tamo gde su postavljene ekstenzije. Otvara se dijalog, Odredite u kojoj će Evernote svesci biti zabeležen taj isečak i pošaljete ga tamo. U svakom slučaju, u ovoj browser verziji imate na raspolaganju Rich Text Editor, tako da će to zadovoljiti vaše osnovne potrebe pri pisanju tekstova.

Ink Note vam omogućava da napišete nešto mišem, odnosno ako posedujete Pen Tablet, biće vam još lakše, da na brzinu naškrabate neku belešku koja će se sama snimiti i apdejtovati, svaki put kad je budete otvarali i menjali. Vaše je samo da ukucate naziv beleške, da je tagujete i to je sve. Dolazimo do aplikacije za smartphone telefone. Ona vam pruža uvid u sve ono što ste radili sa vašim beleškama na kompjuteru. Svakako, možete i na telefonu kucati, praviti beleške, i kasnije im pristupati preko kompjutera, ali ova aplikacija za telefon ne poseduje Rich Text Editor, pa se u telefonu takva vrsta teksta ne može obrađivati. Ink beleške takođe nećete moći menjati u telefonu i videćete ih kao slike. Ono što vam nudi ova aplikacija jeste opcija Snapshot. Vašom kamericom sa telefona možete slikati neku fotografiju, prikačiti je na poruku i snimiti je u belešci. Na taj način joj možete odmah pristupiti sa kompjutera, pa će vam neke stvari biti uvek pri ruci i nećete morati da povezujete telefon i kompjuter kablovima ili bluetooth konekcijom. Pored ove opcije, tu je i opcija audio snimanja, tako da možete snimati razgovore ili bilo šta drugo vama značajno. Ovaj program, odnosno desktop aplikacija, dosta podseća na Microsoft OneNote, samo što je u ovom slučaju akcenat na sinhronizaciji fajlova. Broj korisnika neprestano raste, a ovde možete pogledati gde, u koje svrhe i kako, ljudi različitih zanimanja koriste ovu aplikaciju. Svako ko voli da sve što obavlja zapisuje, i da organizuje svoj posao na ovakav način, sigurno će biti zadovoljan učinkom i jednostavnošću ove aplikacije, bilo da je koristi sa sajta, u desktop varijanti ili kao aplikaciju za mobilni telefon.

Sledeća korisna stvar je desktop aplikacija. Pored opcija koje vam nudi browser, ovde imate i par dodatnih. Make Ink Note i Make Webcam Note. One vas vode na sledeći nivo. Make

FRENZY SPARK

Teško je zapamtiti tu ogromnu količinu informacija kojima smo preplavljeni, pa će Evernote biti idealna ekstenzija vašeg mozga, vizuelna bookmarks baza, odnosno mapa vaše memorije.

JAZZRADIO APP

Ako se neko od vas već susreo sa JAZZRADIO online radio stanicom i bio u prilici da uživa u divnim zvucima svih mogućih jazz žanrova i podžanrova, onda bi mu se ova aplikacija najverovatnije mogla svideti. Za iPhone, iPod Touch, & iPad je dostupna već duže vreme, dok je za Android 1.5+ telefone, tek početkom marta izašla iz BETA faze i dostupna je na Android marketu. Početni ekran JAZZRADIO aplikacije nudi preko 25 jazz kanala, od kojih iza svakog stoji urednik, pasionirani poznavalac džeza. Na vrhu ekrana ponuđene su tri opcije: “Favorites, Styles i All Channels”, tako da vam je biranje muzike olakšano, ukoliko već imate favorizovani jazz kanal. Zatim su tu stilovi, koji objedinjuju više kanala. Kanale opet možete razvrstati po abecedi ili po popularnosti. Jedna od zgodnih stavki koje ova aplikacija poseduje jeste i brojač koji je smešten u dnu ekrana i koji meri koliko ste megabajta utrošili prilikom slušanja muzike, a svakako tu su i podešavanja za bitrate i kvalitet zvuka, tako da uz bolji kvalitet muzike, odlazi više megabajta i obratno. Podrazumevano Basic Bandwith podešavanje za mobilne mreže je Low(40k HE-AAC), i uz njega je potrošnja svedena na minimum. Pored njega tu je i podrazumevano WiFI podešavanje - Medium(64k HE-AAC). Pored ovih podešavanja, tu su i podešavanja za Premium korisnike. U Play modu, pored informacija kao što je ikonica, naziv kanala, ime urednika kanala, tu je i Now Playing info, kao i Track History.

PHONE&APPS

GOOGLE GOGGLES APP

Sigurno ste do sada čuli u nekom razgovoru za “Augmented reality”, odnosno “uvećanu stvarnost”. Nešto što je jedino bilo moguće videti u Sci-Fi filmovima, sada se polako pomalja i olakšava nam trenutkeu ovoj našoj stvarnosti, nadovezujući se na nju, sa ciljem da nam je približi i olakša razumevanje nekih stvari, pojmova, građevina, umetničkih dela, brendova i stranih jezika. Iako je sve ovo još uvek u povoju, pojavila se jedna interesantna aplikacija za Android i iPhone telefone. Google Goggles aplikacija ne spada u novije aplikacije, mada se neprestano razvija, a kako iz Google-a poručuju, cilj im je da ovo ne bude samo obična aplikacija, već platforma. Google Goggles je jedinstvena po tome, što koristi vizuelnu pretragu. Uključite aplikaciju, uslikajte neki logo, sliku, umetničko delo, plakatu, vizit karticu, ili tekst koji nakon skeniranja biva preveden preko translatora. Sve prethodno navedeno biće skenirano, npr. umetničko delo ili bar kod, biće povezani sa proizvodom, autorom, firmom, itd. preko obične google pretrage. Uslikajte neku poznatu građevinu i dobićete informacijeo njoj. Stavite Google naočare i uživajte!

DROPBOX APP Da se razumemo, Dropbox je aplikacija koju prosto morate imati. U početku podozriv, instalirao sam je na računaru bez nekog posebnog upoznavanja sa ulogom i koristima ove aplikacije. Dropbox na veoma lak način, bez ikakvog napora sinhronizuje fajlove izmešu vaših računara, različitih operativnih sistema, i smartfonova. Jednom kada napravite vaš besplatan Dropbox nalog, dobijate 2 GB online prostora, takođe besplatno. Svim vašim fajlovima možete pristupiti na sajtu, kao i u Dropbox folderu, koji će se pojaviti nakon instalacije u My Documents folderu vašeg računara. Tu sledi niz pogodnosti. Ako Dropbox instalirate na više vaših računara, dobijate još 250 MB prostora. Ako pozovete nekog od vaših prijatelja da sa vama deli neki od Dropbox foldera, i on i vi dobijate po 250 MB prostora u tom vašem Dropbox oblaku. I tako sve do 8 GB, što je limit. Sve što sinhronizujete između vaših uređaja, biće pohranjeno u tom Dropbox oblaku. Slike, dokumente i druge vrste fajlova, kao što su muzika i filmovi, možete poslati sebi sa telefona na kompjuter i obratno, upravo preko Dropbox aplikacije.

FRENZY SPARK

Politika magazina Frenzy Spark jeste da podeli sa svima sve ono što je lepo i jedinstveno. Pred vama su slike iza kojih stoji Aleks Ries, mladi talentovani illustrator iz Melburna(Australija). Kako kaže na svom sajtu, rođen je i odrastao na selu, tako da je imao puno vremena da se posveti crtanju. Ovaj dvadesetsedmogodišnjak je diplomirao je na fakultetu kreativnih umetnosti, na vizuelnim medijima. Na njegovom sajtu ćete naći impresivne ilustracije divljih životinja, ptica i insekataa, naučnofantastičnih bića i mašina, koje će jednog dana voziti ljudi na terenima nekih drugih planeta.

ILLUSTRATE

A evo šta Aleks kaže o svom stilu: “Moje interesovanje za nauku je uticalo na moj stil , kao i na svaki veliki rad koji sam pokušavao da predstavim što verodostojnije, bez žrtvovanja estetike . Čak iako stvorenje ili mašina ne postoji, proučavanje nauke i kvalitetnih referentnih materijala, pomaže mi da stvorim sliku i poboljšam je do najsitnijih detalja. Bilo bi divno kad bih usavršio fotorealizam, ali možda za nekoliko godina . Za ilustraciju divljih životinja, ključna je preciznost i ja koristim razne referentne materijale kako bih bio siguran da će ilustracije postojećih bića biti živopisne onako kako se zahteva. Naučna fantastika na ekranu može biti fantastična , i ja provodim mnogo vremena u razvoju filmskih sekvenci i storibordova.“

ALEX RIES, ILUSTRA

FRENZY SPARK

ILLUSTRATE

ATOR IZ AUSTRALIJE

priredili: Aca Todorović i David Darko

FRENZY SPARK

by Anja Terzić

MILAN ZEJAK

TALK TALK/FASHION

Belgrade Workshop Tokom odrastanja, imao sam nekoliko ideja o svom budućem pozivu, ali u modu sam zaljubljen od trinaste ili četrnaeste godine. 1.Umesto standardnog biografskog uvoda i niza superlativa tipa „najperspektivniji“ i „najinteresantniji“ domaći dizajner bilo bi lepo od Milana Zejaka čuti blogerski odgovor na temu sa časa književnosti: „Govorim o sebi“. Dakle, kako popunjavaš prostor za odgovor „about myself“? Ne volim da koristim kliše-izraze, ali možda je najtačnija ona rečenica o radu kao nečemu što najviše govori o osobi… 2. Dok smo još na temi škole, koji je tvoj odgovor na dilemu: škola vs talenat? Da li se rađamo predodređeni za neku profesiju ili tome mogu da nas nauče u školi? Koji je bio tvoj put? Ljudi se često za poslove kojima će se baviti opredeljuju sasvim slučajno, što rezultira, u najmanju ruku, osrednjošću. Tokom odrastanja, imao sam nekoliko ideja o svom budućem pozivu, ali u modu sam zaljubljen od trinaste ili četrnaeste godine. Uvek dajem prednost školovanim dizajnerima. Ako talenta nema, škola ne može biti od veće pomoći, međutim, ako on postoji, njena je uloga da taj talenat usmeri, “izbrusi” – u tom pogledu je izuzetno bitna. Naravno, nije neophodno da je dizajner odeće školovan isključivo za tu profesiju – kroz istoriju mode, arhitekte su, na primer, bile vrhunski kratori. 3. Da li je za jednog dizajnera dovoljno da poznaje samo svoji profesiju, pa makar to poznanstvo bilo dovedeno do savršenstva ili jedna uspešna osoba mora da bude od svega po malo: i umetnik, i istoričar umetnosti, i psiholog, i menadžer? Nemoguće je ograničiti se samo na poznavanje sopstvenog posla. Proizvodnja kolekcije odeće nije vezana iskljčivo za dizajnera,

FRENZY SPARK

4. Gde nalaziš inspiraciju za ono što radiš? Kako, zapravo, nastaju skice svih tih modela i odakle dolaze? Da li skica nastaje na osnovu trenutne inspiracije ili je to neka vremenska projekcija svega što si ranije radio – tvoj lični pečat? Taj proces je, bar u mom slučaju, nešto dugačiji nego što se misli. Ne bih mogao tačno da utvrdim polaznu tačku; ne postoji strogo određena inspiracija. Crtam, nekada jedan detalj, nekada ceo odevni predmet i na njemu gradim kolekciju, komad se menja, pretvara u sledeći… Zatim sledi izbor materijala, izuzetno ograničen na našem tržištu, što neminovno utiče na krajnji oblik kolekcije - šta će se i kako izvesti. Nekada je proces obrnut, dobijem materijal i zadatak da od istog napravim nešto. Imam taj luksuz da i dalje crtam, i skice i tehničke crteže; tu postupam školski; ne preskačem taj, meni izuzetno drag i bitan segment, jer se crtežom najbolje izražavam. 5. U nastavku, pitanje koje nikad ne vidim u standardim intervjuima, a verujem da je ujedno i značajno i zanimljivo: koja muzika/film/knjiga te inspiriše? Tokom stvaranja kolekcije uporno razmišljam i o muzici za eventualnu prezentaciju ili reviju, meni je to neodvojivo; možda ne bih mogao da kažem da iz nje crpim inspiraciju, ipak sam vizuelni tip, ali je muzika jedan od najvažnijh segmenata mog života.

