Dulist #547

4

Aktualno

Šprice, igle, heptanoni... unutar zidova MUp-ove zgrade u Gružu!

Iz MUP-a navode kako se u ovoj godini planira provesti postupak javne nabave radi sklapanja okvirnog sporazuma s izvođačem radova, temeljem kojeg bi se radovi izvodili u razdoblju kroz dvije godine

uz samu Ulicu Andrije Hebranga, glavnu grušku prometnicu.

12 godina plaćanja najma

Treba podsjetiti kako je prije 12 godina Postaja prometne policije iselila iz ovog objekta te se smjestila u zgradu na Ilijinoj glavici, gdje MU p za to plaća i visoku cijenu najma. Već ranije smo pisali kako je MU p u početku za 655,46 metara četvornih Hrvatskom telekomu plaćao mjesečnu najamninu u iznosu od 7.865,52 eura, no ona je nešto kasnije znatno smanjena. Zapravo, prema podatcima iz 2018. godine cijena se s 12 eura po ‘kvadratu’ smanjila na 7,50 eura. Ipak, bez obzira na mjere šted nje, ostaje činjenica kako dio Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, već godinama djeluje u iznajmljenom pro storu, za što su izdvojene poprilične svote novca, a sam MU p, ali i država imaju nekretnine koje bi se u tu svrhu mogle iskoristiti. Jedna od njih sva kako jest i zgrada u Hebrangovoj ulici, za koju se već godinama spominje

Već godinama napuštena zgrada MUP -a u Ulici Andrije Hebranga očito služi kao okupljalište ovisnika. Odbačene šprice, igle, kutije heptanona i metadona porazbacani su po prostorijama

Piše Andrea Falkoni Račić Foto Zvonimir Pandža

Odbačene šprice, igle, prazne kutije heptanona i metadona... Sve to zatekli smo unutar zidova oronule zgrade u Gružu, u kojoj je do 2010. godine djelovala Postaja prometne

policije. Zgrada je, naime, u vlasništvu Ministarstva unutarnjih poslova, a iz zatečenih prizora i više je nego očito kako je ovako devastirana okupljali šte ovisnika o drogama. Nalazi se tu i stari madrac s kušinom, očito za prileći i odmoriti se, a sve se to odvija u srcu Gruža, budući da se zgrada smjestila

obnova. No, s istom nikako da se krene.

Kronologija

Podsjetit ćemo i na odgovor MUP -a kojega smo dobili 2018. godine. Tada nam je, naime, objašnjeno kako je ova zgrada u potpunosti devastirana te je bila planirana temeljna rekonstrukcija i nadogradnja kako bi se nakon obnove koristila i za smještaj policijskih služ benika koji nisu iz Dubrovnika. Za pla nirani zahvat bila je ishođena i loka cijska dozvola, no, u međuvremenu je stupio na snagu novi Zakon o gradnji. Stoga je, isticali su tada iz MUP -a, bilo

Od 2010. godi ne Ministarstvo plaća najam na Ilijinoj glavici dok im vla stita zgrada propada

DORH , USKOK i sudovi u svojem su radu samostalni i neovisni, lišeni političkog pritiska Vlade Andrej Plenković

potrebno usuglasiti glavni projekt s važećim zakonskim odredbama, što je podrazumijevalo ponovnu izradu većeg dijela glavnog projekta i ishođe nje suglasnosti svih susjeda koji gra niče s parcelom na kojem se nalazi navedena zgrada (nekoliko dese taka s obzirom da se radi o vlasni cima stanova koji se nalaze u okolnim zgradama).

Također je bilo potrebno sagraditi novu trafostanicu, a kako se radilo o dugotrajnom i složenom postupku koji je zbog zadanih uvjeta nadležnih tijela znatno poskupio investiciju za koju nisu bila osigurana financijska sred stva, obustavljene su daljnje aktivno sti na tom projektu – objasnili su za DuList prije četiri godine iz Ministar stva. Napomenuli su i kako je u među vremenu, odnosno 2016. iz sredstava Schengenskog instrumenta, potpuno obnovljen bivši vojni hotel Mladost u Kuparima, koji se koristi za smještaj granične policije.

Obnova kroz dvije godine?

Zbog svega onoga što smo vidjeli unu tar njenih zidova gruške nekretnine, uputili smo upit Ministarstvu unutar njih poslova. Zanimalo nas je, naime, postoji li plan kad bi se konačno tre balo krenuti u obnovu budući da zgrada služi i kao okupljalište ovisnika.

Projektna dokumentacija za sana ciju i adaptaciju zgrade u Gružu, u Ulici Andrije Hebranga, je dovršena. Procijenjena vrijednost investicije je oko 11 milijuna kuna bez PDV-a. Pro jektom je obuhvaćeno uređenje obje zgrade – ulične bruto površine 960 m2

i dvorišne bruto površine 8 360 m2 – u postojećim gabaritima – odgovaraju za DuList iz MUP -a.

Doznali smo i kako je plan u ovoj godini provesti postupak javne nabave radi sklapanja okvirnog sporazuma s izvođačem radova, temeljem kojeg bi se radovi izvodili u razdoblju kroz dvije godine.

Svakako treba spomenuti kako će se, jednom kad obnova i krene, prizemlje glavne zgrade (s ulične strane) obnoviti za potrebe Službe za upravne i inspek cijske poslove, a kat za potrebe pro metne policije. U prizemlju dvorišne zgrade su garaže, skladišta, radione.

Na 1. katu bi bila pomorska policija, a 2. kat je namijenjen za smještaj (sobe s kupaonicama).

Vićanova Baraka sa sedam etaža, uz urede i stanovi

Planirana

travnja

GRADSKI

MUZEJI I GALERIJE

Pomorski muzej (Tvrđava sv. Ivana): 9-18, srijedom zatvoreno

Etnografski muzej (žitnica Rupe): 9–18, srijedom zatvoreno

Kulturno-povijesni muzej (Knežev dvor): 9-18, srijedom zatvoreno

Tvrđava Revelin: 9–18, srijedom zatvoreno

Tvrđava Imperijal na Srđu: 9-20 svaki dan

Dom Marina Držića: 9–20.30, ponedjeljkom zatvoreno

Umjetnička galerija Dubrovnik: 9-20, ponedjeljkom zatvoreno

Atelijer Pulitika 9-15, ponedjeljak zatvoreno

Rekonstrukcija u stambeno-poslovnu građevinu

Investitoru Dubrovačko primorje d.o.o. za rekonstrukciju poslovne gra đevine u stambeno-poslovnu građe vinu izdana je lokacijska dozvola 9. travnja 2010. godine. Za predmetni zahvat investitor Dubrovačko primorje d.o.o. podnijelo je dana 10. travnja 2014. godine zahtjev za građevinsku dozvolu. Nakon predaje zahtjeva inve stitor nije poduzimao daljnje radnje u svrhu kompletiranja dokumentacije za navedeni projekt – ističu u odgovoru za DuList vezano za ovu investiciju iz Grada Dubrovnika.

Sve je malo više pojasnio sam Vićan gostujući u emisiji ‘Srijedom otvoreno’ Radio Dubrovnika.

Napomenuo je tada kako je u nor malnoj proceduri kao i svi pojedinci i gospodarski subjekti, tvrtka Dubro vačko primorje zatražila i dobila pra vomoćnu lokacijsku dozvolu.

Galerija Dulčić Masle Pulitika: 9-20, ponedjeljkom

zatvoreno

Prirodoslovni muzej: ponedjeljak-petak 10-17, subotom 10-14, nedjeljom zatvoreno

Svi stanovnici DNŽ ostvaruju pravo besplatnog posjeta svim postavima i izložbama.

normalna građevina’.

Dovoljno smo udaljeni od svih, nikome ne smetamo. Tamo će se na mjestu barake, u kojoj su mnogi bili, dogoditi normalna, pristojna, u gaba ritima građevina i ništa izvan toga –iznio je.

‘Knežev dvor 21. stoljeća’

Zanimljivi su i komentari koje su poje dini naši sugrađani ostavili na društve nim mrežama, u trenutku kad se pro nijela vijest kako će na mjestu Barake, koja bi vjerujemo štošta mogla otkriti kad bi zidovi mogli pričati, niknuti nova zgrada. Prozvana je tako Baraka kulturnim dobrom, domom kulture pa i Kneževim dvorom 21. stoljeća.

Baraka je legendarna za više rje šenja i zaposlenja, to je kulturno dobro – jedan je od komentara naših sugrađana.

Baraka u u lici od svetog Mihajla uskoro neće biti samo uredski pro stor već i stambeni. Nova zgrada koju u planu ima izgraditi Dubrovačko primorje d.o.o. na čelu s direkto rom, gradskim vijećnikom i čelnikom Dubrovačkog demokratskog sabora Perom Vićanom, trebala bi imati dvije podrumske etaže te suteren, prizemlje, dva kata i potkrovlje. Jednom kad se izgradi, imat će i 20 parkirnih mjesta. Točnije, a prema prema informacijama koje je DuList dobio iz Grada Dubrov nika, parkirna mjesta planirana su u garažama.

‘Deset godina čekam dozvolu’

Da će prostor Barake, inače sjedišta Dubrovačkog primorja, uskoro postati gradilište, najavio je sam Pero Vićan na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća. Polemizirajući s gradskim vijećnikom Đurom Caporom na temu gradnje na prostoru nekadašnje Remize, Vićan je Caporu rekao kako ne zna ‘kakvu će hajku dignut’ kad se sad baraka bude gradila’. Zagrmio je tada i kako deset godina za ovaj objekt čeka dozvolu pred čijim je ishođenjem.

Zapravo, lokacijska dozvola je inve stitoru, Dubrovačkom primorju d.o.o. izdana prije 12 godina. Točnije još 9. travnja 2010. godine. Četiri godine kasnije podnesen je i zahtjev za građe vinsku dozvolu, ali je sve stalo na tome. Sve do nedavno.

Procedura je trajala dugo, objasnio je sam Vićan, jer nije bilo novaca za komunalni doprinos

To traje jako dugo, ali ne propu stom Upravnog odjela za izdavanje dozvola, jer tvrtka (iako je prvo rekao ja pa se ispravio, op. a.) nije imala novaca platiti komunalni doprinos pa smo kočili, pa smo stajali. Mislim da smo sad stvari otkočili. Dobili smo sve potrebe suglasnosti, dvije moramo obnoviti – rekao je Pero Vićan te napo menuo kako će tamo ‘niknuti jedna

Drugi smatraju kako se Baraka neće tako lako srušiti, a treći su se pak vra tili u davnu prošlost: ‘Mala butiga od Rudina. Nekad davno. Za kupit jogurt trebalo je donijet staklenu bočicu’.

Ne treba zaboraviti i kako Vićan sa svojim bliskim suradnicima upravo u Baraci dočekuje sve izborne rezultate. Tamo slavi, ili tuguje, ovisno o izbor nim rezultatima. Prisjetit ćemo se za kraj i njegovih riječi: ‘Ako me tko treba, ja sam u baraci!’ • AFR

Kratke

PROČELNICA HLADILO Po okončanju pro vedenog javnog natječaja Marijeta Hladilo imenovana je pročelnicom Upravnog odjela za gospodarenje imovinom, opće i pravne poslove Grada Dubrovnika, javljaju iz Grada Dubrovnika. Marijeta Hladilo prethodno je, od 2017. do 2021.,

bila pročelnica Upravnog odjela za poslove gradonačelnika, a potom je obnašala dužnost službenice ovlaštene za privremeno obavljanje poslova radnog mjesta pročelnice Upravnog odjela kojim sada upravlja.

U kojoj je fazi projekt stonske obilaznice?

Poteškoće na tržištu u vidu rasta cijena i nemogućnosti dobave određenih materijala svim Izvođačima otežavaju poslovanje u ovom trenutku. Na stonskoj obilaznici je nemogućnost dobave specijalizirane barže za dopremu čelične rasponske konstrukcije zbog poremećaja na tržištu uzrokovala kašnjenje

Piše Mia Njavro Banić Foto Zvonimir Pandža

Ston S ka obilaznica, dio ‘ma Sto dont S kog kompleksa’ Pelješki most, trebala bi biti otvorena do kraja godine. Zanimalo nas je stoga kakva je situacija

po tom infrastrukturnom pitanju i koji je krajnji rok završetka ceste, pitali smo Hrvatske ceste... I doznali mnoštvo detalja.

Stonska obilaznica je projekt koji se nastavlja na pristupne ceste mostu Pelješac i ukupne je dužine 18 kilome tara. Projekt je, sukladno građevin skim dozvolama podijeljen u faze 1, 2, 3 i 4 od čega će prve tri biti spremne na puštanje u promet u ljeto i to prvih 10 kilometara do mjesta Prapratno od Zaradeža, čvor Prapratno s izlazima prema Stonu, trajektnoj luci i postoje ćoj pelješkoj cesti te zasebna faza koja se odnosi na radove elektro napajanja.

PROJEKTNI PRIJEDLOZI Domouprava

Dubrovnik s predstavnicima suvlasnika više stambenih zgrada, uspješno je podnijela projek tne prijedloge za obnovu zgrada u sklopu Jav nog poziva raspisanog od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne

imovine. Riječ je o natječaju u okviru Nacional nog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026. te na ovaj način Domouprava usmjerava svoje poslovanje korištenju EU sredstava, navode iz Grada Dubrovnika.

ČVOR BRIJESTA

Fokus na završetku vijadukta Čvor Brijesta u ovom trenutku izvodi se paralelno s ostatkom pri stupnih cesta i kao takav planiran je za puštanje u promet zajedno s ostatkom trase. Trenutno je fokus na završetku vijadukta Brijesta gdje je završena betonaža četiri raspon ska polja. Također, nije došlo do promjena projekta u vidu projekti ranih rješenja ili ugovorenih cijena – naglasili su nam iz Hrvatskih cesta ističući u kojoj je fazi dionica pristupnih cesta brijesta.

Posljednja faza, faza 4, koja uključuje objekte dva tunela i most Ston prema trenutnoj dinamici planirana je za kraj godine – ističe nam Tamara Đurijan ček, glasnogovornica Hrvatskih cesta. U kojoj su fazi trenutno radovi? Saznat ćemo i to.

Fokus je na završetku dijela ston ske obilaznice od Zaradeža do čvora Prapratno, dijela koji je planiran za puštanje u promet zajedno s mostom Pelješac i pristupnim cestama istom. Ukupno će u prometu ovo ljeto biti gotovo 25 kilometara nove brze ceste. Radovi su u završnoj fazi, velik dio trase je pod asfaltom, izbetonirana je ploča vijadukta Prapratno, položene gotovo sve instalacije. Na posljednjoj fazi, Fazi 4, radovi se izvode na tune lima u vidu odvodnje i instalacija –napominje nam dalje.

Oscilacije na tržištima roba

S obzirom na velike oscilacije na trži štima raznih roba u granama energe tike, građevine i slično, zanimalo nas je je li po tom pitanju došlo do određe nih promjena u projektu i ako da, kojih.

Poteškoće na tržištu u vidu rasta cijena i nemogućnosti dobave određe nih materijala svim Izvođačima ote žavaju poslovanje u ovom trenutku. Na stonskoj obilaznici je nemoguć nost dobave specijalizirane barže za dopremu čelične rasponske konstruk cije zbog poremećaja na tržištu uzro kovala kašnjenje – saznat ćemo dalje

kilometara ukupna je dužina Stonske obilaznice

18od naše sugovornice. Do promjene nije došlo u odnosu na ugovorene cijene projekta.

Niti jedan naš ugovorni izvođač nije dostavio izračun potraživanja, već svoje najave potraživanja radi ostvarenja ugovornih prava. Takve najave potra živanja smo dobili. Naručitelj iščekuje upute o provedbi zaključka Vlade RH u svezi metodologije obračuna povećanja cijena koja je u izradi – naglasit će nam dalje Đurijanček. Sumirano, ugovorena cijena projekta Stonska obilaznica je 511 milijuna kuna i u tom pogledu nije došlo ni do kakvih promjena.

Ugovorena cijena projekta Stonska obi laznica je 511 milijuna kuna i u tom pogledu nije došlo do nikakvih promjena

Na neke stvari se nikada ne možete naviknuti, ali naučio sam promatrati smrt iz drugog kuta

Na početku, kad se počnete baviti patologi jom, od silnog mikroskopi ranja vam se stalno slike vrte u glavi, ne možete zaspati...Što se tiče obdukcija i smrti, mi smo jedini koji možemo dati odgovore na pitanja

Morate odvojiti privatni život od posla, ali čovjek se godinama navikava na to. Na neke stvari se ne možete nikada naviknuti, ali i to je sastavni dio posla. U svakom slučaju što se događa na poslu se događa na poslu, kad dođete doma nastojite ne razmišljati o poslu

Iako je odjel kojeg se nikako ne povezuje s radosnim situacijama, na Patologiji nas dočekuju s osmijehom. Zaposlenici su puni empatije, a dok tori, iako profesionalno s odmakom, ipak srdačni i ugodni sugovornici. Baš kao doc. dr. sc. Velibor Puzović,

koji će uskoro obilježiti godinu dana od svoje druge specijalizacije – sud ske medicine. Uz patologiju, njegov prvi odabir, sudska medicina bila je dobro promišljena i davno odlučena ideja. Danas – realizirana. No, to nije sve čime se naš ovotjedni sugovornik

ima za pohvaliti, a za ovaj broj DuLi sta počet ćemo s recentnim uspjesima. Onim profesorskim.

Voditelj sam predmeta Patologija na studiju Sestrinstva i suradnik na nekim drugim kolegijima na diplom skom studiju Sestrinstva. Nedavno

Razgovarala

sam potpisao ugovor s novim studi jem medicine u Zagrebu pri Hrvatskom Katoličkom Sveučilištu koji će primati oko pedeset studenata godišnje. Pre davat ću Patologiju i Sudsku medicinu.

Čestitam! Na koji način ćete pre davanja u Zagrebu ‘uklopiti’ u Vaš dubrovački raspored?

Hvala! Nastava u Zagrebu će biti kon cipirana u turnusima, dakle – studenti slušaju turnus iz Patologije i Sudske medicine, a ja putujem, predavam i nakon toga se vraćam svojim bolnič kim obavezama. Još je kolega patologa na nastavi, tako da ne očekujem pro blem u organizaciji nastave. Sad sam trenutno u fazi pripreme nastave.

Sami ste nedavno specijalizirali drugu specijalizaciju, sudsku medicinu.

