Dulist #402

DUBROVAČKI TJEDNIK #402 Srijeda, 24. srpnja 2019. • Cijena 7 kn

SRI CHEF JOSIP MARKUŠIĆ

Iza uspjeha stoje sati čišćenja lignji i guljenja patata STR. 22

VOLONTERI CRVENOG KRIŽA

Nea, Toni, Antonio i Bruno paze na vas na Lokrumu

ČET

PET SUB NED PON UTO

ANDREA ZVONO

Ljeto velikih radosti

STR. 52

STR. 57

VOZAČIMA AUTOBUSA DRAŽI UBER

Kolaps Libertasa PLANOVI MAISTRE

Nakon obnove Hilton Imperiala na redu je ulaganje u ‘Poštu Pile’

ZABORAVLJENA RECEPCIJA GRADA

Jeste li znali da i Kantafig ima svoje Zrće?

FRANO MAŠKOVIĆ, PRVI DUBROVAČKI HAMLET NA LOVRJENCU

Politika je pitanje morala. Kako u Hamletu, tako i u Dubrovniku STR. 8

2 Oglas

24. SRPNJA 2019. •

Aktualno 3

• 24. SRPNJA 2019.

IMPRESSUM Glavna urednica Barbara Đurasović

Fotograf Zvonimir Pandža

Redakcija Andrea Falkoni Račić Mia Njavro Banić Maria Prkut Hrvoje Curić Leona Rašica Iva Dedo

Kolumnisti Boris Njavro dr. sc. Siniša Car dr. Boris Sokal Petar Ipšić Ivan Jelčić Marketing Željka Krstulović

Grafička priprema Gordana Kužnin Dubravko Lenert Dizajn đukićpavlović & Hrvoje Živčić Just Dubrovnik & Just Zagreb Mia Njavro Banić

Tajništvo Nikolina Matijaš Kontakti info@dulist.hr marketing@dulist.hr Tel 020 350 670 020 350 671 020 350 672 020 350 673

Nakladnik dulist d.o.o. Ćira Carića 3, HR - 20 000 Dubrovnik

ISSN 1848-2619 Izlazi jednom tjedno 24. 7. 2019.

Broj 402 Godina 8.

Tiskara Tiskara Zagreb, Radnička cesta, HR - 10 000 Zagreb

www.dulist.hr

4

Aktualno

U SRCU SEZONE LIBERTAS REDUCIRAO AUTOBUSNE LINIJE

Pločani poručuju: Vratite nam ‘peticu’ sugrađana upućuje na placu. Nakon što smo objavili ovu vijest na portalu, sugrađani su izrazili ogromno negodovanje i složili se da je ovo: ‘Sramota!’.

Pitaju se, također, hoće li sukladno kvaliteti usluge, biti smanjene cijene mjesečne karte? ‘Prvo predlažu da vožnja autobusom bude besplatna, a sada ukidaju pojedine linije vikendom’, ‘Misli li itko na ljude koji rade po hotelima, čime će iz Lapada na posao, sramite se’, ‘Ukinite i broj 8, neka vozi svakih sat vremena kao i zimi. Bolje su povezane Konavle’, ‘Sad ćemo imati još više auta na cestama’ – samo su neki od komentara. Manje linija, osim više automobila po prometnicama, da se zaključiti, dovest će i do više solada u džepovima taksista, Uberovaca i inih drugih pružatelja usluga u cestovnom prijevozu.

‘Jedina linija koja nas povezuje s bolnicom’

Stanovnici Ploča posebno su ljuti i poručuju: ‘Vratite nam peticu!’. Ovom odlukom gube jedinu liniju javnog prijevoza koja ih direktno povezuje s Lapadom, a koje je nekima i mjesto zaposlenja na koje moraju stići i vikendom Tvrtka Libertas ovog je ponedjeljka izmijenila gradski vozni red.

Očekivano bi bilo da će javni prijevoznik u srcu sezone pojačati linije, no pokazalo se suprotnim. Ne samo što su reducirane linije, već su neke ukinute tijekom subote, nedjelje i praznika. Tema je ovo koja se ‘k’o metak’ prošrila gradskim kuloarima i izazvala bijesne komentare u javnosti. Naime, novom odlukom linije 1A i 1B reducirane su subotom, nedjeljom i blagdanom (što je posebno naznačeno na rasporedu), ali zadnji autobus s Pila i dalje polazi u 2 sata. Nadalje, 1C (Mokošica-Pile), 2 (Gorica-Pile) i 2A (Glavica Babinog Kuka-Solitudo-Pile) odsad

Piše Maria Prkut Foto DuList

neće prometovati subotom, nedjeljom i blagdanom. Treba naglasiti da su stanovnici Gorice već ranije ukazivali na problem povezanosti s drugim dijelovima grada. Očito ih se nije čulo. 3A je do promjene prometovala subotom, a sada više ne prometuje ovim danom, dok nedjeljom i blagdanom nije prometovala ni ranije. Najveće čuđenje zasigurno je izazvala izmjena kod linije 5 koja više ne prometuje subotom, nedjeljom i blagdanom, a koja kao i ‘dvica’ vodi do Opće bolnice Dubrovnik.

Dodatnom provjerom rasporeda, primijetili smo da su promjene provedene i po pitanju linije 7. Reducirana je baš u jutarnjim satima, kada se većina naših

Stanovnici Ploča posebno su ljuti i poručuju: ‘Vratite nam peticu!’. Ovom odlukom, kako je istaknuto u priopćenju gradskog kotara Ploče - Iza Grada, gube jedinu liniju javnog prijevoza koja ih direktno povezuje s Lapadom, a koje je nekima i mjesto zaposlenja na koje moraju stići i vikendom. Također kako naglašavaju, ukidaju i jedinu liniju javnog gradskog prijevoza koja ih povezuje direktno s Općom bolnicom Dubrovnik — Ne slažemo se s odlukom gradske tvrtke Libertas o ukidanju prometovanja subotom, nedjeljom i blagdanima linije 5. Jer, ionako smo izolirani dio Grada, a koji se rapidno iskorištava.

Prvo su na Belvedere ‘poslali’ taksiste i turističke autobuse čime je došlo do ‘zatrpavanja’ prostora. Inače, građani su tražili uvođenje dodatne linije 8A kako bi se rasteretio promet, a oni nam ukidaju ‘peticu’ – ističe za DuList predsjednik Gradskog kotara Ploče Iza Grada Srđan Obad. Inače, neredovite i nedostatne linije gradskog prijevoza koje

Aktualno 5

• 24. SRPNJA 2019.

Peskarija označava identitet Grada — Mato Franković GRADONAČELNIK

Ploče povezuju s ostatkom Dubrovnika bile su među prvim temama dijaloga između vijećnika Gradskog kotara Ploče Iza Grada i sugrađana, stoji također u priopćenju. Navedene probleme već su nekoliko puta artikulirali prema Gradu Dubrovniku i nadležnima te dodatno predložili uvođenje, kako je zovu, mini-linije ‘8A’, uz sugestiju građana. Kako tvrde, ona bi pomogla stanovnicima nepovezanih dijelova Ploča poput Zlatnog potoka, Belvederea i Svetog Jakova doći do ostalih linija gradskog javnog prometa i navedenih potrebnih sadržaja u Gradskom kotaru Grad.

— Petica je jedini autobus koji s Viktorije vozi izravno do bolnice. Svi će stanovnici Ploča morati presjedati, a te linije nisu sinkronizirane. Taj put se pretvara u dugometražni film – naglašava Obad.

— Odluka gradske tvrtke Libertas ne samo da ne predstavlja rješenje nedovoljne povezanosti Ploča s ostatkom Dubrovnika, već je i dodatno srozava, a sve na teret kvalitete života građana koji javni prijevoz jednako financiraju svojim pokazima, kartama i ostalim doprinosima kao i ostali građani Dubrovnika kojima je redoviti javni prijevoz, koliko toliko, zagarantiran. Stoga, Gradski kotar Ploče Iza Grada oštro kritizira ovakvu naglu i nepromišljenu odluku te smatra da su naši sugrađani kao primarni korisnici gradskog javnog prijevoza zadnji koji bi trebali podnositi posljedice lošeg upravljanja gradskom tvrtkom Libertas i generalnom lošom tržišnom situacijom te bi se trebalo iznaći rješenje da se situacija, ako se već ne može popraviti, vrati na staro kako je i bila, kako kvaliteta života građana ovog gradskog kotara ne bi bila dodatno ugrožena – složni su iz GK Ploče Iza Grada, za razliku od

NOVI AUTOBUSI Pri odluci se vodilo računa o broju prevezenih putnika te povezanosti dijelova grada drugim, alternativnim linijama javnog gradskog prijevoza.

Prema tome, ni jedan dio grada nije ostao nepovezan

Prvi niskopodni zglobni autobus za javni prijevoz putnika testiran je ovog svibnja na dubrovačkim prometnicama. Riječ je o vozilu kapaciteta 120 putnika koje je Libertasu Dubrovnik za potrebe testne vožnje ustupljeno od društva Promet d.o.o. Split. Tada je navedeno da bi ‘zglobni autobusi bili korisna akvizicija u vozni park Libertasa zbog svojih mogućnosti za komercijalnu upotrebu’. Jer, intencija je gradske uprave ukidanje dolaska shuttle turističkih autobusa na Pile i preuzimanje prijevoza gostiju s kruzera na relaciji Luka Gruž – Pile s dva niskopodna autobusa koje Libertas namjerava nabaviti, a čime bi se značajno smanjile gužve. Van te namjene, autobusi bi se koristili i za potrebe javnog gradskog prijevoza te bi uvelike rasteretili najopterećenije linije, posebno one koje prometuju na relacijama Mokošica-Pile i Babin Kuk – Pile.

drugih predstavnika gradskih kotara koji očito nisu uvidjeli problem za svoje sugrađane.

Bez tridesetak vozača

30 vozača trenutno je na bolovanju

OD NEDJELJE UKINUT CABRIO BUS

Tko će ih voziti?

Proteklu nedjelju (21. srpnja) s prometovanjem je prestala i turistička linija Cabrio Bus. Inače, prvi je to panoramski autobus za razgledavanje znamenitosti koji je dubrovačkim ulicama prometovao više od deset godina. Tijekom vožnje sve su informacije turisti mogli saznati putem stručnog audio vodiča i to na deset jezika. Iz Libertasa ističu da je ‘Cabrio Bus’ ukinut zbog racionalizacije poslovanja, s obzirom da je ta linija bila financijski neodrživa’. Kako saznajemo iz neslužbenih izvora, također su ‘ostali’ i na samo jednom vozaču.

Nameće se i pitanje na temelju koje je analize obustavljen ili reduciran određen dio autobusnih linija. Veliki broj vozača koji su trenutačno na bolovanju razlog je zbog kojeg je Libertas privremeno, vikendom i blagdanom, reducirao pojedine linije, ističu iz Grada Dubrovnika. Dodali su i kako je ‘riječ o linijama koje inače koristi mali broj putnika’. Dio vozača koristi i roditeljski dopust tako da je Libertas u ovoj sezoni bez gotovo 30 vozača.

— Obujam prijevozne usluge je takav da se dnevno generiraju 123 smjene.

Potrebno ih je odraditi uz pridržavanje svih prava radnika i zakonskih propisa za što je potreban znatno veći broj raspoloživih vozača od postojećeg broja. Iz tog je razloga Libertas morao reducirati broj linija, a pri odluci se vodilo računa prvenstveno o potrebama građana. Tako ni jedna linija nije ukinuta, već su se, i to samo subotom, nedjeljom i blagdanom, dakle u dane kada građani inače puno manje koriste javni gradski prijevoz, prorijedile neke linije. Pri odluci se vodilo računa o broju prevezenih putnika te povezanosti dijelova grada drugim, alternativnim linijama javnog gradskog prijevoza. Prema tome, ni jedan dio grada nije ostao nepovezan – navode iz Grada Dubrovnika. Kontinuirano se radi na angažmanu novih vozačkih kadrova, a zatražit će se, kako kažu iz gradske uprave, ‘i pomoć s kontinenta’. Inače, Libertas uskoro ide u kompletnu reorganizaciju svih linija, ‘što će dovesti do uštede i manjih potreba za vozačima’.

Detalje reorganizacije nam nisu dodatno pojasnili.

— Ova gradska uprava, također, rješava dugove prema vozačima nastale za vrijeme prošlih uprava, postignut je dogovor s predstavnicima sindikata i prihvaćeni svi njihovi zahtjevi te je i dodatno donesena odluka o dodatku na plaću za vrijeme sezone, zbog povećanog obujma posla – istaknuli su iz gradske uprave. Naime, samo tjedan dana prije, iz Grada Dubrovnika su istaknuli da su ugovoreni bolji radni uvjeti za djelatnike Libertasa te da nastavljaju s rješavanjem problema i unapređuju radne uvjete djelatnika.

Očito je da napori Gradske uprave nisu dovoljni, trideset ljudi je na bolovanju (a za neke od njih se spominje da u isto vrijeme zarađuju sa strane), problema koji su doveli do reduciranja linija ima... A tko tu najviše pati?

Sugrađani, koji se sve manje osjećaju i ‘voze kao gospari’. Je li se ovakva situacija mogla predvidjeti zbog priče o manjku radne snage u svim turističkim segmentima? Jest, i to prema svim naznakama već od ove zime. Jer, da se ranije reagiralo, možda se ne bi posezalo za ovakvim, možemo ih nazvati, radikalnim i alarmantnim potezima u špici turističke sezone. Jer i dosad smo nerijetko bili svjedoci da Libertasovi autobusi na najviše opterećenim linijama ‘preskaču’ zadani vozni red zbog kašnjena i gužvi. Polasci s odredišta prilagođavaju se na određenim linijama pa od pet polazaka unutar sat vremena autobus odradi njih tek tri. I to prolazi, jer ljudi šute i čekaju. Najlakše je ukinuti linije, a što nam slijedi dalje?

Radi se o privremenim redukcijama i ukidanjima, kažu iz gradske uprave.

Samo da ne postanu – dugoročne.

6 Aktualno

Gradski info

24. SRPNJA 2019. •

DEŽURNE LJEKARNE

SERVISNE INFORMACIJE

Ljekarna ‘Gruž’ od 22. 7. do 28. 7. 2019.

Ljekarna ‘Kod Zvonika’ od 29. 6. do 4. 8. 2019.

Dnevno dežurstvo svakog dana je od 7 do 20 sati. Noćno dežurstvo je od 20 sati do 7 sati sljedećeg dana.

OBNOVA TEK NAKON DRUGE FAZE UREĐENJA HOTELA

Palača Pile čeka obnovu Hilton Imperiala Dio glavnog objekta same palače izgrađen je 1878. godine te dograđen između 1918. i 1941. godine

Krajem godine planirali smo drugu fazu uređenja hotela Hilton Imperial, koja će obuhvatiti uređenje prizemlja, restorana, kongresnog dijela i bazena, no zbog određenih pripremnih radnji, morali smo radove odgoditi za kraj ove godine. Po okončanju navedenih radova, uredit ćemo i zgradu bivše pošte – poručuju iz Maistre

Piše Andrea Falkoni Račić Foto Hrvoje Curić

Iako je prije četiri godine promijenila vlasnika, Palača Pile još nije dočekala obnovu. Kako ističu vlasnici, rovinjska hotelska kompanija Maistra, ovo će zdanje na red doći nakon što se završe radovi na drugoj fazi uređenja hotela Hilton Imperial, čiji će dio obnovljena palača biti.

— Sredinom travnja prošle godine završena je prva faza uređenja hotela

Aktualno 7

• 24. SRPNJA 2019.

GRADSKI MUZEJI I GALERIJE

Pomorski muzej (Tvrđava sv. Ivana): 9-18, ponedjeljkom zatvoreno Etnografski muzej (žitnica Rupe): 9–16, utorkom zatvoreno Kulturno-povijesni muzej (Knežev dvor): 9-18 Tvrđava Revelin: 10–16, srijedom zatvoreno

Hilton Imperial u Dubrovniku. Krajem godine planirali smo drugu fazu uređenja, koja će obuhvatiti uređenje prizemlja, restorana, kongresnog dijela i bazena, no zbog određenih pripremnih radnji, morali smo radove odgoditi za kraj ove godine. Po okončanju navedenih radova, uredit ćemo i zgradu bivše pošte. Palača Pile po završetku radova bit će sastavni dio hotela Hilton Imperial – naveli su u odgovoru iz Maistre.

Prodana 2015. godine

Treba podsjetiti kako je palaču na Pilama 2015. godine ovoj kompaniji prodala Hrvatska pošta i to na drugom natječaju. Zgrada je bila u funkciji sve do rujna 2013. godine kada je Hrvatska pošta odlučila zatvoriti taj poštanski ured. Dvije godine kasnije nekretnina se našla na prodaji. Prvi natječaj bio je objavljen u ožujku te godine kada se ovo vrijedno i atraktivno dubrovačko zdanje prodavalo za vrtoglavih 2 milijuna eura, što je zapravo bila početna cijena. Kako smo tada pisali, na natječaju se nudio glavni i pomoćni objekt palače, klasificirane energetskim razredom D. Glavni objekt – palaču čini prizemlje, dva kata i potkrovlje. Dio glavnog objekta same palače izgrađen je 1878. godine te dograđen između 1918. i 1941. godine. Palača je obnovljena 1981. godine, a pomoćna građevina izgrađena je 1965. te također obnovljena 1981. godine. Uz zapadnu među parcele smještena je pomoćna građevina, servisno skladište, koje je izgrađeno oko 1965. godine klasičnom gradnjom. Parcela je ograđena kamenim slogom i potpornim zidovima te je u cijelosti popločana kamenom s cvijetnjacima i zelenilom. Ova arhitektonska ‘uspavana ljepotica’ ima tri etaže s terasama i pristupnim dvorištem s osam parkirališnih mjesta i zauzima ukupnu površinu od 1319 četvornih metara. Vrtoglava cijena, koja je kasnije ‘narasla’ na tri milijuna eura, nije nikoga začudila s obzirom da se objekt nalazi u I. gradskoj zoni, neposredno uz povijesnu jezgru u zoni graditeljske baštine, odnosno u području posebnih uvjeta korištenja. Objekt i okolni ‘vrt’ imaju svojstvo spomenika kulture, pisalo je tada u katalogu nekretnine.

U kolovozu 2015. godine prvi je natječaj poništen nakon što je ponuditelj s najvišom cijenom odustao od kupnje te nije isplaćen ugovoreni iznos.

Uslijedio je novi natječaj s cijenom od

Tvrđava Imperijal na Srđu: 8-20 svaki dan Dom Marina Držića: 9-20.30, ponedjeljkom zatvoreno Umjetnička galerija Dubrovnik: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno Atelijer Pulitika 9-15, ponedjeljkom zatvoreno

tri milijuna eura.

Neadekvatna za poštanski biznis

— Hrvatska pošta slijedom Strategije postavljene i predstavljene javnosti krajem 2012. godine, a za razdoblje od 2013. do 2018. godine, provodi aktivnosti vezane uz nekretnine, s obzirom da je kvalitetno upravljanje nekretninama jedan od strateških ciljeva. Također, Državni ured za upravljanje državnom imovinom propisao je u strategiji upravljanja državnom imovinom da se neaktivne nekretnine trebaju monetizirati. Hrvatska pošta u vlasništvu broji više od 800 nekretnina. Posljednjih godina, HP i HT rješavali su imovinsko-pravne odnose nad nekretninama koje su bile u zajedničkom vlasništvu još iz vremena dok su te dvije tvrtke bile jedna – HPT. Rješavanjem imovinsko-pravnih odnosa, izradom vlastitog registra nekretnina te ostalih potrebnih aktivnosti, Hrvatska pošta donijela je jasnu strategiju aktivacije neaktivnih nekretnina – istaknuli su tada za DuList iz Hrvatske pošte, uz napomenu: — Velike nekretnine poput ove u Dubrovniku, danas nisu adekvatne za poštanski biznis, a koji zahtijeva prostor za logistiku – kamioni, caddyji, mopedi..., kao i prostorije za poštansko

2015.

godine Palača Pile prodana je Maistri

Galerija Dulčić Masle Pulitika: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno Prirodoslovni muzej: ponedjeljak-petak 10-17, subota 10-14, nedjeljom zatvoreno Svi stanovnici DNŽ ostvaruju pravo besplatnog posjeta svim postavima i izložbama.

poslovanje. Činjenica je da su takve nekretnine jako vrijedne lokacijski i prostorno za neke druge potencijalne biznise, no za poštanski, nažalost, nisu.

Poštanska palača u Dubrovniku sada je prazna. S prošlom godinom iz nje je izmješten posljednji dio poslovanja koji je do tada tamo još bio aktivan – rekli su nam iz Hrvatske pošte i dodali kako slijedom svoje Strategije one nekretnine koje nisu u funkciji poštanskog biznisa namjeravaju monetizirati, a novac dobiven na taj način koristiti za gradnju Središnjeg logističkog centra u Velikoj Gorici.

Za nekretninu su na prvom natječaju, pisali smo tada, bili zainteresirani vlasnici susjednog Hotela Hilton Imperial – Adris grupa te vlasnici Stare Loze, odnosno Prijeko Palacea. Adris grupa, odnosno njena članica Maistra, uspjela je na drugom natječaju svoju namjeru i ostvariti. Ovdje treba podsjetiti kako je Grand Hotel Imperial u Dubrovniku Maistra kupila od Atlantske plovidbe sredinom rujna 2014. godine stekavši vlasnički udjel od 81,6 posto u toj hotelskoj tvrtki, u sklopu koje posluje i dubrovački Hilton Imperial. Kupnja Palače Pile bila je logičan nastavak investicije s obzirom da će ovo zdanje, jednom kad se obnovi, biti dio ovog dubrovačkog hotela.

8 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

FRANO MAŠKOVIĆ, PRVI DUBROVAČKI HAMLET NA LOVRJENCU

Politika je pitanje morala. Kako u Hamletu, tako i u Dubrovniku Nakon Hamleta slijedi turneja u Gdanjsk sa Shakespeareovim Tit Andronikom, a potom Brijuni i Kralj Lear. I onda od 10. kolovoza gasim mobitel. Idem na Pelješac na godišnji do početka škole

Svaka predstava me mijenja. Neka samo milimetar, a neka... Ma rekao bi jedan pametan čovjek i noga u guzicu je korak naprijed. Svaka predstava te neminovno promijeni ovisno o temi koju radiš, na koji način je propitaš, što u sebi otvoriš, nove emocije dobiješ, s kojim kolegama radiš. Sve su to nova iskustva. Urnebesno me veseli Lovrjenac, prvi put u životu igram nešto gore Razgovarala Barbara Đurasović Foto Hrvoje Curić

Ogromna su očekivanja od Frana Maškovića, prvog dubrovačkog Hamleta koji će tu Shakespeareovu ulogu iznijeti na 70. Ljetnim igrama. Frano je spreman, fokusiran, razradio je lik Hamleta, na svojstven se način saživio s njim i sad ga dijele još svega dva dana od pretpremijerne izvedbe pred festivalskom publikom. Priznat će kako je, kao i sa svakom svojom dosadašnjom ulogom, prošao

kroz proces sukoba s likom, ali i pronalaska dodirnih točaka. Hamlet pobuđuje i otvara brojna moralna i etička pitanja, pitanja današnjice pogađa precizno i pronicljivo. U ovom razgovoru nismo se opterećivali Franovim prethodnicima Hamleta, očekivanjima publike ili njegovom daljnjom karijerom. Zakoračili smo u jedno strujanje misli, pomalo hamletovsko, i pretresli Grad. Onaj od, ne tako

davno, jučer i ovaj danas.

— Negdje sam potpuna kontra Hamletu, a negdje smo apsolutno isti.

Nisam nikakav monarh, ni kraljević. U obitelji sam kao dijete bio tretiran kao princ, s ljubavlju i pažnjom, ali to je obiteljska situacija. Hamlet je nasljednik krune, filozof, on živi u dvorcu. S te smo strane potpuno kontra i trebalo je u sebi pronaći tu nekakvu aroganciju koju mi

Aktualno 9

• 24. SRPNJA 2019.

Dubrovčani i imamo negdje u sebi. Ne u negativnom kontekstu. Samo kad izgovoriš ‘ja sam iz Dubrovnika’ jedna je svojstvena dimenzija. Hamlet je čovjek koji se svjesno odrekao biti državnik, biti kralj, vođa, jer je jednostavno nesposoban po svojoj tankoći duše, po empatiji.

Monarsi moraju donositi odluke koje nisu nekad ni moralne. Isto kao i političari. Kad je riječ o moralu, tu nisam za greške. Politika je pitanje morala.

A gdje si se ‘našao’ s Hamletom?

U tim njegovom promišljanjima, u ljubavi, u tome da neodlučnost ide od toga da je jako teško dignut ruku na nekoga. Čak i verbalno je jako teško povrijediti nekoga, a kamoli fizički. Hamleta se ponekad doživljava kao slabića jer je neodlučan, jer ne želi ubiti strica. Nitko se ne stavlja u kontekst je li stvarno toliko jednostavno staviti pištolj na glavu i ispaliti metak. Nekim ljudima je ta odluka možda jednostavna, meni je to, kad krenem razmišljati, nerazrješiv problem. Pitanja su tu i poput onoga – svako zlo za neko dobro ili napraviti nešto loše za neko buduće dobro. Ma sve su to moralne i etičke dvojbe. Što je to danas intelektualac, što bi trebao raditi?

To su ta neka pitanja koja si postavljaš kroz Hamleta. Gdje je sloboda uopće? U Dubrovniku, u Gradu, gdje je najljepša bandjera na svijetu na kojoj piše Libertas, gdje je ta sloboda? Je li dovedena u pitanje? Što je to danas sloboda? Ta sloboda da mogu ukucati bilo koji pojam.

Društvo u kojem živimo ostavlja ti privid slobode, a ti si kroz sve ove današnje mobitele, kompjutore, kartična plaćanja zapravo nadgledan. Svi sve o svima znaju. A gdje je sloboda glave? Duha? Prihvatiti nešto ili nekog drukčijeg? Gdje je sloboda proistekla iz naše tradicije koja je apsolutno velika i divna. Prenosimo li to nasljeđe, jesmo li nekoga naučili nešto? Autoritete smo doveli u pitanje, znanstvenike, profesore, doktore. Što je to danas intelektualac, što bi trebao raditi? Znaš, to su neka hamletovska pitanja. Hamletu su priredili cijeli komplot da ga se spremi u Englesku i skine mu se glava. On na to apsolutno pristane.

Kaže, aha dobro, je li to rješenje? Ako će moja glava pomoći meni da ne moram donijeti odluku koja mi je po život, po dušu bitna, pristajem. I onda se dogodi ubojstvo Polonija. To bi ubojstvo nazvao zločinom iz strasti. Zločin iz strasti je u Dubrovniku imao olakotnu okolnost, pogotovo za vrijeme južine. Sebi umišljam da sam Polonija ubio kad je bila južina. Puno, puno pitanja otvara ovaj komad. Mi ćemo ih postaviti mali dio, možda će mi se kroz život otvoriti neki odgovor. Lijepo je moć’ sjest’ i dumat’ o tome svemu, dat' si vrijeme za dosadu.

Zato se i ne bavim politikom, mogu biti

politički aktivist, podržavati neku ideju ili ne, ali baviti se politikom i donositi odluke gdje će biti ugrožena jedna skupina ljudi na uštrb druge, ja to ne bih znao ni mogao.

Ne baviš se politikom, ali si politički svjestan, čak i prilično angažiran. U kojoj mjeri te se politika tiče i privlači?

Kad vidim da postoje podređene skupine u društvu ili da se događaju neke anomalije koje mi smetaju, tad reagiram.

Idem na prosvjede, to je neka vrsta političkog aktivizma. Podržim svaku ideju za koju smatram da je dobra, pametna, društveno korisna. Nastojim i po scenarijima i predstavama birati one koje će progovarati o problemima koji me zanimaju pa ih kroz predstavu ili film propitam sam sa sobom. Nekad se iznenadim pa i promijenim mišljenje zbog odgovora do kojeg dođem. Ja znam da politika nije jednostavna koliko nam ti populisti žele pokazati, politika je jedna kompleksna znanost, ali ako nije usmjerena prema čovjeku, ako nije empatična i društveno odgovorna, onda je profulana skroz.

Moglo bi se o Gradu i životu u njemu razmišljati hamletovski?

Dakako. I prije se živjelo od apartmana, iznajmljivanja soba i od turizma. Možda ja sad romantično gledam na priče koje čujem od roditelja i starijih, ali neke su stvari bile dostupnije, izlazilo se više vanka po restoranima, klubovima, Stradunu... Tužno mi je bilo neki dan. Prije bi mi đir preko Straduna trajao 45 minuta dok se svima javim. Neki dan sam prešao preko Straduna za dva minuta. Toliko mi je trebalo od Vrata od Pila do Zvonika jer se nisam nikome imao javiti. I to je pokazatelj da naši ljudi više neće sjesti popiti kavu na Stradunu. Ili ne žele ili u najgorem slučaju jer ju ne mogu priuštiti.

Stradun više nije mjesto susreta kao prije kad bi se sjedalo, proćakulalo, obišlo par betula. U Gradu fali betula, gdje možeš popit’ bevandu, pojest’ bokun sira. Fali mi i Čikato, Jaka sam sreo neki dan, fali zlatara – tko je ostao? Vierda? I nitko više, a sjećam ih se dok sam bio mulac, stali bi na vratima od butiga, pozdravljali bi, dobacivali.

Jesmo li izgubili bitku s turistima?

Jesmo, jer nisu samo zidine Grad, nisu samo suvenirnice i Stradun Grad. Grad su valjda i ljudi koji žive tu. A njih više nema! I kako će nas onda turisti doživjeti? Kako njima pokazati da je Dubrovnik lijep grad? Tako što ćeš ih lijepo dočekati, ponuditi nešto drukčije, tako što će osjetiti gradsku atmosferu. Kad otputujem u bilo koju turističku destinaciju želim sjesti u lokalni restoran, upoznati temperament ljudi, poći na placu,

Možda je to i romantika sjećanja, ali najljepše uspomene u životu me vežu za osnovnu i srednju školu, a nepovratno su izgubljene.

Mi onda nismo imali mobitele, nama je Stradun bio ekran, došli bi oni iz Ekonomske, iz Turističke, pa bi se zezali.

To je nama bio i mobitel i televizija

vidjeti kako dišu, što jedu, kako se vesele.

To me zanima, a to se u Gradu, nažalost, potpuno izgubilo, jer je 90 posto ljudi sad u utrci oko mijenjanja lincuna, oko glisera, transfera, restorana, globalno nazvano oko apartmanizacije. I onda sretnem neke od mojih prijatelja i ne demantiraju me, već mi kažu – ‘ajde molim te čujemo se u devetom mjesecu’ ili ‘što se nisi javio u šestome’. Znači time mi daješ do znanja da sedmi i osmi mjesec ne postojiš. Zašto? Razumijem da se treba zaraditi, ali razmišljati da će se u dva mjeseca zaraditi za cijelu godinu je potpuni nonsense.