TALK TALK/FASHION

tu je tim ljudi koji je uključen u proces i od njih se neprestano uči. Crtati haljine jeste bajkovito, ali tokom rada, pored umetničkih aspekata onoga što stvaraš, razmišljaš i o ciljnoj grupi za koju radiš i o samoj prodaji.

Imam “soundrack” za svaku priliku ili raspoloženje i uvek tragam za novim izvođačima. Zapitam se povremeno da li je volim više od mode.

6. Tvoja definicija stila? Da li je stil = novac i da li u Srbiji ima stila? Koga ti nazivaš ikonom stila i da li je ikona stila osoba koja sama osmišlja svoj izgled ili neko sa hordom profesionalaca iza sebe?

Ne, stil nikako nije novac. Novac je izuzetno korisna stvar, ako stila imaš, možeš ga nesmetano izraziti, ali ne, ne može se kupiti. Ista stvar je i sa profesionalnom podrškom – nekim ljudima jednostavno nema pomoći. U Srbiji ima stila; nisam mnogo putovao da bih zaključio da ga ima manje nego u nekoj drugoj državi, ali ga ima. 7. Visoka moda vs street fashion? Gde se vide uzbudljivije kreacije: na pisti ili na ulici? Ne bih tako strogo suprotstavljao te dve stvari jer jedna na drugu konstantno utiču. Na pisti gledamo predstavu, idealizovanu sliku žene koju je dizajner zamislio u svojoj odeći; uzbudljivije je nego ulica, ali raditi odeću isključivo za pistu je stvaranje umetničkog dela, a dizajner se bavi dizajnom – oplemenjuje upotrebne predmete, nije slikar ili skulptor. Ako ostane na tome, smatram to donekle promašnom temom, neodgovaranjem na zadatak. Odeća mora da se proda, da se koristi – da živi. Ne sme se zanemariti ni jedan od ta dva aspekta; treba stvoriti ravnotežu između umetničkog i upotrebnog.

FRENZY SPARK

8. Koji je modni dizajner izvršio najveći uticaj na tebe i zašto? Koji je to grad mode? Gde bi voleo da živiš i radiš?

poljulja to. Što se mesta za život tiče, godinama maštam o Stokholmu.

FRENZY SPARK

9. Naša modna scena? Šta izdvajaš i preporučuješ? Izdvojio bih Valentinu Obradović kao nekog ko daje maksimum u strogim okvirima koje postavlja robna marka namenjena široj publici, a od manje komercijalnih stvaralaca, Dejanu Momčilović. Iz “mora” mladih dizajnera, izdvajaju se Jovana Marković, Ljubi-

FASHION WEEK ATHENS, SPRING/SUMMER 2011

TALK TALK/FASHION

Ušao sam u posao 2008. godine bez mnogo iskustva. Aleksandra Velimirović Janakievski, moja drugarica, koleginica i vlasnica Belgrade Workshop-a za koji radim imala je veliki uticaj na mene. Druga osoba izuzetno važna za moj drizajnerski razvoj bila je profesorka Jasmina Pantelić. Milanska scena je meni najdraža, čak ni Pariz ne može da

ca Cvejić i Boris Ćalić. Tu su, naravno, i Larisa Županjevac Nikolić, dizajnerka i vlasnica robne marke Zooloo i Lidija Jovanović. Sto se tiče dizajnera koji nisu isključivo vezani za domaću scenu, Ana Šekularac je moj favorit. 10. Za kraj standardno pitanje: planovi? Kako će izgledati nova kolecija? I gde ćemo moći da te vidimo: revije, dešavanja?

jemo fotografisanje, a ako sve bude teklo kako treba, biće prezentovana krajem aprila. Prirodno, nadovezao sam se na svoj prethodno stvaralaštvo, ali sam ovog puta celoj stvari pristupio opuštenije što je rezultiralo blažom i razigranijom kolekcijom, kako koloristički, tako i u samoj konstrukciji odevnih predmeta.

Izrada kolekcije za jesen-zimu 2011. je pri kraju, već organizu-

TALK TALK/FASHION

FASHION WEEK ATHENS, SPRING/SUMMER 2011

PHOTO CREDIT: MILAN ZEJAK

FRENZY SPARK

Mean Machine Inc by: David Darko

TALK TALK/PHOTO

Ekskluzivno za Frenzy Spark govori Srđan Tkačenko, grafički dizajner i fotograf koji živi i radi u Pekingu. 1. Srđane, za tvoje fotografije sam saznao dok sam radio intervju sa Radomirom Kojićem. Koliko se dugo baviš fotografijom i da li je fotografija samo jedno od polja umetnosti zastupljenih kod tebe? Zanimljiv dečko je taj Raša. Dobru muziku vrti.

Trenutno koristim Canon 50D. Uglavnom na njemu je Canon 16,35 mm sirokougaoni objektiv. Moja prva ljubav je bila Fuji FinePix S5100. Sa istim sam uradio neke od mojih najboljih fotografija do sada uključujući i moju prvu samostalnu izložbu “Rest in Beijing”.

Fotografijom se bavim već desetak godina. Istu sam kasnije počeo da kombinujem sa grafičkim dizajnom, sto je moj glavni poziv. Nikad nisam voleo da se ograničavam u umetničkom izražavanju, pa samim tim imam potrebu da svoje ideje realizujem u drugim formama, bilo da je to muzika, video ili street art. 2. Kako je sve to krenulo? Kada se dogodio taj trenutak u kome si shvatio da se želiš baviti fotografijom? Prvenstveno gledanjem filmova. Jos kao dete tokom 90-ih, voleo sam da gledam filmove Jim Jarmusch-a, u kojima dominira odlična crno-bela fotografija. Ali tada je za bavljenje fotografijom trebalo malo više novca, tako da sam u tom periodu uglavnom akomulirao ideje u svojoj glavi. Jedno vreme sam se igrao sa pozajmljenim Zenitom i sa njim pravio solidne fotografije. Ali presudan moment je bio kada sam u ruke dobio digitalni Nikon, ne sećam se više ni koji je model bio. Tada sam počeo da izbacujem iz sebe sve sto mi se po glavi motalo godinama. Kasnije sam počeo da nabavljam bolju opremu i da ozbiljnije prilazim fotografiji. 3. Koji tip fotoaparata koristiš i šta još koristiš pored njega od dodatne opreme?

FRENZY SPARK

TALK TALK/PHOTO

Koristim Photoshop samo za smanjivanje slika koje kasnije postavljam na blog. Ne volim da obrađujem svoje fotografije, ako bi to radio smatram da bi se izmenio moment koji sam uhvatio. Ako želis da menjaš slike oko sebe, za to se koriste druge metode. Photoshop za to nema opciju. 5. Trenutno živiš u Pekingu, gde inače radiš kao grafički dizajner. Reci nam nešto više o tome. U Peking sam se preselio krajem aprila 2007. godine. Situacija u našoj zemlji mi tada više nije prijala, shvatio sam da mi prolaze godine i da moram nešto da promenim u životu, a za strpljenje više nisam imao živaca. Sa mojom tadašnjom devojkom, a danas suprugom, započeo sam u Pekingu zivot iz početka. Radio sam kao nastavnik engleskog jezika u pekinškim obdaništima. Posao je bio veoma dosadan, ali je plata bila jako dobra. Monotoniju sam ubijao fotografišući decu za vreme odmora u dvorištu obdaništa. Uporedo sa predavanjem bavio sam se grafičkim dizajnom kao freelancer, ali to je uvek bilo kratkog roka. Uglavnom sam radio sa stranim kompanijama na malim projektima. Od 2010. godine radim u International School of Beijing, najstarijoj i najvećoj internacionalnoj skoli u Kini, kao grafički dizajner u kancelariji za publikacije.

6. Koliko je ta nova sredina uticala na tvoj način rada?

TALK TALK/PHOTO

4. Koliko često obrađuješ fotografije u Photoshopu i koji Photoshop alat najčešće koristiš?

Naravno da je imala veliki uticaj. Prvenstveno suočavanje sa totalno drugačijom kulturom me je navelo da na neki način dokumentujem to moje viđenje razlika. Sećam se da se prve godine nisam odvajao od svog fotoaparata. Fotografisao sam sve sto mi se činilo drugačijim od onoga na sta sam se navikao u životu. Nisam želeo da se na mojim fotografijama vidi prepoznatljivo lice Pekinga koje smo već svi videli, već sam želeo da prikažem ono lice koje smatram da niko do sada nije primetio. Sa druge strane imate enormno ubrzan ekonomski razvoj koji vam se odigrava pred očima, a koji za sobom ostavlja mnogo tema za obrađivanje, pogotovu socijalnog tipa. Jedna od njih je velika razlika izmedju bogatih i siromašnih, kojom se ja trenutno najviše bavim. 7. Na tvom photoblogu Meanmachineinc mogu se videti veoma kvalitetne fotografije. Šta te motiviše i vodi u tom procesu dok stvaraš? Najviše me motiviše moć fotografije da od najobičnijeg momenta napravi spektakl. Ta snaga fotografije kao dokumenta jedne sekunde, a da o toj istoj sekundi kasnije može da se razmišlja satima, danima …

FRENZY SPARK

FTALK TALK/PHOTO

8. Svaka od tvojih fotografija ima ime, a ispod svake fotografije stoji kratak tekst u kome je objašnjen pojam, odnosno reč koja je u imenu, a objašnjenje nije nužno vezano za sliku. Na neki način, tvoj photo blog ima ulogu male enciklopedije. Kako si došao na tu ideju? Želeo sam da približim fotografiju posmatraču na način na koji je ja gledam. Svaka od tih fotografija ima to objašnjenje u sebi, nekad odmah vidljivo, a nekad skriveno. Oduvek se publika pitala “Šta je autor želeo da kaže?”, a ja pokušavam da im olakšam proces razmišljanja i da ih navedem na pravi odgovor. 9. Ko ili šta je izvršilo na tebe najveći uticaj da bi počeo da se baviš fotografijom? Da li imaš neke uzore? Kao što sam već spomenuo, najviše uticaja na mene imao je film. Najviše Jim Jarmusch i njegovi filmovi Down by Low, Dead Man, Night on Earth... A uzora medju fotografima nemam. Ron Haviv, James Mason, Jason Hawkes, Boogie su neki od fotografa čiji rad posebno cenim, ali ne gledam na njih kao na uzore. U stvari ja nikada nisam težio ka tome da se ugledam na nekoga, oduvek sam želeo da izgradim svoj stil i da po tome budem prepoznatljiv publici. Još uvek ne znam da li sam u tome uspeo. 10. Tri reči koje te najbolje opisuju. Mean Machine Inc.

