Ekološki intervjui u doba korone - jun 2021. godine GODINA II - BROJ 10 - IZDAVAČ NEC-RP - MILISAV PAJEVIĆ
Ekološki intervjui u doba korone Profesor dr Dragoljub Todić „Jedini način da borba protiv klimatskih promena postane institucionalno prepoznata u Srbiji je intenziviranje procesa EU integracija“
Recite nam Vaše viđenje aktuelnog stanja zaštite životne sredine u Srbiji? To zavisi od metodologije, to jest, od toga koji se kriterijumi uzmu za ocenu. Ako je raspoloživost nekih indikatora o stanju životne sredine osnovni indikator, onda je sasvim vidljivo da neki važni problemi u oblasti životne sredine postaju sve očigledniji i alarmantniji. Postoji utisak da vlast pokušava da priča o nekim sistemskim pitanjima, ali se ona ne rešavaju. U principu, ne treba previše napora da se vidi da nam stižu na naplatu računi decenijskog odsustva adekvatnih aktivnosti i zapostavljanja problema u oblasti životne sredine. Nasilje nad građanima (u vidu sve očiglednije zagađenog vazduha, odsustva značajnijeg napretka u upravljanju otpadom, uzurpacije vodnih resursa, šuma, rasprodaje zemljišta, ograničenog pristupa informacijama, odsustva ozbiljne komunikacije sa „zainteresovanom javnosti”, i tako dalje.) je postalo deo ambijenta u kojem živimo. Za rešavanje nekih pitanja su potrebna ogromna finansijska sredstva, ali se ne vidi namera da se značajnije krene u tom pravcu. Vlast neke probleme u oblasti životne sredine često obrazlaže stavovima koji liče na one iz takozvanog neoliberalnog ekonomskog koncepta, poturajući tezu o stanju životne sredine kao posledici nekakvog ubrzanog ekonomskog razvoja, i tako dalje. Međutim, od takvih stavova do percepcije običnih građana (da je to u praksi zasnovano na razlozima nemilosrdnog bogaćenja ljudi na različite načine bliskih vlasti), kod nekih nastaje osećaj gušenja zbog udisanja vazduha koji je posledica takvog „ubrzanog” razvoja, osećaj teskobe zbog uzurpacije vodnih resursa i zemljišta, osećaj nepravde zbog nametanja urbanističkih rešenja sa kojima se stanovnici ne slažu, i tako dalje, i tako dalje. Sve to u državi „u tranziciji” sa aparatom javnih službi za koji neki veruju da je, za potrebe „koncepta”, namerno učinjen neefikasnim do krajnjih granica.