Znači pošli smo ‘k vragu’?

Pa ne bih išao tako daleko, ali nismo zadržali neke bitne odrednice Grada, puno se toga promijenilo na uštrb nečega što je konfekcija. Moramo shvatiti da se možemo pasat’ s manje, a živjeti pristojno i po mjeri čovjeka, a ta je točka davno pređena i neće se vratiti jer obijest je nešto što nas je obuzelo. O tome govori i Držić i svi naši stari veliki dramaturzi i pisci. Apartmani, sve je u apartmanima, restoranima, što bržoj zaradi.

Ako su nam apartmani i turizam jedina grana na koju se oslanjamo, onda idemo k vragu.

A zar nije jedina?

Vidno jest.

Moramo shvatiti da se možemo pasat’ s manje, a živjeti pristojno i po mjeri čovjeka, a ta je točka davno pređena i neće se vratiti jer obijest je nešto što nas je obuzelo

Maškovići nemaju apartmane...

Hvala Bogu moja obitelj nikad nije živjela od apartmana, a nije nikad ovisila ni od politike. To jedino mogu zahvaliti mom ocu kojega više nije bilo nego ga je bilo, ali to je isto životni odabir.

Prije pet godina glumio si Pometa u Držićevom Dundu Maroju. Je li se sve, u tom kratkom vremenu, baš drastično promijenilo?

Velika je razlika između Dunda Maroja i Hamleta. Bio sam mlađi (smijeh). Mi smo probe za Dunda Maroja imali na Držićevoj poljani, na otvorenom prostoru. Zbog naših se proba nije zaustavljao grad. To je možda bilo moguće

MAGELLIJEV IZBOR Mogao bi me zvati, ali za Hamleta!?

To je pitanje za Magellija. Nisam se tome nadao, uopće.

Znao sam da Paolo radi u Dubrovniku Hamleta i negdje mi je pri mozgu bilo da bi me mogao zvati za neku ulogu.

Hamlet me toliko iznenadio jer mi ni na kraj pameti nije bilo da bi mogao nositi tu ulogu. Ali kad me nazvao i to rekao, prva dva dana mi je bilo toliko nestvarno da sam mislio da me netko zeza. A onda kad kreneš učiti tekst, kad počnu probe, kad shvatiš da se to stvarno događa onda si daš zadatak – idem iz toga izvući maksimum, od toga napraviti nešto najbolje što mogu.

10 Aktualno 70-ih i 80-ih, možda i početkom 90-ih.

Neki prostori su za kazalište izgubljeni i to nam je donijelo ovo moderno vrijeme kojem smo valjda težili. Bilo mi je drago kad sam radio Dunda jer su prolaznici dobacivali sa strane, znali bi sjesti na tribine i pogledati. Hamlet je skriven, mi smo na Lovrjencu izolirani kao u laboratoriju. Kad se zatvore vrata Lovrjenca ostajemo sami sa svojim ulogama. Uvjeti su nemjerljivo drukčiji. A sam doživljaj Grada... Ma, ja volim biti u Gradu, ovo je moj Grad i svaki me kantun podsjeti na neku uspomenu iz djetinjstva. Obožavam vidjeti svoje prijatelje iz osnovne i srednje škole, profesore.

Grad mi je uvijek veselje. Tu mi je familija, tu sam rođen, ali promijenilo se...

Ja se ne mogu načuditi kad mi govore ‘nisam bio u Gradu ima godinu dana’.

Pa čekaj, mi smo prije svaki dan bili na Stradunu. Iz Gimnazije smo trčali kako bi zauzeli izlog, điravali smo. Ma, ne bih puno pametovao o tome, pretpostavljam da je jednostavno takvo vrijeme došlo.

Jesi li zadovoljan kazalištem?

Da nisam ne bih se bavio ovim poslom.

Da bi neke stvari trebale biti bolje, apsolutno! Meni je suludo za što se sve u državi izdvajaju silni novci, a uvijek se lome koplja oko proračuna za kulturu.

Uvijek se nađe novaca za nekakve gluposti, ali za obrazovanje, znanost i kulturu, tu se reže. Zašto? Jer su navikli da mi vučemo na entuzijazam i na publiku.

Ne slažem se s tim nekim kapitalističkim vidom kazališta da bi ono trebalo samo sebe financirati. Da, naravno postoje neki oblici kazališta koji su čisti entertainment i koji bi morali sebe financirati barem 70 posto, a ostalo od države.

Ali opet ima malih eksperimentalnih

24. SRPNJA 2019. •

i nezavisnih trupa i kazališta koje bi država apsolutno trebala financirati.

Slobodni umjetnici danas jedva spajaju kraj s krajem, o plesu da i ne govorim, o suvremenom plesu pogotovo. To su sve stvari koje bi država trebala puno više poticati i podupirati i s te stane kao glumac i jesam i nisam zadovoljan. Presretan sam da se uopće mogu baviti ovim poslom, da dobivam prilike, da mogu pristojno živjeti od glume. Ali što je danas gluma? Kazalište je zadnji prostor slobode u kojem možeš progovoriti o nekim stvarima o kojima se u privatnom životu ne usudiš. Kazalište nudi tu mogućnost izgovoriti, propitati, dopušta ti emocije. Tu je kazalište još uvijek živo i zadnji stup obrane slobode. Svim silama ga se pokušava ušutkati. Politika to radi ili koristi u svoju promociju. A baš to je znak da je kazalište još uvijek živo i bitno. Čelnik gradske stranke Željko Raguž pokrenuo je žustru kampanju u kojoj se ‘bori’ za značajno rezanje sredstva kulturi u Gradu koje bi preusmjerio u sportu?

To treba ignorirati. Igre se definitivno neće ukinuti, kultura u gradu se definitivno neće ukinuti. I to je kristalno jasno svima čak i onima koji zagovaraju kontra. To je samo jedna floskula koja se postavila kao platforma za napraviti sebi reklamu. To se treba razdvojiti od onoga što je istinska politika u najčistijem obliku. Istinska politika i istinski dobra ideja je da ste tu kako bi služili narodu. Kako god da to zvučalo kao floskula to služenje narodu uključuje kulturu barem u onom tipu entertainmenta, ona je kao takva u njihovom političkom programu. Ljudi koji zagovaraju nešto drukčije, ne bih ga uopće spominjao

Tužno mi je bilo neki dan.

Prije bi mi đir preko Straduna trajao 45 minuta dok se svima javim. Neki dan sam prešao preko Straduna za dva minuta.

Toliko mi je trebalo od Vrata od Pila do Zvonika jer se nisam nikome imao javiti

imenom i prezimenom, toga su jako dobro svjesni. Super mi je da je izjavio da to ništa ne treba, ali da će svakako uzeti svoje besplatne karte u Igrama i doći nadgledati ide li to u pravom smjeru.

Majstore, kolika ti je plaća? Pa, nigdje u svijetu nema da su takvi ljudi privilegirani, samo je u nas to normalno. Odgovorna politika je sve samo ne populizam.

Ako se i za 500 svjetlosnih godina dogodi da takvi budu neki bitan faktor u odlučivanju o vođenju grada, tu kulturu neće moći izbaciti jer će im ako ništa drugo donositi turistički profit. Bilo preko Linđa ili Game of Thronesa. Nabacivanje floskulama o nebitnosti kulture, a bitnosti sporta je apsurdno. Kao netko tko taj sport u gradu promatra sa strane mogu istaknuti Juga, žensku košarku i Divlju ligu. Daj Bože da se obnovi Gospino polje i da se napravi jedna velika sportska dvorana. I što onda? Što u njoj raditi kada nema sportskih događaja ako to neće biti kultura, koncerti, predstave, gostovanja? Što ćeš napraviti sa sportskom dvoranom? Hoće li zjapiti prazna? Kako će ona donositi profit? To ga nitko nije pitao? Super, izgradite četiri sportske dvorane, potrošite milijarde na to. Ne, nisam protivnik sporta, njega mora biti pogotovo u školama i osnovnim i srednjim. Ali ne možeš napraviti sportsku dvoranu ne znajući kako će ona isplatiti i održavati samu sebe. Nemojmo se zavaravati, živimo u neoliberalnom kapitalizmu najgore vrste. Ako gradiš dvoranu, moraš znati da ćeš na uloženih pet kuna negdje u budućnosti zaraditi 50 jer inače nema matematike. I sport je, nemojmo se zavaravati, neprofitabilan, teniske, oprema, strunjače, sve to košta.

Ali očito taj populizam prolazi?

Populizam je trenutno uspostavljen kao način koji cilja točno određenu skupinu.

Država je napravila to da se brinemo kako ćeš kupiti djeci opremu za tjelesni, da razmišljamo oko toga kako izvesti svoju obitelj dva puta u mjesecu u pristojan restoran, na pristojan objed, hoćemo li imati sljedeći mjesec dovoljno za platiti račun od mobitela ili struje. Kad si doveden u takvu situaciju jako te se lako pali populističkim floskulama. Da ti svom djetetu možeš jednom tjedno priuštiti kino, kazalište, sve slobodne aktivnosti koje želi, stvari bi bile drukčije. Uostalom, i taj amaterski sport košta. Nije to samo dat ću ti besplatan pristup klubu.

Ja vidim po nepući koja trenira košarku.

Te teniske nisu jeftine, ta oprema nije jeftina, treninzi ako hoćeš nešto ekstra se isto plaćaju. Putovanja na turnire su provizorno besplatna. Besplatan je hotel i autobus, ali gdje je sok, sladoled, ulaznica za muzej ako je dijete otvorenije i ako hoće u tom gradu u kojeg dođe nešto više vidjeti. Te stvari koštaju. Ljudi

Aktualno 11

• 24. SRPNJA 2019.

PITI I SADITI NIJE ISTO Umjesto Akademiju upisao Agronomiju

Nakon srednje škole nisam želio ostati u Dubrovniku.

Moja je želja bila poći studirati u Zagrebu jer mi je Dubrovnik s 18–19 godina bio kristalno jasan. To je bilo nešto moje i što znam. Na Akademiji sam bio u užem izboru i te je godine nisam upisao. I onda sam nešto razmišljao i došao na ideju na Pelješcu saditi lozu i masline. Agronomija mi je imala nekakvog smisla. To mi se na prvom semestru fakulteta pokazalo kao krivo.

Voljeti piti vino i baviti se vinom su dvije različite stvari ili voljeti maslinovo ulje i saditi i obrađivati masline su nešto posve drugo. Ostalo je poznato... Nakon par godina Zagreba shvatio sam da je i taj grad skučen i jako mali osim što ima vrlo dobre veze sa svijetom. Zagreb mi je otvorio neke nove dimenzije, a kazalište da i ne govorim, putovanja, turneje, susreti s drugim ljudima.

spajaju kraj s krajem od prvog do prvog.

U Dubrovniku je ogromna fama da mi svi živimo genijalno. Ja se mogu složiti da 70 posto ljudi u Gradu živi dobro. Na takvoj smo poziciji i turizam to dopušta.

Ipak, tu je 30 posto ljudi koji ne mogu dopustiti da ‘zglajzaju’ jedan mjesec jer nemaju za platiti račune. E mene zanima tih 30 posto ljudi. Što grad čini za njih?

Grad bi njima trebao osigurati besplatne karte za kazalište, za predstave, za cijeli niz aktivnosti. Ne im to dati iz nadmoćnosti pa da se osjećaju manje vrijedni jer im se pomaže nego da to postane društveno prihvatljiva stvar. Zašto u Gradu nema fond za tih 30 posto ljudi pa da od svakog računa ide jedna kuna u taj fond. Za Dom Maslina. Iz nekog lokala koji odlično zarađuje 50 lipa po svakom računu za Dva skalina. To, to me zanima.

Je li to razmišljanje ipak utopističko?

Utopističko, jest! Apsolutno. Ali mi ovako u otvorenoj raspravi može bit’ da otvorim to pitanje. Znam da je to u praksi urnebesno teško provedivo, ali Grad s drugim proračunom u državi mislim da bi se morao puno odgovornije ponašati prema svojim građanima.

Ipak je taj broj u nekim drugim sredinama puno veći od 30 posto.

Ista je stvar kao kad djetetu u školi rečeš ‘kako Mato ima sve petice, a ti trice?’

Treba poticati da i ta trica bude zaslužena i da mu dižeš letvicu, da ga uvjeriš da može i stremi boljem. Naravno da možemo biti zadovoljni da je to samo 30 posto, ali ajde ti reci tom čovjeku koji spada u tih 30 posto – ‘znaš, ti možeš biti sretan da živiš u Dubrovniku jer vas je samo 30 posto’. To nije pošteno. Kompleksno je to pitanje. Čuči li u tebi opcija povratka u Grad?

Da budem iskren, ne razmišljam o tome.

Daj Bože zdravlja i pameti, u nekim

Iz ove pozicije, kad sam već napravio Hamleta, nije mi uopće nelogično da su neki moji kolege napravili korak i prešli u to neko, ne bih rekao ludilo, već pomaknuto stanje svijesti.

Priprema za bilo koji posao, a pogotovo za kazalište je najvažnija. Mi imamo probe po dva-tri mjeseca. Sve stvari, sve misli, sve situacije ti moraju biti kristalno jasne

godinama, u penziji bi se vratio. Dubrovnik po svojim gabaritima može biti grad po mjeri čovjeka za živjeti i odgajati djecu, ali nas sve ovo demantira. Ne znam koje mi sve etikete lijepe. Dubrovčanin sa zagrebačkom adresom, zagrebački glumac iz Dubrovnika, dubrovački glumac iz Zagreba... To su sve neke ladice u kojima volimo smještati ljude.

Ja Zagreb obožavam. Divan je, živim, radim i odgajam djecu u Zagrebu, ali meni ti nikad preko usta ne može proći ništa drugo osim da sam iz Dubrovnika, iz Grada. To je dio mene, to sam ja. Mene Grad opisuje kao čovjeka. Meni je lako iz perspektive Zagreba komentirati situaciju ovdje. Tko sam ja da je komentiram...

Mogu ukazati na neke stvari.

Možda bolje od svih nas možeš sagledati situaciju jer ne upadaš u kolotečinu življenja i imaš odmak, čišću sliku?

Ali ja se ne mogu staviti u tvoje i cipele ljudi koji ovdje žive 365 dana u godini i koji sve te probleme žive. Mogu dijelom zamisliti sebe u Gradu. Kazalište je jako dobro, to su moji prijatelji, kolege, sjajni glumci. Naravno da bi se imalo što za raditi. Ali nekad se zapitam što bi ja u to svoje slobodno vrijeme radio zimi. Bilo bi super prvih pet – šest mjeseci. Čitao bih knjige koje nisam pročitao, planinario, a što poslije? Ima grad sadržaja, ali...

Možda je to i romantika sjećanja, ali najljepše uspomene u životu me vežu za osnovnu i srednju školu, a nepovratno su izgubljene. Mi onda nismo imali mobitele, nama je Stradun bio ekran, došli bi oni iz Ekonomske, iz Turističke pa bi se zezali. To je nama bio i mobitel i televizija. Sjedali bi u parkovima, na Komardi, na Buži, podno Lovrjenca.

Nazovi me romantičarom, ali ja ne mogu prežaliti Jadroliniju u koju bi sjeli navečer, popili sok i ujutro bi bili na Rijeci.

Pa sjedneš u auto i voziš dalje. Te neke stvari mi fale. Možda mlađi to ne doživljavaju jer vole biti brzi, ali avioni nisu jeftini. Grad subvencionira jedan dio karte što je apsolutno pohvalno, i to tako mora biti dok se ne izgradi most i dok se konačno više ne povežemo. Sad sve kao mora biti skuplje jer se prelaze granice i plaćaju se nameti pa smo se pomirili s time da smo najskuplji grad u Hrvatskoj. Volio bih vidjeti koliko će pasti cijene kad se most izgradi. Lako se izvlačiti na državu i na visoke namete, slažem se da jesu, ogromni su, veći nego u većini turističkih zemalja. Ali stvari će se početi pomalo mijenjati. Za tri dana u Dubrovniku bez doručka, ručka i večere imaš 10 dana na Mykonosu, 7 dana na nekoj drugoj turističkoj destinaciji. Ok, možemo mi reći da tamo nije tako lijepo kao u Dubrovniku, slažem se, ali ljudi će prvo poviriti u takujin i između sedam

dana ljetovanja s djecom i tri slike na zidinama i jedne pizze koja košta 100 kuna, odabrat će sedmodnevno ljetovanje. Cijene samo idu gore. Ja još nisam čuo da je u gradu nešto na nekom mjestu pojeftinilo. Pa taman i pet kuna. Ovo 30 posto popusta za lokalce, to su samo vatrogasne mjere da ljudi ne polude.

Cijene u butigama ostaju iste i preko zime. Zašto spenza zimi nije 50 posto jeftinija? Pa bi i zimi onda možda bilo turista. Meni je Dubrovnik zimi predivan. Možeš obići svaki kantun, pogledati svaki kamen u miru.

Zapravo se čini da nas sve to vodi do još jedne točke – depresije?

Apsolutno, depresije i shizofrenije! Ljudi su tijekom dva mjeseca u nekom stanju euforije, podignutosti jer se zarađuje, onda te u jednom trenutku mora zalijepiti. A kad te zalijepi...

Ma vratimo se Hamletu. Kakva je doma situacija, ima li treme kod Iva i mame Dube? Inja, djeca?

Svi imaju veću tremu od mene. Stari pogotovo! Kupio je barem trideset karata za premijeru. Sve ga zanima, kako ide, priča mi tko će me sve doći gledati.

Ponosni su. Oni bi za mene sve učinili i žele da sve prođe što bolje. Ma isto je to danas i s mojom djecom. Kad su mi Lovro i Maris imali završne predstave u školi imao sam veću tremu od njih. A oni su bili genijalni. Znaš kako je to... Doktorovo dijete je uvijek najbolesnije (smijeh).

Imaš li strah od gradske publike?

Uvijek imam neku pozitivnu tremu pred predstavu jer želim da sve bude dobro i da se posloži. Nemam straha od publike ni dubrovačke ni općenito.

Odmah nakon prvih par scena shvatiš je li ta energija prostrujala na dvije bande.

Straha koji bi me blokirao ili treme koja bi me zaustavila nema.

Kakva je ekipa Hamleta?

Vrhunska. Magelli nas je sjajno složio. To su prvenstveno prijatelji pa onda kolege.

Svi smo jednako zagrizli za taj tekst i svima nam je jednak izazov. Otvorio nam se prostor da ispričamo priču. Taj komad se zove Hamlet i njegov problem jest u fokusu, ali drugi redatelj je mogao izabrati fokus Ofelije pa ispričati priču iz njene perspektive ili Gertrude ili Klaudija. Puno sam naučio od svih njih u ovom procesu, najviše od Paola Magellija i Željke Udovičić Pleština jer oni su okosnica autorskog tima. Ne radimo predstavu za svidjeti se, već za otvoriti neka pitanja sebi i publici. Već mi je sad jako zanimljivo iskustvo, a kad dođe publika... Jedva čekam prvu publiku i kako će predstava prokomunicirati s Gradom i s ljudima.

12 Aktualno

24. SRPNJA 2019. • OSTVARENO DVOMILIJUNTO NOĆENJE Prema sustavu za prijavu i odjavu turista eVisitor, dvomilijunto noćenje u Dubrovniku ove je godine ostvareno 16. srpnja, odnosno sedam dana ranije nego 2018. U tom razdoblju zabilježeno je 697.096 dolazaka, a ostvareno

Kratke PREGLED ZBIVANJA

je 2.010.802 noćenja. Od početka godine u naš Gradu je boravilo najviše gostiju iz Ujedinjenog kraljevstva, SAD-a, Njemačke, Francuske, Hrvatske, Španjolske, Australije, Finske, Irske i Kanade.

S KOLIKO GODINA SU DUBROVAČKI POLITIČARI POSTALI ČLANOVIMA STRANAKA

Tko je ‘ranoranioc’, a tko ‘late bloomer’?

Na uvjerljivom prvom mjestu naše ljestvice gradonačelnik je Mato Franković koji se HDZ-u pridružio postavši punoljetnim.

Nakon poraza na siječanjskim izborima od tzv. Šestorke kada je u premijerovu fotelju sjeo SDP-ov Ivica Račan, desnica je žeđala za svježom krvi i upravo to je razlog pristupanja vijećnika i ravnatelja Lučke uprave Blaža Peza Hrvatskoj demokratskoj zajednici s nepune 22 godine Piše Iva Dedo Foto DuList

Nakon burne rasprave koja se odvila proteklu srijedu na ključnoj sjednici Predsjedništva i Nacionalnog vijeća vladajuće stranke u Zagrebu, za novog Plenkovićevog uzdanika u rješavanju problematike mirovinske

reforme odabran je mlađahni Požežanin Josip Aladrović. Potvrda o imenovanju ovog 34-godišnjaka nasljednikom Marka Pavića uslijedila je već u ponedjeljak primopredajom dužnosti u Ministarstvu rada i mirovinskoga

sustava. Tijekom obraćanja predstavnicima medija, uz prioritete pri vođenju jednog od najzahtjevnijih resora RH, novopečeni ministar rada otkrio je i kako je članom Hrvatske demokratske zajednice postao s nježnih 16 godina. Njegova izjava među opozicijom prokomentirana je s podsmijehom te iako nipošto ne želimo sugerirati kako je stranačka pripadnost ključ uspjeha, nismo mogli odoljeti priupitati dubrovačke političare kada su oni prepoznali trenutak ‘ukrcati se u taj vlak’.

Opredijeljenost obitelji presudila

Na uvjerljivom prvom mjestu ljestvice gradonačelnik je Mato Franković

Aktualno 13

• 24. SRPNJA 2019.

TRAGEDIJA NA AP DUBRAVA Tijekom rada na ispiranju tanka broda AP Dubrava prošli četvrtak poginulo je dvoje članova posade.

Kako je javila Atlantska plovidba analizu događaja i konkretne uzroke utvrditi će nadležna tijela zastave Marshall Islands-a koju plovilo

(37) koji se HDZ-u pridružio postavši punoljetnim. Prethodno direktor ACI Marine Dubrovnik te vlasnik diplome inženjera menadžmenta u turizmu u stranku se, kako je jednom prilikom ispričao za DuList, učlanio po povratku sa školovanja u SAD-u u jesen 2000. godine. HDZ mu nije bio stran pošto je, kako je rekao, njegov otac jedan od osnivača. U tom razdoblju ova politička opcija, kako je istaknuo naš sljedeći sugovornik, Blaž Pezo (41), bila je na koljenima. Nakon poraza na siječanjskim izborima od tzv. Šestorke kada je u premijerovu fotelju sjeo SDPov Ivica Račan, desnica je žeđala za svježom krvi i upravo to je razlog pristupanja današnjeg ravnatelja Lučke uprave Hrvatskoj demokratskoj zajednici s nepune 22 godine. Njihov stranački kolega, ujedno predsjednik Gradskog vijeća Grada Dubrovnika, Marko Potrebica (40) na ovaj potez odvažio se, međutim, u nešto zrelijem razdoblju – s 34. Iako to danas demantira, za DuList 2015. potvrdio je kako je kratko bio u Hrvatskom bloku.

— Članovi moje obitelji početkom 90-ih osnivali su HDZ po Dubrovačkom primorju. To je svjetonazor kojem pripadam te mi je bilo logično nakon završenog školovanja i zaposlenja kad sam dobio potrebna znanja i iskustva postati članom HDZ-a. Nakon što sam bio predsjednik Hrvatskog studentskog zbora, aktivan u udrugama mladih i sporta te ravnatelj Studentskog centra u Dubrovniku šest godina odlučio sam se aktivno uključiti u politiku i mijenjati stvari koje su mi kao građaninu smetale – objasnio je Potrebica.

Među ‘late bloomere’ svrstao se i sveučilišni profesor DDS-ov Ivan Jelčić (42).

U političke vode zaplivao je, kako nam je kazao, na nagovor čelnika stranke Pera Vićana i to s 35 želeći kroz jednu dubrovačku platformu bez sputanosti direktivama s vrha približiti se ‘običnim’ ljudima, steći uvid u njihove probleme te rješenja kroz gradsko i županijsko vijeće pokušati ih realizirati.

Kandidatkinja Dubrovačke demokratske stranke za gradonačelnicu Grada na lokalnim izborima 2017., inače predsjednica Hrvatske gospodarske komore Dubrovačko-neretvanske županije Terezina Orlić (62), odvažila se upustiti u politiku kao nezavisna na pragu šestog desetljeća. Na to ju je potaknula želja da vrati vjeru u ponašanje političara u korist javnog interesa te da pokaže kako se tek sudjelovanjem

može ostvariti promjena. ‘Često kritiziramo, a rijetko tko od nas je spreman prihvatiti tu časnu dužnost. Moja poruka je bila upućena mladima, ali i ljudima s iskustvom poput mene da doprinesu općem dobru neovisno o političkoj opredjeljenosti’, poručila je Orlić za DuList. Njen oponent na spomenutim izborima Željko Raguž (37), ravnatelj Luke Dubrovnik i čelnik DUSTRA-e, članom HSS-a pak je postao sredinom svojih 20-ih godina i to na nagovor obiteljskog prijatelja Karla Gjurašića, bivšeg državnog tajnika u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva RH.

Osobni interes ili opća dobrobit

— Ta mi se ideja u početku jako svidjela pošto je barem tada ta čitava priča počivala na Stjepanu Radiću, osobi protiv koje nitko nije mogao nešto reći. Onda nisu naginjali niti lijevo ni desno. Do mog razilaženja s HSS-om je došlo jer se središnjica miješala u odluke gradskih organizacija. Nakon toga sebi sam dao riječ da više nikad neću biti članom nacionalne stranke i iz toga je proizašla DUSTRA – odgovorio je Raguž kojemu je svojevremeno stranački kolega bio danas vijećnik MOST-a te zamjenik direktora Čistoće Dubrovnik Maro Krstić (40). Njegov politički životopis zvuči slično osim što je na njega nužno nadopisati Laburiste s kojima je na lokalne izbore 2013. izašao kao kandidat za zamjenika gradonačelnika Dubrovnika. Tu se, ipak, nije dugo zadržao pa se dvije godine kasnije uz podršku KLGB Srđ je Grad s vlastitom nezavisnom listom na izvanrednim izborima u ožujku utrkivao za mjesto prvog čovjeka Grada, a isto je uz Mostovce ponovio 2017.

— Po svom habitusu sam borac i shvatio sam da se bez uključivanja u politiku ne može postići promjena u društvu. Na to me potaknuo profesor Ivan Prce, nekadašnji predsjednik Skupštine Dubrovačko-neretvanske županije. Otići iz HSS-a sam odlučio jer su načela koje je zagovarao Radić postala zasjenjena borbom za privatni interes Stipa Gabrića Jamba. Smatram da je to bolji model, nego biti ‘klimavac’ cijeli život nekome tko urušava sustav i državu – zaključio je ovaj bivši saborski zastupnik. Jedini vijećnik HSS-a u ovom sastavu i gradonačelnik Dubrovnika od 1997. do 2001. Vido Bogdanović (65) za čitatelje je DuLista fenomen političkih ‘konvertita’ prokomentirao

vije, a čiji će inspektor posjetiti brod u brazilskoj luci Tubarao. U nesreći je ozlijeđeno još dvoje pomoraca, dok je jedan član posade koji je sudjelovao u nemilom događaju prevezen u bolnicu pretpostavljeno zbog stresnog stanja.

Željko Raguž (37), ravnatelj Luke Dubrovnik i čelnik DUSTRA-e, članom HSS-a pak je postao sredinom svojih 20-ih godina i to na nagovor obiteljskog prijatelja Karla Gjurašića, bivšeg državnog tajnika

Među ‘late bloomere’ svrstao se i sveučilišni profesor DDS-ov Ivan Jelčić (42). U političke vode zaplivao je, kako nam je kazao, s 35

nazvavši ih osobama bez političkog identiteta kojima je obično motiv pojedinačna korist. Radićevcima se priklonio 1994. sa svojih 40 godina uvidjevši kako se samostalno na političkoj sceni teško može nešto postići, a učenje ovog velikana hrvatske povijesti mu je ionako blisko i danas.

HNS-ovu Marinu Vučković Matić (37) kao mlađu politika nije pretjerano zanimala pa se, kako tumači, ‘kao već izgrađena ličnost s čvrstim stavovima i uvjerenjima’ stranci pridružila na početku tridesetih. Tad je već postavila temelje svoje profesionalne karijere i imala sređen obiteljski život pa nije željela samo promatrati i komentirati sa strane. HNS kao stranka političkog centra odgovarala joj je osobito po pitanjima ljudskih prava i civilizacijskih dosega te liberalnih stavova oko ekonomskih pitanja. ‘Meni je osobno, kao edukacijskom rehabilitatoru, blisko područje obrazovanja, socijale i zdravstva. Svojim znanjem i iskustvom mogu pridonijeti napretku i raditi na poboljšanju unutar tih područja. Tako sam iznimno ponosna što sam u svom mandatu u županijskoj skupštini pokrenula pitanje skloništa za žene žrtve nasilja, kao i vladajuće da umjesto prodaje stana na Pločama istog ustupe Općoj bolnici Dubrovnik za smještaj liječnika kojih nedostaje’, iznijela je Matić.

HNS-ovi kolacijski partneri u mandatu Andra Vlahušića, SDP-ovi gradski vijećnici Tatjana Šimac Bonačić (62) i Jadran Barač (35), postali su politički aktivni pod ovom ‘bandijerom’ 2005., odnosno 2011. godine. Principi socijaldemokracije desnoj ruci Vlahušića tijekom njegove sedmogodišnje ‘vladavine’ oduvijek su ovoj bivšoj saborskoj zastupnici bili srodni i činili se kao dobar odabir pa ih je svojim političkim angažmanom, govori, poželjela proširiti na dobrobit zajednice.

Jednako sklon ljevici i predsjednik je gradske organizacije Jadran Barač koji je s politikom počeo koketirati još za prosvjeda koje je protiv Sanaderove vlade 2008. predvodio Davor Bernardić. Ipak, kako tvrdi, članom stranke postao je tek nadomak 30-ih. Razlog tomu je što ga je smetala atmosfera u političkom prostoru i državi općenito.

‘Pripadnost nekoj političkoj opciji često se veže uz povlaštene mogućnosti zaposlenja’, rekao nam je uvjeravajući nas kako to kod njega nipošto nije bio slučaj.

14 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

PROVJERILI SMO IMOVINSKE KARTICE MINISTARA I DRŽAVNIH TAJNIKA S JUGA HRVATSKE

Tko je bez kredita, a tko vozi ‘Mečku’?

Povodom novih imenovanja, odlučili smo provjeriti što sve posjeduju naše ministrice i državni tajnici, odnosno što su sve prijavili u svojim imovinskim karticama. Zanimljivo je kako su gotovo svi dužnosnici s juga Hrvatske kreditno opterećeni, osim ministrice Obuljen Koržinek.