FRENZY SPARK

TALK TALK/PHOTO

FRENZY SPARK

PHOTO PROJECT

BACK TO THE FUTURE Sigurno svako od nas čuva one požutele i izbledele fotografije iz detinjstva. Na nekima od njih smo pozirali , jer smo znali da će nas nas odrasli uslikati, na nekima čak nismo ni svesni da nas je neko slikao i često smo u nekim pomalo čudnim pozama, smešno odeveni, ili što je još češće kod male dece, neodeveni. :) E sad zamislite da imate tako neku ludu fotografiju iz detinjstva i da vas neko natera da pozirate opet na isti način, u sličnoj odeći, ili bez nje, dakle upravo onako kako izgledate na toj slici. Neko je već došao na tu ideju i zove se Irina Werning. Na njenom sajtu možete videti čitav serijal ovih neverovatnih fotografija, a drugi serijal je već u pripremi i njegovo objavljivanje je planirano za jun ove godine. Irina za sebe kaže da je radoznali fotograf i onog trenutka kad uđe u nečiju kuću odmah kreće u potragu za starim fotografijama prema kojima gaji veliku ljubav, a kako je rekla nakon završetka ovog serijala, pravu opsesiju. Većinu ljudi fascinira taj retro izgled fotografija, ali nju privlači nešto sasvim drugo kod starih fotografija. Dok posmatra osobu na slici, voli da je zamišlja i oživljava istu onakvu kakva je na slici, samo nekoliko godina

FRENZY SPARK

by David Darko

stariju. Upravo joj je to dalo ideju da krene sa ovim “Back To The Future” serijalom i pre nekoliko meseci je odlučila da to uradi i pozvala dobrovoljce da se vrate u svoju budućnost. Ako pogledate ove fotografije, zapazićete da ona vodi dosta računa na detalje kako bi stvorila što savršeniju atmosferu i prenela je iz jedne epohe u drugu. Pred vama su fotografije koje vas neće ostaviti ravnodušnim, i koje će vas vratiti u detinjstvo, podsetiti na neka druga vremena, stvari i ljude, i naterati da zamislite sebe u tom starom džemperu koji nikako više ne biste mogli obući, u starim cipelama, u kojima ste nekada odlazili u školu ili vrtić, ili u šarenoj kabanici u kojoj ste trčali po kiši do autobuske stanice. Kad malo bolje razmislim, negde u nekom foto albumu imam nešto slično i upravo me je ovo podsetilo na te dve fotografije koje stoje jedna pored druge. Ipak daleko je od ovoga (detalji su izostavljeni), ali na jednoj slici stojim pored bake, kao đak drugog razreda osnovne škole, a na drugoj slici, eto me opet pored bake, ali kao đak druge godine srednje škole.

PHOTO PROJECT

FRENZY SPARK

NIL DE GRAS TAJSON

BOOK CLUB

Piše: Aca Todorović

Nastanci 14 milijardi godina kosmičke evolucije Ova knjiga nas uči perspektivi i na to kako gledamo sebe. Ona je o činjenicama, a ne o onome što mi želimo da Univerzum bude. Daje nam red veličina i izmešta našu opsednutost, aroganciju i samovažnost. Oduvek sam se divio ljudima koji imaju potrebu da se bave velikim pitanjima i želju da se uhvate u koštac sa nepreglednim količinama podataka. U istoriji nauke ima dosta takvih primera, ono što je zapravo suština jeste da je potreban i talenat da se ta velika pitanja predoče široj javnosti kako bi je upoznali sa rezultatima. U redovima naučnika na svu sreću postoje takvi ljudi koji se posvećuju edukaciji i širenju razumevanja nauke, Nil de Gras Tajson (Neil de Grass Tyson) je jedan od njih. Nil De Gras Tajson je astrofizičar i komunikator nauke. Trenutno je na poziciji direktora čuvenog Hayden Planetarium-a, saradnik Odeljenja za Astrofiziku pri American Museum of Natural History, od 2006. godine domaćin je naučno edukativnog TV serijala “Nauka sada” (Science now) na PBS-u. Autor je mnogih kolumni, napisao je desetine knjiga i često se pojavljuje na Američkoj televiziji. Često ga porede sa Carl Sagan-om koji je zaista imao dosta uticaja na Tajsonovu karijeru (iako postoji generacijska razlika u pitanju je vreme kada Tajson krenuo da se bavi popularizacijom nauke). 2001. godine dobio je nagradu NASA-e za izuzetan doprinos u promociji nauke, 2000. Magazin “People” mu je dodelio nagradu “Najseksipilniji astrofizičar godine”. Nosilac je brojnih nagrada, ima trinest (brojevima 13) počasnih doktorata, Nalazi se na “Time” listi 100 najuticajnijih ljudi u svetu i spada u 50. vodećih mozgova u nauci. Oprobao se i kao glumac u dve televizijske serije glumeći samog sebe. Veliki Dr. Sheldon Cuooper (The Big Bang Theory) i Dr. Rodney McKay (Stargate Atlantis) zamerili su mu na onome po čemu ga ljudi najviše prepoznaju - kao čoveka

FRENZY SPARK

Knjgu “Nastanci - Četrnaest milijardi godina kosmičke evolucije” sam već u nekoliko navrata poklanjao svojim prijateljima pošto smatram da je izuzetno dobar i neprocenjiv pregled naših saznanja o Univerzumu. (knjiga košta 250 dinara, za to ni nemate ništa pošteno da kupite, možda tri piva) Oduvek sam se pitao zašto u našim školama nemamo predmet koji će nas intelektualno izazvati, inspirisati da postavljamo pitanja koja su zaista bitna, a ne da prosto upijamo činjenice kao sunđeri i da ih ponavljamo kao papagaji. Čak i ono malo Astronomije u okviru Fizike (u gimnazijama je odvojena u užbenik) je napisano krajnje nezanimljivo da ne kažem vrlo dosadno (mada mislim da je to do nastavnika). Ne razumem zašto ova knjiga ne koristi u te sfrhe? Očigledno napisana u co-autrostvu sa Donaldo Goldsmit-om za potrebe kasnijeg PBS serijala, i uprkos temi, knjiga je odlično izvedena i vrlo je “pitka” za čitanje. Kao što joj naziv kaže pokriva vreme od samog nastanka Univerzuma,do danas ali i o njegovoj sudbini u budućnosti. Ako ste se ikada zapitali kako su nastale zvezde? Galaksije? Solarni sistem? Život na Zemlji? Šta to čini naš solarni sistem? Da li smo sami u univerzumu? Šta je to crna materija ili energija? Šta se desilo u prvoj milisekundi posle Velikog praska? - svako od ovih pitanja (i mnogo drugih) je obrađeno temljeno, metodično

BOOK CLUB

koji je najviše doprineo “skidanju” Plutona sa liste planeta. (tako je, imamo osam planeta u Sunčevom sistemu)

sa željom da se o svaka pojava objasni tako da čitalac koji je potpuno nov na polju astrofizike i kosmologije može da razume modele, ideje i koncepte korišćene. Mnogo toga je po potrebi domen teorije ili je jako utemeljeno na logici i matematici, nešto od toga ili možda većina će vam biti novo i konfuzno, ali nemojte da dozvolite da vas to odvrati (preporučujem da ukoliko nešto ne razumete, potražite na internetu) od čitanja. Ukoliko preprodite “poteškoće” bićete kompletno obuzeti entuzijazmom kojim autori plene dok vas vode na ovo putovanje.

Ova knjiga nas uči perspektivi i na to kako gledamo sebe.Ona je o činjenicama, a ne o onome što mi želimo da Univerzum bude. Daje nam red veličina i izmešta našu opsednutost, aroganciju i samovažnost. Ne kaže nam da nismo važni, već da naša “važnost” treba da se meri na mnogo manjoj skali. Postoji toliko stvari koje tek trebamo da otkrijemo, toliko je toga ostalo da se nauči. Da mislimo da smo mi to najinteresantnije u celom Kosmosu jeste samo način da ograničimo našu maštu. Klipovi koje svakako vredi pogledati: - NOVA | The Pluto Files with Neil deGrasse Tyson | If Pluto is Not a Planet - Neil DeGrasse Tyson - Greatest Sermon Ever

FRENZY SPARK

Piše: Željko Obrenović

ROBERTO BOLANJO 2666 Bolanjov „brbljajući stil“ uvlači čitaoca u roman i ne pušta ga dok se priča ne okonča. I bez obzira što se zapravo ne dešava puno toga, teško da će čitalac toga postati svestan dok ne okonča roman.

