Bereket sure el fatiha by Elvis Kaljo

Bereket sure EL-FA TIHA (TumaÄ?enje lstiaze, Bismile i Fatihe)

BOOKLINE

M uhammed ei-Kurtubi

Bereket sure El-Fatiha TumaÄ?enje Istiaze, Bismile i Fatihe

Sarajevo, 2011.

Muhammcd d-Kurtubi !kreket sure EI-Luiha

SADRŽAJ RIJ EČ

U REDNI KA

PREDGOYO R

. . . . . . . ................... . . . . . . . . . . .

.......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .....

......

. 11

ISTIAZA 13 Predanja koja govore o vrijednostima lstiaze .. 16 Značenje lstiaze u arapskom jeziku ....... 18 BISMILA . . . . 20 . . . . . . . . . . . ...........................................

. . . . . . . . . . . . . ...........

....

......

. ............... ............

.. ........... .................. .........

. 42 SURA EL-FA TIHA Vrijednost sure i nje7.ina imena ............ 42 Imena sure El-Fatiha .............................. 48 O objavljivanju ure El-Fati ha i propisima . 54 u vezi s njom TUM AČENJ E EL-FATIHE . 72 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. .

................. . ....... .................

................... ..

RIJEČ UKUJNIKA

RIJEČ UREDNIKA "Budući da Allahova Knjiga obuhvaća sve vjerske znanosti i propise, da ju je povjerenik neba prenio povjereniku Zemlje, odlučio sam svoj ?.ivot posvetiti ovoj Knjizi i svu svoju snagu uloži ti u njezino proučavanje" navodi imam Kurtubi u predgovoru svog najznačaj nijeg djela El-Džami li ahkamil-Kur'an. Stra nice ovog tcfsira ostavljaju čitaoca bez daha. Kurtubi navodi povode objave, načine izgo varanja (kiraetc), dijalekte, hadise, objašnjava nepoznate riječi, mišljenja islamskih pravnika, c itira arapske pje s nike i p thodne mufesire. Tako se ova knjiga bavi tdsirom, objašnjenja vjerskih propisa opširnija su i detaljnija nego u fikhskim izvorima. re

Sura El-Fati ha objavljena je u Meki. l ma sedam ajeta, 25 riječi i 123 slova (harfa). Svo jim 7.načenjima obuhvatila je glavna kur'anska pravila, načela i poruke, kao što su: Allahova jednoća, poslanici i prijašnji narodi, naredivanja, zabrane i propisi. U tefsirima Kur'ana spominje 7

BEREK ET SUJU! El.-FATI HA

se da Fatiha i ma blizu 30 imena. Zbog činje nice da je sura El-Fatiha srž Allahove K njige, dužni smo joj posvetiti posebnu pažnju, kao i Istiazi i Bismili. U stilu vrhunskog mufesira Kurtubi prilikom komentara lstia;r.c:, Bismile i Fatihe demonstrira svoju jedi nstvenu naučnu metodu - navodi izvore naučni h stavova, citira hadiske zbirke, jer je "bereket u navodenju izvora", izbjegava preduge komentare i histo rijske detalje, derivira propise i dužnost i i7. ajeta. Za ajete koji ne sadr7.e propise on navodi tumačenje, povode objave, načine izgovaranja, gramatičku analizu, objašnjenje nepoznatih riječi ali i citira relevantn u arapsku poeziju. U ovom djelu možemo naći odgovore na brojna pitanja: Zbog čega Allah, dž.š., Sebe naziva "Vladarem Sudnjeg dana", šta je istinska uputa i· istins ka zahvaln ost, koja je vrijednost sure El-Fatiha i dr. Autor djela i mam Ebu Abdu llah M uham med ei-Endelusi cl-Kurtubi roden je početkom trinaestog stoljeća u Kordobi (Španija). U vri jeme dinastije Muvehhida taj je grad bio centar učenosti, što mladi M uhammed koristi i stječe osnovna znanja iz tcfsira, hadisa, fikha, akaida i drugih islamskih nauka. Nakon pada Kordobc: u ruke Kastiljana, oko 1236. godine:, Kurtubi 8

RIJE( UHEDNIM

kreće na istok i nastanjuje se u blizini Asjuta u Gornjem Egiptu, gdje 671./1273. godine umire. J edan je od najpoznatijih i najpriznatijih komentatora Kur'ana. Bio je veoma skroman i pobožan, prepoznatljiv po vunenoj bijeloj kapi koju je nosio. N apisao je veliki broj djela od kojih su svakako najpoznatija njegov fikhski tefsir u dvadeset knjiga, komentar Malikovog Muvetta'a, te djelo o ah i retskim dešavanjima pod naslovom Et- Tezkire fi ahvaii 't-mevta ve umuh 'l-ahireh (prevedeno na bosanski jezik pod naslovom Podsjetnik na stanja umrlih i na ahin·tska dešavanja, Libris, 2003.) Mnogi k sn i ji mufcsiri bili su pod sna:l.nirn utjecajem Kurtubija. Među njima su hafi:.'. I bn Kcsir (u. 774/ 1 3 73), Ebu Hajjan el-Endelusi (u. 754/ 1 353) , Muhammed ibn Ali eš-Ševkani (u. 1255/1834) u djelu Fethul-kadir i drugi. Kurtubijev tefsir ubraja se u enciklopedijska djela. To je prva knjiga koja se na takav način bavi dcriviranjem p ropisa iz Kur'ana. a

Objavljivanjem ovako značajnog djela iz davačka kuća Booklinc želi otpočeti ediciju sažetih, "džepnih" izdanja, s ciljem da širokoj publici ponudi skrivene dragulje islamske zna nosti i civilizacije. 9

PREDGOVOR

Hvala Allah u, Objavitelju K n j i ge, M i lo stivom i Samilosnom, U točištu svake duše koja uputu traži. Salavat i selam posljednjem Allahovu poslaniku i miljeniku Stvoritelja svih svjetova Muhamrnedu, njegovoj časnoj porodi ci, plemenitim ashabima i svim robovima Alla hovim čija su sc srca Njemu iskreno predala. Kur'an, Objava U zvišenog Allaha, dar je čovječanstvu i put razumu iz tmina neznanja i prohtjeva prema svjetlosti spo:t. naja i radosti blizine Stvoritelju. Bez Objave ljudski rod nema smjernice kretanja prema istinskim in teresima, već biva prepušten ljudskim prohtje vima i pohlepa ma da ga neprestano ugrožavaju. Veličina Kur'ana je i formi i u značenju, jer je izvor veličanstvenoga govora U :t.v išeni Bog i Stvoritelj svega postojećeg. Značenja komplet nog Kur'ana sadržana su u El-Fatihi, prvoj suri Mushafu, a u riječima Uzvišenog: "Mi smo ti ll

objavili sedam ajeta koji se ponavljaju, i Kur 'an velzlanstveni ti objavljujemo. " (El-Hid:l.r, 87) ;

.Bl'.KEKI' .'J' SUKE EL-FAI'IIIi\

sedam ajeta El-Fatihe posebno se izdvajaju od Kur'an a veličanstvenog. Odnos il'.među Stvoritelja i Njegovih robo va, suština postojanja, način obraćanja U zvi šenom, putevi s retnih i nesretnih, glavne su teme sure El-Fat iha, a ujedno i najbitnije teme Časnog Kur'ana. Razmišljanje o berekew, do bru i blag o slovu koje Fat i ha donosi u život svakog vjernika i vjernice otvara vrata poseb nog stanja i'.ahvalnosti Stvoritelju. Ispuniti život istinskim smislom posto janja jedini je put čovjeka u ostvarenju sreće na oba svijeta, a učenje i razumijevanje značenja Fat ihe ključ je bez kojeg se ova vrata neće moći otvoriti. Sva dobra svijeta postaju besmislena ako smo izgubili vezu sa Stvoriteljem i ako smo i gubili N jegovo i'.adovol jstvo. Či tanjem djela "Bercket sure El-btiha", od lomka i z znamenitog tefsira imama Kurtu bija, čitateljstvo ima priliku posebno se upoznati sa spe c ifično s tima i vrlinama btihe, napoj iti se s vrela poslaničke riječi u vo.i s 1-'atihom i ostvariti neophodnu pretpostavku za primjenu njezinih smjernica u svakodnevnom životu. z

M r. h fz. Kenan Musić Sara jevo 18. 8. 2011./ramazan 1432. ,

[STIAi.'.A

IST lAZA

Allah, d:l,.š., naredio nam je da prije učenja Kur'ana proučimo Istiazu, tj. da 7.atražimo zaštitu i utočište kod Njega od prokletog šej tana. Allah, dž.š., rekao je: "Kada hoC:e.( da u{i.( Kur'an, zatraži od ALlaha zaštitu od šejtana prokletog. " (En-N ahi, 98)

Prema mišl j e n j u većine učenjaka učenje Istiaze potrebno je kada sc Kur'an uči u bilo kojoj prilici mimo namaza. Medutim, među učenjacima postoji razilaženje kada se radi o učenju Kur'ana u namaz u. Ata je smatrao da je učenje Tstiazc u namazu obavezno. Ibn Sirin i Nah'i, kao i neki drugi učenjaci, učili su Istiazu na svakom rekatu u namazu, jer su smatrali da je naredba Allaha, dž.š., koja se nalazi u suri En-Nahi, općenita pa su zbog toga učili Istiazu prije svakog učenja Kur'ana. Prema mišljenju Ebu Hanif i Šafija lstiaza u namazu uči sc samo na prvom rekatu. Oni su smatrali da se sve što se iz Kur'ana uči u namazu ubraja u jedno učenje. e

BEREK FT SUKE El -f.WIIIA

Imam Malik smatra da se lstia1.a uopće ne treba učiti na pet dnevnih namaza, nego samo kada se klanja teravih-namaz. Svi se učenjaci sla7.u s tim da se tekst lstiaze ne ubraja u Kur'an niti je ona kur'anski ajet, nego se smatra riječima učača Kur'ana. Tekst Isriaze glasi: "Euzu billahi mincš-šejtanir-radžim", jer sc ova forma spominje u ajetu koji nared uje njezino učenje te na osnovu toga učenja<.:i smatraju da je najbolje koristiti ovu formu. Džubejr i b n M u ti m , r.a., prenosi da je

A llahov Poslanik, s.a.v.s., jednom prilikom u namazu, a prije učenja Kur'ana, tri puta prou čio s ljedeću dovu: "Allah je Najveći ! A l lah je Najveći ! H vala A llah u ! H vala Allahu! Slava Njemu ujutro i navečer! U tječem se A l lahu od šejtana, od njegova ludila, njegove poezije i n jegove oholosti."1 Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Alla hov Poslan i k, s.a.v.s., na noćnom namazu učio sljedeću dovu: "Slavljen neka si A l lahu i Tebi hvala; uzvišeno je ime Tvoje i Tvoja je snaga velika; nema boga osim Tebe. Allah je Najveći! 1

l ladis je dobar; biljc7.c ga Ebu Davud, Ibn Mad7.a,

·1:1jalisi, A hmed, Ibnui-Džarud, Ibn H uzejma, Bcjht:'ki ·j H akim.

IsTIAZA

Allahu, Koji sve čuje i zna, od šejtana prokletog, o d n jegova ludila, oholosti i poezije."2 Nakon toga p očeo bi s učenjem Kur'ana. Utječem se

Sulejman ibn Salim prenosi od Ibn Kasima da tekst Is tiaze glasi: "Euzu billahil-azi mi mineš š ej -

tanir-radžimi, i nnallahe huves-semiul-al i m . " (Utječem se Veli kom Allahu od šejtana prokletog. Zaista Allah, dž.š., sve čuje i zna.) Semerkandi od nekih mufesira prenosi da je učenje Istiaze prije učenja Kur'ana o bav ezn o i ukoliko bi se desilo da to neko zaboravi učiniti pa se sjeti prilikom učenja Kur'ana, treba pre kinuti učenje kako bi proučio Istia:�.u, nakon čega će učiti od početka. Neki učenjaci kažu: "Proučit će I stiazu, a nakon toga će nastaviti učenje s mjesta gdje je stao." Prvo mišljenje zastupaju učenjaci iz Hid7.aza i Iraka, a drugo uč njac i iz Šama i Egipta. e

Međutim, Zehravi kaže da se u ovom ajetu naredba za učenje Istiaze odnosi na učenje Kur'ana u namazu, ali da njezino učenje u slu čaju kada se Kur'an uči i zvan namaza nije oba vezno. Drugi kažu: "To je bila stroga obaveza 1

Hadis je dobar; biljc7.c ga Ebu Davud, Tirmizi i

Nesai.

lk!U:Kl:'I' SUKF EL-FATI HA

naređena Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., a mi smo se povel i za njim." Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenosi da je Alla hov Poslanik, s.a.v.s., učio lstiazu prije učenja Kur'ana u namazu. Na pitanje: " Kakva je korist od učenja lstiaze prilikom učenja Kur'ana? ", odgovor je sljedeći: Prije svega njezino je učenje izvršavanje Alla hove, dž.š., naredbe, a svaki je musliman dužan izvršavati Allahove, d7.. š., naredbe i kloniti se N jegovih zabrana. Drugo, učenjem Istiaze prije učenja Kur'ana od A llaha, d7...� ., traži se zaštita od šejtanskih došaptavanja i skretanja misli od značenja kur'anskih ajeta, jer je Allah, dž.š., rekao: "Prije tebe Mi nzj('dnogposlanika i vjerovjesnika nismo poslali, a da šejtan rzzje, kad b i on nešto kazivao, u ka zivanje njegovo ne.(to ubacio." (EI-Hadždž, 52) Predanja koja govore o vrijednostima Istiaze

Sulejman ibn Surd, r.a., pripovijeda: "Dvo j ica su se ljudi posvađali u prisustvu A llahova Poslanika, s.a.v.s., pa se jedan od njih toliko naljutio da je sav pocrvenio u licu i da su mu se vratne žile napele. A llahov Poslanik, s.a.v.s., 16

TsTIAZA

pogleda u nj e ga i reče: 'ja znam riječi koje kada bi izgovorio oslobodio bi se ove ljutnje i nape tosti : Euzu billahi mine.(-šejtanir-radžirn . ' Jedan od prisut n i h , koji su čul i ove riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s., ode kod ovog čovjeka i reče mu: 'Znaš l i šta je A l lahov Poslanik, s.a.v.s., maloprije rekao? Rekao je: 'Ja znam riječi koje kada bi izgovorio oslobodio bi se ove ljutnje i napetosti koju osjeća: !::uzu billahi mineš-šej tanir-radžim.' M e đutim, ovaj mu čovjek reče: 'j , l tl. llliS , .. d . l' ) IS ·a sam po l UUIO . . C

>»l

Prenosi se da je Osman ibn Ebi As es-Sc kafi, r.a., jednom prilikom došao kod A llahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: " Šejtan sc upliće izmedu mene i mog namaza pa zaboravim šta sam učio." A l lahov Poslanik, s.a.v.s., reče: "To je šejtan čije je ime Hanzeb pa kada u namazu osjetiš njegovo prisu s tv o 7.amoli Allaha, dž.š., da te zaštiti od njega i pljucni na lijevu stranu tri puta." Osman ibn F.bi As r.a., veli: "Postupio sam po preporuci Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa sam sc oslobodio šejtanskih napada.'q ,

·'

Hadis je vjt-rodostojan; bilježe ga Buhari, Muslim, Ebu Davud, Ibn Ebi Šejba, Ahmed, Ibn Hibban, 13egavi, Tabcrani i H akim. 4

H adis je vjerodostojan; biljc7.i );:l Muslim.

BEKEKE'!' SUKE EL-FATI HA

Kada bi zanoćio na putu, Allahov Poslanik, s.a. v. s., prouči o bi sljedeću dov u "O zemljo, moj i tvoj Gospodar je Allah, dž.š. Utječem sc oJ tvoga zla, od z la onoga što je u tebi i od zla stvorenja koja se u tebi nalaze, oJ zla svega što tobom hodi. Utječem sc od zvijeri i ljudi, zmija i akrepa, od džinna koji u tebi stanuju i od Iblisa i njegovih potomaka."' :

Havla ibn Hakem, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Ko odsjedne na nekom mjestu pa prouči dovu: 'Utječem sc Allahovim, dž.š., savršenim riječima od 7.la sv e g a što je stvorio!', ništa mu neće moći nauditi sve dok ne napusti to mjcsto."6 Značenje Istiaze u arapskom jeziku

U arapskom jeziku Istia:r. a :r. nači traženje utočišta i zaštite kod nekoga od sve ga š to je štetno i mrsko čovjeku Ja mu se desi. izvedena je iz g lagola � (še tane) što znači - biti udaljen od svakog dobra. Šejtan je n azvan ovim imenom zbo g njegove Riječ šejtan

; Hadis je dobar; bilježe ga Ebu Davud, Ahmed. Nesai i Hakim. '' H adis je vjerodostojan; bilježe ga M u s l i m , Malik, Abdur-Rc:.-.zak, Ahmed i Tirmizi.