A najveću je plaću kao saborska zastupnica imala Sanja Putica

Rekonstrukcijom Vlade, Dubrovačko-neretvanska županija je u Banskim dvorima dobila još jednog svog predstavnika. Riječ je o dosadašnjoj državnoj tajnici, inače bivšoj zamjenici župana, Mariji Vučković iz Ploča. Ona je, naime, smjenom

Piše Andrea Falkoni Račić Foto Zvonimir Pandža

ministra Tomislava Tolušića, zasjela u njegovu fotelju. Uz nju, u Vladi je i Dubrovkinja Nina Obuljen Koržinek koja drži resor kulture. Novu dužnost dobila je i Dubrovkinja Sanja Putica koja je saborske klupe zamijenila s dužnosti državne tajnice u Ministarstvu

znanosti i obrazovanja. Time je Dubrovnik dobio i svog trećeg državnog tajnika. Stoga smo, povodom novih imenovanja, odlučili provjeriti što sve posjeduju naše ministrice i državni tajnici, odnosno što su sve prijavili u svojim imovinskim karticama.

Aktualno 15

• 24. SRPNJA 2019.

Zanimljivo je kako su gotovo svi dužnosnici s juga Hrvatske kreditno opterećeni, osim ministrice Obuljen Koržinek. A najveću je plaću kao saborska zastupnica imala Sanja Putica.

Marija Vučković vozi automobil iz 2002. godine vlasništvo) površine 150 metara kvadratnih, a stekla ga je darovnim ugovorom i kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada. Vlasnica je i automobila VW Golf 7 iz 2014. godine čija je vrijednost u trenutku podnošenja izvješća bila 108 tisuća kuna. Stekla ga je kreditnim zaduženjem.

Krediti, stan, voćnjak...

Marija Vučković, nova ministrica poljoprivrede, prethodno je u istom ministarstvu obnašala dužnost državne tajnice. Upravo na tu se dužnost odnosi i plaća koju je navela u imovinskoj kartici, a iznosila je 24203,84 kuna bruto, odnosno 17150,40 kuna neto. Pod ostale prihode je 24. svibnja prošle godine navela jednokratni iznos od 1980 kuna od samostalne djelatnosti.

Na godišnjoj razini ima i poticaj od 980 kuna Wustenrot stambene štedionice.

Ima i dva kredita, jedan u kunama, a drugi u eurima, dok je trećem nositelj suprug. Godine 2016. podigla je kredit od 57000 eura s rokom otplate na 227 mjeseci s kamatnom stopom od 4,99, a mjesečna rata joj je 406 eura. Dvije godine kasnije uzela je i kredit od 225 000 kuna s rokom otplate 120 mjeseci i kamatnom stopom 6 posto, a za ratu mjesečno izdvaja 2585 kuna. Suprug je pak 2015. godine podigao kredit od 60 tisuća kuna s rokom otplate na 84 mjeseca s ugovorenom kamatnom stopom od 9 posto, a otplaćuje ga u mjesečnim obrocima od 980,00 kuna. Nova ministrica vlasnica je stana u Pločama površine 69 ‘kvadrata’ kojega je stekla kreditom. Suvlasnica je (25 posto) i voćnjaka od 0,30 hektara u Opuzenu, a dobila ga ja nasljedstvom. Vozi Renault Clio iz 2002. godine, a kupila ga je iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada. Ima i udio u HT-u (69 dionica) te po jednu dionicu u Luci Ploče i Atlantskoj plovidbi. Štednja joj iznosi 4 tisuće kuna. Njezin suprug u Croatiabusu na godišnjoj razini zarađuje 108 tisuća kuna neto, a uz već spomenuti kredit ima i 24 dionice Luke Ploče.

Tko vozi Mercedes?

Državni tajnik u Ministarstvu turizma Frano Matušić na mjesečnoj razini ima primanja od 25388 kuna bruto, odnosno 15010,60 neto

Stan, Golf i kredit

Nova državna tajnica u Ministarstvu znanosti i obrazovanja Sanja Putica imovinsku karticu morala je prijaviti već ranije jer je bila saborska zastupnica, a na toj je dužnosti primala mjesečni bruto iznos od 26846,84 kuna, odnosno neto 17932,62. Kao ostale prihode je krajem 2018. godine, prijavila 1500 kuna mjesečno, a riječ je, kako se navodi u objašnjenju, o primicima koji se ne smatraju dohotkom i primicima na koje se ne plaća porez na dohodak.

Putica ima i kredit u kunama, kojega je podigla ove godine u iznosu od 480 tisuća kuna s rokom otplate od 180 mjeseci. Kamatna stopa je 3,29, a mjesečna rata iznosi 3382,15 kuna. Vlasnica je stana u Dubrovniku (vanknjižno

Nikolina Klaić i Frano Matušić imaju i motocikle

Državni tajnik u Ministarstvu turizma Frano Matušić na mjesečnoj razini ima primanja od 25388 kuna bruto, odnosno 15010,60 neto. Naveo je i ostale prihode (od kulturnih djelatnosti) koja su na godišnjoj razini 15 tisuća kuna neto.

Matušić ima kredit iz 2008. godine u iznosu od 45 tisuća eura. Rok otplate je 120 mjeseci, a ugovorena kamatna stopa je 5 posto. Mjesečno Matušić za otplatu kredita izdvaja 500 eura. Vlasnik je kuće s okućnicom u Dubrovniku od 120 ‘kvadrata’ koju je stekao nasljedstvom. Ima i stan u Zagrebu od niti 30 ‘kvadrata’ (29,59 m2) kojeg je stekao kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada te zaduženjem kod banke. U rodnom gradu ima i garažu od 52 metra kvadratnih koju je dobio nasljedstvom, a njen je suvlasnik s trećim osobama (postotak 50).

Vozi Mercedes c 220 cdi iz 2006. godine kojega je kupio kreditom. Uz to Matušić ima i motocikl Piaggio Liberty iz 2007. godine, a kupio ga je vlastitim sredstvima od nesamostalnog rada.

Vlasnik je i dionica Atlantske plovidbe (147) koje je kupio iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada te Hrvatskog telekoma s tim da je te 63 dionice kupio kreditnim zaduženjem. Kad je riječ o štednji, prodajom dionica INA-e uštedio je 75 tisuća kuna, a od primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada te nasljedstvom ima ušteđevinu od 59 tisuća eura.

Državna tajnica Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije Nikolina Klaić, koja je na tu dužnost stupila 22. prosinca 2016. godine, volonterski obnaša i dužnost članice Upravnog vijeća Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije te Agencije za obalni linijski promet. Njena bruto primanja iznose 24279,44 kuna, odnosno neto 14998,96 kuna. Od imovine i imovinskih prava Klaić prima 6 tisuća kuna mjesečno ostalih prihoda. I ona je kreditno opterećena i to kreditom u eurima (30 tisuća) iz 2016. godine.

Rok otplate je 108 mjeseci uz kamatnu stopu od 6,43, a mjesečna rata joj iznosi 356,59 eura. Ima stan u Zagrebu od 69

‘kvadrata’ u vanknjižnom vlasništvu kojega je kupila iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada i kreditom te garažu od 15 kvadrata stečenu na jednaki način kao i stan.

Osim stana u Zagrebu, Klaić ima i stan u Dubrovniku površine 70,03 metara kvadratnih kojega je dobila nasljedstvom. Naslijedila je i poslovni prostor u Dubrovniku od 18,43 ‘kvadrata’.

Darovnim ugovorom Klaić je stekla osobno vozilo marke Mercedes C200 Avangarde iz 2000. godine, a ima i motocikl Honda Pantheon FES 150 iz 2000. godine kojega je kupila iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada. Ima i 100-postotni udio vlasništva u tvrtki Achiever j.d.o.o., za koju se u imovinskoj kartici ističe kako je izvršen prijenos prava na fizičku osobu te kako je stečen kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada.

Tu je i udio u Dubrovačkom vjesniku stečen nasljedstvom (udio vlasništva u postotcima je 0,69), a posjeduje i 35 dionica HT-a, koje je također stekla nasljedstvom. Kad je riječ o štednji, nasljedstvom je dobila ušteđevinu od 42 tisuće eura i 46 tisuća kuna.

Ministrica bez kredita

Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture, mjesečno prima plaću od 15504,90 kuna neto (27471,18 bruto) i jedina nije kreditno opterećena. Prijavila je i 206 310 kuna neto godišnjeg prihoda od drugog dohotka te dva jednokratna prihoda od nastavne djelatnosti u iznosima od 2977,75 kuna i 2162,38 kuna, potom jednokratan iznos od 11440,18 od drugog dohotka te 2 tisuće kuna mjesečno od druge djelatnosti (članstvo u Upravnom odboru do listopada 2016.). Suprug joj kao zaposlenik Ministarstva kulture na godišnjoj razini zarađuje neto iznos od 101404,79 kuna.

Vlasnica je stana u Zagrebu od 56,67 kvadrata, kojega je stekla darovnim ugovorom, a suprug je vlasnik stana, također u Zagrebu od 80 kvadrata kojega je stekao kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada i prodajom imovine te garažu od 15 kvadrata također u Zagrebu. Ministrica vozi automobil VW Polo iz 2006. godine kojega je kupila iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada.

Ona i suprug imaju i umjetnine (slike, skulpture, glazbeni instrumenti) vrijednosti 850 tisuća kuna koje su stekli kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada i nasljedstvom.

Suprug ima i 69 dionica HT-a. Obuljen Koržinek u svojoj je imovinskoj kartici prijavila i štednju koja iznosi 170 000 kuna i 50 tisuća eura.

16 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

NAKON ŠEST GODINA

Riba se vratila na Peskariju Nadam se da će naši ribari biti zadovoljni, ali i da će Peskarija postati atrakcija - Mato Franković

odradio cijeli posao, ali i svima koji su sudjelovali u ovom projektu. Na zadovoljstvo građana otvorili smo Peskariju – rekao je prilikom otvorenja Peskarije Tomislav Tabak naglasivši kako mu je ovaj projekt najdraži otkako je direktor Sanitata.

Prestankom rada Peskarije, podsjetimo, građani su izgubili jedan vrijedan segment u životu, a Grad Dubrovnik i Sanitat prepoznali su potrebu za reagiranjem i vraćanjem starog sjaja Peskariji. Gradonačelnik Mato Franković istaknuo je kako je Peskarijom vraćen još jedan element života u Gradu.

Identitet Grada

Ova Peskarija označava identitet Grada. Ako izgubimo sve urbane elemente, izgubit ćemo i ljude Nakon punih šest godina Peskarija je ponovno vraćena u Grad. Ovog utorka otvorio ju je direktor Sanitata Tomislav Tabak, a ribari su prvog dana ribu regalali građanima.

— Zadovoljstvo nam je u Grad vratiti Peskariju koja je stoljećima bila

Ribar Vlaho Čejović smatra kako bi država povlasticama trebala olakšati rad ribarima

Piše/Foto Hrvoje Curić

na istome mjestu. Projekt, iako mali, izrazito je bio zahtjevan, rađen je u skladu sa svim konzervatorskim uputama, kao i onima o trgovini hrane po najvišim standardima. Najprije bih zahvalio arhitektonskom uredu Proto – Arch, našem izvođaču Quelinu koji je

— Prije šest godina netko je ugasio svjetlo, zatvorio vrata i rekao ‘adio, Peskarijo’. Tada se možda činilo nemogućim postići minimalne tehničke uvjete, a onda se možda i razmišljalo, pa nema tu nego dva – tri ribara, možda će dolaziti pet-šest ljudi. Ali, to je bilo pogrešno razmišljanje. Ova Peskarija označava identitet Grada. Ako izgubimo sve urbane elemente, izgubit ćemo i ljude, a oni su ipak najveća vrijednost našeg Grada. Ovo nije previše zahtjevan projekt, ali iznimno je bio zahtjevan u odnosu na svu potrebnu dokumentaciju koju smo morali pribaviti. Nadam se da će naši ribari biti zadovoljni, ali i da će Peskarija postati atrakcija – rekao je gradonačelnik.

Dubrovački ribar Vlaho Čejović za DuList je istaknuo kako je ribarima Peskarija jako bitna te da je vrlo zadovoljan kako su je uredili.

— I mi ćemo se truditi više ribati da bi građani mogli kupovati svježu ribu.

Trebala bi nam i država malo olakšati s dozvolama pa bi sigurno bilo i više ribara. Danas je gotovo nemoguće dobiti povlastice, a mi mali ribari nismo utjecali na nestanak ribe koliko oni s velikim brodovima. Apeliram da nam olakšaju s povlasticama – istaknuo je Čejović.

Aktualno 17

• 24. SRPNJA 2019.

Grad Dubrovnik GRAD ZA DJECU

Uređeno dječje igralište na Lopudu

Za djecu na Lopudu uređeno je igralište koje je bilo dotrajalo i u lošem stanju. Nabavljene su nove sprave, postavljena podloga i rubnjaci, a ograda i vrata su popravljeni. Ukupna investicija iznosi 142 tisuće kuna s PDV-om.

U ovogodišnjem proračunu Grada Dubrovnika za održavanje dječjih i

sportskih igrališta osiguran je iznos od 1,7 milijuna kuna, što je 40 posto više nego u 2018. godini. Dodatno, Upravni odjel za izgradnju i upravljanje projektima nosi 6,1 milijuna kuna za projekte investicijskog održavanja i izgradnje novih igrališta te drugih prostora za rekreaciju.

INFRASTRUKTURA ELAFITA

Vodovod kreće u izgradnju sustava odvodnje na Lopudu

Vodovod Dubrovnik raspisao je javnu nabavu za projekt izgradnje sustava odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda na otoku Lopudu.

Riječ je o investiciji procijenjene vrijednosti od 12 milijuna kuna za koju je već dobivena građevinska dozvola, a početak radova predviđen je za jesen ove godine. Projekt će sufinancirati Ministarstvo zaštite okoliša i

energetike putem Hrvatskih voda u iznosu od 80 posto sredstava, dok će ostatak sredstava osigurati Vodovod Dubrovnik. Ova investicija predstavlja nastavak aktivnosti na rješavanju problematike otpadnih voda na Elafitima, čime će se unaprijediti standard života tamošnjih stanovnika i posjetitelja te zaštititi njihovo zdravlje i okoliš.

AKTUALNOSTI GRADA DUBROVNIKA

www.dubrovnik.hr BOLJI UVJETI U OŠ ANTUNA MASLE

Orašac sljedeće godine dobiva sportsku dvoranu

OŠ Antuna Masle u Orašcu dobit će uskoro novu školsku sportsku dvoranu. Po ishođenju svih potrebnih dozvola, očekivani rok za početak gradnje je krajem 2020., a upravo se kreće s izradom glavnog projekta. Dvorana će se graditi na poziciji vanjskog igrališta, a osigurat će se i potreban broj parkirališnih mjesta. Nova dvorana bit će od velikog značaja za učenike škole jer trenutno nastavu tjelesne i zdravstvene kulture izvode u maloj polivalentnoj dvorani u potkrovlju škole ili, kad to vrijeme dopušta, na vanjskim igralištima. Prenamjena prostora će povećati kapacitet škole i omogućiti zadržavanje jednosmjenske nastave za sve razrede u budućnosti. Osim za nastavni program, dvorana će u poslijepodnevnim satima biti na raspolaganju za mjesne sportske klubove, čija su djeca za bilo kakve sportske aktivnosti morala ići u grad.

ENERGETSKA OBNOVA

Započeli radovi u OŠ Ivana Gundulića i OŠ Marina Držića Proteklog tjedna krenuli su radovi energetske obnove u OŠ Ivan Gundulić i OŠ Marin Držić. Izolacijom krovova i vanjskih zidova te zamjenom vanjske stolarije, značajno će se smanjiti računi za energente.

U gruškoj školi predviđena je i nova LED rasvjeta, radijatori i obnova strojarnice, dok će se u OŠ Marina Držića ugraditi solarni sustav za pripremu potrošne tople vode.

Za projekt je osigurano bespovratno sufinanciranje u ukupnom iznosu od 3.023.589,26 kuna, odnosno 35% od ukupno prihvatljivih troškova koji iznose 8.689.040,28 kuna.

U gruškoj školi radovi bi trebali potrajati 12 mjeseci, a ugovorni izvođač je Alfaplan građenje d.o.o., dok će radovi na OŠ Marina Držića, koje izvodi Capitalis d.o.o., biti gotovi unutar pet mjeseci. Ovom vrijednom investicijom u infrastrukturu učenicima i djelatnicima škole osigurat će se kvalitetniji uvjeti za provođenje nastavnog programa.

18 Aktualno

Kratke IZ HRVATSKE

24. SRPNJA 2019. • RAST CIJENA Cijene nekretnina u Hrvatskoj već godinama rastu dinamikom koja kupce baca u očaj. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, stanovi su u godinu dana poskupjeli za 7,4 posto, a novogradnja više od 10 posto.

Najveći rast je zabilježen na obali (7,4 posto).

PROĐIRALI SMO ‘RECEPCIJOM GRADA’

Nekad je Kantafigom odzvanjala pjesma. Sad se čuju samo sirene kruzera Luka je to jutro ugostila nekoliko kruzera, autobusni kolodvor vrvio je gužvom, a na ulici nismo sreli niti jednog Kantafižanina, već samo turiste kako vuku kufere

Bilo je pjesme i zafrkancije, imali smo plesnjake gdje je danas Crveni križ. U Gružu je na više mjesta bilo prostora za ples, a posebno prije Drugog svjetskog rata. Sve je nekako bilo drukčije. Živjeli smo na moru i uz more, a sada više toga nema. Drž’o sam barku dolje ispod mosta. Nadao sam se da bi je i moja djeca preuzela, ali imaju previše posla da bi se time bavili.

Napravio sam je u đardinu, uz pomoć dunda i dvojice susjeda

Pišu Leona Rašica / Maria Prkut Foto DuList / Privatna arhiva Tonći Burin

Nekoć je Kantafigom zvonila pjesma, sve je vrvjelo životom, druženjima, zabavom, plesom, ćakulama na pižulima, a danas je sve to utihnulo.

Ovaj predio grada dobio je ime upravo po pjesmama koje je mladost pjevala pod tamošnjom smokvom (op.a. na

Aktualno 19

• 24. SRPNJA 2019.

NOVI MINISTRI Vlada Andreja Plenkovića od ovog tjedna nastupa u novom sastavu. Gabrijelu Žalac u fotelji Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU zamijenio je dosadašnji ministar rada i mirovinskog sustava Marko Pavić. Na njegovo je mjesto pak došao Josip Aldarović.

Nadu Murganić zamijenila je nova ministrica za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Vesna Bedeković, a mjesto Tomislava Tolušića popunila je ministrica poljoprivrede Marija Vučković.

Nikad na skalinima ispred crkve nije trava rasla. Znate zašto? Uvijek su se djeca tu igrala. Prije smo tu svi sjedali i družili se – Đorđina Saulan Đoka

talijanskom canta figa). Međutim, pjesmu pod smokvom danas je zamijenio zvuk sirena kruzera koje ‘paraju’ uši Kantafižana u svako doba dana i noći.

Tek kad kruzer isplovi, mogu napokon prodisati. Tada ih posjeti ona lagana ‘bava’ s mora, istaknuli su nam mnogi od njih. U ovaj gradski predio ekipa DuLista zaputila se u subotnje jutro kako bi provjerila kako se na Kantafigu živi, što njegove mještane najviše tišti te kako je živjeti u ovom užurbanom dijelu grada. Luka je to jutro ugostila nekoliko kruzera, autobusni kolodvor vrvio je gužvom, a na ulici nismo sreli niti jednog Kantafižanina, već samo turiste kako vuku kufere. ‘Zavukli’ smo se, naime, među ‘starosjedioce’ – nekolicinu obitelji koje su nam pružile iznimno gostoprimstvo u svojim kućama.

Ova reportaža bila je upravo zbog toga drukčija, posebna i nadasve draga.

Dobro se sjećaju kako se na Kantafigu nekoć živjelo. Zadržali su dio njegova karakterističnog duha te ga jako dobro mogu iznijeti, ali i kritizirati sve ono što im se u sadašnjici ne sviđa.

Običaji blijede

‘Predio Kantafiga proteže se sve od dvorca Natali pa do Batahovine. More je prije sezalo sve do naših kuća ispod kojih se nalazi velika špilja. Iza dviju novih pizzerija, nedaleko od autobusnog kolodvora, nalazi se veriga za koju su se u prošlosti vezivali brodovi.

Jer, na Kantafigu se nalazilo i brodogradilište’, započinje s pričom rođena Kantafižanka Đorđina Saulan Đoka, inače poznata kao dubrovačka Tina Turner. Nekadašnja pjevačica iznimnog glasa brine se danas o crkvi sv.

Nikole, zaštitnika pomoraca. Riječ je o važnoj crkvi za Kantafižane, izgrađenoj 1661. godine. Spomenimo kako je cijeli Kantafig nasut negdje početkom 18. stoljeća.

— Pred njom se još uvijek nalaze dva kamena koja su nekoć bila dio oltara. Kada bi brodovi pristigli, nisu odmah smjeli u luku, već su morali biti u karanteni pa bi se u ovoj crkvi služila misa. Sada se crkvica renovira, odnosno restauriraju se oltarne pale – priča nam Saulan. Crkvica je predstavljala važno središte života Kantafižana. Njeni prvi susjedi, obitelj Lončarić, ističu da bi nekoć, za blagdan sv. Nikole, kroz njihovu kuću prošlo pedesetak ljudi, a svi su se pomorci iz grada dolazili pomoliti u crkvicu.

Ipak, govore nam, i taj se običaj izgubio. Sada se u njoj misa služi svega tri do četiri puta godišnje.

— Nikad na skalinima ispred crkve

Lijepo smo živjeli na Kantafigu nekoć, a sad ne vode računa o našem naselju, a trebali bi. Ovo je recepcija svim turistima koji dolaze u Dubrovnik. Ovdje bi trebali malo više povest računa – Ivan Lončarić

nije trava rasla. Znate zašto? Uvijek su se djeca tu igrala, a sada je sve zaraslo.

Prije smo tu svi sjedali i družili se. Žene bi sjedale na pižulima i ćakulale, pretresale dnevne dogodovštine, a sada se sve promijenilo – ističe Saulan. Nisu ni kućna vrata zaključavali. I sada ponekad imaju tu praksu, ali ipak, sve je više turista pa nisu toliko sigurni. Izgubio se, naglašava, osjećaj i duh koji su nekad njegovali.

— Danas je sama strka za soldima, ugrabi koliko možeš. Otkako su došli mobiteli svatko se otuđio, svi su se zatvorili iza svojih vrata. Ipak, imamo sreću da se naša mladost s Kantafiga još uvijek druži. Imamo i igralište na kojem uvečer bude stotinjak djece.

Sretni smo i što su se starosjedioci uspjeli zadržati na Kantafigu. Nismo kao povijesna jezgra da su se mnogi iselili. Ja sam se ovdje rodila, a trenutno sam u kući koja je prije bila hotel Bosna. Na kamarama su još ostavljeni brojevi, a na vrhu su i mali minareti – priča nam Đoka. Od starih familija tu su, uz obitelji Saulan i Lončarić, i Križ, Levi, Burin, Brčići koji su se doselili nešto kasnije.

Igra ‘ići u dim’

Djecu bi nekoć, nastavlja, oko 9 ura pustili na kupanje na Kantafigu i uvijek su čuvala jedno drugo. Pripazio bi ih, dakako, i netko od starijih koji bi ranije bio na kupanju. Stariji bi, pak igrali na karata, pjevali su, zafrkavali se… Djeci bi najveći ‘pojam’ bio tko će prvi hodati bos i tko će napraviti prvu banju na ljeto. Zabavljali su se oko željeznice koja je bila ispod njih, a popularna igra bila je ‘ići u dim’ kad bi ‘voz’ prolazio.

20 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

zapravo ovdje je život doš’o katastrofa.

Ispod mosta od ponoća do ure iskrcaju mlade turiste, a oni onda s broda pijani i drogirani ‘bauljaju’ putem. Brod kad dolazi, bilo podne ili ponoća, trubi na sav glas, sve nas probudi. Kad dođu tek u luku bace one željezne skale koje se nenormalno čuju. Nitko od njih ne misli na nas ili da nam možda smeta.

Sve nam je to dio svakodnevice. Nego tu smo pa se trudimo ne obadat’ sve.

Moramo istrpit’ – mišljenja je Lončarić.

Dio svakodnevice su i turisti koji smještaj pronalaze upravo u ovom dijelu grada. Sreli smo neke od njih dok su s kuferima silazili niz skaline koji brojnima predstavljaju muke. Njima ne, četveročlanoj obitelji iz Irske koja je 11 dana provela u Dubrovniku. Catherine, Joseph, Maria i Liz jednostavno obožavaju naš grad. ‘Ništa mu ne nedostaje.

Jednostavno imate sve’, ističu. Prvih nekoliko dana dosta su hodali jer se nisu snalazili s autobusima. No, brzo su se naviknuli i sve naučili.

Catherine, Joseph, Maria i Liz - obitelj iz Irske koja je boravila u Dubrovniku 11 dana

Sve ovo dio je sjećanja i gospara Ivana Lončarića čiji se otac, češke nacionalnosti, rodio upravo na Kantafigu. Njegov brat Venci bio je poznati vlasuljar, frizer, pediker, šminkao je glumce u kazalištu, a najviše su ga Dubrovčani upamtili po stiliziranom namještaju koji je izrađivao u ‘tvornici’ u nekadašnjem baru Labirint, gdje je držao strojeve. Njegov bijeli stilski namještaj još uvijek se nalazi u zgradi gradske uprave i Vili Dubravki. Gospar Lončarić je istaknuo kako je nekoć Kantafig bio jako zapušten, a djelomično je i danas.

— Tad je svugdje oko nas bilo željeza, drva, boksita, sve je dimilo. Kada su iskrcavali željezo, uzeli bi ga onom ‘štipalicom’ i samo bi ga s visine bacili pa bi se dizala ta nesnosna prašina od boksita. Bunili smo se, mati bi mi se ‘ubila’ od posla, tri puta na dan je čistila tu crvenu prašinu. A, nije bilo ni usisivača, nego na koljena i glancaj. Žalili su se Kantafižani tada i Titu zbog toga – prisjeća se Ivan Lončarić. Na Kantafigu je uvijek bilo živo, nastavlja Lončarić. Posebno je bilo kada bi Pasko Burin, poznatiji kao Bebo i posljednji dubrovački boem navečer ‘zakanto’.

— Bilo je pjesme i zafrkancije, imali smo plesnjake gdje je danas Crveni križ. U Gružu je na više mjesta bilo prostora za ples, a posebno prije Drugog svjetskog rata. Sve je nekako bilo drukčije. Živjeli smo na moru i uz more, a sada više toga nema. Drž’o sam barku dolje ispod mosta. Nadao sam se da bi je i moja djeca preuzela, ali imaju previše posla da bi se time bavili. Napravio sam je u đardinu, uz pomoć dunda i dvojice susjeda. Šegali smo je na ruke, od balvana murve što ju je dundo posjekao u Zeleniki, a tek smo malo nešto je na stroju dorađivali. Ispod mosta smo užali ribat, bilo je jako puno ribe, mogo si hobotnicu rukom

uhvatit’. Još se sjećamo onih škrpina koje bi znao ulovit’ Bebo – priča nam Lončarić. Ne bi ni za kakve novce Kantafig mijenjao za život u Gradu.

— Imali smo svaki komod. Ovdje se uvijek nešto događalo, dolazili su brodovi, kupali smo se, vazda smo bili po moru. Bilo nam je jako lijepo. Nekad bi brodovi pustili štogod šporko pa se tad ne bi kupali. Tad bi išli nešto dalje prema rijeci. A, sad se skoro nemamo gdje kupati. Moramo presjedati iz autobusa u autobus da bi došli do Lapada na plažu i nazad – ističe ovaj Kantafižanin.

— Sad mi smeta što se kod nas na Kantafigu izgubilo ono što se u cijelome gradu izgubilo. Doselili su se novi ljudi, sve se izmijenilo, nitko nikoga ne poštuje. Ljudi više nemaju ni volje, imaju previše posla i briga.

Prije se živjelo skromnije, nismo imali radija, televizije, a kamoli mobitela pa nismo za tim ni čeznuli. Danas malo tko vodi djecu nakon radnog vremena na kupanje da bi naučili plivati. Ma,

Recepcija Grada

Ispred ulaznih vrata kuće Burina na kolniku su rupe od mina iz Domovinskog rata

Nikad se, dodaje Lončarić, nisu svađali.

Uvijek je bilo onoga što ih je ‘žuljalo’, ali ne bi planuli. Bili su svi složni i na okupu. Danas je situacija, naglašava Lončarić, sasvim suprotna. Svi su zavidni i trče za novcem. Mnogo toga ovom Kantafižaninu smeta, a najviše ga boli što se prema Kantafigu ne odnosi onako kako bi trebalo – kao prema recepciji, odnosno ulazu Grada.

— Lijepo smo živjeli na Kantafigu nekoć, a sad ne vode računa o našem naselju, a trebali bi. Ovo je recepcija svim turistima koji dolaze u Dubrovnik. Ovdje bi trebali malo više povest računa. Primjerice, prije godinu dana kad je bila velika kiša kod apoteke je tjedan dana stajala krepana pantagana, nitko je nije maknuo s trotoara. Stranci su išli ispred mene, slikavali i čudili se

Aktualno 21

• 24. SRPNJA 2019.

gdje su došli. Nekoliko dana nakon krepana mačka i galeb isto. Nitko iz Čistoće nije to pokupio, da im nije posao. A, čiji je posao? Ma, isuviše je pričat, trebamo stalno davat u novine pa bi se nešto pokrenulo. Imamo problema i sa smećem, nitko ne odvaja, bacaju kako im padne napamet. Pitam se čemu onda ja odvajam? Sami sebi škodimo svime što činimo. Nitko ni ulicu ne mete osim Đorđine – govori Lončarić te nastavlja kako mnogi stanovnici Kantafiga ‘muku muče’ s kanalizacijom.

— U mene u kući nikad nije smrdila kanalizacija, ima i odušak na krovu kroz koji smrad izlazi. Međutim, kad pumpaju na Batahovini pumpu, sve se vraća u kuće. A samo je jedna od Batahovine do Gruža. Možda su ih trebali postaviti barem dvije, tri i barem dva tri oduška. Ovi susjedi koji imaju apartmane, začepili su šahtove stiroporom da im gostima ne smrdi i sad nama sve vraća u kuće. To je užas. Zimi je to posebno strašno, ali kome se žaliti?

Nema smisla jer nas nitko ne čuje – mišljenja je Lončarić.

