Šejh Abdul Kadir Gejlani
SUFIZAM nefsu i navikao svoj jezik na to, Allah će sa time raširiti njegova prsa i pročistiti njegovo znanje i on neće moći to podnositi. Kada je čuje od drugoga, prezrijeće to i prekoriće ga za nju u sebi, a ako ga pozove da prestane s time, imaće nagradu. Treće je: da se čuva da nekome nešto obeća, pa da to ne ispuni, a u mogućnosti je da to uradi, osim u slučaju jasne smetnje. Bolje da potpuno napusti obećavanje, što je jače u njegovom djelovanju i podesnije za njegov Tarikat, jer je obećanje ravno laži. Ako tako uradi, otvoriće mu se vrata darežljivosti, stepen stida, daće mu se ljubav iskrenih i visoko mjesto kod Allaha, uzvišena je Njegova slava. Četvrto je: da izbjegava da proklinje išta od stvorenog, ili da uznemirava bilo šta, počevši od trunke (atoma) pa do svega iznad nje, jer je to od ahlaka odabranika i iskrenih. On će imati lijepe posljedice time što će ga Allah čuvati na Dunjaluku. Osim ovoga, On će za njega pripremiti kod Sebe velike deredže, izbaviće ga iz zamki propasti i sačuvaće ga od stvorenja, opskrbiće ga milostivošću robova prema njemu i bliskošću sa Njim, Azze ve Dželle. Peto je: da izbjegava da uči dovu protiv bilo koga od stvorenja, pa makar mu i zulum učinio. On ga ne smije uznemiravati svojim jezikom niti mu uzvraćati svojim djelima, već će to podnositi radi Allaha, Tebareke ve Te’ala. Neće uzvraćati ni riječima ni djelom, jer je to osobina koja svoga posjednika uzdiže do najvećih deredža. Kada se čovjek okiti njom dostignuće časni položaj na Dunjaluku i Ahiretu, ljubav i omiljenost u srcima svih stvorenja, i bliskih i dalekih, odaziv na dovu, uzvišenost u dobra i veličinu na Dunjaluku u srcima mu’mina. Šesto je: da ne osporava šehadet bilo koga od Ehli kible, bilo radi širka, kufra ili munafikluka. To je to najbliže milosti i najuzvišenija deredža, to je upotpunjenje sunneta i udaljavanje od miješanja u znanje Allaha, Slavljenog i Uzvišenog. To je, isto tako, udaljavanje od Allahovog, Azze ve Dželle, prezira i približavanje zadovoljstvu i milosti Uzvišenog Allaha, jer su to časna i plemenita vrata kod Allaha. Time će rob naslijediti samilost prema svim stvorenjima. Sedmo je: izbjegavanje gledanja i želje za bilo čime od zahirske ili batinske nepokornosti, te uzdržavanje svojih organa od toga. Ovakvo djelo koje ima najbržu nagradu za srce i tijelo na Dunjaluku, uz ono što Uzvišeni Allah čuva za njega od dobra na Ahiretu. Molimo Uzvišenog Allaha da nas sve obdari sa postupanjem po ovoj osobini, i da izbaci naše prohtjeve iz naših srca. Osmo je: da izbjegava da kod stvorenja ima bilo kakvu potrebu, kako malu tako i veliku, već treba svoje potrebe da uzdigne iznad svih stvorenja, i onih što su mu potrebne i onih od kojih je neovisan. Zaista je ovo potpunost veličine abida i počast muttekina. Sa ovim on jača za naređivanje dobra i odvraćanje od zla, jer će kod njega sva stvorenja biti na jednom stepenu, u suštini jednaki. Ako bude ovako, Allah Uzvišeni će ga prevesti do neovisnosti, ubjeđenja i pouzdanja u Njega, Azze ve Dželle. On neće nikoga uzdizati radi svoga prohtjeva, i ljudi će biti kod njega u suštini jednaki. Sigurno je da su ova vrata veličina mu’mina i počast muttekina, i to su vrata koja su najbliža Ihlasu. Deveto je: da obavezno prekine očekivati od ljudi da ispunjavaju njegove pohlepe, te da njegov nefs ne bude pohlepan ni prema čemu što je u njihovim rukama, jer je to najveća veličina, čista neovisnost, ogroman posjed, uzvišeni ponos,
42
tajnosti i u javnosti biti jedno, a tako će biti i sa njegovim govorom. Za njega će stvorenja po pitanju savjetovanja (nasihata) biti jedno, jer on ne smije biti od onih koji savjetuju a spominju bilo koga od Allahovih stvorenja po zlu ili ga napadaju radi nekog djela, ili vole da se kod njih neko spominje po zlu, ili mu je srcu drago kada se kod njega neko spomene po zlu, jer je ovo nesreća za abide, truhlost za pobožnjake i propast za zahide, osim ako ga Allah, Azze ve Dželle, ne pomogne sa čuvanjem njegovog jezika i srca sa Svojom milošću.
