Page 1

rod i prostor integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planiranje prostora

ISTRAŽIVANJE: RODNA OSVIJEŠĆENOST U OBLASTI PLANIRANJA Kotor, 2011

PROSTORA U CRNOJ GORI

EXPEDITIO Centar za održivi prostorni razvoj Kotor ~ Montenegro www.expeditio.org


Istraživanje „Rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori” Izdavač: Expeditio, Kotor Koordinatorka projekta: Tatjana Rajić Saradnica: Aleksandra Kapetanović Lektura i korektura: Vesna Leković Priprema za štampu: Expeditio Kotor, januar 2011.

Zahvaljujemo se: - svim učesnicama u istraživanju i radionici “Rod i prostor”; - prof. Aniti Larsson (Lund, Švedska) na pomoći pri kreiranju Vodiča za intervju i preporukama u vezi literature; - Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Odjeljenju za poslove rodne ravnopravnosti na ustupljenim materijalima; - donatorima koji su omogućili realizaciju projekta “Rod i prostor” - Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA) i Program Ujedinjenih nacija za razvoj - UNDP;


Istraživanje „Rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori” ima za cilj da ispita u kojoj mjeri je planiranje u Crnoj Gori rodno-osjetljivo i na koji način se može poboljšati postojeća planerska praksa. Istraživanje je obavljeno sa akterkama koje djeluju na polju planiranja i ono obuhvata stavove o trenutnoj integrisanosti rodne ravnopravnosti u procese planiranja prostora, kao i smjernice i preporuke za poboljšanje sadašnjeg stanja na tom polju.


UVOD

5

SAŽETAK

6

o Istraživanju „rodna osviješćenost na polju planiranja prostora u Crnoj Gori”

8

GENERALNO O RODNOJ RAVNOPRAVNOSTI

9

Razumijevanje pojma „rodna ravnopravnost“ Nacionalni i evropski okvir za uspostavljanje rodne ravnopravnosti – stvarna potreba ili EU obaveza? Rodne uloge u Crnoj Gori Poznavanje koncepta „rodno-osjetljivog planiranja prostora” ŽENE U PROCESU PLANIRANJA

12

Postoji li diskriminacija u profesiji na osnovu pola? Postoje li prednosti za žene u planerskom poslu? Brojnost žena u planerskoj praksi Postoje li razlike u pristupu i prioritetima kod planerki i planera u Crnoj Gori? Iskustvo saradnje u radnim grupama Da li je planiranje u Crnoj Gori rodno-osjetljivo ili rodno-slijepo? Rodno-osjetljiv jezik UKLJUČIVANJE GRADJANA – ŽENA I MUŠKARACA

21

Uobičajeni načini uključivanja građana i građanki Ima li specifičnosti u komentarima i sugestijama muškaraca i žena Struktura učesnika/ca na javnim raspravama PREPORUKE

26

Opšte smjernice Neke konkretne planerske teme koje tretiraju rodno-osjetljiv pristup DODATAK 1: VODIČ ZA INTERVJU

32

DODATAK 2: IZVJEŠTAJ NAKON RADIONICE „ROD I PROSTOR”

34


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Istraživanje o rodnoj osviješćenosti u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori dio je projekta „Rod i prostor”, koji je sprovela nevladina organizacija EXPEDITIO iz Kotora, u periodu od septembra 2010. do januara 2011. godine. Cilj projekta bio je podsticanje uvođenja rodne perspektive u procese planiranja prostornog razvoja u Crnoj Gori. Osim istraživanja, u sklopu projekta objavljena je publikacija/priručnik i organizovana radionica o rodnoosjetljivom pristupu planiranju prostora. Više o aktivnostima projekta možete naći na sajtu Expeditio, gdje se može učitati i publikacija/ priručnik „Rod i prostor” www.expeditio.org

UVOD Integrisanje principa rodne ravnopravnosti u sve slojeve razvoja jednog društva (gender mainstreaming) ne bi trebalo da bude izbor, već nešto što je obavezujuće i što se podrazumijeva. Zašto se bavimo pitanjem rodne ravnopravnosti? Prvo, zato što ravnopravnost predstavlja osnovno ljudsko i demokratsko pravo. Zatim, jer rodna nejednakost usporava razvoj pojedinaca/ki i država, kao i evoluciju društva. Na podsticanje rodne ravnopravnosti u svim segmentima opominje nas rodna statistika, kao i brojni dokumenti od svjetskog do nacionalnog nivoa. Potreba za integrisanjem rodne ravnopravnosti u sve segmente društvenog razvoja postoji, a planiranje prostora nije izuzetak u tome. Planiranjem prostora stvara se okvir svih naših aktivnosti. Danas se zahtijeva da planiranje bude integralno, tj. da istovremeno uvažava različite segmente razvoja. Jedan od tih segmenata je, svakako, i postizanje rodne ravnopravnosti i doprinos promociji jednakih mogućnosti, kroz uvažavanje potreba kako žena tako i muškaraca. Istraživanje obuhvata stavove o trenutnoj uključenosti rodne ravnopravnosti u procese planiranja prostora u Crnoj Gori, kao i smjernice i preporuke za poboljšanje sadašnjeg stanja. Nadamo se da će ono biti korak ka većem stepenu integrisanosti politika jednakiih mogućnosti za žene i muškarce na polju prostornog planiranja u Crnoj Gori.

Projekat je sproveden uz pomoć „Projekta podrške prostornom planiranju” koji finansira Švedska agencija za međunarodni razvoj i saradnju (SIDA), a implementira Program Ujedinjenih nacija za razvoj - UNDP.

Tatjana Rajić, koordinatorka projekta


SAŽETAK Rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora, jednak položaj i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i sloboda i korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za razvoj društva, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada. Planiranjem prostora stvara se okvir svih naših aktivnosti. Danas se zahtijeva da planiranje bude integralno, tj. da istovremeno uključuje različite segmente razvoja. Jedan od tih segmenata je i postizanje rodne ravnopravnosti, tj. doprinos promociji jednakih mogućnosti, kroz istovremeno uvažavanje iskustava žena i muškaraca. Rodno-osjetljivo planiranje sve više postaje praksa u današnjem konceptu planiranja, a tako bi trebalo da bude i u Crnoj Gori. Istraživanje „Rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori” ima za cilj da ispita u kojoj mjeri je planiranje u Crnoj Gori rodno-osjetljivo i na koji način se može poboljšati postojeća planerska praksa. Istraživanje je obavljeno, putem intervjua, sa akterkama koje djeluju na polju planiranja u Crnoj Gori i ono obuhvata: 1. s tavove o trenutnoj uključenosti rodne ravnopravnosti u procese planiranja prostora u Crnoj Gori; 2. smjernice i preporuke za poboljšanje sadašnjeg stanja; Generalna slika stanja, koja proističe iz istraživanja, je da planiranje u Crnoj Gori nije rodnoosjetljivo. Akterke koje djeluju u sektoru planiranja, sam pojam „rodne ravnopravnosti” manje povezuju sa planerskom praksom, a više sa privatnom sferom. U tom smislu, sve akterke se slažu da su u Crnoj Gori rodni stereotipi još uvijek živi i da su promjene potrebne. Takođe se slažu da je rodna ravnopravnost podjednako društvena potreba i obaveza Evropske unije. Upitanice primjećuju da žene imaju iste obaveze kao i muškarci, ali da nijesu jednako plaćene i da ne dolaze lako do rukovodećih pozicija. Sa pojmom „rodno-osetljivog planiranja” upoznato je svega 12% ispitanica. Sve sagovornice izjavile su da se u odnosima na poslu, kada su u pitanju muške kolege,


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

osjećaju, uglavnom, ravnopravno i uvaženo. Za razliku od odnosa sa kolegama, iskustva sa muškarcima strankama/klijentima, investitorima ili donosiocima odluka bila su za njih češće diskriminišuća. Kada je u pitanju brojnost žena u planerskoj praksi, sve uspitanice prepoznaju da žena ima dosta na mjestima gdje se izrađuju i implementiraju planovi, dok su muškarci još uvijek dominantni na mjestima gdje se investira i donose odluke, tj. gdje postoje novac i moć. „Planiranje je interesna zona muškaraca. Klijenti, tj. vlasnici imovine su muškarci i krupniji zahtjevi stižu od njih, planove usvajaju muškarci, a takode ih ima više i u komisijama koje ocjenjuju planska dokumenta”, jedno je od razmišljanja. Što se tiče pristupa planiranju, istraživanje pokazuje da planerke vide izvjesne razlike u planerskim stavovima muškaraca i žena. Smatraju da se žene prije slože da neki prostor treba očuvati, oslanjaju se na sigurna rješenja i struku, profesionalnije su i razmišljaju mnogo odgovornije. Čini im se da muškarci nemaju toliki strah od odgovornosti, pristupaju problemima operativno, planiraju onako kako „investitor traži” i međusobno su solidarniji od žena. Kada je u pitanju uključivanje građana/ki, uobičajni modeli uključivanja sa javne rasprave i ankete. Analiza komentara građana/ki ne vrši se u odnosu na polnu pripadnost, a muškaraca ima daleko više na javnim raspravama prilikom davanja komentara na plansku dokumentaciju. Preporuke za poboljšanje rodne osjetljivosti planerske prakse date su na kraju ovog dokumenta. Smjernice su sakupljene tokom istraživanja, kroz pomenute intervjue sa akterkama koje djeluju na polju planiranja u Crnoj Gori. Preporuke obuhvataju i neke od ideja sa radionice „Rod i prostor”, organizovane u sklopu projekta, kao i zbir iskustava prikupljenjih iz literature. Smjernice i preporuke namijenjene su Sekretarijatima za urbanizam i planiranje prostora u Lokalnim samopravama u Crnoj Gori, Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životne sredine (sada Ministarstvo održivog razvoja i turizma), firmama koje se bave izradom planskih dokumenata kao i nevladinim organizacijama aktivnim u oblasti upravljanja prostorom, uključivanja građana/ ki, javnog zastupanja, ženskih ljudskih prava i sl.


O ISTRAŽIVANJU „RODNA SVIJEŠĆENOST U OBLASTI PLANIRANJA PROSTORA U CRNOJ GORI”

Sprovedeno je kvalitativno istraživanje kroz pojedinačne (licem-u-lice) intervjue. Ovaj tip istraživanja izabran je zato što pruža sveobuhvatne informacije; od ispitanika/ca se mogu dobiti detaljniji odgovori; pruža bolje razumijevanje problematike i veću analitičnost i kreativnost i ostavlja mogućnost razmišljanja o odgovorima. Samim tim, smatramo da je dobijeno kvalitativno veće bogatstvo podataka,

Jedna od aktivnosti projekta „Rod i prostor”

sugestija, razmišljanja, stavova i predloga.

je pilot-istraživanje o rodnoj osviješćenosti

Vodič za intervjue nalazi se na kraju ovog do-

na polju planiranja prostora u Crnoj Gori.

kumenta.

Istraživanje je obavljeno sa akterkama uključenim u kreiranje planova, njihovu

Istraživanje obuhvata stavove o trenutnoj

implementaciju i donošenje odluka u oblasti

uključenosti rodne ravnopravnosti u procese

planiranja. Cilj istraživanja bio je utvrđivanje

planiranja prostora u Crnoj Gori, kao i smjer-

stepena uključenosti principa rodne ravno-

nice i preporuke za poboljšanje sadašnjeg

pravnosti u njihovom radu.

stanja.