‘Bogu hvala, svi smo na broju’

Da se do rješenja ipak treba pokušati doći, dokaz je gospar Tonći Burin, nećak boema Beba, koji sa svojom obitelji već četiri godine ukazuje na probleme koje imaju s kruzerima i manjim brodovima. Sve je u nekoliko navrata iznio gradonačelniku, Lučkoj upravi i Ministarstvu, ali sluha su imali samo iz Ministarstva. ‘Na Kantafigu postaje nemoguće živjeti’, ističe. Spominje i on brodice ispod mosta koje tijekom noći iskrcaju turiste koji se pijani vraćaju, deru se, teturaju. Zovu i policiju, ali svi, kažu, dižu ruke.

— Neku smo se večer posebno šokirali s kruzerom. Naime, ispustio je toliki oblak čađe da nam je cijelu

taracu ocrnio. Nepodnošljivo je, to nam je svakodnevica. 10. srpnja 2017. prvi sam se put obratio gradonačelniku u vezi kruzera i ništa nije odgovorio. Sve sam mu ponovno predočio 2018. godine sa svim potvrdama. Dobili smo povratnicu da je sve zaprimio, ali nije odgovorio. Sve smo pokušali – potužio nam se Tonći Burin. Problem je, dodaje, i buka s brodova.

— Govore o nekakvoj kvaliteti života u Dubrovniku, a ona je ravna nuli. Zrak nam je na Kantafigu k’o u Slavonskom Brodu. Imamo malog unuka, nije mu zdravo udisati sve ovo što kruzeri izbacuju. Ma nikome nije zdravo. Znamo da brod mora doći, ali ne mora zagađivati. Nemamo protiv brodova ništa, ali želimo živjeti normalno. Mi smo mali ljudi i nemamo nikakvog utjecaja. A, gotovo svakodnevno nam taraca bude k’o da ste uzeli čađu i iz ruke je prosuli. Moramo stalno iznova prati robu. Nadalje, brod dođe u 3 ujutro i to bude buka neviđena. Vuku one željezne skale, sviraju tri puta, unuk kad nam se probudi k’o će ga uspavat ponovno usred noći? U podne upale glazbu, moramo usred ljeta zabubat’ kuću do 15 sati ako hoćemo bit mirni – govori nam Burin koji s obitelji živi u kući staroj 280 godina. Pokojna baka Tonćija Burina, Ane Vidojević, imala je na Kantafigu prvu pekaru, osnovanu još 1902. Svi su, naglašava, u nje kruh uzimali. Ova obitelj ‘starosjedioca’ Kantafiga itekako je sudjelovala u njegovu svakodnevnom životu te to i dan danas čini. Čuvari su brojnih sjećanja i upravo im je zato žao što se s njihovim dijelom grada ovako postupa te se za njega ne brine. Burin također naglašava kako je u njihovoj neposrednoj blizini nekoć bila željeznica te da se vadio boksit, ali da je to bila ‘nula’ prema onome što se danas događa.

— Imali smo najprije problema kada

Imamo malog unuka, nije mu zdravo udisati sve ovo što kruzeri izbacuju. Ma nikome nije zdravo.

Znamo da brod mora doći, ali ne mora zagađivati.

Nemamo protiv brodova ništa, ali želimo živjeti normalno – Tonći Burin

su pravili Luku i minirali. Tad nam je pola kuće popucalo. Padale su nam pločice u banji. Sve imam dokumentirano. A u ratu nam je kuća srušena.

Mina iz smjera Trebinja pogodila je one koje je hrvatska vojska postavila upravo blizu naše kuće kako Srbi ne bi ušli u grad. Sve smo morali renovirati.

Bogu hvala, svi smo ostali na broju. Ali još ispred naših ulaznih vrata na kolniku stoje rupe od mina iz Domovinskog rata – govori nam Burin.

Na Kantafigu im se, dodaje, ‘uši nikada ne odmaraju. Muku im zadaju i taksisti koji se, prema njegovim riječima, ‘deru preko ograde, a znaju se i potući’. I promet im zadaje glavobolju, a pogotovo što djeca pješke idu u školu preko tako opasnog predjela. Traže bar nekakvo ogledalo da vozači mogu jasno vidjeti djecu ili pak ležećeg policajca. Nekoliko puta i same su Burine ‘okrzli’ automobilom kad su izlazili ispred kuće.

— Ne znam dokad ćemo ovako, nama doduše ne smrdi toliko kanalizacija, parkinga ima kako se tko uspije snaći.

Više nam dodije govorit sve ove godine o toj čađi s kruzera. Nitko nas ne sluša.

Nemamo se gdje ni kupat, mladi su napravili neki mulić dolje na Batahovini i zovu ga Zrće. Domalo će nam sve izbetonirat. Ipak, tata je borac i ne pušta sve lako, već ukazuje na probleme. Još prije rata, u nas ispred kuće nije bilo trotoara pa je on apelirao da ga se napravi. Isto je tražio i za pješački prijelaz. Uporan je. Iako, dođe nam sve prodat’ i poć’ ća – ističe Andro Burin, sin gospara Tonćija.

Komod koji su Kantafižani nekoć uživali sve se manje može osjetiti, ističu nam naši sugovornici. Problemi postoje, no njihov pozitivan duh i lijepa sjećanja na neka jednostavnija vremena daje im nadu da će biti riješeni.

22 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

GLAVNI ŠEF KUHINJE RESTORANA LERO JOSIP MARKUŠIĆ

Iza uspjeha stoje sati čišćenja lignji i guljenja patata Ovaj se posao ponajprije mora voljeti. Potrebno je biti i umjetnik, a povrh svega – timski igrač. Sami ne možete ništa. Morate se izgraditi kao osoba da biste jednog dana bili voditelj. U kuhinji mora postojati disciplina. Ako nema reda, za čas nastane kaos. Kuharstvo je predivan posao, ali zahtjeva puno vremena te nekad trpi privatan dio Biti šef kuhinje, prvenstveno znači zadržati smirenost u stresnim i izazovnim situacijama, što zna biti izrazito teško. No, riječ je o osobini koja se s vremenom i iskustvom stekne. ‘U mladosti je bilo drukčije. Već sam u prvoj godini posla bio izgubio skoro pola kose’, govori nam kroz smijeh Josip Markušić, šef kuhinje restorana Hotela Lero. Da nije kuhar i da radi monotoni posao u uredu od 8 do 16 sati, brzo bi odustao. Rad i izazovi koje kulinarstvo donosi, nešto je što ga pokreće i ‘hrani’ profesionalno – i tako već petnaest godina. A već skoro godinu dana vodi glavnu riječ u restoranu hotela koji iza sebe ima dugogodišnju tradiciju djelovanja u dubrovačkom turizmu. Ovaj rođeni Karlovčanin kroz rad želi postići glavni cilj, a to je podizanje kvalitete gastronomske usluge restorana na višu razinu.

— Želimo postati prepoznatljivo mjesto među domaćim ljudima, koji će doći na druženje uz dobru hranu, slastice i piće, uz naše redovite goste. Želimo dugoročno podignuti à la carte, stvoriti priču i naviku dolaska ljudi u naš restoran. Uz podizanje razine ponude mediteranske tradicionalne kuhinje, veliki naglasak stavili smo i na prezentaciju jela na moderan način.

Piše/ Foto Maria Prkut

Plaće kuhara kreću se od 5 do 7 tisuća kuna. Za glavne kuhare su itekako više jer se radi o vrhunskom profesionalcu. Tada ‘idu u nebo’ i više su od plaća premijera

Najvažnije od svega je, naravno, da je hrana ukusna – priča Markušić. Dosadašnji komentari gostiju potvrda su da ide u dobrom smjeru. U stvaranju nove gastronomske ‘slike’ neizostavan je tim. ‘Bez tima ne možete ništa. Najvažniji je u cijeloj priči. Bez njega ne mogu napraviti sto večera ili 400 doručaka’, ističe Markušić. Iako pronalazak radne snage, one kvalitetne, u posljednje vrijeme biva velikim teretom za naše ugostitelje, Markušić nam govori kako su imali veliku sreću na tom polju. Opet, kaže, ‘svi pričaju kako je teško pronaći ljude, no još teže ih je zadržati’.

Oko sebe je, smatra, okupio dobar tim kojemu ne želi šefovati, nego ‘biti lider i primjer u svakom pogledu’.

— Volim timski rad, odnosno da svatko pridonosi najviše unutar kolektiva. Postoje izazovi svaki dan, ali vidim da sustav funkcionira. Stvara se sinergija koja dalje proizvodi pozitivu, trud, zalaganje, a koje rezultira vrhunskim jelima. Ako imate najbolju opremu, a nemate dobre i kvalitetne ljude, koji žele ulagati u sebe i izraziti se kroz tanjur, ne možete puno postići. Ako nemate čovjeka koji želi, hoće i može – nemate ništa. Ako nema strasti prema poslu, onda se sve radi osrednje – rekao je. Priprema je, ističe,

pola posla koji je sam po sebi težak. A njegova glavna uloga je olakšati ga cijelom timu kroz dobru organizaciju.

75 kilometara u jednom smjeru

Nikad nije radio ‘klasičnu’ sezonu, već je zanat izučavao u hotelima koji rade tijekom cijele godine. Rodni Karlovac, nakon završetka srednje kuharske škole, prvo je zamijenio Opatijom i studiranjem na Fakultetu za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu. Nakon što je odradio studentsku praksu u Esplanadi, bio je siguran da želi ostati u svijetu kulinarstva. Nastavio je raditi u ovom renomiranom zagrebačkom hotelu čak devet godina uz bok poznatom kuharu i tadašnjem šefu Mark Fontenelleu. ‘Svaki sam dan putovao iz Karlovca, 75 kilometara u jednom smjeru i

Aktualno 23

• 24. SRPNJA 2019.

za relativno malu plaću. Ono što sam dobio je iskustvo, znanje i ime’. Vodeći se tim primjerom, mladim ljudima uvijek kaže da je ‘kvalitetnije gdje i s kim rade, naspram visine plaće’.

Inače, nakon toga je pet godina radio i s Jeffreyem Vellom koji je poznat i kao nekadašnji glavni chef dubrovačkog restorana 360. Kulinarski put ga je odveo na Hvar i u Zadar, no Dubrovniku je vjeran od 2013. godine. Naviknuo se na naš Grad i ljude. Ima brojne prijatelje koji od njega žele naučiti te ga stalno pitaju kad će održati tečaj za početnike. No, najviše vole kad im on spravlja hranu na zajedničkim druženjima. I tada je vjeran mediteranskoj hrani i maslinovom ulju jer se ‘s njime ne može se pogriješiti’. Ali, ni druge kuhinje mu nisu strane. Imao je priliku raditi sa šefom koji, primjerice, indijsku ‘ima u malom prstu’.

— Indija je bogata začinima koje smatram jako ukusnima. Prije četiri godine radili smo svadbu za 200 do 300 ljudi. Svi su bili vegani, a čak tri dana su slavili uz obilne večere. Bili su iznimno zahtjevni. Nakon svega, rekli su nam da smo bolje napravili.

Mladenci su se vratili nakon godinu dana i još jednom zahvalili. Priznanje rada spada pod one male stvari zbog kojih je nama kuharima stvarno drago.

Posao je težak, zahtijeva puno sati truda, pripreme, u teškim uvjetima i visokim temperaturama. A to sve nestane u trenu jer se sve brzo pojede (smijeh) – priča Markušić. Danas ne morate, kaže, putovati u daleke zemlje svijeta kako biste nešto vidjeli i iskušali. Sve se može pronaći na Internetu koji je nepresušan izvor informacija i znanja.

— Teško je izmisliti nešto novo, a da nitko drugi nije napravio. Pratim dosta Instagram gdje pronalazim nove ideje i inspiraciju.

Svako jelo mora biti privlačno

za Instagram (smijeh). No, mora biti ukusno, ponavljam. Samo kuharstvo je znanost za sebe. Jer, morate poznavati namirnicu i biologiju pa i molekularnu kemiju. Na kraju, sve se svodi na okuse i mirise koje gost dobije ispred sebe – ističe.

2018. godine počinje raditi u Hotelu Lero

Plaće kao u premijera

Fokus uvijek treba biti na kvaliteti, a ne na masovnosti. ‘Dubrovnik zaslužuje kvalitetu i autohtonost kao destinacija. Sad se nalazi na granici masovnosti i elitnosti’, ističe Markušić. No, ima dosta mjesta za napredak i razvoj, uvjeren je. Odličan su nam temelj tradicionalna kuhinja i kvalitetni chefovi.

Cijeni tematske restorane, ali s našom se kuhinjom ne može pogriješiti. Vraća se opet na problem koji je zahvatio ne samo Dubrovnik, nego i ostale dijelove Lijepe Naše. A to je problem radne snage.

— Radnik se može pronaći. No, kvalitetan – teško. Takvi su otišli u inozemstvo. Zanat su izučili u Hrvatskoj, ali su pošli zbog boljih prilika i mogućnosti napredovanja. Nevjerojatna je to

Radnik se može pronaći.

No kvalitetan – teško.

Takvi su otišli u inozemstvo.

Zanat su izučili u Hrvatskoj,ali su pošli zbog boljih prilika i mogućnosti napredovanja.

Nevjerojatna je to šteta, ali i trend koji će trajati nekoliko godina

šteta, ali i trend koji će trajati nekoliko godina. Vjerujem kako će se dio vratiti oplemenjen iskustvom... Za koju godinu ćemo imati dobru kulinarsku scenu – rekao je. Kulinarska profesija je u posljednje vrijeme postala jako popularna i sve više tražena. Javnost se osvijestila na način da kvalitetan i profesionalan kuhar mora biti cijenjen i dobro plaćen. Plaće kuhara kreću se od 5 do 7 tisuća kuna. Za glavne kuhare su itekako više jer se radi o vrhunskom profesionalcu. Tada ‘idu u nebo’ i više su od plaća premijera. ‘Tako i treba biti’, naglašava i dodaje da je potrebno vremena za postići takav poslovni uspjeh. Ističe kako su se u profesiji, upravo zbog plaća, stvorile i neke negativne posljedice.

— Mladi čovjek razmišlja da će odmah, na samom početku, imati ‘hrpu’ novaca. Očekivanja su postala nerealna. Nekad jednostavno ne shvaćaju kako iza uspjeha stoji mukotrpan rad, učenje te ogroman broj sati proveden u kuhinji. Dugo sam vremena čistio lignje i gulio patate na plus 30 stupnjeva Celzijevih – sve one ne toliko popularne poslove u kuhinji – navodi Markušić. Do stvaranja krive percepcije dolazi među ostalim i zbog raznih kulinarskih emisija. ‘Doveli su do popularizacije struke, ali u suštini ne pokazuju pravu sliku zanimanja’.

— Jer, ovaj se posao ponajprije mora voljeti. Potrebno je biti i umjetnik, a povrh svega – timski igrač. Sami ne možete ništa. Morate se izgraditi kao osoba da biste jednog dana bili voditelj.

U kuhinji mora postojati disciplina. Ako nema reda, za čas nastane kaos. Kuharstvo je predivan posao, ali zahtjeva puno vremena te nekad trpi privatan dio – rekao je Markušić. Strast, ljubav i trud bitni su za napredak. ‘Novci dođu i odu, ali nitko vam ne može oduzeti iskustvo i znanje koje ćete steći. A to se onda plaća i cijeni’, poručio je svim mladim ljudima koji u budućnosti žele postati vrhunski kuhari.

24 Aktualno

24. SRPNJA 2019. • PESKARIJA OPET U GRADU Nakon punih šest godina Peskarija je ponovno vraćena u Grad.

Ovog utorka otvorio ju je direktor Sanitata Tomislav Tabak, a ribari su prvog dana ribu regalali građanima. Prestankom rada Peskarije građani su izgubili jedan vrijedan segment u životu.

Tjedni semafor PULS TJEDNIH ZBIVANJA

ISTRAŽILI SMO

‘Srpanjska rupa’ i kampovima pomrsila računicu Ovogodišnji lipanj pokazao se boljim od predsezonskog svibnja po pitanju dolazaka i noćenja, ali ipak su rezultati i u ovome mjesecu slabiji nego prošle godine

Sezonu ćemo moći ocijeniti kad podvučemo crtu.

Ipak, gostiju je osjetno manje. Sad se krajem srpnja počelo puniti, ali još nije ni približno kako bi trebalo biti. Zahvatila nas je uvelike srpanjska rupa.

Mogli bismo reći da je dvadesetak posto manje gostiju nego inače – Vlaho Vidak

Piše Leona Rašica Foto Hrvoje Curić

Srpanjski minus s današnjim je danom doveden na nulu – rekao je to protekle nedjelje ministar turizma Gari Cappelli komentirajući ovosezonske turističke rezultate. Naime, od samog početka ovog mjeseca hrvatski je turizam bio zapao u ‘srpanjsku rupu’ te su mnogi manji hoteli, a ponajviše privatni iznajmljivači negodovali da im

Aktualno 25

• 24. SRPNJA 2019.

KAMPOVI BILJEŽE PAD Hrvatski je turizam od nedjelje ponovno ‘u plusu’. Ipak, ‘srpanjska rupa’ koja je početkom ovog mjeseca ’zavladala’ hotelskim i privatnim smještajem, zahvatila je i kampove na području DNŽ. Manje noćenja bilježe i kampovi u Moluntu, Mlinima, ali i onaj u Solitudu.

kapaciteti ‘zjape’ prazni u samom srcu sezone kada bi trebali jedva moći udovoljiti svim potrebama turista. Najnoviji podaci pokazuju kako je Hrvatska još uvijek u plusu u odnosu na prošlu godinu, međutim, najveći se pad, istaknuo je Cappelli, osjeća u kampovima i privatnom smještaju i to oko pet posto.

Problem, međutim, ministar ne vidi, već naglašava kako se nužno mora podignuti kvaliteta smještaja. DuList je stoga odlučio provjeriti kako se ‘srpanjska rupa’ odrazila na dolaske i noćenja turista u kampovima na području Dubrovačko-neretvanske županije.

Manje dolazaka i noćenja

Prema podacima županijske Turističke zajednice trenutno se na području županije nalazi 36 kampova s 2749 smještajnih jedinica što je za jedan kamp i 85 smještajnih jedinica više u odnosu na 2018. godinu. Što se tiče broja dolazaka u kampovima na području cijele županije, u svibnju ove godine bilo ih je ukupno 7046 u što se ubraja 67 domaćih te 6 979 stranih posjetitelja. U odnosu na svibanj protekle godine, kada je zabilježeno 8 706 dolazaka, riječ je o smanjenju od 1660 gostiju. Svibanj je ove godine donio i smanjen broj noćenja pa ih je tako 2019. ukupno 21 398, od čega 219 domaćih te 21 179 stranih turista, dok ih je prošle godine u istome razdoblju zabilježeno 29 197, dakle, 7799 više.

Ovogodišnji lipanj pokazao se boljim od predsezonskog svibnja po pitanju dolazaka i noćenja, ali ipak su rezultati i u ovome mjesecu slabiji nego prošle godine. Od ukupnog broja dolazaka u lipnju 2019. koji iznosi 13 098, 407 je domaćih posjetitelja te 12 691 stranih.

Riječ je o 401 dolasku manje uspoređujući s 2018. godinom. Noćenja su u lipnju pak bila u porastu pa ih je tako zabilježeno ukupno 57 729 od čega domaćih 2098, a stranih 55 631, dok ih je protekle godine bilo 55 041, to jest, 2688 manje.

Iz Turističke zajednice Dubrovačkoneretvanske županije izdvojili su nam i podatke za razdoblje od 1. srpnja do 20. srpnja 2019. kao i 2018. godine. Što se tiče dolazaka, u ovome ih je razdoblju zabilježeno ukupno 13 282. Prednjače i ovog puta, naravno, strani posjetitelji, njih 12 951, dok je domaćih tek 331.

Slabija je to ipak situacija u odnosu na 2018. kada je do 20. srpnja zabilježeno 14 127 dolazaka. Noćenja su u odnosu na svibanj i lipanj u porastu pa je tako

U prosjeku nam gosti u kampu ostaju 2 ipo dana, jako ih puno ostaje samo jednu noć, ali još uvijek imamo i one starije koji ostaju po dva ili tri tjedna – Đivo Tomšić

70013 gostiju noćilo je u kampovima u županiji

GRAĐANI BIJESNI Reduciranje pojedinih Libertasovih linija izazvalo je bijes sugrađana, a najviše Pločana kojima ‘petica’ od sada neće voziti subotom, nedjeljom i blagdanima. Riječ je o privremenoj odluci Libertasa, ali se treba zapitati što nam dalje slijedi?

ukupno 70 013 gostiju noćilo u kampovima u županiji, od čega 2 125 domaćih te 67 888 stranih. Prošle ih je godine ipak bilo za 4071 više, tj. 74 084.

‘Srpanjska rupa’ osjeti se diljem županije

‘Srpanjska rupa’ pomrsila je dakle računicu i kapovima diljem Županije. Njezin se utjecaj osjetio i u Župi dubrovačkoj, potvrdio nam je to Đivo Tomšić, vlasnik kampa ‘Kamping Kate’ u Mlinima.

— Što se tiče početka sezone, travanj, svibanj i lipanj nam je protekao u nekom standardnom rastu. Od kraja lipnja, uključujući srpanj, pojavila nam se rupa, veća nego prije. Imali smo prethodno naznake malih rupa, ali ove godine nas je pogodila baš znatna, tzv. ‘srpanjska rupa’. Početkom sedmog mjeseca osjetili smo pad od oko pet posto po pitanju dolazaka gostiju.

Došlo je također i do promjene strukture gostiju. Primjerice, dolazi nam manje Nijemaca, ali to je isto subjektivna stvar, jer oni ipak regionalno odlučuju o godišnjim odmorima. Njihov dolazak tako može biti i ciklusna stvar. Može se ipak dogoditi da dođu do kraja srpnja. I prije nam se to događalo, ali ove je godine izrazitije – ističe Tomšić te dodaje kako su naznake za podsezonu jako dobre.

Naznake za podsezonu, naglašava, jako su dobre, a tada im ponajviše stižu stariji gosti, umirovljenici koji imaju puno vremena te biraju datume u posezoni za dolazak.

— Ove godine bila nam je upitna visoka sezona, s onom ‘niskom’ nemamo problema. U prosjeku nam gosti u kampu ostaju 2 i pol dana, jako ih puno ostaje samo jednu noć, ali još uvijek imamo i one starije koji ostaju po dva ili tri tjedna. Sve to varira.

Radimo grupne rezervacije, one manje ne radimo. Ove godine jačaju tržišta Turske, Grčke i Albanije što također utječe i na nas koji držimo kampove.

Te zemlje nisu puno jeftinije što se tiče smještaja, ali imaju puno manje cijene po pitanju polupansiona – govori nam vlasnik ovog kampa u Mlinima.

Uzdaju se u podsezonu

Slična je situacija i u Konavlima, točnije Moluntu. Vlasnik tamošnjeg Autokampa Marinero Vlaho Vidak naglašava kako bilježe manje dolazaka i noćenja nego lani.

— Sezonu ćemo moći ocijeniti kad podvučemo crtu. Ipak, gostiju je osjetno manje. Sad se krajem srpnja počelo puniti, ali još nije ni približno kako bi trebalo biti. Zahvatila nas je uvelike srpanjska rupa. Mogli bismo reći da je dvadesetak posto manje gostiju nego inače. Oko 1. kolovoza trebali bismo se napuniti, imamo domaćih posjetitelja i stranca koji nam redovito dolaze, a pogotovo jer se bliže dva-tri udarna vikenda. Što se tad napunimo, napunili smo se – ističe Vidak te dodaje kako je pred i post sezonom ipak zadovoljan.

— Malo nam je računicu pokvarilo vrijeme, ali ništa strašno. Uzdamo se u rujan, on nam bude inače dobar, a pogotovo ako učini lijepo vrijeme.

Gosti se zadržavaju manje nego prije, imamo doduše još stalnih gostiju koji kod nas provedu cijeli godišnji odmor, ali i onih koji samo ‘nalete’ od jednog do tri dana. Ti su uglavnom na proputovanju za Grčku, Albaniju i Crnu Goru – govori nam Vidak.

Na području Grada Dubrovnika nalazi se pak jedan kamp i to onaj Valamarov – Kamp Solitudo iz kojeg su nam ustupili podatke o noćenjima. I njihove brojke pokazuju određeno smanjenje broja noćenja gostiju u odnosu na svibanj, lipanj te srpanj protekle godine. Ovogodišnji im je svibanj tako donio 2565 noćenja, lipanj 3394, a prva polovica srpnja 3150 noćenja. Prošlogodišnji su rezultati nešto bolji pa su tako u svibnju 2018. imali 325 noćenja više (2890), u lipnju 184 više (3578) te u prvoj polovici srpnja 214 više (3364 noćenja). Vlasnici kampova uzdaju se dakle u podsezonu koja redovito daje dobre pokazatelje te se nadaju kako će i ove godine scenarij barem biti sličan kako bi mogli i oni, kao i turistički rezultati koje je iznio ministar Cappelli, bili u plusu ili barem na pozitivnoj nuli.

26 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

Crna kronika NESREĆA U OREBIĆU

Kaznena prijava 17-godišnjaku Dovršenim očevidom i provedenim kriminalističkim istraživanjem teške prometne nesreće koja se ovu srijedu dogodila u Orebiću, utvrđeno je da je do prometne nesreće došlo kada je 17-godišnji vozač motocikla dubrovačkih registracijskih oznaka, krećući se iz pravca Kučišta u pravcu Stona, uočivši sa svoje desne strane dvije pješakinje (koje su prethodno bile u društvu nastradale 15-godišnjakinje), prešao na lijevu prometnu traku gdje je došlo do udara u 15-godišnju pješakinju koja je kolnik ceste prelazila na udaljenosti od oko 2 metra od pješačkog prijelaza.

Uslijed udara, 15-godišnjakinja je preminula na mjestu događaja, dok su 17-godišnji vozač motocikla i putnica koja se u tom trenutku s njim nalazila na motociklu, zbog težine ozljeda prevezeni u splitsku bolnicu gdje su zadržani na daljnjem liječenju.

Zbog sumnje da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće sa smrtnom posljedicom, policija protiv 17-godišnjeg motociklista nadležnom državnom odvjetništvu podnosi kaznenu prijavu.

TRAGA SE ZA POČINITELJIMA

Kriminalističko istr pucnjave na Ploča

DVA POŽARA IZNAD PRIJEVORA I ZATONA

Uzrok udar groma POČINIO VIŠE KAZNENIH DJELA SPOLNE ZLOUPORABE I UZNEMIRAVANJA

Požar poviše Zatona, na predjelu Mohovo, ugašen je u ponedjeljak oko 22.30 sati.

U požaru koji je lokaliziran u 21.15, a koji je buktio od 18 sati, izgorjelo je 8 hektara, odnosno 200×400 površine borove šume i niskog raslinja. U gašenju požara sudjelovalo je 30 pripadnika JVP Dubrovački vatrogasci, DVD Orašac i DVD Zaton te protupožarne zračne snage, odnosno kanader. U ovom, ali i u požaru poviše Prijevora koji je dojavljen u isto vrijeme i koji je ugašen oko 19.50 sati, uzrok je udar groma.

Istražni zatvor 47-godišnjem Dubrovčaninu zbo Osumnjičeniku se stavlja na teret da je od listopada prošle godine do lipnja ove godine počinio više kaznenih djela spolne zlouporabe i spolnog uznemiravanja djeteta mlađeg od 15 godina

Aktualno 27

• 24. SRPNJA 2019.

VOZILO SLETJELO S CESTE U Radovčićima se u subotu oko 19 sati dogodila prometna nesreća u kojoj je vozilo sletjelo s puta. Automobil je bio izletio s ceste u vrt. Na teren su izašli Hitna medicinska pomoć budući da je vozač zatražio liječničku pomoć i policijski službenici.

14 NESREĆA U proteklom tjednu na području Policijske uprave dubrovačko-neretvanske zabilježeno je 17 prometnih nesreća u kojima je 1 osoba smrtno stradala, dok je 7 osoba zadobile teške te 14 osoba lakše tjelesne ozljede. S materijalnom štetom zabilježeno je 14 prometnih nesreća.

raživanje ama i dalje u tijeku Ranjeni 28-godišnjak propucan je u obje noge, odnosno zadobio je ustrijelnu ranu natkoljenice i prostrijelnu ranu potkoljenice.

Stabilno je i izvan životne opasnosti Kriminalističko istraživanje u vezi rasvjetljavanja ranjavanja muškarca na Pločama 18. srpnja i dalje je u tijeku.

Istraživanje je tajno i detalje ne možemo iznositi u javnosti zbog mogućeg ugrožavanja istrage. Čim bude okončano, dostavit ćemo sve informacije – rekla je glasnogovornica Policijske uprave dubrovačko-neretvanske Davorka Bečić.

Riječ je o posljednjim informacijama opsežnog kriminalističkog istraživanja pucnjave koja se u noći s protekle srijede na četvrtak dogodila na Pločama, a koja je rezultirala ranjavanjem 28-godišnjeg taksista.

Istraživanje je tajno i detalje ne možemo iznositi u javnosti zbog mogućeg ugrožavanja istrage

Ranjen 28-godišnjak

Policija je, kako je DuList neslužbeno doznao, u četvrtak popodne identificirala obojicu počinitelja te za njima još uvijek traje potraga. Također, kako neslužbeno doznajemo, policija je

pronašla i vozila obojice počinitelja. Podsjetimo, u pucnjavi iz vatrenog oružja, koja se 45 minuta iza ponoći 18. srpnja dogodila na Pločama ranjen je 28-godišnjak. Kako navode iz Policijske uprave dubrovačko-neretvanske pucnjavi je prethodio verbalni i fizički napad dvojice muškaraca s ozlijeđenim.

Počinitelji su se odmah nakon pucnjave udaljili s mjesta događaja u nepoznatom pravcu i za njima se intenzivno traga. Identitet jednog počinitelja bio je od početka poznat policiji, a kako DuList neslužbeno doznaje, riječ je o M.B. (1996.) iz Nove Mokošice.

Ranjeni 28-godišnjak je nakon ukazane liječničke pomoći prevezen u dubrovačku bolnicu gdje je zadržan na liječenju. Propucan je u obje noge, odnosno zadobio je ustrijelnu ranu natkoljenice i prostrijelnu ranu potkoljenice.

Stabilno je i izvan životne opasnosti.

og sumnje u pedofiliju Istražni zatvor u trajanju od mjesec dana određen je prošlog tjedna 47-godišnjem nezaposlenom brodostrojaru iz Dubrovnika zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela spolne zlouporabe i spolnog uznemiravanja djeteta mlađeg od 15 godina. Potvrdio nam je to glasnogovornik Županijskog suda u Dubrovniku Pero Miloglav.

Osumnjičeniku se stavlja na teret da je od listopada prošle godine do lipnja

ove godine počinio više kaznenih djela spolne zlouporabe i spolnog uznemiravanja djeteta mlađeg od 15 godina, a istražni zatvor određen mu je zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i zbog opasnosti od mogućeg utjecaja na žrtvu.