FRENZY SPARK

BOOK CLUB

Da se ne lažemo, pisci nisu zvezde. Verovatno je svaki prosečan glumac ili pevač veća zvezda od najčitanijeg pisca. Odavno je prošlo vreme kad je Dikens bio jedan od najpoznatijih i najbogatijih Engleza. No, pare na stranu, čak i oni autori koji prodaju milionske tiraže, teško da su prinuđeni da iz kuće izlaze prerušeni, sa tamnim naočarama i kačketom, ne bi li se odbranili od fotografa i novinara. Pa ipak, nekih autora uopšte nema u javnom životu. Verovatno je najpoznatiji primer Selinžera koji se povukao... i nestao. Dugo se nagađalo da li je još živ ili ne. Tu je i Kormak Makarti koji je u čitavoj karijeri dao svega dva-tri intervjua. Ili pak Tomas Pinčon za kog se ne zna ni kako izgleda, a nagađalo se čak i da je to Selindžerov pseudonim! Prva knjiga Bolanjove 2666 (The Part About the Critics) bavi se jednim takvim fiktivnim nemačkim piscem po imenu Benno von Archimboldi i opsesijom četvoro kritičara da ga pronađu. Tako barem piše na koricama. Međutim, roman se mnogo više bavi samim kritičarima i uticajem koji autor kog nikada nisu upoznali ni videli izvrši na njihove živote, nego samim piscem. Da nije bilo opsesije, četvoro kritičara (tri muškarca i žena) iz različitih krajeva Evrope se nikada ne bi srelo i sve što im se potom dešava, ne bi se dogodilo. Gotovo je suvišno reći da kad se tri muškarca nađu sa jednom ženom i zajedničkom opsesijom, dolazi do rivalstva. I puno će stranica proći pre nego što svako od njih shvati šta zapravo želi. Parabola koju jedan od likova iznese – poseta Stivensonovog groba je besmislena jer je on živ u svojoj prozi – može se preneti i na potragu kritičara. Bolanjo piše kao što njegovi likovi tragaju za Archimboldijem – opsesivno. Na trenutke su tu rečenice koje se protežu po nekoliko strana, a onda ih smene kratke. Njegov „brbljajući stil“ uvlači čitaoca u roman i ne pušta ga dok se priča ne okonča. I bez obzira što se zapravo ne dešava puno toga, teško da će čitalac toga postati svestan dok ne okonča roman. Bolanjo bez najave menja vizure naratora, u jednom pasusu prošeta ne kroz dane ili mesece, već kroz čitave godine i to izgleda savršeno logično. Možda je to čudno reći za nekoga kog sam prethodno nazvao brbljivim, ali Bolanjov stil je jako jako ekonomičan. Dijaloga je malo i većina razgovora je prepričana, čime je postignuta veća dinamika, opisa gotovo da nema, a opet sve je jako slikovito i upečatljivo. I da, bez sumnje, većina autora bi ovo razvukla na hiljadu strana. Iako je kompletna 2666 obimna, pojedinačne priče nisu. Bolanjo je u testamentu (heroinska zavisnost i uništena jetra odneli su ga pre vremena) tražio da se romani štampaju odvojeno, ali su naslednici i izdavač ignorisali želju. Ja sam odlučio da ga ispoštujem i da priče prikažem jednu po jednu. A vi vidite da li će te ih tako čitati ili u cugu. Jednu po jednu.

FRENZY SPARK

Artur Klark i Frederik Pol

Poslednja teorema

BOOK CLUB

Piše: Aca Todorović

Striktno kritički gledano ova knjiga ne spada u Klarkovu najbolju prozu. Bez obzira što je u suštini napisana u ko-operaciji, prepoznaje se njegov autentični pečat. Prošlo je skoro tri godine od kako je najveći pisac Naučne fantastike Ser Artur Klark preminuo. Za mene lično bio je to tužan dan pogotovo zato što je tog dana meni bio rođendan. “Poslednja teorema” je ujedno i poslednja priča koju je ispričao ovaj gigant. Rad na knjizi započeo je 2004. godine, ali je zbog zdravstvenih komplikacija (bolovao je od Polievog sindroma) dve godine kasnije napredovanje romana dovedeno u pitanje pa je svoje beleške poverio saradniku Frederik Pol-u koji je uz konsultacije sa njim i iz uputstava koje je zapisivao uspeo da dovrši započeto delo uz veliki napor i uprkos svojim zdravstvenim poteškoćama (on je dve godine mlađi od Klarka). Klark je odobrio dovršen tekst “Poslednje teoreme” par dana pre nego što je preminuo, a knjiga je objavljena posthumno u avgustu 2008. godine. Srpska čitalačka publika posredstvom Lagune dobila je mogućnost da se poslednji put otisne u avanturu Klarkove “poslednje odiseje”. Sam koncept romana prati dve paralelne priče, mladi matematičar iz Šri Lanke Ranžit opsednut idejom da dokaže Fermanovu teoremu, najpoznatiju teoremu u matematici koja je i dan danas posle 357 godina ostaje nerešena, problem koji je isprovocirao najveći broj netačnih rešenja, a koju je postavio Pjer De Ferma. Ogleda se u principu - da ne postoje pozitivni celi brojevi a, b, i c takvi da gde je n prirodan broj veći od 2. Ovo nije “poslednja teorema” koju je Ferman postavio već je poslednja koju treba dokazati. Uz svojstvene “slike i ideje” koje je Klark “provlačio” kroz svoj rad, knjiga odiše pejzažom Šri Lanke njegovog dugogodišnjeg

FRENZY SPARK

Tenzije među državama i nuklerano naoružavanje i testiranje razorne moći atomske bombe privlači pažnju vanzemaljske rase koja vlada galaksijom - Grand galaktici odlučuju da nakon ustanovljene pretnje koju ljudi i njihovog oružija za masovno uništenje predstavljaju uklone kompletnu ljudsku civilizaciju koju doživljavaju kao faktor koji remeti njihove planove u poretku koji su uspostavili. Posredstvom rasa u njihovoj službi pripremaju holokaust koji zbog zbog ograničenosti putovanja kroz svemir sporo ali siugrno dolazi.

BEŠUMNA GRMLJAVINA Suprotno svojim principima, Randžit počinje da radi za tajnu međunarodnu organizaciju Pax per fidem koju predvodi ratni huškač, penzionisani potpukovnik Bledso. Oni su razvili smrtonosno elektromagnetno oružje pod nazivom Bešumna grmljavina koje može da uništiti sve elektronske uređaje na svetu. Uprkos naporima svetskih velesila Amerike, Kine i Evrope da očuvaju mir, one će se ipak naći u situaciji da otpočnu borbu za svetsku dominaciju. U međuvremenu, vrhunac proslave izgradnje svemirskog lifta predstavljaju prve Olimpijske igre na Mesecu. Kada prva vanzemaljska letelica bude slučajno primećena Randžit će morati da preispita svoje postupke u pokušaju da spase živote ne samo svoje porodice već celog čovečanstva.

BOOK CLUB

doma koji je toliko voleo. Oktrivamo vrlo lične pojedinosti iz Klarkovog života projektovane kroz glavnog lika, scene iz svakodnevnog života, prirodne lepote, ali takođe i socijalne i političke teme koje potresaju ovu zemlju.

Striktno kritički gledano ova knjiga ne spada u Klarkovu najbolju prozu bez obzira što je u suštini napisana u ko-operaciji prepoznaje se njegov autentični pečat. U pitanju je isti stil, pozitivizam kojim odiše kompletan opus majstora SF-a, radost učenja i predstavljanja matematike i nauke kao pozitivne pokretačke snage, smisao za humor. Jednaku počast treba dati Frederiku Polu koji je sa mnogo veštine uspeo da nam prenese zagonetke matematike i da pritom spoji dva naizgled ne spojiva konteksta i to na način koji priliči starim SF majstorima. Upravo zbog toga mislim da ovu knjigu treba pročitati, taj stil naracije koji možemo da osetimo jedino još kod Asimova ili Heinlein-a (njih trojca čine Veliku trojku majstora SF-a) je poslednji eho zlatnog doba koji je zaista teško emulirati ili reprodukovati. Nakon poslednje strane shvatićete da nećete videti više ovakav roman niti njemu sličan. Iako nije Klarkovo najbolje i dalje je veoma dobro, ostaće vam u toplom sećanju mnogo više nego što ćete možda i očekivati, a ovo je ujedno i poslednja prilika da se intimno rastanete sa poslednjim majstorom klasične Naučne fantastike. Na kraju ostaje samo prikladno citiram još jednog velikana: „Klark je učinio ogromnu uslugu svetu pripremajući nas za ozbiljno ljudsko prisustvo izvan granica Zemlje.“ - Karl Segan PS: Ukoliko vas zanima Fermanova teorema kliknite play.

FRENZY SPARK

Čarli Hjuston Sleepless/ Nesanica

BOOK CLUB

Piše: Željko Obrenović

Sleepless nije od onih romana koji se bave nastankom katastrofe. Više se poput Bilalovog stripa, bavi posledicama. Deset procenata ljudske populacije pati od hronične nesanice i svi oni će ubrzo umreti. A broj insomničara se povećava. Ovim rečima možemo ukratko da prepričamo high concept romana Sleepless Čarlija Hjustona. Šta čini high concept? Bilo šta što će u jednoj rečenici prodati vaše delo (bilo roman ili film) najpre izdavaču, a potom i čitaocima ili gledaocima. Priča se da je scenarista Finčerovog filma Sedam prodao scenario bez agenta. Kako? Ubica ubija po sedam smrthih grehova. Dovoljno? No, da se vratimo na Hjustona. Čarli pripada mlađoj generaciji autora koji stvaraju pod uticajem svega i svačega, a nije im strano ni da se okušaju u stripu. Pa ipak, Hjuston je stigao da nam u poslednjih, recimo, pet godina podari, uh, jedanaest romana. Ali, čini se da je zasluženu pažnju pridobio tek ovim romanom. Zašto? Pa, high concept se prodaje. Što nužno ne mora da znači da je roman dobar. Ali, kad se high concept i kvalitet poklope, dobijemo jedno od onih dela. Setimo se samo kralja high concepta – Brajana K. Vona. Čitali ste Y: The Last Man i Ex Machina. Sleepless nije od onih romana koji se bave nastankom katastrofe. Više se poput Bilalovog stripa, o kom smo već pričali, bavi posledicama. Ali, ne samo što se bavi posledicama na porodicu „malog“ čoveka, nego se dobrim delom odvija u glavi, bez previše akcije, dijaloga i događanja. Na taj način je Hjuston izbegao sve što smo očekivali.

FRENZY SPARK

BOOK CLUB

Čujemo tri glasa: undercover detektiv Park (u trećem licu), zatim njegov dnevnik (jelte, u prvom licu) i plaćenik Jasper koji priziva No Country for Old Men i nemilosrdnog ubicu po imenu Chigurh. Naravno, kao u vreme svake epidemije (a insomničari su njen proizvod), javlja se potraga za lekom. A lek postoji (manjeviše), ali ga, naravno, nema dovoljno. Samim tim se javlja crno tržište. I detektiv Park ga istražuje. A istraga ga odvodi tamo gde smo i slutili – do moćnih i bogatih. Park ima PhD iz filozofije, ali je ipak postao pandur jer veruje da može da promeni svet.

znaju šta je dobro za prost narod. I mi tu ništa ne možemo, sem da tumaramo u mraku.

Kakvo ga samo razočaranje čeka! Ali on ni tada ne odustaje od svojih principa. I bez obzira što mu je žena jedna od nesanih, a bebu ne sme ni da testira jer se plaši rezultata, on predano nastavlja sa istragom. Čak i kad shvati da je i istraga jedna velika šarada, ne odustaje. I možete da pretpostavite kako okončava.

Ipak, treba upozoriti. Kod ovakve fatalne insomnije, ljudi ne spavaju. Istina. Ali, budni upadaju u REM faze. Ne razlikuju san od jave, prošlost od budućnosti... Imate sliku. I na kraju umiru. Zabava je neprekidna ali kratkog daha.