BISMII.A

udaljenosti od istine i njegova odmetništva. Ovim sc imenom naziva svaki džin, čovj e k ili životinja koji i zađu izvan okvira normalnog ponašanja i od kojih se ne može nadati nikakvu dobru. N eki kažu da j e riječ šejtan izvedena ii'. glagola �;_:�-J;� (šata - ješitu ) koji znači propasti ili biti spaljen. Ovaj glagol također može značiti - razdirati se od srdžbe. Medutim, Sibevejh se ne s laže s ovim mi šljenjem i prenosi Ja Arapi riječ šejtan izvode iz glagola � (šetarze) , tako da je prema njemu prvo mišljenje ispravno. Riječ

�ji

(er-radžirn ) znači - onaj ko

je udaljen od svakog dobra i ko j e ponižen. Osnovno značenje glagola iz kojeg je izvedena ova riječ jeste - kamenovanje. Infinitiv ovoga glagola može znači ti - ubojstvo, prokletstvo, pro t jeriva nje i grdnja. Izvedenica ovoga glagola upotrijebljena je u sljedećim ajetima: 'l'lko se ne okaniš, o Nuhu- rekoše oni- bit ćeš si gurno kamenovan." ( Eš- Š u ara, 1 16); '�'tko se ne okaniš, zbilja ću te kamenjem potjerati... "

(Merjem, 46) .

BEIU:KE'l' SUlU' Et.-PATI HA

BIS MILA

Učenjaci ka:/.u: "Riječi Bismillahir-Rah manir-Rahirn jesu Allahova, dž.š., zakletva, koju je spomenuo na početku svih sura, osim sure Et-Tevba, kojom se zaklinje da je ono što je objavljeno u toj suri sušta istina tc da će ispuniti sve što je obećano u Kur'anu: nagra du, prijetnju i dobročinstvo. Bismila su riječi kojima je Allah, dž.š., odlikovao muslimane i one su još jedino objavljene Sulejmanu, a.s." Neki učenjaci kažu: "Bismila u sebi sadr7.ava suštinu učenja islama, jer govori o Allahovu, dž.š., biću i Njegovim svojstvima i osobinama." Ovo je m išljenje ispravno. Seid ibn Ebi Sekina pripovijeda da je Alija ibn Ebi Talib, r.a., rekao čovjeku koji je pisao Bismilu: "Lijepo je ispiši jer ju je j edan čovjek ispisao lijepim rukopisom pa mu je Allah, dž.š., zbog toga oprostio grijehe." Seid veli: "Čuo sam da je neki čovjek podigao papirić na kojem je bila ispisana Bis mila pa ga je poljubio i �tavio na svoje oči, a Allah, dž.š., zbog toga mu je 20

BISMII.A

oprostio grijehe." U tom je kontekstu i ono što se desilo Bišru ei-Hafiju koji je namirisao papir na kojem je bilo ispisano Allahovo, dž.š., ime pa je zbog toga njegovo ime postalo omiljeno medu l judima. Ebu Muli h prenosi da je A llahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada pos rne jahalica na kojoj jašeš, nemoj reći: 'Propao šejtan', jer se on zbog tih riječi uzdiže i povećava pa postane velik poput kuće i kaže: 'Svojom sam snagom učinio da ta 7.ivotinja posrne', nego reci: 'Bi smillahir-Rahmanir-Rahim', jer će to šejtana smanjivati sve dok ne postane malehan poput muhe."7 Komentirajući ajer: "/ kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur 'anu, Njega jedinog, oni se preplašeni daju u bijeg. '' (El-Isra, 46)

Alij ibn Hasen kaže: ''To znači - Kada ka7.cš: 'Bismillahir-Rahmanir-Rahim. " ' Abdullah ibn Mesud, r.a., rekao je: "Ko želi da ga Allah, dž.š., sačuva od ze banija - čuvara Džehennema, neka što češće uči Bismilu, kako bi mu A llah, dž.š., za svaki proučeni harf dao po jedan štit." Bismila ima devetnaest harfo va, a Džehennem i ma devetnaest čuvara. Na njih s c odnosi ajet: "Nad njim je devetnaest." 7

Hadis bilježi Nesai.

BERJ:KET suRF. EL-r�J'IIIA

(El-Mudessir, 30) Prije svega što učine, oni prouče: " Bismillahir- R ahmanir-Rahim" i to je izvor njihove snage i moći. Primjer za to jeste i Lejletul-kadr, za koju se smatra da je dvadeset sedme noći mjeseca ramazana, a sura El-Kadr ima dvadeset sedam riječi. Tome je sličan i s lučaj kada je neki ashab rekao: "Gos podaru, Tebi se zahvaljujem m nogobrojnim zahvalama, ugodnim i blagoslovljenim." Ove riječi u originalnom tekstu na arapskom jeziku imaju više od trideset harfova pa je Allahov Poslanik, s.a. v. s., rekao: "Vidio sam više od trideset meleka kako sc takmiče ko će prvi u pisati ove riječi."8 Š abi i Ameš prenose da je Allahov Posla nik, s.a.v.s., u početku naređivao da sc piše: " Bismikellahumme (U Tvoje ime Allahu)" , pa m u j e poslije naređeno da sc piše: "Bismi llah ( U ime A llaha) ." Nakon što je objavljen ajet: "Reci: Zovite :4/lah' ili zovite 'Milostivi'." (El-Isra, I l O) Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređi vao je da se piše: "Bismillahir-Rahman (U imc A llaha, M ilostivog) . " Nakon što je objavljen ajet: "Od Sulejmana je i glasi: 'U ime Alla ha, Milostivog, Samilosnog '" (En-Nem!, 30) , ' Hadis je vjerodostojan; bilježi ga Buhari.

BISMILA

Allahov Poslanik, s.a.v.s., naređivao je da se Bismila piše u ovom obliku. Sabit ibn Amara, r.a., prenosi da A llahov Poslanik, s.a. v. s., n ije naređivao da se piše: "Bi smillahir-Rahmani-Rahim" u ovom obli ku sve dok nije objavljena sura En-Nem!. Džafcr cs-Sadik rekao je: "Bis mila je kruna svake sure." Ovo je očiti dokaz da Bismila nije ajet sure El-Fatiha niti bilo koje druge sure. Učenjaci se o ovom pitanju razilaze na tri mišljenja. Prvo: Bismila nije ajet koji se ubraja u suru El-Fatihu niti u bilo koju drugu suru. Ovo mišljenje zastupa imam Malik. Drugo: Bismila je sastavni dio svake sure, tj. jedan od njihovih ajeta. Ovo mišljenje zastupa Abdullah ibn Mubarek. Treće: Bismila je ajet sure El-Fatiha. Ovo mišljenje zastupa imam Š afija. Međutim, on se dvoumi kada su u pitanju ostale sure. Od njega sc prenosi da je rekao: "Bismila je ajet svake sure." Takoder se prenosi da je rekao: "Ona je ajet samo u suri El-Fatiha." M eđu učenjacima ne postoji razilaženje kada je u pitanju Bis mila 23

13ERF.KET SURF El.- fATI! lA

koja se spominje u suri En-Neml i svi tvrde da je ona dio ajeta ove sure. Ibn M ubarek i Š afija, kao potvrdu :t.a jedno od svojih mišljenja, navode predanje koje bilje;l.i imam M uslim od Enesa, r.a., koji pripovijeda: "Jednog dana sjedili smo u prisustvu Allahova Poslani ka, s.a.v.s., kada ga odjednom obuze stanje slično nesvjestici i kada je to prošlo, on podiže glavu osmjehujući se. Upitali smo ga: 'Al lahov Poslaniče, zbog čega si sc nasmijao?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'U pravo mi je objavljena jedna sura.' Nakon toga je proučio: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog. Mi smo ti, uistinu, mnogo dobro dali, zato se Gospodaru svome moli i kurban kolji, onaj ko tebe mrzi sigurno će on bez spomena ostati. "'9

Smatram da j e između svih ovih mišlje nja jedino ispravno mišljenje imama Malika, jer se a had predanje (ono koje prenosi samo jedan prcnosilac) ne uzima kao dokaz da je nešto i:t. Kur'ana, nego je za to potrebno mu tevatir predanje (ono koje prenosi toliki broj prenosi laca da nema n ikakve s u m n je da je vjerodostojno) . 9

Hadis je vjerodostojan; b i l jc�i ga Muslim.

BISMII.A

Ibnul-Arcbi veli: "Dovoljan dokaz za to da Bismila nije ajet jeste samo razila7.enjc među učenjacima o tom pitanju, jer je poznato da o kur'anskim ajetima nema razila7.enja." Pre nesena su brojna vjerodostojna predanja, u čiju vjerodostojnost niko ne sumnja, u kojima nedvosmisleno stoji da Bismila nije ajet, osim dijela ajeta koji sc nalazi u suri En-Ncml. Ebu H urejra, r.a., od Allahova Poslani ka, s.a.v.s., prenosi hadisi-kudsi u kojem stoji da je Allah, dž.š., rekao: "Podijelio sam namaz i7.među M ene i M oga roba na dvije polovice, a Mome robu pripada ono što zatraži. Kada Moj rob prouči: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo ', Ja ka7.em: 'Moj M c rob hvali . ' Kada prouči: 'Milostivog, Samilosnog', J a ka7.cm: 'M oj Mi rob i7.ričc pohvalu.' Kada rob prouči: ' Vla dara Dana sudnjega ', J a kažem: 'Moj M c rob veliča.' Kada rob prouči: ' Tebi se klanjamo i od Tebe pomoć tražimo ', J a kažem: 'Ovo je između Mene i Moga roba, a Mome robu pripada ono što traži.' Kada prouči: 'Uputi nas na Pravi put, na put onih kojima si milost Svoju darovao, a ne onih koji su protiv sebe srdžbu izazvali, niti 25

13F.REKE'I' S!JRF. EL-FATI HA

onih koji su zalutali', Ja kažem: 'Ovo pripada

Mome robu i on će dobiti ono što traži. "' 10

ovom hadisi-kudsiji Allah, dž.š., nazvao j e El-Fatihu imenom Es-Salatu (namaz) , jer namaz nije ispravan bez učenja El-Fatihe u njemu. Za prva tri ajeta Allah, d:t.. š., rekao je da pripadaju Njemu. Četvrti ajet podijelio je između Sebe i Svoga roba, jer ovaj ajet govori o skrušenosti i poniznosti pred Allahom, dž.š., i traženj u pomoći od N j ega, što podrazumijeva veličanj e Allaha, dž.š. Nakon toga spomenuta su još tri ajeta, što u kazuje na to da El-Fatiha ima sedam ajeta. Dokaz da se radi o tri ajeta jeste činjenica da je rečeno: "Ovi ajeti", a ne dvojina: " Ova dva ajeta." U

Onima koji kažu da je Bismila napisana u Kur'anu i to na potpuno isti način na koji je objavljena u suri En-Nem l, odgovorit ćemo da je to što kažu tačno, među t im, to nije učinjeno zato što je ona dio kur'anskog teksta, nego zato da bi rastavila kraj jedne od početka druge sure, a razlog zbo� kojeg se piše na početku ostalih knjiga i pisama j este radi berićeta koji sadrži u sebi. Prenosi se da su ashabi rekli: '0

I-ladis je vjerodostojan; bilježe � a imam Malik, Mu�lim, Davud, Tirmizi i Ne�ai.

Ebu

BISMII.A

"Nismo znali gdje je kraj neke sure sve dok nije objavljen tekst Bismile u suri En-Nem!. " Hasan veli: "Bismila je jedino objavljena u suri En-Nem l: 'Od Sulejmana i glasi: 'U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog" (En-Neml, 30) i n i n a jednom drugom mjestu u Kur'anu." Ono što će kategorično dokazat i da Bismila nije ajet jeste činjenica da razmišljanje i analogija nisu dokazi koji se uzimaju u obzir kada se dokazuje da li je nešto dio kur'anskog teksta ili ne, nego sc za dokaze u7.imaju predanja koja su mutevatir, tj. u čiju vjerodostojnost nema nikakve sumnje. A iša, r.a., pripovijeda: "Al lahov Poslanik, s.a.v.s., započinjao bi namaz tekbirom, a uče nje Kur'ana u namazu ajetom: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo. '" 11

Enes ibn Malik, r.a., pripovijeda: "Obavljao sam namaz za A l lahovim Poslanikom, s.a.v.s., Ebu Bekrorn, r.a., i Omerom, r.a., i svi su oni učenje Kur'ana u namazu započinjali riječima: 'Tebe, Allaha, Gospodara svjetova hvalimo ', 11 I ladis je vjcrodoswj:m; biljc7.c ga Muslim, Ebu Davud i Ahmed.

BERI'.KET SURE EL-FATIHA

bez učenja Bismile ni na početku ni na kraju učenja Kur'ana."12 Naše mišljenje da 13ismila nije ajet El-Fati he potkrepljujemo i logičnim zaključivanjem na osnovu činjenice da od vremena Allahova Poslanika, s.a.v.s., pa sve do vremena u kojem je živio imam Malik niko u d;.amiji Allahova Poslanika, s.a.v.s., u Medini nije učio Bismilu, a što je bilo rezultat slijedenja A llahova Po slanika, s.a.v.s. Medutim, od Ibn N afia prenosi sc mišljenje da svako učenje Kur'ana, bez obzira na to da li se radi o farz-namazu ili nafi li, treba započeti učenjem Bismilc i da se ni u kojem slučaju ne smije izostaviti. Medu onima koji su zastupali ovo mišljenje jesu: Ibn Omer, r.a., Ibn Š ihab, Š afija, Ahmed, Ishak, Ebu Scvr i Ebu Ubejd. Ovo razila;.cnje medu učenjacima ukazuje na to da sc mišljenja o Bismili temelje na idžti hadu - osobnom razumijevanju šcrijatskih tekstova i da j e nemoguće zauzeti kategori čan stav o ovom pitanju, kao što iz neznanja neki tvrde. J ed n a s k u p i na u če n jaka, m e d u n j i ma E b u H a n i fa, Sevri, O m e r, r.a., A l i j a, r.a., " Hadis je vjerodostojan; b i l jc7.i ga Muslim.

BISMILA

Ibn Mesud, r.a., A mmar, r.a., Abdul lah i b n Zubejr, r.a., H akcm, H ammad, Ahmed i b n Han bel, Ebu Ubejd i Evzai, smatra d a Bismilu treba proučiti pri j e učenja E l-Fatihe, ali ne glasno, nego u sebi. Ovo mišljenje b ilježi Ebu Omer ibn Abdui-Berr u svom djelu El-Istizkar. Kao dokaz oni n avode predanje Enesa i b n Malika, r.a., koji j e rekao: ''Allahov Poslanik, s.a.v. s., predvodio nas je u namaz u ali nikada nismo čuli da je glasno proučio Bismilu." Takoder se bilježi i drugo predanje Enesa, u kojem stoji: " Klanjao sam za Allaho vim Poslanikom, s.a.v.s., Ebu Bekrom, r.a., i Omerom, r.a., i n i jedan od njih n i je glasno učio Bismilu u namazu."13 Ova su predanja na stepenu dobrih hadisa, tako da jasno ukazuju na to da se Bismila može učiti u namazu i ovo je kompromisno rješenje kada je u pitanju ra7.ila7.enjc među učenjacima ovom pitanju. r.; 1 . ,

Seid ibn Džubejr, r.a., pripovijeda: "Mnogo bošci su znali doći u džamiju da gledaju kako Allahov Poslanik, s.a.v.s., obavlja namaz i kada bi on glasno proučio Bismilu, oni bi govorili: 'Ove riječi odnose se na m ilosnika iz Jema me', tj. Musejlimu Kezzaba, pa je Allah, dž.š., u

H adis je vjerodostojan; bilježe ga Buhari i Muslim.

BERF.KF.T SURE EL-fA:I'I HA

objavio ajet: 'Ne izgovaraj na sav glas kad mo litvu obavljaš. ' (El-Isra, 1 1 0) , u kojem mu je naređeno da Bismilu uči u sebi. " 1 4 Tirmizi i Hakim Ebu Abdullah vele: "Taj je propis ostao do dana današnjeg iako je razlog njegova propi sivanja pre:stao. Primjer :t.a to je:ste i remi - brzo hodanje na tavafu, iako je uzrok toga prestao, kao i učenje Kur'ana u sebi iako je uzrok toga prestao." Učenjaci sc slažu o tome da je d voljeno pisati Bismilu na početku knjiga, kao što su naučna djela ili pisma, ali ako se radi o nekoj zbirci poezije ili pjesama, to ne treba činiti. M udžahid prenosi da je Š abi rekao: "Svi se učenjaci slažu da Bismilu ne treba pisati na početku :t. birki stihova i pjesama." Zuhri veli: "Sunnet je da sc B i s mila ne piše na početku zbirki poe z ije . " Međutim, Seid ibn Džubejr, r.a., i većina kasnijih učenjaka tvrde da je to ipak dozvoljeno. Ebu Bekr el-Hatib veli: " M i smatramo d a je t o dozvoljeno, čak preporu čeno učiniti." m.