Istražni zatvor određen mu je zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela i zbog opasnosti od mogućeg utjecaja na žrtvu

U CAVTATU

Sedmogodišnji dječak ozlijeđen u naletu motocikla Teške tjelesne ozljede zadobio je sedmogodišnji dječak u prometnoj nesreći koja se u petak nešto iza 23 sata dogodila u Cavtatu, u ulici Put Tihe. Na dječaka, koji je u tom trenutku pretrčavao kolnik, naletio je 27-godišnji motociklist, a koji je u dječaka udario prednjim dijelom motocikla. Dječak je prevezen u Opću bolnicu Dubrovnik te se zbog težine ozljeda opasnih po život nalazi na odjelu Intenzivnog liječenja.

Prema posljednjim informacijama, dječak je u stabilnom stanju.

Treba istaknuti kako je ulica Put Tihe od 19 do 24 zatvorena za sav promet budući da je od 15. lipnja do 1. rujna odlukom Općine Konavle postala pješačka zona te je jasno postavljen i znak zabrane. No, unatoč tome 27-godišnji motociklist vozio je navedenom ulicom. Protiv njega podignut će se kaznena prijava redovnim putem.

Foto: Ilustracija

TJEDNO IZVJEŠĆE

Ispisane 733 kazne Provodeći mjere kontrole prometa policijski službenici PU dubrovačko-neretvanske su protiv počinitelja prometnih prekršaja poduzeli 733 represivne mjere. Iz Policije izdvajaju mjere poduzete prema osobama, počiniteljima prekršaja koji su najčešći uzročnici težih prometnih nesreća takozvane ‘četiri ubojice u prometu’.

Tako su 292 osobe sankcionirane zbog prekoračenja dopuštene brzine kretanja, 56 mjera poduzeto je prema osobama koje nisu koristile sigurnosni pojas, 14 osoba je prekršajno sankcionirano zbog vožnje u alkoholiziranom stanju i 63 osobe su sankcionirane zbog nepropisne uporabe mobitela tijekom vožnje.

28 Aktualno

24. SRPNJA 2019. •

Županija

AKTUALNOSTI OD NERETVE DO KONAVALA

OCJENA IZVRSNO

Uklonjena službena oznaka zabrane kupanja u Donjem Čelu

PONOVLJENI NATJEČAJ

Anamarija Ku direktorica TZ Ž

Inspekcija zaštite okoliša je, sukladno odredbi čl. 28. Uredbe o kakvoći mora za kupanje, Gradu Dubrovniku izdala odobrenje za uklanjanje službene oznake zabrane kupanja s plaže Donje Čelo na Kalamoti ŽUPANIJA Nakon što je na plaži Donje Čelo na Kalamoti prošloga tjedna izdana službena oznaka zabrane kupanja, Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije dostavio je proteklog ponedjeljka Inspekciji zaštite okoliša izvješća o dodatnim ispitivanjima na navedenoj plaži, prema kojemu su uzorci ocijenjeni s ‘dobro’ i ‘izvrsno’, kako ističu iz Županije. Također, ZJZ DNŽ dostavio je i dokaze o izvršenoj sanaciji revizijskog okna internog sustava kanalizacije prije podmorskog ispusta i početnog dijela cjevovoda podmorskog ispusta hotela Sensimar Kalamota Island Resort te očitovanje člana Uprave Hoteli Koločep d.d. o izvršenim radovima na sanaciji kanalizacijskog ispusta.

Slijedom navedenog, Inspekcija zaštite okoliša je, sukladno odredbi čl. 28. Uredbe o kakvoći mora za kupanje, Gradu Dubrovniku izdala odobrenje za uklanjanje službene oznake zabrane kupanja s plaže Donje Čelo na Kalamoti.

RIJEŠEN GORDIJSKI ČVOR

Izgradnja nove cavtatske škole mogla

Uzorci mora proteklog ponedjeljka ocijenjeni su s ‘dobro’ i ‘izvrsno’

Aktualno 29

• 24. SRPNJA 2019.

UREĐENJA U KONAVLIMA Nastavljamo s projektima uređenja diljem cijele općine, javljaju iz Općine Konavle. Tako se u suradnji s Mjesnim odborom Čilipi uređuje trg iza crkve sv. Nikole.

Osim toga, iz ove općine podsjećaju kako se

na širem predjelu Cavtata pristupilo hortikulturnom uređenju, uređena je plaža u uvali Tiha, zamijenjena ograda na šetnici oko Rata, postavljeno vježbalište na početku šetnice, a zamijenjena je i dotrajala ograda na rtu Sustjepan.

usalo nova Župa dubrovačka

SASTANAK U RANJINI

Novoizabrano vodstvo HKD ‘Napredak’ kod župana

Prethodno se na natječaj prijavilo 11 kandidata, uvjete natječaja zadovoljilo je njih osam, a u finalni krug odabrano ih je troje i to Nikolina Pavić, Anamarija Kusalo i Joško Pulić

Dobili smo kvalitetnu i kompetentnu osobu koja može voditi Turističku zajednicu - Silvio Nardelli

ŽUPA DUBROVAČKA A na m a r i ja Kusalo izabrana je za novu direktoricu Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka na ponovljenom natječaju. Kako je za DuList istaknuo općinski načelnik Silvio Nardelli, prethodno se na natječaj prijavilo 11 kandidata, uvjete natječaja zadovoljilo je njih osam, a u finalni krug odabrano ih je troje i to Nikolina Pavić, Anamarija Kusalo i Joško Pulić.

— Svi kandidati pozvani su na sjednicu vijeća Turističke zajednice gdje su prezentirali sebe, dosadašnji rad i način vođenja turističkog ureda kao i viziju razvoja turizma na području Župe. Odmah sam bio uvjeren da smo dobili troje izvrsnih kandidata. Dobili smo kvalitetnu i kompetentnu osobu

koja može voditi Turističku zajednicu.

Anamarija Kusalo rođena je Župka, trenutno živi u Dubrovniku. Profesorica je španjolskog i francuskog jezika te je iza nje višegodišnje iskustvo na vodećim mjestima u svim segmentima turizma.

U svoje ime i u ime Općine želim novoj direktorici uspješan rad te dobru suradnju u vodstvu turizma u Župi – istaknuo je načelnik Nardelli.

Inače, podsjetio je načelnik, ovo je ponovljeni natječaj za izbor direktora Turističke zajednice Općine Župa dubrovačka. Na prošlom natječaju odabrali su kandidata, međutim, jedan od kandidata uložio je žalbu i Ministarstvo turizma dalo je sugestiju da se natječaj ponovi.

bi početi 2020. godine Na upit roditelja, načelnik Lasić je izrazio nadu kako će se sljedeće godine početi s radovima na izgradnji nove škole OPĆINA KONAVLE Iduće godine tre-

bali bi početi radovi na izgradnji nove cavtatske škole. Rekao je to načelnik Općine Konavle Božo Lasić na sastanku s predstavnicima Vijeća roditelja OŠ Cavtat na kojem je bila i

ravnateljica škole Katarina Kukuljica.

Načelnik je tom prilikom roditelje izvijestio o tijeku realizacije izgradnje nove škole u Cavtatu te ih upoznao s cjelokupnim sedmogodišnjim procesom rješavanja zamršenih imovinskopravnih odnosa na Rajkovom dolu.

Nakon što je riješen taj ‘gordijski čvor’, odnosno imovinsko-pravni status zemljišta, u tijeku je izrada idejnog projekta i glavnog projekta te ishodovanje građevinske dozvole. Na upit roditelja, načelnik Lasić je izrazio nadu kako će se sljedeće godine početi s radovima na izgradnji nove škole.

U tijeku je izrada idejnog projekta i glavnog projekta te ishodovanje građevinske dozvole

ŽUPANIJA Župan Nikola Dobroslavić, sa zamjenicom župana Žaklinom Marević i v.d. pročelnice UO za društvene djelatnosti Jelenom Dadić, primio je novoizabrano vodstvo Hrvatskog kulturnog društva ‘Napredak’ iz Dubrovnika. Naime, na sastanku je istaknuto kako je na nedavno održanoj izbornoj skupštini izabrano novo vodstvo pa je tako za predsjednika društva izabran profesor Milan Perić, za dopredsjednika doc. dr. Marinko Marić te za tajnicu Anita Škarić, a osim novoizabranog vodstva na sastanku je bio i dugogodišnji član HKD ‘Napredak’ profesor Ivan Prce. Župan je sa suradnicama čestitao novom vodstvu, uz želje za nastavak uspješnog rada, ali i suradnje sa Županijom koja je dosad, ocijenjeno je obostrano, bila izuzetno dobra.

30 Kolumne

24. SRPNJA 2019. •

Kolumne

OKO SOKALOVO Iako umirovljen, dr. Sokal ne miruje. Iz tjedna u tjedan u kolumni 'Oko Sokalovo' donosi svoje viđenje društva, odnosa među ljudima te daje filozofsko razmišljanje o politici, vjeri, smrti, bolesti...

OKO SOKALOVO

Kontakt: 020 350 670 • marketing@dulist.hr

PRETPLATI SE NA

Budi informiran prije svih

Uzroci terorizma Crne kutije se i do danas skrivaju od javnosti. Zgrade su se urušile mimo pravila statike, tvrde građevinski stručnjaci. Sumnja se na kontroliranu eksploziju u samim neboderima Prije dvadesetak godina vještačio sam radne sposobnosti pri HZMO u Splitu. Nakon završenog posla odšetao bih do starog dijela grada. Jednog popodneva, primijetim kako ljudi u nekim butigama napeto promatraju televiziju. Uđem u jednu i vidim na ekranu dva nebodera u plamenu.

Pitam, što se dogodilo? Nazočni odgovoriše, kako su dva zrakoplova jutros udarila u tornjeve nebodera u New Yorku. Bilo je to jedanaestog rujna 2001. godine. Televizija odmah, a tiskani mediji sutradan objave kako se radilo o terorističkom zločinu, najvjerojatnije islamske Al-Qaedae. Bože, zašto, pitao sam se? Taj događaj, obzirom na broj žrtava spada među najveće tragedije današnjega svijeta. Pojam ‘terorizam’ je izvedenica od latinske riječi ‘teror’, što u prijevodu znači ‘strah’. Također se prevodi i kao ‘užas’, ‘jeza’, ali i ‘strahovlada’, ‘nasilništvo’, ‘ubijanje’, ‘razbojništvo’. Znači, terorizam je sustav zastrašivanja koje skupina stranaka, ili država provodi nad pojedincima ili narodima. A strah rađa pokornost.

Teroristi uništavaju ljudske živote, progone, ugnjetavaju, ali uništavaju i umjetnine pa razne vrijednosti i to svim sredstvima bez ikakvih uljudbenih obzira. Ovaj fenomen poznat je od davnina. U ‘modernom’ smislu prvi put se spominje teror jakobinske strahovlade u Francuskoj, pa bijeli i crveni (boljševički) teror u Ruskoj revoluciji.

Oba su doduše crvena, jer su krvava.

Tu su i Brigade Rosse pa frakcije crvene armije, Tupamarosi, također gerilski pokret u Urugvaju i još mnoštvo drugih skupina. A uzroci? Oni su ideološki ili politički, čak i etnički i rasni, zatim pokreti marginaliziranih – migranata i nezaposlenih. Nažalost postoje teroristi i kao teže mentalno poremećene osobe, kojima je mjesto na psihijatriji. Terorizam je individualan ili organiziran ili nacionalni. I uvijek stradaju nedužni ljudi. Podmeću

Piše dr. Boris Sokal

Teroristi uništavaju ljudske živote, progone, ugnjetavaju, ali uništavaju i umjetnine pa razne vrijednosti i to svim sredstvima bez ikakvih uljudbenih obzira

se eksplozivna sredstva u automobile, kamione, u crkve, škole i na javnim skupovima i slično. Hrvatska pamti velikosrpski terorizam još od 1918. godine, dakle ubojstvo Radića u beogradskoj skupštini, ubojstva na Jelačić placu u Zagrebu. Velikosrpska politika je uzrok svih zločina domaćega prostora. Vraćam se ponovo na početak teksta, na 11. rujna 2001. Devetnaest terorista je otelo četiri američka zrakoplova. Dva su udarila u nebodere svjetskog trgovinskog centra u tornjeve Nelson i David po braći Rockefeller, visoke preko 400 metara, inače suvlasnicima tog centra, poznatim bankarima, multimilijarderima. Svjetski trgovinski centar zapošljavao je oko pedeset tisuća djelatnika. Treći zrakoplov je pokušao udariti u Pentagon, ali nije uspio? Nisu nađeni ni ostaci aviona! Četvrtom otetom zrakoplovu se ne zna namjera. Pao je na jedno polje izvan grada. Crne kutije se i do danas skrivaju od javnosti. Zgrade su se urušile mimo pravila statike, tvrde građevinski stručnjaci. Sumnja se na kontroliranu eksploziju u samim neboderima.

I ovo je zanimljivo – uoči napada, jedan od Rockefellera, ‘dobro raspoložen’, neoprezno priča svom prijatelju, čuvenom filmskom režiseru i producentu A. R: ‘Ubrzo će se dogoditi nekakav veliki događaj, koji će promijeniti svijet’. I poslije toga će Amerikanci umarširati u Afganistan i Irak. I obilato ‘sisati’ naftu.

Zabilježeno je također, kako je preko 40 posto Amerikanaca znalo kako će doći do nekakvoga žestokog napada.

Rušenje tornjeva išlo je u prilog financijskom obogaćenju USA. Visoki vojni proračun! A njega nema bez nametnutoga straha. Za teroristički čin rušenja nebodera u New Yorku, Amerikanci su optužili Al-Qaedau i njihovog vođu Osama bin Ladena. Ipak, sve do danas nema čvrstih dokaza za njihovu krivnju. Jedanaesti rujan 2001. još uvijek je najveća enigma modernog svijeta.

Aktualno 31

• 17. SRPNJA 2019.

PRILAGOĐENO PROČELJE BANKOMATA

U središtu Dubrovnika usklađeni Euronetovi bankomati prema konzervatorskim smjernicama

Razvoj bankomatske mreže je u zajedničkom interesu turista i građana, odnosno svih onih koji od turizma u Dubrovniku žive Euronet Worldwide, najveća nezavisna bankomatska mreža u Hrvatskoj, promijenila je vanjski izgled svojih bankomata ugrađenih unutar stare gradske jezgre Dubrovnika kako bi se što bolje prilagodili kamenim pročeljima gradske

arhitekture. Promjene su odgovor na posljednju komunalnu odluku Grada Dubrovnika te slijede konzervatorske smjernice Ministarstva kulture o izgledu i marketinškom označavanju bankomata u povijesnim gradskim središtima koja su ujedno i važne turističke zone i mjesta okupljanja turista.

Iako su konzervatorske smjernice svojevrsna preporuka gradskim vlastima, Euronet će ih primijeniti na postojeće lokacije u središtu Dubrovnika, izražavajući tako punu podršku gradskim i državnim vlastima na ujednačavanju izgleda pročelja svih bankomata i očuvanju povijesne baštine.

‘Prilikom postavljanja svakog novog bankomata u svijetu, pa tako i u Hrvatskoj, Euronet Worldwide poštuje aktualne državne i lokalne propise. Stoga pozdravljamo napore Ministarstva kulture i gradskih vlasti u Dubrovniku na ujednačavanju pravila za postavljanje bankomata jer će to zasigurno pridonijeti ljepšoj vizuri grada’, rekao je Darko Guštin, direktor

Euronet Worldwide za Hrvatsku.

Uz brigu o očuvanju povijesne jezgre g. Guštin naglašava i važnost podrške razvoju bankomatske mreže jer smatra da je to u zajedničkom interesu turista i građana Dubrovnika, odnosno svih onih koji od turizma u Dubrovniku žive tijekom cijele godine. Bankomatska mreža svima omogućuje pristup gotovom novcu u svakom trenutku.

‘Interes za našom bankomatskom mrežom svake je godine sve veći jer se i dalje tijekom turističke sezone preferira plaćanje gotovinom. Euronet svojim bankomatima pokriva i područja koja su teže dostupna ili gdje uopće nema financijskih institucija, poput manjih, nenaseljenih otoka te ruralnih, slabo naseljenih mjesta na kopnu, potičući tako razvoj turizma i na tim mjestima. Nadamo se da će nam očekivana primjena konzervatorskih mišljenja i od strane drugih gradova i općina pomoći da nastavimo razvijati posao s jasnim i preciznim uputama ‘, ističe g. Guštin.

32 Aktualno

Duplerica

SVI BI IM RADO PRIŠLI, ALI...

24. SRPNJA 2019. •

NAJ FOTOGRAFIJE SAMO NA DUPLERICI DULISTA

Uvijek pod budnim okom

Aktualno 33

• 24. SRPNJA 2019.

LJETNA ŠKOLA BRODOGRADNJE Ljetna škole brodogradnje će se održati na Lokrumu u subotu i nedjelju, 27. i 28. srpnja. Na LJŠB mogu se prijaviti učenici osnovnih škola od 3. do 8. razreda. Polaznike trebaju prijaviti roditelji ili skrbnici. LJŠB organiziraju Zajednica tehničke

kulture Dubrovačko-neretvanske županije i Grada Dubrovnika, Modelarskog instituta Nave Dumins i udruge Trabakul, uz podršku Rezervata Lokrum, Društva pedagoga tehničke kulture DNŽ te Maria Kovačevića koji će djecu besplatno prevesti trabakulom sv. Ivan na Lokrum.

m mame paunice

Zacijelo nema posjetitelja koji nije ostao zadivljen njihovim prekrasnim raznobojnim perjem, a posebnu pažnju redovito plijene i maleni paunovi kojima otok trenutno vrvi

Foto Zvonimir Pandža

M e đ u m n o g i m l j e p o ta m a Lokruma koje su Dubrovčanima, ali i mnogim turistima ‘oku ugodne’, svakako su i paunovi. Zacijelo nema posjetitelja koji nije ostao zadivljen njihovim prekrasnim raznobojnim perjem, a posebnu pažnju redovito plijene i maleni paunovi kojima otok trenutno vrvi. Može ih se tako vidjeti kako plaho kroče za mamom paunicom diljem Lokruma, a ponajviše na mjestima gdje se nalazi pitka voda. Mnogima su preslatki pa im se poneki turist usudi pokušati prikrasti, ali ipak, mama paunica uvijek budno bdije pa takvi pokušaji redovito završe neuspjehom.

34 Kultura

24. SRPNJA 2019. •

Prošlosti ususret GRADOPLOV - ŠETNJA KROZ DUBROVAČKA STOLJEĆA

Porporela kakvu danas poznajemo izgrađena je 1873. osuđen za veleizdaju. 1549. godine, Dubrovnik je u odsustvu Miha i njegovog brata Pavla Bučinjelića osudio na smrt. U slavu tilzitskoga mira general Lauriston, 25. srpnja 1807. u Dubrovniku je priredio vatromet. 25. srpnja 1914. nakon 23 godine izlaženja, objavljen je posljednji broj političkog tjednika Crvena Hrvatska. 25. srpnja blagdan je svetog Jakova Apostola, koji se kao blagdan obilježavao i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike.

je češki povjesničar Josef Konstantin Jireček, autor rasprava iz dubrovačke srednjovjekovne povijesti, povijesti dubrovačke književnosti, a posebice o dubrovačkoj diplomaciji te o značenju Dubrovnika u povijesti trgovine.

Porporela kakvu danas poznajemo izgrađena je 1873., no Porporela je u nešto drukčijem obliku nastala još u 14. stoljeću. Naime, budući da je dubrovačka stara gradska luka bila izložena udarima juga i valova, 26. srpnja 1347. prihvaćena je odluka Velikog vijeća o gradnji nasipa lukobrana dužine 25 sežanja (51 m) od položaja kule od Mula u pravcu sjeveroistoka (gotovo usporedo s kašama ili okomito na današnju Porporelu). O boljoj zaštiti od valova Luke i tvrđave Sveti Ivan raspravljao je i poznati inženjer Miho Hranjac godine 1617. Ipak, do izgradnje lukobrana Porporela, na istom mjestu, došlo je tek 1873. 26. srpnja 1905. na Dubcu kraj Dubrovnika rođen je pisac, jedan od začetnika moderne ekološke misli u Hrvatskoj Tomislav Macan. 26. srpnja u Katoličkoj crkvi se obilježava i slavi sveta Ana, kršćanska svetica, majka Blažene Djevice Marije. Sv. Ana 26. srpnja obilježavala se kao blagdan i u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike.

25. srpnja 1449. Vijeće umoljenih zaključuje da se sagradi novi kameni most pred gradskim vratima od Ploča.

U noći s 24. na 25. srpnja 1532. iz zatvora i Republike pobjegao je Miho Bučinjelić, dubrovački senator i jedan od najpoznatijih osuđenika Republike,

27. srpnja 1377. dubrovačko Veliko vijeće izglasalo je Uredbu koja je i danas poznata kao prva karantenska uredba u svijetu. Odlučeno je da oni koji dolaze iz zaraženih krajeva ne smiju ući u Dubrovnik niti na njegov teritorij, nego će biti poslani na otočić

Porporela je u nešto drukčijem obliku nastala još u 14. stoljeću.

O boljoj zaštiti od valova Luke i tvrđave Sveti Ivan raspravljao je i poznati inženjer Miho Hranjac godine 1617. Ipak, do izgradnje lukobrana Porporela, na istom mjestu, došlo je tek u 19. stoljeću

Piše Sebastian Vukosavić

24. srpnja 1227. papa Grgur IX. izdao je bulu kojom je Dubrovačkoj nadbiskupiji potvrdio metropolitanska prava. 24. srpnja 1923. lokalni tisak s ushitom je pisao o povratku u grad poprsja zaslužnog Dubrovčanina Miha Pracata, koje se od 1911., punih 12 godina nalazilo na restauraciji u Beču. Miho Pracat, jedini je pučanin kojemu su u Dubrovačkoj Republici u tisućljenoj opstojnosti Dubrovčani 1638. u znak zahvalnosti podigli spomenik u atriju Kneževa dvora, gdje i danas stoji. 24. srpnja 1854. rođen

Kultura 35

• 24. SRPNJA 2019.

Mrkan ili u Cavtat na ‘čišćenje’ (ad purgandum) na mjesec dana. Uredbom se nastojalo zaustaviti ili barem ograničiti širenje kužne zaraze te istovremeno omogućiti odvijanje pomorske i kopnene trgovine. 27. srpnja 1758. u Dubrovniku je rođen pomorski kapetan i diplomat Ivan Antun Kaznačić, organizator modernoga dubrovačkog pomorskoga osiguranja. 27. srpnja 1840. u Dubrovniku je rođen pomorac Nikola Primorac. Preplovivši Atlantski ocean u smjeru istok-zapad, u malenom šestmetarskom čamcu na jedra, napravio je podvig koji nitko na svijetu prije njega nije uspio. 27. srpnja 1926. u Dubrovniku je osnovano društvo ‘Hrvatska žena’. Izvedbama Držićeva Plakira, 27. srpnja 1951. u režiji Marka Foteza utemeljena je koncepcija Dubrovačkih ljetnih igara i njihovih predstava na otvorenom prostoru.

28. srpnja 1639. Dubrovnik je pogodio drugi dubrovački veliki potres. U trajno sjećanje na tu katastrofu, u kalendaru državnih blagdana Dubrovačke Republike, 28. srpnja, obilježavao se blagdan – Spomen na potres 1639. Naime, nakon prvog velikog dubrovačkog potresa 1520. kao uvertira Velike trešnje, 28. srpnja 1639. dok je Grad vrvio uzavrelim životom, između 19 i 20 sati, dogodio se drugi dubrovački veliki potres, koji je srušio brojne gradske kuće i pričinio velike štete na svim građevinskim objektima, u idućim godinama slabo popravljene ili tek poduprte. Taj jaki potres pojačao je učinak velikog potresa iz 1667. u kojem su se srušile sve već razdrmane građevine, koje se za samo 28 godina nisu mogle temeljito popraviti i pregraditi. U tom su potresu jače oštećene i same gradske zidine. 28. srpnja 1991. u svojstvu obrane dubrovačkog kraja u Domovinskom ratu osnovana je Prva

Conte Kolowrat od 125 brt s 26 članova posade i 36 putnika bila doista prvorazredna senzacija i uopće prvi doticaj dalmatinskih luka s parobrodima

inžinjerijska grupa na području Općine Dubrovnik.

29. srpnja 1409. dubrovačkim nadbiskupom imenovan je teolog i crkveni diplomat Antuna iz Riate. Njegovim zauzimanjem podignut je 1431. ženski samostan Svete Klare, a 1432. osnovano u Dubrovniku Ospedale della misericordia, jedno od prvih nahodišta u Europi. Iako su isusovci već u 16. stoljeću nastojali otvoriti isusovački kolegij, ipak, on možda nikad ne bi bio osnovan bez zalaganja i dobročinstva Marina Gundulića, dubrovačkog isusovca, koji je darovnicom i oporukom 29. srpnja iste 1634. ostavio 18.000 zlatnih škuda za potrebe utemeljenja budućega kolegija u Dubrovniku.

29. srpnja 1885. rođen je kazališni redatelj, pedagog, teatrolog, kritičar i prevoditelj Branko Gavella koji je svojim režijama dao velik prinos aspektu ambijentalne režije na Dubrovačkim ljetnim igrama. 29. srpnja 1934. umro je arheolog, konzervator i povjesničar Frane Bulić. Danas, jedna dubrovačka ulica nosi ime don Frana Bulića.

29. srpnja Korčula slavi sv. Todora,

mučenika, zaštitnika grada.

Izvedbama Držićeva Plakira, 27. srpnja 1951. u režiji Marka Foteza utemeljena je koncepcija Dubrovačkih ljetnih igara i njihovih predstava na otvorenom prostoru

Dolaskom generala Marmonta u Dubrovnik, 30. srpnja 1806., započinju akcije konačnog potiskivanja rusko–crnogorskih snaga izvan granice Dubrovačke Republike. 29. rujna krenuo je napad na rusko–crnogorske vojske na prijevoju Debeli Brijeg i poslije četverodnevnih borbi Marmont je uspio potpuno razbiti crnogorsku paravojsku, a Ruse potisnuti u Herceg Novi, preko istočne granice Dubrovačke Republike. Godine 1836. u Trstu je formirano parobrodarsko društvo Austrijski Lloyd, koje je vrlo brzo uspostavilo longitudinalnu brzu brodsku prugu iz Trsta prema Dubrovniku i Kotoru. Pod zapovjedništvom kapetana Petra Kunića parobrod toga društva Conte Kolowrat od 125 brt s 26 članova posade i 36 putnika prvi put je na toj liniji uplovio u grušku luku 30. srpnja 1837. To je bila doista prvorazredna senzacija i uopće prvi doticaj dalmatinskih luka s parobrodima. 30. srpnja 1942. u Padovi je preminuo sveti Leopold Bogdan Mandić zaštitnik Dubrovačko-neretvanske županije.

SVAKODNEVNI PROGRAM

Poslušajte Gradoplov!

U formi radio kalendara Gradoplov se svakodnevno emitira u program Radio Dubrovnika u 8 i 20, i reprizno u 18 i 20. Gradoplov možete i pročitati, na web stranici Radio Dubrovnika: http://radio.hrt.hr/radio-dubrovnik, kao i Facebook profilu Radio Dubrovnika.

36 Kultura RAZGOVOR S ETNOLOGOM I KUSTOSOM IVICOM KIPRE

Nemojmo podcjenjivati svoju publiku, estetika je bitna, ali važniji je sadržaj Svaki čovjek može pomoći očuvanju baštine prvenstveno tako da živi naučeno i to prenosi na svoju djecu. Potrebno je posvetiti više vremena starijima budući da njihovim gubitkom nestaje memorija jednog života, grada, sela, kraja Razgovarala/Foto Iva Dedo

Često u strahu da ću izgubiti priliku da ponovno razgovaram s pojedinim kazivačem, priznajem znam biti i malo dosadan, pa ih znam zadržati i po dva do tri sata, ali opet sebi to nekako racionaliziram: ‘Ivica to je za višu svrhu!’

Publikacija ‘Zlatno libro – Bajke, predaje i legende iz dubrovačkog kraja’ u nakladi Dubrovačkih muzeja nakon onog siječanjskog, hrvatskog izdanja krajem lipnja zaživjela i u engleskom ruhu. Za prijevod ukupno 14 pripovijetki zaslužan je Graham McMaster, a posrijedi je ‘literatura’ za najmlađe koja kroz jednostavan tekst, vještu pripovjedačku dinamiku i mnoštvo maštovitih oslika ukazuje na bogatstvo i važnost očuvanja lokalne usmene baštine. Kako je popularizirati među mališanima, imaju li nove generacije uopće sluha za tradiciju te o ulozi etnografa u preispitivanju društvene zbilje kao i iznalaženju rješenja aktualne problematike poput depopulacije Lijepe Naše porazgovarali smo s njenim suautorom, etnologom i kustosom u žitnici ‘Rupe, Cavtaćaninom Ivicom Kipre.

Građu ste s kolegicom Aleksandrom Piteša crpili iz rukopisne ostavštine Baltazara Bogišića od prije poznate široj javnosti. Što vam je bila nit vodilja prilikom odabira tekstova?

Zahvaljujući zbirci Baltazara Bogišića u Cavtatu uspjeli smo dobiti cjelovit uvid u bogatu usmenu baštinu koja uključuje bajke, predaje i legende, te

njihove brojne suvrstice ispripovijedane najčešće od strane domaćih žena iz Župe, Konavala, Cavtata i Dubrovnika. Zapise bajki predaja i legendi na njegovu inicijativu prikupljali su njegovi suradnici Katina Kazilari, Ivo Miljan i njegova sestra Marija Pohl. Dio spomenute građe već je bio objavljivan i obrađivan kroz znanstveni aparat djelatnika Instituta za etnologiju i folkloristiku, između kojih treba istaknuti akademkinju Maju Bošković Stulli, prof. dr. sc. Ljiljanu Marks te dr. sc. Suzanu Marjanić. Spomenute znanstvenice dale su veliki doprinos valorizaciji naše usmene baštine u europskom kontekstu. No, za razliku od već objavljenih bajki, predaja ili legendi, naša namjera je bila pozabaviti se onima koje još nisu objavljene ili su pak javnosti jako malo poznate. Odlučili smo to napraviti tako da ih predstavimo i približimo djeci širom Hrvatske pa čak i djeci u inozemstvu. To smo mogli postići jedino ako lokalni idiom, lokalni govor prebacimo u književni jezik kako bi bile svima razumljive te da ih adaptiramo, odnosno na neki način prepričamo. Pored rukopisne građe u Muzeju i zbirci Baltazara Bogišića, a slijedom rada na drugim temama iz tradicijske kulture, naišao sam na pojedine

predaje i legende koje su izdali drugi autori, no zbog nedostupnosti publikacija ili šire neprepoznatljivosti autora takve usmene poslastice nisu bile predstavljene široj javnosti. Primjer toga je i konavoska predaja ‘Svete verige’, tj.