Hjuston je za Sleepless uradio temeljan research. A pošto sam priznaje da je dosta toga našao na sajtu Vorena Elisa, znate šta možete da očekujete. I da, zavere su svuda oko nas, a paranoični ste samo ako ne možete da dokažete. Da ne spojlujem previše a ipak vas upozorim: Pazite šta jedete! Držite se organske ishrane! No, kao i u svakoj dobroj pesimističnoj fikciji, sve što naši junaci urade i saznaju, neće ama ni malo promeniti svet, a ni njih same. Svet je osuđen na propast i jedino što možemo da uradimo je da usporimo katastrofu. Ili da ljudima otkrijemo istinu i da se sve okonča za tren. Oni što su na pozicijama moći, misle da

Ali, kad već ništa ne možemo da promenimo, šta radimo? Mnogo toga. A sve se, uglavnom, svodi na zabavu. Jer, mnogo toga možeš kad ne spavaš. Da igraš frpove dan i noć, dan i noć, dan i noć. Virtualna realnost postaje važnija i stvarnija od stvarnog života. A potraga za drogama koje će dati barem malo oduška, jedina glad.

Samo Hjustonovo pisanje je moderno. Po mini revoluciji u postavci dijaloga, njegova proza na momente (berem vizuelno) zaliči na Kormaka Makartija, ali i na scenario. Što se referenci tiče, prepoznaćete tu Elroja, ali i Vilijema Gibsona. I verujem da ćete poželeti da pročitate još neku Hjustonovu knjigu. Šta da kažem, Hjuston piše brzo kao da je i sam insomničar. A da pročitate njegov opus i vama će trebati barem nekoliko besanih noći.

FRENZY SPARK

“DOBAR PREVOD” Agencija za prevode, dobarprevod.com, dobarprevod@gmail.com FRENZY SPARK

Frenzy spark in

ENGLISH? yes, please! FRENZY SPARK

FRENZY SPARK

by David Darko

DECODING JESUS

1. First off all, congratulations with your new release “SoundSex : Don’t F*ck Around”. What’s the story behind it? Really, I have no idea, but I am assuming it’s about not screwing around with others, sexually or in everyday activities. (haha) The original track Don’t’ F*ck was written by Miko Frankoni (Super Star Dj Keoki’s little brother) and Chase Wiggs of Soundsex a few months ago. I heard it and asked them if they wanted to release it on my indie electro label – let’s beat Milo records. They agreed to it and so I contracted several prominent remixers within the electronica arena to remix Don’t F*ck Around and released it world wide as of March 15, 2011. 2. I’ve read in your bio about your beginnings back in 90’s. Can you tell us more about that? I started very young, around 1989. I was puzzled how European bands like Depeche Mode, Nitzer-ebb, and Front 242 made their music. So I went into guitar center in Hollywood and asked a guitar sales man if he knew how such bands created that style of electronic music. Well he referred me to the electronic keyboard section and from then on I could not turn back. I fell in love with computer keyboards, analog synthesizers and drum machines. A few weeks after that visit to Guitar Center, my father bought me my first digital sampler, a Roland w-30 and a synthesizer Korg M1. I enveloped myself with other electronic music lovers who joined my band, Decode 3 and started producing synth/industrial pop music. By 1995 I went solo and changed my name to Decoding Jesus. I got signed to VRG records a techno label out in Hollywood, California, USA, put out a few singles, but my big break came when I started writing break beat music. I got signed to Megatone records, and remixed most of the artist on the catalog they owned. Got my first radio play with a remix I did for Sylvester’s “do you wanna funk with me?” And

TALK TALK/MUSIC

As a dj I spin what the floor wants, and judge it on the movement of the floor. If I see that a mix is not doing it, then I quickly have to modify my mix to make the crowd enjoy the moment! I spin what the masses want to hear, not what I want to spin. from then on my music career really to off. A few years after that, the owner of Megatone Records and the individual who discovered me died. I later got signed to a major label called Cleopatra/ Hypnotic records and did many cd singles, and mix compilations for them. This label gave me the great opportunity to remix great bands like Depech Mode, Missing Persons, Santana, Teddy Pendengrass, Moby and more. But the one that put me on the Euro map as an electronic dj / producer was my first trance dj cd - THIS IS TRANCE 3.0. By 2004, I started my own indie electronica label and released my music through it. I soon signed other great artist to the label like Super Star Dj Keoki, Miko Frankoni, Evan Gamble Lewis, Von Ukof and others! By 2007, much of my music was being licensed by major and indie record labels like Moist Music, Warner Bros. Records, Golden Lane Records and more. 3. I guess that your music style was slightly different when you were starting producing music, from your nowadays style. Now you even have your own genre Electro-Alternative. How important is for a DJ to listen and follow new trends, but from the other side to keep up with his own base sound, his mark? Like I said earlier, back in my days I use to produce industrial synth pop music. Did some House music after that, and then started doing electro alternative – which became known on a world level as break beat/big beat music. Nowadays I do everything within the electronica umbrella. I guess as a dj/producer that has seen electronic music trends come and go, one can say about me that I cover it all, or I am a well rounded electronica dj/ producer. I do House, electro, progressive, drum and bass, dub step, break beat. I do it all! As a dj I spin what the floor wants, and judge it on the movement of the floor. If I see that a mix is not doing it, then I quickly have to modify my mix to make the crowd enjoy the moment! I spin what the masses want to hear,

FRENZY SPARK

FILM CORNER FRENZY SPARK

It is pretty much a big thing here, we have huge festivals like Electronic Daisy Carnival, Nocturnal Wonderland, Fame, Sin City Massive, Monster Massive, Kandy Festival and others that bring in world talent like Deadmau5, David Guetta, Rabbit in the Moon, Von Ukof, Miko Frankoni from SoundSex and other great talent! I get booked pretty much at every huge event we have here in LA , but also have a dj residency at The Palm Bar in West Hollywood, California , USA that my gay fans, usually bears (gay husky hairy men) go and see/ hear me spin.

not what I want to spin. I leave that to the garage djs who spin music for themselves! Like my good old friend Josef Plante told me once “You are only a good dj, if the dance floor is moving and enjoying your mix!” 4. How you would describe your music? (You can name here your albums, EP, or any other projects you did)

5. You are one of the greatest fans of Dead Can Dance. How much you think they have influenced your music? Dead can Dance influence me in a spiritual level. Listening to them in a meditative state makes me able channel something from the universe to produce electronica. I really cannot put it in words but Lisa Gerrard’s voice does magic to me. Once I tap into the universe and find the proper conduit that takes me to my inner creativeness is when I can find the melodies and rhythms I need to create a well rounded track for other listeners to enjoy. Dean can Dance is a big part in influencing how I write, but I have to say Depeche Mode, Nit-zerr ebb , The Chemical Brothers, are also on the top of my favorite music artist. 6. You’ve been working with DJ Keoki. How you two started working together? Is there any other DJ you’ve been working with, or you would like to work with? Keoki and I met at a famous club here in Los Angeles, California USA through another famous electronica producer called David Christopher from RABITT IN THE MOON. Keoki came in looking to socialize and network with other artist and was seeking a producer to work with for his next album. Well David introduced Keoki and me to each other and we clicked spiritually on the spot. Three months after that we hooked up at my Los Angeles studio and started recording music. A year later we had about 12 tracks ready to shop out to labels and got several labels interested , but at the end of the day , we decided to go with Moist Music out in New York City, USA since Keoki was from New York. Another dj / producer that I have been currently working with would be my good friend Von Ukof and my new music partner Louie Alfaro. Both guys are excellent music producers and I see a bright future for them since they are both also signed artist to my label. 7. Tell us more about LA Electro scene. I believe you perform there a lot.

In Europe I have been to London, Germany, and Spain several times to dj. In the USA , well Florida: Miami, Fort Lauderdale , Texas, Washington, Hawaii, California :San Francisco and the Los Angeles Rave scene. , and of course New York! For this year I am booked several times in USA Texas, Miami, Puerto Rico, and Pennsylvania for now. 9. Today, you are the owner of the record label Let’s Beat Milo Records. What are your plans? Is there anything new in preparation? My plans are to hopefully have a hundred singles by the end of this year in the number one digital store for the dj culture- Beatport.com and become a featured major label in there sight! We are also working in signing a new act out of Los Angeles called The Duke & The Kaiser. They do hard electro music, reworking 80’s new wave groups with today’s electronic sound! We hope in getting their first EP out in June, 2011 with remixes to every single within the EP. I believe this is going to be our “golden artist” for Let’s beat Milo Records this year.

TALK TALK/MUSIC

I would have to say that my first full length album as Decoding Jesus - Electronic Messiah and my second album Leviticus are Break Beat oriented. With Keoki vs. Decoding Jesus – Talking to yourself, mix album I would have to say indie electro house. And anything after 2009, I would have to say I have been lingering around Electro, progressive House.

8. Which countries you’ve visited and performed there and which of them you plan to put in your schedule this year?

10. Do you have any message, based on your experience, for the beginning music artists?

Go out and do the whole electronic music scene. Meet people like club promoters, musicians, and others that you have something in common with. And believe that if you want it so bad, just think it, because if you put enough energy into this and other thoughts, it shall become a reality! 11. What is your motto?

I am open-minded and I give everyone a fair chance. I am an openly gay dj/electronica producer and have been very lucky in working with other openly minded gay and straight dj/producers that find sexual orientation the least of their concerns. We worry about the issues of life like child starvation, cancer and focus our energy on the issues we face today as a whole human race, and the ones that really matter, not the ones of who we take to bed, or have sex with. Let’s take for example what just happened in Japan Tokyo. Now that’s an issue we should be open about and be proactive about as a human race. I usually try to think outside our square box and try to give those that are different from me a social chance. I don’t care if you are black, yellow, purple, gay straight, or bi. I want to experience you before I say I know you. Because if I know you then I have every right to say I like you or I don’t like you. Don’t say “yuck” to snake meat even if you have not tasted it. Speak for yourself and not for others, never assume because 99.9% of the times it is the wrong assumption. Give it a try before you speak as if you know it!

FRENZY SPARK

FILM CORNER

by: Nina Dusper

127 hours

Not for a moment is this film unwatchable. One should not stay away because it shows too much. Without trying to go into what this hypothetical too much might mean, I would love to stress one thing – it is not what you see, it´s more what you hear that haunts, scares and sticks with you long after the film has ended. Every once in a while we get treated by a film that is not only exceptionally well written, directed and acted, but also exceptionally successful in portraying the most unique and most human in us – our will to survive and our determination to do everything in order to achieve that. Danny Boyle ( of “Trainspotting” and “Slumdog millionaire” fame ) gives us an unique opportunity to glimpse into the realm of unthinkable. The introductory sequence of the film is purposely overwhelming – the sensory overload is provoked by the colors of Utah´s wilderness. They entice us by their seemingly over exaggerated brightness. Simultaneously, they draw us into Aron Ralston´s mind –through his eyes, we see what real freedom to do as you want means. We understand him, and it helps us to understand his escapades also – slowly, we are getting drawn into his world and prepared for what it is to come. Not for a moment is this film unwatchable. One should not stay away because it shows too much. Without trying to go into what this hypothetical too much might mean, I would love to stress one thing – it is not what you see, it´s more what you hear that haunts, scares and sticks with you long after the film has ended. For those of you who are not aware of the plot of the film, it’s about Aron Ralston, part-time adventurer and full-time adrenaline junkie, who ends up being stuck between rocks in a crevice in Utah´s wilderness, during his hiking tour of which no one in his life is aware. So, basically completely alone and by

FRENZY SPARK

himself, he must find a way to go out (which, not surprisingly, lead to the realization of the necessity of self –dismembering). Words, however, don´t do the situation justice. They just imply, what we probably cannot imagine – being stuck somewhere down under, where nothing is to find us except an untimely and very slow death. To make it imaginable, to provoke the natural empathy in each one of us, we have to experience it visually. Only through visual input it is possible to imagine the situation this man was in, and more so to understand and accept the decision he has to make in order to even try to get out. Short of having a broad range of characters, the film finds its dynamic in depicting the mental state of its hero: it´s quite of diapason, as you might suppose. So, he gets out. Without his right arm, that is, but it was a necessary sacrifice that had to be made. I hope I am not spoiling it for anyone – actually, this film is not about whether he was going to survive or not. It is a study of the human will, as well as of the human power to do the unthinkable. That ´s the road the director wants to take us on, and he does so masterfully. James Franco is certainly one of the most interesting actors in business today and his portrayal of Aron Ralston is nothing short of superb. Go watch this film. It will give you that rare impression that everything is possible if you really give your all. For a price of a cinema ticket, quite a bargain, don´t you think?