Specijalistički ispit položio sam ispred komisije Ministarstva zdravstva u lip nju 2021. godine, prije skoro godinu dana.

Zašto baš sudska medicina?

Kad sam završio, odnosno odlučio se za specijalizaciju patologije, imao sam plan završiti i specijalizaciju sudske medicine. Te dvije specijalizacije su različite, prožimaju se samo jednim dijelom i to u obdukcijskoj dijagno stici. Primjerice govoreći o patolo giji, kada se neko tkivo ukloni iz orga nizma dolazi nama patolozima, potom mi temeljem primljenog materijala postavljamo dijagnozu. Danas je pato log vezan veliku većinu svog radnog vremena uz dijagnostiku koja je bitna za kirurško i onkološko liječenje paci jenata. Patolozi su sastavni dio svakog multidisciplinarnog tima u bolnici i u biti se na takvom jednom timu, koji se satoji od patologa, onkologa, radiologa, kirurga i drugih specijalista, donosi odluka o daljnjem liječenju pacijenta. To je danas najveći dio patologije, a obdukcijska dijagnostika većim dije lom pripada sudskoj medicini. Pato log i dalje radi tzv. bolničke obdukcije.

Danas se one rijetko rade?

Da. Današnja dijagnostika je jako napredovala i rijetko se događa da osoba umre u bolnici, a da se ne zna koja je osnovna bolest koja je dovela do smrtnog ishoda i koji je uzrok smrti. Znači, ako je netko preminuo od upale pluća, akutnog infarkta mio karda, moždanog udara i slično, nema potrebe za obdukcijom. Naravno, ako se obitelj preminule osobe slaže s time uz supotpis nas kao patologa, vodite lja odjela na kojem je smrt nastupila te ravnatelja ustanove.

E sad, da se vratim zapravo na

OSTANAK DOMA

Dubrovnik je uvijek – Dubrovnik

Dubrovnik mi je pri srcu, ovdje su mi svi moji i uvijek

sam se htio vratiti doma. Odjel je odličan, imamo svu modernu opremu tako da je jedino pitanje koje je trebalo riješiti bilo ono stambeno. Ostali smo. Bilo je razmišlja nja poći negdje, međutim i ženi i meni je Dubrovnik uvi jek – Dubrovnik – iskreno će dr. Puzović.

prethodno pitanje – mi smo ovdje na periferiji, udaljeni 220 kilometara od najbližeg KBC-a i od najbližeg Zavoda za sudsku medicinu. Uz to, imamo veliki broj nasilnih smrti u koje se ubra jaju samoubojstva, ubojstva i nesretni slučajevi, a takve obdukcije radi u pra vilu specijalist sudske medicine. U biti, s obzirom kako se nalazimo tu gdje se nalazimo, imamo potrebu i za sud skom medicinom, odnosno da pato log specijalizira i sudsku medicinu. Inače, ne postoji subspecijalizacija iz sudske medicine nego morate završiti dodatnu specijalizaciju. Na taj način možete se baviti i jednim i drugim segmentom, a definitivno mi ovdje tre baju oba segmenta. Dakle, to je odgovor na pitanje!

Ritam ove grane medicine se mijenja? Ima dosta prostora za napredak? Stalno. Upravo to, jako puno se istraži vanja radi na području gena koji tumori eksprimiraju, bjelančevina, molekula i slično na koje možete djelovati pamet nim onkološkim lijekovima. Time stalno morate usvajati nova znanja u patologiji. Zato postoje multidiscipli narni timovi u bolnicama i onda svaki član tima doprinosi svojim segmen tom u odluci daljnjeg zbrinjavanja pacijenata.

U kontaktu ste s kolegama izvana? Od ukupnog materijala kojeg dobi jemo na patohistološku dijagnostiku, možemo riješiti i postaviti dijagnozu u više od 90 posto slučajeva. Među tim za dio materijala kojeg primimo ne možemo postaviti dijagnozu i tu moramo biti svjesni naših ograničenja. Zašto? Jer rijetki tumori koji zahtjevaju kompleksnu dodatnu patohistološku obradu zahtjevaju daljnju konzulta ciju i postavljanje dijagnoze od strane patologa koji se usko bavi određenim dijelom patologije. Radi se o nekoliko osoba u državi koje upravo takvu vrstu patologije neprestano gledaju i prate znanstvene spoznaje isključivo tog segmenta patologije. Npr. ako dijagno sticiramo u Dubrovniku maligni tumor vezivnog tkiva, takav materijal šaljemo osobi koja se bavi patologijom vezivnog

2021.

doktor Puzović specijalizirao je i sudsku medicinu

tkiva jer su to izrazito rijetki tumori, a za onkološko liječenje je bitno dati točno ime tumoru i odrediti sve mole kularne parametre u tumoru koji su bitni za liječenje pacijenata. Opet na taj način svatko tko je ovdje operiran ima najbolju moguću dijagnostiku koja postoji u svijetu. Tako da smo često u komunikaciji s kolegama iz Splita, Zagreba, a neke biopsije koje pošaljemo njima idu još i dalje – i oni moraju kon zultirati nekoga tko je, primjerice, naj bolji u Europi u tome.

Dokud je najdalje otputovao jedan Vaš slučaj?

Bilo je uzoraka čak i u Americi, Ita liji… Normalno je to. Patologija je jako velika grana. Sumirano, to je znanost o bolesti. Sad zamislite koliko tih bolesti postoji u medicini. Da biste dobili pre ciznost, morate konzultirati nekog tko se s nekim rijetkim uzorcima susreće puno češće. Klasifikacija tumora se znatno mijenja, a molekularnih ana liza u tim tumorima je jako puno.

Jedan dan na odjelu Patologije izgleda... Kako?

Dubrovnik mi je pri srcu, ovdje su mi svi moji i uvijek sam se htio vratiti doma. Odjel je odli čan, imamo svu modernu opre mu tako da je jedino pitanje koje je trebalo riješiti bilo ono stambeno. Ostali smo

Ujutro dođete na posao i morate pre gledati papire osoba koji su dan prije preminuli u bolnici. Proučite medicin sku dokumentaciju i gledate postoji li dovoljno informacija o tome što se dogodilo, odnosno je li jasan uzrok smrti ili se mora raditi obdukcija. Ako se ne radi obdukcija, izdaje se potvrda o smrti i dozvola za ukop. Nakon toga, preuzimate materijal koji je dan prije operiran u bolnici. Dakle – svi uzorci koji su odstranjeni iz ljudskog orga nizma dolaze nama na patologiju. Uzorke gledamo, mjerimo, bojamo, prerežemo i uzimamo određene dije love koje će nam naše laborantice tije kom višednevnog postupka pripremiti da možemo dobiti ovo (pokazuje na stakalca), a zatim pod mikroskopom postavljamo dijagnozu i određujemo je li nešto uredno, upalno, benigno, maligno... U potonjem slučaju odre đujemo cijeli niz molekula koje su bitne za onkološko liječenje pacijenta, može li se djelovati pametnom terapi jom na tumor i slično. To je sastavni dio patologije. Također, ako taj dan imamo obdukciju, napravimo je u obdukcij skoj sali – prosekturi, a u tome nam pomažu dva pomoćnika obducenta zaposlena na Odjelu. Osim bolničkih obdukcija postoje i druge obdukcije koje u biti radi specijalist sudske medi cine, obično po nalogu mrtvozornika ili Državnog odvjetništva.

Možete li nam dati neki primjer?

Mrtvozorničke obdukcije se rade nakon što nam mrtvozornik na terenu

pošalje tijelo na obdukciju jer na teme lju postojeće medicinske dokumenta cije nije mogao zaključiti koji je uzrok smrti. Ili, primjerice, ako mrtvozornik na terenu postavi sumnju u nasilnu smrt, također takvu umrlu osobu mora poslati na obdukciju. Često kod ovakvih obdukcija radimo i dodatne analize npr. prisutnost droga, lijekova i slično… Na kraju sklapate kockice i donosite zaključak o uzroku smrti.

Dan na patologiji se nastavlja da ovako pripremljena stakla s tkivnim materijalom promatramo pod mikro skopom, diktiramo nalaze, naša vri jedna administracija ih tipka, a po potrebi radimo i dodatne patohisto loške analize koje nam laborantice pripremaju te kroz nekoliko dana možemo definitivno napisati naš nalaz. U biti, nakon nas patologa nema više nikoga u dijagnostičkom lancu, mi smo zadnji.

Vidi se da volite svoj posao. Imate divan tim.

Odlični su! Na Odjelu za patologiju i citologiju je 20 zaposlenika. Unatoč prirodi posla, međuljudski odnosi su sjajni. Četiri su patologa od kojih su dvoje i sudski medicinari, a dvije kole gice se bave citologijom, tako da na odjelu imamo šest specijalista. Situ acija je, mogu reći, zadovoljavajuća, ali neki kolege idu kroz koju godinu u mirovinu, tako da smo u potrazi za novim specijalizantima.

Koliko je teško, ili nije, odcijepiti posao od privatnog života?

Morate odvojiti privatni život od posla,

ali čovjek se godinama navikava na to. Na neke stvari se ne možete nikada naviknuti, ali i to je sastavni dio posla. U svakom slučaju što se događa na poslu se događa na poslu, kad dođete doma nastojite ne razmišljati o poslu. Na početku, kad se počnete baviti patolo gijom, od silnog mikroskopiranja vam se stalno slike vrte u glavi, ne možete zaspati...Što se tiče obdukcija i smrti, mi smo jedini koji možemo dati odgo vore na pitanja što se točno dogodilo s nekom mrtvom osobom, koji je uzrok, mehanizam i način smrti tako da nau čimo promatrati smrt iz nekog drugog kuta. Gledamo na život kroz prizmu rođenje-život-smrt i prihvatimo to tako.

Imate li neke ispušne ventile?

Vidim DuMotion narukvicu... Tu je i bridž?

Da, volim trčati i šetati. Inače živim na Bosanki i nekako sam, pogotovo u pan demijsko vrijeme, krenuo malo više u

Uz trčanje, moja velika ljubav je bridž, sad sam u maloj pauzi, ali sigurno se brzo vraćam za stol. Bridž je kao trčanje za mozak! Imate turnir gdje se dva, dva i pol sata fokusirate na kombina toriku, logiku, psihologiju...

rekreaciju. Priroda me inspirirala, trča nje me ispunilo i opustilo.

Zapravo je vrlo meditativno. Defitinivno. I ispušni ventil u pravom smislu te riječi. Ali, moja velika lju bav je bridž, sad sam u maloj pauzi, ali sigurno se brzo vraćam za stol. Bridž je kao trčanje za mozak! Imate turnir gdje se dva, dva i pol sata fokusirate na kombinatoriku, logiku, psiholo giju... Sve je u bridžu. Nema sreće, već čista logika i znanje. Naravno, ipak mi je najvažnije biti uz obitelj, imam i dvoje djece, maksimalno se posveću jem njima.

Ipak, bilo je trenutaka s ‘knedlom u grlu’?

Takva je priroda posla da uvijek imate ‘knedle u grlu’. I u patologiji i u sudskoj medicini. U patologiji kod dijagnosti ciranja malignih bolesti, posebno onih s lošom prognozom. Nastojimo se kod rješavanja biopsija orijentirati više na spol, dob, lokalizaciju tumora, kli ničke podatke, a manje na ime i pre zime pacijenta… Valjda je to jedan od obrambenih mehanizama, ipak živimo u malom gradu gdje svatko nekoga zna. A u sudskoj medicini? Jasno vam je –ako sam napravio tisuću obdukcija u životu – što sam sve vidio. Ali jedno stavno se čovjek mora maknuti izvan toga, dati odgovor na određena pitanja i ne ulaziti emotivno u slučaj. Ali da, emotivnih trenutaka je bilo i bit će ih…

PRIMJER SLUČAJA IZ 2017. GODINE

Ritam novih saznanja

Ovo je dio patološkog posla – dr. Puzović pokazuje na plohu s uzorcima – imate osobu koja je operirana 2017. godine. Poslan nam je materijal, dali smo dijagnozu i odredili koje sve molekule postoje u tom tumoru kako bi se moglo djelovati terapijski. Međutim danas, pet godina nakon, postoje nove molekule koje možemo odrediti u tom uzorku. I onda temeljem materijala od prije pet godina, napravimo analizu i zaključimo može li danas ta osoba primiti novu, sofisticiraniju terapiju – pojaš njava na jednom primjeru kako se ritam saznanja mijenja u ovoj važnoj grani medicine.

I Vaš odjel susreo se s ‘novim nor malnim’. Možete li nam opisati suodnos patologije i COVID -a 19, odnosno rada u doba pandemije? Doživjeli smo nešto novo. Svaka osoba koja je umrla od COVID -19 ili posljedica te bolesti, završi u bolničkoj mrtvačnici na Odjelu za patologiju. Mi moramo pregledati medicinsku dokumentaciju, ispuniti potvrdu o smrti i potpisati dozvolu za ukop. U pravilu za pacijente umrle od COVID -19 ne radimo obduk ciju. Naime, tijekom obdukcije postoji mogućnost zaraze, a kako sam već spo menuo, temeljem kliničkih podataka i zaživotno obavljene dijagnostike se zna koji je uzrok smrti. Ipak, bilo je slu čajeva da smo morali raditi i obdukciju mrtvih osoba s COVID -19 infekcijom, kao primjerice u slučajevima nasilnih smrti. Kod takvih slučajeva pratimo sve propisane epidemiološke mjere i napravimo obdukciju. Sad ćemo baš raditi analizu, to nam predstoji u idu ćim mjesecima, o tome koliko je ljudi umrlo od COVID -19 u bolnici, koliko je to utjecalo na povećanje broja umrlih u bolnici i sl. Cilj je sagledati brojeve, a u konačnici su to arhivski dokumenti koji će biti važni i za stotinu godina.

Zanat su pekli na praksi, ne u školskim klupama

Kako vrijeme odmiče, sve više cijenimo te ljude i sve ono što su za nas napravili. Možda su nam nekada išli na živce kroz nastavu, ali to je normalno. Sada smo zahvalni svakom profesoru koji nas je izveo na put što se tiče naše struke i općenito zna nja – Tomislav Mikulić

Pripadam generaciji koja je sudjelovala u otvaranju Hotela Lero. Sve me uspomene iz mladosti vežu uz Dubrovnik. Moji ljudi iz mladosti ostali su na dubrovačkom području, 90 posto njih – Božena Smokrović

Učenici Ugostiteljske škole U subotu će proslaviti 50. obljetnicu mature. Njih 80-ak okupit će se u Zatonu u taverni Arka te će se prisje titi svih onih lijepih trenutaka koji ih vežu kroz sve te godine. Prisjetit će se i te 1971. kada su napustili klupe Ugo siteljske škole i krenuli se profilirati u ovoj branši za koju su tako pomno pripremani tijekom školovanja. Usu sret ovoj lijepoj obljetnici za ovaj broj

DuLista razgovarali smo s nekoliko bivših učenika ove škole koji su s nama podijelili svoja sjećanja, ali i očekiva nja od ponovnog susreta. Prva nam se na razgovor rado odazvala gospođa Božena Smokrović koja je ovaj susret uz 50. godišnjicu i organizirala. Najprije smo krenuli s pričom o 25. godina mature, ali ne pričom razreda, nego naše cijele generacije i prvog i dru gog ciklusa. Tako je tada naše školstvo bilo organizirano. Nastavili smo s našim druženjem za 30. obljetnicu, a sada ćemo se okupiti i za 50. Doduše, 50. nam je bila lani, ali se nismo mogli podružiti zbog pandemije pa ćemo ove godine to nadoknaditi. Imamo jako lijep odaziv, 80 učenika iz generacije potvrdilo je svoj dolazak. S nama će biti i tri naša profesora Josip Žuvela, Miljenko Vojvo dić i Marinko Vlašić – govori nam gos pođa Božena te ističe kako je te 1971.

Zanat se morao ‘ispeći’

Bili smo podijeljeni u prvi i drugi tur nus. U školu smo kretali 1. listopada u slučaju prvog turnusa, a završavali u veljači. Drugi bi turnus kretao u veljači, a završavao u lipnju. Sve ostale mjesece bili smo na praksi. Svoj si zanat morao znati ispeći boravkom u kuhinji i sali uz svoje mentore i šefove – priča nam gospođa Božena te dodaje kako su im tada predavali vrhunski stručnjaci na području ugostiteljstva.

Predavao nam je, primjerice, profe sor Josip Žuvela. U školi je bio izuzetno oštar, ali i izuzetno pravedan. Znao je svoje znanje već onda prenijeti na svoje učenike. Znanje koje imam naslijedila sam od njega i to se znanje kasnije samo

Ugostiteljsku školu maturiralo oko 400 učenika. A, njihov školski sustav tada je bio ponešto drukčiji od današnjeg.

usavršavalo. Takav je bio i Miljenko Vla šić, koji je ujedno bio i šef sale u Orsuli gdje su živjeli učenici koji nisu bili iz Dubrovnika. Pripadam generaciji koja je sudjelovala u otvaranju Hotela Lero. Sve me uspomene iz mladosti vežu uz Dubrovnik. Moji ljudi iz mladosti ostali su na dubrovačkom području, 90 posto njih. Život nas je raširio po cijelom svi jetu. Za 50. obljetnicu mature dolazi i kolega iz Amerike pa i onaj sa sjevera Njemačke. Ostali smo povezani. Od 25. godišnjice smo se stvarno dodatno zbližili. Teško nas je bilo sve okupiti, ali uspjeli smo. Bitno je naglasiti kako su se u Ugostiteljskoj školi školovali uče nici odasvud. Bilo nas je od Janjeva do Zadra. Posebno su brojni bili Janjevci jer je Dubrovnik tada stipendirao djecu iz Janjeva da se školuju u gradu – nagla šava naša sugovornica.

Svoje dojmove i lijepe uspomene za DuList je podijelila i njezina kolegica, gospođa Marijana Manenica. Istaknula je kako je jako sretna što će se uspjeti sresti sa svojim kolegama nakon 50. godina.

Vjerojatno nas se masa neće pre poznati – istaknula nam je kroz smijeh.