‘Sveti lanac’ Vida Vuletića Vukasovića objavljena u ‘Bosanskoj vili’ 1911. koja koristeći simbolički govor upućuje na postojanje i kontinuitet kultnog društvenog i sakralnog mjesta Konavala na mjestu današnjeg samostana sv. Vlaha u Pridvorju. Nadalje, tu je i njegov rad ‘Prizrijevanje’ koji okuplja čudesne pripovijetke, legende i predaje iz šireg dubrovačkog kraja, radovi Pauline Bogdan Bijelić iz Konavala te Nikole Zvonimira Bjelovučića s Pelješca. Nakon odabira bajki i njihove adaptacije trebali smo odabrati likovni pristup koji bi grafički upotpunio slikovnicu. Odlučili smo da naglasak ipak bude na samom tekstu koji posjeduje bogat imaginativni kapital te ga nismo htjeli opteretiti i zasititi bojama, odnosno ilustracijama. Htjeli smo pustiti da tekst djeci govori sam, onako neposredno, da im probudi maštu, stoga smo se odlučili da prateće ilustracije budu crno-bijeli crteži. Tako je uz kolegicu višu pedagogicu Aleksandru Piteša i mene kao autore projekta i adaptatore za jedinstven izgled slikovnice zaslužan umjetnik i restaurator papira Robert Kralj.

Njegovi divni crteži čudnovatih likova i zanimljivih kompozicija i planova tako su se prirodno stopili da možemo govoriti gotovo o neodvojivom organskom tkivu teksta.

Kultura 37

• 24. SRPNJA 2019.

GLAZBENI VREMEPLOV U okviru Renesansnog vrta – multimedijalne interpretacije baštine u ljetnikovcu Bunić Kaboga, u izvedbi udruge Sve ostalo je glazba u srijedu, 24. srpnja s početkom u 21 sat održat će treći, od sveukupno četiri ovogodišnja koncerta. Posrijedi je

Imaju li mladi interesa za etnografsku baštinu. Kako je približiti toj vrsti publike?

Dakako da imaju. No za razliku od odrasle i obrazovane publike, djeca uvijek traže ono nešto više, a to se ne može naučiti niti u jednoj školi. Puno je teže voditi radionice s malom djecom nego radionice ili predavanja s obrazovanim građanima. Djeca ne prihvaćaju površnost, čistu faktografiju, dosadna i ukočena izlaganja. Ona uvijek slobodno propituju, iskrena su.

Ako želite raditi s djecom, morate zaista znati puno. Veliku ulogu u približavanju etnografske baštine djeci danas čine različita sredstva multimedije, mi smo još tu u povojima. Ipak moram reći da Dubrovački muzeji nastoje svake godine pojedini segment baštine oplemeniti kroz upotrebu suvremenih tehnologija. Tako npr. kao dio stalnog postava u prizemlju imamo i multimedijalni animirani prikaz korištenja žitnice te aplikaciju 3D šetnje kroz žitnicu Rupe na kojem sam i radio. Nadam se da će sljedeće godine biti još ponešto.

Pored tog potrebno je djecu što više stavljati u kontakt sa samim predmetom, poticati taktilne doživljaje, ali i upoznavati ih sa znanjima i umijećima koji karakteriziraju našu nematerijalnu kulturnu baštinu, duhovnim kapitalom našega identiteta, kako bi i oni u budućnosti bili, ako ne nositelji takve baštine onda barem njezini poznavatelji. Za to nam mogu pomoći brojne radionice kao što su one pletenja pomi, penganja jaja, izrade tradicijskih kolača, pletenja, vezenja, igara, pjevanja, crtanja i ostale. Vrlo je važna i što veća isprepletenost muzeja s odgojnoobrazovnim ustanovama, vrtićima, školama, ali i fakultetima. Tu bi se općenito dalo više poraditi. Mi više od tri godine, u sklopu Međunarodnog dana muzeja organiziramo Malu školu etnologije u kojoj sudjeluju djeca iz škola i udruga koje uz stručnu pratnju vodimo po selima dubrovačkog kraja i tamo im na licu mjesta predstavljamo pojedine aspekte naše kulture. Djeca koja žive u gradovima, danas su odvojena od takvog života pa je ovo jedini način da im se probudi interes i svijest o tradicijskoj kulturi. Gotovo da bi mogli reći da bi se uloga muzeja mogla najbolje procijeniti po onome što daje mladima i djeci.

Teme koje obrađujete su šarolike.

Izdvojite nam one osobito Vam

drage. Kako teče proces njihove obrade, odnosno što prethodi konačnom rezultatu?

To su najvećim dijelom one iz područja duhovne ili nematerijalne kulturne baštine. S obzirom na to da već dugo vremena, od prve godine studija, ima tome više od 12 godina, sustavno obilazim cijelo naše područje od Konavala, Župe dubrovačke, Dubrovačkog primorja, Pelješca i Mljeta. Tako na terenu istražujem, pitam, propitujem različite aspekte naše tradicije. Skupilo se tu više od šest tisuća sati audio građe, koja će nadam se biti objavljena u vidu razni tematskih publikacija, a onda i pohranjena u nekoj od institucija ili ustanova koje će to znati pravilno valorizirati. Sada tu već ima toliko materijala da se njim mogu baviti čitav svoj život. Svakom radu prethodi opsežna

Slijedom rada na drugim temama iz tradicijske kulture, naišao sam na pojedine usmene poslastice koje nisu bile predstavljene široj javnosti.

Primjer toga je i konavoska predaja ‘Svete verige’ Vida Vuletića Vukasovića

projekt koji vodi u neko drugo vrijeme i oživljava baštinu kroz pomno osmišljenu umjetničku interpretaciju komornog ansambla udruge uz snimljene video materijale i vodstvo kroz ljetnikovac te osvježenje.

Puno je teže voditi radionice s djecom nego radionice ili predavanja s obrazovanim građanima.

Ona ne prihvaćaju površnost, čistu faktografiju, dosadna i ukočena izlaganja

priprema, a zatim dani provedeni na terenu. Svaki izlazak zahtijeva uronjavanje u život zajednice. Od izuzetne je važnosti da istraživač posjeduje sposobnost socijalne adaptacije na okolinu, da ju poznaje te je upoznat s građom, da zna što pitati i kako voditi konverzaciju. Često u strahu da ću izgubiti priliku da ponovno razgovaram s pojedinim kazivačem, priznajem znam biti i malo dosadan, pa ih znam zadržati i po dva do tri sata, ali opet sebi to nekako racionaliziram: ‘Ivica to je za višu svrhu!’. Trenutno radim na temama iz područja Narodne medicine i vjerovanje te Vernakularne arhitekture.

Naravno, bavim se i drugim iz područja tradicijskog svjetonazora, znanja i umijeća te antropologijom prostora i turizma. S obzirom na to da u Etnografskom muzeju uz kućni inventar te

38 Kultura tradicijsko rukotvorstvo i obrte vodim Zbirku predmeta uz običaje, vjerovanja igre i folklor, provodim i prigodna istraživanja iz područja pokladnih običaja, svadbenih, uskrsnih i božićnih običaja.

Također, dugo sam se bavio proučavanjem ‘Maškarate od ferala’ ili dominala u Cavtatu, Župskog karnevala, karnevala na Pelješcu i Mljetu. Uz navedeno radim na svojoj doktorskoj disertaciji na Odsjeku za etnologiju i kulturnu antropologiju pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu koja se bavi kulturnom ideografijom prostora južne Dalmacije, dakle svim umnim i fizičkim tvorevinama koje su oblikovale pojedine lokalitete kao okosnice životnog prostora zajednice. Imao sam priliku posjetiti više takvih lokaliteta u Hrvatskoj, Sloveniji, Ukrajini u sklopu različitih projekata.

Kakvo je uopće stanje na terenu?

Na koji način obični građani mogu sudjelovati u očuvanju narodne baštine?

Na terenu se građa koju mi kao etnolozi skupljamo od živućih ljudi, tj. usmena povijest nažalost vrlo brzo gubi. Općenito, jezik kao usmeni medij je u sferi opće digitalizacije zapostavljen. Sve što imaš reći se piše, a takav način izražavanja uvjetovan je određenim konvencijama koji dokidaju druge aspekte žive komunikacije. Tako govor postaje artificijelan, ostaje samo suhi tekst bitno lišen životne kontekstualizacije. Zbog toga mi sve snimamo, ako je moguće audio i video. Etnologija i antropologija kao struke su nažalost u našem Gradu zapostavljene. Zapravo, uopće se niti ne razumije koliko je širok i složen okvir djelovanja te tema za koje su etnologija i antropologija relevantne. Osim znanstvenog diskursa ove struke pozivaju na društveni angažman i po tome su dio zajednice. Već duže vremena čitam u novinama, rade se brojni projekti financirani nacionalnim, međunarodnim ili sredstvima europskih fondova, koji se bave temama tradicijske kulture, općenito kulture, ili čak poglavito nose etnografski predznak, a da etnolozi u njima uopće ne sudjeluju. To se ne smije događati. Jedno je znanost i struka, a drugo amaterizam. Mnoštvo stvari se prezentira na krivi način, pridaju im se pogrešna značenja. Pojedine stvari uopće nisu dio naše tradicijske kulture i identitet, a takvima ih predstavljaju oni koji nemaju potrebna znanja, u čemu im pomaže sveopća brza medijalizacija. Nitko im nema reći ili se boji reći da to nije tako. Treba dati glas struci. Svaki čovjek može pomoći očuvanju baštine prvenstveno tako da živi naučeno i to prenosi na svoju

24. SRPNJA 2019. •

NOSAČ ZVUKA ‘ZLATNO LIBRO’ Pripovijetke postavljene u glazbeni kontekst zavičajnog kraja

Slikovnica ‘Zlatno libro – Bajke, predaje i legende iz dubrovačkog kraja’ autora Aleksandre Piteša i Ivice Kipre u izdanju Dubrovačkih muzeja jedinstvena je i po nosaču zvuka. Audio je snimljen u studiju dubrovačkog sveučilišnog radija UNIDU, dok je cjelokupna produkcija i završna obrada materijala bila u rukama Žarka Dragojevića. U ulozi pripovjedačice pojavljuje se Nika Lasić, glumica Kazališta Marina Držića koja je u suradnji s autoricom maštovite glazbe i efekata Paolom Dražić Zekić smjestila tekst u odgovarajući zvučni prostor izrazite topline, mističnosti s naglašenim zavičajnim elementima.

djecu. Tradicija nije nešto statično i djeca će opet u ono nasljeđeno ugraditi nešto svoje novo, drukčije i time će se naš kulturni bazen obogatiti. Potrebno je posvetiti više vremena starijima i imati sluha jer se od njih može mnogo toga čuti i naučiti, budući da njihovim gubitkom nestaje memorija jednog života, grada, sela, kraja. Važno je očuvati takve fragmente usmene povijesti. Građani mogu doprinijeti kroz donacije vrijednih predmeta, fotografija, rukopisa Dubrovačkim muzejima koji će o njima preuzeti trajnu skrb i prezentaciju budućim generacijama.

Je li život u maloj sredini poput Cavtata poticajan za jednog kulturnog antropologa? Gdje vidite mjesta za napredak?

Konavle su oduvijek bile inspirativan i zanimljiv teren za jednog etnologa zbog čega postoji respektabilan broj etnografskih članaka. Velik je broj entuzijasta koji se u Konavlima, na ovaj ili onaj način bave tradicijskom kulturom, istina, danas je malo sustavnih i znanstvenih doprinosa na tom polju. Moram istaknuti da su se Muzeji i galerije Konavala s

Mnoštvo stvari se prezentira na krivi način, pridaju im se pogrešna značenja. Pojedine stvari uopće nisu dio našeg identiteta

Velik je broj entuzijasta koji se u Konavlima, na ovaj ili onaj način bave tradicijskom kulturom, istina, danas je malo sustavnih i znanstvenih doprinosa na tom polju

ravnateljicom Antonijom Rusković otvorili javnosti i razradili vrlo dinamičnu programsku shemu. Gospođa Rusković nije etnolog ili antropolog, ali je pokazala veliko zanimanje, ljubav i izvjesno razumijevanje za tradicijsku kulturu i njezino očuvanje. Nadam se da će na tom tragu nastaviti razvijati Zavičajni muzej Konavala, ponajprije kroz suradnju sa stručnim djelatnicima, etnolozima i antropolozima koji su zapravo jedini educirani da tradicijsku baštinu sagledavaju i razumijevaju u njezinoj kompleksnosti koja nadilazi granice lokalnog. Nadalje, volio bih da se potakne i snažnija suradnja između Dubrovačkih muzeja, koji su u sustavu matičnosti nadležni za ostale muzejske ustanove na području naše županije, i Zavičajnog muzeja Konavala, jer bi se time stvorile nove perspektive interdisciplinarnih, međulokalnih, zajedničkih istraživačkih projekata. Podvukao bih, dakle, potrebu osnaživanja istraživačkih, stručnih i znanstvenih pothvata, općenito unutar ustanova, jer je to jedini jamac pravilne interpretacije baštine koja nas okružuje. Ti doprinosi i zaključci moraju se jasno vidjeti u segmentu prezentacije. Deskriptivno ili etnografsko poimanje, umjesto etnološkog, koje se bavi tekstom, a ne kontekstom, odnosno građom izoliranom od fenomena života muzejski je relikt iz 19. i 20. stoljeća te odavno napušten način promišljanja. Popularizacija kulture okosnica je suvremene muzealnosti, ali s obzirom na to da ovdje istupam kao etnolog, volio bih u toj prezentaciji vidjeti i neke nove doprinose stručnjaka kroz analitički ili interpretativni diskurs koji može i mora biti predstavljen jednostavnim jezikom.

Eto, to nazivam nadogradnjom izloženoga. Naravno da su veće ustanove u puno boljoj situaciji da to ostvare, iako to često i ne čine. Na kraju nemojmo podcjenjivati svoju publiku, estetika je bitna, ali važniji je sadržaj.

Kultura 39

• 24. SRPNJA 2019.

USUSRET PREMIJERI NA LOVRJENCU

Hamlet je vrhunski intelektualac koji drži ključ utopije

Ovo je 14. po redu ‘Hamlet’ u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara Što reći o Hamletu? On je veliki izazov i prilika. Još ga tražim na svakoj probi – rekao je na konferenciji za medije Frano Mašković koji će premijerno 27. srpnja na Lovrjencu utjeloviti legendarnog danskog kraljevića u režiji Paola Magellija. Prva je to dramska premijera 70. Dubrovačkih ljetnih igara.

Konferenciji za medije ususret ‘Hamletu’ su nazočili intendantica Igara Dora Ruždjak Podolski, njen pomoćnik za dramski program Saša Božić, redatelj predstave Paolo Magelli, dramaturginja Željka Udovičić Pleština te članovi Festivalskog dramskog ansambla.

– Još od 1952. i prve postave Marka Foteza ovo je jedna od najljepših pozornica za izvedbu slavne Shakespeareove

Kristalno mi je jasan taj lik, razumijem ga skroz i mislim da smo dobro detektirali gdje je taj njegov problem danas – Frano Mašković

tragedije. Ovo je 14. po redu ‘Hamlet’ u povijesti Dubrovačkih ljetnih igara, 13. na Lovrjencu, a samo se jedna igrala na Lokrumu – podsjetio je Božić.

– Premijera Hamleta je središnji događaj 70. Dubrovačkih ljetnih igara. Ona je sada predstava u punom zamahu i u posljednjim premazima koji su nam najdraži i najteži. Najdraži jer stvaraju završni oblik i obris predstave, a najteži jer uistinu se danonoćno radi na ovom projektu – kazala je Ruždjak Podolski.

– Što reći u nekoliko minuta o predstavi još uvijek u nastajanju, njenoj najosjetljivijoj fazi kad se ona sklapa?

Kad se sklapa do šest sati ujutro pa se iza toga nađemo ovdje na kavi, tek nekoliko sati nakon probe. A nastala je prema tekstu o kojem rasprave traju već stoljećima. Jedni za taj tekst tvrde da je najgenijalnije djelo dramske literature koje čak garantira svom glavnom junaku Hamletu postojanje i

onkraj teksta, postojanje izvan pozornica. Najgorljiviji zagovornik takvih povjesničara umjetnosti i literature je svakako Jan Kott, ali postoje i jednako su snažni oni drugi koji osporavaju svaku vrijednost remek djela i upravo Hamleta proglašavaju teatarskim promašajem tog pisca, među njima je najglasniji T.S. Elliot – istaknula je Udovičić Pleština o važnosti Hamleta za dramaturgiju uopće.

– Ne smatram Elliota skandaloznim u njegovoj procjeni i mislim da ovo djelo dramaturški ima nekih ozbiljnih problema. Međutim, Hamlet je nekako progovorio u meni. U njemu se osjeća opet jedna umiruća Europa u kojoj kruže krhotine rata. Unutar toga se kreće jedan predstavnik intelektualnih, rafiniranih snaga. Hamlet je vrhunski intelektualac koji sve zna kako i što bi trebalo činiti da se toj zemlji sreća donese. Da se utopija ostvari u pet minuta. Piše Shakespeare, on ulazi s mačem i može ubiti kralja. Ali zašto on to ne čini? On jednostavno ne čini ništa. On slučajno stigne do osobne osvete – podijelio je Magelli o svom iskustvu s Hamletom.

Inače, u produkcijskom timu su Paolo Magelli, Željka Udovičić Pleština, Lorenzo Banci, Leo Kulaš, Ljupče Konstantinov, Ivan Marušić Klif, Aleksandar Čavlek, Marko Mijatović, Lovro Buva, Tamara Damjanović, Ana Fucijaš, Miran Brautović i Roko Grbin.

Glume Milan Pleština, Frano Mašković, Nikša Butijer, Ermin Bravo, Ivan Colarić, Enes Vejzović, Pjer Meničanin, Hrvojka Begović, Domagoj Janković, Matija Čigir, Bernard Tomić, Karlo Mrkša, Pavle Vrkljan, Ranko Zidarić, Nina Violić, Anđela Ramljak i Miše Martinović.

Pretpremijera će se održati u četvrtak 26., a premijera u petak 27. lipnja.

Karte su rasprodane.

40 Kultura

24. SRPNJA 2019. •

DUM MARIN I DUBROVČANI

Držić je nešto što nas sve zajedno veže Odnos grada i Držića

Interaktivni događaj okupio je mlade i stare Dubrovčane kako bi podijelili svoja iskustva o Držiću i njegovim djelima na Dubrovačkim ljetnim igrama Piše Đivo Glanz

Pričat ćemo neke male priče. Naše intimne otiske koji su ostali u našoj duši, a koji su vezani za Držića

Bilo bi jako prepotentno reći da je to bila inicijacija, bilo bi grubo reći da je to bila infekcija kazalištem, ali tu večer se dogodilo sve što se trebalo dogoditi u mom životu. Bio je to početak puta prema ovome gdje sam danas – o svom prvom kazališnom iskustvu na predstavi Dunda Maroja na ljetnim igrama prisjetila se glumica Doris Šarić Kukuljica na događaju ‘Grad govori Držića’, koji je održan u subotu navečer u Lučija, u sklopu programa 70. Igara.

Interaktivni događaj okupio je mlade i stare Dubrovčane kako bi podijelili svoja iskustva o Držiću i njegovim djelima na Dubrovačkim ljetnim igrama.

Program, kroz koji su sudionici podijelili svoja sjećanja, vodile su glumice Doris Šarić Kukuljica i Nataša Dangubić, sve u organizaciji redatelja Saše Božića.

– Postoji toliko priča koje Dubrovčani dijele s Držićem i njegovim tekstovima i izvedbama njegovih predstava da smo poželjeli čuti što to zapravo građani misle o Držiću. Na koji način kroz njegove tekstove, kroz priče o predstavama koje su nastajale po njegovim tekstovima oni misle i o Držiću, festivalu, životu u Gradu zapravo – rekao je Božić.

‘Grad govori Držića’ održao se prvi put pa su voditelji improvizirali, potičući atmosferu dijaloga i ugodnog druženja.

– Planova nemamo, zato smo u tremi.

Plan je pokrenuti dijalog koji se stalno čuje na ulicama, a to je odnos Grada i Držića. Obično ljudi kad ih sretnete svi imaju nešto za reći na tu temu, svi imaju svoje uspomene i sjećanja na Držića i njegove predstave. Jako su vezani uz to i jako im je to važno. Plan je da oni progovore, a ne mi glumci nego da govore građani koliko to njima znači i neke svoje uspomene – kazala je Dangubić.

U razgovoru sa sudionicima ugodno se iznenadila saznavši kako mnogi dijele njena iskustva i ljubav prema Držićevom teatru.

– Kroz život sam čula da se jako puno toga vezalo na Držića. Prvi put sam

gledala Skupa kad sam imala sedam godina. Sad sam čula jednu gospođu koja je dosta starija od mene koja je isto gledala Skupa prvi put kad je imala sedam godina. Držić je nešto što nas sve zajedno veže – istaknula je.

Glavni dio programa otvorila je Šarić Kukuljica i podijelila svoja najranija sjećanja o Držićevoj dramaturgiji.

– Pričat ćemo neke male priče. Naše intimne otiske koji su ostali u našoj duši, a koji su vezani za Držića. Ja ću sad pokušati bit hrabra, premda mi to baš ne leži. Prvi Držić, 1966. Imam šest godina. Tata je došao s broda i ja čujem: ‘Moramo poći gledat Dunda Maroja’.

Inače, oni su mene stavljali spavati u osam ura navečer, još je sunce bilo na prozoru, ja sam se morala s dekama pokrivati ako je bilo puno svjetla. Išao je jedan strašan nagovor, ja se nisam bacala po tlima i plakala, išla sam na drugi sistem upornosti, i tako sam jedno mjesec dana molila da moram i ja ići gledat predstavu. Uglavnom, to je na koncu bilo dozvoljeno. Noć prije nisam spavala od uzbuđenja jer ću prvi put ići na Ljetne igre – prisjetila se.

Ipak, jedno sjećanje se ističe, rekla je.

– Znate što sam najviše zapamtila?

Zapamtila sam ogromnu tugu da Bokčilu i Pometu ne davaju jest. Oni su svi bogati, zašto su oni gladni?

Kultura 41

• 24. SRPNJA 2019.

Dubrovčani na portretima Roberta Kralja ZANIMLJIVA IZLOŽBA U KNJIŽNICAMA

Brojne Dubrovčane i Dubrovkinje umjetnik je ovjekovječio na svojim radovima u snažnoj i energičnoj maniri, vrlo ekspresivnog slikarskog rukopisa Foto Vedran Levi

Iako je Kralj restaurator po struci, svojim najnovijim ciklusom pokazao je zavidnu razinu crtačkog umijeća i svoj put ka zrenju u osnovnom likovnom mediju, crtežu na papiru – istaknula je povjesničarka umjetnosti i kustosica Andrea Batinić Ivanković na otvaranju izložbe

‘Portreti iz Grada’ Roberta Kralja.

U katalogu izložbe Batinić Ivanković napisala je kako Robertovi portreti dubrovačkih umjetnika: slikara, glazbenika, književnika, ali i svima nama dobro poznatih dubrovačkih ‘lokalaca’ nude užitak na visokoj perceptivnoj razini. Kralj u svojim portretima ne

Ovaj ciklus Kralj je okrunio portretom nedavno preminulog dubrovačkog maestra Đela Jusića

opisuje samo lice, već pokušava prikazati i narav portretirane osobe.

Brojne Dubrovčane i Dubrovkinje umjetnik je ovjekovječio na svojim radovima (Viktor Šerbu, Josip Pino Trostmann, Luko Paljetak, Ivo Grbić…) u snažnoj i energičnoj maniri, vrlo ekspresivnog slikarskog rukopisa.

Rezultati su zanimljivi i pomalo intimistički prikazi naših sugrađana s izravnom, figurativno – realističkom ikonikom. Ovaj ciklus Kralj je okrunio portretom nedavno preminulog dubrovačkog maestra, Đela Jusića, pritom odajući hommage jedinstvenom umjetniku koji je svoj neizbrisivi trag ostavio, ne samo na dubrovačkoj, već i hrvatskoj kulturnoj sceni, piše u katalogu izložbe kojeg je pripremila Batinić Ivanković.

Autor izložbe zahvalio je svima na dolasku, a za poseban ugođaj tijekom otvaranja zaslužni su bili Lucija Pećar, Šimun Končić i Adem Gusić koji su izveli nekoliko pjesama.

Izložba ostaje otvorena do 29. kolovoza 2019.

42 DuList info

24. SRPNJA 2019. •

Kretanje brodova ATLANTSKA PLOVIDBA

mb ‘AP REVELIN’ Brod je trenutno u luci Santarem

AP JADRAN U luci Ust Luga

ZAGREB

U luci Amsterdam, slijedi Ust Luga 29. 7.

MIHO PRACAT

U luci Amsterdam, slijedi Ust Luga 31. 7.

AP LIBERTAS

180 m duljina MB ‘AP REVELIN’

U luci New Orleans, slijedi Hamburg 16. 8.

AP REVELIN

U luci Santarem, slijedi Tuxpan 4. 8.

AP DUBRAVA

U luci Vitoria, slijedi Bejaia 6. 8.

Tip broda: Handysize Izgrađen: 2016. u kineskom brodogradilištu Qingshan Nosivost: 38.700 MT Duljina: 179,95 m Širina: 32,00 m Dubina: 15,00 m Glavni stroj: MAN B&W 5S 50ME-B9.3 Snaga: 6100 kW Brzina: 13,5 knots

Više informacija o brodovima Atlantske plovidbe potražite na www.atlant.hr

AP ASTAREA

8. 8. stiže u luku Bejaia

DuList info 43

• 24. SRPNJA 2019.

ATLANTSKA PLOVIDBA Dr. Ante Starčevića 24 20000 Dubrovnik, Hrvatska T: +38520 352 333 F: +38520 356 148 atlant@atlant.hr

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK Obala Pape Ivana Pavla II, br.1 20 000 Dubrovnik,Hrvatska T: +38520 313 333 F: +38520 418 551 padubrovnik@portdubrovnik.hr

LUČKA UPRAVA DUBROVNIK

Pregled ticanja brodova na kružnim putovanjima od 24. 7. do 31. 7. 2019.

AP ARGOSY

U luci Ust Luga, slijedi Fos 5. 8.

AP SLANO

U luci Dammam

AP DRŽIĆ

U luci Jebel Ali

AP SVETI VLAHO U luci Dharamtar

AP STON U luci Pekan, slijedi Haikou 28. 7.

44 Oglas

24. SRPNJA 2019. •

Mali oglasi

Oglas zaprimljen do ponedjeljka u 12 sati bit će objavljen u broju od srijede. Sve informacije na telefon 020 350 670 ili na e-mail marketing@ dulist.hr

AUTOMOBILI

kilometrima) Kontakt 095 888 3772

Prodajem automobil; Audi A3, 2000 godište, registracije do 06/2020, motor 1.6. benzin, 74KW, prešao 315 000 km, boja – crna, uredno servisiran. Kontakt 091 5933913

Prodajem Caddy, 2007. za 31 000 kuna.

Kontakt 091 547 2885

Prodajem Clio Storia 1,2; godište 2009, prešao 99000 km, registriran do 4/2020, vozila jedna osoba (žena), knjižica vozila (uredno servisiran u ovlaštenom servisu). Kontakt 091 786 0759

Iznajmljujem garsonijeru u Gružu na duže vrijeme, poseban ulaz, perilica rublja, klima. 2200 kuna plus režije.

Kontakt 098 167 9907

Prodaje

se Mazda mx-5, 2006g, 1.8 benzin. Registriran do 11/2019. Na automobilu nema nikakvih ulaganja, prodaje se radi kupnje većeg vozila. Prešao 60000 km (potvrda o

IZNAJMLJIVANJE

Tražim sobu ili garsonijeru za jednu osobu, s vlastitom kupaonicom. Na području Lapada! Od 1.9. ili 1.10. do 31.5. Kontakt 095 790 4632

Zaposlena

osoba traži smještaj na

Svi materijali u DuListu objavljeni su u dobroj namjeri, stoga uredništvo i izdavač ne preuzima odgovornost za istinitost oglasa. Svi predani materijali moraju sadržavati ime, prezime, adresu i OIB.

duže vrijeme (od 1.10 ili 1.11), područje Župe, lokacija nije bitna, parking poželjan. Kontakt 098 191 8125

Par iz Dubrovnika traži stan. Stalno zaposleni, bez ljubimaca i djece. Kontakt 095 568 0453 Iznajmljuje se soba s dva kreveta na duže vrijeme u Staroj Mokošici. Odvojen WC od kupaonice, upotreba kuhinje, terasa, parking, internet. Nedaleko od autobusne stanice. Autobus kreće svako 20 minuta, a vožnja traje 15 minuta do Grada. Kontakt 099 857 2722 Iznajmljujem klimatiziranu sobu (hladnjak, TV, perilica rublja, WiFi) u centru Lapada, ozbiljnoj muškoj osobi

HUMANITARNI PRILOZI Ivani Švarc – pomoć za rehabilitaciju - OTP-banka IBAN 7224070003203480017: Ambasador travel 5.000 kuna; u spomen drage kume Ljiljane Moretti, umjesto cvijeća, Slave s obitelji prilaže 200 kuna; u spomen na pok. Pavicu Tonković, umjesto vijenca, posada broda Naše More prilaže 500 kuna. Obitelj Švarc svim srcem zahvaljuje i blagoslivlja, te obiteljima preminulih izražava najiskreniju sućut.

DVA SKALINA – UDRUGA RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA: u spomen na dragog i plemenitog Nikšu (Vuji) Vukovića, umjesto cvijeća 300 kuna prilažu Anuška i Davor Jukić; u spomen na pok. Niku Špilj, obitelji Bukvić i Pavlić doniraju 300 kuna; u spomen na mamu drage prijateljice Ane Milojević, umjesto vijenca 200 kuna prilaže Dolores Staničić; Zlatko Kovač Ramiz donacija 50 kuna; Miloslavić Pavo Tomislav donacija 200 kuna; XX donacija 1.695,09 kuna; Matea Matić Šošić donacija 500 kuna; obitelj A. i B. Mojaš donacija 120,00 kuna.

Djeca i roditelji zahvaljuju na donacijama. IBAN: HR7924070001100305036. Tekst za objavu molimo slati na:dva.skalina@du.t-com.hr. Tel: 312 315 od 9 do 14. Mob: 095 368 9227.

Dječjem domu MASLINA Dubrovnik darovali su: 4. razred, u ime Nikše Brautovića ‘Prijatelju uvijek ćeš biti jedan od nas’, prilaže 2.000 kuna; Krešimir Prlenda, umjesto vijenca preminulom prijatelju Nikši Vukoviću prilaže 500 kuna; stanari zgrade Zlatni potok 5. i 7., u spomen na pok. Srđana Lasicu, umjesto cvijeća prilažu 490 kuna; Marija, Irena i Ljube, u spomen na Mariju Srhoj, majku naše drage Anite, prilažu 300 kuna; Zlatko Kovač, Petrovo selo, dar djeci Doma 80 kuna.