Istraživanje je sprovedeno na pilot uzorku od

Svi intervjui sprovedeni su na anonimnoj osno-

16 osoba (primorje i glavni grad Podgorica),

vi, što znači da ime intervjuisanih nije registro-

dok je istraživački uzorak obuhvatio sljedeće

vano u izvještaju istraživanja. Stavovi intervjui-

ciljne grupe: Sekretarijati za urbanizam i

sanih su analizirani i upoređeni bez navođenja

planiranje prostora u Lokalnim samopra-

ko ih je iznio. Ništa od onoga što su intervjui-

vama, Minstarstvo uređenja prostora i zaštite

sane izjavile neće biti izneseno od strane

životne sredine (sada Ministarstvo održivog

realizatora ovog istraživanja u nekom drugom

razvoja i turizma) i firme koje se bave izra-

dokumentu ili tekstu, niti će biti iskorišćeno ili

dom planskih dokumenata

zloupotrijebljeno na bilo koji način.

Profesionalni profil ispitanica obuhvatio je

Prilikom citiranja podataka iz ovog istraživanja,

arhitektice, pejzažne arhitektice, planerke,

autori/ke mole one koji to budu činili da navedu

pravnice i saobraćajne inženjerke.

izvor podataka.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora, jednak položaj i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i sloboda i korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za razvoj društva, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada.” Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti

GENERALNO O RODNOJ RAVNOPRAVNOSTI Razumijevanje pojma „rodna ravnopravnost“ Kada je u pitanju pojam „rodna ravnopravnost”, većina sagovornica, na početku razgovora, imala je potrebu da kaže da se lično ne osjeća ugroženom, tj. da je pojam asocira na ugroženost žena. Iako je nekima tema bila potpuno nova i nepoznata, nijedna nije osjećala nelagodu da razgovara o njoj. Jedno od zapažanja je da se u praksi rodna ravnopravnost nekada doživljava sa podsmijehom, kao još jedna od formalnosti Evropske unije („Gdje su to žene ugrožene i kakve to veze ima sa planiranjem i bilo čim drugim?). Sam pojam, upitanice objašnjavaju kao ravnopravnost žena i muškaraca u društvu, omogućavanje istih uslova, kako bi žene mogle da usklade svoje porodične obaveze sa poslovnim. Generalno zapažanje je da intervjuisane, u velikoj mjeri, povezuju pitanje rodne ravnopravnosti sa privatnom sferom. Svega 18% anketiranih izjavilo je da pokušavaju kroz svoj rad da integrišu principe rodne ravnopravnosti ili da naglase važnost ove teme. Ostale ili nijesu previše zainteresovane za temu ili smatraju da u ovom trenutku postoje važnija pitanja.

Nacionalni i evropski okvir za uspostavljanje rodne ravnopravnosti – stvarna potreba ili EU obaveza? Sve anketirane slažu se da je rodna ravnopravnost podjednako društvena potreba i EU obaveza u procesu evropskih


10

integracija. Mišljenje većine je da se, u ovom trenutku, insistiranje na rodnoj ravnopravnosti doživljava kao nametnuti trend koji ljudi ne osjećaju. Postoji strah da bi se pitanje rodne ravnopravnosti kod nas moglo svesti na formalnost, tj. dovoljan broj žena na određenim pozicijama, a da se u stvarnosti, kvalitativno, uslovi za žene neće popraviti. Postoji, takođe, bojazan da je kod nas zalaganje za promovisanje rodne ravnopravnosti deklarativno i da nema puno rezultata u praksi. Sve upitanice upoznate su sa postojanjem Zakona o rodnoj ravnopravnosti u Crnoj Gori i smatraju da bi on trebalo da se primjenjuje.

Rodne uloge u Crnoj Gori O temi rodnih uloga u Crnoj Gori anketirane su imale najviše da kažu, jer se bazira na iskustvu njihovog svakodnevnog života. Zahvaljujući EU trendovima mijenjaju se uloge, ali mi se čini da je za muškarce taj tempo prebrz, mišljenje je jedne upitanice. Generalno razmišljanje je da su stereotipi u Crnoj Gori još uvijek živi, iako ima promjena u odnosu na tradicionalne modele. Većina anketiranih se slažu da je u privatnom životu potrebno više ravnopravnosti, dok u struci nije toliko veliki problem. Žene najčešće osjećaju neravnopravnost kada je u pitanju usklađivanje privatnih obaveza sa poslovnim. Primjećuju da postoji nejednaka plaćenost i mogućnost napredovanja u poslu: - Žena koja ima djecu i radi, ne može biti u potpunosti usredsređena na posao, za razliku od muškarca; - Muškarci imaju mogućnost da rizikuju (da otvaraju

Plašim se da će se pitanje rodne ravnopravnosti kod nas svesti na formalnost, tj. dovoljan broj žena na određenim pozicijama, a da se u stvarnosti kvalitativno uslovi za žene neće popraviti.”


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Žene imaju iste obaveze kao i muškarci, ali nijesu jednako plaćene i ne dolaze do šefovskih pozicija.”

11

privatna preduzeća i sl.), što nije slučaj sa ženama, zbog porodice – zato žene traže državni posao koji im pruža veću sigurnost; - Žene imaju iste obaveze kao i muškarci, ali nijesu jednako plaćene i ne dolaze do šefovskih pozicija; - Emancipacija je ženama otežala život; - Društvo ne daje podršku ženama; - Žene su u socijalizmu imale veću sigurnost, sistem ih nije ostavljao na cjedilu … Društvo mora da brine o porodici. Danas žene imaju problem sa porodiljskim odsustvom; - Problem neravnopravnosti se posebno javlja tamo gdje su investicije u pitanju; Jedno od mišljenja je da bi rodne uloge u Crnoj Gori trebalo da se mijenjaju, naročito na polju politike i biznisa. Nekoliko upitanica komentarisale su da žene kvalitetno i organizovano obavljaju posao i da su u radu ozbiljnije od muškaraca. Sve intervjuisane se slažu da su promjene važne i smatraju da je potrebno uticati kroz vaspitanje i edukaciju od malena, kako bi se povećala svijest o rodnoj ravnopravnosti. Takođe, smatraju da je potreban veći broj žena na mjestima odlučivanja (Ako je žena rukovodilac - ona za sobom „vuče” žene, ako je muškarac – „vuče” muškarce).

Poznavanje koncepta „rodnoosjetljivog planiranja prostora” Sa pojmom „rodno-osjetljivog planiranja” upoznato je svega 12% upitanica. Ostale nijesu čule za ovaj pojam, ali ih on asocira na socio-ekonomske strategije, različito viđenje prostora


12

od strane žena i muškaraca i sl. Neka od mišljenja su da je tema bitna, ali da rodni aspekt nije presudan za planiranje, kao i da je potrebno da se u planiranju, inače, tretiraju potrebe različitih društvenih grupa, ne samo žena i muškaraca. Sve anketirane izjavile su da bi željele da se više informišu ili dalje uče o temi rodno-osjetljivog planiranja.

ŽENE U PROCESU PLANIRANJA Postoji li diskriminacija u profesiji na osnovu pola? Sve sagovornice izjavile su da se u odnosima na poslu, kada su u pitanju muške kolege, osjećaju uglavnom ravnopravno i uvaženo. Jedna upitanica kaže: „Odnosi sa kolegama su dobri, ali smatram da „marginalne” grupe žena imaju problem - mnoge ne smiju ni da izgovore ono što misle, a kamoli da se pitaju.” Takođe, intervjuisane uočavaju da danas, u profesiji, ima sve više žena – čak i kod izvođenja građevinskih radova. Ranije su muškarci bili poželjniji jer su jači, ali su žene izdržale, one su vrijednije i odgovornije. Iako većina upitanica ima pozitivna iskustva u komunikaciji sa kolegama, neke su istakle i manje prijatna iskustva. Navodimo primjere nekih negativnih iskustava, prvenstveno iz privatnog sektora: - Najviše sam radila na izradi jedne studije, ali kada je došlo do odbrane projekta, muški partneri mi nijesu dozvolili da prisustvujem ...;

Odnosi sa kolegama su dobri, ali smatram da „marginalne” grupe žena imaju problem - mnoge ne smiju ni da izgovore ono što misle, a kamoli da se pitaju.”


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Menadžer jedne opštine, na sastanku se obraćao samo kolegi, kao da ja ne postojim. Kada bih postavila pitanje, on je odgovor upućivao njemu.”

13

- Imala sam iskustvo „neslušanja”, kada te sagovornik doživljava kao da brbljaš i koristiš mnogo više riječi nego što je potrebno; - Primijetila sam da u planerskim firmama žene ne smiju bez odobrenja da kažu šta misle; Za razliku od odnosa sa kolegama, iskustva sa muškarcima strankama/klijentima, investitorima ili donosiocima odluka bila su češće diskriminišuća za žene: - Našla sam se u nelagodnoj situaciji sa klijentom, i nijesam sigurna da li bi ta osoba bila jednako neprijatna da je bio prisutan muški kolega...; - Otišla sam na sastanak sa investitorom, a on je tražio da se sretne sa muškim kolegom; - Menadžer jedne opštine, na sastanku se obraćao samo kolegi, kao da ja ne postojim. Kada bih postavila pitanje, on je odgovor upućivao njemu; - Nekada muškarci klijenti nastupaju silom (iskustvo zaposlene u lokalnoj samoupravi); - Imam strah od fizičkog pritiska i primitivizma; Nekoliko upitanica izjavile su da nijesu sigurne da li se diskriminacija (nepoštovanje i pritisak) dešavala zato što su žene, ili bi bilo isto da su na njihovom mjestu ili uz njih bile muške kolege. Bilo je više primjera neshvatanja predloga ili podcjenjivanja struke, ali mislim da na to nije uticalo što sam žena, već je to, jednostavno, bio slučaj nastupa sa pozicije moći ili manjak kultivisanosti sagovornika. Nijesam doživljavala diskriminaciju zbog pola, već zbog odnosa moći – politički uticaj je veći od stručnog aspekta. Ipak, postoji sumnja da su ti pritisci slobodniji kada klijenti komuniciraju sa ženama, zbog


14

tradicionalnih odnosa u našem društvu koji su još uvijek živi. Jedna upitanica imala je iskustvo da u direktnom kontaktu žene klijenti nastupaju agresivnije od muškaraca. Postoje i diskriminišuća iskustva kada su u pitanju profesionalne obaveze, koje stavljaju žene u neravnopravan položaj: • Za licencu su potrebni „freški” projekti realizovani posljednjih

Za licencu su potrebni „freški” projekti realizovani posljednjih 3-5 godina. Međutim, ako se žena posveti djeci ne može da zadovolji takve kriterijume nakon 3 godine odsustva...”

3-5 godina. Međutim, ako se žena posveti djeci ne može da zadovolji takve kriterijume nakon 3 godine odsustva; • Dva puta sam ostajala bez posla kada bih rekla da sam trudna; Kada su u pitanju ove i slične teme, neophodno je da društvo preduzme mjere kako bi pružilo zaštitu ženama.