" M usejlima j e sche nazivao Rahman ( Milostivi) p a je sroga ovaj ajet objavljen. Kao šro ćemo vidjeti u daljem tu mače n j u Bismil le, Allah, dž.š., ga je kaznio tako šro se uz n jegovo i m c M u sej l i m a u v i j e k ka7.c i Kc:o.ab ( l .ažl j i vac) .

BISMILA

Preporučeno je prije počinjanja bilo kojeg hairli posla prouči t i Bismilu, naprimjer prije jela, pića, klanja, spolnog odnosa, kupanja, ulaska u prijevozna sredstvo i sl. Allah, dž.š., rekao je: "Zato jedite ono pri čijem je klanju 5pornenuto ALLahovo ime.. . " (El-En'am, 1 1 8) I rekao je U z višeni: "I on reče: ' Ukrcajte se u nju, u ime ALLaha, neka plovi i neka pristane. "'

(Hud, 4 1 ) Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a. v. s., rekao: " Kada :r.atvaraš vrata, spomeni A lla hovo, dž.š., ime, kada gasiš svijeću, spomeni Allahovo, dž.š., ime, kada pokrivaš posudu s hranom , spomeni Allahovo, d;l. . š., ime, kada pokrivaš posudu s pićem, spomeni Allahovo, dž . š . , ime." 1"; "Ako neko od vas prije spolnog odnosa sa s v o j o m ženom prouči: 'U imc Allaha! Allahu zaštiti nas od šejtana i zaštiti od njega ono čime nas opskrbiš', i ako se poslije toga začne dijete, šejtan mu nikada neće moći nauditi.'' 1 1'; "Dječače, spomeni Allahovo, d7.. š., imc, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe." 1 7; 1; ilo

Ibid. Ibid.

'7 I bid.

13F.REKE'i' SURF F.t -FATI I I A

" Š ejtan j ede h ranu ako se prije obroka ne spom e ne Allahovo, dž.š., ime. " 1 s ; "Ko do sada nije zaklao kurban, neka prije klanja spomene Allahovo, d/ . š., ime." 1 9; .

"Kada na nekom mjestu u tijelu osjetiš bol, t ri puta reci: 'U i me A llaha', i sedam puta: 'Utječem se Allahovoj, dž.š., snazi od zla onoga što osjećam i trpim. "'10 ; "Ono što će spriječiti džinc Ja gledaju u stidna mjesta ljudi kada odlaze u 1.ahoJ jeste da kažu : ' Bismillah."'21 Značenj e riječi Bismillah j este - "S Al la horn", a ove riječi znače sljedeće: " Pomoću onoga što je On odreJio i stvorio ja nasto jim postići ono čime će On biti zadovoljan." Neki kažu: "Riječi Bismillah znače - tražim Allahovu, dž.š., pomoć, Ja mi poJari uspjeh i berićet u onome što raJ im.'" Na ovaj način Allah, dž..š., podučava Svoje robove da prije učenja ' ' H a d i s j e v jcrodostu j :� n ; b i l ježe ga M u s l i m i F.b u

Da v u d.

''' I !adis je vjerodostojan; h i ljc�.e ga Bu hari i M u s l i m .

Hadis je vjcrodostuj:�n; bilježe ga M u s l i m. M:�lik i Ebu

Da vu d.

H adis j e dobar; b i l jc'l.c ga Tirm i z i i Ibn Mad:i.a.

BISM I I .A

Kur'ana spomenu Njegovo ime kako bi On dao da to učenje donese berićet onome ko to čini. O razlogu upotrebe riječi �1 (ismun ) , što znači - ime, u Bismili, postoj e dva mišljenja. Kurtu bi veli : "Ova je riječ upotrijebljena kako bi se istakla uzvišenost i veličina A llaha, dž.š." Ahfeš veli: " Upotrebom ove riječi u Bismili želi sc ukazati na to da se ovdje ne rad i o zakletvi Allahovim, dž.š., imenom, n ego o molbi da Allah, dž.š., podari berićet u onome što sc želi činiti. Osnovna upotreba u arapskom jeziku trebala bi glasiti: 'Billahi' (S A l lahom) ." U potrebu čestice '-:"' (ba ) p rij e ove riječi stručnjaci u arapskom jeziku također različito razumijevaju. Neki smatraju da čestica upotrije bljena na ovom mjestu označava naredbu: "Za počni s Allahovim, dž.š., imenom", a drugi ka7.u da to, u s tva ri , ukazuj na obavijest: "Započeo sam s Allahovim, dž.š., imenom." Prvo mišlje nje zastupa EI-Ferra, a drugo Ez Zudžadž. e

Učenj aci iz Basre sma t raj u da je riječ �1 (ism un) i m e, izvedena i z riječi _;.:..:. (su muvvun) , a to je infi ni t iv glagola koji označava -

uzvišenost i visinu, jer ugled i polo7.aj pojedinca zavise od ugleda njegova imena. 33

Bu<t:KET suRE E 1 .- FATi r i A

Učenjaci iz Kufc smatraju da je ovo imc i7.vedeno iz riječi � (simetun ) , što znači znak, obilježje. M eđutim, prvo je m išljenje ispravnije. Zastupnici prvog m išljenja, tj. da je ova riječ izvedena iz glagola koji označava uzvi šenost, svoje mišljenje temelje na uvjerenju da je Allah, dž.š., imao Svoja lijepa imena i svojstva i prije postojanja stvorenja i tako će biti i nakon što sve nestane s ovoga svijeta te da postojanje ili nepostojanje stvorenja nimalo ne utječe na postojanje Njegovih imena i osobina. Ovo je ujedno stav i ehli-sunneta vel-džemaata. Oni koji zastupaju d ru go mišljenje temelje ga na uvjerenju da prije postojanja stvorenja Allah, dž.š., nije imao ni imena ni osobine te da je to dobio tek nakon što je stvorio stvorenja. Kada tih stvorenja nestane, opet će ostati bez imena i osobina. Međutim, ovo je mišljenje apsolutno neispravno. Imc Allah najuzvišenije je imc našega Gos podara i ono u sebi objedinjuje najviše N jegovih svojstava i osobina. Neki čak smatraju da je to Ismullahil-azam (Najveće ime), a niko drugi osim Njega ne posjeduje to ime pa se ono ne može spominjati u dvoji ni ili množini. Ovo je jedno od tumačenja ajeta: "Znaš li da iko ima Njegovo ime?" (Mcrjcm, 65) Neki kažu: "Ovo ime označava 34

B ISMILA

Onoga Koji jedino zaslužuje da bude obožavan." Drugi kažu: "To je Onaj Č i j e je postOjanje nužno,

Koji je oduvijek i zauvijek." S i be vejh prenosi da je Hali l t v rd i o da je ime Allah izvedeno iz ri j eči ��!. (flah un) š to znači Bog. Kisai i EI-Ferra tvrde da riječi "Bismillah" znače - "U ime Boga. " Neki smatraju da je ime Allah i z ve d e n o i z glagola �) (velehe) š to znači - zaprepašten je, gubitak razuma. Allah, dž.š., je Taj pred Kojim razumi postaju zaprepašteni, jer zbog N jegove uzvišenosti nisu u stan j u spoznati suštinu Nje gova bića niti promišl jan jem dokučiti Njegove osobi ne.

Dah hak smatra da ime Allah označava Ono ga Kome sc ljudi obraćaju kada i maj u n e k u potrebu i pred Kojim skrušeno stoje kada za padnu u nevolju. Neki pak smatraju da je ovo imc i :t.vedeno iz gl a g la koji o:t. načava u 7.višcnost i visinu. o

Prema jednom mišlje n j u ovo j e ime izve deno iz gla go l a J\ (elehe) što :t.nači - oboža v a t i. G l agol �� (te 'e!lehe) z a či - i z v ršavati vjerske obrede. K omenti rajući ajet: "Da tebe i božanstva tvoja napusti ... " ( E l-A' raf, 1 27) n

BF.RF.KF.T S U R F. E i .-FAT I H A

Ibn A bbas, r.a . , i n e k i drugi u č e n j a c i k až u : "

R i j t:č a lih etek s po m t: n uta u ovom ajetu o;.na

čava v j e rs k e o b re d e . " O n i k a ž u :

"Imc

A l lah

i zveden o j e iz ovog gl ago la i o n o u ka z u j e n a O noga Koj i j ed i n o zas l u ž u j t: da bude oboža van. Z načen j e riječi: ' La i lahe i l la l lah ' j es t e : ' N t: pos t o j i n i ko o s i m A l l a h a , d:/.. š.,

zas l u ž u j e

da bude obožava n . ' " N e k i sm atraju da r i j eč

/)1 (Fr-Rahman)

M i l o s t i v i - n i j e i zveden ica n i i z j ed n o g glagola, jer i ovo ime pripada i s k l j u č ivo

A l l ah u , dž.š.

D a je o v o ime i z v e d e n ica i z nekog g l a g o l a arapskog j o.i k a

A ra pi m a n e bi bi l o nepoznato

kada i m j e s po me n u t o , j e r su o n i v j eroval i da je Bog

m i lost iv. A l l a h , d ž . š . , rekao j e : il kad im

se rekne: 'Padajte m"tice p red Milostivim ! ' - oni

pitttju: .:4 ko je Milostivi ? "'

( E I - F u rkan, 60)

p r i liko m potpisi H u d c j b i j i naredio je A li j i

A l lahov Pos l a n i k , s . a . v. s . , v a n j a spo ra1. u m a n a

i b n E b i Ta l i bu, r. a., d a n a p i š e : " Bi s rn i l la h i r- Ra

A m r reče: " M i ne znamo š ta je to: ' B i s mi l la h i r- Ra h m a n i r- Ra h i m ' (U i m e A l laha, M ilost ivog, Sam i los nog) , nego

h m an i-Rah i m " , pa S u h e j l ibn

n a p i š i o n o š t o je n a m a poznatO: ' Bi s m i ke l la humme'

(U Tvoje

i m e A l l a h u ) . " T b n u l - A rebi

vel i : " N j i ma n i j e b i lo po7.nato ovo imc koje j e 36

BISM I I .A

označavalo jednu od osobina A l laha, d;t š., ali im je bilo po:�. nato na koga se odnosi.'' ..

Medutim, većina učenjaka smatra da je ovo ime izvedeno iz infinitiva glagola k;_JI (er ra hmetu ) što :�. nači - milost, i u ovom obliku u kojem je izvedeno u kazuje na to da je Allah, dž.š., toliko milostiv da se niko ne može po re d iti Njim. -

Dokv. da je ovo imc izvedeno i:�. ovog glago la jeste hadisi-kudsi u kojem A llahov Poslanik, s.a.v.s., prenosi da je Allah, d;t . š., rekao: "Ja sam M ilostivi (Er- Rahman) . Stvorio sam matericu �) l (er-rahim ) i i i s te sam riječi izveo jedno od Svojih imena. Ko bude od rža vao rodbinske vo.e i Ja ću s njim vezu održavati, a ko bude pr kidao rodbinske veze i Ja ću vezu s njim prekinuti." Ovaj hadis nedvosmisleno ukazuj<.: na to da je riječ Er- Rahrr�tm izved ni c a tako da nema p ot re b e za ra:.t. ilaženjem samo zato što Arapi u dob:1 d7.ahilijcta nisu poznavali svoga Stvoritelja. .

:.t.

Učen j::tci se ra ila:� e o t o m d a li imena �.JI (Lr- Rahman ) i �)1 (Er-Rahim) imaju isto znače n je? z

<.:

Neki s a t a j u da oba ova imena i ma j u isto značenje a l i d a j e Er-Rahman ( M i lostivi) m

BEREK ET SURF

f. 1 -FATIIIA

imc koje pripada samo Allahu, dž.š., i da se ta vrsta milosti odnosi na sva stvorenja, a da je Er-Rahim (Samilosni) općenito irne koje sc odnosi samo na jc.: dnu skupinu Allahovih, dž.š., robova. Ebu Ali ei-Farisi veli: "Er-Rahman je ime koje u kazuje da je Allah, dž.. š., milostiv prema svim Svojim stvorenjima i ono pripada samo Allahu, dž.š., a Er-Rah im se odnosi samo na vjernike, kao što Uzvišeni veli: 'On je prema vjernicima samilostan . ' ( El-Ahzab, 43) " f.l-Arzumi veli: "Er-Rahman (Milostivi) je prema svim stvorenj ima tako što im spu šta kišu, daje osjeti la i općenito sve blagodati kojima raspolažu, a Er-Rahim (Samilosni) je samo prema vjernicima, jer je n jih uputio na Pravi put." Abdullah ibn M ubarek veli: "Er-Rahman je Onaj Koj i daje kada sc zamoli, a Er-Rahim je Onaj Koji sc naljuti kada neko nešto ne tra/.i od Njega." Ebu H u rejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rc.:kao: " Ko ne bude molio 38

RISM II.A

i tražio od Allaha, dž.š., On će se rasrditi na njega."22 Ibn MaMa veli: " Ko ne bude upućivao dove Allahu, d:ž..š . , On će sc rasrditi na njega." U tom je smislu i sljedeći stih: "Ako G a n e

budeš molio, Allah, ć e s e rasrditi na tebe,

a čovjek se naljuti kad se nešto od njega zatraži."

Ibn Abbas, r.a., rekao je: "Ova dva imena opisuju milost Allaha, dž.š., s tim da jedno od tih imena ima jače značenje." Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., je blag i voli blagost, i daje više onima koji s u blagi nego onima koji su grubi."23 Većina učenjaka smatra da ime Er-Rahman pripada samo Allahu, dž.š., te da nije do7.vo ljeno nekom drugo m nositi ovo imc, jer je Allah, dž.š., rekao: "Reci: lovite :4./lah ' ili zovite 'Milostivi '. " (El-Isra, 1 1 0) Mo;.cmo primijetiti da sc u:t. ime A l lah, koje ne posjeduje niko drugi, spominje i ime Er- Rahman, što u kazuje n

Hadis biljc?.e Tirmizi, Ibn M adža i Bu hari. Hadis je v jerodostojan; bilježe ga M uslim, EI-Begavi i Ebu Davud.

1·'

BERF.KET suR�-: E I .-rA'l'J I IA

na činjenicu da i ovo ime pripada isključivo A l lahu, dž.š. U zvišeni je rekao: ''Pogledaj u

odredbama objavljenim poslanicima Nalim, koje smo prije tebe slali, da li smo naredili da se, mimo Milostivog, klanja božanstvima našim. " (Ez-Zu

hruf, 45) U ovim nas ajctima Allah, dž.š., oba vještava da samo M ilostivi zaslužuje da bude obožavan. M usejlima Kezzab ( Lažljivac) iz Jemame drznuo se i nazvao sebe Milostivim, pa ga je Allah, dž.š., kaznio tako što se u i'. n jegovo imc Musejlima uvijek kaže i Kezzab (Lažljivac). Ibnui-Arebi prenosi da neki smatraju da je ime Er-Rahman najveće Allahovo, dž.š., ime. N eki kažu: "Er-Rahim (Samilosni) je Onaj pomoću Č ije su samilosti vjernici uspjeli pro naći put do svoga Gospodara." Samilosni je i opis Allahova Poslanika, s.a.v.s., jer ga je tako Allah, dž.š., nazvao u Kur'anu . Allah, dž.š., kaže: ')4 prema vjernicima je blttg i samilosan. " (Et-Tevba, 1 28 ) , tj. preko Allahova Pos lanika, s.a.v.s., našli ste put do Mene pa ste zaslužili Moju nagradu i počasti kao i mogućnost da gledate u Moje lice. Alija ibn Ehi Talih, r.a., rekao je: " Riječi ' Bismillah' lijek s u za svaku bolest i pomoć za 40

S u M EL-FA' f'I J i A

svaki lijek, 'Fr- Rahman' pruža pomoć svima onima koji vjeruju u Njega i to je ime koje samo On posjeduje, a ' Er-R;1h im' je samo p rema onima koji se kaju zbog svojih grijeha i koji čine dobra djela."