Doći ćemo odasvud na našu godiš njicu. Naša škola tada je bila vrlo zna čajna, posebna, ne može je se mjeriti s današnjim školama. Djeca su bila druk čija, ma sve je bilo drukčije. To je baš bila Ugositeljska škola koja je imala dva smjera – konobare i kuhare. Išli smo četiri mjeseca u školu, a ostatak je bila praksa. Počinjali smo od toga da bismo se učili stavljati napicu, brisati pribor, odraditi svu potrebnu pripremu. To nam se tada možda činilo beznačajno, ali je priprema ipak bila jako važna, to je bio i najteži dio. Stvari koje su bile najteže u školi kasnije su se pokazale kao najznačajnije, počevši od ponaša nja prema gostu. Učili su nas da imamo mjeru, da nemamo previše arogancije, ali ni previše poniznosti. Tražila se

sredina. U Orsuli je tada bio dom za uče nike koji nisu bili iz Dubrovnika. Većina njih se i hranila u Orsuli. Orsula bi ljeti primala goste dva, tri mjeseca, a ostalo su učenici radili praksu s jednim od završenih konobara. To je bilo sasvim drukčije, iz prve ruke smo učili. Tada se moralo ispunjati određene standarde da biste bili konobar, to je bilo najvaž nije. Danas se misli da svatko može biti konobar, ali to baš nije tako. Misli se i da je za dobrog konobara najvažnije da dobro govori jezike, ali potrebno je tu još puno vještina. Nije tada bilo ni kafića kao danas, pretežno se praksa odvijala po hotelima. To su bili početci turizma, a mi smo imali 15-ak razreda u našoj školi. Imali smo svi zajedno jednu ljepotu druženja. Posebno smo se družili u Orsuli gdje smo organizi rali i večeri s muzikom pa smo u nju odlazili jednom tjedno. Odgojitelji u Orsuli pazili su na sve nas. Bili su nam drugi roditelji, isto kao i naši profesori. Uz to, bili su i pravi pedagozi. Razred nica mi je bila Marija Žuvela. To je bila jedna majka, a ne razrednica, ne samo meni, već i cijelom razredu. A, njezin muž Josip Žuvela vrlo brzo je mogao prepoznati tko može biti konobar, a tko kuhar, a tko bi se trebao negdje drugo preusmjeriti. To je velika stvar. Drukčiji je to bio odnos – ističe gospođa Mane nica te dodaje kako je uz to razdoblje vežu lijepe uspomene i kako joj je drago da se s kolegama sastaje u subotu.

Naša je škola iznjedrila stručnjake Uzbuđeni smo i sretni da se svi možemo okupiti. Naša škola dala je obol, puno je stručnjaka izišlo iz Ugo stiteljske škole. Kasnije su postali direk tori i profesori. Ja sam ostala u ugosti teljstvu i bila konobar 46 godina. U hotelu ste uvijek znali svoj posao, znali ste da ste posvećeni gostu i s ljubavlju smo to radili, bilo nam je fenomenalno. Božena je organizirala ovo naše skoro

400

učenika ma turiralo je iz Ugostiteljske škole 1971.

okupljanje. Nije lako ni u Dubrovniku okupiti deset ljudi iz istog razreda, a kamoli nas 80 iz generacije i to sve iz Vinkovaca, odakle će nam ona stići pred našu proslavu. Prisjetit ćemo se jednog vremena koje je prošlo, ali koje nam je ostalo u tako lijepom sjećanju – podcr tava gospođa Manenica.

Njezin kolega Tomislav Mikulić tako đer je istaknuo kako ga vežu iznimno lijepa sjećanja za profesore i prijatelje iz škole.

Odgojitelji u Orsuli pazili su na sve nas. Bili su nam drugi roditelji, isto kao i naši profesori. Uz to, bili su i pravi pedagozi. Razrednica mi je bila Marija Žuvela. To je bila jedna majka, a ne razrednica, ne samo meni, već i cijelom razredu – Marijana Manenica

Nama je tada bilo prelijepo. Sva kome je njegova mladost, naravno, bila najljepša. Smatram da je iz te generacije poteklo dosta dobrih ugostitelja, puno nas je ostalo i u kontaktu. Nakon škole smo se raspršili svuda po svijetu, a dosta je kolega iz toga vremena bilo uspješno u svome poslu. Sad je došlo vrijeme mirovina i davno je bila 1971. kada smo maturirali. Ovo je već četvrti put da se okupljamo kroz ovih 50. godina. Prvi put mi se čini da smo se okupili 1991. baš naš razred, a onda poslije toga se dva puta okupila baš cijela generacija na večeri u Lera. Nadam se da ćemo se uspjeti prepoznati – govori Mikulić.

Naglasio je kako su profesori tada za njih dosta napravili.

Kako vrijeme odmiče, sve više cije nimo te ljude i sve ono što su za nas napravili. Možda su nam nekada išli na živce kroz nastavu, ali to je normalno. Sada smo zahvalni svakom profesoru koji nas je izveo na put što se tiče naše struke i općenito znanja – zaključuje gospar Mikulić.

Tjedni semafor

Cijela Monta ponosna je na

Konzervatori dali crkvu sv. Roka na zaustavljeno urušavanje

Učenica Osn O vne šk O le M O nt O vjerna Romana Delić postigla je izniman međunarodni uspjeh, osva janjem drugog mjesta u jakoj konku renciji europskog polufinala međuna rodne jezične olimpijade. Natjecanje Hippo English Language Olympiad je međunarodno natjecanje iz engleskog jezika koje se u četvrtak održalo u tali janskom Lido de Jesolo. Romana Delić je učenica 5. b razreda i na natjecanju je nastupila pod mentorstvom učite ljice engleskog jezika i koordinatorice natjecanja Ane Šimunović. Romana se natjecala u kategoriji Hippo 1 s 39 učenika iz brojnih europskih zemalja. Kroz pismeni ispit u trajanju od 3 sata, učenica je pokazala zavidno znanje iz 3 elementa: pravopis engleskog jezika (spelling), gramatika (use of English) i pismeno izražavanje (writing). Uz samo natjecanje, naša je učenica u pratnji profesorice Ivane Jašić sudjelo vala u brojnim grupnim natjecanjima i igrama gdje su se natjecatelji iz cijele Europe imali priliku upoznati i poka zati svoje govorne i debatne sposobno sti na engleskom jeziku.

Cijela Monta ponosna je na našu Romanu, Anu i Ivanu. Naša mlada škola prvi put se uključila u međuna rodno natjecanje iz engleskog jezika i ostvarila nevjerojatan uspjeh. Naju spješniji smo hrvatski sudionici ovo godišnjeg natjecanja i sigurno će ovaj uspjeh biti motivacija svim našim talentiranim učenicima da razviju svoje sposobnosti i pokažu što znaju i mogu – navode iz O š Montovjerna.

Tračak nade za crkvicu pojavio se prije nekoliko dana. Naime, kako se može vidjeti u prolazu, na crkvu su postavljene skele, drvene konstrukcije te zelena mreža. Zanimalo nas je o čemu je riječ te jesu li napokon krenuli radovi na njezinoj obnovi

Zap U štena, O brasla br šljan OM , g O tOvO u cijelosti ‘preuzeta’ raslinjem i u lošem stanju – crkva svetog Roka na Boninovu već dugo vremena stoji i čeka bolje dane. Brojni naši sugra đani često su se pitali kada će se napo kon započeti s obnovom ove crkvice i hoće li se pak pustiti da u cijelosti pro padne. Tračak nade za crkvicu pojavio

se prije nekoliko dana. Naime, kako se može vidjeti u prolazu, na crkvu su postavljene skele, drvene konstruk cije te zelena mreža. Zanimalo nas je o čemu je riječ te jesu li napokon krenuli radovi na njezinoj obnovi. Najprije smo provjerili u čijem je crkvica vlasništvu i zemljišne knjige su nas iznenadile informacijom da je ona u cijelosti u

BRAVO! Studenti i nastavnici sa Sveučili šta u Dubrovniku zajedničkim su snagama restaurirali i redizajnirali četiri klupe. Riječ je o hvalevrijednom projektu i na tome ne misle stati. Svaka čast!

Piše Leona Rašica Foto Zvonimir Pandža

CRKVA ZAŠTIĆENA Crkva svetog Roka na Boninovu, u derutnom stanju, već dugo vremena čeka bolje dane. Tračak nade za crkvicu pojavio se prije nekoliko dana kada su na nju postavljene zaštitne skele. Na obnovu će se ipak pričekati.

KAD ĆE OBNOVA? Odbačene šprice, igle, pra zne kutije heptanona i metadona... Sve to zate kli smo unutar zidova oronule zgrade u Gružu, u kojoj je do 2010. godine djelovala Postaja prometne policije. Obnova zgrade u vlasništvu MUP-a mogla bi krenuti za dvije godine.

Hommage suživotu čovjeka i kamenicesmjernice za Boninovu, urušavanje

vlasništvu Grada Dubrovnika. Iz Grad ske su nam uprave najprije naglasili

kako je za crkvu sv. Roka na adresi Put branitelja Dubrovnika bb zabilježeno da ima svojstvo spomenika kulture.

Crkvica u lošem stanju

S obzirom da se crkvica nalazi u dosta lošem stanju Grad Dubrovnik je, sukladno odredbama Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara, podu zeo odgovarajuće radnje radi privre menog osiguranja crkve u cilju zaštite nesmetanog prolaska ljudi i vozila te je postavljena zaštitna skela – odgo vorili su DuListu iz Grada Dubrovnika čime su jasno naglasili kako je crkvica bila u lošem stanju te da je bilo apso lutno nužno zaštititi je kako zbog nje zinog derutnog stanja ne bi došlo do urušavanja.

Budući da navedena nekretnina ima svojstvo kulturnog dobra, Grad Dubrovnik obavijestio je o poduze tim radnjama Konzervatorski odjel u Dubrovniku koji je izdao smjernice za daljnje postupanje u svezi s nave denom građevinom – rekli su nam iz Grada Dubrovnika, a nas je zanimalo i hoće li se uskoro započeti s radovima na obnovi ove crkve s obzirom na nje zino stanje.

Kada se osiguraju financijska sredstva za obnovu Grad Dubrovnik, u suradnji sa Zavodom za obnovu Dubrovnika, svakako će postupiti po navedenim smjernicama – kratko su komentirali iz Gradske uprave.

Kontaktirali smo i Konzervatorski odjel u Dubrovniku za detalje o smjer nicama koje su izdali u slučaju obnove ove crkve, međutim, do trenutka zaključenja ovog teksta i broja, njihov

Budući da navedena nekretnina ima svojstvo kulturnog dobra, Grad Dubrovnik obavijestio je o poduzetim radnjama Konzervatorski odjel u Du brovniku koji je izdao smjer nice za daljnje postupanje u svezi s nave denom građe vinom – Grad Dubrovnik

nam odgovor nije pristigao.

Inače, crkva svetog Roka na Boni novu zavjetna je crkva iz 1527. godine, a teritorijalno pripada Župi sv. Andrije. Sagrađena je u čast ovog sveca koji je poznat kao zaštitnik od kuge, a u raz doblju kada se u Dubrovniku pojavila upravo ova bolest. Gradske su vla sti vrlo brzo tada donijele odluku da se treba izgraditi ova crkvica. Stilom vrlo jednostavna, plijenila je pažnju natpisom na njezinom portalu na kojem u prijevodu s latinskog piše ‘Sveti Roko, moli za nas. Od temelja podignut u vrijeme kuge po zavje tima godine Gospodnje 1527. Obnov ljena godine Gospodnje 1855. Crkvica je, dakle, već prošla jednu obnovu, ali bilo je to poprilično davno te joj je i sada potrebno dati novo, ljepše ruho. Do sada je bila zatvorena te je služila poput skladišta, a nakon konzerva cije i obnove, nadamo se, ponovno će dobiti svoj sjaj. Zasada barem uz zaštitne mjere koje je Grad Dubrov nik poduzeo, neće dodatno propadati, ali ni predstavljati opasnost za prola znike i automobile s obzirom na to da se nalazi tik uz prometnicu.

Dvojezična monografija ‘m alo stonski zaljev – kraljevstvo kame nice’ predstavljena je proteklog petka stonskoj publici. Izrađena je s ciljem isticanja vrijednosti prirodne i povi jesno-kulturne baštine Malostonskog zaljeva i sa zadatkom promicanja školj karstva kao važne gospodarske djelatno sti ovoga područja. Sadržajno bogato i atraktivno opremljeno izdanje podi jeljeno je u sedam tematskih cjelina, a neupitnu znanstvenu i stručnu rele vantnost knjige na njezinih 345 stra nica jamče zastupljeni autori: prof. dr. sc. Nenad Jasprica, dr. sc. Mirna Batistić, dr. sc. Valter Kožul, dr. sc. Jakša Bolotin, doc. dr. sc. Irena Ipšić, Vedran Kunica, mag. ing. maricult. i Josip Žuvela, prof. O tome kako se došlo do ideje izdavanja monografije govorio je jedan od njenih autora Vedran Kunica. No, posebno je naglasio kako u izradi monografije nisu sudjelovali samo njeni autori, već i brojni stanovnici ovog područja.

Dio ljudi podijelio je svoja sjećanja iz djetinjstva, iz svog radnog vijeka. Podi jelili su svoj život i utkali svoje iskustvo unutar ove knjige – rekao je Kunica te napomenuo kako posljednje poglavlje knjige sadrži fotografije iz obiteljskih albuma čuvane generacijama, a koje slikovito prikazuju način života kroz minula desetljeća.

Izradu monografije inicirala je Udruga Stonski školjkari u okviru pro jekta ‘Školjkarstvo u Malostonskom zaljevu – prirodno bogatstvo, kulturna baština i način života’, koji je financi ran iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo u okviru flag natječaja za dodjelu potpore projektima u okviru Mjere 3.1. ‘Potpora razvoju male turi stičke infrastrukture i usluga poveza nih s ribarstvom i akvakulturom’ flag a Južni Jadran.

Djecu je potrebno više zainteresirati za čitanje.

To je vještina koja nas izgrađuje kao ljude!

Iako joj je španjolsk I jezik bio prvi izbor, i nešto što je oduvijek htjela upi sati, tijekom fakultetskih dana sve je više rasla njena ljubav prema hrvat skom jeziku kojeg je također studirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ipak, možemo reći kako to nije čudno jer su njena none i tetka profesorice hrvatskog jezika. Tako je već od malih nogu bila upoznata s književnošću, a u njenom su se okru ženju često spominjali veliki hrvatski autori. Među njima, naravno, i Marin Držić. Marija Konsuo, danas profe sorica hrvatskog i španjolskog jezika, nedavno je sudjelovala u pilot projektu ‘Gdje je tezoro? Komedija Skup – upo znavanje s opusom Marina Držića’. Riječ je o projektu koji je nastao u orga nizaciji Doma Marina Držića te se pro vodio u šestim i sedmim razredima tri dubrovačke škole. To su Osnovna škola Marina Držića, Osnovna škola Montovjerna i Osnovna škola Ivana Gundulića. Kroz analizu i interpreta ciju odabranih ulomaka, učenicima se približilo djelo našeg Dubrovčanina i velikog hrvatskog komediografa.

I dalje se čita, no način i pristup čitanju su se promijenili. Djeca puno ranije dobiju mobitel i odmah znaju čitati i pisati poruke. Znaju pristupati stranicama i portalima koji su njima zanimljivi. Tu je došlo prvenstveno do promjene forme. Knjiga je zamijenjena modernim tehnologijama

Projektom se želi upoznati mlađu čitateljsku publiku s Držićevim svije tom. U njihovom kurikulumu još nema Držićevih djela te projekt predstavlja uvod u njegov bogati književni opus. Radionice su trajale dva sata. Osmi šljene su na način da se tijekom uvod nog sata obrađuje lik i djelo našeg ‘Vidre’, dok se u drugom dijelu radio nice obrađuju fragmenti iz komedije ‘Skup’. Povratne informacije su jako

NOVA KAMPANJA Hrvatska turistička zajed nica pokrenula je glavnu, pozivnu brend kampa nju ‘Your Life, Your Time, Your Experience’ na 14 emitivnih tržišta, koja za cilj ima promociju glavnog dijela turističke sezone, odnosno poti canje inozemnih gostiju na dolazak u Hrvatsku.

dobre. Djeca su bila jako zainteresi rana, aktivno su sudjelovala u radu, bila su prepuna pitanja, a puno toga su i zapamtila. Nadam se da nećemo stati na pilot projektu i da će Dom Marina Držića na čelu s ravnateljem Nikšom Matićem nastaviti s njime –rekla je. Ističe, među ostalim, kako je u nekoliko razreda bila nepoznata riječ – amor.

Bili smo mišljenja kako će im to biti bliska riječ. No, nije. S druge strane, kad bismo ih pitali znaju li što je lupež –znali su svi! – naglasila je. Konsuo kaže kako svakako treba raditi na tome da se ime Marina Držića, njegov lik i djelo, komedije po kojima ga mi danas pam timo, afirmiraju i promoviraju u Hrvat skoj, pa tako i u svijetu.

Kao što se Španjolci ponose Cer vantesom, Nijemci Goetheom, Englezi Shakespeareom, tako bismo se mi tre bali dičiti Držićem. Riječ je o jednom od najvećih hrvatskih komediografa, tipičnim renesansnim čovjekom koji nam je ostavio velika i značajna djela iz kojih i danas možemo učiti.

Hrvatski jezik za strance Inače, Konsuo već nekoliko godina radi kao vanjska suradnica na Sveučilištu u Dubrovniku te u Centru za jezike Sve učilišta u Dubrovniku. Nastavnica je na kolegijima ‘Hrvatski jezik za strance 1 i 2’ i za nju to predstavlja odlično iskustvo.

Radi se o mladim ljudima, studen tima koji su na Erasmus razmjeni. Cilj je da ovladaju osnovama jezika koje su

ŠTO POSJETITI? Novi članak u The Timesu otkriva 11 lokacija u Hrvatskoj koje jamče nezaboravan i autentičan odmor. Riječ je o lokacijama i doživljajima popularnim među stanovništvom pa se tako ističu specifičnosti uvale Samograd na Korčuli, izvora rijeke Omble,

izdvojeni su i restoran Stari Fijaker u Zagrebu te vinarija Kozlović u Istri, istaknute su ljepote sla pova NP Krka te otoka Šipana i Mljeta, a prepo ruča se i vožnja trajektom iz Orebića na Korčulu, obilazak Zagrebačke katedrale, Zmajevih brazdi u Motovunu te vile Čingrije u Dubrovniku.

im potrebne prije svega na razmjeni. Dakle, nužna je sposobnost sporazumi jevanja primjerice, u butizi ili u kafiću te uspostava najjednostavnije komu nikacije s domaćim ljudima. Naravno, brzina njihova savladavanja jezika ovisi i o tome odakle dolaze. Ako je riječ o Poljacima, čiji jezik pripada sla venskoj grupi jezika, onda nema većih problema. Njima je to sve razumljivo i kad nas slušaju što pričamo, mogu jako brzo pohvatati značenje. Za Talijane, Španjolce ili Amerikance to je novi sustav jezika i gramatike. Dosta toga im je na prvu čudno, među ostalim i to što naš jezik ima padeže, a koje oni nemaju. Na početku se najviše ‘borimo’ s izgovorom, no nakon nekog vremena i duljeg procesa učenja, nema više pro blema – rekla je. Treba spomenuti da je kao profesorica hrvatskog jezika sudje lovala i u pilot projektu ‘Hrvatski jezik za strance’ na RIT -u.