Postoje li prednosti za žene u planerskom poslu? Oko polovina upitanica izjavile su da nijesu osjetile da biti žena predstavlja prednost u planerskom poslu. One koje su imale suprotna iskustva navode sljedeće primjere: - Nekada se ženama pripisuje „emotivnost”, a ja smatram da je upravo to prednost, jer obraćanje pažnje na potrebe drugih jeste dobar odgovor na planerski zadatak; - Mislim da je povjerenje građana vrlo često veće kada su žene uključene, možda osjećaju veću sigurnost; - Smatram da sam kao žena nekada u prednosti, jer su žene pažljivije sagovornice, strpljivije su i istrajnije, nemaju agresivan pristup; - Ženska intuicija i senzibilitet doprinose boljem shvatanju

Nekada se ženama pripisuje „emotivnost”, a ja smatram da je upravo to prednost, jer obraćanje pažnje na potrebe drugih jeste dobar odgovor na planerski zadatak.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

U lokalnoj upravi žene su zaštićenije nego u biznisu gdje vladaju principi sile. U upravi žene imaju zakon u rukama.”

15

tuđih potreba - žene mogu bolje da uoče šta je potrebno različitim grupama i to pomaže pri donošenju odluka; Iskustvo žena koje rade u jednoj od opština je da su u lokalnoj upravi žene zaštićenije nego u biznisu gdje vladaju principi sile. U upravi žene imaju zakon u rukama. Kada se govori o prednostima sa pozicije žene, neke sagovornice su pomenule aspekt fizičkog izgleda. Mišljenja i iskustva da li fizički izgled doprinosi ili odmaže profesionalnom uspjehu se razlikuju. Muškarci su prijatniji u komunikaciji sa ženama koje bolje izgledaju, jedno je iskustvo, a sasvim različito da atraktivan izgled nije uvijek prednost, jer te doživljavaju neozbiljno na početku, dok se ne dokažeš.

Brojnost žena u planerskoj praksi

Planiranje je interesna zona muškaraca. Klijenti, tj. vlasnici imovine su muškarci i krupniji zahtijevi stižu od njih, planove usvajaju muškarci, a takođe ih ima više i u komisijama

Većina upitanica se slaže da u planiranju postoji podjednak

koje ocjenjuju planska dokumenta.”

Razgovarajući o temi broja planera/ki, planersku praksu

broj žena i muškaraca, ali da su na vrhu muškarci. Planiranje je interesna zona muškaraca - jedno je od razmišljanja – klijenti, tj. vlasnici imovine su muškarci i krupniji zahtijevi stižu od njih, planove usvajaju muškarci, a takođe ih ima više i u komisijama koje ocjenjuju planska dokumenta.

posmatrali smo kroz tri grupe aktivnosti: I IZRADA PLANSKIH DOKUMENATA - planerske firme Većina upitanica smatra da u procesu izrade planskih dokumenata ima podjednak broj žena i muškaraca, ili, možda, čak više žena. Sebe, ženu planerku, vidim kao radilicu, kaže jedna upitanica. U procesu izrade planova ima više žena – to je loše plaćen posao. Iako ima i žena vlasnica planerskih firmi, upitanice se slažu


16

da su direktori uglavnom muškarci. Imam saradnice koje su sposobne, sa znanjem i iskustvom, ali nemaju hrabrosti da osnuju svoje firme.

U procesu izrade planova ima više žena – to je loše plaćen posao.”

II IMPLEMENTACIJA PLANOVA – Lokalne samouprave, Ministarstvo uređenja prostora i zaštite životne sredine (sada Ministarstvo održivog razvoja i turizma), Zavodi za zaštitu spomenika kulture... Lokalne samouprave u Crnoj Gori* • Samo u jednoj opštini žena obavlja funkciju predsjednice opštine (Kotor). • Od ukupno 21 opštine, dvije žene se nalaze na mjestu mjestu potpredsjednice opštine. • U 4 opštine na mjestu predsjednika/ca Skupštine opštine nalaze se žene. • Skupštine opština Budva, Kotor, Bar, Nikšić, Bijelo Polje i Cetinje imaju formiran Savjet za ravnopravnost polova kao radno tijelo. • Takođe se može primijetiti veoma mali procenat odbornica u Skupštinama opština (najveći procenat je u Tivtu - 21,8%, Budvi i Kotoru - 20%, a najniži u Beranama i Pljevljima - 5%) • Žene su i na nivou lokalne samouprave najviše zastupljene u sektorima koji se odnose na oblasti porodice, kulture i obrazovanja.

Što se tiče implementacije planova, zapažanje je da u lokalnim samoupravama na primorju ima više žena, za razliku od sjevera. U lokalnim samoupravama su ponovo žene, jer se tu ne donose odluke, već je to više fizički posao. Na sjeveru, u svim opštinskim sekretarijatima sekretari su muškarci. Upitanice, takođe, uočavaju da u Ministarstvu uređenja prostora i zaštite životne sredine veći broj zaposlenih čine žene, dok je ministar muškarac. III DONOŠENJE ODLUKA – Skupštine Opština i Skupština Crne Gore Generalno zapažanje je da u procesu donošenja odluka

Može se primijetiti da je veoma mali procenat odbornica u Skupštinama Opština (najveći procenat je u Tivtu - 21,8%, Budvi i Kotoru - 20%, a najniži u Beranama i Pljevljima - 5%)*


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Sastav Skupštine Crne Gore poslanice 12,35 %

poslanici 87,65 %

Zaposleni/e u državnim organima Crne Gore

17

dominiraju muškarci, bilo da je u pitanju lokalni ili nacionalni nivo. Skupština Crne Gore* • Sastav Skupštine Crne Gore: od ukupno 81, 10 poslanica ili 12,35% • Funkcije predsjednika i potpredsjednika Skupštine obavljaju muškarci • Odbor za rodnu ravnopravnost broji najviše ženskih članova (7 od 10), dok su Odbor za bezbijednost i odbranu, Odbor za ekonomiju i finansije, Odbor za turizam i Administrativni odbor bez žena. • Samo dvije poslanice u Parlamentu se nalaze na mjestu predsjednice/ka odbora, i to na čelu Odbora za rodnu ravnopravnost i Odbora za zdravstvo, rad i socijalno staranje. • Funkciju sekretara/ki odbora obavlja 10 žena

Vlada Crne Gore* • Funkciju predsjednika i potpredsjednika Vlade Crne Gore obavljaju muškarci • Od ukupno 17 ministarstava samo jedna žena obavlja funkciju ministarke (MEI). • Žene u 22% obavljaju funkciju pomoćnica ministara i starješinki državnih organa. • Od ukupno zaposlenih u državnim organima Crne Gore 54% čine žene dok 46% čine muškarci

U procesu donošenja odluka sigurno ima više muškaraca, jer su na višim mjestima u hijerarhiji lokalne i državne uprave. Mislim da žene imaju mali udio u procesu donošenja odluka, ali smatram da je veći problem da li na donošenje odluka utiče struka ili politika (odluke su uglavnom političke, a pitanje je koliko su žene zastupljene u politici)?! -----------* Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti, 12/2010


18

Postoje li razlike u pristupu i prioritetima kod planerki i planera u Crnoj Gori? Razlike u pristupu: - Žene se prije slože da se prostor sačuva, dok muškarci pokušavaju da „proguraju” nešto; - Žene se oslanjaju na sigurna rješenja i na struku – a muškarci žele oštro i brzo (kratkim prečicama do cilja); - Žene razmišljaju mnogo odgovornije, dok se čini da muškarci nemaju strah od odgovornosti; - Žene drugačije odlučuju – ne donose se odluke tako lako; - Kada su delikatne situacije u pitanju, kada postoje problemi, muškarci uvjek donose odluke; - Solidarnost među muškarcima je uočljiva, naročito između onih koji su zaposleni u opštinama i drugim državnim službama; - Muškarci u planiranju češće „gledaju kroz prste” i više su pod uticajem samih investitora… a i investitori su skoro uvijek muškarci; - Žene se više drže zakona i profesionalnije su u poslu; - Nekada žene imaju problem kod donošenja odluka, jer ne mogu jasno da „prelome”; - Muškarci više planiraju onako kako „investitor traži”, poslovi se sklapaju u kafanama; - Primijetila sam razliku, iako je to teško dokazivati i dokazati. Mislim da žene većinom prilaze temi holistički, a muškarci operativno;

Primijetila sam razliku, iako je to teško dokazivati i dokazati. Mislim da žene većinom prilaze temi holistički, a muškarci operativno.”


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

19

Razlike u prioritetima: -Ž ene više podržavaju javni interes, dok muškarce zanimaju saobraćajnice i parkinzi; - Žene više razmišljaju o prostorima za djecu, igralištima...;

Iskustvo saradnje u radnim grupama -U radnim grupama muškarci se više trude da iskoriste

autoritet, šefovski, zapovjednički, dok su žene više za Najbolje su radne grupe u kojima je odnos žena

i muškaraca približan… Tada se dobija dodatni kvalitet zbog različitosti.”

dogovor; -Ž ene više njeguju profesionalni odnos, a muškarci više određeni interes; -N a radnim sastancima, sa muškarcima se poslovi završavaju brže, a kada ima žena „raspline se”; -N ekada primećuje da žene na sastancima ćute – verovatno ih muškarci ne diskriminišu već zena sama sebe ograničava; -N a radnim sastancima, kada se izloži predlog sa argumentima, žene će se složiti, a muškarac reći: „Lijepo ste to obrazložili, ali ne može to tako....”; -N e uočavam razliku samo zbog pola učesnika neke radne grupe. Sada se najviše osjeća partijska pripadnost, nažalost; -N ajbolje su radne grupe u kojima je odnos žena i muškaraca približan… Tada se dobija dodatni kvalitet zbog različitosti; -U grupi gdje su žene, organizovanije se radi, lakše se dogovara, više se poštuje kodeks rada; -M uškarci su češće uzdržaniji, prevrtljiviji, mijenjaju stavove, pa sa njima treba biti oprezniji prilikom rada;


20

Da li je planiranje u Crnoj Gori rodnoosjetljivo ili rodno-slijepo? Sve upitanice se slažu da planiranje u Crnoj Gori nije rodno osjetljivo. Neke napominju da se gotovo i ne razmišlja o krajnjim korisnicima/cama. O korisnicima prostora se ne razmišlja kao o muškim i ženskim, samo se slijedi projektni zadatak... Nažalost, želja investitora je ono što je ključno za planiranje. Neka od zapažanja vezano za postojeći način planiranja su: • Kada se planira i ne zna se ko su krajnji korisnici. Oni se uključuju tek u procesu javnih rasprava; • Planovi se rade nekvalitetno i loše za krajnje korisnike... samo ucrtavanje novih struktura nauštrb javnih prostora/ sadržaja; • Postoje pritisci protiv javnih sadržaja, donosioci odluka često neće da usvoje plan dok se ne unese ono što oni žele; • Već više godina u Crnoj Gori se planira protiv svih rodnih grupa – a u prilog investitora; • Teško je reći da li su iskustva žena i muškaraca podjednako uključena, jer, generalno, javnost nije maksimalno uključena; • I na implementaciji planova, koja je loša, treba da se radi; • Kod planiranja se ne vodi računa o ženama i muškarcima kao o ciljnim grupama. Više se vodi računa o djeci, starim osobama, osobama sa invaliditetom; Sve upitanice se slažu da bi rodno-senzitivan pristup planiranju doprinio kvalitetu planova.

Već više godina u Crnoj Gori se planira protiv svih rodnih grupa – a u prilog investitora.”