BERF.KET S U RE EL-FATI I I A

SURA EL-FATIHA Vrijednost sure i njezina imena

Ubejj ibn Kab, r.a., p rc n o!; i da je Allahov Poslanik, s .a . v.s . , rekao: " N i u Tcvratu, ni u Indžilu, ni u Kur'anu nije obja v lj e na sura slična El-Fatihi. Ona je sedam ajeta koji se ponavljaju, a njc7.ino je učenje podijeljeno između Allaha, dž.š., i Njegova roba, a robu pripada ono što je z.amolio." Ehu Seid ibn M ualla, r.a., pripovijeda: "Jed nom prilikom, dok s�m obavljao nama z u dža miji, 7.ačuh Allahova Poslanika, s.a.v.s . , kako me doziva, ali mu sc nisam mogao odazvati jer sam klanjao . Kada sam završio namaz, otišao sam do njega i rekao mu: 'Al lahov Poslaniče, klanjao sam pa ti se nisam mogao odazvati.' On reče: 'Zar A llah, d;f. . š., nije rekao: 'O vjernici, odazovite se A llahu i Poslaniku kad od vas za traži da 6nite ono što će vam život osigurati . . . '

(El-Enfal, 24) Prije nego što izađeš iz džamije želi m te podučiti najvcličanstvenijoj suri u Kur 'anu . ' Kada je poslije htio izaći iz džamije, 42

S U RA Ei .- FATIHA

rekao sam mu: 'Allahov Poslaniče, obećao si mi da ćeš m e podučiti najveličanstvenijoj suri u Kur'anu.' Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: 'To je s ura 'El-Hamdu lillahi Rabbil-alemin '; ona je sedam ajeta koji se ponavljaju i ona je Kur'an veličanstveni koji mi je objavljen."'2'1 :

Mudžahid veli: " I bl is, Allah ga prokleo, zakukao je četiri puta: kada je proklet, kada je protjeran i". 0/.cnneta, kada je poslan Allahov po s lanik Muhammed, s.a.v.s., i kada je objavlje na sura El-Fatiha, a objavljena je u Medini."25 Učenjaci sc razilaze o pitanju da li su neke sure i ajeti vredniji od drugih tc da li su neka Allahova, d7 . š., imena ili s vojs t va vrednija od drugih. J edni kažu: Nijed n a sura ili ajet nisu vredniji od drugih, jer je sve to Allahov, dž.š., govor, a isto su tako Njegova i mena podjed nako vrijedna i nijedno nije bolje od drugoga." Ovo mišljenje z stupali su: Ebu Hasan el-Ešari, kadija Ebu Bckr ibn Tajjib, Ebu Hatim Mu hammcd ibn Hibban cl-Busti i jedna skupina šerija t skih pravnika. Takoder je ovo mišljenje zastupao i imam Malik. Jahja ibn Jahja rekao je: "Pogrešno je vjerovati da je jedna sura bolja od .

' ' I iadis je vjerodostojan; bilježi ga Buhari. 2�

Hadis bilježi Tirmizi.

druge." I mam Malik smatrao je d a je p o kude no češće učiti neku suru ili je više puta ponavljati u odnosu na neku dru gu suru. Komentiraj ući ajet: i1 da bolji od njega ili sličttrJ njem u ne donesemo " (E l - B e k a r a , 1 06), imam Malik v el i : N j e gov o je z n ače n j e - kada derogiramo neki a j e r , M i ob j a vi m o neki drugi a j e t u kojem propišemo novi propis." Kao dokaz za svoju t vrdn j u ovi učen j aci navode činjenicu da svako odlikovanje n ečega znači da o n o što je manje odl ikovano ima neke manj kavosti i n edostatke. Medutim , kada su u pitanju ajeti, n j i hova je vrijednost i sta, j e r s u svi govor Al laha, d:l.. š., a u N jegovu govoru nema n ikakvih nedostataka. El-Busti vel i : "Značen j e hadisa: 'Ni u Tevratu, ni u l n džilu n i j e o bj avl j e na sura slična El-Fati h i ' jeste da A llah, dž.š., onome ko uči Tev r at ili I ndžil neće dati nagradu kao š to će je d o b i ti onaj ko uči suru El-Fatihu. Jer, A l lah, dž.š., odlikovao je s ljed be n i k e Allahova Poslanika, s.a.v.s., nad pripadnicima drugih vjeroispovijesti pa će im dati veću nagradu z b o g u če n j a Njeg o v i h riječi n ego d ru g i m a koji čitaju pre t h odne objave. Ovo je jedna od odlika kojima je obdario mu slimane. Značenje riječi ' najveličanstvenija sura' jeste to da je nagrada za njezino učenje ve ća nego za učenje dru gih sura "

. ''

S U RA EL-f-AT i l l A

O n i k o j i sm at raj u da su

neke sure ili a j e t i ipak v redniji od drugih kažu: "Sadržaj a j e t a : /1 vaš Bog -jedan je Bogi Nema boga osim Njega, Milostivog,

(EI-Bekara, 1 63) te Ajetul-kursije, poslj edn j ih ajeta sure EI-Hašr i sure EI-Ihlas, koji govore o jednoći Allaha, dž.š., v re d niji j e nego sadržaj naprimjer sure EI-Mesed i n j o j s l i č n i h Sarnllosnog. '

sura. O d l i kovanost nastaje k a o rez u l tat uzviše

i mnogobrojnosti značenja, a ne samo na toga govora." Ovo je m i šlje n je is pravno. M eđu one koji s u ga zastupali spadaju: lshak i b n Rahuja, kadija Ebu Bekr ibnul-Arebi, ibn Hisar i dr. Kao potvrd u svoga m i šl jen j a o n i nosti

osnovu pori jekla

navode s l jedl:ća predan ja:

Ubejj

ibn Kab, r.a., p renosi da m u j e A l lahov

Pos lan i k , s.a.v. s . , rekao: " U be j j e , tvome m i š l j e n j u , n a j v red n i j i U b e j j , r.a . ,

od govor i o je:

ko j i je, prema ajet u K u r 'a n u ? "

'11. /la hu la ilahe illa

huvel- Hajjul- Kajju m. " ( E l - Bekara, 2 55) A l lahov Po s l an i k , s.a. v. s . , stavio m u j e ruku na grud i i rekao: "Ebu Munzire, čestitam ti na znanju."26

Ibn Hisar v e l i: " I z n e nađu j e me kako n e k o i po rl:d postojanja o v o g h a d i s a n1 o :l.e i m a t i d ru gač i j e m i š l j e n j e . " !t.

H a d i� it' vjt'rodoswj;ln; bi lj6.e g a M us l i m , F.bu Davud i Ahrmd .

BF.RF.K F:T

s u l\ E

Et.- rATI H A

Ibnui-Arebi veli : "U hadisu: 'Ni u Tevra tu, n i u Indžilu, ni u Kur'anu nije objavljena sura slična El-Fatihi', nisu spomenute osta le objavljene knjige, poput Suhufa i Zebura, jer su ove spomenute najvrednije objavljene knjige. Ako je sura El-Fatiha bolje od svega što je objavljeno u ovim najboljim nebeskim knjigama, to znači da je ona općenito najbolje što je objavljeno ljudskom rodu. Naprimjer, ako kaž.emo da j e 'Zejd najbolji učenjak', to znači da je on općenito najbolji čovjek, jer su učenjaci najbolji ljudi." U EI-Fatihi je spomenuto ono što se ne nalazi u drugim surama, čak neki ka:l. u: "Srž kur'anskih učenja nalazi sc u ovoj suri . Dva deset pet riječi od koji h se sastoji ova sura ukazuju na sve kur'anskc znanosti. N ej vrednije jeste to što je njezino učenje A llah, dž.š., po dijelio izmedu Sebe i Svoga roba. Namaz nije ispravan bez učenja EI-Fatihc u njemu, a bez namaza čovjek se ne može približiti Allahu, d7.. š., a bez toga neće zaslužiti nagradu na ahi retu. Zbog svega ovoga, EI-Fatiha je nazvana U mmui-Kur'an (Suština Kur'ana) , kao što sc za suru El- I h las ka:l.e da vrijedi kao trećina Kur'ana. To je zato što sc učenje Kur'ana dijeli na tri tematske cjeline: učenje o Allahovoj, 46

SURA F. i .-FATI H A

dž.š., jednoći, propise i savjete. Cijela s u ra El-Ihlas govori o jednoći Allaha, dž.š., o svim aspektima ovog vjerovanja, tako da je u njoj sadržano jedno od triju temeljnih učenja vjere." Zbog ovoga je na pitanje Allahova Poslanika, s.a.v.s: "Koji je ajet u Kur'anu najvredniji ? ", Ubejj ibn Kab, r.a., odgovorio da je to Aje tul-kursija, jer cijeli ajet govori o Allahovu, dž.š., jedinstvu. Primjer /'. a to jeste i hadis u kojem je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolje što smo ja i vjerovjesnici prije mene rekli jesu riječi: 'Nema boga osim Allaha, Jedinog, Koji nema druga."'17 Ove su riječi najbolji zi kr jer u sebi sadržavaju suštinu vjerovanja u Jednoga Boga. Sura El-Fa tiha u sebi sadrži učenje o vjerovanju u Jednoga Boga, učenje o ibadetu, savjete i opomenu, a sve je to dokaz A llahovc, d?.. š., svemoći. Alija ibn Ebi Talib, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " EI-Fatiha, Ajetul-kur sija, ajet ;4.l/ah svjedo6 da nema boga osim Njega ' i ajet: 'Reci: 'O A llahu, Koji svu vlast imaš ' ispisani su na Aršu i izmedu njih i Allaha, dž.š., nema pregrade."' . . .

H adis je dobar; biljc7.c �a Tirmizi i Malik.

13FRFKFT S U RE EL-FATI H A

Imena sure El� Fatiha

Sura El-Fatiha ima dvanaest imena: Prvo: bl�\ (Es-Salatu) - Namaz. U hadisi-kudsiju stoji da je A l lah, dž.š., rekao: " Podijelio sam namaz između Sebe i Svoga roba na dva dijela." Drugo: .J1 i�_;. (Suretui-Hamd) - Sura za hvale. Ovo je jedno od imena sure zato što se na n je7.inu početku spominje zahvalnost Allahu, dž.š. Iz istog su razloga sure El-A'raf, EI-Enfal i Et-Tevba dobile svoja imena jer sc u njima spominju bedemi, ratni plijen i pokajanje. Treće: '-;'�\ �\j (ratihatul-Kitab) - Sura koja otvara Knjigu. O ovom se imenu niko od učenjaka ne razilazi. Nazvana je ovim imenom :t.bog toga što onaj ko želi proučiti Kur'an prvo mora proučiti El-Fa tihu :t. ato što se ona nalazi na početku Kur'ana. To je sura koja je ispisana na početku Kur'ana i to je sura čijim se učenjem :t. apočinje učenje Kur'ana u namazu. Č etvrto: y�l (t ( U mmul-K itab) - Su ština Knjige. O ovom imenu posto j i razila ?.enje među učenjacima. Većina smatra da je ovo jedno od imena ove sure, a Enes, Hasan i 48

SURA F.i .-FATIHA

Ibn Sirin smatraju da je pokuđeno EI-Fatihu na z iva t i ovim i m e n om . H asan ve l i : "Sušti na K nj i ge j esu ajeti koji g o vo re o halalu i hara m u j er je Allah, dž.š., rekao: ' U njoj su ajeti ,

jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. ' (Alu Imran, 7 ) " Enes i Ibn Sirin kažu: " U mmul-Kitab je imc Levhi Mahfuza, jer ga je ovim imenom na7.vao Allah, dž.š., u ajetu: 14 on je u Glavnoj knjizi, u Nas, cijenjen i pun mudrosti. ' (Ez-Zuhruf, 4)"

Peto: �T)j1 t( (Ummul-Ku r'an) S u š t i n a Kur'ana. O v m imenu takoder postoji razi laženje. Većina učenjaka smatra da je ovo j e d no od imena El-Fatihe dok Enes i Ibn Sirin smatra ju da je po k uđe n o ovim imenom na z i vat i ovu suru. M edutim, v jero d ostoj n i hadisi kategorič no pobi j a j u ovo mišljenje. Ebu H u rejra, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " EI-Fatiha je suština Kur'ana, suština Knjige, i o n a j e sedam ajeta k o j i su mi objavljeni."28 Buhari u svom Sahihu veli : "Na:t.van a je ovim imenom ( U mmui- Kitab) jer j e prva sura koja je ispisana u M ushafu i 7 b o g toga što se njezinim učenjem započinje učenje Kur'ana u namazu." J ahja ibn j amcr veli: " U mm u l- Kura je Mekka, -

Hadis je dobar; bilježi ga Tirmizi.

BERF.KF.T S U KE EL-fATI I IA

Ummul-Horosan je Merv, a Ummul-Kur'an je sura El-Fatiha." Neki učenjaci kažu: "Nazva na je ovim i menom jer se nalazi na početku Kur'ana i sebi sadrži suštinu svih kur'anskih znanosti. Mekka je nazvana Ummul-Kura jer je ona prvo naselje izgrađeno na Zemlji i iz nje je poteklo čovječanstvo. Majka je nazvana U m m u n jer je ona osnova razmno:f. avanja i rađanja. Ovim je imenom nazvana i zemlja." u

Š esto: JI!JI (El-Mesani) - Ajeti koji se po navljaju. Nazvana je ovim imenom jer se nje zini ajeti ponavljaju na svakom rekatu namaza. Neki učenjaci ka:f. u: "Nazvana je ovim imenom jer je objavljena samo s ljedbenicima Allahova Poslanika, s.a.v.s., a nije objavljena n ijednom narodu prije, tako da su samo oni odlikovani njezinim objavljivanjem." Sedmo: 1:_?;'1 1 .j�l ( El-Kur'anul-Azim) Kur'an vel ičanstveni. Ovim je imenom nazvana jer u sebi sadrži sve kur'anske znanosti. Ona u sebi sadrži zahvalu Allahu, dž.š., N jegova savršena i uzvišena svojstva i osobine, nared bu da sc ibadct čini samo A llahu, J7.. š., i da s c bude iskren prema N jemu, priznanje roba Ja je nemoćan da išta učini, osim u:t. pomoć A I la ha, dž.š., iskrenu dovu u pućenu A l lahu, so

dž.š., da uputi na Pravi put, da sačuva od za blude u koju su upali oni koji su zalutali i na kraju pojašnjava koju će kaznu doživjeti oni koji niječu Allahove, dž.š., blagodati. Osmo: ;\l.!JI (Eš-Šifa) - Lijek. Ebu Seid el-H ud ri , r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " El-Fatiha je lijek protiv svakog otrova. "2'1

Deveto: .Q]I ( Er- Rukj a ) - U čenje Kur'ana m j e o m da se izliječe neke fizičke ili du ševne bolesti. Ebu Seid ci-Hudri, r.a., prenosi da je Albhov Posbnik, s.a.v.s., čovjeku kuji je poglavara n ek g plemena izliječio od ujeda škorpije tako š to mu je proučio Fl-Fatihu, re k a : " Kako s i znao da se ona uči s namjerom da se izliječ i ? " Čovjek je odgovorio: "A llahov Poslaniče, nada h n u t sam da to učinim." .lO s na

Deseto: _;l:�\ ( El- Es as ) - Tem e l j . Neki čovjek požalio Eš- Š abiju na bol u stomaku pa mu je on rekao: " Uči suru koja je temelj Kur'ana, El-Fati h u. Čuo sam Ibn Abbasa, r.a., kada je rekao: 'Sve što postoji ima svoj temelj. Temelj ovoga svijeta jeste Mekka, jer je iz nje r asp r os tra nj n ovaj svijet. Temelj nebesa jeste se

H a d i s h i l jc�i Dari m i .

' 0 Had i s je vj erodo s t o j a n ; b i l j�že � a Bu hari i M u s l i m .

E I -Ariba, s e d m o n eb o . Te m <.: l j Z e m l j e j e s t e EI-AcLt.i ba,

set! nu n a j n i ;l.a Zem lja. Temelj [ H.e

n n e t a jesu E d e n s k i vrtovi ( D že n n,n u i - A d n ) j e r s u o n i n j e g o v c e n t a r. Te m e l j v a t re j este D;t.ch c n n e m i to j e najn iži, sed m i n i vo u vatri i u j e d n o n a j u da l j e n i j a provalija u n j o j . ' I t:melj ra dan ja l j ud i jeste Adem, a.s., temelj vjerovjesn ika jeste N uh , <L S . , t e m e l j s i nova l s ra i lovih jeste J ak u b , a . s . , temelj k n j i ga jeste Kur'an, temelj K u r 'ana jeste E l b t i h a , a t emelj El- 1-'ati h e j e s u r i j e č i : ' l3 i s m i l b h i r- R a h m a n i r- R ah i m . ' Kada se razboliš i l i osjetiš bol p ro u č i s u m E I F a t i h u i ozdravit ćeš. " -

J edanaesto: 9.1)1

( EI -Ya f i j a )

C j <.:l o v i t a .