FRENZY SPARK

SPOILER ALERT!!!

Before you read the interview, watch this short film. Duration: 14 minutes

The Making Of Descendants

by David Darko

TALK TALK/FILM

Heiko van der Scherm, screenwriter and director of the short animated film “Descendants”, is talking about work, writing, animation and modeling of the characters. He is talking about complexity of the story, it’s influence on animation, about music and lip sync, and of course, about teamwork with his colleagues, with whom he created this wonderful story and these fantastic characters. 1. When you started making this short film as your diploma project, with your colleague Holger Schoenberger, did you know how the final result will look like? Yes, I had a very clear vision in mind. As I saw Holger Schoenbergers Talent in Lighting Shading and Rendering while studying at the filmakademie, I knew that I can get the look that I had in mind in case Holger is willing to help me. One of the major obstacles that Holger had to deal with visually, came actually directly from the story: The white flower wants to be in the light and is standing at the edge of a clearing. So that means that NO direct light is allowed to be cast on the flowers wich is a huge task in 3D animation. Also the night look was I huge problem. I remember Holger working for almost a year on the blueish look. As a reference we took some night scenes from the film “Apocalypse Now”. As we moved foreward all the Team members pushed the overall look more and more and increased the quality more and more. You know, once the facial animation gained such a level of high quality, and Markus Schmidt painted amazing textures for the faces and bodies of the flowers, we HAD to achive the same quality for everything else too. If we had high quality on certain elements of the film, and lower quality on others, they would have stuck out more obvious. We couldn’t let that happen. So everybody had to give 100%. In the end the visual content was better than I thought it would be achievable for us. It was all the teamwork. Not more, not less. 2. When you started this, did you think that only two of you can handle this and make this film all by yourself, or you knew from the beginning that you will need to involve more people into this project?

FRENZY SPARK

No, I never thought that the two of us can handle this alone. In the beginning I worked almost a whole year alone on the film. I build all the basic models, wrote the story, did production design with my friend Christian von Bock and made a first version of the animatic. Holger then did first tests on how to bring the forest alive. We started this in 2005. My work was directing, writing, modeling and I did the animation of the insect. But I am surely no professional character animator. At least not in 3D. I did some stop motion films, for example Jan Thuerings “The Raft”, but I never did lip sync, for example. So I knew at some point I would have to find some real good animators. I just thought: “well, if you have the models, the animatic, and some paintings then it’s maybe easier to find people who are willing to help.” Then I found Goro Fujita. He was the missing piece in our puzzle. He took the job as supervising animator and brought Felix Graf, Tobias von Burkersroda and Stephan Stölting into the production. Those where all exStudents of the “German Film School” and “Descendants” was the first cooperation between those two schools. Bernhard Haux joined for the rigging and Marcus Schmidt for texturing. So 8 to 12 people worked on this film for almost 3 years. 3. You wrote the script, you spent months working on the story structure and there is one interesting thing I read on your site about “reverse writing”. Can you tell to us more about that writing technique? Yes, I write in a very strange way. There are other writers who write everyday, for example. I don’t. I have an idea and carry it around in my head for months, or even for years. Everyday I solve a little piece until most of it makes sense. Then I sit down

WHOOPI GOLDBERG

CHRISTY SCOTT CASHMAN

A FILM BY

HEIKO VAN DER SCHERM

รถ

DIGITAL DOP HOLGER SCH NBERGER ANIMATION GORO FUJITA, FELIX GRAF PRODUCED BY MARIA SEVERINE PAZOUKHINE,

PATRICK S. CUNNINGHAM MUSIC VLADIMIR MARTINKA TD BERNARD HAUX

FRENZY SPARK

TALK TALK/FILM

and write 100 pages in 4 or 5 days with very little sleep. Thats a nice trick, if you stop sleeping while writing it takes away “inhibitions”, at least I have experienced that many times. Then I start to refine it. I described the process on my website. The basic concept is to think of something “totally impossible” for an ending for a film. Then to write the script backwards from the ending to the beginning. I give myself some hints, some words that I HAVE to put into the story. The less they are connected to each other the better the story will be. I mean some of this sounds crazy maybe, but you are welcome to read the stuff on my website or send me an email in case you want to hire me for helping you with your stories. 4. There were first 2D drawings, then you realized that won’t be easy to translate them to 3D. That means you had to start from the scratch in 3D. There were plenty of challenges in front of you. Modeling, setting the characters, shading,...what it was like, I mean that whole process? It was truely arduous. It was terribly exhausting. I am a kind of guy who is very serious about his work and also demands that from others too. Away from that, my teammates could better switch off their minds and relax after work. I am not very good at that, but I am learning. As you mentioned the example of the 2D to 3D conversion topic: It’s so easy to create something ugly. Seriously. It is so easy compared to designing something, thatt almost everybody at the first glance says: “Yeah, thats beautiful.

Not just “kind of beautiful” but TRULY beautiful.” I worked almost 5 months on the face of the white flower, including modeling all the blendshapes. The red flower took 3 weeks. Thats how difficult it is in comparison. Also 2D pictures are in my opinion almost useless from a technical point of view when you try to create a 3D character. BUT, if you don’t see the 2D drawing as a technical aid but as an emotional one, it can help a lot. See, if you try to convert a 2D character into 3D 1:1 you will fail. Thats for sure. It maybe works for a spaceship or for the Evil-Zombie-Alien-ChainsawChihuahua-Mutant but it surely doesn’t for a “beautyful svelte character”. Especially if it is a character like the white flower which has a woman in it, also a child and a flower. My professors told me that this character is of a maximum difficulty, not only to model but also to animate. What I want to say is basically: You have to model what the writer “felt”, not what he wrote, you have to model what the 2D artist “felt” while drawing the picture and not what is on the paper. I modeled 4 versions of the white flower (and threw them away) until I found that more “emotional” approach. You have to feel the character, emphazise with him, then you can model him and you will be satisfied no matter what is on the paper. The drawing is just for you to have a small glimpse on how the character might look like. The real magic has to happen in 3D. Since I found that approach for myself, I can model and design on the fly and I get awesome results.

PHOTO CREDIT: CGSOCIETY.ORG

FRENZY SPARK

5. Bernhard Haux , Goro Fujita and Felix Graf have already joined to you at that moment. Everyone was assigned for a different sector. So, who was in charge, or you all had the same roles in your team? As we all did a bit of everything we chose a very risky approach: As I was animating the Insect, and as Goro Fujita was supervising animator, HE had to tell me when my animation is final. For the other storytelling characters, I as the director had to tell HIM when the animation is final, so to say “when they are telling the story I want to tell.” That is very risky because it can create tensions and arguments when the person who is in charge changes, but we managed to finish the film without huge fights. I never would have won a fight against Goro Fujita anyways. He is Asian and as we all know, all Asians are into martial arts. (laugh) I spoke the last word on storytelling and overall look. Goro spoke the last word on animation. Bernhard was into rigging only and changed tiny details of the modeling to make it rigable. Holger focused on shading and rendering, and Marcus Schmidt textured the characters. For example Felix Graf also did a lot of work on the Deers fur, and me and Holger shared the work on the camera work. Holger for the light and me for the animation of the camera.

6. Finally, we are coming to the story. When you were creating it, how you come to the idea to put the flowers as a main characters? Believe it or not, but the basics of this story came to me in less than 10 minutes. Another student of the filmakademie had two characters modeled: Two mushrooms. She came into our room and asked openly into the room if someone has an idea for a story about two mushrooms. I thought about it and asked myself what I can do with two characters that stand on one spot all the time and wich actually do not move at all. I use to talk through the story while walking up and down in our room in the filmakademie and in 10 minutes I had the basics. I described it in my website. Then I had the story, but with mushrooms. I presented it to the other student who initially wanted the story for her two mushrooms, but she didn’t like the story. I don’t know why, she never told me to be honest, maybe she wanted to do a funny piece. Well, then I thought, I will not waste this story for nothing, rather refine it more and more and exchange the mushrooms for flowers, as I thought it should be possible to make it believable that the red one is poisonous. So basically the initial idea was “two things in a forest”. Isn’t it awesome to wich dimensions this can grow?

TALK TALK/FILM

So everybody did a bit on everything, but everyone had also his main focus.

7. Translated to regular human beings, we see there generation gap. That is one of the subplots. We have younger generation, open minded, willing for the changes, they are often the dreamers, misunderstood, “they want to be the part of something bigger”. On the other side, there is the red flower, which is older, has far more life experience, who is telling to the white flower that sometimes the beautiful things are the most dangerous. And in the end, there is a twist. Tell me more about that. Well, actually I like to put a lot of “layers” into my scripts and this is one of them. I have a Cuban friend in Los Angeles who

FRENZY SPARK

watches the film every week almost with his son and he keeps ttelling me that he keeps finding new hints and thoughts hidden in the film everytime he watches it. On this matter I usually take a step backwards and do not analyze or tell the audience what I personally think about the film because everybody sees other things in it. As I screened the film in Los Angeles in a cinema on the sunset blvd, a women came to me crying and told me that my film consoled her very much as she lost someone who she loved some weeks ago. She saw something in the film that was not intended in the first place but the structure of the film and the “archaic” theme of the film makes other points of view very possible. The film makes different people see different things. This is something that makes me proud. 8. Literally, white flower wants to move from that clearings edge, to it’s center where is always sunny weather. We all search for our own spot under the Sun. I think that this moment is really good used in the story, isn’t it? In the end white flower succeeded, but the price wasn’t small at all. Those bugs were helpful at the end, though.