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

21

Zalaganje za dosljednu upotrebu formi ženskog roda za zanimanja (profesije) i titule (statusnog obilježja) žena, važno je prvenstveno zato što je veliki broj žena u mnogim profesijama i na mnogim odgovornim mjestima u društvu. Drugo, zato što je ono u skladu sa poštovanjem osnovnih gramatičkih pravila. Jedno takvo se

Rodno-osjetljiv jezik

odnosi na pravilo građenja rečenice: subjekat i predikat moraju se slagati u rodu i broju, inače je rečenica negramatična. Nepravilno je: Ministar je rekla. Odbijanje da se ženske forme titula i zanimanja šire koriste prije ima veze sa patrijarhalnim poimanjem mjesta žena u društvu, nego sa gramatikom. Jezik nije statičan, već dinamičan, i on prati društveno-političke promjene. U jezičkoj formi prepoznajemo misao i namjere i važno je da toga budemo svjesni/e.”

obrazovanje i navika uticali na to da se drže naučenog pristupa,

Značajna novina u zakonodavnoj praksi Crne Gore je uvođenje klauzule rodno-osjetljivog jezika, koja je, zahvaljujući zalaganjima Odbora za rodnu ravnopravnost Skupštine Crne Gore, unesena u nekoliko zakona koje je do sada usvojila Skupština Crne Gore. Zakonodavni okvir za rodnu ravnopravnost u Crnoj Gori, Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti, pri Ministarstvu za ljudska i manjinska prava, Podgorica

Svega 25% upitanica koristi ili djelimično koristi rodnosenzitivan jezik. Ostale ne koriste riječi zanimanja i titula u ženskom rodu. Manji broj njih smatra da je to bitno, ali da su koji podrazumijeva upotrebu muškog roda. Treba više vremena, tolerantnosti i spontanosti, jedno je zapažanje. Zanimljiv je bio i komentar da je isticanje roda u jeziku neka vrsta „etiketiranja” i da to može da bude problem za ženu da dobije posao.

UKLJUČIVANJE GRADJANA – ŽENA I MUŠKARACA Uobičajni načini uključivanja građana i građanki Uobičajni načini uključivanja građana/ki uglavnom su samo oni propisani zakonom – anketiranje i javna rasprava. Ponekad se građani/ke dodatno uključuju putem telefona, e-mail-a, pismenih dopisa, terenskih obilazaka (od kuće do kuće) i kroz direktne razgovore.

„Rodna perspektiva jezika: predlog za standardizaciju”, Svenka Savić, Univerzitet u Novom Sadu http://www.zenezaevropu.com/p-jezik-neravnopravnosti/34256.html

Problem je u tome što se od građana/ki kroz anketiranje traži (i dobija) „spisak želja” vezan isključivo za lični interes, dok


22

se o kvalitetu života u zajednici, koji bi planovi trebalo da obezbijede, ne vodi dovoljno računa. Planeri bi trebalo da se više bave vrijednostima, jedno je od razmišljanja. Javne rasprave su često simuliranje učešća javnosti. Građani/ke bi trebalo uključivati na maštovitiji način, kako bi se od njih dobili kvalitetniji ulazni podaci koji se mogu uvrstiti u planove. Sigurno je da u svim sredinama postoje ljudi koje zanima dobrobit zajednice, a ne samo lični interes. Te ljude treba prepoznati, animirati i na pravi način uključivati (kroz pojedinačne intervjue, fokus grupe i sl.). Učešće građana/ki trebalo bi da bude na više nivoa i raznovrsno; Pristup građanima/kama nije adekvatan, neka su od kritičkih razmišljanja planerki. Drugo važno zapažanje odnosi se na vraćanje povjerenja građana/ki kada su u pitanju procesi planiranja i odbrana javnog interesa. Mislim da građani/ke ne reaguju zato što misle da bi to bilo uzaludno, međutim ima nekih primjera gdje su se planovi promijenili nakon reakcije (zgrada Maksim u Podgorici).

Ima li specifičnosti u komentarima i sugestijama muškaraca i žena? Sve upitanice se slažu da se analiza komentara građana/ki (npr. anekete) ne vrši u odnosu na polnu pripadnost. Uvodna istraživanja ne rade ni opštine (koje su naručioci), ni planerske kuće, a ova istraživanja su potrebna kao ulazni podatak. Jedan od predloga je da treba razvijati metodologiju rodnosenzitivnih anketa za građane/ke. Uglavnom su potrebe muškaraca i žena lične i svode se na

Planeri bi trebalo da se više bave vrijednostima. Javne rasprave su često simuliranje učešća javnosti. Učešće građana/ ki trebalo bi da bude na više nivoa i raznovrsno.”


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Uglavnom žene dolaze sa zahtjevima da se prostor sačuva, ukoliko postoji neki problem (npr. pomjeranje granica), dok muškarci najčešće dolaze sa zahtjevima „za još”, tj. za većim kapacitetima.”

23

nivo pojedinačne parcele, dok zahtjevi vezani za čitav prostor dolaze od NVO-a i Mjesnih zajednica. Dok jedan broj upitanica ne uočava naročite specifičnosti u zahtjevima i prioritetima između muškaraca i žena, neke primjećuju razlike u pristupu između ove dvije grupe (postoji određena podudarnost sa pristupima i prioritetima planerki i planera, pogledati str. 16): • Uglavnom žene dolaze sa zahtjevima da se prostor sačuva, ukoliko postoji neki problem (npr. pomjeranje granica), dok muškarci najčešće dolaze sa zahtjevima „za još”, tj. za većim kapacitetima; • Žene češće emotivno pristupaju i trude se da sačuvaju ono što imaju; • Žene koje dođu na javnu raspravu uglavnom ne konkretizuju primjedbe, njihove primjedbe su više emocionalne; • Žene češće reaguju protiv rušenja kuća, jer je tamo i drveće, dok muškrcima to nije vrijednost; • Muškarce zanima hotel, a žene igralište; Jedna od pretpostavki je da vjerovatno 90% komentara pišu muškarci, jer su oni većinom vlasnici imovine.

Struktura učesnika/ca na javnim raspravama Generalno zapažanje je da je broj muškaraca na javnim raspravama daleko veći od broja žena, naročito na sjeveru Crne Gore. Prema iskustvu planerki sa primorja, u optimističnoj varijanti, ima ¼ žena, a ¾ muškaraca na javnim raspravama. Shodno tradicionalnom modelu, na javne rasprave dolazi „glava


24

porodice”. Jedno od zapažanja je i da žene imaju više obaveza kod kuće, pa nemaju vremena za javne rasprave. Sa aspekta planera/ki, bitno je da grupe onih koji vode javnu raspravu budu mješovite. Neka od karakterističnih zapažanja su: • Kada je više muškaraca na raspravama onda je nebezbjedno, kao na utakmici; • Kada izlažem na skupu, registrujem kada ima više žena (pažljivije slušaju), a muškarci se nerviraju, nestrpljivi su („skrati, skrati...”); • Žene na javnim raspravama ne žele da se javno eksponiraju. Čak i u revizionim komisijama ne žele da iskažu mišljenje javno – već pismeno; • Na javnim raspravama komentari koje daju muškarci uglavnom su opšti, obično su to samo kritike (i to ne samo konkretno, već na sve...), tj. „teške priče”; • Žene na javnim raspravama imaju konkretnije predloge i jasnije zahtjeve, i zbog toga se lakše sa njima dogovoriti, bez obzira da li je rješenje pozitivno ili negativno; • Na javnim raspravama dolazi do izražaja partijarhalni model; • Muškarci štite muškarce, što nije slučaj sa ženama; • Zainteresovani investitori su muškarci, jer njima pripada imovina; • Mislim da je povjerenje građana vrlo često veće kada su žene uključene, možda osjećaju veću sigurnost;

Kada je više muškaraca na raspravama onda je nebezbjedno, kao na utakmici. Kada je više žena, komunikacija je civilizovanija i na nekom nivou.”


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

25

• Kada je više žena, komunikacija je civilizovanija i na nekom nivou; • Najčešće muškarci iznose stavove, a da li se kući dogovore, to je pitanje. Jedino kad muškarci nemaju vremena pošalju žene na javnu raspravu; Na pitanje da li ima dovoljno mogućnosti za žene da iskažu svoje prioritete, odgovori su bili različiti. Neke upitanice smatraju da se i ženama i muškarcima omogućava ravnopravno, dok druge nijesu sigurne da li se kroz našu praksu omogućava različitim ciljnim grupama (ne samo muškarcima i ženama, već i mladima, penzionerima i sl.) da se više uključe i iskažu svoje potrebe.


26

PREPORUKE Većina preporuka i smjernica sakupljena je tokom istraživanja, kroz intervjue sa akterkama koje djeluju na polju planiranja u Crnoj Gori. Neke od ideja sa radionice organizovane u sklopu projekta uvršteni su u spisak (više o radionici možete pročitati u Anexu 2). Jedan dio predloga čini zbir iskustava prikupljenjih iz literature i ona su već objavljena u publikaciji „Rod i prostor” koju možete učitati na našem sajtu www.expeditio.org.

Opšte smjernice g

Donijeti jasne političke odluke o posvećenosti integrisanju rodne ravnopravnosti u procese planiranja

Vrlo je važno donijeti jasne političke odluke da postoji spremnost za implementaciju rodnih politika u procese prostornog planiranja na lokalnom i nacionalnom nivou. To je osnov za planere/ke, ali i implementatore/ke planova da sprovode integrisanje principa rodne ravnopravnosti u planove.

g Uvesti principe rodno-osjetljivog planiranja kao obavezu, uvrstivši ih u projektne zadatke Kroz programske zadatke trebalo bi da budu definisani stavovi opština i njihovo opredjeljenje da kroz svoja planska dokumenta uključuju rodno-osjetljivi pristup. Treba nastojati da se rodna perspektiva prepozna i uključuje u planiranje.

g Usvojiti „EU povelju o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou” u opštinama na teritoriji Crnoj Gori Savjet evropskih opština i regiona (CEMR), kao asocijacija lokalnih i regionalnih vlasti iz preko trideset zemalja Evrope, usvojio je 2006. godine Evropsku povelju o jednakosti muškaraca i žena u lokalnom životu. Do sada je Povelju potpisalo oko 256 lokalnih i regionalnih uprava u Evropi. Ovaj dokumenat daje okvire i za rodno-osjetljivo planiranje, koje možete naći u publikaciji objavljenoj u okviru projekta „Rod i prostor”. Cjelokupan dokument možete naći na sajtu www.ccre.org.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

g

27

Razviti metodologiju rodno-senzitivnih anketa i upitnika za građane/ke

Analizirati iskustva žena i muškaraca u korišćenju prostora. Kroz ulazne ankete trebalo bi obraditi potrebe različitih grupa (žene, mladi, penzioneri, osobe sa invaliditetom…).

g Organizovati različite oblike edukacije o rodno-osjetljivom planiranju Edukaciju bi trebalo razvijati na različitim nivoima, među djecom, mladima i odraslima. Trebalo bi organizovati radionice i seminare za predstavnike/ce lokalnih samouprava, ministarstava, planerskih firmi i institucija.

g Uvesti izborni predmet “Rodno-osjetljivo planiranje prostora” na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore Trebalo bi redovno organizovati gostujuća predavanja i uvesti izborni predmet “Rodno-osjetljivo planiranje prostora” na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Prof. Jelisava Kalezić već je pokrenula inicijativu da se uvede izborni predmet radnog naziva “Planiranje posebnih potreba” na pomenutom fakultetu.

g

Pripremati istraživanja koja će biti osnov za izradu kvalitetnijih planova

Raditi na obezbjeđivanju istraživanja, koja će uključiti rodnu perspetivu, kao osnov za izradu kvalitetnijih planova.