O čitanju

Na diplomskom se studiju opredijelila za metodologiju. To ju je tada dosta zanimalo, a strategije su, kako kaže, bile jedne od metodičkih tema koje su tek u novije vrijeme postale inte resantne istraživačima jezika. Kroz diplomski studij ju je zainteresirala tema čitanja i htjela se njome više baviti. ‘Upotreba strategija čitanja učenika srednjih škola gimnazijskog i strukovnog programa’ naziv je njenog

diplomskog rada.

Riječ je o istraživačkom radu u kojem sam ispitivala upotrebu stra tegija čitanja učenika srednjih škola. Dakle, koji su to postupci i metode koje koristimo prije, tijekom i poslije čitanja, a koje nam pomažu da budemo uspješnim čitateljima. Primjerice, ako pročitamo naslov djela, zapitamo li se odmah o čemu će to djelo govoriti, kao i koja su naša očekivanja o tom djelu... Jedna od varijabli je bila i nji hova zaključna ocjena koju imaju iz Hrvatskog jezika. Strategije čitanja su nešto što svi koristimo, samo je pita nje koliko smo osviješteni o njima te koliko ćemo ih i kako primjenjivati –naglasila je.

Dalje navodi kako općenito vlada stav da se sve manje čita. Ipak, Konsuo smatra kako to u potpunosti nije tako.

I dalje se čita, no način i pristup čitanju su se promijenili. Djeca puno ranije dobiju mobitel i odmah znaju čitati i pisati poruke. Znaju pristupati stranicama i portalima koji su njima zanimljivi. Tu je došlo prvenstveno do promjene forme. Knjiga je zamije njena modernim tehnologijama. Čita nje je vještina koja nas izgrađuje kao ljude i obogaćuje naš vokabular i način razmišljanja, uvodi nas u nove svje tove i učimo o raznim temama. Defi nitivno je potrebno više zainteresirati i usmjeravati djecu u aktivnost kao što je čitanje.

Kao što se Španjolci ponose Cervantesom, Nijemci Goetheom, Englezi Shakespeareom, tako bismo se mi trebali dičiti Držićem. Riječ je o jednom od najvećih hrvat skih komedio grafa, tipičnim renesansnim čovjekom koji nam je ostavio velika i značajna djela iz kojih i danas možemo učiti

Djeca su bila jako zainteresirana, aktivno su sudjelovala u radu, bila su prepuna pitanja, a puno toga su i zapamtila. Nadam se da nećemo stati na pilot projek tu i da će Dom Marina Držića na čelu s ravnateljem Nikšom Matićem nastaviti s njime

Piše Maria Prkut Foto Maria Prkut / Dom Marina Držića

Studenti i nastavnici ‘zavrnuli rukave’ i obnovili klupe. Svaka čast!

Rezultati ovog projekta su višestruki. Osim što su se upoznali sa samim procesom restauriranja drva, studenti su osvijestili svoju ulogu u društvu i u zaštiti okoliša, razvili su svijest o potrebi i svrsi razvrstavanja otpada te su se detaljnije upoznali s konceptima solidarnost, aktivizam i volonturizam

Piše Maria Prkut Foto Zvonimir Pandža

Četiri obnovljene i redizajnirane klupe krasit će vanjski prostor Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju Sveu čilišta u Dubrovniku. Riječ je o hvalevri jednom projektu ‘3R’ (‘Recycle, Renew, Reuse’/’Reciklirajmo, obnovimo i

ponovno koristimo’) u koji je bilo uklju čeno troje nastavnika s Odjela za eko nomiju i poslovnu ekonomiju, prof. dr. sc. Ivana Pavlić, izv. prof. dr. sc. Ana Portolan i Marino Stanković, mag. oec. sa studentima prve godine diplomskog

i treće godine preddiplomskog studija smjera Turizam te dvije nastavnice s Odjela za umjetnost i restauraciju doc. dr. art. Iris Lobaš Kukavičić i doc. dr. sc. Margarita Bego sa svojim studentima. Rezultati ovog projekta su višestruki. Osim što su se studenti upoznali s pro cesom restauriranja drva, osvijestili su svoju ulogu u društvu i u zaštiti okoliša, razvili su svijest o potrebi i svrsi razvr stavanja otpada te su se detaljnije upo znali s konceptima kao što su solidar nost, aktivizam i volonturizam.

Svjedoci smo da su već duže

vrijeme mediji postali ‘arena’ u kojoj se, u stvari, uopće ne bori, nego se društvena odgovornost, kao lopta pre bacuje s jedne strane na drugu stranu terena, i tako u nedogled. Ono što se može uočiti da nitko ne prihvaća odgovornost i rijetko tko je spreman ‘zavrnuti rukave’ i učiniti nešto kon kretno. Sa studentima Odjela za eko nomiju i poslovnu ekonomiju, smjera Turizma, Sveučilišta u Dubrovniku, često u okviru kolegija koji se bave razvojem turizma komentiramo aktu alno stanje u turizmu. Moram pri znati da su dosta kritični, ali i s druge strane, što je jako važno, imaju ideja i jako su kreativni. Učimo ih teorijskim spoznajama, ali naglasak sve više stav ljamo na primjenu stečenog znanja u praksi i stvaranju svijesti da su oni ti koji sutra neće ‘prebacivati loptu na drugu stranu terena’, nego će biti oni koji će krenuti od sebe, racionalno raz mišljati, pokrenuti se i preuzeti odgo vornost. Jedino takav pristup pomaže u kreiranju novih proizvoda, stvaranju dodanih vrijednosti kako za turiste tako i za lokalnu zajednicu, racional nijem korištenju raspoloživih resursa i adekvatnijem turističkom planira nju. Društveno odgovorno ponašanje, osvješćivanje moralnih normi, tran sparentno i održivo djelovanje, pošti vanje lokalne zajednice te kontroliran i planski razvoj jedina je opcija za ade kvatan razvoj turizma. Upravo iz ovoga razloga pojavila se ideja za jedan skro man studentski projekt na Odjelu za ekonomiju i poslovnu ekonomiju. U dvorištu Odjela je bilo devet derutnih klupa – istaknula je Pavlić. Odlučili su ih – obnoviti.

Prava prilika

Sama ideja o projektu, dakle, krenula je sa smjera Turizam Odjela za ekono miju i poslovnu ekonomiju na kojem se izvodi kolegij Održivi turizam.

U okviru tog kolegija studente se upoznaje s ulogom i važnosti održivog razvoja, posebno njegovog okolišnog aspekta jer je turizam jedan od najve ćih eksploatatora prirodnih resursa. Na vanjskom prostoru Odjela za ekono miju i poslovnu ekonomiju nalazilo se devet drvenih klupa koje su bile u izni mno lošem i derutnom stanju. Sve ovo vrijeme se čekalo da ih netko obnovi ili da se kupe nove. S obzirom da to nije mala investicija i ne tako nužna, stalno se odgađala. Ovo je bila prava prilika da studente potaknemo da se organi ziraju, da se pokrenu i da na pravom primjeru nauče što je društveno odgo vorno ponašanje uz minimalnu inve sticiju. I tako riječ po riječ krenule su ideje. S obzirom na to kako smo inte grirano Sveučilište, povezali smo se

s kolegicama s Odjela za umjetnost i restauraciju, razmijenili ideje, kon zultirali studente jesu li zainteresirani, potom u suradnji sa studentima pri javili projekt na natječaj Studentskog zbora i krenuli. Dio sredstava osiguralo nam je Sveučilište, a dio Studentski zbor. Projekt smo nazvali ‘3R’ (‘Recycle, Renew/Repair and Reuse’), a osim redi zajniranja klupa, na Odjelu za ekono miju i poslovnu ekonomiju obojan je jedan dio vanjske ograde te su nabav ljene kutije za razvrstavanje otpada unutar i izvan zgrade (papir, plastika, staklo, metal i miješani otpad) – nagla sila je Portolan. Sam proces od početka do kraja, kako kaže, bio je iznimno slo žen i kompleksan i uz intenzivan rad i predanost studenata, u razdoblju od početka travnja do sredine svib nja uspjeli su realizirati obnovu četiri klupe koje će se postaviti na vanjskom dijelu Odjela za ekonomiju i poslovnu ekonomiju.

‘Nama je to bio izazov’

Kao što smo i naveli, u projektu su sudjelovale i dvije nastavnice s Odjela za umjetnost i restauraciju doc. dr. art. Iris Lobaš Kukavičić i doc. dr. sc. Mar garita Bego sa svojim studentima.

Na poziv kolegica s Odjela za eko nomiju i poslovnu ekonomiju, Iris i ja smo se s veseljem odazvale i podržale ideju da se već postojeće klupe redizaj niraju, koristeći drvo s otpada. Kao što znate drvo nije otpad, ono se može više puta koristiti, što je od velikog značaja ako gledamo u kontekstu zaštite oko liša, pravilnim gospodarenjem šuma i samim tim zaštiti života na zemlji. Da ne idemo sad u priče koliko je to važno za održivost života na Zemlji, drvo kao materijal je pogodan za recikliranje i ponovno oblikovanje. Materijal za klupe smo našli na zgarištu kućice u masliniku, vlasnik nam je ponudio drvo koje je bilo u dosta lošem stanju. No,

Društveno odgovorno ponašanje, osvješćivanje moralnih nor mi, transparen tno i održivo djelovanje, poštivanje lokalne zajednice te kontroliran i planski razvoj jedina je opcija za adekvatan razvoj turizma – Ivana Pavlić

nama je to bio izazov te smo se primili posla čišćenja, koji je dosta zahtjevan i spor. Već samim procesom čišćenja vidjela sam kod studenata zadovoljstvo, kad bi ugledali da od materijala koji bi bio bačen i prepušten daljnjem pro padanju, nastaju novi komadi i oblici drvnih elemenata. Nakon detaljnog čišćenja, blanjanja, brušenja, zapunili smo sve pukotine i oštećenja koja nam nisu bila ‘zanimljiva’ za finalni izgled klupa, dok smo nagorjele dijelove oči stili i ostavili u zatečenom stanju. Oči šćene i pripremljene drvene elemente smo potom krojili u zamišljene oblike – priča nam Bego. Drvo je, navodi dalje, jedan od materijala koji se najviše reci klira. Recikliranje drva ima brojne prednosti, a osim toga, to je jedan od najjednostavnijih postupaka reciklira nja koji se provodi jer je to fizički pro ces u koji nije potrebno unositi kemij ske materijale koji bi podrazumijevali kontaminaciju okoliša.

Na jesen kreće mo u realizaciju drugog dijela projekta s ostatkom ošte ćenih klupa kada će nam se pridružiti i veći broj nastavnika i studenata – Iris Lobaš Kukavičić

Recikliranje se temelji na kružnoj ekonomiji i održivom razvoju te stoga, svima koji se bave stvaranjem, obliko vanjem i dizajniranjem pruža moguć nost da se razvijaju kako bi smanjili svoj negativni utjecaj na okruženje, birajući ekološki prihvatljive materijale, pro cese i tehnologiju. Ormari, komode, police, stolovi, stolice, fotelje, kreveti, vrata, prozori, gdje to sve završava? Osim starog namještaja i građevne stolarije koje odbacuju građani, veliki izvor ovog otpada su i hoteli, koji prili kom renoviranja mijenjaju cjelokupni interijer. Navedeni predmeti od drva u Hrvatskoj najčešće završe na odlaga lištima. Za početak, država bi trebala uopće ‘osvijestiti’ problem gospodare nja otpadnim namještajem i ostalim proizvodima od masivnog drva, priku piti podatke o količinama i načinu na koji se isti trenutno ‘zbrinjava’ u Hrvat skoj. Takva analiza bi sigurno dovela do zaključka da je riječ o otpadu koji bi se

trebao proglasiti posebnom kategori jom otpada i za koji bi se trebao doni jeti regulatorni okvir koji bi imao za cilj organizirani sustav oporabe sta rog namještaja. Sigurna sam da ćemo opet pisati neke slične tekstove, jer se mislimo i dalje baviti ovom problema tikom koja uvijek ima kao rezultat uni katne proizvode ručno proizvedene na opće veselje naših studenata, zaposle nika i svih ostalih koji shvaćaju koliki je trud uložen u ovakve projekte – ističe. Lobaš Kukavičić nadalje govori kako nakon poziva kolegica s Odjela za eko nomiju i poslovnu ekonomiju, nije bilo razmišljanja jer su se već počele stvarati razne kreativne ideje i mogućnosti redi zajna dotrajalih klupa.

Pridružili su nam se zainteresirani studenti i zapravo otkrili veliku krea tivnost u sebi za koju možda neki od njih nisu ni znali da posjeduju. Otkri vali smo velike mogućnosti reciklira nja i preoblikovanja drvnih elemenata koji su u kombinaciji s pomno biranim bojama i porukama počeli dobivati zaista zanimljive vizure. Zbog obujma posla i naših obveza u nastavi i drugim projektima, odlučili smo da ćemo u ovoj akademskoj godini realizirati četiri klupe. Na jesen krećemo u realizaciju drugog dijela projekta s ostatkom ošte ćenih klupa kada će nam se pridružiti i veći broj nastavnika i studenata. Veseli nas nastavak suradnje jer su se studenti i nastavnici povezali što je jedan od naj vrijednijih rezultata ovog projekta i što nam otvara mogućnosti daljnje surad nje i možda puno većih projekata koji će svakako ići u smjeru kružnog gospo darstva i zaštite okoliša. Uz obrazovni segment, Sveučilište u Dubrovniku želi poticati studente na društveno odgo vorno ponašanje i usmjeriti ih na aktiv nosti od iznimne važnosti za društvo u cjelini – kazala je Lobaš Kukavičić. Uz nastavak projekta 3R, na jesen kreću s još jednom zanimljivom inicijativom u korištenju otpada iz mora i akvakulture.

Riječ je o novom kolegiju ‘Ekologija u umjetničkom oblikovanju’ koji će se baviti istraživanjem kreativnih moguć nosti upotrebe materijala dobivenih obradom ljuštura kamenica i mušula, kao i plastike i automobilskih guma kojih je, nažalost, jako puno u našem podmorju. Kolegij je nastao u surad nji Odjela za umjetnost i restauraciju i Odjela za akvakulturu, ali budući da je horizontalan moći će ga pohađati zain teresirani studenti sa svih diplomskih studija Sveučilišta u Dubrovniku. Zani mljivost je i to što će u sklopu kolegija koristiti i reciklirati papir, ali i pripre mati prirodne pigmente boja. Zaista se veselimo novoj akademskoj godini, novim suradnjama, idejama i projek tima – zaključila je.

Već samim procesom čišćenja vidjela sam kod studenata zadovoljstvo, kad bi ugledali da od materi jala koji bi bio bačen i prepu šten daljnjem propadanju, nastaju novi komadi i oblici drvnih elemenata – Margarita Bego

Ovo je bila prava prilika da studente potaknemo da se organiziraju, da se pokrenu i da na pravom primjeru nauče što je društve no odgovorno ponašanje uz minimalnu investiciju – Ana Portolan

Županija

POZIV BRANITELJIMA ŽUPE DUBROVAČKE

Uz Dan Općine dodjela i povelja zahvalnosti

o Š Cavtat dobila lokacijsku dozvolu

Dodijelit će se povelje zahvalnosti svim postrojbama i ratnim udrugama za sudjelovanje u ratnim vojnim operacijama oslobođenja Župe dubrovačke

ŽUPA DUBROVAČKA Povodom d ana Općine i 30. obljetnice oslobođe nja Župe dubrovačke, u četvrtak 26. svibnja, s početkom u 18.30 u Hotelu Sheraton upriličit će se Svečana Aka demija. Predavanje o ratnim događa njima na području Župe dubrovačke održat će ravnateljica Muzeja Domo vinskog rata, Varina Jurica Turk. Tom prilikom dodijelit će se povelje zahvalnosti svim postrojbama i rat nim udrugama za sudjelovanje u rat nim vojnim operacijama oslobođenja Župe dubrovačke. Ovim putem pozi vaju se svi branitelji koji su sudjelovali u obrani i oslobođenju Župe dubro vačke od srpsko crnogorske agresije da se, ukoliko žele nazočiti Svečanoj Akademiji, jave lokalnim braniteljskim udrugama ili Općini Župa dubrovačka kako bi mogli osobno preuzeti poziv nice. Također, iz Općine obavještavaju branitelje kako će predstavnici Općine Župa dubrovačka zajedno s predstav nicima Udruga proizašlih iz Domo vinskog rata položiti vijence kod spo men-ploča palih hrvatskih vitezova. Polazak povorke prema spomen plo čama iz Općine je u srijedu 25. svibnja

Predavanje o ratnim do gađanjima na području Župe dubro vačke održat će ravnateljica Muzeja Domovinskog rata, Varina Jurica Turk

Dokument predstavlja ogroman korak u pravom smjeru za projekt na kojem se intenzivno radi više od osam godina

KONAVLE Projekt izgradnje nove zgrade o Š Cavtat na Rajkovom dolu vrijedan 40-ak milijuna kuna dobio je lokacijsku dozvolu, a građevinska dozvola očekuje se u sljedeća dva mje seca, javljaju iz Općine Konavle. Ovaj dokument predstavlja ogroman korak u pravom smjeru za projekt na kojem se intenzivno radi više od osam godina. Nakon iscrpljujućeg posla rješava nja imovinsko-pravnih poslova, ova općinska uprava, uz uložene napore i Dubrovačko-neretvanske županije i naših saborskih zastupnika, uspjela je riješiti da se nova zgrada škole nađe u paketu škola čiju će izgradnju financi rati Ministarstvo znanosti i obrazova nja iz fondova e U.