Ovo m i š l j e n j e :t.as t u pa S u fj a n ib n U j c j na . R a :t lo g torne jeste činjcn ica tla se OV<l s u ra nc može .

n i t i parčat i pri l i kom u č e n j a u namazu. strane, dozvoljeno je na jednom re katu p ro u č i t i pola neke S LI IT , a ll<l d rugom r c k a tu ostatak, a ako bi sc tO uči n i lo s EI-Fat ih om, nJmaz ne b i b i o i s p rJva n . polov i t i

S druge

Dvanaesto: Q � l ( E l- Kafi j c t u ) - Dovol j na. J a h j a ibn Ebi Kes i r veli: " Ov a s u ra bit će do v o l j n a ako s e u nama:t.u prouči u m jesto neke d ru g e s ure, a n j u n i j ed n a d r u ga s u ra ne može :t.a m i je n i t. i . " 52

S t J RA b .- 1.-Mili l\

' < : i n j e n i ca da j e ova s u ra na1.vana E I - M e s a n i (Sura č i j i sc a j e t i p o n av l j a j u ) i U m m u l - Ku r 'a n ( S u š t i n a Ku r'ana) ne wači da i neke druge sure n e mogu b i t i n a 1.vane ovim i m e n o m . A l l a h , d ;l . š . , rekao j e : "Knjigu sli61U p o smislu, L"tje se .

pouke por�<tvljaju . " ( F1.-Z u m er, 23) U ovom sc a j ct u za c i j e l i Ku r 'a n kaže d a s c n j egove pouke ponavl j a j u , jer sc p r i p ov i j e s t i koje go vore o proš l i m n a rod i m a p o n av l j a j u na v i š e m j esta. Sedam p r v i h n a j d u ;. i h s ur a u Ku r ' a n u n;v.vanc s u , t <lkoder, ovim i m e n o m , j e r sc a j e t i k o j i govore

s t rogim v j e rs ki m obaveza ma i

pripovi jest i o pri jaš n j i m n arod i m a p o n av l j a j u u n j ima. l hn A bbas, r.a . , rekao

je:

"A l lahovu

Pos l an i ku , s . a . v. s . , objav l j e n o j e sedam s ura č i j e se pouke ponav l j a j u , t j . sedam n a j d u ž i h s u ra . " Svi sc učen jaci

s lah1 Lh j e prvi h š e s t d u g i h s u ra

od s ur e EI- J3cka rc do s u re El- A'raf, med u t i m , raz i l aze . e kada j e u p i tan j u .sedma s u ra. N e k i kah1 da j e t o s u ra J u n u s, a M u d 7.a h i d i S e i d i bn n;.ubej r, r. a., s m a t ra j u da s u to s u re F I - E n fa l i Et -Tl'vba. R i j eč E I - M e s a n i o z n ačava s i tu a c i j u k a d a nešto s l i j e d i i z a n e č e g a . S u ra E I - E n fa l nazvana j e ovim imenom jer po ve l i č i n i d o l a z i odrnah i1.a najdu7. i h su ra u Kur'an u . Neki pak s nntra j u da se o v i m i m e n o m n aziva j u o n e s u re k o j e su

BFRF KE!' SURF EL-Fi\TI I IA

duže od kratkih sura a kraće od onih koje imaju stoti n u i više ajeta. O objavljivanju sure El-Fatiha

i p ropisima u vezi s njom

U čenjaci se sla:/.u o tome da sura Fl-Fa tiha ima sedam ajeta. Dokaz za to jesu riječi Uzvi.� enog: "Mi smo ti objavili sedam ajeta koji se ponavljaju. " (El-Hidžr, 87) Takoder se slažu da je EI-Fatiha jedna od kur'anskih sura. Međutim, postoji raz.ila:l. enje o tome da li je ova sura objavljena u Mekki ili u Medini? Ibn Abbas, r.a., Katada, Fbul-Aiija er- Rijahi i dr. smatraju da je El-Fatiha objavljena u Mekki. Ebu H u rejra, r.a., Mudžahid, Ata ibn Jesar, Zuhri i dr. smatraju da je objavljena u Medini. Postoje i oni koji smatraju da je pola ove sure objavljeno u M ekki a pola u Medini. Ovo mi šljenje u svome tcfsiru bilježi Ebu Lejs Nasr ibn M u ham med ibn Ibrahim es-Sernerkandi. Prvo je mišljenje najispravnije, a dokaz. za to jeste ajet: "Mi srno ti objavili sedam ajeta koji se

pona.vljaju, i Ku,- 'an velitanstveni ti objavljuje mo. "

( El-Hidžr, 8 7) , a svi su s ložni u tome da je s ura El-H idžr objavljena u Mekki. Takoder, svi su s lo:/. ni u tome da je obavljanje nanuza 54

SURA EL-FATIHA

pro p isano ll Mekki, a nije zabilježeno nijed no predanje kojem stoji da je i jedan namaz obavljen bez učenja El-Fatihe u njemu. Dokaz za to jeste hadis u kojem stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Nema namaza bez učenja EI-Farihe njemu . "31 Ovaj hadis govor i o pro pi s u a ne o početku objavljivanja, a Allah, dU., najbolje zna! ll

I bn Atijja veli: "Jedan učenjak smatra da Džibril, a.s., nije objavio A llahovu Poslaniku, s.a.v.s., suru Fl-fati hu. Kao dokaz navodi pre danje koje bilježi Muslim od Ibn Abbasa, r.a., koji pripovijeda: 'J ednog dana dok je Džibril, a.s., sjedio kod A l lahova Poslanika, s.a.v.s., čuo je zvuk s neba pa je podi�ao �lavu i rekao: 'Ovaj zvuk nastao je otvaranjem nebeskih vrata koja nikada do danas nisu otvarana.' Nakon toga spustio sc melek pa Džibril, a.s., reče: 'Ovaj melek koji se spustio n ikada do sada nije dolazio na Zem lju.' Melek nazva selam i obraćajući se Allahovu Poslaniku, s.a.v.s., reče: 'Raduj sc zbog dva svje t la koja su t i darovana a koja nisu darovana nij ednom vjerovjesniku prije tebe: suri El-Fatiha i posljednjim ajetima sure El-Bckara. Kad god proučiš j edan harf ,

·1 1

H adis jr vjerodostojan; bilježe ga Buhari i M uslim.

RF.KEKlc'L' SUKE EL- FATI H A

iz ovih ajeta, dobit ćeš nagradu za to. "'11 Ibn Atijja veli: "Ovo mišljenje nije ispravno jer ovaj hadis u kazuje na to da je Džibril, a.s., došao prije ovog meleka da mu nagovijesti njegov dolazak i da ga upozna s ajetima koji će mu biti objavljeni. Ovo je doka;r. da je i Džibril, a. s., učestvovao u njihovu objavljivanju." Allah, dž.š., najbolje i'. na! Moje je mišljenje da na osnovu teksta ovog hadisa ne možemo ustvrditi da je Džibril, a.s., išta negovijcstio Allahovu Pos laniku , s.a.v.s. Prethodno s m o spomenu l i da j e El-Fatiha objavljena u Mekki, a dokaz da ju je objavio Džibril, a.s., jeste ajet: "Donosi ga povjerljivi Džibril. " ( Eš-Šuara, 1 93) Ovaj ajet govori o objav lj ivan ju Kur'ana općenito tako da ćemo reći da ju je Džibril, a.s., objavio u Mekki, a da je melek u Medin i došao da ukaže na veličinu sevapa koje će dobiti onaj ko bude učio ovu suru. Neki učenjaci ka:l. u: "Ova sura objavljena je i u Mekki i u Medini; Džibril, a.s., objavio ju je dva puta." Ovo mišljenje prenosi Es-Salebi. M eđutim, ono što smo prethodno spomenuli ispravnije je, jer objedinjuje značenje Kur'ana sunneta.

Hadis je vjerodostOjan; biljc7.c g a M uslim, Nesai i Ibn

H i bban.

S u RA El .-FA'I'J HA

Prethodno smo spominjali da se Bismila ne ubraja među ajetc El-Fatihe i da je ovo mišljenje ispravno. Na osnovu toga, onaj ko želi klanjati, poslije početnog tekbira odmah će početi s učenjem F.I- Fatihe, a neće prije toga učiti n i šta drugo. Dokaz za to jesu hadisi koje prenose Aiša, r.a., i Enes, r.a. Međutim, preneseni su i hadisi koji ukazuju na to da prije učenja El-Fatihe u namazu, a nakon početnog tekbira, treba učiti odredene zikrove i dove, a ovo mišljenje zastupa jedna grupa učenjaka. Od Omera ibn Hattaba, r.a., i A bdull a ha ibn Mesuda, r.a., prenosi sc da su nakon početnog tekbira u nama:.-.u učili sljedeću dovu: "Slavljen neka Si, Allahu moj, i Tebi hvala. Blagoslovljeno je Tvoje imc, uzvišena je Tvoja veličina. Nema boga osim Tebe." Ovo mišljenje zastupali su Sufjan, Ahmed, lshak i dr. Š afija bilježi predanje Alije, r.a., koji prenosi da je Allahov Po�ilanik, s.a. v. s., nakon početnog tekbira u namaw učio s ljedeću dovu: "Okre ćem svoje lice Onome Koji je stvorio nebe sa i Zemlju, kao pravovjerni i kao musliman. Zaista, moj nama:.-. , obredi moji, moj život i smrt moja pripadaju Allahu, Gospodaru svih svjetova . . .

".H

11 Hadis je vjerodostoj:�n; bilježe p M uslim, F.bu Davud i Tirm izi.

13 E R I' K ET S l J R E F.1. -fATI H A

Ibn Munzir veli: "Vjerodostojno se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., nakon počctnog tekbira šutio jedan tre nu t ak, a zatim bi proučio sljedeću dovu: 'Allahu moj , učini da razdal jina između mene i mojih grijeha bude kolika je razdaljina izmedu istoka i :.--.a pad a . Allahu moj, očisti me od grijeha kao što se bijela odj e ć a očisti od prl javšt ine. A llahu oj, očisti mc od grijeha snijegom , kišom i led orn ."'·14 Ehu H u rejra, r.a., prakticirao je učit i ovu dovu u namazu. Ebu Se le ma ibn Abdur-Rahman rekao je: " I mam u namazu pra v i dvije pau7.c pa isko ristite to da vi nešto proučite." El-Evzai, Seid ibn Abdui-A:.--. i:.--. i Ahmed ibn Hanbel pos tu pa li su po hadisu koji smo prethodno citirali. m

Ebu Hanifa, Sevri i Evzai kažu: "Ako bi neko namjerno i zo stavio učenje EI-.Fatihe u namazu i umjesto nje proučio neku drugu suru, njegov će namaz biti ispravan ." Ebu J usuf i Muham med ibn H asan kažu: "Obavezno je proučiti najmanje tri kratka ili jeda n duži ajet, poput ajeta koj i govori o dugu u suri El-Bekare." Mu hammed ibn Hasan također je rekao: "U obzir sc uzimaju ajeti koji se sastoje iz riječi, a ne oni ·"

H ad i s je vjerodostojan; biljc:l.c ga

Kuh ari i M u s l i m .

SURA E I .- FAT I H A

ajeti koji .sc.: .sastoje.: samo od harfova (poput onih koji se nalaze na početku sura) ." Taberi veli: "Onaj ko obavlja namaz treba proučiti El-Fatihu na svakom rekatu. A ko to ne.: učini, njegov namaz neće biti ispravan, osim ako prouči neku dru gu suru koja ima isti broj ajeta i harfova. " Ibn Abdul-Berr v e l i : "M išljenje i mama Et-Taberija nije ispravno jer se u hadisima is ključivo spominje El-Fatiha a ne neka druga sura. Besmisleno je namjerno izostaviti uče nje ove sure onome.: ko je u stanju to učiniti i umjesto nje proučiti neku dru gu suru. Svi su obavo.ni u namazu učiti ovu suru kao što su obavezni izvršavati ostale stroge vjerske obaveze - farzove." U koliko onaj ko klanja u džematu okasni i ne stigne proučiti n išta na kijamu ali sustigne.: imama na ruk u'u, imamovo učenje Kur'ana bit će dovoljno i muktedija će samo izgovoriti tekbir i otići na ruku'. Ako sustigne imama dok je još na kijamu, učit će, ali o ovom pitanju postoji ra:.-. ilaženje. Smatram da su svi obavezni učiti Kur'an u namaw, čak i ako klanjaju za imamom, kada su u pitanju dnevni nama:.-. i. Ko ne bude učio 59

u č i n i t će grešku i , prema m i š l jen j u imama Ma l i ka i n jegovi h s l jedbe n ika, taj /.a svoj namaz n eće dobiti n ikakvu n agradu . A ko se radi o namazima u k o j i m a imam g l a s n o uči Ku r'an, p re m a m i š l j e n j u i m a m a M a l i ka, m uk tedi ja neće učiti n i El-farihu n i t i i š t a drugo i z Ku r'ana. Kao dokaz z a svoje mi š l j e n j e o n navod i ajet: 'J\ kad se u6 Kur ',w, vi ga slušajte i šutite da biste bili pomilovan i. " (El-A'raf, 204) Potvrda ovom<: jesu i s l jedeći had i s i : A l lahov Pos l a n i k , s.a.v.s., rekao je: "Zho g čega n e k i n e s l ušaju učenje Kur'ana ? '0 1' " Kada imam uči Ku r'an v i š ut i te. "·'1' " Ko b u de k l a njao u <..L .,. <:m atu , i m a movo učenj e Kur'ana j e u m jesto n jegova učenja."17 Buve j t i i i mam A h med ibn Hanbel p renose da je Š afija rekao: " N i kome namaz neće b i t i ispravan s v e dok na svakom n j egovu reb tu ne prouč i El-Fati h u , bez obzira n a to da l i klanja " H a d i s j e v j erod ostojan: h i l j (::/c g a M a l i k. Ebu O:wud i Ncsa i . "·

H a d i s je garih ( neobiča n ) ; b i l je ž i g a E h u D.wud.

17 H adis nije vjerodoswj:1n; b i l je že ga I bn M aJ ;..l , A h n H.'d

i Darc k u t n i .

S U RA EL-fATI H A

kao imam ili muktedija i b ez obzira na to da li imam uči na�las ili u s e b i." Dok je bio u I raku, Ša fija je a s t u pa o s lj e deće m i š ljenje: " Muk te dija treba učiti Kur'an u nama1.u ukoliko imam uči u s e b i a ako imam uči glasno, onda mukted i j a treba šutjeti.'' Ovo je mišljenje poput mišlj e nja imama Malika o ovom p i t anju /.

ibn Vehb, F � h e b , I bn A b du i H a ki m , I b n H a b ib Ebu Ha n i fa i n j e gov i s l jed b e n i c i kažu: "Muktedija ne treba ništa uč it i ba obzira na to da li imam uči glas no ili u sebi." Kao dokaz -

oni navode riječi Allahova Poslanika, s.a.v.s.: " l mamovo u če nj e Kur'ana je u mjesto njego v a učen ja. '' Značen je je ovog hadisa opć e n i to Kao potvrdu svome m išljenju oni navode i riječi Džabira, r.a., k o ji je rekao: " Ko ne bude u namazu učio E l- F a t i h u kao da i nije klanjao, osim ako je kl a nj o za i mamom." .

Izmedu svih ovih mišljenja ispravno je ono k o j e zast u p aju Šafi ja, Ahmed i Malik, prema kojem na svakom rekatu dnev n i h na ma za t re b a pro učiti EI-Fatihu. Potvrda tome su sljedeća predanja: Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: " Nema namaza onaJ ko u n j e m u ne prouči su ru El- 1- 'a t i h u . "

BEJU::KE'I' SlJRE E J .- FAJ'J J I A

Takoder je rekao: " Ko u namaw koji obavi ne prouči El-Fatihu, tome je namaz nepotpun. (Ove rij eči Allahov Poslanik, s.a.v.s., ponovio je t ri puta.) Ebu Hurejra, r.a., prenosi da mu je Allahov Poslan ik, s.a.v.s., naredio da medu ljudima razglasi sljedeće: "Nema namaza onaj ko u njemu ne prouči EI-Fatihu i još neštO iz Kur'ana." 1'1 Kao što redovno učinjena sedžda ili ruku' na jednom rekatu ne mogu nadomjestiti ono što je izostavljeno na d rugom, isto tako učenje El-Fatihe na jednom rekatu ne može nadoknaditi ono što nije proučeno na drugom rekatu. Ovo mišljenje zastupali su: Abdullah ibn Avn, Ejub es-Sihtijani, Ebu Sevr i još neki učenjaci šafijskog mczheba, Davud ibn Alija, Evzai i Mekhul. "Js

Od O m e ra ibn Hattaba, r.a., Abdullaha ibn Abbasa, r.a., Ebu Hurcjre, r.a., U bejja ibn Kaba, r.a., Ebu Ejjuba el-Ensarija, Abdullaha ibn Amra ibn el-Asa, r.a., U badc ibn Satnita, r.a., Ebu Scida el-Hudrija, r.a., Osmana ibn Ebil-Asa, r.a., i Havvata ibn D:l.ubej ra, r.a., prenosi se da su rekli: "Nema namaza onaj ko ' " Hadis je vjerodostojan; bilježe g a M us l i m. E b u Davud i Tirmizi. • • Hadis b i l j eže Ebu Davud, A h med, I bn H ibban i Hak i m .