g Donijeti pravilnike, priručnike, preporuke i smjernice kao vodiče planerima/kama za integrisanje rodnog aspekta u kreiranje i implementaciju planova Pravilnici i priručnici doneseni od strane nadležnog ministarstva pomogli bi da se ubrza proces integrisanja principa rodne ravnopravnosti u planiranje prostora.

g Osnaživati žene planerke da se više uključuju u procese donošenja odluka Organizovati radionice i obuke za osnaživanje planerki.

g Podsticati planere i planerke da koriste rodno-osjetljiv jezik u pisanim i usmenim obraćanjima


28

U zakonodavnoj praksi Crne Gore uvedena je klauzula rodno-osjetljivog jezika i trebalo bi podsticati muškarce i žene da je poštuju u pisanom i usmenom obraćanju.

g Donijeti zakone koji se odnose na rodno-osjetljivo planiranje i podsticati žene da se više uključuju u izradu ovih dokumenata

g Raditi istraživanja na temu rodnog planiranja sa muškarcima Veoma je važno da rodna perspektiva postane tema koja nije vezana samo za „ženska” pitanja. Bitno je postarati se da „rod” postane pojam koji zanima oba pola.

g Razvijati modele za raznovrsnije učešće građana/ki kako bi mogli kvalitetivnije doprinijeti procesu planiranju Osim uobičajnih metoda, anketa i javnih rasprava, treba razvijati i primjenjivati raznovrsnije modele koji bi doprinijeli kvalitativnijem učešću građana/ki: Okrugli stolovi; Radionice; Diskusije u grupama sastavljenim prema polu, starosnoj dobi...; SWOT analize; Fokus grupe (za razmatranje određenih tema); Šetnja određenim područjem sa njegovim stanovnicima/cama (evaluaciona šetnja)...

g Voditi računa o rodno-osjetljivom pristupu kada je u pitanju dodjela licenci za žene planerke Mnoge žene, zbog porodiljskog odsustva, prinuđene su da naprave pauzu u svom profesionalnom radu. To treba uzeti u obzir prilikom odobravanja licenci za koje se traže projekti realizovani u bliskoj prošlosti, kako žene ne bi bile u diskriminisanoj poziciji u odnosu na muške kolege.

g Testirati rodno-osjetljiv pristup planiranju na pilot-projektima manjeg obima (igralište, parkovi...) Pilot-projekti su odličan način za provjeru novih metoda rada na konkretnom primjeru. Kako se rodno-senzitivan pristup odnosi na sve nivoe planiranja - od manjih gradskih cjelina do prostornih planova, kroz pilot-projekte manjih obima (npr. parkovi, igrališta, rekreativne zone...) može se testirati metodologija uključivanja iskustava i potreba žena i muškaraca. g Promovisati primjere dobre prakse iz EU i regiona


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

29

Tema rodno-osjetljivog planiranja nije nova u razvijenim zemljama Evrope. U regionu, na primjer u Sloveniji, takođe, ima primjera implementacije ovog koncepta. Jedan od projekata realizovanih u EU na temu rodnog planiranja je GenderAlp (2001-2006), u kome je učestvovalo 12 partnera iz Italije, Slovenije, Francuske, Njemačke i Austrije. Lokalne samouprave i strukovna planerska udruženja mogu učiti iz ovakvih i sličnih iskustava i implementirati primjere dobre prakse u Crnoj Gori.

g Prilikom planiranja uključivati i konsultovati nevladine organizacije koje se bave ženskim ljudskim pravima Prilikom planiranja, veoma je važno da se ne zaboravi na uključivanje nevladinih organizacija koje se bave ženskim ljudskim pravima. Ove organizacije imaju znanje o rodnoj ravnopravnosti, vrlo često posjeduju relevantnu statistiku i sposobne su da mobilišu određene djelove zajednice. Takođe, ove organizacije mogu donijeti novi pogled na potrebe zajednice, naročito sa aspekta ženskog iskustva. Naravno, ne treba zaboraviti ni na uključivanje udruženja koja zastupaju prava mladih žena i muškaraca, osoba sa invaliditetom, samohranih majki i sl. g Voditi računa o vremenu održavanja sastanaka i diskusija Nedostatak vremena često predstavlja značajno ograničenje za žene. Zbog toga je važno imati na umu činjenicu da žene imaju mnogo više obaveza u kući od muškaraca, te u skladu sa tim planirati vrijeme organizovanja skupova. Prilikom zakazivanja sastanaka, važno je saznati u koje doba dana i gdje je ženama najpogodnije da se sastanu.

g Organizovati odvojene konsultacije sa ženama i muškarcima, pitajući jedne i druge za njihove specifične potrebe i iskustva Mnogo je bolje formirati male grupe nego velike. Mnoge žene više vole da se sastaju u grupama sastavljenim samo od žena. Postoji veća vjerovatnoća da će u takvim grupama izraziti svoje mišljenje. Ako se formiraju mješovite grupe sastavljene od muškaraca i od žena, veoma je važno ostvariti ravnotežu u njihovom broju, ali i voditi računa da pozicije predsjednika/ce i sekretara/ke pripadaju i muškarcima i ženama. Takođe, važno je insistirati da se obje strane čuju, kako ne bi bilo dominirajućih stavova i zaključaka. Generalno, bitno je da se pronalaze najbolji načini kako bi se dobila mišljenja, iskustva i prioriteti muškaraca i žena, korisna za dalji tok planiranja.


30

g Pojednostaviti uključivanje u procese planiranja putem veb sajtova Danas se sve češće planska dokumentacija postavlja na veb sajtove, a proces participacije se može odvijati i na ovaj način. Žene, generalno, manje koriste računare od muškaraca. Stoga je poželjno uložiti trud kako bi veb sajtovi, preko kojih je moguće uključivanje u procese planiranja, bili razumljivi i jednostavni (user friendly). O ovome je važno voditi računa, kako mišljenja i iskustva pojedinaca/ki ne bi bila isključena zbog neprilagođenosti informatičkih tehnologija. Takođe, ovo je važna tema kada je u pitanju uključivanje osoba sa invaliditetom u procese planiranja).

g

Njegovati otvoren pristup, bez predrasuda

Neke od predrasuda sa kojima se u svakodnevnom životu susrećemo nesvjesno unosimo u svoje profesije. Vrlo je važno osvješćivati stereotipna mišljenja o ženama, među kojima su povezivanje žena sa privatnom/porodičnom sferom, zanemarivanje doprinosa neplaćenog ženskog rada (briga o djeci, starima, domaćinstvu...) itd.

Neke konkretne planerske teme koje uključuju rodno-osjetljiv pristup Na osnovu obavljenih razgovora sa planerkama u Crnoj Gori, kao i na osnovu postojećih istraživanja, pokazalo se da sljedeće teme oslikavaju prostorne potrebe i prioritete žena:

• stambena pitanja - žene su danas češće vezane za privatnu sferu, tako da ih, u ovom trenutku, više zanimaju pitanja uređenja stambenih naselja. U svakom slučaju ne treba izgubiti iz vida da je vezanost žena za privatnu sferu slika sadašnjeg stanja, ne i nužno željenog poretka u budućnosti. Važno je i tu buduću rodnu perspektivu, koja podrazumijeva ravnopravnu podjelu obaveza u domaćoj sferi među muškarcima i ženama, imati na umu pri planiranju;

•b ezbjednost (lična sigurnost u javnom prostoru, strah od nasilja) - osvjetljavanje ulica, koridora i parkova. Trebalo bi definisati sadržaje koji će doprinijeti da više ljudi koristi mjesto koje je kritično sa aspekta bezbjednosti;


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

31

• bolje organizovan i efikasan javni prevoz - podsticanje korišćenja javnog prevoza trebalo bi da bude prioritet u gradovima, a studije pokazuju da žene u većoj mjeri koriste ovaj vid transporta;

• postojanje pratećih sadržaja uz stanovanje (lokalne prodavnice, prostori za igru djece...);

• sadržaji koji će doprinijeti da se društveni problemi umanje (npr. centralne zone u naseljima);

• korišćenje urbanog prostora za stvaranje mogućnosti za rad • ulice prilagođene dječjim kolicima • javni prostori prilagođeni slijepim i slabovidim osobama - prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, studije konstantno ukazuju da su žene, u svim krajevima svijeta i svih godišta, u znatno većem riziku od oštećenja vida;

• javni sadržaji za starije osobe - u tradicionalnom modelu, ženama je dodijeljena uloga brige o starima;

• škole, jaslice, vrtići, centri za dnevni boravak djece... • parkovi • prostori za rekreaciju i provođenje slobodnog vremena • igrališta • mjesta za presvlačenje beba na šetalištima • postrojenja za reciklažu • pitanja zaštite životne sredine • javni toaleti...


32

DODATAK 1: VODIČ ZA INTERVJU GENERALNO RAZUMIJEVANJE POJMA „RODNA RAVNOPRAVNOST” 1. Šta pomislite kada čujete pojam „rodna ravnopravnost”? Da li osjećate nelagodu da razgovarate na ovu temu? Ako da, zbog čega? 2. Da li znate da u Crnoj Gori postoji Zakon o rodnoj ravnopravnosti i Nacionalni akcioni plan za uspostavljanje rodne ravnopravnosti? Da li ovo smatrate ispunjavanjem EU obaveze ili stvarnom društvenom potrebom u Crnoj Gori? 3. Da li mislite da bi trebalo nešto promijeniti kada su u pitanju uloge žena i muškaraca u Crnoj Gori? 4. Kako razumijete pojam „rodno-osjetljivog planiranja prostora”? Da li ste ranije čuli za ovaj pojam? Ukoliko bi se oragnizovala obuka ili radionica na ovu temu, da li bi Vas zanimalo da se uključite ? ŽENE PLANERKE 1. Da li ste, kao planerka, nekada iskusili diskriminiciju na osnovu pola? (npr. manjak poštovanja vašeg znanja ili neshvatanje vašeg predloga dovoljno ozbiljno…) 2. Da li ste nekada osjetili da ste u prednosti kao žena planerka? 3. Vaše iskustvo je da u procesu izrade planova (planerske firme) ima – više žena, više muškaraca ili podjednako? 4. Da li ste primijetili neku razliku u razmišljanju (predlozima, prioritetima, interesima) kod žena planerki i kod muškaraca planera ? 5. Vaš utisak je da u procesu donošenja odluka (lokalni i nacionalni nivo) kada su u pitanju planovi ima – više žena, više muškaraca ili podjednako? 6. Da li smatrate da se u Crnoj Gori planira „rodno neutralno” („rodno slijepo” – za neutralne krajnje korisnike) ili su iskustva i interesi muškaraca i žena podjednako uključeni u današnje planiranje? Da li se razmišlja o profilu