Nevjerojatno me razveselila činje nica da smo konačno dobili lokacijsku dozvolu. Svjestan sam da ljudi nemaju percepciju koliko je rada i truda moralo

biti uloženo u ove predradnje koje nisu vidljive, ali morale su biti napravljene. Imovinsko-pravni odnosi su bili nevje rojatno kompleksni i samo njihovo rje šavanje trajalo je sedam godina. Želim se zahvaliti županu Dobroslaviću i županijskim službama na suradnji, a vjerujem da ćemo uskoro imati u rukama i građevinsku dozvolu – rekao je načelnik Božo Lasić. Podsjetimo, Vlada r H je u rujnu 2019. godine za potrebe izgradnje škole pre pustila Općini Konavle zemljište na Rajkovom dolu, a projekt izgradnje o Š Cavat uvršten je kao jedan od prioritet nih projekata za financiranje sukladno Zakonu o obrazovanju.

Nevjerojatno me razveselila činjenica da smo konačno dobili lokacijsku dozvolu – Božo Lasić

SANACIJA ŠKOLE Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova EU odobrilo je županiji 420 tisuća kuna za sanaciju OŠ Kuna na Pelješcu. Ukupna vrijednost projekta je 650 tisuća kuna, a predviđa obnovu krova, međukatne konstruk cije te sanaciju podova i zidova.

Grad Dubrovnik

POSLJEDNJI

Završena e-konferencija u postupku izdavanja građevinske dozvole za Azil

Završena je e-konferencija u redovnom postupku izdavanja građe vinske dozvole za azil za životinje tije kom koje nije bilo primjedbi pozva nih javnopravnih tijela, čime je i ovaj korak uspješno završen. Nakon proteka

Kompleks budućeg gradskog azila za prihvat napu štenih pasa i mačaka s područja Dubrovnika činit će jedan od najvećih takvih objekata u Europi.

zakonskog roka u kojem se saslušavaju stranke u postupku, izdat će se građe vinska dozvola čime će biti ispunjen i posljednji preduvjet za izgradnju azila za životinje. Za realizaciju projekta gradskog azila za životinje prethodno je usvajanjem Izmjena i dopuna Prostor nog plana uređenja Grada Dubrovnika uvrštena nova lokacija budućeg grad skog azila čime se otklonila temeljna administrativna barijera. Završenom

RAZVOJ ELAFITA Lopudu energetski učinkovita rasvjeta

Donesena je oD luka o odabiru projekata za Program razvoja otoka u 2022. godini od strane Ministarstva regionalnog razvoja i fondova eu, a među projektima kojima se odobrava financiranje je i ‘Nabava i implemen tacija energetski učinkovite javne rasvjete na otoku Lopudu’. Projekt, kojeg je na Javni poziv Ministarstva prijavio Grad Dubrovnik, ostvario je sufinanciranje u iznosu od 173.000,00 kuna, što iznosi oko 50 posto ukupne investicije. Grad Dubrovnik razvija se održivim smjerom kroz provedbu projekata energetske učinkovitosti

izradom projektne dokumentacije, koja je u potpunosti izrađena prema referentnim pravilnicima i zakonima te prema smjernicama međunarodnih udruga za zaštitu životinja, projekt je poboljšan u smislu energetske učinko vitosti i održivosti. Naime, implemen tacijom fotonaponskih elektrana azil će svoje potrebe za električnom energijom ostvarivati putem solarne energije, a što će značajno doprinijeti prilikom prijave projekta za financiranje europ skim sredstvima. Kompleks budućeg gradskog azila smješten je na predjelu Grabovice, na površini obuhvata od 12.000 metara kvadratnih i bit će jedan od najvećih objekata ovakve vrste u Europi kojim upravlja jedinica lokalne samouprave. Raspolagat će maksi malnim smještajnim kapacitetom za 352 životinje u ukupno 12 paviljona. Sastojat će se od središnje građevine s prostorima za osoblje, posjetitelje i zaposlenike, veterinarskom službom i ostalim servisnim prostorima te od zone paviljona s pripadajućim otvore nim prostorima za smještaj i rekreaciju životinja.

i obnovljivih izvore energije te se s tim ciljem provodi i cjelovita rekon strukcija i modernizacija sustava javne rasvjete Grada Dubrovnika, što će osim financijskih ušteda doprini jeti zaštiti okoliša i povećanju ener getske učinkovitosti sustava javne rasvjete. Nastavno na ova nastoja nja prijavljen je i navedeni projekt za energetski učinkovitu javnu rasvjetu na otoku Lopudu, čija je ukupna vri jednost investicije 352.811,25 kuna, a odobrena bespovratna sredstva Mini starstva osigurat će gotovo polovicu potrebnog iznosa.

Razvoj i kontinuirana ulaganja u elafitske otoke u fokusu su gradske uprave s ciljem poboljšanja kvalitete života svih stanovnika.

NOVA BESPOVRATNA

Dubrovčani izvan Grada

Nedostaju mi obitelj, prijatelji i moj kučak!

Uz pomoć današnje tehnologije, možemo se svakodnevno čuti i vidjeti preko videocalla, ali to nije to. Blizina je nešto što se ne može lako zamijeniti

Prijatelji ga više ni ne pitaju gdje je trenutno ni na čemu radi. Kažu mu: ‘S tobom se nikad ne zna’. Razni europ ski gradovi bili su njegovim ‘drugim domom’, uvijek je negdje na putu pa nije ni čudo da ga majka zove – ‘Marko

Piše

Prkut

DUBROVČANI IZVAN GRADA Iz tjedna u tjedan donosimo priče i razgovore s našim sugrađanima koji su poslom, iz ljubavi ili zbog znatiželje, privremeno, a neki malo stalnije,

odlučili Dubrovnik zamijeniti drugim gradom ili državom. Oni poznati, a i nešto manje poznati široj javnosti, naći će se u našoj rubrici i podijeliti svoj životni put.

Dosta ljudi shvaća život u Irskoj kao neki ‘tranzit’, u smi slu da će raditi ovdje nekoliko godina pa će se vratiti natrag u svoju zemlju ili preseliti negdje drugo

DOLJE Ring of Kerry

Polo’! On je Domagoj Glavinja, ‘svjet ski putnik’ i naš – Dubrovčanin izvan Grada. Već godinu dana živi u glavnom gradu Irske, Dublinu. Radi u tvrtki Microsoft kao koordinator za strateški projekt (Strategic Project Coordinator)

te je zadužen za regiju Europe, Bliskog Istoka i Afrike. Zadovoljan je svojim poslom, povratne informacije o nje govom radu su odlične, svaki dan je ispunjen izazovima, i naravno – puto vanjima. No, to je nešto što je naš sugo vornik oduvijek htio, živjeti i raditi u inozemstvu. U tome je bio ustrajan i u tome je uspio.

A vrijeme?

Prvi put se odselio iz Dubrovnika 2009. godine u Zagreb. U glavnom gradu Hrvatske studirao je na Građe vinskom fakultetu. Nakon toga, 2015. godine odlazi u Švedsku na dodatni master naziva ‘Međunarodni projektni menadžment’, na Sveučilištu tehno logije Chalmers (Chalmers University of Technology) u Göteborgu. Riječ je, inače, o sveučilištu koje je među ‘top’ 30 tehničkih sveučilišta u svijetu.

Bilo je to odlično iskustvo! Opće nito, Švedska mi je bila stvarno ‘sjela’ i bio sam uvjeren kako ću tamo i ostati. No, otvorila mi se prilika za odlazak u Španjolsku. U Barcelonu sam se pre selio 2018. gdje sam živio šest mje seci, nakon čega sam pošao na Tene rife. Tamo sam živio sve do svibnja prošle godine kad sam došao u Dublin – naglasio je. U glavni grad Irske stigao je u razdoblju pandemije kad su vla dale nešto oštrije mjere.

Na samom početku života u Dublinu nisam stvorio pravi dojam

grada kakav on zaista jest. Dosta toga je još uvijek bilo i zatvoreno. Pravu ‘sliku’ sam dobio tek nakon nekoliko mjeseci. I mogu reći da je grad doista živ. Irska je općenito jedna predivna zemlja. Imao sam prilike posjetiti puno mjesta i ono što me posebno fascinira iznova je priroda. A vrijeme? Nitko se ovdje ne seli zbog vremena – rekao je kroz smijeh.

Život je skup

Riječ je o zemlji koja je, kako kaže, u prošlosti imala nepovoljne ekonom ske prilike.

Iz jedne siromašne zemlje ‘pretvo rili’ su se u vrlo uspješnu i ekonomski povoljnu zemlju. U posljednjih neko liko godina zabilježen je veliki rast sta novništva. Dublin je, ako sam negdje dobro pročitao, po prosjeku godina –najmlađi glavni grad Europe. Ovdje se doseljava jako puno ljudi iz cijelog svi jeta, posebno iz Europske unije. Radi se većinom o obiteljima i mladim lju dima koji su došli zbog novih životnih i poslovnih prilika. A toga ovdje ima. Tehnološki ‘divovi’ kao što su, primje rice, Facebook, Microsoft, LinkedIn, Google, Amazon i Tik Tok imaju svoja europska sjedišta u Dublinu – naglasio je. Glavni grad Irske je i poznati turi stički grad. Stoga se i u drugim sekto rima, kao što je ugostiteljstvo, otvaraju brojne poslovne prilike. No, ono što ističe jest da je život – skup.

Rekao bih da je dosta skuplje nego u Švedskoj. Plaće su dobre, ali su troš kovi isto tako jako veliki. Stanarine su cjenovno jako visoke. Dosta ljudi shvaća život u Irskoj kao neki ‘tran zit’, u smislu da će raditi ovdje neko liko godina pa će se vratiti natrag u svoju zemlju ili preseliti negdje drugo. Postoji jako puno takvih slu čajeva, pogotovo iz Hrvatske. S druge strane, upoznao sam dosta Hrvata koji su se tu trajno naselili, imaju kuće i stvaraju obitelji. Tako da, ima i onih koji odluče ostati – kazao je. Uz rad, njegova svakodnevica ispunjena je treningom, điravanjem, istraživa njem novih mjesta, a svakog tjedna ima online sat vokalnog treninga sa svojom profesoricom i vokalnom trenericom.

Svatko ima neke svoje ispušne ventile, a meni je to vazda bila muzika. U srednjoj školi sam bio u bendu s pri jateljima i znali smo puno puta zasvi rati na raznim mjestima. I kad su me pitali u djetinjstvu što bih htio biti kad odrastem, uvijek sam govorio –pjevač – prisjeća se kroz smijeh. Kad smo ga pitali što mu najviše nedostaje iz Dubrovnika, i njegovog Cavtata, kao iz topa je ‘ispalio’ – ljudi.

Najviše mi fale obitelj i prijatelji. I moj – kučak! Uz pomoć današnje

tehnologije, možemo se svakodnevno čuti i vidjeti preko videocalla, ali to nije to. Blizina je nešto što se ne može lako zamijeniti. Nedostaju mi ti zajed nički trenutci s ljudima koje volim!

Moji prioriteti su...

Irce smatra jako dobrim ljudima, izra zito veselima, gostoljubivima i srdač nima. U Dublinu se zato vrlo brzo počeo osjećati k’o da je doma. No, nikako se, od samih početaka, nije vidio dugoročno u Irskoj, unatoč svim pozitivnim dojmovima. Ističe kako mu je nedavno ‘uletila’ povoljna pri lika za selidbu u novi grad koju je pri hvatio. Tvrtka će ga relocirati u Špa njolsku, državu u kojoj, kao što smo već rekli, ima iskustvo življenja.

Trenutno sam u procesu pakira nja. Krajem lipnja bih se trebao pre seliti u Andaluziju, u mjesto blizu Malage. Lako se priviknem na život u novoj okolini. Selidba i mijenjanje lokacije svaki mi put lakše ‘padaju’. Iako, iskreno, sada se nadam da je to to. Nadam da će ovo biti jedna trajnija opcija i da se neću svako malo seliti. Svoju budućnost vidim u Španjolskoj. Kvaliteta života je jako dobra, kao i vrijeme, hrana je odlična, a kultura je izrazito bogata – naglasio je. No, nig dje nije, kako kaže, idealno, uvijek će

Koliko sam puta promislio o povratku u Dubrovnik. No, znao sam što želim i nisam htio od toga odustati. Sada već sedam godina živim u inozemstvu

se naći dobre i loše stvari. Najbitnije je – utvrditi vlastite prioritete.

Moji prioriteti su osobna ispu njenost i sreća – odnosno da se osje ćam dobro! Volim imati posao s kojim mogu dobro zaraditi i priuštiti si odre đeni životni stil, no materijalno mi nikad nije bio glavni motivator, već navedena životna ispunjenost i isku stvo. Ostale stvari dođu same od sebe – rekao je. Svima će reći kako život u inozemstvu nije uvijek ‘med i mlijeko’.

Koliko sam puta promislio o povratku u Dubrovnik. No, znao sam što želim i nisam htio od toga odustati. Sada već sedam godina živim u ino zemstvu. Prošao sam dosta toga, išao sam skalin po skalin. Kad mi netko kaže da se želi odseliti, uvijek ću reći: ‘To nije kao poći na putovanje. To je druga priča’. Osoba stvarno mora biti odlučna jer postoji jako odricanja. Potrebno je dosta ulaganja – naglasio je. Neće reći kako je Hrvatska loša za život, nego se jednostavno u njoj ‘nije pronašao’.

Ne razmišljam iskreno puno o tome. Trenutno se ne vidim u Hrvat skoj. Nikad ne znaš – možda se jed nom i vratim. Mislim da bi moji rodi telji to htjeli, no njima je najbitnije da se osjećam zadovoljno i sretno. Oni su moja najveća podrška.

haljina

BLACK HAWK Tri vojna zrakoplova protekle su subote u popodnevnim satima proletjela dubrovačkim područjem. Građanima su sva kako privukli pažnju s obzirom da su praktički ‘protutnjili’ poviše grada i to poprilično nisko. Prema Flightradaru, riječ je o američkim vojnim

zrakoplovima i to vrste ‘Black Hawk’. Pitali smo i Ministarstvo obrane RH za detalje, a doznali smo tek kako je riječ o tranzitu triju zrakoplova kroz Republiku Hrvatsku koji su bili najavljeni, a sve je regulirano Sporazumom prihvaćenim ulaskom u NATO.

žutog maslačka

I baš kao u djelu Sunčane Škrinjarić, mali, ‘obični’ maslačak postat će najljepši cvjetić spreman za ples

Mali M aslačak biljčica je koju možete naći gotovo u svakom kan tunu Lijepe naše. Žuti, sunčani cvje tovi pretvaraju se polako u paučinastu haljinicu u koju djeca i razigrani odra sli rado pušu tražeći odgovore na svoje želje.

I baš kao u djelu Sunčane Škrinjarić, mali, ‘obični’ maslačak postat će naj ljepši cvjetić spreman za ples. To malo čudo prirode neka nam svima bude inspiracija!

Foto Zvonimir Pandža

34 Kultura

VRHUNSKI POLITIČAR NAŠEG KRAJA

Wolfgang Pav ‘otkrio’ Nika Nardellija

Najvećim Nardellijevim političkim postignućem, iznio je Pav, smatra se činjenica da je hrvatski kao službeni jezik u Dalmaciji uveden 1. siječnja 1912., tri mjeseca nakon Nardellijeve ostavke

Poznati znanstvenik, P ovije sni čar i novinar iz Beča dr. sc. Wolfgang Pav održao je proteklog tjedna predava nje u Državnom arhivu u Dubrovniku na temu ‘Niko Nardelli – Carski kra ljevski namjesnik Dalmacije i građa nin Dubrovnika’. Upravo na liku i djelu Nika Nardellija, ove zanimljive povije sne ličnosti koja je danas gotovo zabo ravljena Wolfgang Pav je i doktorirao na Sveučilištu u Beču 2010. Dio istra živanja dr. sc. Wofganga Pava vezano je za arhivsku građu Državnog arhiva u Dubrovniku zbog čega je i želio rezultate svog istraživanja predstaviti

stručnjacima i građanima Dubrov nika, za koji ga veže ne samo znan stveni nego i dugogodišnji prijateljski odnos kao člana Austrijsko-hrvatskog društva iz Beča. Tijekom predavanja dr. sc. Wolfgang Pav pojasnio je na koji je način Niko Nardelli djelovao u ozračju napetosti između bečke birokracije s jedne strane i interesa svoje domo vine s druge strane, u kakvim je situa cijama kao visoki dužnosnik zastupao želje Vlade u Beču u Dalmaciji te kako je doprinosio interesima domovine i njenih stanovnika. Pav je predavanje otvorio zanimljivim životopisom Nika

Nardelli je i jedini civilni dužnosnik tijekom više od 100 godina Mo narhije porije klom iz Dalma cije, točnije iz Dubrovnika

Nardellija rođenog u Dubrovniku 1857. godine. Nakon uspješne službeničke karijere u dobi od 49 godina car Franjo Josip imenovao ga je 1906. za Namje snika Dalmacije. Bio je imenovan, a ne biran. Kao državni službenik, naglasio je Pav, Nardelli je bio ovisan o Vladi u Beču i u svakom trenutku je mogao biti opozvan, ali je kao vrhunski političar imao i velike ovlasti i mogućnost utje caja. Nardelli je i jedini civilni dužno snik tijekom više od 100 godina Monar hije porijeklom iz Dalmacije, točnije iz Dubrovnika.

Zbog Nardellija hrvatski uveden kao službeni jezik

Početak 20. stoljeća obilježile su mnoge napetosti: Dalmacija je bila nezadovoljna svojim državno-pravnim položajem. Kraljevina Dalmacija je bila

Foto

Zvonimir Pandža

dio austrijskog dijela Carstva. Većina ljudi u Dalmaciji, priželjkivala je uje dinjenje s kraljevinama Hrvatskom i Slavonijom, ali one su bile dio Ugar ske. Beč je odbijao ustupiti Dalmaciju Ugarskoj. Najveći problem je ipak bila gospodarska zaostalost Dalmacije. Beč je dugi niz godina financijski zanema rivao Dalmaciju. 82 posto stanovniš tva činilo je siromašno sitno seljaštvo i gotovo da nije bilo industrije, mnogi su brodovi bili zastarjeli, ceste su bile loše, a prije svega nije bilo dobre povezano sti željeznicom s ostatkom Monarhije. Dalmacija je bila druga najsiromašnija pokrajina u Monarhiji. Dugi niz godina vodila se borba oko rješavanja jezičnog pitanja: oko 80 posto stanovnika bili su Hrvati, 16 posto Srbi i jedva 3 posto Talijani, ali službeni jezik je do 1912. godine bio talijanski. Niko Nardelli se nakon dugih pregovora izborio za uvo đenje hrvatskog kao službenog jezika u Dalmaciji – iznio je dr. sc. Wolfgang Pav te je detaljnije pojasnio kako je glavna briga namjesnika u Dalmaciji bilo održavanje reda i mira. Namjesnik je tražio i kompromise i bio je popust ljiv u manjim razmiricama, ali politički sukobi i demonstracije često su rezul tirali policijskim intervencijama, uhi ćenjima i osuđivanjima.