SUI\A EL-FAT J HA

u njemu ne prouči Fl-Fatihu." Ovo s u ashabi na koje se treba u gledati i koji su ostalima uzor, a svi oni s m atraju da je obavezno učiti El-Fatihu u namazu. Ebu H u rejra, r.a., prenosi da j e A llahov Poslanik, s.a.v.s., čovjeku kojeg je podučavao obavljanju namaza, rekao: "To čini tokom ci jelog namaza. "40 Ebu Katada, r.a., pripovijeda: " Kada bi nas Allahov Poslanik, s.a.v.s., predvodio na podne i ikindija-namazu, na prva dva rekata učio bi El-Fatihu i suru poslije nje. Učio bi u sebi ali bismo ponekad mogli čuti kako uči neki od ajeta. Na prvom rekatu podne-namaza duže b i s c zadržao nego n a dru'gom, a i s to tako postupao je i na sabah-namazu. " U drugom predanju stoji: "Na druga dva rekata proučio bi samo El-fatihu."41 Ovo predanje nedvosmi sleno u kazuje na to da se u namazu obavezno treba učiti El-Fatiha i da je nijedna druga sura ne m o že z a m ij e m t t . Većina učenjaka smatra da učenje Kur'ana u namazu nakon učenja El-Fatihe nije oba vezno. Kao dokaz o n i navode p reda n j e •o '1

Hadis j e vjerodostojan; biljc:l.c ga B u hari i M uslim. I bid.

l:ki\EKI'T SURF Ei.-h\T I H A

Ebu H u rejre, r.a., koji je rekao: ''Na svakom nama1.u uči se nešto iz Kur'ana. Ono što smo čuli od Allahova Poslanika, s.a.v.s., da naglas uči i mi pred vama glasno učimo, a ono što je učio u sebi i mi pred vama učimo u sebi. Do voljno je proučiti samo El-Fatihu, ali je bolje proučiti još nešto iz Kur'ana." U predanju koje bilj6.i Buhari stoji: "Ako osim toga proučiš još nešto i7. Kur'ana, to će biti bolje."42 Međutim, veliki broj učenjaka ipak smatra Ja ni iz kojeg razloga nije dozvoljeno izostaviti učenje sure posl ije E l-Fatihe. Medu ostali ma, radi se o sljedećim učenjacima: I m ran ibn H usajn, r.a., Ebu Seid ei-Hudri, r.a., H avvat ibn D7.ubejr, r.a., Mudžahid, Ebu Vail, Ibn Omer, r.a., Ibn Abbas, r.a., i dr. Oni kažu : "Nema namaza onaj ko na njemu ne prouči El-Fatihu i još nešto iz Kur'ana." Neki tvrde da je potrebno proučiti dva ajeta, neki misle da je dovoljan jedan ajet, a neki pak ne postavljaj u nikakve granice. Prenosi sc Ja je Omer, r.a., rekao: "Nije ispravan namaz onome ko na njemu ne prouči EI-Fatihu i još nešto i1. Kur'ana." Onaj ko ne zna El-Fatihu i n ikako je nije u stanju naučiti u namazu će spominjati Allaha, ,_,

l l> i d .

dž.š., tako što će Ga slaviti, veličati, potvrdivati Njegovo jedinstvo i sl. To će činiti ukoliko klanja sam ili za imamom u namazima u ko j ima imam uči u sebi. Abdullah ibn Ebi Evf, r.a., pripovijeda da je ne k i čovjek došao kod Allahova Poslanika, s.a.v.s., i rekao: "Ništa i z Kur'ana n e mogu d a naučim napamet." Alla hov Poslanik, s.a.v.s., podučio ga j e šta će učiti umjesto El-Fatihe: "Subhanallah, vel-hamdu lillah, vc la ilahc illallah, vallahu ekber, ve la havle ve la kuvvete illa billah." Č ovjek reče: "Al lahov Poslaniče, u ovim riječima veličam Allaha, dž.š., a šta učim 7.a sebe ? " Allahov Poslanik, s.a.v.s., tada ga poduči da uči sljedeću dovu : "Allah u m mcrham n i, v e a fini, vehdini verzukni. (Allahu, smiluj mi se, oprosti mi, uputi mc i podari mi ops k rbu.) " 41

Ako neko nije u stanju naučiti ni ove riječi, onda treba nastojati sve nama7.C obavljati u dže matu, jer će učenje imama biti umj e sto nj ego va učenja. Ali, nep res tan o se treba truditi da napamet nauči El-Fatihu i još nešto iz Kur'ana i sve do svo je smrti treba to činiti tako da ne dozvoli da umre a da nije dao sve od sebe da uspije u tom e . n

H adis

je dobar; b i l j eže ga Ebu Davud, N csai,

El-H

mejdi i Ahmed.

JkKl'KET SURF. F.1 .-fATI H 1\

Ako neko od nearapa nije u stanju spo menute z.ikrove i dove naučiti na arapskom jeziku, zbog toga što njegov jezik nije navikao da izgovara arapske glasove, onda će mu to biti prevedno na njegov jezik i u tom će mu slučaju namaz, inšallah, biti ispravan. Međutim, prema mišljenju većine učenjaka, ako je neko u stanju učiti na arapskom jeziku, njegov namaz neće biti primljen ukoliko bude učio na nekom drugom jeziku. Ebu Hanifa veli: "Dozvoljeno je učiti na perzijskom jeziku· pa makar bio u s tanju to činiti na arapskom, jer je poenta u značenju." I bn M u nzir se ne slaže s ovim njegovim mišljenjem i kaže: "Njegov nama_.. neće biti ispravan jer je to u suprotnosti s naredbom Allaha, dž.š., i Njegova Poslanika, s.a.v.s., i u suprotnosti je s praksom muslimana. Ne znam da se iko s laže s ovim mišljenjem Ebu Hanife."'1 4

f mam Ebu H an i fa je odstupio od svog s t ava kojeg

navodi Kun ubi ovdje u kasnijim predanjima od n jega. - Prim. ree.

SURA EL-FATI I I A

Izgovaranje riječi Amin nakon učenja El- Fatihe u namazu

Kada se završi s učenjem EI-Fatihe, sunnet je, nakon kratkog predaha, poslije riječi "ve led-dallin '' i g o v o riti riječ ':4min!" 7.

E bu H u r e j ra, r.a . , p renosi da j e A l lahov Poslanik, s.a. v. s . , rekao: "Kada imam kaže: 54rnirz!' i vi to u č i nite jer kome se aminanje podudari s aminanjem meleka, Allah, dž.š., oprostit će mu manje grijehe koje je učinio."45 U čenjaci ka:l.u: "Ovaj hadis u kazuj e na to da su uvjet za opraštanje grijeha sljedeće četiri stvari: prva - da imam izgovori ovu riječ; druga - da to učine oni koji klanjaju za njim; treća - da m e l e k i to učine i četvrta - da se aminanje po d d ar i s am i n a n j em m l ka " Neki smatraju da se podudaranje t reba desiti kada je u pitanju uslišavanje dove, drugi da se t reba podudarit i vrijeme u kojem se to dešava, a neki da iskre nost u upućivanj u dove t reba biti podudarna s iskrenošću meleka. ,

e e

mišljenju većine učenjaka riječ Amin "Allahu, odazovi nam se! ", tako da sc

Prema :t.nači:

'' Hadis j e vjerodostojan; h i l jc7.c g a Buhari i M uslim.

BERFKET SURE EL-FATI H A

na osnovu n jezina značenja mo7.c reći da je i to dova. EI-Dževheri tvrdi da ova riječ znači: "Allahu, neka bude onako kako smo zamol i l i ! " M ukatil veli : " Ova riječ povećava snagu dove i njome se od Allaha, dž.š., traži da spusti Svoj berićet." Tirmizi veli: "Njezin o značenje jeste - Gos poda ispun i naša očekivanja! " ni ,

Učenjaci se razilaze o tome da li imam ovu riječ izgovara glasno ili u sebi? Š afija i Malik smatraju da to treba glasno učiniti. Ebu Hanifa i neki učenjaci M edine smatraju da je treba izgo voriti u sebi. Ovo mišljenje zastupali su Taberi i I bn Habib, učenjak malikijskog mezheba. Ibn Bukejr veli: " I mam ima pravo odlučiti kako će postupiti.'' Ibn Kasim prenosi da je imam Malik smatrao da imam uopće ne treba izgovarati ovu riječ, nego će to učiniti oni koji klanjaju za njim. Ovo mišljenje zastupao je Ibn Kasim i učenjaci iz Egipta koji su slijedili malikijski mezheb. Kao dokaz za svoju tvrdnju oni navode predanje Ebu Musaa cl-Harija, r.a., koji prenosi da je jednom prilikom Allahov Poslanik, s.a.v.s., održao hutbu u kojoj ih je podučio nekim propisima i načinu obavljanja namaza i da im je izmedu ostalog 6S

S U RA EI.-FATI H A

rekao: "Kada klanjate u džematu, lijepo porav najte safove. Kada imam izgovori tekbir, i vi to učinite, a kada prouči: 'Gajril-rnagdubi alejhim ve led-dallirz', vi recite: :4min!', pa će se A llah, dž.š., odazvati vašim dovama."46 Vail ibn H u džr, r.a., pri povijeda: "Nakon što bi proučio: 'veled-dallin ', Allahov Poslanik, s.a.v.s., glasno bi izgovorio: J4min! "'47 Buhari je u svom Sahihu jedno poglavlje naslovio: Imam glasno izgovara rzječ /\.min!'' Tirrnizi veli: "Ovo mišljenje zastupalo je više ashaba kao i učenjaka iz generacija poslije njih, poput Šafija, Ahmeda, Ishaka i dr." U djelu El-Muvetta i u dva Sahiha bilježi se predanje Ibn Š ihaba koji pripovijeda: "Allahov Poslanik, s.a.v.s., izgovarao je riječ: 'Am i n ! "'4N U hadisima koj<.: s m o pre thodno citirali stoji da oni koji klanjaju 7.a imamom trebaju sačekati da imam prouči riječi: "veled-dallin " pa će onda zajedno s njim reći: '54.min!", i tre baju paziti da to ne učine prije njega. A llahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Kada imam ka:l. e: "' H adis je vjerodostojan; b i l j dc ga M us l i m Ebu Davu d i Nesai. ,

'7 H adis je vjerodostojan; bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi,

Darimi i A hmed. Hadis b i l jc7.i imam M a l i k .

•x

BF.REKE'l' SURE E t .- FATI H A

'Am i n ! ' i vi to učinite."'4'1 Ibn Haris u svom djelu prenosi da je Tbn Nafi rekao: "Muktedije neće izgovarati: 'Amin ! ' ako nisu čuli imama da je to učinio." U čenjaci hanefijskog mezheba kažu: " Bolje je ovu riječ izgovoriti u sebi, jer je to dova, a A llah, dž.š., rekao je: 'Molite se ponizno i u sebi Gospodaru svome, ne voli On one koji se previ.(e glasno mole. ' Da je riječ: 'Amin ! ' dova, dokaz je tumačenje ajeta: ' Uslišena je m olba vaša. '

(J unus, 89) u kojem stoji da je M usa, a.s., učio dovu, a Harun, a.s., je aminao, a za obojicu je Allah, dž.š., rekao da su učili dovu. " Odgovor na njihovu tvrdnju j e sljedeći: "Bo lje je učiti dovu u sebi u koliko postoji bojazan od licemjerstva. Međutim, namaz u džematu obavlja se u društvu ostalih mu limana, što je i preporučeno činiti. l mam u namazu naglas uči suru EI-Fatihu koja u sebi sadrži dovu a sunnet j u j e učiti glasno tako da isti propis važi i 7.a aminanje." Riječ "Am i n " nije bila poznata narodima prije nas, osim Musau, a.s., i Haru nu, a.s. ·•Y

Hadis je muttefckun alcjh .

TuMM:ENJ E EL-FATIHE

Ebu Abdullah veli: "Musa, a.s., učio je dovu protiv faraona dok je Harun, a.s., aminao, a Allah, d/.. š., je za obojicu rekao da su učili dovu: ' Uslišena je molba vaša. ' (J unus, 89) " Neki pak smatraju da su j edino sljedbenici Allahova Poslanika, s.a.v.s., privilegirani s ri ječju Amin Kao dokaz oni navode predanj e u kojem stoji d a j e A llahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Jevreji vam ne zavide ni na čemu kao što vam zavide na nazivanju selama i izgovaranju riječi: 'Amin."''0 "

. "

Učenjaci ka7.u: Sljedbenici Knjige zavide nam na tome jer se u El-Fatihi prvo spominje zahvala i pohvala A llahu, dž.š., nakon toga skrušenost i poniznost pred Njim, nakon toga dova :t. a uputu na Pravi put, a nakon toga dova protiv njih." "

Hadis bilježi I bn M adža. �usajri vel i : " Njegov je lanac prcnosilaca pouzdan. "

BF. K I·. KE'I' suRE F. t . - FArl l t t\

TUMAČENJE EL-FATIHE ((HvaLa AUahu .. :

Ebu Hurejra, r.a., i Ebu Seid el-Hudri, r.a., prenose da je A l lahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kada čovjek kaže: 'Hvala Allahu', Allah, dž.š., rekne: ' I stinu je rekao Moj rob; zahvala pripada Meni."'" Enes ibn Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., zadovoljan je robom koji M u se nakon što pojede zalogaj ili popije gutljaj zahvali na tome."51 Hasan je rekao: "Ne postoji nijedna blagodat a da ri j eči 'Hvala Allahu' nisu v rednije od nje.'' Enes ibn Malik, r.a., prenos i da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: "Kojem god muslimanu Allah, dž.š., podari neku blagodat pa on ka7.c: 'Hvala Allahu', te će riječi biti uzrok da ono " Hadis j e dobar; b i l j e7.L· ga Tirm i z i , Ncsai i T b n M ad7.a. ;! Hadis je

A hmed.

vjerodostojan; hiljcžt' ga M u s l i m , Ti rmi zi i

TUM A(F.N.J F EI .-FATIHE

što mu je Allah, d:l.. š., dao bude bolje od onoga što mu je uzeo."5.l I bn Omer, r.a., p r e n os i da je Allahov Posla nik, s.a.v.s., rekao: "Jedan od A l lahovih, dž.š., robova rekao je: 'Gospodaru, Tebi hvala onako kako priliči uzvišenosti Tvoga l i ca i veličini Tvoje moći.' Dvojica meleka koji su to čuli zbu nili su se ne znajući koliku nagradu da napišu za ove riječi t e su se uzdigli na nebo i upitali: 'Gospodaru, Tvoj rob iz govorio j e riječi a m i ne 7.namo kolika je nagrada 7.a njih pa ne znamo šta da nap i š c mo? ' Allah, dU., Koj i najbolje zna šta je Njegov rob rekao, u pita: 'A šta je rekao Moj rob?' Meleki odgovoriše: 'Gospodaru, on je rekao: 'Gospodaru, Tebi hvala onako kako priliči uzvišenosti Tvoga l ica i veličini Tvoje moći.' Allah, dž.š., reče: 'Zapišite onako kako je Moj rob rekao, a kada Me sretne, J a ću ga nagraditi zbog tih riječi."'54 Ebu Malik ei-Ešari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Č istoća je pola i mana. Riječi: 'El-Hamdu lillahi' pune vagu dobrih djela, a riječi: 'Subhanallahi vel-Hamdu lillahi' 5.\

Hadis bilježi Ibn M adža.

Ibid.

BF.RF.KF.T SURF. F.I .-FAT I H A

i s p u n j avaj u sav prostor i ztneđu nebesa Zemlje. "

M eđu u lemom postoji razilaženje o tome šta je vrednije, riječi: "El-Hamdu lillahi Ra bbil-alemin ? " ili riječi: "La ilahe illallah? " Neki kažu: "Riječi: 'El-Hamdu lillahi Ra bbil-alemin ' vrednije su jer u sebi sadr�.e potvr du A llahova, dž.š., jedinstva, tj. u sebi sadrže značenje riječi: 'La ilahe illallah', a osim toga u sebi sadrže i zahvalu Allahu, dž.š., dok riječi: 'La ilahe illallah ' g ovore samo o Allahovoj, dž.š., jedn oći." Drugi kažu: " Riječi: 'La ilahe illallah ' vre d nije su jer spašavaju od nevjerstva i m no go boštva, a radi u zdizanja i širenja ovih riječi muslimani kreću u borbu." Kao potvrdu oni navode hadis u kojem je A llahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: " Naređeno mi je da se borim protiv l judi sve dok ne kažu: 'La ilahe illallah. Ibn Atijja smatra da je ovo mišljenje ispravni je. To kategorično potvrđuje i hadis u kojem je Allahov Pos lanik, s.a.v.s., rekao: "Najbolje

"'56

Hadis je vjerodostojan; bilježe ga M us l i m , Ahmed,

Darirni i Bejheki. ,;�, H adis je vjerodostojan; bilježe ga Muslim, Fbu Davud i Tirmizi.