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

33

krajnjih korisnika/ca kada se planira? 7. Kako se osjećate kada ste u radnoj grupi u kojoj je većina muškaraca planera, a kako kada je većina žena? 8. Da li smatrate da bi rodno-senzitivan pristup doprinio kvalitetu planova ? Ako da, kako bi se mogle podstaći planerske firme i donosioci odluka da ovaj aspekt više uzimaju u obzir? 9. Da li, kod obraćanja i pisanja tektova, koristite rodno senzitivan jezik (planerka, arhitektica, građanka…)? Da li smatrate da je to bitno? UKLJUČIVANJE GRAĐANA – ŽENE I MUŠKARCI 1. U kojoj mjeri i na koji način uključujete gradjane/ke u procese planiranja? Navedite nekoliko metoda koje koristite. 2. Kada su u pitanju predlozi građana/ki, da li ih posmatrate rodno neutralno ili posebno tretirate iskustva žena i iskustva muškaraca? Da li ste nešto uočili? Šta više zanima koju grupu, da li ove dvije grupe pokreću različite teme? 3. Da li se na javnim raspravama pojavljuje više žena, više muškarca ili podjednako? Kako se osjećate kada na javnim raspravama ima većina muškaraca? 4. Da li postoji dovoljno mogućnosti da žene iskažu svoje prioritete i da učestvuju u planiranju? RODNA RAVNOPRAVNOST I PLANERSKA PITANJA 1. Istraživanja pokazuju da 62% žena u Crnoj Gori osećaju da nemaju istu slobodu kretanja kao muškarci? (strahovi, zabrane…). Kako se planiranjem može uticati na osjećaj sigurnosti u javnom prostoru? 2. Uočeno je da žene u manjoj mjeri koriste automobil, a više javni gradski prevoz. Da li je to tema koja se tiče planera? Da li postoje neke druge teme koje biste smatrali važnim za istaći kada je u pitanju planiranje i rodna ravnopravnost? Možete nam poslati na e-mail expeditio@t-com.me


34

DODATAK 2: IZVJEŠTAJ NAKON RADIONICE „ROD I PROSTOR” 14. decembra 2010, u hotelu „Maestral” u Miločeru NVO EXPEDITIO organizovala je radionicu pod nazivom „Rod i prostor - Integrisanje rodne ravnopravnosti u proces planiranja u Crnoj Gori”. Radionica, kojoj je prisustvovalo 20 učesnika/ca, bila je prvenstveno namijenjena ženama i muškarcima koji/e djeluju u oblasti kreiranja planova, njihovoj implementaciji i donošenju odluka kada je planiranje prostora u pitanju. Radionica „Rod i prostor” održana je kao jedan od četiri okrugla stola u okviru dvodnevnog seminara „Iskustva iz prakse u implementaciji Zakona o uređenju prostora i izgradnji objekata”, koji je organizovalo Ministrastvo uređenja prostora i zaštite životne sredine, u saradnji sa kancelarijom UNDP (Program Ujedinjenih nacija za razvoj) u Crnoj Gori. PROGRAM RADIONICE

10.00-10.15h

Uvodna i pozdravna riječ Tatjana Rajić Koordinarka projekta, NVO EXPEDITIO

O projektu „Rod i prostor Integrisanje rodne ravnopravnosti u proces planiranja u Crnoj Gori”

10.15-10.45h

Rodna ravnopravnost u Crnoj Gori Igor Vučinić Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Odjeljenje za poslove rodne ravnopravnosti

Gender mainstreaming u Crnoj Gori sa aspekta državne politike, osnovni pojmovi za razumijevanje rodne ravnopravnost, EU integracije, rodna statistika…

10.45-11.15h

Stanje ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori Ljubomirka Ljupka Kovaćević Predstavnica NVO Anima

Rezultati istraživanja sprovedenog od strane ženskih NVO, pogled na stanje ženskih ljudskih prava sa aspekta nevladinog sektora

11.15-12.00h

Pauza za kafu

12.00-14.00h

Rodno-osjetljivo planiranje prostora Prof. Anita Larsson School of Technoculture, Humanities and Planning, Karlskrona, Švedska

14.00-15.00h

Pauza za ručak

15.00-15.45h

Iskustva rodno-osjetljivog pristupa planiranju u Crnoj Gori Prof. Jelisava Kalezić Gradevinski fakultet UCG, Podgorica

Primjeri - Blok 5 u Podgorici, Istraživanje: Stav žena o kvalitetu jednog stambenog naselja…

15.45–16.15h

Istraživanje sa planerkama u Crnoj Gori 2010. Tatjana Rajić NVO EXPEDITIO

Predstavljanje rezultata istraživanja sa ženama koje učestvuju u izradi, implementaciji i donošenju odluka kada je u pitanju planiranje prostora u Crnoj Gori (sprovedeno tokom jeseni 2010).

EU perspektiva, iskustva u Švedskoj, koncept rodno-osjetljivog planiranja, primjeri…*


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

35

Učesnici/ce radionice: • Igor Vučinić, Ministarstvo za ljudska i manjinska prava, Odjeljenje za rodnu ravnopravnost, Podgorica • Jelisava Kalezić, Građevinski fakultet Univerziteta Crne Gore, Podgorica • Ljupka Kovačević, NVO Anima, Kotor • Prof. Anita Larsson, School of Technoculture, Humanities and Planning, Karlskrona, Švedska • Ideja Kasumović, dipl. inž. arh., Bijelo Polje • Uranela Radovanić, CAU, Podgorica • Željka Čurović, Tehnoekonomski inženjering, Podgorica • Ksenija Vukmanović, STRUKTURA, Podgorica • Mirka Đurović, „ARHIENT”, Podgorica • Gordana Savić, Opština Mojkovac • Ranka Brajković, Opština Mojkovac • Aleksandra Đorđević, „DIZIKOM”, Herceg Novi • Lidija Tomašević, Herceg Novi • Vuk Iković, Opština Danilovgrad • Sanja Janković, Opština Bar • Nataša Ilinčić, NVO EXPEDITIO, Kotor • Đorđe Trajčevski, NVO „Pravi put”, Tivat • Tatjana Rajić, NVO EXPEDITIO, Kotor • Radmila Vojinović, Podgorica • Vesna Leković, NVO EXPEDITIO, Kotor

Sa radionice “Rod i prostor”


36

Rodna ravnopravnost u Crnoj Gori Igor Vučinić ~ Ministarsto za ljudska i manjinska prava, Odjeljenje za rodnu ravnopravnost Na samom početku, predstavnik Ministarstva predstavio je aktivnosti Odjeljenja za rodnu ravnopravnost. Zatim je govorio o zakonodavnom okviru, stanju u političkom životu kada su žene u pitanju, sudskoj vlasti i ekonomskim i radnim pravima žena u Crnoj Gori. Kada se radi o domaćem zakonodavnom okviru, Ustav Crne Gore propisuje jednake mogućnosti za žene i muškarce. Članom 8 „zabranjuje se svaka neposredna ili posredna diskriminacija po bilo kom osnovu”, dok član 18 ističe da „država jemči ravnopravnost žene i muškarca i razvija politiku jednakih mogućnosti”. Zakon o rodnoj ravnopravnosti usvojen je 2007. godine, a Plan aktivnosti za postizanje rodne ravnopravnosti 2008. Kada je riječ o učešću žena u političkom životu, neka od osnovnih zapažanja su da postoji veoma nizak stepen zastupljenosti žena u radu političkih partija, kao i na visokim funkcijama gdje se donose odluke. Svega 12,3% članica Skupštine Crne Gore su žene, dok je samo jedna žena na ministarskoj funkciji. Takođe je uočen pad zastupljenosti žena na partijskim izbornim listama. Što se tiče zaposlenosti u državnim institucijama, žena ima nešto više nego muškaraca (54%). Žene su, takođe, više zastupljene u sudskoj vlasti. Kada je u pitanju zastupljenost žena u lokalnim samoupravama, od ukupno 21 opštine, samo u jednoj opštini (Kotor) žena obavlja funkciju predsjednice opštine, u dvije opštine žene su na mjestu potpredsjednice opštine, a u četiri opštine na mjestu predsjednice skupštine opštine. Takođe se može primijetiti

Svega 12,3% članica Skupštine Crne Gore su žene, dok je samo jedna žena na ministarskoj funkciji. Kada je u pitanju zastupljenost žena u lokalnim samoupravama, od ukupno 21 opštine, samo u jednoj opštini (Kotor) žena obavlja funkciju predsjednice opštine, u dvije opštine žene su na mjestu potpredsjednice opštine, a u četiri opštine na mjestu predsjednice skupštine opštine.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Na polju preduzetništva, u svega 16% preduzeća žene su osnivačice ili se nalaze na rukovodećoj funkciji. Što se tiče vlasništva, u poređenju sa muškarcima, žene su u znatno manjem broju vlasnice stana, kuće, imanja ili automobila.

37

veoma mali procenat odbornica u skupštinama opština. Uočava se da su žene manje društveno angažovane od muškaraca, osjećaju se manje uticajnima i na lokalnom i na državnom nivou. Takođe je primijećeno da su žene sa visokim obrazovanjem znatno kritičnije prema radu institucija sistema. Kada se radi o ekonomskom položaju i zaposlenosti žena, oko 45% nezaposlenih čine žene. Međutim, u nekoliko posljednjih godina primjećuje se trend pada učešća žena u ukupnom broju nezaposlenih. Na polju preduzetništva, u svega 16% preduzeća žene su osnivačice ili se nalaze na rukovodećoj funkciji. Što se tiče vlasništva, u poređenju sa muškarcima, žene su u znatno manjem broju vlasnice stana, kuće, imanja ili automobila.

Stanje ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori Ljubomirka Ljupka Kovačević ~ NVO Anima, Kotor U svom izlaganju, Ljupka Kovačević predstavila je ideje feminizma i dala pregled stanja ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori. Pregled stanja ženskih ljudskih prava u Crnoj Gori rezultat je istraživanja koje je realizovala NVO Anima u saradnji sa aktivistkinjama ženskog nevladinog sektora tokom 2007.

Muškarci i žene u Crnoj Gori približno su obrazovani, ali rodna neravnopravnost opstaje po inerciji, kao nešto što je opstajalo vjekovima unazad.

godine. Muškarci i žene u Crnoj Gori približno su obrazovani, ali rodna neravnopravnost opstaje po inerciji, kao nešto što je opstajalo vjekovima unazad. Pravna jednakost postoji, ali u realnosti nije sasvim tako. U društvu je mnogo lakše govori o seksualnim orijentacijama i nacionalnim razlikama nego o muško-ženskoj neravnopravnosti. U zemljama u tranziciji problem je naručito veliki - nasilje nad ženama je veće, ekonomska moć žena se smanjuje, prostitucija i trgovina ljudima opstaju, postoji proces repatrijarhalizacije i ponovni uticaj religije...


38

Da su žene dvostuko opterećene dokumenta o stanju ženskih ljudskih prava koja dostavljaju (neplaćenim radom u kući Odboru Ujedinjenih nacija za uklanjanje diskriminacije nad i poslovnim obavezama) ženama (CEDAW izvještaj). Anima je, zajedno sa aktivistkinjama smatra 65% žena i 35% ženskog nevladinog sektora, realizovala tzv. CEDAW izvještaj u muškaraca u Crnoj Gori. Sve zemlje, na zvaničnom/držanom nivou, „uljepšavaju” svoja

sjenci koji govori o stanju ženskih prava sa aspekta nevladinih organizacija. Neka od zapažanja iz ovog istraživanja su: - da su žene diskriminisane smatra 68,6 % žena i 35% muškaraca; - zbog slabije mogućnosti zapošljavanja, manja je ekonomska moć žena, i manje je žena u politici; - da su žene dvostuko opterećene (neplaćenim radom u kući i poslovnim obavezama) smatra 65% žena i 35% muškaraca; - da žene ne mogu imati i porodicu i političku karijeru smatra 28,4% muškaraca i 11,8% žena; - da je ženama mjesto u kući, a da politiku treba prepustiti muškarcima misli 27,6% muškaraca i 9,8% žena; - žene misle da je sadašnji položaj žena u osnosu na period prije 1990. godine puno gori, dok muškarci smatraju da je bolji; - žene smatraju da su za postizanje ravnopravnosti najvažne dvije stvari - stimulacija očeva da se bave djecom i vrednovanje i plaćanje rada u kući, dok muškarci misle da su to druge dvije stvari - obrazovanje i ravnopravnost na poslu; - za muškarce u Crnoj Gori, briga za djecu je najvažnija osobina žena, dok je za žene u Crnoj Gori samostalnost najvažnija; - ono što ometa žene da se bave politikom je tradicionalni pogled na svijet, što smatraju i žene i muškarci; - 50% muškaraca smatra da žene i muškarci imaju podjednaku

Za muškarce u Crnoj Gori, briga za djecu je najvažnija osobina žena, dok je za žene u Crnoj Gori samostalnost najvažnija.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

39

slobodu kretanja, dok samo 21% žena smatra to isto; - i žene i muškarci smatraju da muškarci slobodno vrijeme provode u kafani i na sastancima, a žene radeći u kući; Žene se ne osjećaju odgovornima za stanje u društvu, i to je problem. To znači da moć odlučivanja u Crnoj Gori imaju muškarci.