iskreno ubjeđenje, ljekoviti i ispravni tevekkel. To su jedna od vrata pouzdanja u Allaha, Azze ve Dželle, jedna od vrata zuhda, sredstvo sa kojim se postiže suzdržavanje (vera) i upotpunjavaju obredi. Ovo je jedan od znakova (alameta) onih koji su se potpuno posvetili Allahu, Tebareke ve Te’ala. Deseto svojstvo je: skrušenost, jer se sa njom gradi stepen abida, povećava se njegova deredža i upotpunjava se veličina i stepen kod Allaha Uzvišenog i kod stvorenja, pa on može izvršavati šta god hoće od poslova Dunjaluka i Ahireta. Ovo je svojstvo korijen svih djela, pokornosti, njegove grane i izvršenje, sa njim rob dostiže stepen salihina koji su zadovoljni svime od Allaha, i u izobilju i u oskudici. To je potpunost takvaluka i poniznosti, a ta poniznost je da rob ne susretne bilo koga od ljudi a da ne smatra da je taj bolji od njega, i da kaže: “Vjerovatno je ovaj čovjek kod Allaha bolji od mene i ima veću deredžu.” Ako je ovaj mlad, reći će: “On nije griješio prema Allahu, a ja jesam, i nema sumnje da je bolji od mene.” Ako je star, reći će: “Ovaj je robovao Allahu prije mene.” Ako je alim, reći će: “Ovome je dato ono što ja nisam uspio dosegnuti, i postigao je što ja nisam postigao. On zna ono što ja ne znam, i on radi po tom znanju.” Ako je džahil, reći će: “Ovaj Allahu griješi iz neznanja, a ja Mu griješim sa znanjem, i ne zna se sa čime će on skončati, a sa čime ću ja skončati.” Ako je kafir, reći će: “Ne znam da li će možda on primiti islam i okončati sa najboljim djelom, a možda ću ja postati kafir i okončati sa najgorim djelom.” Ovo su vrata nježne i brižne ljubavi, kao i zebnje pune straha, prvo sa čime se susreću i posljednje što preostaje robovima. Ako rob bude ovakav, Allah će ga osloboditi od nesreća, dovesti ga do stepena upućivanja ljudi Allahu, Azze ve Dželle. On će biti jedan od odabranih i voljenih prijatelja Rahmana, biće jedan od neprijatelja Iblisa, Allahovog neprijatelja, Allah ga prokleo. Ovo su, isto tako, i jedna od vrata Milosti. On će sa time presjeći put kibura i veze samodopadljivosti, i odbiće stepen uzvišenosti i odstraniti stepen veličine za svoj nefs u vjeri i na Dunjaluku i na Ahiretu. Ovo je slanost - srž, suština ibadeta i konačna počast zahida i ukras nasika (osamljeni privrženici). Nema bolje stvari od toga, jer sa time on prekida svoj jezik od spominjanja svih svjetova. Njegovo djelo se neće upotpuniti osim s time, i iz njegovog srca će izaći tmina, nepravda i kibur u svim halovima. Njegov jezik će i u tajnosti i u javnosti jedno govoriti, njegovo htijenje će i u
BEHAR 93-94