TUMAČENJE EL-FATIHE

što smo ja i vjerovjesnici prije mene rekli jesu riječi: 'Nema boga osim A llaha, Jedinog, Koj i nema druga. "'57 Svi muslimani vjeruju da se A llahu, dž.š., treba zahvaljivati na svim blagodatima, a jedna od Njegovih blagodati jeste i iman - vjerovanje, koje je rezultat Njegove volje i stvaranja, jer se riječi "svih svjeto va" odnose na sve što postoji mimo A llaha, dž.š. U arapskom jeziku riječ ci1 (el-hamdu) označava potpunu zahvalnost, a upotreba odre t1enog člana (el) ima cilj obuhvatiti sve vrste hvale, pohvale, zahvalnosti, zadovoljstva i sl. Ovakvu vrstu zahvalnosti jedino A llah, dž.š., zaslužuje i niko drugi osim Njega nema pra vo na to, jer jedino On ima savršena imena i osobine. Riječ .:...:1 1 (el-hamdu ) ima jače i općenitije značenje od riječi j:JJ 1 (eš-.5ukru ), š to također znači - zahvaljivanje. Ime _a (Muharnrned) i:r.vedeno je i:r. korijena glagola J.f- (harnide) i označava onoga ko ima m nogo pozitivnih osobina. To je imc posljednjeg A l lahova Po slanika, s.a.v.s. Pjesnik je rekao: " Prethodno smo citirali ovaj hadis.

BERF.KF.T SUitE EL-FATI HA "Od Svog

je i mena izvedenicu za njegovo

ime izveo da bi ga u zdigao, pa

je Gospodar Arša hvale vrijedan, a svaka pohvala Muhammedu."

Ebu Džafer et-Taberi i Ebul-Abbas Mu berrid smatraju da riječ i.::i 1 (el-hamdu ) i riječ j:il1 (eš-šukru) imaju isto značenje. I bn Ata veli: " El-Hamdu lillahi" znači: " Eš- Š ukru li llah." Medutim, Ibn Atijja se ne s laže njima i smatra da riječ �l (eš-šukru) izražava za hvalnost samo na jednoj blagodati, dok riječ i.::i 1 (el-harndu ) obuhvata sve blagodati. s

Neki učenjaci smatraju da riječ � � (eš-��u kru ) i m a općenitije značenje od riječi ci1 (el-harndu ) , zato što se izgovara jezikom kao rezultat osjećaja u srcu i potvrđuje se djelima, za razli ku od riječi cl1 (el-harndu ) koja se i zgovara samo jezikom. Drugi pak smatraju da riječ _;_j_, (el-hamdu) ima općenitije značenje jer u sebi sadrži i za hvalnost i pohvalu. Prenosi se da je Ibn Abbas, r.a., rekao: "El-Hamdu l i l lahi su riječi svakog zahvalnog roba. Kada je Adem, a.s., kihnuo, rekao je: 'EI-Hamdu l illah.' Nuh, a.s., rekao je: 'Hvala A llahu Koji nas je spasio naroda koji 76

TUMAĆFNJ F. EJ .-FATI l l E

ne vjeruje. ' (El - Mum inun, 2 8 ) I brahim , a.s., rekao je: 'Hvala A llahu Koji mi je u starosti podario Ismaila. ' ( Ib rahim, 39) Davud, a.s., i Sulejman , a . s . , rekli su: 'Hvala A llahu Koji nas je odlikovao imad mnogih vjernika, rubova Svojih. ' (En-Nem!, IS) A llah, dž.š., naredio je Poslanik l1 , s.a.v.s.: '/ reci: 'Hvaljen A LLah, Koji Sebi mje uzeo djetet�t. ' (El - I sra , I l l ) Stanovnici Dženneta će reći: 'Hvaljen neka je A llah, Koji je od nas tugu odstranio. ' (El-Fati r, 34) I reći će: 'Hvaljen neka si, Allahu. ' Ounus, 1 0) Tako

da su svi zahvalni Allahovi, dž.š., robovi u po trebljavali riječi: 'El-f-lamdu liLlahi. "' Riječ :..:1 1 (el-hamdu ) up o trebljava se kada želimo pohvaliti nekoga ili mu sc zahvaliti i prije ne go što nam je učinio neko dobročinstvo, dok se riječ �l (eš-šukr) u po t rebljava kada sc želimo zahvaliti nekome nakon što nam je učinio dobročinstvo. Učenjaci na osnovu toga kažu: "Riječ el-hamd z. b o g toga ima općenitije značenje jer u sebi sadrži pohvalu, zahvalnost i spomen po dobru. Ova riječ takoder može značiti - zadovoljstvo n e čim. " Komentirajući riječi " EI-Hamdu l i l lahi ", Š ekik ibn Ibrahim veli: "Ova zahvalnost sa stoji se iz tri komponente: prva - kada dobiješ 77

llERFKF.T SURE EL- FATI H A

neku blagodat, da priznaš i potvrdiš da je ona A llahov, dž.š., dar; dru ga - da budeš 7.ado voljan onim što si dobio; i treća - da snagu koju osjećaš u tijelu, a koju ti je A llah, dž.š., podario, ne upotrebljavaš u činjenju grijeha. Ovo su uvjeti da bi neko bio istinski zahvalan Allahu, dž.š." Allah, dž.š., pohvalio je samoga Sebe i odre dio je da to bude prvo u Kur'anu i nikome dru gome nije dozvolio da se sam hvali. Š taviše, u jednom je ajetu to izričito zabranjeno: "Za to se ne hvaLišite bezgrešnošc(u svojom - On dobro zna onoga ko se grijeha kLone. " ( En-Ned;.m, 32)

Allahov Poslanik, s.a. v. s., rekao je: "Začepite usta hvalisavaca prašinom.·">S Značenje ajeta: "Hvala ALLahu, Gospodaru svih svjetova " jeste - Ja sam pohvalio Sebe prije nego Mc je iko od stvorenja pohvalio. Moja pohvala samoga Sebe prije postojanja stvorenja bila je bez povoda, a Moja Mc stvorenja hvale tek kada im podarim neku blagodat. Učenjaci ka;.u: "Nijedan čovjek nema savršena svojstva i osobine tc mu je stoga pokudeno da sam sebe hvali kako bi prido bio neku korist ili izbjegao neku štetu." ;� H a d i � je vjerodostojan; bil j6.e g a M u s l i m , Ebu Davud i Tirm i �.i.

TUMAČENJE EL-FATJHF

Neki učenjaci kažu: "Al lah, dž.š., znao je da Mu se N jegovi robovi neće moći dovoljno za hvaliti pa se Sam prije njihova stvaranja pohva l io, s obzirom na to da su ljudske mogućnosti ograničene i da ljudi n isu u stanju dovoljno s c zahvaliti A llahu, dž.š. Dokaz za to jeste i hadis Allahova Poslanika, s.a.v.s.: 'Nisam u stanju da Ti se dovoljno zahvalim."'59 Neki kažu: "Zbog brojnosti blagodati koji ma je Allah, dž.š., obdario ljude, On je znao da oni neće biti u stanj u dovoljno Mu sc zahvaliti pa se zahvalio Sebi samom umjesto njih. To j e učinio kako bi ljudi mogli koristiti Njegove blagodati, jer bi u suprotnom sve vrijeme morali da Mu zahvaljuju." Drugi ka7.u: "Al lah, dž.š., u ovom ajetu po dučava Svoje robove na koji način da Mu se za h val j u j u." Taberi veli: "El-Hamdu lillahi riječi su ko jima Allah, dž.š., hvali samoga Sebe, a u isto vrijeme naredio je Svojim robovima da M u 7.a hvaljuju, tj. kao da im kaže: 'Recite: ' EI-Hamdu l i l lahi. "" 1''

Hadis je vjrrodo�tujan; bilježe ga Muslim, Malik, Ebu

Davud i Ti rmizi.

BERFKET SURE J::: L-FAI'I I IA

Riječi U zvišenog: "Gospodaru svih svjeto va " znače da ko god nešto posjeduje smatra se n jegovim gospodarom, tako da riječ �JI (Er-Rabb) , Gospodar, znači - posjednik. U djelu Es-Sihah stoji: " Er-Rabb je jedno od Alla hovih, dž.š., imena koje pripada samo Njemu ukoliko s e u potrebljava s odredenim članom." U doba džahi l i j eta A rapi su ovim imenom nazivali svo�a kralja. U jednom hadisu s to j i da je predznak Sudnjega dan to da će "Robinja roditi sebi �ospodara"60, tj. vlasnika. U svom djelu Et- Tezkirtt pojasnio sam šta u sema tičkom smislu znači riječ Er-Rabb - Onaj Koji popravlja, Onaj Koji upravlja, Onaj Koji objedinjuje i održava. U jednom hadisu stoji: " I maš li ijednu blagodat o kojoj se možeš bri nuti i upravljati njome."1'1 Er- Rabb m ože :t.načiti obožavaju.

O n aj Kojeg

Neki učenjaci smatraju da je imc Er- Ra bb A llahovo, dž.š., najveće ime, jer se često "0 l bdis je vjerodostojan; bi ljež.t' ga Muslim, Ebu Uavud

i Tirmizi. Hadis j e vjerodostojan; bil j6.i ga Muslim.

'·'

TuMAćt:NJI' EL- l�A'l'lt tE

koristi u dovanu i često je upotrebljavana u kur'anskim ajeti ma, naprimjer na kraju sura Alu Imran, Ibrahim i dr., jer ovo u kazuje na čvrstu vezu iz m edu Gospodara i Njegovih robova, kao i na blagost i samilost prema njima te njihovu zavisnost od N jega u svakoj situac iji. Riječ �WI (el-alemin ) - svjetovi, učenjaci različito razumijevaju. Katada veli: " Ova ri ječ odnosi se na sve što postoji mimo Allaha, d7.. š." Neki učenjaci ka:t. u: "Svaka nova generacija ljudi naziva se ovim imenom (svijetom ) . Ovo mišljenje zastupa Hus ej n ibn Fadl i kao dokaz navodi sljedeći ajet: 'Zašto vi, mimo sav svijet, s muškarcima op6te. ' (Eš- Š uara, 1 65)" Ibn Abbas, r.a., veli: "Rjječ el-alemin dnos i se na ljude i džine. Dokaz za to jeste ajet: 'Da bi svjetovima bio opomena. ' ( El-Furkan, l ) Č injeni ca je da Allahov Poslan ik, s.a.v.s., nije opominjao životinje." o

EI-Ferra i Ebu Ubejda kažu: "Ova riječ od nosi se na sve one koji imaju razum, a to su četi ri svijeta: svijet ljudi, svijet džina, svijet meleka i svijet šejtana. Za :7. ivotinje sc ne može reći da su svijet jer nisu odlikovane razumom.'' 81

BEREK FT SU lU: Et.-FA't'l l l i\

Zcjd ibn Eslem veli: "Ova riječ odnosi sc na one koji imaju nafaku, tj. koriste hranu." Slično mišljenje zastupa i Ebu Amr ibn Ala koji kaže: "Ova riječ odnosi sc na sve što ima dušu.'' Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se i drugo mišljenje prema kojem se ova riječ odnosi na sve što ima dušu i što sc kreće zemljom. Smatram da je prvo mišljenje najispravnije jer obuhvata sva stvorenja i sve što postoji. Dokaz za to jesu riječi U 7.višenog: '11 ko je

Gospodar svjetova ? - upita faraon. Gmpodar nebesa l ZemLje i onoga ��to je izmedu njih, ako vjerujete - odgovori on. " (Eš- Š uara, 23-24)

Riječ ��WI (el-alemin ) izvedena je iz riječi .;_;)WG �l (eL-aLem vel-aLarne) - znak, pok /.atelj, jer postojanje ovog svijeta u kazuje na postojanje n jegova Stvoritelja. Zud:!.ad:l. veli: "El-Alem (svijet) j e sve što je A llah, dž.š., stvorio na ovom i onom svijet u . " Halil veli: " Riječi 1:\::il) L)W1) �1 (el-alemu vc:l-alametu vel-malemu ) označavaju stvari koje u pućuju na nešto. Ovaj svijet u pućuje na to da ima svoga Stvoritelja i U pravitelja." Pripovije da se da je neki čovjek u prisustvu D :l. unejda, A llah mu sc smilovao, rekao: "El-Hamdu lillah ( Hvala A llahu) . " Džuncjd mu reče: " U potpuni 82

TUM AČENJE EL-fATII·tE

ih riječima kojima

ih je Allah, dž.š., upotpunio, riječima - Rabbil-alcmin (Gospodaru svih svje tova) ." Čovjek reče: "A ko su stvorenja pa da se spominju uz ime A llaha, dž.š . ? " Džuncj d m u reče: " Reci to, brate, j e r i kada s e spomenu u z Njegovo imc, opet su sva stvorenja beznačajna u odnosu na N j ego v v e l ičin u u

Nakon što j e za Sebe rekao da je "Gospo dar svih svjetova ", što sigu rnu treba proizve sti osj ećaj straha i s t rahopoštova n j a, A l lah, dž.š., odmah poslije t oga za Sebe ka; e da je "Milostivi, Samilosni", što treba kod vjerni ka probuditi nadu u Njegovu m ilost. Ovo ukazuje na to da v j e ik neprestano treba biti između straha ud kazne i nade u milost, jer će ga to podstaknuti da radi dobra djela i da sc kloni .

svega što je zabranjeno. A l lah, dž.š., rekao je: "Kaži robovima Mojim da sam .Ja, zaista, Onaj Koji prašta i da sam milostiv, ali da je i kazna Moja, doista, bolna kazna! " (El-Hidžr, 49-50) I rekao je U zvišeni: "Koji oprašta grijehe i prima pokajanje, Koji strahovito kažnjava i obilno nagrađuje. " (El-Mumin, 3)

Ebu Hurejra, r.a., prenosi da je Allahov Po slanik, s.a.v.s., rekao: "Kada bi vjernik znao ko liku je kaznu Allah, dž.š., pripremio na ahiretu, 83

BERF.KET SURF Ei .- fATI H A

nikada sc ne bi ponadao da će ući u Džennet, a kada bi nevjernik znao kolika je Allahova, dž..�., milost, n ikada ne bi izgubio nadu da će ući u Džennet. "<·1 "Vladara Dana sudnjega:'

Riječ �� (Malik) - Posjcdnik, može se učiti na dva načina, tj. kiracta: prvi: �� (Malik) Posjednik, i drugi: � (Melik) - Vladar.

Učenjaci se razilaze o tome koje je od ova dva značenja jače. N eki kažu: " Riječ Melik (Vladar) ima općenitije značenje od riječi Malik (Posjednik) , jer je svaki vladar u isto vrijeme i posjednik, a svaki posjednik nije ujedno i vlada Naredba vladara sprovodi se nad posjednikom nekog imetka tako da on ne može prekrš iti njegove naredbe." r.

Međutim, Ebu Ubejda i Muberrid kažu: "Ri ječ Malik ( Posjednik) ima općenitije značenje, jer to znači da su ljudi i sve ostalo što postoji u Allahovu, dž.š., posjedu. Ova riječ ima jače značenje, jer znači da je A llah, dž.š., Taj Koji propisuje šerijatskc i'. akone, a povrh toga znači i da Allah, dž.š., vlada svime." "2 H a d i s je vjerodostojan; b i l jc7.c g a Kuhari, M u slim, Tirmizi i A hmed.

Tl!MAc':E JE El -FATII-IE

Ebu Ha tim veli: " Riječ Malik ima jače zna čenje kada je u pitanju pohvala A l lahu, dž.š., dok riječ Melik ima jače značenje kada je u pitanju pohvala ljudima. Razlika medu n jima jeste to što posjedn i k među ljudima ne mora biti ujedno i vladar, ali ako za A llaha, dž.š., kažemo da je Posjednik, to ujedno znači da je i Vladar." Ovo mišljenje 7.astupao je i kadija Ebu Bekr ibn el-Arcbi. Nikome nije do1.voljeno da sc naziva ovim imenom niti da d ru ge prisiljava da ga zovu njime. Ebu Hurcjra, r.a., prenosi da je A llahov Pos lanik, s.a.v.s., rekao: "Allah, dž.š., na Sud njem danu uzet će Zemlju i smotati nebesa, a zatim će reći: 'Ja sam istinski Vladar, gdje su vladari Zemlje? "'63 A llahov Poslanik, s.a.v.s., također je rekao: "Najprezrenije i m e A l lahu, dž.š., jeste i m c čovjeka koji sebe nawve 'vrhovni vladar', jer je jedino Allah, dž.š., istinski Vladar."64 Allahov Poslanik, s.a.v.s., također je rekao: "Čovjek koji će na Sudnjem danu biti najmr:l. i A llahu, dž.š., i najprczreniji jeste onaj koji j e •J

HaJis je vjerodostojan; biljež.c ga Buhari i M u l i m .