Zanimljiva su pitanja o životu Nika Nardellija: Kako je sin obitelji srednjeg staleža iz Dubrovnika uopće mogao doći do statusa namjesnika? Bilo je to sasvim neobično za to vrijeme. Kao sin jedinac i očito vrlo talentiran, u školu je krenuo s četiri godine. Kada je imao sedam godina, umro mu je otac. Nar delli je dobio stipendiju za Gimnaziju u Dubrovniku koju je maturirao sa 16 godina. Nastavni jezik bio je talijan ski. Najbolje ocjene dobivao je iz pred meta Ilirski, tadašnji naziv za hrvatski jezik, i iz njemačkoga jezika. Nardelli je studirao pravo u Grazu. Izvrsno je govorio tri jezika, što je bilo od zna čaja za daljnju karijeru u Dalmaciji. S 20 godina odvjetnik Nardelli vratio se u Dubrovnik. Postao je državni služ benik i četiri godine kasnije položio je sudački ispit u Dubrovniku. Budući da nije bilo slobodnog sudačkog mjesta u Dubrovniku, otišao je u državnu službu u Namjesništvo u Zadru – istaknuo je Pav te je naglasio kako je Nardelli imao vrsni slijed karijere u državnoj službi – krenuo je kao tajnik, nastavio kao okružni poglavar, savjetnik namje snika, zatim dvorski vijećnik, potpred sjednik i namjesnik.

MEDALJA U ČAST STATUTA Dubrovački kolekcionari, gospari Vladimir Tošović, Dubravko Medo, Eduard Šuljak i Zoran Smoljan, autor grafičkog prikaza osmislili su i u vlastitoj nakladi izradili dubrovačku medalju u čast 750

Napornim radom do bogate karijere

Nekoliko mjeseci prije umirovlje nja 1911., dodijeljena mu je plemićka titula baruna, i do kraja Monarhije bio je član Gornjeg doma plemićkog zbora u Beču. Nardelli je umro u svom rod nom Gradu 1925., u dobi od 69 godina. Nije bio oženjen i nije imao potomaka. Nardelli se očigledno, potpuno sam, napornim radom izborio za svoju kari jeru, bez protekcije od viših aristokrat skih ili crkvenih krugova. Mladi duž nosnik bio je izuzetno vrijedan, dobar poznavatelj prava, poliglot, a imao je i diplomatskih sposobnosti. Osim toga bio je i jako oštrouman, što se vidi iz primjera kada je Vladu u Beču morao braniti od kritika zastupnika na sjed nicama Dalmatinskog sabora. Kada je imenovan savjetnikom Namjesništva u Zadru, Nardelli je ostavio sedam kan didata iza sebe, iako je Ministar unu tarnjih poslova u to vrijeme prvotno odbio prijedlog tadašnjeg Namjesnika u Zadru. Međutim, ubrzo nakon toga, Namjesnik je ponovno predložio Nar dellija uz obrazloženje da je upravo on najbolji kandidat. Četiri godine kasnije Nardelli je počeo predstavljati Namje snika Zadra, u raznim prilikama i kao dvorski savjetnik. Ovaj Dalmatinac privukao je pažnju i u Beču. U pre pisci s premijerima i ministrima ne nalaze se samo službeni akti dužno snika Nardellia, već i zamolbe kao i izričiti zahtjevi, prije svega gospodar ski. Postoji i nekoliko dopisa iz Beča u kojima članovi Vlade pitaju Nardellija povjerljivo za savjete – naglasio je Pav.

A što je Niko Nardelli postigao kao Namjesnik?

Za njegova službovanja, istaknuo je Wolfgang Pav, Vlada u Beču prvi put se nakon desetljeća zapuštenosti odlu čila za program gospodarskog uzdi zanja Dalmacije. Pri tom je Nardelli djelovao uglavnom kao politički duž nosnik. Zahtijevao je trenutačnu nov čanu pomoć, kako bi je odmah mogao nebirokratski podijeliti!

Dugoročno je tražio jedan do dva milijuna kruna godišnje za slijedećih 15 godina za ulaganja u infrastruk turu: izgradnju cesta, razvitak luka, moderne brodove, osnivanje poduzeća i razvoj turizma. Osim toga tražio je i strukturna poboljšanja u poljoprivredi i izgradnju hidrotehničkih postrojenja, posebno isušivanje močvara kako bi se smanjila bolest malarije. Jasno je da se

godina Statuta. Lijevanje su povjerili gosparu Mišu Milovčeviću, umjetničkom lijevaču. Ova medalja promjera 68 mm izrađena je od bronce u ograničenom broju od 50 primjeraka.

Nardelli je umro u svom rodnom Gradu 1925., u dobi od 69 godina. Nije bio oženjen i nije imao poto maka. Nardelli se očigledno, potpuno sam, napornim radom izborio za svoju karijeru, bez protek cije od viših aristokratskih ili crkvenih krugova

ovaj ambiciozni program nije mogao završiti za sedam godina. Često se odo bravalo premalo novca, a austrijska je birokracija bila glomazna. Posebno se na otocima za to koristila riječ trassie ranje, što je otočanima značilo ‘struč njaci stalno dolaze planirati i mje riti, ali gradnja ne počinje godinama’. Nedostajalo je novca, a prije svega dobro obučene radne snage. Nardelli se posebno zalagao za oblast kulture. Dioklecijanova palača u Splitu za nje gova mandata ‘otkrivena’ je javno sti, ali obnovu dubrovačkog gradskog zvonika nije mogao započeti, jer tadaš nja Općina Dubrovnik nije bila voljna sudjelovati u troškovima obnove. S druge strane, uspio je u otvaranju knjižnica u Zadru i Dubrovniku. Veliki je problem bio što je Dalmacija imala nedovoljno kvalificiranih državnih službenika. Zbog potrebne više jezič nosti Nardelli često nije imao veliki izbor. Komunikacija u Dalmaciji nije bila dobra, vrlo često se mogla uočiti i pristranost dužnosnika, a Namjesnik je snosio konačnu odgovornost, pa i za pogreške svojih dužnosnika. Protivnici u Beču su za to prigovarali Nardelliju i optuživali ga za slabo vođenje Namje sništva posljednjih godina njegova službovanja – istaknuo je Pav.

Političke napetosti

Između dva ekstrema, naglasio je pre davač, u to vrijeme nije bilo ‘dogovore nog pristupa’ što pokazuje zašto se gos podarski program provodio polako i u kakvoj se političkoj napetosti između Beča i Zadra zatekao Namjesnik Nar delli. Postojali su i problemi na koje je Namjesnik teško mogao utjecati, poput gotovo potpuno uništenih vinograda zbog Phylloxere unesene iz Amerike i pravne regulative ribolova na dalma tinskoj obali slijedom Mirovnog ugo vora između Austro-Ugarske monar hije i Italije 1866. godine.

1857.

godine rođen je Niko Nardelli

Nardelli je bio uspješan u poku šaju rješavanja problema kolonizacije. Razmirice između malih vinogradara i zemljoposjednika, osobito u splitskom kraju, dovele su do prvog generalnog štrajka u Dalmaciji 1909. godine. U takvoj situaciji je pragmatičar Nardelli uspio postići razuman kompromis, kako s najvećim zemljoposjednikom Crkvom, tako i sa svojim glavnim poli tičkim protivnikom Josipom Smodla kom. Dvije godine ranije Nardelli je svim sredstvima spriječio izbor ovog čelnika Hrvatske demokratske stranke

u Carevinsko vijeće, zbog njegovih kri tika Vlasti u Beču. Tamo gdje je Nar delli prvenstveno djelovao kao duž nosnik Vlade u Beču bila je njegova intervencija 1905. godine kod razvoja tzv. ‘Novog kursa’ i ‘Riječke rezolucije’. Nardelli je odlučno odbacio pokušaj nove hrvatsko-srpske koalicije da se sklopi savez s oporbom u Budimpešti protiv Beča. Intervenirao je i politički, pokušavajući promijeniti stranački program nove Hrvatske stranke. Još su jasnije bile njegove akcije da spri ječi kandidate koji su kritizirali Vladu na izborima za Državno vijeće 1907. Niko Nardelli je iskoristio svoje znanje o strukturama i slabostima dalmatin skih stranaka te njihovih dužnosnika, o spletkama protiv stvarnih ili navod nih političkih protivnika i klevetama. U namjeri da spriječi Smodlaku, Nar delli je u Splitu postavio protukandi data, Franu Bulića, potpuno apolitič nog arheologa – rekao je Pav dalje na predavanju.

Najvećim Nardellijevim političkim postignućem, iznio je Pav, smatra se činjenica da je hrvatski kao službeni jezik u Dalmaciji uveden 1. siječnja 1912., tri mjeseca nakon Nardellijeve ostavke.

Namjesnik je bez sumnje vješto posredovao između hrvatsko-srpskih zahtjeva većine, i interesa talijanske manjine u Dalmaciji. U Beču je iznio prijedloge kompromisa i dodao učin kovit stav da ‘Vlada mora učiniti više za Dalmaciju, a ta dalmatinska želja za hrvatskim službenim jezikom, ništa ne košta’. U samoj Dalmaciji pregova ralo se o školskom sustavu i promjeni dalmatinskog izbornog zakona, isto dobno s jezičnim pitanjem. Prijedlog

je biokompromis da se samo u hrvat skim osnovnim školama u većim mje stima uči i talijanski jezik. Nardelli je želio da svaki maturant srednje škole u Dalmaciji potpuno tečno govori tali janski i hrvatski. U području koje je Nardelliju bilo vrlo važno, a to je bilo održavanje reda i mira, često su se dosezale granice izdržljivosti. Uvijek je bilo sukoba između Talijana i Hrvata i između umjerenih i desnih klerikal nih Hrvata. Nakon aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine prosrp sko djelovanje je pojačano u Dalma ciji. S obzirom na opasnost od rata na granici s Crnom Gorom, Nardelli je pokušao razlikovati ‘za Državu opa sne aktivnosti’, od ‘bezazlenih poziva kralju Petru’. Nardelli je stalno morao naglašavati Beču ‘da nije svaki Srbin državni neprijatelj niti svaki Talijan špijun’. Nardelli se očito umorio od stalnih borbi s protivnicima Vlade u Beču, s pristašama odvajanja od Austrije i s navodnim ili stvarnim špi junima. 1907. Nardelli je već nekoliko mjeseci bolovao. Osim zdravstvenih bilo je i političkih problema. Pred kraj karijere on više nije bio ‘jaki Namje snik’ kakvog je Beč trebao na granici s uvijek nemirnim Balkanom. Nardelli je odbacio velikoaustrijske planove koje je vodila ‘Hrvatska stranka prava’ sa slovenskim zastupnikom Šuster šićem. Protivnici Namjesnika koji su bili bliski prijestolonasljedniku Franzu Ferdinandu, optužili su Nardellija da svojom slabom i prosrpskom politikom Dalmaciju tjera u zagrljaj Beograda. I sam Franz Ferdinand je još 1906. opi sao Nardellija kao ‘slabog i plašljivog Namjesnika’ te poslao brzojav Caru da se požali na njega zbog ‘skandalozno

Predavanje su organizirali Hrvatsko–au strijsko druš tvo Dubrovnik, Austrijski kulturni forum iz Zagreba i Državni arhiv u Dubrovniku uz potporu Društva prijatelja dubrovačke starine

priređenog dočeka u vrijeme posjete Dubrovniku’ – naglasio je Pav.

Nardelli i Vila Aurora

Niko Nardelli, istaknuo je Wolfgang Pav, nedvojbeno je bio umjerena osoba, protivnik ekstremnih političkih pozi cija, s tolerancijom prema manjinama, svjestan tradicije i istovremeno otvo ren prema znanosti i kulturi, ali je prvenstveno bio odan svome Caru.

U listopadu 1911. Nardelli je dao ostavku iz zdravstvenih razloga i pre selio se u svoju Vilu Aurora u Trste nom. Početkom 1924. morao je pro dati vilu iz financijskih razloga te je posljednje dvije godine života proveo u Dubrovniku. Bavio se slikarstvom i izrađivao velike kopije starih slika značajnih osoba iz dubrovačke povi jesti. Desetak ovih slika danas je izlo ženo je u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku. Napisao je i dva djela o arhitekturi te povijesnu pripovijest ‘Cavalleria Rusticana’ o viteškoj aferi u Orašacu u 18. stoljeću. Niko Nardelli preminuo je 4. prosinca 1925. i poko pan je na groblju Boninovo. Prema pisanju lokalnog tiska, na pogrebu je sudjelovao gotovo cijeli Dubrovnik, zastave su bile spuštene na pola koplja, dok su ulične svjetiljke bile zatam njene. Danas nije poznato gdje je Nar dellijeva rodna kuća u tadašnjem pred građu Pile, i gdje je proveo posljednje godine života u Dubrovniku. Više ne postoji ni obiteljski grob s natpisom na nadgrobnoj ploči ‘Barun Niko Nardelli c.k. namjesnik Dalmacije’, jer se na tom mjestu više od 40 godina nalazi grob s nadgrobnom pločom kapucin skog samostana u Dubrovniku, bez imena obitelji Nardelli. Postoji ipak jedan podsjetnik na velikog sina ovog Grada. Prije nekoliko godina pronašao sam mali vidljivi spomen na njega, na prilaznoj cesti do Vile Aurora u Trste nom. Put vodi preko jednog mosta s kojeg ako siđete i prošetate nekoliko koraka prema moru možete proči tati natpis na luku mosta: ‘Nardelli most 1905.’ U prosincu 2025., za nešto više od tri godine, bit će stota godiš njica smrti Nika Nardellija. Možda bi do tada bilo moguće postaviti barem jednu spomen ploču u Dubrovniku nekadašnjem prvom čovjeku Kralje vine Dalmacije – na kući u kojoj se rodio ako se utvrdi gdje je bila, na kući u kojoj je umro ili na kapucin skom grobu na Boninovu, njegovom posljednjem počivalištu? – zaključio je dr. sc. Wolfgang Pav.

Predavanje su organizirali Hrvatsko–austrijsko društvo Dubrovnik, Austrij ski kulturni forum iz Zagreba i Državni arhiv u Dubrovniku uz potporu Druš tva prijatelja dubrovačke starine.

Svaka knjiga ima taj neki genetski kod

Mogu izdvojiti neke nagrade za koje sam posebno vezan. Nagrada HA ZU-a Dragutin Tadijanović za poeziju i Nagrada Zija Dizdarević za prozu zaista imaju posebno mjesto

objavu, ali ne žurim s time. Radim neprekidno na novim projektima, ali vrijeme mi zadaje ozbiljan problem. Pored svog primarnog posla jako mi malo ostaje vremena za pripremu i pisanje. Ali ide pomalo! – napomenut će nam dalje.

Kada pogledate unatrag, koji projekt biste izdvojili kao – teško je reći – naj draži – možda najupečatljivi? Što biste promijenili? – pitamo dalje.

Svaka mi je knjiga draga na svoj način i predstavlja određenu fazu mog književnog razvoja

Nedav N o je iz tiska izašao moj roman Ostavljeni. Uskoro, kako je to uvriježeno, slijedi par predstavljanja romana javnosti. Prvo od planiranih predstavljanja bit će u Mostaru, a nakon toga, 31. svibnja, drugo pred stavljanje u Dubrovniku, u hotelu Kompas, s početkom u 19 sati. Ovo je prigoda da i ovim putem, u ime Nakladnika i u svoje ime pozovem sve zainteresirane na taj događaj. Kako je zadnje dvije godine bila prisutna pan demija koronavirusa, a i mjere koje su uslijedile zbog toga, zadnje dvije knjige koje sam izdao uopće nisam

promovirao tako da je od zadnjeg predstavljanja nekog mog djela prošlo točno tri godine – ističe nam Stanko Krnjić uz svoj novi roman, ‘Ostavljeni’. Otkriva nam još detalja.

Roman će u Mostaru predstaviti dr. Tina Laco, književna kritičarka, književnik Josip Mlakić koji je ujedno i autor predgovora, te Boris Njavro kao nakladnik. U Dubrovniku će o romanu govoriti gospar Luko Paljetak, Boris Njavro, te ja kao autor – napominje, uz ‘Ostavljene’.

Smatram da će Os tavljeni tek imati odjek u javnosti. Još nije došao do velikog broja čitatelja, a to je jako bitan glas. Za sada sam zadovoljan kako su mediji popratili roman –dodaje. Na pitanje ima li što novo u planu, ističe: ‘Uvijek!’

Uvijek imam i nešto spremno za

Jako je teško i nezahvalno izdva jati bilo koji projekt. Svaka knjiga je nastajala u određenim okolnostima, svaka knjiga ima taj neki genetski kod koji je nastajao pod određenim utjeca jima. Svaka mi je knjiga draga na svoj način i predstavlja određenu fazu mog književnog razvoja. Da možda nije bilo neke knjige, zasigurno ni sljedeća knjiga ne bi bila kakva jest. Zato na svoje knjige gledam kao na komadiće mozaika, kao na kamenje posloženo točno kako treba u nekom zidu. Kad se zid sagleda iz svih kutova vidi se kako je rastao. Izdvajati neki posebni kamen, znači donekle narušavati strukturu zida i drugo kamenje činiti manje vrijednim. Zato zaista ne mogu posebno izdvojiti neku knjigu poviše ostalih – iskreno će Stanko Krnjić, a na pitanje kako izgleda svakodnevni rad na nekom djelu, kaže kako – ne zna!

Nemam tu privilegiju svakod nevno raditi na svojim djelima. Volio bih, ali si za sada to ne mogu priu štiti – ponovit će nam autor iza kojeg su brojne nagrade i priznanja tijekom dugogodišnjeg rada. Teško je izdvojiti najdraže.