Djeca i djelatnici zahvaljuju darovateljima! Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Doma IBAN broj: HR8223900011100019232 da dostave tekst uplate na fax: 312 218 ili na e-mail: dom.maslina@outlook.com.

LIGA ZA BORBU PROTIV RAKA: u spomen na pok. gospara Pera Miličića, 200 kuna prilaže, Maja i Željko Hasan; donacija od 400 kuna za pok.

Petra Miličića od Marice Perić; u spomen na pok. Sonju Burzaović, 300 kuna prilažu stanari zgrade Stjepana Cvijića 32; umjesto cvijeća za pok. Marina Krželja, 300 kuna prilažu Mira Tošović i djeca. Liga protiv raka zahvaljuje darovateljima. Žiro račun: HR3724070001100021485 Knjigovodstveni servis ‘IMA I ABA’ d.o.o. fax 020 321 051.

‘SLATKI ŽIVOT’ UDRUGA DJECE OBOLJELE OD DIJABETESA I NJIHOVIH RODITELJA Iva Račića 5, Dubrovnik MB: 1874489 OIB: 66915157223 IBAN: HR8824840081102653928 www.udruga-slatki-zivot.hr e-mail: slatki.zivot@du.t-com.hr; u spomen na dragu gospođu Ljiljanu Moretti, umjesto cvijeća, Davorovi susjedi prilažu 500 kuna; u spomen na dragu gospođu Ljiljanu Moretti, umjesto cvijeća, Nardi i Diana prilažu 200 kuna; u spomen na pok. tetu Ljiljanu Moretti, majku naše Ivane, umjesto cvijeća, 300 kuna prilažu Anđelka i Radmila. Iskreno zahvaljujemo na pomoći koja pomaže našu ustrajnu borbu za normalnim životom djece. IBAN udruge HR8824840081102653928, a dostava teksta na mob. 098 732 800.

Udruzi za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije: Domagoj Bjelopera, donacija od dječjeg turnira 1230 kuna. Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 091 4753 581 ili putem maila downdnz@gmail. Roditelji, djeca i mladi naše Udruge iskreno zahvaljuju svim darovateljima.

RINA MAŠERA Udruga za osobe s intelektualnim teškoćama Dubrovnik Udruzi za Down sindrom Dubrovačko-neretvanske županije: U spomen na dragu Gitu umjesto vijenca 400 kuna za potrebe Udruge. Obitelj Cosmai. Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Udruge IBAN HR9823400091110343594 kod Privredne banke d.d. da dostave tekst uplate na mob: 091 4753 581 ili putem maila downdnz@gmail.

Oglas 45

• 24. SRPNJA 2019.

NAPOMENA UREDNIŠTVA Istinitost objavljivanja oglasa, vlasništvo nad autorskim pravima na tekstove, fotografije, design i ostala grafička rješenja koja se koriste u objavljenim oglasima u DuListu jamči naručitelj oglasa, kao i kvalitetu roba i usluga.

i to na dulje razdoblje. Kontakt 098 546 038

NEKRETNINE Prodaje se zemljište u Konavlima (Popovići i Radovčići, građevinsko u Popovićima, blizina puta, struja, voda, blizina plaže, mir i tišina, cca 700 m2, i oko njega poljoprivredno cca 1300m2, te se prodaje poljoprivredno u Radovčićima 5000 m2. Kontakt 099 598 9835 Kupujem garažu u Novoj Mokošici, plaćanje odmah. Uvjet: papiri 1/1. Kontakt: (SMS, Viber, WhatsUp). Kontakt 091 526 7791 USLUGE Orezujem masline, agrume i ruže.

Uređujem đardine i kosim travu.Kontakt: 091 937 4727

20 kn

UMRLI (OD 17. 7. – 23. 7.

2019.)

KATE PENDO ud. Srećka rođ. Mustahinić (1923.)

KATICA NAPICA rođ.

Rudelić (1937.)

KATE MATKOVIĆ rođ.

Zelen (1927.)

EDUARD PETRIĆ pok.

Antuna (1936.) kap. LOVRO ČOVIĆ pok.

Vlaha (1947.)

FUAD KRNIĆ (1937.)

R A D O SAV P ET ROV I Ć pok. Radiše (1935.)

M A R I JA I VA N Č E V I Ć (1949.)

VEDRANA AGATIĆ (1952.)

NIKOLA KRALJIĆ pok.

Antuna (1929.)

je cijena oglasa. Uplatu izvršiti na IBAN: HR032407000-1100365865.

DuList zadržava pravo uvrštavanja malih oglasa s portala dulist.hr

Radno mjesto: Referent skladišta Rad na neodređeno vrijeme Uvjeti: • KV/SSS građevinskog ili tehničkog smjera • Poznavanje rada na računalu • Minimalno 1 godina radnog iskustva

Opis posla: • preuzimanje robe u skladište • skladištenje i izdavanje robe iz skladišta • vođenje evidencije robe • vođenje kompletne evidencije o poslovanju skladišta uz pomoć računala • sudjelovanje u poslovima inventure

Svi zainteresirani mogu se javiti putem maila info@alfaplan.hr ili na broj telefona 0911333053.

OGLAS

za prodaju rabljenog vozila Predmet prodaje je službeno vozilo Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i to: Vrsta i marka vozila: Opel Vectra Broj sjed. mjesta: 5 Registarska oznaka i datum isteka: DU 701 DI, 13.5.2020.

God. proizvodnje: 2006.

Boja: srebrena Snaga motora u kw/vrsta goriva: 88 / diesel Radna zapremina motora u cm3: 1910 Masa praznog vozila u kg: 1503 Ukupno km: 125.500 Teh.ispravnost: ispravan Procijenjena vrijednost vozila u kn: 27.809,00 Vozilo se može pogledati radnim danom od 8 do 16 sati u prostorima Auto Dubrovnika d.d. na adresi Od Sv. Mihajla 3, Dubrovnik (radi pregleda vozila javiti se na mobitel 099 313 85 99)

Uvjeti prodaje Prodaja se obavlja po načelu ‘viđeno – kupljeno’ što isključuje sve naknadne prigovore kupaca.

Prodaja rabljenih vozila obaviti će se prikupljanjem pisanih ponuda koja osim ponuđene cijene i kontakt podataka (telefon, e-mail, i adresa) sadrži: • •

za fizičke osobe – presliku osobne iskaznice ponuditelja za pravne osobe – presliku rješenja o upisu u sudski registar, presliku osobne iskaznice osobe ovlaštene za zastupanje.

Pored ugovorene cijene kupac snosi sve ostale troškove, uključujući troškove ovjere, poreze i davanja na vozilo. Prodavatelj nije odgovoran ponuditeljima za eventualne troškove vezane uz sudjelovanje na natječaju. Ponuditelji mogu ponuditi i nižu cijenu od procijenjene. Ured državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji zaključiti će ugovor o kupoprodaji vozila s onim ponuditeljem koji ponudi najvišu cijenu. Ako dva ponuditelja ponude istu cijenu, najpovoljnija ponuda smatrat će se ona koja je ranije zaprimljena.

Kupac je obavezan zaključiti ugovor o kupoprodaji s Uredom državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji najkasnije u roku od tri dana od dana dostave obavijesti o prihvaćanju ponude.

Pisane ponude dostavljaju se poštom preporučeno, ili neposredno u pisarnicu, na adresu Ured državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Vukovarska 16, 20000 Dubrovnik, u zatvorenoj omotnici s naznakom ‘PONUDA – NE OTVARAJ’.

Otvaranje ponuda obaviti će imenovano Povjerenstvo dana 1.8.2019. godine – u 11 sati na adresi Vukovarska 16, Dubrovnik.

46 Sport KRATKA POVIJEST AMERIČKOG NOGOMETA U GRADU

Drugim mjestom u državi i petim rođendanom Sharksi završili sezonu Proslavi pete godine djelovanja kluba američkog nogometa Dubrovnik Sharks nazočili su svi članovi, obitelji članova i razni sponzori kluba, iako ih, priznaju u klubu, ne vole zvati sponzorima jer im pružaju mnogo više od financijskih sredstava. Predsjednik kluba, njegov osnivač i idejni začetnik je Marko Miletić.

— Sve je prošlo vrlo brzo. Brojali smo godine, odjednom je došla peta i nadam se da će idućih pet i deset biti jednako uspješno, ako ne i više. Počeli smo i još smo uvijek mala ‘operacija’, ali drago nam je da svake godine rastemo bez koraka nazad. Velike stvari obilježile su ovih pet godina, što uopće nismo očekivali za naš mali klub.

Dva momka su pošla igrati u Kanadu i SAD, osnovala se hrvatska reprezentacija gdje smo kao prvi ljudi ikad u američkom nogometu slušali hrvatsku himnu i to u Somboru u Srbiji, što govori o veličini ovog sporta – rekao je.

Mali početak velikog uspjeha

Zašto ime Sharksi? Dupini nisu zvučali dovoljno opasno, šaljivo nam je rekao tajnik kluba američkog nogometa Dubrovnik Sharks Lujo Matić.

Iako sam nije sa Sharksima od njihovog početka, kao član srebrne momčadi pridružio se ostalim članovima tima na proslavi pete obljetnice osnutka kluba u Lazaretima

Piše/Foto Đivo Glanz

Za tako brzo rastući klub, Sharksi su imali vrlo pritajen početak. Studentska noćna ludovanja rijetko kad su izrasla u nešto tako značajno za velik broj ljudi, ali Miletić uvjerava da su Sharksi upravo tako i počeli.

— Ovo je sve počelo kad smo bili vanka i citiram, iz jedne ‘pijane studentske ideje’ i sad, kad se to zalaufalo, vidjeli smo da je to nešto veće od nas samih i to je ono što nas drži ovdje, sve je na volonterskoj bazi.

Njegov suigrač i trenutni tajnik kluba

Sport 47

• 24. SRPNJA 2019.

LUČIĆ I ČUPIĆ NAJBRŽI Ana Lučić i Luka Čupić zauzeli su prva mjesta u petom kolu Multisport lige Dubrovnik Akvatlona. Drugo mjesto u kategoriji žena pripalo je Madi Žeravica, a

treća je bila Nela Madeško. Kod muškaraca drugi je bio Luka Đurović, a treći Željko Cota. U štafeti najbrži su bili Ratko Ćuk i Josip Paljetak.

Uskoro ćemo ući u Dubrovački savez sportova kao članovi

Hrvatskoj i šire. Glavni je problem što radimo volonterski. Kad bi nam se javilo sto ljudi mi ne bismo znali što s njima jer imamo volju, ali jednostavno nemamo ljudstvo – nastavlja Miletić.

Jedna od ideja koju klub želi provesti u bliskoj budućnosti je škola juniora, jer kako kaže Miletić djeca su ta koja sport najbolje šire, čime bi klub napravio iskorak u društvu.

Tko je sve zaslužan?

Lujo Domaćin kaže da rad isprva svakako nije bio lagan. Dijelili su terene s drugim sportovima, a čak i nešto bezazleno poput skupine djece koja je htjela igrati neki drugi sport na improviziranim terenima za trening ispočetka je predstavljala izazov Sharksima.

Ipak, početni entuzijazam koji je prerastao u strastvenu upornost itekako se isplatio. Nakon tri sezone bez većih natjecateljskih uspjeha, Sharksi su ostvarili prilično eksplozivnu godinu.

Uz nastupe članova tima za reprezentaciju, u lipnju su ‘doplivali’ do drugog mjesta u Hrvatskoj flag football ligi.

— Tri puta smo igrali za reprezentaciju, dvojica kolega i ja osobno. Smatram da je natjecati se za reprezentaciju nešto najveće što možeš napraviti u svom sportu, igrati za svoju državu i slušati svoju himnu ili kod kuće ili na stranom turniru. Osjećaj je bio i još uvijek je nevjerojatan. Prvi put kad smo izašli u kockicama, kad smo shvatili što se oko nas događa, kad je himna zasvirala, to je predivan osjećaj – ponosno je priznao Miletić.

Što dalje?

‘Morske psine’ nakon uspješnog zatvaranja sezone očekuje ljetna pauza, ali i mnogo veći planovi. Mali klub ima velike planove koji, između ostalog, uključuju veću angažiranost na lokalnoj sportskoj sceni, proširenje aktivnosti, ali i članstva kluba.

— Jedna stvar koja nam nedostaje je puni kontakt. Intenzivno se bavimo beskontaktnim natjecanjem, a u sljedećih pet godina jedan od ciljeva nam je igrati ligu i druge turnire i natjecanja. Uskoro ćemo ući u Dubrovački savez sportova kao članovi i tako ćemo

upotpuniti ono što smo planirali od početka. Imat ćemo dobre uvjete za naše igrače, dovoljan broj ljudi i financiranje što nam je iznimno bitno jer su one bile izazov od početka – ističe dalje Miletić.

Dubrovački američki nogomet

Sharksi se još uvijek susreću s poteškoćama, od kojih je i jedna ‘egzotičnost’ američkog nogometa na ovim prostorima. Popularizaciji tog sporta namjeravaju pristupiti upravo preko najmlađih igrača koji često pokazuju i najveći entuzijazam.

— Općenito u regiji, ne samo u Hrvatskoj nego i na Balkanu američki nogomet je dosta stran jer nemamo kulturu praćenja takvog sporta, poglavito jer utakmica američkog nogometa jako dugo traje. Amerikanci su s time odrasli i to im je sasvim normalno, dok mi imamo nogomet, košarku, vaterpolo i par drugih sportova. Netko je počeo s nogometom, netko s košarkom, a mi se nadamo da ćemo biti prvi koji će američki nogomet progurati u Dubrovniku,

Tri puta smo igrali za reprezentaciju

— Počelo je s idejom da se simulira utakmica američkog nogometa. Bez opreme i sudaca, samo dobra ekipa, livada i lopta. Dva takva događaja bila su dovoljna da inicijatorima utakmica pokažu kako je ovaj sport zanimljiv, koliko je tu adrenalina i uzbuđenja, koliko je potrebna timska igra i zajedništvo. Počeli su razgovori o ozbiljnijem pristupu organizaciji i vrlo brzo osnovao se klub i počeo s radom – istaknula je Anđela Matić iz Event Laba.

Bez, kako kaže prijatelja kluba, jer ih ne vole zvati sponzorima klub ne bi bio to što je danas. Obitelji članova, zaljubljenici u američki nogomet i svi oni koji su izdvojili svoje vrijeme i trud, a ne samo novac, primili su zahvalnice na subotnjoj proslavi. Poimenice bili su to Nikola Grubelić, Nino Dubretić, Krešimir Falconi, Marko Falconi, Mark Thomas, Miho i Kristijan Grkeš, Tonći Miletić, Miho i Sanja Domaćin, Mladen Kozić, Anđela i Ksenija Matić.

Klub ipak ne bi bio klub bez srebrne momčadi zlatnog sjaja, a ovogodišnji sastav koji je to srebro donio kući uključuje Lukšu Miletića, Luku Žeguru, Maroja Hausvičku, Đina Bebića, Luku Kordića, Vlaha Miljanića, Petra Šimunovića, Luku Stanišića, Maroja Zeca, Mateja Buruma, Mehmeta Morina, Luja Domaćina i Marka Miletića, uz trenere Nikolu Raguža i Ottona Rocu.

Nažalost, glavni trener Corrado Di Martino nije mogao sudjelovati proslavi.

— Teško je rezimirati posljednjih pet godina. Ako se uhvatiš nečeg, drž' se toga i dogodit će se lijepe stvari. Ovo je sport koji me je iznenadio, bio sam u folkloru 12 godina i tamo također postoji zajedništvo, ali ovdje je to na jednoj posebnoj razini. Naš glavni cilj je da nakon 50 ili 100 godina, koliko god budemo tu da možemo pogledati nazad i reći sami sebi koliko smo života promijenili i koliko smo utjecali na svoju lokalnu zajednicu i da smo nešto u svom životu napravili – zaključio je Miletić.

48 Sport

24. SRPNJA 2019. •

NOVI USPJEH JUGOVIH PLIVAČA

Nenadiću bronca na Državnom prvenstvu za kadete

Vlaho Nenadić do bronce je doplivao u utrci na 200 m leđno

Plivač Juga Vlaho Nenadić osvojio je brončanu medalju na Državnom prvenstvu za kadete u plivanju.

Nenadić je do bronce isplivao u utrci 200 m leđno. Prvenstvo se održavalo proteklog vikenda u Zagrebu, a pravo natjecanja imali su samo plivači s ispunjenom normom. Plivački klub Jug predstavljali su uz Nenadića i Juraj Barčot, Roko Zvone i Marko Tevšić, a nastupali su pod vodstvom trenerice Matiane Staničić.

Uz brončanu medalju, Nenadić je bio četvrti u disciplini 100 leđno, šesti na 400 slobodno, sedmi na 800 slobodno, te 13. na 100 slobodno. Ono što posebno treba istaknuti je da je Vlaho na ovom natjecanju plivao u konkurenciji godinu dana starijih plivača te će se i iduće godini natjecati u kadetskom uzrastu. Također, Vlaho je jedini Jugaš koji se ove sezone okitio medaljom s

kadetskog Prvenstva Hrvatske računajući zimsko i ljetno prvenstvo.

Juraj Barčot bio je šesti na 100 prsno, sedmi na 400 slobodno, deveti na 200 slobodno, deseti na 200 prsno te 12. na 100 slobodno. Roko Zvone bio je deveti na 400 slobodno, 100 delfin i 400 mješovito, deseti na 200 mješovito te 13. na 200 delfin. Marko Tevšić bio je 28. na 200 prsno, 29. na 100 slobodno, te 34. na 100 prsno. I Roko i Marko su također ove godine tek ulazno godište kadeta te će se i dogodine natjecati u istom uzrastu. Jugove štafete 4x100 slobodno i 4x100 mješovito u sastavu Nenadić, Tevšić, Zvone, Barčot zauzele su peta mjesta. U muškoj konkurenciji Jugovi plivači zauzeli su visoko 5. mjesto u konkurenciji 31 kluba. U ukupnom ekipnom poretku računajući i muške i ženske Jug se plasirao na 10. mjesto u konkurenciji 31 kluba.

PORAZ NA KRAJU

Jugaši četvrti na Kupu Hrvatske U utakmici za treće mjesto vaterpolisti Mladosti bili su bolji od dubrovačkih vaterpolista, koji su tako završili natjecanje s četvrtim mjestom

Mlađi kadeti Vaterpolskog kluba Jug Croatia osiguranje porazom su završili nastup na završnici Kupa Hrvatske. Momčad Željka Vukčevića u borbi za treće mjesto porazio je Hrvatski akademski vaterpolski klub Mladost rezultatom 11:17 (3:5, 1:2, 2:7, 5:3).

Plasman među osam najboljih Jugaši su izborili pobjedom nad KPK

U utakmici za treće mjesto za VK Jug Co nastupili su Luka Ljepava, Petar Kulaš (1), Ante Jerković, Ivano Vlahović (2), Nikola Bjelopera (1), Luka Čurlin, Božo Brajović, Pero Perak, Marko Glavinić (6), Stjepan Brajović, Bruno Đuho (1), Ivor Miljan Popović, Nikola Balić i Niko Đerek.

Natjecanje se održavalo od četvrtka do nedjelje na Šalati, a Jugaši su plasman među osam najboljih momčadi izborili pobjedom nad Korčulanskim plivačkim klubom. Na zimskom finalnom turniru Prvenstva Hrvatske Jug je

poražen u finalu od riječkog Primorja.

Finale Kupa Hrvatske izmaknulo je mladim vaterolistima u utakmici protiv riječkog Primorja koji je slavio s 14:9.

Sport 49

• 24. SRPNJA 2019.

OLIMPIJSKI FESTIVAL ZA MLADE

Dubrovački košarkaši na natjecanju u Bakuu Natjecanje traje do 27. srpnja

U glavni grad Azerbajđana otputovali su članovi KK Dubrovnik, šef struke Darko Kunce i mladi košarkaši Jakov Vujičić i Luka Kriste Šef struke Košarkaškog kluba Dubrovnik Darko Kunce s još dva igrača ovog dubrovačkog kluba

otputovali su u Baku, glavni grad Azerbajđana gdje se održava 15. ljetni Olimpijski festival za mlade – European

Youth Olympic Festival. Naša je reprezentacija predvođena instruktorom HKS-a Darkom Kuncem, a na popisu igrača su i dubrovački košarkaši Jakov Vujičić i Luka Kriste.

Riječ je o najvećem multisportskom događaju za mlade u Europi, a u organizaciji je Međunarodnog olimpijskog odbora. Razvija se olimpijska zastava, a poštuju se i sve olimpijske tradicije, uključujući i olimpijski plamen. Ljetno izdanje EYOF-a na rasporedu je svake dvije godine, a sudjeluju sportaši od 14 do 18 godina. U košarci se pak radi o generaciji petnaestogodišnjaka i šesnaestogodišnjaka. Na ovogodišnjem izdanju Olimpijskog festivala za mlade sportska natjecanja će trajati od do 27. srpnja. Igrači koji su otputovali u Baku su Jakov Vujičić, Domagoj Horvat, Dominik Vujanović, Mihael Tomić, Frane Antić, Franko Jurić, Luka Kujundžić, Luka Kriste, Matija Volčanšek, Krševan Klarica, Matej Markić i Lovro Prkačin. Treneri su uz Kuncu Marko Mandić i Luka Pešut.

Izvor i foto: Hrvatski košarkaški savez

POVRATNIČKI NASTUP

Anđela Violić srebrna u Pragu Efektnim ipponom protiv Ruskinje Aleksandre Askarove Violić je osigrala svoje prvo finale na EJU juniorskom touru u karijeri Dubrovkinja Anđela Violić, članica Judo kluba Dubrovnik 1966, ostvarila je sjajan povratnički nastup u Pragu, gdje se tijekom vikenda održavao Europski juniorski kup. Anđela je

U Prag je devet mjesto osvojio Josip Bulić iz JK Dubrovnik 1966

u kategoriji i do 70 kilograma osvojila srebrnu medalju.

Natjecanje je započela pobjedom protiv Njemice Mareike Reddig. S dva wazarija dominantno prolazi u četvrt završnicu. Iako je kroz cijelu borbu s austrijskom predstavnicom AnnomLennom Schuchter Violić bila dominantnija (2 kazne za Schuchter), borba je ipak otišla u golden score. Nakon 19 sekundi golden scorea Anđela baca wazari i prolazi u polufinale. Tamo efektnim ipponom protiv Ruskinje Aleksandre Askarove osigurava svoje prvo finale na EJU juniorskom touru u karijeri.

Tamo je od nje u ovom trenutku bila

spremnija (ippon) Slovenka Metka Lobnik. Ovo je bio sjajan povratnički nastup za Violić, koja je na medalju s europskih turnira čekala od lipnja 2018. godine i srebra sa seniorskog Europskog kupa u Beogradu.

EJU juniorski kup u Pragu ove je godine okupio 471 judoku iz 39 država.

U ovako brojnoj konkurenciji Hrvatska je imala devet natjecatelja.

Vrlo dobar nastup zabilježio je i Josip Bulić u kategoriji do 90 kilograma. Član JK Dubrovnik 1966 ostvario je tri pobjede u pet borbi i tako zauzeo plasman devetog mjesta.

Izvor: judo.hr

50 Sport

24. SRPNJA 2019. •

PRVENSTVO DUBROVAČKIH KUPALIŠTA U VATERPOLU STARTA U PLATU

FUN H2O i Daksa otvaraju Divlju ligu

Spremni smo! Kolorini poručujemo da ne preši, neka dođe na početak treće četvrtine kako bi mi do tada uspjeli postići barem dva pogotka’ – poručila je ekipa Lukovice

Pod budnim okom dum Marina održan je prošlog petka ždrijeb 36. Divlje lige. Kuglice su izvlačili župan Nikola Dobroslavić, zamjenica gradonačelnika Jelka Tepšić, predsjednik Gradskog vijeća Marko Potrebica, Jugov trener Vjekoslav Kobešćak, vaterpolist Paulo Obradović i ispred Igara Maro Milković.

Prvu kuglicu izvukao je župan i to s imenom ekipe Fun H2O, a potom su izvučeni Daksa, Batahovina, Lozica.

Kobešćak je potom izvukao svoju ekipu, Pasjaču Popovići, a Sovrnja Doli, za koju igra Marko Potrebica, upala je posljednja u kvalifikacijsku skupinu ‘A’.

To Potrebici i nije baš dobro sjelo pa je negodovao.

— Osjetili smo da predsjednik Gradskog vijeća neće moći izdržati više do dvije utakmice pa smo se potrudili da

se ne umori ovo ljeto. Ima važnijeg posla – odgovorio mu je organizator Divlje lige Tonči Vlašić.

‘Čuda su rijetka’

Inače, Potrebica na ovom prvenstvu sudjeluje od 1997. godine. Kako su prošli na ždrijebu prokomentirao je riječima: — Čini mi se da nas, otkad sudjelujem u ždrijebu, vazda surgam u neku grupu đe nećemo pasati. S obzirom da je Malta jučer dobila Hajduka onda ćemo i mi dobiti Pasjaču. Vidit ćemo, sport je sport – rekao je Potrebica. I na to je uslijedio odgovor Tončija Vlašića: ‘Vjeko kaže da su čuda rijetka i da je dovoljno jedno’.

— Lijepa je ovo tradicija i sjajna prilika za druženje. Bude mi žao ako rano ispadnemo, ali koliko treniramo dobro

Sport 51

• 24. SRPNJA 2019.

SVJETSKO PRVENSTVO U VATERPOLU

Barakude u polufinalu sa Španjolcima!

Ona četiri ‘sigurna’ sastava koja su trebala proći završila su u A skupini. Jedan će nažalost ovo ljeto ostati bez glavnog turnira

da se ne utopimo – rekao je kroz smijeh Potrebica.

Dubrovačko-neretvanska županija već godinama potpomaže prvenstvo dubrovačkih kupališta u vaterpolu, ali i revijalno sudjeluje pred samu završnicu u Portu.

— Sudjelujemo, pratimo, pomažemo.

Ponosan sam da smo prije nekoliko godina i presudno pomogli da se Divlja liga održi. Bio je, naime, nesporazum između tadašnje vlasti i organizatora te smo ‘uskočili’ i drago mi je da smo to i mogli jer je Divlja liga kultno i jedinstveno natjecanje. Treba imati puno amaterskih ekipa i dobru organizaciju. Sjajno je da Dubrovnik i naša županija imaju jedno ovakvo natjecanje – rekao je župan Dobroslavić.

Glavni turnir 6. kolovoza

Proslavljeni dubrovački vaterpolist Paulo Obradović pohvalio je ovo natjecanje.

— Skupiti 20 ekipa na jednom sportskom natjecanju je pohvalno. Nadam se da su svi zadovoljni s izvlačenjem i da će Divlja liga biti zanimljiva kao i svake godine dosad – ističe Obradović.

Inače, devet ekipa će iz kvalifikacija proći u glavni turnir koji počinje 6. kolovoza, tri iz svake kvalifikacijske skupine.

— Ona četiri ‘sigurna’ sastava koja su trebala proći završila su u A skupini.

Jedan će nažalost ovo ljeto ostati bez glavnog turnira – objasnio je Vlašić što

RASPORED UTAKMICA 1. kolo kvalifikacija, srijeda, 24. srpnja, Plat:

16.20 sati: FUN H2O Mlini – Daksa 17.10 sati: Lozica – Pasjača Popovići 18 sati: Soderini Orašac – Palace 18.50 sati: Lukovica – Kolorina

Na ždrijebu je bilo i negodovanja

nam je to danas ‘smiksao’ ždrijeb kraj dum Marina.

Kvalifikacije počinju u srijedu, 24. srpnja i to u Platu, iako Lukovica ove godine nije prijavila teren. No, bilo je upitno hoće li se uspjeti organizirati jer im je nedostajala jedna bara. U ponedjeljak je pak odjeknula vijest – Lukovica je uspjela.

Nakon dva dana ‘zovi ovog, zovi onog’ te traženja tko će im posudit jednu baru, pišu iz organizacije Divlje lige, uspjelo se sve posložiti te je poslalna poruka iz Plata: ‘Uspjeli smo, bacamo teren, imamo i drugu baru.

Spremni smo! Kolorini poručujemo da ne preši, neka dođe na početak treće četvrtine kako bi mi do tada uspjeli postići barem dva pogotka’.

Hrvatski vaterpolisti plasirali su se u polufinale Svjetskog prvenstva u južnokorejskom Gwangjuu svladavši u četvrtfinalu Njemačku s 10–8 (1–2, 3–1, 3–3, 3–2).

Barakude brane naslov svjetskog prvaka, a u polufinalu će igrati sa Španjolskom, koja je s 12:9 izbacila Srbiju.

— Najbitnije je to da se utakmica izvukla. No nismo igrali onako kako možemo. Iako ne mogu reći loše. To je uvjetovano težinom utakmice i snagom protivnika. Rekao sam da Njemačka nije bezazlena reprezentacija.

Strašno mi je drago da se pojavljuje jedna ovakva reprezentacija, zbog svjetskog vaterpola. Komplimenti Nijemcima. Bili su u utakmici do samog kraja. Mi smo počeli lošije, no onda smo pokazali ono što smo htjeli i došli na 7:3, međutim nakon toga smo primili nekoliko neopreznih golova. To si ne smijemo dozvoliti. No, drago mi je da utakmica bila ovakva. Izuzetno dobro po nas da smo odigrali jednu ovako stresnu utakmicu. Naš prvi i osnovni cilj ovdje je ostvaren, borba za medalju. Sljedeći cilj je najvažniji, ulazak u finale, vađenje vize za Tokio i pokušaj obrane zlata. Sve to znamo od prvog dana, po to smo ovdje došli.

Vjerujem da imamo snage to i ostvariti – rekao je izbornik Tucak.

Među Barakudama najviše zgoditaka upisao je Joković s tri postignuta pogotka, potom Vukičević i Bušlje po dva, te Šetka, Vrlić i Benić po jedan.

Marko Bijač obranio je šest napada na svoj gol.

— Normalno je da smo u utakmicu ušli nervozno, ova je utakmica puno nosila, u slučaju poraza praktički bi išli kući. Očekivali smo ovakvu utakmicu, no stvarno je bila teška. Nema odmora, sutra odmah počinjemo s pripremom za Španjolsku. Možda i bolje da smo sada odigrali jednu ovako tešku utakmicu, jer do sada smo sve odradili bez većih problema. Mislim da je ovo dobra uvertira za polufinale – komentirao je Benić.

Barakude sa Španjolcima u četvrtak, 25. srpnja igraju prvu polufinalnu utakmicu dana u 17 sati po korejskom vremenu, dok će ih se u domovini moći pratiti u 10 sati u izravnom televizijskom prijenosu na HRT2.