Rodno-osjetljivo planiranje Prof. Anita Larsson, arhitektica i planerka ~ Vanredna profesorka na Tehnološkom institutu Blekinge, Švedska (1999 – 2006) Prof. Anita Larsson je radila kao gradska planerka. Doktorirala je u oblasti socijalnog stanovanja 1990. godine i od tada se bavi tematikom roda i prostora. Bavila se istraživanjem na temu stanovanja u Južnoj Africi i strateškim planiranjem u Švedskoj. Radila je kao vanredna profesorka na Tehnološkom institutu Blekinge u periodu 1999-2006. Rodna ravnopravnost, po njoj, podrazumijeva jednake mogućnosti i za žene i za muškarce i, takođe, odnosi se na ulogu muškarca u porodici i društvu. Opšti cilj politike rodne ravnopravnosti u Švedskoj, koju je usvojio švedski parlament (Riksdag) u maju 2006, je da osigura da žene i muškarci imaju istu moć da oblikuju društvo i vlastiti život. Ostali ciljevi politike rodne ravnopravnosti (ukratko): • Jednaka podjela moći i uticaja. • Ekonomska ravnopravnost između žena i muškaraca. • Jednaka podjela neplaćenog kućnog rada i staranja. • Eliminacija nasilja muškaraca nad ženama.


40

Neka od načela EU Strategije za ostvarivanje ravnopravnosti između žena i muškaraca 2010-2015: • jednaka ekonomska nezavisnosti žena i muškaraca; • jednake plate za isti rad; • ravnopravnost u donošenju odluka; • dostojanstvo, integritet i eliminacija rodno zasnovanog nasilja; • promovisanje rodne ravnopravnosti izvan EU • horizontalna pitanja (rodne uloge, zakonodavstvo i upravljački instrumenti) Iz jednog ranijeg EU dokumenata prof. Larsson je izdvojila citat: „Naličje zaposlenosti je život van radnog mjesta. Povećanje zapošljavanja žena ne može se postići bez rješavanja pitanja kućnih i porodičnih obaveza kako žena tako i muškaraca. Dobra ravnoteža između posla i privatnog života – usklađivanje vremena za kuću i posao – od ključnog je značaja za povećanje zapošljavanja žena, kao i za preuzimanje više obaveza u kući od strane muškaraca”. „Evropska povelja o rodnoj ravnopravnosti na lokalnom nivou“, koju je usvojio Savjet evropskih opština i regiona, još jedan je dokument značajan za ovu temu. http://www.ccre.org/docs/ charte_egalite_en.pdf Ukoliko želimo da radimo na budućoj prostornoj strukturi, treba da planiramo imajući u vidu ravnopravne odnose između žena i muškaraca u budućnosti. Po shvatanju prof. Larsson, planiranje je sredstvo za promovisanje rodne ravnopravnosti u društvu, tako što će olakšati mogućnosti za žene i muškarce da jednako dijele odgovornosti kako u javnoj tako i privatnoj/porodičnoj sferi. Ponekad, planerke nijesu rodno osviješćene i imaju tendenciju da rade na isti način kao i planeri. Zbog toga su planovi rodno-slijepi.

Naličje zaposlenosti je život van radnog mjesta. Povećanje zapošljavanja žena ne može se postići bez rješavanja pitanja kućnih i porodičnih obaveza kako žena tako i muškaraca. Dobra ravnoteža između posla i privatnog života – usklađivanje vremena za kuću i posao – od ključnog je značaja za povećanje zapošljavanja žena, kao i za preuzimanje više obaveza u kući od strane muškaraca.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

Načini podređivanja žena u procesu planiranja:

Načini podređivanja žena u procesu planiranja:

• Povezivanje žena sa

• Zanemarivanje doprinosa neplaćenog rada

privatnom/porodičnom sferom; • Zanemarivanje doprinosa neplaćenog rada; • Veće vrednovanje pitanja vezanih za proizvodnju, nego pitanja koja se odnose na društvenu reprodukciju;

41

• Povezivanje žena sa privatnom/porodičnom sferom

• Veće vrednovanje pitanja vezanih za proizvodnju, nego pitanja koja se odnose na društvenu reprodukciju Oblasti od posebne važnosti za planiranje (ove stavke treba analizirati kako iz rodne tako i perspektive svakodnevnog života): • Društvena infrastruktura - (Javni) objekti koji olakšavaju svakodnevni život - centri za dnevni boravak djece, škole, biblioteke, bolnice, centri za okupljanje građana/ki, itd. • Transportna infrastruktura - U Švedskoj žene koriste javni prevoz češće nego muškarci. Muškarci putuju na veće udaljenosti nego žene, dok putovanje žena uključuje više zaustavljanja: da bi obavile kupovinu, prihvatile djecu iz obdaništa, itd. • Uređenje trgovačkih objekata • Sigurnost i bezbjednost Metode za dobijanje rodno osviješćenog znanja o svakodnevnom životu: • Učešće javnosti kako bi se uključila iskustva iz svakodnevnog života • Razdvajanje statističkih podataka za žene i muškarci, sa odgovarajućom analizom rodne ravnopravnosti - statistike otkrivaju postojeće uslove, a ne „kako je“ muškarcima i ženama • Vremenska geografija (Torsten Hägerstrand)


42

Kada govorimo o uključivanju javnosti, konvencionalno planiranje podrazumijeva pristup „odozgo”, dok novi pristup planiranju, tzv. pristup „odozdo” uključuje iskustva ljudi za koje planiramo. U koju fazu planiranja treba uključiti javnost? - U ranu fazu: da bismo dobili znanje koje će koristiti u daljem procesu planiranja, što, sa druge strane, obezbjeđuje legitimitet - U kasniju fazu: samo da bismo obezbijedili legitimitet, ali time dobijamo ograničeno znanje od građana/ki Prilikom učešća javnosti važno je razmotriti sljedeće: - Na koji način pozvati učesnike/ce - Obezbijediti da „svi/e“ imaju mogućnost da učestvuju - Voditi računa o mjestu održavanja sastanaka - Voditi računa o vremenu održavanja sastanaka - Voditi bilješke koje će kasnije biti proslijeđene - Biti svjestan/na stava „Ne u mom dvorištu” (NIMB-problem) Metode uključivanja građana/ki: • Diskusije u grupama sastavljenim prema polu, starosnoj dobi, itd. • SWOT analiza • Fokus grupe (za razmatranje određenih tema) • Šetnja određenim područjem zajedno sa njegovim stanovnicima/cama (evaluaciona šetnja) • Učenici/ce pišu kraće sastave, itd.

Metode uključivanja građana/ki:

• Diskusije u grupama sastavljenim prema polu, starosnoj dobi, itd. • SWOT analiza • Fokus grupe (za razmatranje određenih tema) • Šetnja određenim područjem zajedno sa njegovim stanovnicima/ cama (evaluaciona šetnja) • Učenici/ce pišu kraće sastave, itd.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

43

Šta planeri/ke treba da zapamte: - Koristite odgovarajući jezik; - Budite otvoreni, bez predrasuda; -P repoznajte svakodnevna životna iskustva žena i muškaraca (oni/e ne govore jezikom planera/ki!); -P rihvatite ozbiljno mišljenja, ideje, vizije, itd. žena i muškaraca; -N astavite dijalog dajući nove predloge i omogućite davanje povratnih informacija;

Istraživanje specifičnih potreba žena u urbanim naseljima u Crnoj Gori Prof. Jelisava Kalezić pokrenula je inicijativu da se uvede izborni predmet “Rodno osjetljivo planiranje prostora” (radni naziv: “Planiranje posebnih potreba”) na Arhitektonskom fakultatu Univerziteta Crne Gore.

Prof. Jelisava Kalezić ~ Građevinski fakultet Podgorica

Način korišćenja prostora, kao najvažnijeg i sveobuhvatnog resursa jedne zajednice, u potpunosti odražava stepen razvijenosti i odnose uspostavljene u toj zajednici. Svaki oblik razvoja i organizovanosti zajednice očitava se iz urbanih matrica gradova. Zakonomjernost odnosa prostornih i urbanih matrica i oblika društvene organizovanosti zajednice je


44

univerzalna. I naše vrijeme prikazuje u svojim urbanim matricama pravu suštinu demokratičnosti društva. Što je više raznovrsnih mogućnosti korišćenja javnog prostora za različite socijalne, starosne, rodne, profesionalne i druge grupe, to je razvijenija demokratija u toj zajednici. Iz dosadašnjih programa saradnje Centra za ženske studije i studije roda Univerziteta u Oslu sa Univerzitetom Crne Gore pokrenuti su različiti projekti i studijski programi iz oblasti ženskih studija. Projekat STAV ŽENA PREMA KVALITETU URBANOG PROSTORA JEDNOG STAMBENOG NASELJA U PODGORICI, koji je urađen na Građevinskom fakultetu u okviru predmeta Prostorno i urbanističko planiranje i prezentovan na konferenciji održanoj u martu 2005. u Podgorici, ukazuje da je rodno-senzitivno posmatranje korišćenja urbanog prostora moguće. Na osnovu iskustva iz navedenog projekta, urađena je aplikacija za novi projekat pod naslovom: ISTRAŽIVANJE SPECIFIČNIH POTREBA ŽENA U URBANIM NASELJIMA U CRNOJ GORI. Prvo istraživanje iz toga projekta bilo je usmjereno na: ISTRAŽIVANJE URBANIH MATRICA SA ASPEKTA DEMOKRATIČNOSTI KORIŠĆENJA PROSTORA Istraživano je korišćenje, opremljenost i dostupnost prostora gradskih parkova. Područje na kome je istraživanje rađeno je središnji region Crne Gore, gradovi Podgorica, Danilovgrad i Nikšić. ŠTA JE POKAZALO ISTRAŽIVANJE? U postavljenim ciljevima istraživanja nastojala se uspostaviti veza između prostorne/urbane matrice gradova Podgorice, Danilovgrada i Nikšića i korišćenja parkova kao važnih gradskih

Što je više raznovrsnih mogućnosti korišćenja javnog prostora za različite socijalne, starosne, rodne, profesionalne i druge grupe, to je razvijenija demokratija u toj zajednici.