Tevekkul (pouzdanje) Sto se tiče tevekkula, njegova osnova je u Njegovim, Azze ve Dželle, riječima: “A ko se u Allaha pouzda, On mu je dovoljan.” (65:3), i Njegovim, Uzvišen je On, riječima: “I u Allaha se pouzdajte, ako ste vjernici!” (5:23) Od Abdullaha ibn Mes’uda r.a. se prenosi da je Allahov Poslanik a.s. rekao: “Vidio sam sve narode na Velikom zboru, i vidio sam moj ummet kako je ispunio i brda i doline i začudio sam se njihovom brojnošću i pojavom, pa mi je rečeno: ‘Jesi li zadovoljan?’ i ja rekoh: ‘Jesam!’ Rečeno mi je: ‘Od ovih će sedamdeset hiljada ući u Džennet bez polaganja računa, oni se nisu igrali sa vatrom, niti tražili loše predznake, niti su izvrdavali, već su se u svoga Gospodara pouzdavali.” Tada je ustao ‘Akkaš ibn Mihsan el-Esedi i rekao: “O Allahov Poslaniče, moli Allaha da me učini jednim od njih!”, pa Allahov Poslanik a.s. reče: “Allahu naš, učini ga jednim od njih!” Tada ustade drugi čovjek i reče: “Moli Allaha da i mene učini jednim od njih!”, pa Alejhiselam reče: “Preduhitrio te Akkaš.” Suština (hakikat) tevekkula je prepuštanje svih stvari Allahu, Azze ve Dželle, bijeg od tmina odabiranja i planiranja, uzdizanje do područja osvjedočenja (šuhud) u propise i određenja, tako da rob odluči da neće tražiti mijenjanje svoga udijela, jer ono što mu je dodijeljeno neće ga mimoići, a ono što mu nije određeno neće ga zapasti. Tako se njegovo srce smiri sa time, i nađe smiraj (jatmeine) u obećanju svoga Gospodara pa uzima samo od svoga Gospodara. Tevekkul ima tri stepena: tevekkul (pouzdanje), teslim (predavanje) i tefvid (prepuštanje). Tevekkul je smirenje sa obećanjem njegovog Gospodara, posjedniku teslima je dovoljno Njegovo znanje, a posjednik tefvida je zadovoljan Njegovom odredbom. Rečeno je: “Tevekkul je početak, teslim je sredina, a tefvid je kraj.” Rečeno je i: “Tevekkul je osobina mu’mina, teslim je osobina evlija, a tefvid je osobina muvehhida.” Rečeno je i: “Tevekkul je osobina običnog svijeta (avamm), teslim je osobina odabranika (havass), a tefvid je osobina odabrane elite (havassul-havass)” Rečeno je i: “Tevekkul je osobina svih vjerovjesnika, teslim je osobina Ibrahima, a tefvid je osobina našeg Vjerovjesnika, Allahov Salat na svima njima.” Tevekkul u svojoj potpunoj suštini je imao Ibrahim Prijatelj a.s. u trenutku kada je rekao Džibrilu a.s.: “Ako je od tebe (pomoć), ne treba!”, jer je njegov nefs nestao tako da od njega nije bilo ni traga, pa on pored Allaha nije vidio nikoga osim Allaha, Azze ve Dželle. Sehl ibn Abdullah, Allah Uzvišeni mu se smilovao, je rekao: “Prvi stepen u tevekkulu je da rob bude pred Allahom, Azze ve Dželle, kao mejt pred gasalom, koji ga okreće kako hoće, a on se ne može ni pokrenuti niti upravljati. Mutevekkel u Allaha, Subhanehu ve Te’ala, je čovjek koji ništa ne pita, niti šta hoće, niti odbija, niti zadržava.”