52 DuList IN

Nea, Toni, Antonio i Bruno paze na vas u ‘oazi mira’ VOLONTERI CRVENOG KRIŽA NA LOKRUMU

Odmah po iskrcaju lako je uočiti prvu postaju spasitelja Crvenog Križa. U hladu s kanoćalom u rukama i s osmijehom na licu dočekao nas je 21-godišnji Toni Crnjak. Na Lokrumu već drugu godinu radi kao spasitelj Piše/Foto Hrvoje Curić

Najčešće interveniramo zbog opekotina od vlasulja na Mrtvom moru

Nema ljep še ‘oaze mira’ od Lokruma na kojem mnogi naši sugrađani traže spas od vrućina i ljetne vreve.

Iako je broj posjetitelja Dubrovnika iz godine u godinu veći, unatoč velikoj popularnosti, na ovom otoku ipak nije velika gužva. Brodovi od ranih jutarnjih sati dolaze ‘nakrcani’ turistima, no već tijekom kratke šetnje rezervatom dolazimo do zaključka kako je idealan za pronaći svoj kutak mira. No taj mir ponekad prekinu i nezgode koje se događaju, a tada na scenu stupaju hrabri volonteri i spasitelji Crvenog Križa

koji nesebično paze da vaš odmor na Lokrumu prođe bez problema čak i kada se dogodi nešto loše.

Pod budnim okom

Odmah po iskrcaju lako je uočiti prvu postaju spasitelja Crvenog Križa. U hladu s kanoćalom u ruci i s osmijehom na licu dočekao nas je 21-godišnji Toni Crnjak, volonter Crvenog križa.

Dvije godine za redom spasitelj je na Lokrumu i to je, govori nam, nešto što voli raditi.

— Ovo je zanimljiv posao, rekao bih

nekada i zabavan i uživam ga raditi, ali to ne znači da se smijete skroz opustiti. Vi se ipak brinete za tuđu sigurnost i zdravlje tako da uvijek treba imati ‘budno oko’ i paziti na situaciju.

To je pogotovo slučaj na Lokrumu gdje znamo imati i po 30 ili 40 intervencija dnevno. Najčešći slučajevi su posjekotne i opekotine, ali dogode se i lomovi. U takvim slučajevima smo u kontaktu i s vatrogascima i čuvarima prirode pa se lako iskoordiniramo za sve što treba napraviti ukoliko nekome treba pomoći – priča nam Crnjak.

U njegovoj odluci da postane spasitelj, najveću ulogu imali su Živko Šimunović, ravnatelj Crvenog križa Dubrovnik, koji ga je uputio na tečaj za spasitelja te naš proslavljeni paraolimpijac Mihovil Španja koji ga je obučavao.

DuList IN 53

• 24. SRPNJA 2019.

AUSTRALSKI TENISAČ UŽIVA U LJEPOTAMA LOPUDA Patrick Rafter uživa na Lopudu. Njegovim posjetom pohvalili su se na društvenim mrežama iz restorana Dubrovnik na ovom elafitskom otoku. Rafter je hrvatskoj javnosti posebno zanimljiv po nezaboravnom

finalu Wimbledona s Goranom Ivaniševićem.

Na teniskom terenu susreli su se ponovno prije nekoliko dana, točnije 17. srpnja te su jubilarnom 30. izdanju Plava Laguna Croatia Opena odigrali ekshibicijski meč. Njime su obilježili finale Wimbledona iz 2001. godine.

— Sviđa mi se raditi ovaj posao, no nije uvijek lako. Radimo u smjenama po 8 sati i najčešće smo sami na ovim postajama. Zanimljivo je kako nam često prilaze domaći, stariji građani koji nas redovno pitaju imamo li tlakomjer ili mjerimo li šećer – kroz osmjeh nastavlja Crnjak.

Napokon imamo dovoljan broj spasitelja, rekao nam je, što atmosferu u tom poslu čini dosta mirnijom.

Opasnost od vlasulja

Pozdravili smo ga i krenuli prema drugoj spasilačkoj postaji, koja se nalazi poviše Mrtvog mora.

— Počeo sam raditi kao spasitelj na plaži jednoga hotela, a od ove godine radim na Lokrumu. Iskreno, raditi ovdje je neizmjerno ljepše nego u nekom hotelu. Do sada sam imao samo jednu ozbiljniju intervenciju.

Ona, srećom, nije bila na Lokrumu već kod hotela, kada se čovjek kupao unatoč podignutoj crvenoj zastavici.

Ovdje, srećom, nisam imao ozbiljnijih intervencija, a najčešće je riječ o opekotinama od vlasulja u Mrtvom moru – ispričao nam je Antonio Butigan, devetnaestogodišnji spasitelj i naš drugi sugovornik. Butigan budno prati sve kupače koji nerijetko, upravo zbog nepažnje, imaju problema s vlasuljama i ježevima.

— Naši gosti su uvijek ugodno iznenađeni kada nas vide. Simbol Crvenog Križa je univerzalno poznat i uglavnom pristojno prilaze jer ih zanima čime se bavimo i kako im možemo pomoći ako se nešto dogodi. Nikada nisam imao problema s gostima. Oni se nekada prepadnu, pogotovo zbog vlasulja, jer ne znaju o čemu se radi pa je najvažnije smiriti ih i objasniti im da će sve biti uredu. Najveći problem je jedino kada se mala djeca ili bebe opeku jer opekotina tada pokriva veliki dio kože.

Srećom, ubod vlasulje je rijetko skroz opasan pa je najbitnije smiriti osobu i uputiti je u brigu o opekotini – nastavlja Butigan.

Ispričao nam je naš mladi sugovornik i kako je došao do toga da radi kao spasitelj. Naime, ljubav prema moru i plivanju gaji cijeli život. Kada ih je na bazenu Mihovil Španja upoznao s ovim poslom, on i njegovi prijatelji odlučili su položiti tečaj.

— Nije tečaj baš jednostavan kako ljudi misle. Treba se dobro fizički pripremiti za to. Osobno mi je najteže bilo plivanje dvije nautičke milje, oko

4 kilometra u jednom komadu. To je dva sata plivanja u moru u četvrtom mjesecu. Drago mi je što sam se odlučio za taj korak jer stvarno volim raditi ovaj posao – zaključuje Butigan.

Stijene (ni)su za svakog

Nakon postaje poviše Mrtvog mora ostala je još jedna, ona poviše kupališta Bijele stijene. Tamo su nas dočekali Nea Sarić i Bruno Tomović. Tomović je spasitelj na trećoj postaji, dok je Sarić volonterka Crvenog Križa koja patrolira otokom.

— Starno volim pomagati ljudima i biti na svježem zraku, tako da je odluka bila vrlo jednostavna. Ne mislim da bih mogao sjedati u nekom uredu. Lokrum je mirno mjesto, no ipak smo na otoku i ‘odsječeni’ smo od Grada. To znači da puno toga ovisi o našoj organizaciji i komunikaciji s drugim službama kako bi uspjeli riješiti svaku situaciju koja nam se može dogoditi – priča nam Tomović.

Tvrdi kako je zbog broja intervencija komunikacija s vatrogascima i hitnom pomoći od neizmjerne važnosti jer oni su ti koji osiguravaju prijevoz spasitelja i unesrećenih.

— Znalo se tu svega dogoditi; od lomova ruku i nogu, do posjekotina glave. Najbitnije je uvijek održati hladnu glavu kada adrenalin skoči.

Baš nedavno smo imali situaciju gdje se mladi gost jednostavno ‘srušio’. On je, naime, bio vani večer prije i nije spavao preko 24 sata. Kada je došao ovdje na kupanje, došlo mu je slabo.

Srećom, brzo smo ga uočili i nije mu ništa ozbiljno bilo. Nije to nimalo čudno, često naši gosti precijene svoje sposobnosti pa se porežu na stijenama

Zanimljivo je kako nam često prilaze domaći, stariji građani koji nas redovno pitaju imamo li tlakomjer ili mjerimo li šećer

ili ozlijede skačući u more – zaključuje Tomović.

U njegovom društvu bila je i mlada Nea Sarić. Ona je volonterka Crvenog Križa koja s opremom za prvu pomoć patrolira otokom. Već dvije godine na Lokrumu pazi na sigurnost posjetitelja.

— Ovdje je vrlo bitno biti opušten.

Moj posao je patrolirati otokom i paziti je li se tko od posjetitelja ozlijedio ili treba li mu pomoć. Osobno se najčešće suočavam s posjekotinama i ogrebotinama, ali nije čudno da nekim posjetiteljima pozli pogotovo zbog jakog sunca. No nemojte misliti ni da je lako, jer na Lokrumu stvarno bude dosta intervencija. Moram paziti kada idem na intervenciju jer se ljudi lako uspaniče kada vide nekog u uniformi kako trči s opremom – priča nam Sarić.

U svojoj patroli ona obilazi postaje Crvenog križa i cijelo je vrijeme u kontaktu sa spasiteljima, za koje ima samo riječi hvale. Kaže kako voli svoj posao jer je neopisiv osjećaj kada pomognete nekome u nevolji. Ostavili smo našu vrijednu volonterku i spasitelje da nastave sa svojim dužnostima, a mi smo se uputili na brod znajući da smo u slučaju da se nešto dogodi, u dobrim rukama.

54 DuList IN

24. SRPNJA 2019. •

URBAN&4 I DETOUR

Pop rock kombinacija ‘prodrmala’ Solitudo

Čest gost u Dubrovniku i višestruko priznati umjetnik, Damir Urban glazbena je zvijezda koju nije trebalo posebno najavljivati. On je glazbenik i umjetnik koji se izražava prvenstveno kroz glazbu, no i kroz glumu i slikarstvo. Njegova glazba i karizma privlači slušatelje sasvim različitih profila, a koncerti Urbana i Četvorke su ‘umjetnost u malom’ Piše/Foto Hrvoje Curić

Svako pojavljivanje svestranog Damira Urbana i njegove Četvorke u Dubrovniku redovito izaziva veliki interes pa tako ni ova godina nije izuzetak. Ovog puta na pozornici u kampu Solitudo pridružila im se i pop senzacija Detour.

Lagani početak

Pozornicu su prvu preuzeli iskusni glazbenici pop senzacije grupe Detour.

Bend je to koji je jedna od najpopularnijih pop grupa u Hrvatskoj i njihov stil glazbe prepoznatljiv je među poklonicima kvalitetnog, suvremenog, pop

zvuka, bržeg i plesnijeg ritma. Početak 2019. godine donosi im mnoga priznanja gdje s aktualnim albumom ‘TourDetour’ na novinarskoj glazbenoj nagradi ‘Rock&Off’ odnose nagradu u ‘Pop&Off’ kategoriji. Također su na glazbenoj nagradi Porin pobijedili u kategorijama

DuList IN 55

• 24. SRPNJA 2019.

Fantastični live koncerti na kojima publika uvijek željno iščekuje nove Urbanove glazbene uratke dokaz su veličine tog karizmatičnog glazbenika

za Pop album godine i Najbolja izvedba grupe s vokalom. Posjetitelji su tako imali prilike čuti brojne hitove poput pjesama ‘Plešem sama’, ‘Bez Tebe’, ‘Snijeg’, ‘Zaljubila Sam Se’ i brojne druge.

Većinski ženska publika spremno je u glas pjevala svaki stih ove pop senzacije.

Svestrani umjetnik

Nakon ‘laganijih’ tonova Detoura nakon kratke pauze pozornicu je preuzeo Damir Urban sa svojom vjernom četvorkom. Čest gost u Dubrovniku i

višestruko priznati umjetnik, Damir Urban glazbena je zvijezda koju nije trebalo posebno najavljivati. On je glazbenik i umjetnik koji se izražava prvenstveno kroz glazbu, no i kroz glumu i slikarstvo. Njegova glazba i karizma privlači slušatelje sasvim različitih profila, a koncerti Urbana i Četvorke su ‘umjetnost u malom’. Već dobro poznate pjesme poput ‘Mjesto za mene’, ‘Mala truba’, ‘Astronaut’ publika pjeva u glas s bendom, a koncerti redovito završavaju ovacijama. Višestruki je dobitnik

Detour je jedna od najpopularnijih pop grupa u Hrvatskoj

nagrade Porin: u kategoriji najbolje vokalne suradnje za pjesmu ‘S dlana Boga pala si’ koju izvodi s riječkim sastavom ‘En Face’ 1996. i u kategorijama album godine, najbolji album alternativne rock glazbe i produkcija godine za album ‘Žena dijete’. Isti album nagrađen je sa šest rock nagrada Crni mačak. Fantastični live koncerti na kojima publika uvijek željno iščekuje nove Urbanove glazbene uratke dokaz su veličine tog karizmatičnog glazbenika, a koncert u Solitudu nije bio iznimka.

56 DuList IN

24. SRPNJA 2019. •

NOVI SINGL DUBROVAČKOG KANTAUTORA

‘100lica’ Vedrana Ljubenka

se slegne glazba koja bi na pravi način opisala prevrtljivost. Zato sam i kombinirao neobične promjene u tempu i tonalitetu. Cilj je bio postići strukturu pjesme koja se rijetko viđa a opet da refren upada u uho i da kombinacija više žanrova otvori prostor prema nečemu novom – rekao je Ljubenko.

Kao super junak prošetao se Tkalčom

Pokušao sam kroz tekst povezati termine 100lica i stolica, tako da ‘stolica’ simbolizira nešto sigurno i pouzdano, a termin ‘100lica’ ljude koji da su životinje bi imali sposobnost mimikrije Najnoviji singl ‘100lica’ dubrovačkog glazbenika Vedrana Ljubenka dobio je i svoj video uradak.

Posrijedi je pjesma s kojom se Dubrovčanin, kako sam kaže, približio zaključivanju svoje albumske priče. Ona

govori o ljudima koji nemaju hrabrosti biti onakvi kakvi jesu da bi došli do ciljeva nego samo glumataju kroz život da bi sakrili svoje nesigurnosti i došli lakšim putem do onoga što žele.

– Pokušao sam kroz tekst povezati termine 100lica i stolica, tako da ‘stolica’ simbolizira nešto sigurno i pouzdano, a termin ‘100lica’ ljude koji da su životinje bi imali sposobnost mimikrije.

Prvo je nastao tekst, a zatim glazba.

Pošto su riječi same po sebi već bile kompleksne trebalo je vremena dok

Pjesmu je snimio uz pomoć producenta i prijatelja Vinka Mihića koji je na neki način omekšao i uljepšao cijelu konstrukciju.

– Vinko je osim mixa i mastera pjesme nasnimio i bubnjeve, a ja ostatak aranžmana. Za spot sniman mobitelom uz 4K rezoluciju odgovoran je Mahkey, inače moj dobar prijatelj Kapetanović.

Scenarij sam naspisao sam i u kombinaciji s Mahkeyom improvizirao s maskom po cijelom Zagrebu. Montažom je cijelu priču unaprijedio Chempo.

Imao sam strašan osjećaj adrenalina glumeći ‘superjunaka’ koji se šeta Tkalčićevom ulicom usred bijela dana među ljudima. Maska kao i cijeli spot predstavlja ‘trollanje’ svega što je uobičajeno i provjereno – zaključuje pjevač.

Posrijedi je pjesma s kojom se približio zaključivanju svog albuma

DuList IN 57

• 24. SRPNJA 2019.

LJETO VELIKUH RADOSTI

Andrea Zvono u iščekivanju curice proslavila peti rođendan butika Iako bi trebala uskoro roditi, Zvono je povodom velike obljetnice ipak organizirala druženje s prijateljicama i klijenticama uz kolače i kavu

Foto Andrea Zvono Privatna Arhiva/ Sonja Dvornik

Za sve je kupce povodom petog rođendana pripremila pogodnosti koje traju do kraja mjeseca Poznata dubrovačka modna dizajnerica Andrea Zvono proslavila je peti rođendan svoga butika. Iako bi trebala uskoro roditi, Zvono je povodom velike obljetnice ipak organizirala druženje s prijateljicama i klijenticama uz kolače i kavu. Velika modna revija ove je godine tako izostala, no dizajnerica je za sezonu pripremila nove haljine.

— Samo dan ranije s mojom sam dragom prijateljicom Adrianom imala snimanje. Sa mnom je inače

od samih početaka te surađujemo odlično, poslovno i privatno – rekla nam je buduća mama kojoj je termin početkom kolovoza. Zajedno sa svojim mužem, kako otkriva, očekuje djevojčicu.

Zvono već deset godina djeluje na hrvatskoj modnoj sceni. Njene klijentice najviše traže haljine ‘većinom jednobojne koje najveću pažnju imaju na područje oko ramena’, kaže nam dizajnerica. Popularne cvjetne haljine su

i dalje tražene, i izvan granica Lijepe naše, kao i male haljine za djevojčice.

Podsjetila je i da je televizijska voditeljica Jelena Lesić na Splitskom festivalu nosila njenu lepršavu haljinu boje fuksije, dok se pjevačica Lana Jurčević na Instagramu pohvalila smaragdnom haljinom, također s njenim potpisom.

— Sretna sam jer super radimo i što iz godine u godinu sve više napredujemo.

Zahvalna sam svima na povjerenju koje mi pružaju ovoliko godina – ističe Zvono. Inače, za sve je kupce povodom petog rođendana pripremila pogodnosti koje traju do kraja mjeseca. • MP

Zajedno sa svojim mužem, kako otkriva, očekuje djevojčicu

58 DuList IN

24. SRPNJA 2019. •

Špica

ŠETNJA GRADOM

Đir Stradunom b SVAKA JE U SVOM ‘FILMU’

1.

2.

Nakon kratkog osvježenja izgleda da se ljeto vratilo u punom sjaju. Visoke temperature i sparina nisu ni najmanje omele brojne goste i domaću čeljad koji su prođirali Stradunom.

Bilo je tu mladih i starih, a u našoj smo šetnji primijetili kako je najviše bilo djevojaka. Tako su brojne ljepotice spremno pozirale za fotografije ali i neumorno šetale ‘najljepšom ulicom na svijetu’

3.

4.

DuList IN 59

• 24. SRPNJA 2019.

NOĆ MONTOVJERNE Gradski kotar Montovjerna, uz pokroviteljstvo Grada Dubrovnika i Turističke zajednice grada Dubrovnika, prvi put organizira manifestaciju ‘Noć

Montovjerne’! Manifestacija će se održati u naselju Čokolino, 27. srpnja 2019. s početkom u 20 sati, a sve prisutne će zabavljati poznata grupa Colonia i Emerson De Souza Cruz. Sami

događaj je humanitarnog karaktera te će u svrhu prikupljana sredstava biti organizirana i nagradna igra.

bez imalo bave

7.

U našoj smo šetnji primijetili kako je najviše bilo mladih djevojaka

5.

6.

8.

1. Jednostavan outfit za vruće ljetne dane 2. Kratka bijela haljina najbolja je za svakodnevne šetnje 3. Mlada dama ne boji se pokazati svoje atribute 4. Zanimljiva poruka naše gošće vrlo je jasna 5. Fotografije su najbolje uspomene na naš Grad 6. U paru je sve lakše pa i šetnja Stradunom 7. Nekada je najteže uhvatiti ‘pravi’ kadar 8. I u Gradu malom poput Dubrovnika lako se nekada i izgubiti 9. I najmanji hlad dobar je za odmor od nesnosno visokih temperatura 10. Tko ima zaljubljeniji pogled? Ona u njega ili pas u marendu?

9.

10.

60 DuList IN

24. SRPNJA 2019. •

Horoskop ŠTO JE ZAPISANO U ZVIJEZDAMA

Škorpioni, ljubavna svakodnevnica jedan dan će vam se činiti kao iz bajke, a već drugi će vam izgledati dosadno. Rakovi, sazrela vam je ideja o poslu za koji se treba potruditi, no vi ste potpuno predani i spremni ići u to Ovan 21.3.– 20.4.

Lav 23.7.– 22.8.

Strijelac 22.11.– 21.12.

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

Vaš zanimljiv ljubavni period potrajat će kroz cijeli ovaj tjedan. Pred vama su iskustva koja će zasigurno obogatiti vaš privatni život. Većinu idućih dana najradije ćete plandovati. Mnogi će biti na godišnjem odmoru.

Pojavit će se novo svijetlo na vašem ljubavnom nebu. Ovo ste dugo čekali i nećete moći povjerovati da vam se otvaraju nove ljubavne prilike. Volite vidjeti konkretne rezultate, a upravo će se oni početi pojaviti ovih dana.

Nije loše pričati, ali nemojte pričati previše jer bi cijeloj stvari mogli oduzeti na spontanosti. Pustite neka se vaša ljubavna priča razvija prirodno. Činit će vam se da je sve u rukama drugih. Vjerojatno ste u pravu.

Bik 21.4.– 21.5.

Djevica 23.8.– 22.9.

Jarac 22.12.– 20.1.

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

Ono što zamislite u ljubavi bit će jače od stvarnosti, premda ni stvarnost neće biti loša. Neki će zato radije živjeti u mašti gledajući ljubavne filmove ili sanjareći.

Na dnevni red dolaze nedovršene stvari iz prošlosti. Neke od istih u vama će izazivati emocije.

Zajedno s voljenom osobom prolazit ćete zanimljiva iskustva u kojim će obje strane otkrivati ponešto novo. Vjerojatno ćete se zateći u situaciji kad će se najozbiljnije mjeriti vaša postignuća.

Pokrenut ćete neke stvari koje neće odmah dati rezultate.

Šarm i energičnost bit će vaši aduti za uspješno zavođenje osoba suprotnog spola. Ponekad ćete za druge biti neuhvatljivi. Nađite u sebi snage da postavite bolje kriterije u poslu i da obavite ono što morate obaviti. Ne postavljajte si sada letvicu previsoko.

Blizanci 22.5.– 21.6.

Vaga 23.9.– 22.10.

Vodenjak 21.1.– 18.2.

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

Manjak interesa za ljubav rezultat je vaše sumnjičavosti. Sami ćete sebi stavljati prepreke za ljubav premda us objektivne okolnosti dobre. Snaga i uvjerljivost kojom ćete zračiti omogućit će vam da utječete na druge.

Povremeno će vam se činiti da stvari idu sporije nego što biste vi željeli.

Vaša strast ovih je dana probuđena i zahtijeva više ljubavne akcije. Neki poslovni problemi konačno će ostati iza vas.

Činit će vam se da vam svako malo ljubav izmiče iz ruku. To će vas živcirati i rastužiti. Trebate shvatiti da nije sve u vašem nastupu, nego da i druga strana ima neka svoja prava. Dopustite sebi da se potpuno opustite.

Rak 22.6.– 22.7.

Škorpion 23.10.– 21.11.

Ribe 19.2.– 20.3.

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

ljubav posao zdravlje

Svaki trenutak osjećat ćete svoju snagu bilo da se suočavate s ljepotom, izazovom zavođenja ili pak, s problemom.

Sazrela vam je ideja o poslu za koji se treba potruditi, no vi ste potpuno predani i spremni ići u to.

Ljubavna svakodnevnica jedan dan će vam se činiti kao iz bajke, a već drugi će vam izgledati dosadno. Zaposleni u pedagoškim, estradnim i sportskim djelatnostima moći će u bavljenju svojim poslom doći do izražaja više nego inače.

Kombinirat ćete diskreciju i nastupe.

Tako ćete jedan dan živjeti poput krotke osobe vezane za svoj dom i vrline, dok ćete već drugi dan biti prava zvijezda noći na nekom od zanimljivih tuluma. Puni ste samopouzdanja.

DuList IN 61

• 24. SRPNJA 2019.

SLUŠNI APARAT

Daisy Jones & The Six

Već u ranim tinejdžerskim godinama počela je izlaziti po rock klubovima na Sunset Stripu, gdje je otkrila svoju nadarenost za pjevanje i pisanje pjesama

Piše Ivan Jelčić Foto taylorjenkins reid.com

Daisy Jones & The Six bili su jedna od najpopularnijih rock atrakcija sedamdesetih. Redovito na vrhovima top ljestvica punili su dvorane i stadione s obje strane Atlantika sve do posljednjeg nastupa na Chicago Stadiumu. Sad, nakon skoro četrdeset godina zahvaljujući naporima jedne uporne novinarke napokon saznajemo razloge njihovog raspada, kao i cijelu priču o bandu i turbulentnim sedamdesetima punim seksa, droge i rock’n’rolla.

Daisy Jones odrastala je u Los Angelesu šezdesetih godina kao kćer jedinica imućnog liječnika i francuske

manekenke. Roditelji su je zanemarivali pa je već u ranim tinejdžerskim godinama počela izlaziti po rock klubovima na Sunset Stripu, gdje je otkrila svoju nadarenost za pjevanje i pisanje pjesama (uz afinitete za velike količine alkohola i droga). Sa svojim tadašnjim dečkom nastupa po raznim klubovima sve do trenutka kad je otkriva poznati menadžer Hank Allen koji joj omogućuje ugovor sa Runner Records kao solo-umjetnici.

Otprilike u isto doba na suprotnoj strani kontinenta, u Pittsburghu, dva brata Dunne, Billy na vokalima i Graham na gitari okupljaju prijatelje za jednostavni srednjoškolski rock band.

Gitarist Eddie Loving, Pete Loving na basu i Warren Rhodes na bubnjevima svoj hobi su upražnjavali uglavnom po lokalnim zabavama i svadbama, a nakon što im se pridružila klavijaturistica Karen Sirko (ili Karen Karen kako će joj biti umjetničko ime) bez pretjerane maštovitosti nazivaju se The Six. Svjesni svoje kvalitete ambiciozno se upuštaju u niz turneja po malim klubovima dok im nakon jednog nastupa u Los Angelesu producent Runner Recordsa Teddy Price ne ponudi ugovor za album.

I Daisy i The Six svoje prve albume koriste kao odskočnu dasku za ograničene lokalne uspjehe, no te uspjehe je neizbježno pratio i standardni dio ponude sedamdesetih – ovisnost. Za Daisy je ta ovisnost bila droga, dok je Billy Dunn bijeg od iznenadne popularnosti i obiteljskih trzavica tražio u alkoholu. I njihove karijere bi vjerojatno ostale negdje u neodređenom prostoru ograničenog uspjeha i neograničenih opojnih sredstava da se producenti njihove diskografske kuće nisu odlučili na snimanje zajedničkog albuma. Kao test su poslali The Six na turneju sa Daisy kao predgrupom, i publika ih je objeručke prihvatila. Zajedno snimaju album ‘Aurora’ i službeno postaju Daisy Jones & The Six. U samo nekoliko godina postaju najpo pularniji rockeri Amerike, no

interne razmirice, ljubavni problemi i borbe s ovisnostima dovode do konačnog raspada 1979. nakon nastupa u Chicagu. Nikad više nisu nastupali zajedno.

Sada, četrdeset godina kasnije, dobivamo izvrsnu knjigu koja opisuje cijelu karijeru Daisy i šestorke kroz naraciju prezentiranu kao kronološki poredane transkripte desetaka intervjua sa svim (preživjelim) članovima banda i njihovim prijateljima i obiteljima. Ukoliko ste ikada imali čak i prolazni interes za svijetom glazbe definitivno ćete s užitkom u dahu pročitati ovu stručno napisanu biografiju. A ukoliko ste jedan od knjiških puritanaca koji odbijaju slušati audio-knjige, ova knjiga je odlična prilika za promjenu mišljenja, jer ćete kroz glasove iznimno talentiranih holivudskih zvijezda Jennifer Beals, Benjamina Bratta, Pabla Schreibera i Judy Greer između ostalih dobiti dojam razgovora sa stvarnim osobama iz knjige. I ta audio-knjiga će vas potpuno uvjeriti u postojanje svih ovih potpuno fiktivnih likova iz pera vrlo talentirane mlade spisateljice Taylor Jenkins Reid. Nakon iznimno popularne dekonstrukcije holivudskog studijskog sustava u knjizi ‘Sedam supruga Evelyn Hugo’ Taylor je uvjerljivo čitateljima približila zlatne godine seksa, droge i rock’n’rolla, tako da je najveće razočaranje kad nakon pročitane ili odslušane knjige pođete na YouTube potražiti pjesme Daisy Jones & The Six i shvatite da su svi ti uvjerljivo prezentirani likovi samo plod nečije mašte.

Ukoliko planirate pročitati samo jednu knjigu ove godine, počastite svoj mozak ovim remek-djelom. U doba rasta interesa za stvarnim rock biografijama (Freddie M e r c u r y, Elton John), Daisy Jones je rock-zvijezda koja će ostaviti najdublji otisak u pijesku sjećanja.

62 Oglas

24. SRPNJA 2019. •

• 24. SRPNJA 2019.

Oglas 63

64 Zadnja

24. SRPNJA 2019. •

Park u Pilama zapravo je čest predmet razgovora naših sugrađana upravo poradi nezadovoljstva koje izaziva divljaštvo nesavjesnih pojedinaca

12 Aktualno

Kad su dubrovački političari osjetili ‘zov stranke’?

24 Aktualno

‘Srpanjska rupa’ i u kampovima Gradonačelnik je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća najavio kako će se ovaj gradski park po noći zaključavati Početkom ovog tjedna započelo se s postavljanjem vrata na ulazu u park Pile. Naime, kako je gradonačelnik Franković i najavio na sjednici Gradskog vijeća krajem lipnja, park Pile po noći će se zaključavati jer ga se zloupotrebljava na nelegalne načine.

Tada je gradonačelnik dodao da se cijeli park mora osmisliti na drugi način. Podsjetimo, ovu je temu aktualizirao upravo DuList u tiskanim izdanjima od 26. lipnja te potom i 9. srpnja.

Kako smo tada izvijestili, park u Pilama zapravo je čest predmet razgovora naših sugrađana upravo poradi nezadovoljstva koje izaziva divljaštvo nesavjesnih pojedinaca, ali i neadekvatnog uređenja. Naime, ova jedna od najstarijih dubrovačkih javnih

površina u večernjim satima uglavnom je oklupljalište domaće, ali i strane mlađarije koja ovdje uživa u ispijanju alkohola, redovito za sobom ostavljajući plastične boce i krhotine stakla. Prostor je omiljen i među vlasnicima pasa čiji izmet korisnici poput djece ili umirovljenika u potrazi za razonodom i mirom od gradske vreve moraju preskakati. No, to nisu jedini problemi karakteristični za ovaj predio. Štoviše, većina Dubrovčana upotrijebit će pridjeve poput zapušten, ogoljen, prije svega nereprezentativan pošto se radi o zamišljenom pojasu zelenila koji bi trebao dodatno oplemeniti vizuru povijesne jezgre, ali i rasteretiti naprometnije ulice privlačnim sadržajem.

36 Kultura

Razgovor s etnologom Ivicom Kipre 61 Slušni aparat

Daisy Jones & The Six

Sljedeći broj DuLista u prodaji od 31. srpnja

Postavljena vrata na ulazu u park Pile

POGLED STRAGA

Čitajte nas na www.dulist.hr!

KLJUČ U BRAVU TIJEKOM NOĆI