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

45

objekata javnog prostora, radi uspostavljanja relacije između urbane matrice i demokratičnosti korišćenja prostora. U ovom smislu ustanovljeno je postojanje parkova kao važne forme javnog prostora. Parkovi su nastajali kao sastavni dio urbanističkog plana ili je neka prirodna pogodnost indukovala stvaranje parka. U Danilovgradu je u potpunosti prepoznatljivo da je jedini gradski park nastao na osnovu postavke prvog urbanističkog plana, krajem 19. vijeka. Isti je slučaj i u Nikšiću, gdje postoji samo jedan gradski park. Park-šuma Trebjesa se uređuje na osnovu prirodne pogodnosti blizine pošumljenog uzvišenja koje se dalje kultiviše i otvara za posjetioce. U Podgorici, uz Moraču i Ribnicu projektovanim ozelenjavanjem stvorene su površine koje su kasnije, projektovanjem i daljom kultivacijom, pretvorene u parkove. Takođe, kroz kasnije urbanističke planove uređene su zaštitne šume na Gorici, Zlatici i u Tološima i koriste se kao park-šume. U tom smislu može se pratiti kontinuitet planiranja parkova u Podgorici, Danilovgradu i Nikšiću, od kraja 19. vijeka. Uočeni kontinuitet je važan jer je pretpostavka stvaranja odnosa građana/ki prema gradskom prostoru. Potvrđuje se da je položaj parkova takav da se, uglavnom, uspostavlja veza između gušće naseljenih gradskih zona i parka. U Nikšiću je izostalo formiranje još jednog gradskog parka u vrijeme intenzivne urbanizacije od sredine 50tih godina 20. vijeka, tako da se to bitno odražava na današnju situaciju, tj. veliku udaljenost novih gradskih zona od parka. U svim navedenim gradovima u naseljima sa pretežno porodičnim stanovanjem nijesu formirane parkovske površine. Na prvi pogled, njihova potreba i opravdanost umanjena je zbog postojanja pojedinačnih bašti u okviru sopstvene parcele. Međutim, očigledno je da bašta oko kuće ne može da zamijeni


46

park i to po mnogim elementima (socijalni i psihološki

Slobodno vrijeme u parku

– susreti, druženje, komunikacija; rekreativni – džoging,

(plava-Podgorica, narandžasta-Danilovgrad, zelena-Nikšić)

grupne vježbe, kulturni – koncerti, performansi). Čak i u slučajevima kada su u urbanističkim planovima za ovakva naselja predviđane površine za dječja igrališta, najčešće nijesu izgrađena, već su te površine dobile drugu namjenu. U tom kontekstu, pitanje dostupnosti gradskih parkova utiče na demokratičnost korišćenja (koja je samo potencijalna), jer zbog udaljenosti gradskog parka, veliki broj stanovnika ih uopšte ne posjećuje. Na pitanje koliko slobodnog vremena žene u gradovima Podgorica, Nikšić i Danilovgrad provode u parkovima, moglo

Jednom nedjeljno ili rjeđe

bi se precizno odgovoriti tek na osnovu dužeg organizovanog posmatranja. U tom smislu, anketa koja je provedena daje odgovor koji je validan u kontekstu ovoga istraživanja. Takođe predstavlja indikator za moguća druga istraživanja. U Podgorici procenat žena koje provode vrijeme u parku jednom nedjeljno ili ređe je 26,32%, 2-4 puta nedjeljno 35,34%, a skoro svakodnevno 26,32%. U Nikšiću, u park jednom nedjeljno ili ređe ide 46,15% žena, 2-4 puta nedjeljno 30,7%, a skoro svakodnevno 23%; U Danilovgradu 33% upitanih žena ide u park jednom nedjeljno ili ređe, 53,33% njih 2-4 puta nedjeljno, a skoro svakodnevno 13,33%.

2-4 puta

Iz ovih odgovora može se zaključiti da veći grad upućuje na češće korišćenje parka: skoro svakodnevno u Podgorici u park odlazi 26,32% upitanih, u Nikšiću 23%, a u Danilovgradu svega 13,33%. Struktura vremena anketiranih žena, dobijena na osnovu ankete, pokazuje da se za rekreaciju i sport u Podgorici nedjeljno prosječno odvoji 4,41% vremena, a za društvene kontakte10,63%. U Nikšiću žene prosječno nedjeljno za

Skoro svakodnevno


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

47

rekreaciju i sport odvoje 3,79% vremena, a na društvene kontakte 12,76%. U Danilovgradu za rekreaciju i sport žene odvoje svega 1,38% vremena, a za društvene kontakte 13,79%. Važno je istaći da bi bilo veoma korisno organizovati obimnije istraživanje korišćenja vremena kod ženskog dijela stanovništva. Ovom anketom je pokazano, kada je u pitanju nedjeljni fond vremana, da su ispitanice uspjele da u prosjeku rasporede 106 sati. Ako se pretpostavi da je za spavanje rezervisano 50 sati (7x7), ostaje neraspoređeno 12 sati. U Podgorici vrijeme u parku 27,06% upitanih provodi u šetnji, 11,07% sa djecom ili unucima, 9,02% za trening i džoging, 32,55% u razgovoru i druženju, 16% za odmor, 3,53% za izvođenje kućnog ljubimca i 0,78% za druge aktivnosti. U Nikšiću vrijeme u parku 24,51% upitanih provodi u šetnji, 11,28% sa djecom ili unucima, 10,89% za trening i džoging, 31,13% u razgovoru i druženju, 18,29% za odmor, 3,50% za izvođenje kućnog ljubimca i 0,39% za druge aktivnosti. U Danilovgradu vrijeme u parku 34,78,% upitanih provodi u šetnji, 10,87% sa djecom ili unucima, 0,00% za trening i džoging, 41,30% u razgovoru i druženju, 8,70% za odmor, 2,17% za izvođenje kućnog ljubimca i 2,17% za druge aktivnosti. Rastojanje od parka je važan indikator. Od ukupnog broja ispitanih u Podgorici, manje od 10 minuta do najbližeg parka ima 45,86%, između 10 i 20 minuta 26,32%, a od 20 do 30 minuta 18,05%, preko 30 minuta čak 9,77%. U Nikšiću 31,87% ispitanica stanuje na odstojanju manjem od 10 minuta od parka, 41,76% na odstojanju 10-20 minuta, za 20-30 minuta do parka stigne 14,29% upitanih, a na preko 30 minuta udaljenosti od parka živi 12,09% anketiranih žena. U Danilovgradu na pješačkom rastojanju do 10 minuta stanuje 63,33% anketiranih,


48

na 10-20 minuta 23,33%, na 20-30 minuta 3,33%, a na preko 30 minuta 6,67%. U sva tri grada anketirane žene su u velikom procentu smatrale da park treba da ima još neke objekte i sadržaje. U Podgorici 84,95% anketiranih smatra da je potrebno još parkovskih sadržaja i objekata, u Nikšiću isto, 84,95%, a u Danilovgradu čak 93,94%. Upitanice su ocjenjivale kvalitet zelenila, čistoću i raznovrsnost opreme u parkovima. U sva tri grada najbolje ocjene (1-5) su date za kvalitet zelenila, u Podgorici 3,51, Nikšiću 3,78 i Danilovgradu 3,45. Za čistoću u parkovima su ocjene: Podgorica 2,62, Nikšić 2,95, Danilovgrad 2,17. Raznovrsnost opreme parka je ocijenjena: Podgorica 2,29, Nikšić 3,13 i Danilovgrad 1,66. Normativi i standardi za opremljenost naselja parkovskim površinama i kako se oni primjenjuju komentarisani su u poglavlju 10. Važno je zaključiti da je studija Standardi servisa za planiranje gradskih naselja iz 1970. godine, autora prof. dr Božidara Milića, u potpunosti aktuelna i primjenjiva. Nažalost ne i za nove djelove Podgorice, Nikšića i Danilovgrada. Nepovoljno je što novim Prostornim planom Republike nijesu definisani standardi za planiranje gradskih naselja, već je to ostavljeno nadležnosti lokalnih uprava. Tokom istraživanja zapaženo je da je javni prostor generalno neodgovarajuće predstavljen u Zakonu o uređenju prostora i izgradnji objekata (Sl. list Crne Gore br. 51/08). Zakonom o uređenju prostora i izgradnji objekata nije na zadovoljavajući način istaknut značaj javnog gradskog prostora. U čl. 7, stavu 2. Zakona, precizirano je: „Lokalnim objektima od opšteg interesa smatraju se:


Istraživanje “Rodna osviješcenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori”

49

vodovodna, telekomunikaciona i kanalizaciona infrastruktura, toplovodi, opštinski putevi (lokalni i nekategorisani) i prateći objekti; ulice u naseljima i trgovi, parking prostori, pijace; groblja; podzemni i nadzemni prolazi; javne garaže; objekti distributivne mreže naponskog nivoa do 35 KV, javna rasvjeta, javne i zelene površine, gradski parkovi i dr.” Javni gradski prostor, čije je urbano zelenilo sastavni dio posebne nomenklature, čini samu srž grada. U tom smislu, neophodno je Zakonom dati širu nomenklaturu osim saopštene: „... ulice u naseljima i trgovi” ili „... javne i zelene površine, gradski parkovi i dr. “ Nijesu pomenuti: šetališta, kejovi, obale rijeka, jezera, mora, gradske i druge plaže, pješačke i biciklističke staze, dječja igrališta, i drugi objekti javnog prostora. Konkretno, urbano zelenilo se razvrstava prema funkcijama:

- društveno-rekreativna;

- zaštitno-higijenska;

- ambijentalno-dekorativna;

- ambijentalno-memorijalna;

- utilitarna.

Ove funkcije se ostvaruju kroz različite objekte zelenila: parkšume, gradski parkovi, manji parkovi, blokovsko zelenilo, vrtovi, drvoredi, zaštitno zelenilo, botaničke bašte, zelenilo uz istorijske i spomeničke komplekse, zelenilo uz sportske centre. Generalno, očekivani rezultati su postignuti: a) N a opisanom uzorku je pokazano koliko slobodnog vremena žene u gradovima Podgorica, Nikšić i Danilovgrad provode u parkovima.


50

b) Može se zaključiti da je postignut zadovoljavajući, ali ne i dovoljan, nivo demokratičnosti u korišćenju ovog javnog prostora, jer prosječno preko 70% ispitanica stanuje na udaljenosti manjoj od 20 minuta hoda do najbližeg parka. c) Struktura vremena na nedjeljnom nivou i vremena boravka u prostoru parka je prikazana. d) Moguće je, iz obrađenih rezultata, razmatrati kako životna dob i obrazovanje utiču na korišćenje slobodnog vremena u parku. e) Na osnovu ocjene kvaliteta zelenila, čistoće, opremljenosti i dr. parka u naselju u kojem žive ispitanice, jasni su zahtjevi za poboljšanje čistoće, sadržaja i opremljenosti parkova. f) Na osnovu izvršenih analiza dobijenog materijala ukazuje se potreba za konkretnim djelovanjem: poboljšanje kvaliteta postojećih parkova i formiranje novih. g) P rimjenu standarda za opremljenost naselja neophodno je precizirati kroz prostorno-plansku dokumentaciju na svim nivoima, državnom i lokalnim. h) Nadležnim zakonom je neophodno dati mnogo precizniju nomenklaturu javnog prostora, uključujući i urbano zelenilo.


Istra탑ivanje sastavljeno u Kotoru, februara 2011.


Millions discover their favorite reads on issuu every month.

Give your content the digital home it deserves. Get it to any device in seconds.