BEHAR 93-94
Također je rečeno: “Tevekkul je potpuna predanost.” Hamdun, Allah Uzvišeni mu se smilovao, je rekao: “To je da se čvrsto držiš Allaha, Azze ve Dželle.” Ibrahim el-Havvas, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: “Suština tevekkula je napuštanje straha i nade od bilo koga mimo Allaha, Azze ve Dželle.” Rečeno je: “Tevekkul je svesti život na jedan dan, i napustiti brige za sutra.” Ebu Ali er-Ruzbari, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: “Očuvanje tevekkula je na tri stepena: Prvi je da kada mu se dadne bude zahvalan, a kada mu se uskrati bude strpljiv; Drugi je da za roba davanje i uskraćivanje budu jednaki; Treći je da mu uskraćivanje uz zahvalnost bude draže, radi njegovog znanja da je Uzvišeni Allah za njega to odabrao.” Prenosi se od Džafera el-Huldija da je Ibrahim elHavvas, Uzvišeni Allah mu se smilovao, rekao: “Bio sam na putu u Mekku, i vidio sam osobu divljeg izgleda, pa sam mu prišao i pitao: “Jesi li od džinna ili od ljudi?”, pa mi on reče: “Od džinna.” Upitah ga: “Gdje ideš?”, a on reče: “U Mekku.” Upitah ga: “Zar bez opskrbe i jahalice?”, a on reče: “Da, i među nama, također, ima onih koji putuju sa tevekkulom.” Upitah ga: “Šta je tevekkul?”, pa mi on reče: “Uzimanje od Allaha.” Sehl, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: “To je spoznaja Davatelja opskrba stvorenjima. Nikome neće tevekkul biti ispravan sve dok kod njega ne bude nebo kao mješina, a zemlja kao željezo, kao da sa neba ne pada kiša, niti iz zemlje niče bilje, a da zna da ga Allah nije zaboravio i da mu je obezbjedio njegovu opskrbu između ovo dvoje.” Rečeno je: “To je da nisi nepokoran Allahu radi svoje opskrbe.” Neki od šejhova su rekli: “Tebi je dovoljno od tevekkula da ne tražiš sebi pomagača mimo Uzvišenog Allaha, niti čuvara tvoje opskrbe mimo Njega, niti onog koji posmatra tvoje djelo mimo Njega.” El-Džunejd, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: “Tevekkul je da se prepustiš u potpunosti svome Gospodaru, a da se suprotstaviš onome ko je mimo Njega.” En-Nuri, Uzvišeni Allah mu se smilovao, je rekao: “To je da tvoje planiranje nestane u Njegovom planiranju, i da budeš zadovoljan Allahom kao zaštitnikom, upraviteljem i pomagačem. Uzvišeni Allah kaže: ‘A Allah je dovoljan zaštitnik’ (4:81)” Rečeno je: “To je da je poniženom robu dovoljan Veličanstveni Gospodar, i da je Prijatelju dovoljan Veličanstveni, tako da i ne pogleda u pomoć od Džibrila a.s.” Rečeno je: “To je smirenje od kretanja, oslanjajući se na Stvoritelja Zemlje i nebesa.” Behlul el-Medžnun , Uzvišeni Allah mu se smilovao, je upitan: “Kada rob posjeduje tevekkul?”, pa on reče: “Kada sa svojim nefsom bude stranac (garib) među stvorenjima, a svojim srcem blizak (karib) Hakku.” El-Hatim el-Esamm , Uzvišeni Allah mu se smilovao, je upitan: “Na čemu si sagradio ovo svoje djelovanje od tevekkula?”, pa on reče: “Na četiri stvari: Znao sam da moju opskrbu neće pojesti niko osim mene, pa se nisam sa njom zaokupljao; znao sam da moj posao neće uraditi niko osim mene, pa sam se sa njim zaokupio; znao sam da će mi smrt doći iznenada, pa sam je preduhitrio; i znao sam da sam pred Okom Uzvišenog Allaha u svakom stanju, pa sam Ga se stidio.” Od Ebu Musa ed-Debilija se prenosi da je rekao: “Pitao sam Abdurrahmana ibn Jahja o tevekkulu, pa mi je rekao: ‘Da
43