TALK TALK/FILM

Well, yes. If you personally see it like that, it is true, right! It directly connects to the question before. But I would never tell you if it was intended or not, haha! Now follows a Spoiler, so if you havent seen the movie yet dont read the next lines of this answer. The awesome thing about this story is, in the end, all of them are dead. The deer and the two flowers. And also

FRENZY SPARK

both of the characters succeeded right? The red flower got her revenge, the white flowers dream came true because of the evil revenge action of the red flower, right? And the Insect, which we all thought is ugly and nasty and evil also helped to make the flowers dream come true. If the white flower wouldn’t have said “yes” to bear the pain for the red flower, her dream would never have become true. If you watch it one, two, three times you will see that it is really a totaly complex story. 9. After really great story, eye captivating animation, there comes the sound. Background music makes the whole film way heavier, to put it that way. Who did the music for the Descendants? I screened the paintings that Christian von Bock did for me at a students meeting at the filmakademie. I wanted people to get interested in the project. At the filmakademie there are also music students who specialize in doing music for films after finishing their first studies of classical music. One of them was Vladimir Martinka. He approached me and asked me if I want him to do the music composing for the film. I said “sure!” even without having heard anything from him. But I had a strong feeling that it is a good idea to work with this guy right away. A few days later he sent me some small pieces that I could choose to set a basic tone for the film. As you say, the film is a heavy one. So we added those little chimes wich support the role of the white flower, in my opinion, and the choir supports the red flower. I am not a musician at all, so I can not say clever stuff about

that, to be honest. The only thing I know is that music and sounddesign make 50% or more of the films mood and that it makes sense to experiment a LOT with different music styles in films. I often edit stuff together and use different music to set a certain mood. We did that also with “Descendants” and used classic music for layout. It sounded great but Vladimir really brought the film to the next level with his music.

if she can trust me and if this small German guy knows what he is talking about. I think i passed the test, because afterwards we really comunicated well with each other and she gave me one hell of a performance!

10. Whoopi Goldberg “borrowed” her unique, voice to the red flower. Did you want from the beginning to have her voice in the film or that idea came in the end? Tell us more about that synchronization process.

Over 3 years, and i can say i am very satisfied with it. Of course when you work for 3 years on something you start to loose the objective view on it and you always see mistakes and flaws in the film that noone else will EVER see! But I am still waiting for the moment when I can watch the film and not think of all the hard work that went into it. And actually this is not important by the way. I enjoyed making it, for the audience to enjoy watching it. 12. Are you engaged in some new project? Is there something new cooking? Yes indeed there is. I wrote two new feature films, one animation feature is on the horizon and I wrote my first novel last year, wich I always wanted to do and never found the time so far. Also I want to say that I am always looking for folks who want to involve me in their projects (shorts, commercials, features) worldwide. You can contact me over my website.

TALK TALK/FILM

My producer Patrick S. Cunningham called me and asked if I have a project in wich we can involve Whoopi. So at that time I had written 3 different scripts to choose for my diploma and the “Descendants” script suited best for Whoopi. So I told Patrick that i send him a script of the film, and a presentation booklet for Whoopi. Christian von Bock created the booklet, basically overnight and sent it to Los Angeles. Patrick loved the script and he tried to involve Whoopi. Then one day I got an Email with the words “Congratulations, she will work with you.” Then we needed to find a spot in her schedule, wich was a nightmare, haha! Then I went to New York and recorded the voices about a year later. This was a very nice experience for me as Whoopi gave me everything I needed for the film in only 2 takes. I was amazed. She is a real professional and a genius. Funny thing though, before recording she really tested me and my ability to direct, to check

11. From the moment you’ve started writing it, to the final cut, how much time has passed and were you satisfied after all?

I want to thank my team and David Darko from Frenzy Spark for the possibility to present my movie.

PHOTO CREDIT: HEIKO VAN DER SCHERM

FRENZY SPARK

Jason Starr

TALK TALK/BOOK CLUB

Piše: Željko Obrenović

FRENZY SPARK

-Interview

Jason Star is considered to be Bret Easton Ellis of the crime fiction genre. He is the author of a noir crime thriller Cold Caller, Nothing Personal, Fake ID, Hard Feelings, Tough Luck, Twisted City, Bust, and Lights Out. He was kind to answer a few questions and give the great interview to you. Željko Obrenović: What makes New York City that twisted? Jason Starr: The size of the city and lack of size of many apartments, the stress, the attitudes of the people, conflicting personalities. I think every big city is twisted. ŽO: Can you tell me more about your collaboration with Ken Bruen? How was it writing in „four hands“? What have you learned form that experience? JS: It was a great experience, pure fun. We wrote three books together--Bust, Slide, and The Max--and the books seemed to write themselves. Collaborating can be a nightmare if there are conflicts, or you don’t share the same vision as your co-author, but Ken and I never had a single dispute. ŽO: If you could choose who would you pick for another collaboration (dead or alive)? JS: Hard question because the thing about collaboration is it isn’t necessarily teaming up with a writer you are similar to, or even who you admire. It’s about having a strong (usually personal) connection with the co-author, and coming up with a new voice, that is wholly original and doesn’t belong to either of the writers. I can’t really think of anyone other than Ken. ŽO: You represent the new voice of crime fiction. What’s that in your style that brings you closer to, say, Bret Easton Ellis than to some other names in crime genre? JS: Bret and I, sometimes, have similar themes in our books, but our styles are very different. Aside from the crime plots, my books are usually about relationships, behavior, satire, and I guess you don’t see a lot of that in current crime fiction. ŽO: You often start with genre stereotype and alter it. Do you like to play with genre rules or is it something else? JS: Yeah I guess do like to play with stereotypes, but that’s never a conscious decision. I don’t sit down and say to myself, Okay, I’m going to play with genre stereotypes now. But I do always try

TALK TALK/BOOK CLUB

to do something different. It’s all about pushing the boundaries of the genre, rebelling on the page. You can’t write a book and worry about what people with think. You have to just go for it. ŽO: You have also written graphic novel The Chill. Are you comic book fan? Was writing for comics different than novel writing and do you plan another shot? JS: I read comics growing up, and only really got back into it over the past several years. I’ve been doing more comics writing. I did a Justice Inc series for DC, an updated portrayal of an old pulp character, The Avenger. In April, a comic I wrote called First Wave Special #1 is coming out, with art by Phil Winslade--it will feature Doc Savage, Batman, and The Avenger. I also have written an issue of Punisher Max for Marvel, but it hasn’t come out yet. Writing comics is very different from writing novels, it’s much more visual and spacial. You use more of your brain. It’s probably closer to cinematography than to writing. ŽO: What’s happening with movie adaptation of The Follower? Are some other books also optioned? JS: It’s a TV version of The Follower that Bret Easton Ellis adapted. It was developed at HBO, but now the project has been moved to Starz. So we’re hoping a pilot will be filmed later this year. That’s where it is right now. ŽO: What your working day looks like? JS: I try to write at least 1,000 to 2,000 words a day. I’ll usually write at coffee bars during the day, and at home late at night. ŽO: Do you plan your plots or you simply follow characters? JS: Always plan my plots. The characters take over at some point, but I need to have at least a basic idea of where it’s going and of the major plot points. ŽO: Is your latest novel for you always the best one? JS: No, I usually have no idea if the latest one is good or not. I think authors, in general, are the worst judges of their own

work. ŽO: Can you name your three favorite books? JS: I will name the first three that come to mind: American Psycho, Crime and Punishment, The Stranger. ŽO: Can you name your three favorite movies? JS: Again three that come to me first: Taxi Driver, The Killing, Annie Hall. ŽO: Can you tell us what would you like to write about and you didn’t so far? JS: I have a big novel that I’ve been working on for several years that spans three decades. I’d like to finish that one. ŽO: Have you ever considered placing your books in other continents than America? Maybe Europe? Or Asia? JS: My new book The Pack, which is coming out in the U.S. in June, 2011, starts a new sci fi series for me. Very different than anything I have done before. I can see doing something in Europe in one of these books down the line. ŽO: What have changed in your writing since your beginning? JS: Stories have become more complex, I think. Several of my earlier books were first person novels. After I wrote Twisted City I really wanted to open it up, kind of stretch out, so I went on to Lights Out and The Follower. I think that was the biggest change for me. ŽO: Have heard of some Serbian writer or artist? JS: Yes, a great one, a name everyone should look out for… Zeljko Obrenovic. ŽO: Thank you for your time and I hope that your books will be translated in Serbian language in short time :-)

FRENZY SPARK

by: David Darko

WHAT IS JAZZ

TALK TALK/MUSIC

Exclusively speaking for our magazine, Maxim Illion, the leader of the phantastic jazz orchestra. Club Des Belugas exist nine years already, and there are five studio albums behind them and really interesting story about development of their music style, and also about their development from DJ Soundsystem, to the jazz orchestra.

FRENZY SPARK

1. I must admit that I discovered your music quite recently while I was listening some online jazz radio. You combine interesting jazz sub genres (if you want, you can name them). How much you think that your music style has changed from your first album back in 2002 (Caviar at 3 a.m.), to your last album (Zoo Zizaro) from 2009? Club des Belugas combine contemporary European Lounge & Nujazz Styles with Electro Sounds, Brazilian Beats, Swing, Jazz, Funk and American Black Soul of the fifties, sixties and seventies. The first album in 2002 “Caviar at 3 a.m.” was an instrumental album and it was created by only one person: Maxim Illion. Compared to Zoo Zizaro a lot of things have changed and developed. Since the 3rd album “Apricoo Soul” in 2006 most of the tracks are vocal tracks, with great singers like the Californian Jazz & Soul Lady Brenda Boykin, Anna-Luca from Sweden, Iain Mackenzie from London and Ferank Manseed from Newcastle/ UK. The Jazz, Funk and Soul elements have become more and more important.

Every guest musician brings his own unique style and creativity into the band. Brenda Boykin contributes to the powerful black music, Iain Mackenzie and Ferank Manseed to the “Crooner” style, Anna-Luca’s style is very modern and fragile. Drummer Mickey Neher, percussionist Kay Vester, guitarist Detlef Hoeller, bass player Matze Bangert, pianist Roman Babik and the brass section (Philip Schug, Karlos Boes & Lars Kuklinski) also have their own interpretation of the compositions. 3. Sometimes you perform as a quartet, sometimes as a quintet, and sometimes all eleven members are together on the stage. How often you manage to play all together and in which occasions? It is mostly a question of the budget, sometimes a question of the stage size. Of course the CdB Orchestra (11 persons) needs a greater stage and a higher fee (plus flight costs plus hotel costs) than the Quartet. When we started to perform live in 2007 we only offered the CdB Orchestra (11 persons on stage). We received many gig requests, but only 30% finally happened, because the costs for 11 persons were simply too high for most of the organizers, sometimes the stage was too small for 11 musicians. So we decided to offer also a sextet version, a

TALK TALK/MUSIC

All tracks of the first 2 albums have been produced on a computer with electro sounds only and without live instruments. 90% of Zoo Zizaro has been recorded with “real” instruments, only a few electro sounds and bass lines have been added from the computer. This development was possible, because since 2007 Club des Belugas is performing as a live band with 11 phantastic musicians on stage. Of course the musicians from the live band performed also on Zoo Zizaro.