Svaka mi je nagrada draga i pred stavlja priznanje za uloženi trud. Međutim, za razliku od svojih knjiga, ovdje mogu izdvojiti neke nagrade za koje sam posebno vezan. Nagrada H

az U -a Dragutin Tadijanović za poeziju i Nagrada Zija Dizdarević za prozu zaista imaju posebno mjesto među nagradama. Dobiti ih veliko je priznanje i puno većim piscima od mene – zaključuje naš sugovornik, pisac Stanko Krnjić.

Razgovarala

‘Isto nebo’

Prirodu promatram kao odraz našeg unutrašnjeg stanja, koji nije pred nama bez razloga – istaknula je umjetnica

Priznata DU brovač K a UM jetnica Katarina Ivanišin Kardum u četvrtak, 19. svibnja u Muzeju suvremene umjet nosti u Zagrebu otvorila je izložbu ‘Isto nebo’. Prvo je to njeno samostalno predstavljanje u Muzeju suvremene umjetnosti te ujedno i prvo prezenti ranje najnovijih crteža i slika nasta lih kao rezultat terenskih istraživanja oblika reljefa geografskog prostora pla ninskih masiva Dinarida i Prokletija tijekom protekle dvije godine. Možete ju posjetiti do 26. lipnja ove godine.

Na izložbi su izloženi radovi nastali od 2019. do 2022. godine koji

su nastavak mog istraživanja na temu prirodnog svijeta. Prirodu promatram kao odraz našeg unutrašnjeg stanja, koji nije pred nama bez razloga. Pri roda je pokretač našeg razmišljanja i mašte na najdirektniji način. U jed nom kamenu ili prizoru zgužvane sti jene svjedočanstvo je stvaranja. Iza predmeta ili prizora netko će razumjeti neprekidnu petlju nastajanja i nestaja nja. Netko drugi u istom će otkriti geo metrijski uzorak ili čak iskru u dubini zemlje, neviđeni energetski potencijal – navela je Katarina uoči svoje zagre bačke izložbe.

Grad je dobio svoju novu Esteru

Monodramu ‘Sinjorina Estera’ Matko Sršen napisao je 1984. godine

U Kazališt U Mar ina Držića premi jerno se odigrala predstava ‘Sinjorina Estera’ u režiji Lee Anastazije Fleger te u izvedbi Glorije Šoletić. Monodramu ‘Sinjorina Estera’ Matko Sršen napisao je 1984. godine. Već iduće godine jedna od najboljih i nagrađivanijih dubro vačkih glumica Žuža Egrenyi upravo

u kazalištu Marina Držića utjelovila je Esteru koja je postala pravi legendarni dubrovački lik. Žuža je igrajući Esteru dobila mnoge nagrade i priznanja, a predstava je imala fenomenalan odjek kod publike. Skoro je četrdeset godina prošlo od praizvedbe ovog teksta, a Grad je sada dobio svoju novu Esteru.

PREMIJERA U TEATRU

Stjepan Ćosić novi redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

Prema Zakonu o Hrvatskoj akademiji zna nosti i umjet nosti Akademija može imati maksimalno 160 redovitih članova, a nakon ovogodišnjih izbora HAZU ima ukupno 136

članove, odnosno akademike izabrani su: u Razredu za društvene znano sti Stjepan Ćosić, u Razredu za mate matičke, fizičke i kemijske znanosti Ivo Piantanida i Vladislav Tomišić, u Razredu za prirodne znanosti Ivan Sondi, Mario Šlaus i Stipan Jonjić, u Razredu za filološke znanosti Mario Brdar, Silvana Vranić i Mateo Žagar, u Razredu za književnost Ratko Cvet nić, Krešimir Bagić i Sibila Petlevski, u Razredu za likovne umjetnosti Petar Barišić i Kažimir Hraste te u Razredu za tehničke znanosti Sven Lončarić, Bojan Jerbić i Ivan Petrović.

Za dopisne članove Hrvatske akade mije znanosti i umjetnosti izabrani su: Tomislav Friščić iz sad -a u Razredu za matematičke, fizičke i kemijske zna nosti, Philippe Ménard iz Francuske u Razredu za filološke znanosti, Josip Mlakić iz BiH u Razredu za književnost, Xavier Barral I Altet iz Španjolske u Razredu za likovne umjetnosti te Sofia A. Gubaidulina iz Njemačke u Razredu za glazbenu umjetnost i muzikologiju.

Za članove suradnike Hrvatske aka demije znanosti i umjetnosti izabrani su: u Razredu za društvene znanosti Ivana Horbec, u Razredu za filološke znanosti Nikola Vuletić i Ivan Marko vić te u Razredu za književnost Tena Štivičić i Maša Kolanović.

Natpolovičnom većinom glasova ukupnog broja redovitih članova Hrvatske akademije za redovite članove, odnosno akademike izabran je u Razredu za društvene znanosti Stjepan Ćosić

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti održala je u četvrtak 19. svibnja izbornu skupštinu na kojoj je izabrano 17 novih redovitih članova, 5 dopisnih članova i 5 članova suradnika H az U. Natpolovičnom većinom gla sova ukupnog broja redovitih čla nova Hrvatske akademije za redovite

Prema Zakonu o Hrvatskoj akade miji znanosti i umjetnosti Akademija može imati maksimalno 160 redovitih članova, a nakon ovogodišnjih izbora H az U ima ukupno 136 redovitih čla nova, 114 dopisnih članova i 79 članova suradnika.

Svečano proglašenje novih članova Hrvatske akademije održat će se u sri jedu 15. lipnja u palači H az U

Izvor: HAZU

Mercedes Bratoš izlaže u Umagu

Mercedes Bratoš

istaknuta je predstavnica aktualne likovne produkcije u nas, koja već dvadeset godina uspješno djeluje na suvremenoj hrvatskoj likovnoj sceni. Izložit će odabir recentnih radova većih formata, realiziranih u periodu 2015.–2022., u tehnici akril na platnu / kombinirana tehnika

‘Labia Magica’, nova izLožba priznate dubrovačke umjetnice Mercedes Bratoš, otvorit će se 27. svibnja u 20 sati u izlož benom prostoru MMc galerije Grada Umaga. Organizator izložbe je Ustanova FESTUM/Ente FESTUM, Umag. Izložba Mercedes Bratoš ostaje otvorena u pro storu MMc galerije Grada Umaga do 16. lipnja 2022. i može se razgledati u redovno radno vrijeme galerije. Mercedes Bratoš istaknuta je pred stavnica aktualne likovne produkcije u nas, koja već dvadeset godina uspješno djeluje na suvremenoj hrvatskoj likov noj sceni. Izložit će odabir recentnih radova većih formata, realiziranih u periodu 2015.–2022., u tehnici akril na platnu /kombinirana tehnika, na kojima plijeni specifičnim figurativnoapstraktnim stilom, izazivajući pozor nost s jedne strane svojim magičnim narativima i motivima koji izviru iz svijeta nadrealnoga i fantastičnoga, a s druge strane svojom snažnom, ekspre sivnom bojom i dinamičnom gestom, koje su iskaz pokrenutih emocija, zanosa i unutarnjih energija.

Kustosica izložbe je Višnja Slavica Gabout, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka, koja u tekstu pred govora kataloga između ostaloga kaže:

‘I dok su klasična iskustva moder nizma polazište u njezinu radu, sva daljnja istraživanja u slikarskom mediju i sve daljnje nadgradnje pri padaju sadašnjem vremenu. A kad se tako sagleda, šire i cjelovitije, njezino je slikarstvo uklopljeno u suvremeni trenutak, odajući autoričinu poveza nost s kolažom i s fotografijom te s ele mentima novih, suvremenih medija, često tendirajući i prema interdiscipli narnom pristupu. Time dotiče novu percepciju zbilje, koja je u suglasju s današnjom vizualnom paradigmom, zasnovanom na ispreplitanju iskustava tradicionalnih i novih medija. U svome slikarstvu Bratoš uvijek polazi od nekog figurativno prepoznatljivog elementa smještenog unutar kompozicije slike (stolica, portret, životinja; odnosno, u ovdje izloženom ciklusu usne, oko ili ključanica…). Dakle, polazi od mime tičkog akcenta, dovoljno atraktivnog da se na njega fokusira i osloni pogled i da se za njega ‘uhvati’ priča. Ali i dovoljno vizualno intrigantnog i ‘katalizator skog’ da odvede percepciju iz jednog vizualnog sustava u drugi. U strategiju njezina kreiranja slike, u onom pro cesu nadgradnje, utkane su mnoge predradnje i iskustva drugih medija i

Mercedes Bratoš izlaže skupno od 1999. godine, na brojnim žiri ranim izložba ma u Hrvatskoj i u inozemstvu, a samostalno izlaže od 2002. godine

Izložba Mer cedes Bratoš ostaje otvorena u prostoru MMC galerije Grada Umaga do 16. lipnja

disciplina, a narativna potka u svojoj osnovi nosi raznovrsne kolažne i mon tažne postupke, pa je predmetna real nost intervencijom autorice prostorno i vremenski modificirana i pretvorena u transformiranu zbilju u kojoj se mije šaju različite stvarnosti. Sastavljene su od fraktala autoričinih doživljaja, proš lih i sadašnjih, ali i od fantazija i snova, pa su suodnosi neočekivani, perspek tive izokrenute, a očišta pomaknuta. Stvorena je tako u konačnici jedna nova percepcija zbilje, koja u sebi kom primira elemente različitih prostora i vremena; elemente klasično-slikar skoga i interdisciplinarnoga; opiplji voga i iluzivnoga, sljubljujući realno i apstraktno. Tako stvarajući doživ ljaj jedne druge, paralelne stvarnosti i uvlačeći nas u čudesne, magične svje tove. Pritom vizualno pričajući jednu suvremenu figurativno-apstraktnu priču, ispisanu likovnim rukopisom ‘nove ekspresivnosti’ današnjeg vre mena. Pripovijedanje uvijek podra zumijeva postojanje komunikacije, a naracija je u likovnim djelima uvijek katalizator za privlačenje, prepoznava nje i međusobno razumijevanja autora i gledatelja. Likovni umjetnici često su sugestivni vizualni pripovjedači, koji znaju kako narativima opčiniti publiku (treba se samo prisjetiti Boscha, ili Dalija), pa ih onda znalački uvući u svoj svijet. Kao takav jedan pripovje dač pokazala se i Mercedes Bratoš, koja svoj narativ rastvara pred nama poput snovite, nadrealne magične kutije, iz koje pršte intenzivne boje, a pogled se hipnotički zaustavlja na motivu – iza zovnim ženskim usnama; na ‘labia magica’. Usta su to otvorena u zov, u krik, u poziv. Nalazimo ih na mnogim platnima Mercedes Bratoš i one su ne samo vizualni komunikatori, nego i njezin svojevrsni simbolički ‘alter ego’; njezino ‘ja’ i njezin ‘glas’, kojim zove i kojim nam se obraća; kojim nam priča i kojim nas poziva na komunikaciju. Glas kojim se otkriva i vodi nas u svoj magični svijet vizija, opsesija i fantaz magorija.’ (Višnja Slavica Gabout, iz predgovora kataloga izložbe)

Kolumne

TJEDNE MUDROSNICE

Istina

O AUTORU Književnik Maro Jović dijete je Grada. Prvi igrokaz ‘Igra Mikrofona’ napisao je kao osnovnoškolac. Svestrani Dubrovčanin glu mio je u nekoliko predstava, objavio je mnoštvo zbirki pjesama, dramskih tekstova, a redatelj je i scenarist dva dokumentarna filma.

Istina je djeva lijepoga sjaja, za nju, neki kažu, valja čekati pred vratima sjajnoga raja

Ist I na je ljubav što s visina se pruža, prepoznat ćeš ju po vijencu od mirisnih ruža.

Istina je težnja svijeta da dobije željeni mir. Na žalost, ta težnja nije skovana od uvijek pogodnih alata pa rezultati znaju biti neželjeni. Uzmimo, na primjer, one ekstremne skupine koje žele na svoj način, a često su to ubojstva, eksplozije i drugo, doći do istine. Istina je djeva lijepoga sjaja, za nju, neki kažu, valja čekati pred vratima sjajnoga raja. Istina je kat kad teška i bolna, ona razara i reže osjetljivo tkivo, samo da bi zadovo ljila strane što vise o niti, koje su se za istinu spremne boriti. Istina ne trpi tepanje i laskanje... ona je britka i nema alibi, alibi što prihvaća jadanje. Istinu je Bog postavio kao temelj za sve ljude, to bi trebali znati svi oni koji na zem lji sude. Jer suditi, a ne imati istinu u vidu, značilo bi osuđenika podvrgnuti stidu. Stavimo li se u ulogu osuđenika koji je osuđen zbog teškoga kaznenog djela, svi će reći: ‘To je istina’, ali ako uđemo u pozadinu djela, vidjet ćemo da je djetinjstvo osuđenika bilo teško i da je bio maltretiran od roditelja. Znači, prema ovomu navedenom, osuda da je krivac kriv nije potpuna istina. Istina je skrivena od buke i nemira, ona negdje u skrivenom kutku svira. Svira za one koji meditiraju i mole, mole za ljubav u

O istini se pisa lo i pisat će se za života, a za istinu razvikanost i popularnost nije kota

ovom životu tvrde kore. Samo je ljubav istina oko koje se kuje jer ona ne traži svoje i ne ruje. Ona razumije i prihvaća života križe, i tko je u ljubavi, istini je bliže. Jer ljubav voli i poziva mnoštvo da posti, ne traži dlaku u ovoživot noj kosti. Jer kost boli kada na čistini zjapi, katkad ju bole i istine teške kapi. O istini se pisalo i pisat će se za života, a za istinu razvikanost i popularnost nije kota. Ona posmrtno govori življe, ona se oglasi kad se ugasi milje. Kada kažem: ‘Istina je ljubav što s visina se pruža...’, govorim o toj duhovnoj razini istine koja je nemjerljivo visoko, i ruka ju ljudska ne može dohvatiti. Do istine se može doći jedino kad se s ljubavi služimo, onda ćemo vidjeti da nešto ‘kužimo’, jer shvatiti da se bez ljubavi može do visina, to je vragu bliža bli zina. Bez ljubavi se ne može gore, oho lost nas vuče bez mjere dolje. Kada kažem: ‘... prepoznat ćeš ju po vijencu od mirisnih ruža’, mislim na ružu kao simbol otajstva, a što je Istina ako ne otajstvo.

I to je otajstvo koje nas približava nebu jer kako će čovjek koji kreće u berbu, berbu ljubavi, bez istine u sedlu? Zna mu se kraj – progutat će ‘knedlu’. I tako će nositi križ sebeljublja jer bez istine ne može se živjeti, njezina nas sjenka koracima ljulja, a teško nam je kraj bez istine vidjeti.

Mali oglasi

AUTOMOBILI

Prodaje se Renault 4 GTL 1.1. Godina proizvodnje 1986. Registracija istekla

5. Cijena 6.000 kuna Kontakt: 099

IZNAJMLJIVANJE

Četveročlana obitelj hitno traži stan na području grada (Gruž, Lapad). Ise liti trebamo do 1.6. nije bitna kvadra tura samo da imamo gdje. Kontakt: 0953977317

Iznajmljuje se jednosoban stan 40 m2 u Novoj Mokošici (blizina škole) na duže razdoblje. Kontakt: 098 170 4569

Oglas zaprimljen do ponedjeljka u 12 sati bit će

u broju od srijede. Sve informacije na

na e-mail

Svi materijali u DuListu objavljeni su u dobroj namjeri, stoga uredništvo i izdavač ne preuzima odgovornost za istinitost oglasa. Svi predani materijali moraju sadržavati ime, prezime, adresu i OIB.

Iznajmljuje se namješten dvosoban stan s balkonom u Župi dubrovačkoj (Kupari). Cijena 2.000 kuna + režije. Kontakt: Informacije preko Whatsappa: 0049 1630 806 190

Od 1. 6. iznajmljujem dvosobni stan 2 km istočno od Zračne luke u centru Čilipa. Stan se sastoji od jedne sobe s bračnim krevetom, jedne jednokrevetne, kuhinje s dnevnim boravkom, kupa onice i ostave. Ispred stana je terasa s kaminom (roštiljem) za zajedničku upotrebu. Parkirno mjesto osigurano. Stan je potpuno opremljen posteljinom, posuđem besplatni flat Internet, perilica rublja, klima i TV. Sanitarna voda se grije preko solarnog sistema bez troškova za stanare. Stan se može pogledati od 26. 5.

20 kn

je cijena oglasa. Uplatu izvršiti na IBAN: HR0324070001100365865.

DuList zadržava pravo uvrštavanja malih oglasa s portala dulist.hr

Kontakt: 098 161 1134

NEKRETNINE

Prodajem trosoban stan 89 m2 na mir noj lokaciji. Lokacija: Hladnica, stan je okrenut prema istoku i gleda na Gospino polje. Ispred zgrade se nalazi igralište i vrtić. Prehrambena trgovina je na neko liko metara od zgrade. Opis stana: nalazi se na drugom katu zgrade. Sastoji se od dnevnog boravka koji ima dva izlaza do prednjeg balkona, kuhinje, hodnika koji vodi do dvije sobe koje su u stanu i jednom vanjskom sobom. Ima kupao nicu s WC-om i jedan dodatni WC. Cijena 210.000 eura. Kontakt: 099 669 7379

Kupujem stan u Lapadu s dvije spavaće sobe, isplata odmah. Bez posredstva agencija. Hvala. Kontakt: 097 643 7114

Prodaje se građevinsko zemljište 2000 m2 ravnog terena, ograđeno betonskim zidom s dva ulaza na parcelu direktno sa županijske lokalne ceste. Posjedujemo lokacijsku informaciju te je dopuštena gradnja svih vrsta namjena. Cijena je 180 eura po m2. Zemljište se nalazi u Župi dubrovačkoj u neposredboj blizini svih sadržaja. Naselje – Mandaljena. Kontakt: 099 547 3439

UMRLI (OD 18. 5. – 25. 5. 2022.)

BRANKO MIŠKIĆ

GORDANA NESANOVIĆ (1938.)

RATKO ELEZ (1943.)

STIJEPO (PEPO) PRČAN (1953.)

IVO (IVICA ) BOSOLT (1954.)

KATE RAKIDŽIJA ud. Marina rođ. Lopižić (1929.)