''' Ibid.

BFKEKE'I' SURF EL-fATIHA

sebe na dunjaluku nazivao 'vrhovnim vladarem', jer jedino je A l lah, d7 . š., istinski Vladar."65 .

I b n Hisar veli : "Nikome nije dm.voljeno sebe nazivati vladarem Sudnjega dana niti vr hovnim vladarem." Medutim, dozvoljeno je nekoga nazivati opisno ovim imenima u zna čenju titu le, naprimjer posjednik, kralj. Doka:�. za tO jeste ajet: Yl.llah vam je odredio Ta!uta za vladara. " (El-Bekara, 247) A l lahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: "Al lah, dž.š., omogućio mi je da vidim n eke svoje sljedbenike koji su boreći se na Allahovu, dž.š., putu zaplovili morem. Prikazani su mi da su kraljevi na divanima ili poput kraljeva na divanima."66 Na pitanja: " Kako to d a j e A llah, dž.š., Sebe nazvao ' Vladarem Sudnjega dana ', kada Sudnji dan j oš nije nastupio? Kako to da za Sebe kaže da je Vladar nečega što ne postoji?", odgovorit ćemo: "Riječ �L;; (Malik) aktivni je panici p glagola � - & (meleke -jem liku) , a u arapskom jeziku panici p aktivni može imati značenje koje se odnosi na budućnost i to je ono što oni razumijevaju kada izgovaraju ovu riječ. Na ovaj ćemo način protumačiti ajet: 1'5 1'1'

H adis je vjerodostojan; bilje7.i g a Muslim. I-ladis jt: vjerodostojan; bilježe �a Buhari i Muslim.

T U M A Č E N J E E i .-FATl t-I E

' Vladar Sudnjega dana ',

tj. kada nastupi Sudnji dan, njegov Vladar bit će Allah, dž.š. Drugo tumačenje jeste da riječ Malik znači da je Allah, M š., kadar učiniti da nastupi Sud nji dan, jer onaj ko nešto posjeduje u stanju je time raspolagati kako ?.eli. A A l lah, d7.. š., je Taj Koji sve posjeduje i upravlja kako želi i niko Mu se nije u stanju suprotstaviti." Ebu Kasim ez-Zud7.ad7. veli: "Prvo mivljenje bolje odgovara prirodi arapskog jezika." ..

Na pitanje: ''Zbog čega A l lah, dž.š., izdvaja Sudnji dan i na;r. iva Sebe 'Vladarem Sudnjega dana', kada je On vladar svega što postoji ? ", odgovor je sljedeći: "Na dunjaluku su postojali oni koji su pokušavali da Mu se suprotstave, naprimjer faraon, Nernrud i dr. Ali, na Sudnjem danu niko neće osporavati Njegovu vlast i moć i svi će tada ponizno stajati pred Njim. Na Sud njem danu Allah, dž.š., upitat će: 'Kome pripada vlast danas ? ', a sva će stvorenja odgovoriti: 1 Wahu, Jedinom i Svemoćnom. ' (EI-Gafir, 1 6) Zbog toga Allah, dž.š., Sebe naziva ' Vladarem Sudnjega dana ', jer će taj Dan jedino On biti Vladar i Sudac i Jedino će On nagrađivati i kažn javati." 87

BEREKF.T ' U RE EL- FATI H A

K ada za Allaha, d:l . š., ka:l. emo da je � (Melik) - Vladar, onda sc ovaj opis odnosi na osobine Njegova Bića, a ako Ga opišemo riječju JJJ�_;; (Malik) - Posjednik, onda se ovaj opis odnosi na Njegova djela. .

Riječ r_Y.j1 (el-jevm ) - dan, označava vrijeme od zore do :.-.a laska Sunca. U ovom ajetu ova riječ 07.načava period od početka nastupanja Sudnjega dana pa sve do ulaska vjernika u Dže nnet i nevjernika u Džehennem. U arapskom jeziku ova riječ može sc odnositi i na jedan dio dana. Primjer :.-. a to j este ajet: "Danas sam vam vjeru vašu usavr.{io " (EI-Maida, 3) . . .

Riječ ..:r-;11 (ed-din ) spomenutu u ovom ajetu učenjaci ra7.ličito tumače. Ibn Abbas, r.a., Ibn Mesud, r.a., I bn Ožurejd/., Katada i dr. smatraju da ova riječ označava nagradu za učinjena djela i polaganje računa ia njih. Na ovo wačenje u kazuj e sljedeći ajet: "Tog Dana A llczh c'e ih kazniti kaznom koju su zaslužili . " (En-N ur, 2 5 ) , tj. polagat će račun za svoja djela. I rekao je Uzvišeni: "Svaki će {ovjek toga Dana prema zasluzi kažnjen ili nagraden biti . " (El-Gafir, 1 7) I rekao je Uzvišeni: "Danas ćete biti nagra . .

. .

deni ili kažnjeni prema tome kczko ste postupali. "

(El-D:I. asi ja, 28) Allah, dž.š., prenosi nam da 88

TUMM�ENJE EL-FATI H F

su neki nevjernici rekli: " Zar i ti vjeruješ da ćemo, kada poumiremo i zemlja postanemo, doista ra{un polagati ? " (Es-SaHat, 5 3 ) , tj. da

ćemo biti nagradeni ili ka7.njeni zbog onoga što smo radili. Učenjaci arapskog jezika kažu Ja ova riječ u osnovi znači - nagrađivanje. J edna od osobina Allaha, dž.š., jeste da je On .)�.ill (Ed-De1jan ) - Onaj Koji nagraduje. Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi s e da ova riječ može značiti i - suđenje. Ova riječ spada u vrstu riječi koje u sebi objedin juju suprotna značenja. Saleb veli : "Glagol .ji) (dane) može značiti - biti pokoran, ali mo7.e značiti i - biti nepo koran, može značiti - biti ponosan, a može značiti i - biti ponižen, a može označavati nadmoć i snagu. " Riječ 0:!�1 (ed-din ) m ože značiti i - običaj, stanje. Tako(ter, riječ 0:!�1 (ed-din ) mo :l. e označavati biografiju vladara, a može značiti i - bolest. "Samo Tebe obožavamo.. :

tri ajeta El-Fatihe govorila su o zahvali Allahu, dž.š., i osobinama Njegova uzvišenog Bića. Prva

RFREKET SUKE Et .-fATIHA

Ovaj ajet, medutim, govori o stanju u kojem se ljudi trebaju nalaziti. Značenje riječi � (nabudu) jeste - poko ravamo Ti se, jer je osnovno z nače n je ri ječi •�4- (ibadet) - pokornost i poni :.r. n o s t . Herevi veli: " Izgovaranje ovih riječi označava potvr du jednog muslimana da :.r. a svoga G ospoda ra prihvata samo A l laha, c..l :l..š., i da samo N j e ga obožava, j e r oni koji ni s u muslimani obožavaju kipove i dr." "I samo o d Tebe pomoć tražimo"

... tj. za p omo ć , potporu i uspjeh samo Tebe molimo. Postoje dva razloga zbog kojih ·e u ovom ajetu prvo spominje objekt glagol a obožavati, a to je Allah, dž.š., pa tek onda glagol . Prvi razlog jeste to što A rapi u sv o m govoru uvijek prvo spomenu ono što je najva/.nije, a u ovom slučaju to je A l lah, dž.š., pa tek onda ono što je manje važno, a to su lj udi i n j ihovi postupci. Drugi razlog jeste to da p redno s t u spominjanju ne pripada ljudima i njihovom obo/.avanju, nego A l lahu, d7.. š., Koji je njihov G ospod a r. 90

T U M A(ENJE EJ. -FAT I H E

"Uputi

n a s na

Pravi p ut:'

Ovaj ajet u sebi sadrži dovu i želju roba da ga njegov Gospodar uputi na Pravi put, a njegovo je značenje - uputi nas na Pravi put, nadahni nas da hodimo n j i me i podari nam uputu koja će nas dovesti u Tvoju blizinu i milost . .Jedan učenjak v<: li: "Allah, dž.š., odredio je da polovica ove sure govori o 7.ahvalnosti i pohvalama, a njezin drugi dio o potrebama čovjeka i njegovim ;!.eljama. Dova koju u sebi sadrži sura El-Fatiha najbolja je d ova koju čovjek mo:/.c proučiti, jer je ona govor U ;r.vi šenoga Gospodara. Kada upućuješ ovu dovu, ti Allaha, d;f.. š., moliš Njegovim riječima." U jednom hadisu stoji: "Ne postoji ništa draže A l lahu, d7 š., od dove. ..

"67

Neki kažu da ovaj ajet znači: " Uputi nas da se i7.vršavanjem s u n n eta pomognemo u izvršavanju farzova." Neki ka;f. u da je osnovno značenje riječi .s�l (el-huda) - naklonost i težnja. Kao p tvrdu oni navode ajet: "Mi se, uistinu, vraća Tebi. " (EI-A'raf, 1 56), tj. ka lcbi težimo.

I-bdis je dolnr; bilj6.e ga Ru hari, A hmed, Tirm izi i

Ibn Mad7.a.

BERF. KF.T SUKE E I .- FATI HA

Iz korijena ove riječi izvedena je i riječ � -:411 (hedija) - poklon, jer postoji težnja da ona prcđe u tud e vlasništvo. Iz istog korijena je i riječ .S.:J.I (el-hedj) , a to je životinja koja sc vodi u M ekku kako bi se na Bajram zaklala kao kurban. Z načenje ovog ajeta jeste - učini da naša srca teže istini. Fudaj l ibn ljad veli: "Pravi put je odla7.ak na hadž." Medutim, ajet ima općenitije značenje od ovoga što on spominje. Komentirajući ovaj ajet M u hammed ibn Hanefi veli: "Tj. uputi nas u vjeru koja je jedino pri?.nata kod Allaha, d :ž š." ..

Asim ci-Ahvel prenosi da je Ebu Alija r kao "Pravi put je put koji m su išli Allahov Posla n i k, s.a.v.s., Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a." Asim veli: " Rekao sam Hasanu, r.a.: 'Ehu Alija kaže da je Pravi put onaj put kojim su išli Allahov Poslanik, s.a.v.s., Ebu Bekr, r.a., i Omer, r.a.', a on mi j e odgovorio: 'Istinu je rekao."' e

R iječ �l (el-rnustekim ) opisna je ime nica za put na kojem nema nikakvih krivina niti skretanja. A l lah, d:l.. š., rekao je: " J doi sta, ovo je Pravi put Moj, pa se njega držite. " ( El - E n am, 1 53 ) '

TuMACENJE E t .-1-'AT I H F.

"Na put on ill kojima si milost Svoju darovao:'

Svrha p o n avl janj a ri ječi "Pravi put" u ovom ajetu jeste da se istakne želja onoga ko upućuje dovu da Allah, dž.š., uputu koju m u je podario učini trajnom, jer Jesi se da neko jedno vrijeme bude na P ra vo m putu, a 7.a tim posustanc. Neki pak smatraju Ja s c u ovom ajetu Allah, d:t . š., moli da po d ar i istinsko 1.nanje i ra z um ijeva .

nje vjere. Ovo m iš l jenje zastupa Džafer ibn M u hammed.

Mufesiri se razilaze u tome ko su oni ko jima je A l lah, dž.š., m i lost Svoju darovao. Ye ćina m u fe s ira matra da su to: vjerovjesnici, a.s., učenjaci, šehidi i dobri ljudi. Kao dokaz oni navode sljedeći ajet: "Oni koji su poslušni Allahu i Poslaniku bit 6: u društvu vjerovjesni ka, pravednika, šehida i dobrih ljudi kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako {e oni divni drugovi biti. " ( En-Nisa, 69)

može se razu m j e t i da su oni t i koji su na Pravom putu za koji se moli u suri EI-Fatiha. Iz ovog ajeta

13FREKET

S U RE

Et.- FATI HA

'l\ ne na p u t o n ih koj i su protiv sebe srdžbu izazvali, n it i onih koj i su zalutali:'

M ufe siri se razila:t. c u tome ko su oni na koje sc Allah, dž.š., rasrdio, a ko su oni koji su zalutali ? Većina m u fesira smatra d a su jevreji oni na koje sc Allah, dž.š., rasrdio, a da su kršća ni oni koji su zalutali. To sc navodi u hadisu Allahova Poslanika, s.a.v.s., koji prenosi Adij ibn H at i m , r.a., a koj i pripovijeda o svome primanju islama.6H Potvrda su ovom tumačenju sljedeći ajeti. Allah, d:/ š., o jevrejima je rekao: "Zasluiili su A llahovu srdibu . " (Alu l iman, 1 1 2) Na njih sc odnosi i sljedeći ajet: 11/lah njih rasrdio. " (EI-Pcth, 6) Na kr.� ćanc e odnosi sljedeći ajet: ..

se n a

"/ ne povodite se za prohtjevima ljudi kuji su još davnu zalutali, i mnoge u zabludu odveli, i sami s Pravoga puta skrenuli. " (EI-Maida, 77)

N eki smatraju da su oni na koje se Allah, dž.š., rasrdi o m nogobošci, a da su oni koji su 7.alutali licemjeri. Postoje i učenjaci koji smatraju da su oni na koje se Allah, d:l . š., ra.

•R

HaJis bil ježe Tirmi:t.i, Tajalisi, Ahmed i ibn H ihban.

TUMAĆENJF E i .-FATIHE

srdio sljedbenici novotarija, a da su oni koji su zalu tali oni koji zapostavljaju sunnet. I ova su tumačenja lijepa, međutim, tuma čen j e koje je dao A l lahov Poslanik, s.a.v.s., svakako je najbolje i najpotpunije. Osnovno značenje riječi �l (el-gadab) srdl.ba, jeste žestina. Kada sc za A llaha, dž.š., ka/.e da se rasrdio na nekoga to znači da ga želi kazniti zbog grijeha koje je učinio. Riječ J)IJ,JI (ed-dala!) zalutalost, u arap skom jeziku znači - gubitak ispravnih namjera i skretanje s puta istine. -

" N i u Tevra t u , n i u l n d ž i l u , n i u K u r ' a n u n i j e o b j a v l j e n a s u r a s l i č n a E l Fa t i h i . O n a j e s e d a m a j e t a koj i s e po n a v l j a j u , a n j e z i n o j e u če n j e po d i j e l j e n o i z m e d u A l l a h a , d ž . š . , i

Nj egova

roba, a robu p r i p a d a ono što je z a m o l i o . " H adis

"O d n o s i z m e d u S t vo r i t e l j a i N j eg ov i h r o b o v a , suština

pos toj a n j a ,

ob raća n j a

način

U z v i š e n o m , p u t e v i s re t n i h i n es re t n i h , g l a v n e s u t e m e s u re E l - Fa t i h a , a u j e d n o i n a j b i t n ij e teme

Casnog

K u r 'a n a .

bereketu,

dobru

donosi

ž i vot

otvara

vrata

Razm i š l j a n j e

blagoslovu

s v a kog

vjernika

pose b n o g

S t vo r i te l j u . "

koj e

sta n j a

Fa t i h a v j e r n i ce

z a h v a l n qs t i

M r. hfz. Kenan M u si!'

� � �

·u s t i l u v r h u n s kog m u fe s i r a K u r t u b i p r i l i ko m ko m e n t a r a s t r i ra

l s t i aze,

svoj u

B i s m i le i

jedinstvenu

Fa t i h e d e m o n

naučnu

m e to d u

n a vod i i z v o re n a u č n i h s t a v o v a , c i t i r a h a d i s ke z b i rke, j e r j e ' bereket u

n avođen j u

izvora',

i z b j e g a v a p r e d u g e k o m e n t a re i h i s to r i j s k e d e t a l j e., d e r i v i r a p ro p i s e i d u ž n o s t i i z a j e t a . Za

a j e te

koj i

t u m ačenje, aranj a,

s a d rže p r o p i s e o n

povode

o bj a v e ,

g ra m a t i č k u

n e poz n a t i h

riječi

a r a p s k u poez i j u . "

ali

n ač i n e

a n a l iz u , c i t i ra

n avod i izgov-

o bj a š n j e n j e releva n t n u

M r. Fa hru d i n S m a i lovi!'