2. Club des Belugas is founded by two people, Maxim Illion & Kitty the Bill. Now, there is not so small number of guest musicians and singers behind the Club des Belugas, (you can name them) and many of them are from the different parts of the world. How much each one of them contributes to the specific music style of your orchestra? I mean, each one of them brings something of their own and unique to the Club des Belugas.

PHOTO CREDIT:CLUB DES BELUGAS

FRENZY SPARK

quartet version and a Sound System version. Now the bookers and organizers can choose between these options and 90% of the gig request come to a positive conclusion. I guess 50% of our gigs are performed by the Orchestra, 35% by the sextet, 10% by the quartet and only 5% by the sound system. 4. You are the first jazz orchestra who got permission to do remix of Dean Martin’s song, “Mambo Italiano”. I guess it wasn’t so hard to get it, after all the great music you have created. Is there somebody else, which songs you would like to remix? (you can name here your biggest music influences).

TALK TALK/MUSIC

Karlos Boes

It was definitely hard to get the permission, it took us 8 months. When we started the request Club des Belugas was completely unknown, especially in the USA. The official owner of the track is Capitol EMI in the USA and they replied “No” to our remix request. They said, that the Dean Martin family has never given any permission for any remix of Dean’s tracks and that they won’t give any permission in the future either. A few months later we visited the ChinChin Records office in London and met a well known producer, who had produced very famous artists like Paul McCartney or Barbara Streisand. He loved the remix, called Capitol EMI and offered it again. This time it was no problem at all. They forwarded the remix to the Dean Martin family and they liked it. One day later we had the official written permission to release the remix. 5. You published five albums, and also five 12” vinyl records. Is there any new project you are preparing? We have released 5 studio albums, 1 live double album and a live DVD. Of course we are working on album number 6. It will be released by the end of 2011 or maybe January 2012.

Roman Babik

6. I see from your schedule that you mostly perform in Europe, and I read on your site that you have been performing in China. Is there any particular country, in which you haven’t performed yet, but you would like to visit it and make your show there? In China we had a tour with 89 gigs in 91 days! We would be glad to perform in countries where we have not performed yet. First of all USA, Canada, Japan and Australia, also in Europe: UK, France, Scandinavia, Serbia :-) 7. Well, it would be nice to have you here. I hope you’ll get some invitations to Serbia very soon. In our online conversation, I told you about our jazz festival Nisville. Have you heard about it before? What you think about it? I have not heard about the jazz festival Nisville before, but that doesn’t mean anything. We have more than 100 jazz festivals here in Germany and I know only 15 or 20 of them. After visiting the Nisville website, I must say that it looks very interesting for Club des Belugas. Of course we would be glad and proud to perform there.

Brenda Boykin

FRENZY SPARK

8. The song “Wearing Out My Shoes”, from your album SWOP, was the song which made me stop from what I’ve been doing and made me search more about you. I would also like to mention songs “What is Jazz” and “Frankie”, from the same album, as my favorites. Is there a song from all of your albums which follows you everywhere and you play it always when you perform?

Our most successful song ever is without any doubt “Hip Hip Chin Chin”. We always perform this track, because the audience always demands it. The audience also asks always for “What is Jazz”, “Some like it Hot” and “It’s a beautiful Day”. We have never performed live “Frankie” and “Wearing out my Shoes”, because singer Iain Mackenzie lives in London and we never had the chance to make a gig together, because he is always touring with his own bands. For our next album we have already recorded 4 tracks with Iain and we hope to do some gigs with him in 2012.

TALK TALK/MUSIC

Brenda Boykin ^& Detlef Hoeller

9. The name of your first album is “Caviar at 3 a.m.” which is, I believe, connected to the name Club des Belugas. Is there any interesting back story in picking the name for your orchestra, Club des Belugas? Yes, there is a story for the name “Club des Belugas”. When Kitty and I started the project in 2002, we were owners of several cocktail bars and a high class restaurant in Wuppertal, Germany. The rich people in the restaurant always asked for caviar, which is one of the most expensive foods in the world. The best quality of caviar is “Beluga caviar”. So it was clear for us that the word “Beluga” should be in the name of our music project as a synonym for best quality. In summer 2002 we went to France for holidays, at the beach we saw a kindergarten, which was called “Club des Belugas”. When we saw the name, we knew immediately that this should be the name of our project. In 2003, after the release of the second album, we had the chance to sell our bars and the restaurant. Since then we are 100% musicians and producers. And of course we hope to continue this profession for the next 30 years. 10. And for the end, name three main characteristic of your orchestra. Passion, power & rhythm

Anna-Luca

Philip Schug, Lars Kuklinski & Karlos Boes

FRENZY SPARK

EXCLUSIVE

TALK TALK/BOOK CLUB

Piše: Željko Obrenović

1.Your first novel is a mixture of adventure and post-apocalyptic war story. With ninjas, of course. So much influences in one book. Is it accumulated inspiration or something else? I was boiling over! I’d been writing film scripts, which can be very constrained, and I wanted desperately to do something fun. I wanted to break out of the box, and I just allowed everything into the story which felt as if it could be there. 2.Where did you get idea to put ninjas in your novel? I must say it was one of the things that made me read it. Ninjas are great. They’re fun because they suggest that one person can be an effective force, can make a real difference. The ninja, like the gangster or the boy wizard, is someone who can bring an army to heel. And they’re soooo 70s. They have a kind of retro charm for me. I think the most important thing in an adventure is the villain. If the villain is scary, the hero can be properly heroic. Otherwise, no. Anyone who can take on a big group of ninjas is someone you can look up to. 3.Your novel is full of reflections in a way Chuck Palahniuk’s books are. Do you think that being aware of modern world and its threat is most important for an author? It’s very important. I try not to think too much about the ‘task of the artist’ and so on; I think it interferes with writing to theorise too much. But the world is not what we think it is. It is infintely more complex and interconnected, and the threats we face are often things we simply haven’t paid attention to and do not understand.

FRENZY SPARK

One of the things which drives me crazy is that otherwise quite intellectual people – especially in the UK – somehow believe that it is acceptable to say “Oh, I don’t really understand anything about science.” They’d be horrified if someone said “oh, well, books aren’t for me” but to ignore the whole of science is somehow okay. That’s insane. Science reveals more and more about our world and ourselves, and writers cannot write about the world entirely without reference to those understandings. And yet many do, and no one picks them up on it. 4.Just before your novel, I’d read Generation Kill. I must say there are some similarities, a tone which gave validity to fantasy elements. Did you think about that? I read Generation Kill as part of my research. I’ve never been a soldier and I didn’t want to make an idiot of myself. You’re never going to convey war if you haven’t been in one, but I wanted to do something which wasn’t stupid. I was fine with someone saying “it’s not actually like that,” but I was horrified by the idea that they would feel I had trivialised or mistaken the whole thing. So I read that, and Jarhead, and some other things. It seems to have been enough. 5.How much research did you do for The Gone-Away World? Well, some, as I say, but in the end, I made up the world from what I knew and what I thought would make it interesting. Other than a little work to be sure my war wasn’t ridiculous, I let the story take care of itself.

INTERVIEW WITH NICK HARKAWAY

The Gone Away World 6.Do you love your book? (I know a lot of writers who hate their books when they are finished, but enjoy the process of writing.) Right now, I’m slightly in awe of it. I’m terrified that people won’t love the second one as much. I do love The Gone-Away World, though. I read bits to myself and sort of forget that I wrote it and I think “wow, this guy’s not bad!” and then I remember it’s me. Good feeling. I don’t really believe in writing-as-therapy or writing-as-process; I just want to tell a story. I leave the other stuff to other writers. So for me, if I re-read my own work and hated it, that would be a disaster. Which is not to say I don’t look at the book and go “Oh, hey, I could have done that better. Hm. There’s a bit here which should go ten pages later, and this bit…” etc. But at some point, you have to stop. It’s better to put the book out there and let people enjoy it than to fiddle around with your last one percent trying to make it perfect. It’s never perfect. 7.Do you watch TV-shows such as Lost, The Wire, Middleman, Veronica Mars? Some tell that’s the future of media. And that movies are surpassed. What do you think? I’m a big fan of House, and of My Own Worst Enemy, and some other things. I think The Wire is a masterwork. I don’t think movies have been superceded any more than theatre or books. The experience is different. The problems for media are elsewhere – I think there are going to be more and more battles over copyright and so on, and ultimately people are going to have to accept that the production process for media costs money and if they demand

TALK TALK/BOOK CLUB

I think the most important thing in an adventure is the villain. If the villain is scary, the hero can be properly heroic. Otherwise, no. Anyone who can take on a big group of ninjas is someone you can look up to.

that everything is free, quality will suffer. That said, copyright holders have to loosen up, and start making more of their new opportunities. It’s a complex issue. But to answer your question, I’m not sure that one medium replaces another any more. I think maybe that’s one of the traits of Late or Post Modernity: nothing goes away.

8.Your favorite novel of all time is? I have no idea. There are too many. I love Einstein’s Dreams. I’m re-reading that at the moment. 9.The best novel recently? I read a translation of Paris Noir, which was amazing. 10.Your favorite comic-book? I’m a huge POWERS fan. 11.The best comic-book recently? Probably Fables. But there’s a lot of great stuff around. 12.Favorite comic-book character? Again, so many. But from the mainstream, I’m a Batman fan, preferably when he’s written by Grant Morrison. 13.Which super-power would you like to have? Definitely as many as possible. But if you’re making me choose, I’ll take Wolverine’s healing factor. 14.Can you tell us something about the book you’re working on? Well, I can say something very general; if you think of The GoneAway World as a western, this new one is a gangster story. 15.Would you like to come in Serbia and promote your work? I’d love to at some point. I have a friend who goes there all the time and says it’s wonderful. Do you think I’d be welcome?

FRENZY SPARK

Frenzy Spark preporučuje:

FRENZY SPARK

Astronomski magazin Astronomski magazin je časopis za popularizaciju astronomije i njoj srodnih nauka, a to su manje ili više sve prirodne nauke. Časopis izlazi jednom u dva meseca, šest puta godišnje. Časopis ima 76 strana, štampan je u boji, na kvalitetnom papiru i bogato je ilustrovan. Namenjen je svima koji imaju intelektualnu potrebu da prate razvoj i dostignuća nauku. U Astronomskom magazinu uvek postoji nekoliko stranica za osnovce, ali i poseban odeljak za one kojima je nauka profesija. Kako se dolazi do AM? Časopis je namenjen isključivo članovima Kluba ljubitelja Astronomskog magazina i besplatan je. Član Kluba se postaje kada se popuni formular i uplati godišnja članarina (za 2011. članarina iznosi 1500 dinara). Članovi Kluba, sem časopisa, dobijaju niz beneficija u svim projektima koje pokreće i organizuje Astronomski magazin (Astronomski kamp, Masijeov maraton, predavanja, osmatranja itd.).Astronomski magazin

FRENZY SPARK

FILM CORNER FRENZY SPARK