LUKO CAREVIĆ (LUKŠA ) (1954.)

GOŠA LAPTALO ud. Nika rođ. Bje lica (1938.)

MANDALJENA (MADE ) JAKOBUŠIĆ ud. Luka rođ. Telonić (1933.)

MARKO ŠABAN (1955.) dipl. ing. MARKO TOMIĆ pok. Nika (1942.)

JELA BURIĆ rođ. Lučić (1933.)

JOZO NIKOLIĆ (1957.)

NIKŠA MARGARETIĆ (1951.)

DARINKA SMOJE rođ. Pavličević (1931.)

ANDRO (MIŠO ) DRAŠKOVIĆ pok. Iva (1953.)

NAPOMENA UREDNIŠTVA Istinitost objavljivanja oglasa, vlasništvo nad autorskim pravima na tekstove, fotografije, design i ostala grafička rješenja koja se koriste u objavljenim oglasima u DuListu jamči naručitelj oglasa, kao i kvalitetu roba i usluga.

USLUGE

Uređujem vrtove, đardine i okućnice. Orezivanje maslina agruma, navrtanje, polijevanje, košnja trave i slično. Kon takt: 091 614 3946

Ured ovlaštenog inženjera geodezije

ILIJA PENDO

Močići 67, Močići, Čilipi, 20215 Gruda mob.: 098 / 777 – 181 e-mail: pendo.ilija@du.t-com.hr

na zahtjev stranke Ane Šaravanja, u sklopu izrade geo detskog elaborata za evidentiranje stvarnog položaja pojedinačnih već evidentiranih katastarskih čestica te diobe k.č. 1806 u novoj izmjeri odnosno 1700/2 u staroj izmjeri K.O. Obod, sve sukladno čl. 25. toč. 3. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina (NN br. 112/2018), poziva, nositelje prava navedenih i susjednih kat. čestica K.O. Obod na predočenje geodetskog elaborata koje će se obaviti u prostorijama ureda: Dr. A.Starčevića 20 u Dubrovniku, do 8.6.2022. godine do 14 sati (najaviti se može i na telefon ili e-mail).

HUMANITARNI PRILOZI

DVA SKALINA – UDRUGA RODITELJA DJECE S POSEBNIM POTREBAMA: u spomen na pok. Anu Glavinić, umjesto vijenca 200 kuna prilaže obitelj Stane Radić; Pavo Tomislav Miloslavić donacija 200 kuna; obitelj Anke i Balda Mojaš doncija 120 kuna. Tekst za objavu molimo slati na: dva.ska lina@du.t-com.hr. Tel: 312 315 od 9 do 14 sati. Mob: 095 368 9227 (ranim danom od 9 do 17 sati).

UDRUzI zA DOwN SINDROM DUBROVAčKO NERETVANSKE žUPANIJE doniraju: umjesto cvijeća za dragog susjeda pok. Mata Šiljega, obitelj Oblizalo donira 300 kuna; u sjećanje na našeg susjeda Malika, obitelj Marković prilaže 300 kuna.

DJEčJEM DOMU MASLINA DUBROVNIK darovali su: djelat nici FINA-e, u spomen na gospara Mata Šiljega, oca naše kolegice Ivane, umjesto vijenca prilažu 940 kuna; obitelj Josipa Đilovića, u spomen na pok. Ljerku Santini, umjesto cvijeća prilaže 200 kuna. Djeca i djelatnici zahvaljuju daro vateljima! Mole se darovatelji koji svoje priloge uplaćuju na žiro-račun Doma IBAN broj: HR8223900011100019232 da dostave tekst uplate na fax: 312 218 ili na e-mail: dom. maslina@outlook.com.

LIGA zA BORBU PROTIV RAKA: povodom smrti dr. Jerka Batića, obitelj Bašica prilaže 300 kuna. Liga protiv raka zahvaljuje darovateljima HR3724070001100021485. Sve informacije knjigovostveni servis ‘IMA I ABA’ d.o.o., mail: imaiaba1@gmail.com. Telefon 020 321 051.

I. PREDMET PRODAJE

OGLAS

Vodovod Dubrovnik d.o.o. nudi na prodaju sljedeća vozila:

II. PREGLED VOZILA

Ponuđena vozila mogu se pregledati u razdoblju od 26. 5. do 2. 6. između 8:00 i 14:00 h po prethodnoj najavi putem telefona: 099/385–9577 (Ilko Bender)

III. UVJETI PRODAJE

Početna cijena navedena je za svako pojedinačno vozilo u tablici pod I. Prodaja se obavlja po načelu ’ viđeno – kupljeno ’ što isključuje sve naknadne prigovore kupca.

Prodaja rabljenih vozila obavit će se prikupljanjem pisanih ponuda koje osim ponuđene cijene i kontakt podataka (telefon, e-mail i adresa) moraju sadržavati:

1) za fizičke osobe – preslik osobne iskaznice ponuditelja;

2) za pravne osobe – preslik rješenja o upisu u sudski registar, preslik osobne iskaznice osobe ovlaštene za zastupanje.

Ponude je potrebno dostaviti najkasnije do 3. 6. u 10:00 h, pisanim putem na adresu Vladimira Nazora 19, Dubrovnik. Na omotnici označiti ‘ponuda za rabljena vozila - ne otvarati’.

Pored ugovorene cijene kupac snosi i sve ostale zavisne troškove, uključu jući troškove ovjere, poreze i davanja na vozilo. Prodavatelj nije odgovoran ponuditeljima za eventualne troškove vezane uz sudjelovanje na natječaju. Ponuditelji ne mogu ponuditi nižu cijenu od početne. Vodovod Dubrovnik d.o.o. zaključit će ugovor o kupoprodaji vozila s onim ponuditeljem koji je ponudio najvišu cijenu. Ako dva ili više ponuditelja ponude istu cijenu, povoljnijom ponudom smatrati će se ona koja je ranije zaprimljena. Odabrani ponuditelj je obvezan zaključiti ugovor o kupoprodaji i uplatiti ponuđenu cijenu najkasnije u roku od osam dana od dana dostave obavije sti o prihvaćanju ponude. Ukoliko odabrani ponuditelj ne uplati ponuđenu cijenu u predviđenom roku, smatrat će se da je odustao od kupnje te će se vozilo ponuditi sljedećem najpovoljnijem ponuditelju.

Otvaranje i ocjenu ponuda obavit će imenovano Povjerenstvo dana 3. 6. 2022. g. u 11:00 h na adresi Vladimira Nazora 19, 20000 Dubrovnik. Otvaranje ponuda je javno.

Prodavatelj zadržava pravo odustati od izbora ponuditelja i prodaje pred meta oglasa bez posebnog obrazloženja.

za prodaju rabljenih vozila po načelu ‘viđeno – kupljeno’

Priče iz Žrnova

UDOMAĆILI SE U NAŠEM GRADU

‘Frančezi’ u Dubrovniku

40 godina

Pierre Pietry, postolar (Bastille), 49 godina

Noel Flaminque, brodar (Paris), 30 godina

Pierre Dhilaire, postolar (Trier), 27 godina

André Malva, trgovac (Offay Saint André), 30 godina

G. B. Guichard, nosač (Beaufort), 45 godina

Jean Nrojure, nosač (Chateau), 30 godina

Antoine Rigaud, krčmar (Carcassonne), 28 godina

Augustin Montaigne, zemljoradnik (Lille), 33 godine

Joseph Salvador, zlatar (Avignon), 27 godina

V. Berlier, zlatar (Dijon), 46 godina V. Fouque, rentier (Dijon), 46 godina Manuel Cotte, trgovac duhanom (Naire), 35 godina

Marin Gasnier, postolar (Lyon), 35 godina

U Gradu je ostalo dvadeset četvero ‘Frančeza’ i jedna ‘Frančezica’. Svi oni su zvanično bili dezerteri. Zašto? Ja bih rekao u prvom redu zahvaljujući ljepoti mladih Dubrovkinja, a u drugom vjerojatno jer su bili siti vojevanja pod Napoleonom i predvidjeli su njegov skori kraj

Pierre Delpont, rentier (ClermontFerrand), 59 godina

Pierre Jardin, kuhar (Culin), 44 godine Joseph Epier, pekar (Gap), 37 godina Antoine Gomy, pekar (ClermontFerrand), 33 godine François Dibert, pekar (Gandin), 32 godine

Piše

Nako N što se je francuska vojska pod zapovjedništvom generala Mon trichard povukla iz Dubrovnika dana 27 siječnja 1814. godine, u Gradu je ostalo dvadeset četvero ‘Frančeza’ i jedna ‘Frančezica’. Svi oni su zva nično bili dezerteri. Zašto? Ja bih rekao u prvom redu zahvaljujući lje poti mladih Dubrovkinja, a u drugom vjerojatno jer su bili siti vojevanja pod Napoleonom i predvidjeli su njegov skori kraj. Gradska administracija je,

po svome običaju, precizno zapisala njihova imena, zanimanja, odakle potječu i koliko imaju godina pa ih uz pomoć gospara Stjepana Čosića iz Državnog Arhiva prenosim: Nicolas Canap, krčmar (Giloustier), 30 godina

Nicolas Delacroix, krojač (Paris), 30 godina Luc Pichon, krčmar iz (Dillot), 40 godina

Michel Toussaint, zanatlija (Mantuar),

Jean Richard, antikvar (Lille), 48 godina

Joachim Devoux, trgovac (Marseille), 51 godina

I jedna gospodja A. Descarneaux, udo vica (Marseille), 46 godina

Da ne bi otišao iz Dubrovnika, voj nik Montaigne se je skrio u dimnjak kuće svoje zaručnice. Njegova kćer, zvana ‘Montanjinka’, je bila učite ljica u Dubrovniku, u drugoj polovici 19. stoljeća, što je gospar Josipa Bersa

zapisao u svojoj knjizi ‘Dubrovačke slike i prilike’.

Tko je od navedenih još ostao dulje živjeti u Gradu? Tko je osnovao obitelj? Sjećam se da sam negdje krajem 70-ih godina vidio u Gradu osmrtnicu na kojoj je pisalo:

Dr. Lujo Fouque

Potomak oficira Velike Armije

U vrijeme francuske uprave francu ski konzul u Dubrovniku je bio gosp. Bryère-Desriveaux. Njegov sin, pisac i prevoditelj, se je osjećao Hrvatom i promijenio je svoje ime i prezime u Marko Bruerović. Bilo je i drugih koji su ostali a nisu na ovoj listi, jer su vje rojatno ostali van Grada, pa spome nimo njihova imena: Rostand, Mas son, Ponton, Duval, Rodin, Marlais. Je li gospar Rafo Rodin, poznati veliki hotelijer dubrovački, potomak francu skog vojnika? Vuče li obitelj Marlais iz Ponikava, poznati vinari, takodjer porijeklo od vojnika koji je dezertirao nakon povlačenja francuske vojske iz Dalmacije?

Ova zanimljiva povijestica ima svoj još zanimljiviji nastavak.

Pripremajući ovaj dokument za objavu u DuListu, sjetio sam se da sam 2012. godine u rukama imao i čitao knjižicu LE SOLDAT DE RAGUSE, koju je napisala gospodja Joëlle Bran dilly-Barry, prijateljica naših prijatelja u Francuskoj.

Gospodja Joëlle je napisala neko liko knjiga na razne teme, te je neko liko puta posjetila Dubrovnik. Kako je sama rekla, zaljubljena je u Grad. Ideju da napiše tu priču je dobila prilikom jedne posjete Gradu, kada je srela gos para Dinka Bakulića, koji ju je upo znao s jednim ‘brbljavim’ carinikom iz Konavala. Temeljem tog susreta nastala je priča koja govori o majci koja je otišla iz Francuske u Dubrovnik tražiti svog sina, vojnika Napoleonove armije, 1817. godine.

Prepričat ću ukratko priču gospodje Joëlle:

Seljačka obitelj Rostand je krajem 17-og stoljeća živjela na farmi u bli zini grada Nantes, na zapadu Francu ske. Gospodja Annig, udovica, njena svekrva i dva sina su održavali malu farmu, hraniteljicu njihove obite lji. Stariji sin, François, nije baš volio raditi na farmi, on je sanjao o moru, brodovima, navigavanju i avanturi.

Jedne nedjelje, 1804. godine, otišao je u crkvu na nedjeljnju misu i na vra tima crkve ugledao oglas o mobiliza ciji u Napoleonovu vojsku. Na oglasu je pisalo njegovo ime: François Rostand. Sa svojih dvadeset godina, hranitelj obitelji, usto i zaljubljen u Mathilde, lijepu djevojku iz svog sela, našao se je pred životnom dilemom: ostati doma,

oženiti se i osnovati obitelj ili otići vojevati ne znajući dali će se ikad vra titi. Unovačeni su tada ostajali u vojsci najmanje šest godina...

Nakon temeljitog razmišljanja za i protiv, suprotno uvjeravanju i mol bama majke, François je odlučio javiti se regrutnoj komisiji, što je značilo unovačiti se, ostaviti obitelj i zemlju i krenuti u vojničku avanturu. Majka Annig je bila očajna, ali je znala da pro tiv volje svog sina ne može ništa.

Vojnička služba je odvela novaka François prema istoku Francuske, sudjelovao je u mnogim bitkama u Bavarskoj i u Austriji, javljao se pismom dva puta godišnje prve tri godine, zatim ništa. Mama ga je oče kivala vidjeti doma nakon obaveznih 6 godina, ali François nije došao, niti se je javljao. Jedne nedjelje joj se je javio njegov prijatelj, koji je znao dru gog prijatelja, koji bi možda nešto znao o njenom sinu. Taj drugi prijatelj je bio prodavač sira na lokalnoj trž nici nedjeljom. On je vojevao s njenim sinom i preko njega je Annig doznala da ga je prijatelj zadnji put vidio živa u Dubrovniku.

Gdje je Dubrovnik, zašto je François tamo i je li je uopće još živ, Annig nije znala, ali je odlučila poći tamo, tražiti i naći svog sina. Bez novaca, bez zna nja kako i koliko će trajati to putovanje, ali nošena majčinskom ljubavlju, našla je načina ukrcati se na trgovački brod ‘Sirena’, na koji ju je kapetan uzeo pod uvjetom da kuha posadi.

Dva dana prije Božića 1806. godine drveni jedrenjak s dva jarbola je otplo vio iz Nantes-a, stao u Bordeaux, pa u La Corugna, pa u Cadix, ušao u Medi teran i zaustavio se u Brindisi, na jugu Italije. To je bio kraj njegova putovanja. Kako dalje, pitala se je Annig, a odgo vor se je ukazao pogledom na jedan drugi brod u luci. Taj je vijao zastavu Svetog Vlaha.

Kapetan joj je objasnio da brod pod tom zastavom sigurno ide u Dubrov nik, pa je otišao s njom pregovarati s drugim kapetanom. Annig se je opet ponudila biti kuharica, ali je kapetan rekao da su oni na kratkoj plovidbi i da ne trebaju kuhara. Posada se snalazi sama. Na navaljivanje kapetana fran cuskog broda i objašnjenje zašto ide u Dubrovnik ipak ju je primio na brod bez da išta plati i Annig je, nakon par dana navigacije stigla u dubrovačku luku.

I mama je tu, nakon početnih peri petija, nerazumijevanja, pregleda papira koje je nosila sa sobom, medju lučkim radnicima našla svog Frassota (nadimak od François), zapravo on je prvi prepoznao nju i bacio joj se izne nadjen u zagrljaj. Čudo o kojemu je

Da ne bi otišao iz Dubrovnika, vojnik Montaigne se je skrio u dimnjak kuće svoje zaruč nice. Njegova kćer, zvana ‘Montanjinka’, je bila učiteljica u Dubrovni ku, u drugoj polovici 19-tog stoljeća, što je gospar Josipa Bersa zapisao u svojoj knjizi ‘Dubrovačke slike i prilike’

maštala i sanjala mama Annig se je dogodilo!

François je mamu poveo doma gdje je našla dva njegova mala sina, a supruga je bila pred porodom trećeg djeteta, bilo je bezbroj pitanja i bez broj odgovora i, naravno, najvažnije hoće li se Frassot s njom vratiti kući u Francusku? Frassot se neće vratiti u Francusku, on ima krasnu suprugu, djecu, plaćen posao, stanuje u velikoj kući svog tasta, nedaleko od luke. Nje gova odluka je bila čvrsta i konačna. Mama je opet bila očajna, ali i sretna radi načina na koji je našla svog sina i vidjela da je on sretan u životu, pa što tražiti više? No, ona je odlučila vratiti se doma, našao se je brod, sin je kupio kartu i sutradan rano ujutro mama Annig treba sama poći iz kuće u luku i ukrcati se na dugo putovanje. Ustala je, nije htjela nikoga buditi, oprostili su se večer prije nakon večere, i polako je otvorila kućna vrata...

Nevjesta Marija je, po običaju ustala prva spremiti doručak za svog muža i, na svoje veliko, ugodno, iznenadje nje našla je Annig gdje sjedi u saloči. ‘I ja sam odlučila ostati s vama’, rekla je. Ustao je i Frassot, pa djeca i radosti nije bilo kraja!

Ovo je fiktivna priča gospodje Joëlle, puna detalja koje nije moguće prepri čati u novinskom članku, ali će čitatelji sigurno procijeniti da je bila moguća. A možda se nađe netko tko bi ovu knjigu preveo na hrvatski jezik i objavio ju za domaću publiku. Na kraju krajeva, zar nije moguće da je François Rostand s vremenom kroatizirao ili pohrvatio svoje prezime i postao Rustan! A sta riji Atlasovci će se još sjećati starog dobrog vozača autobusa, gospara Nika Rustana iz Konavala, pa nije teško od Rostanda doći do Rustana, a i onaj carinik iz Konavala bi na tu temu vje rojatno imao nešto za reći.

KORČULANSKO – FRANCUSKI PENZIONERSKI DANI

Turistički put gospara Ante Gospar ante Curać rođen 1942. godine u Žrnovu na otoku Korčuli, u osnovnu školu išao u Žrnovu, u gimnaziju u Korčuli, završio Višu turističku u Dubrovniku. Cijeli radni vijek proveo u turizmu kojim se povremeno bavi i danas kao konzultant jedne receptivne turističke agen cije. Radio u hotelijerstvu u Korčuli, u Atlasu u Dubrov niku 15 godina, a od 1986. godine kao organizator puto vanja u Francuskoj, specijalist za Hrvatsku. Organizirao putovanja i ljetovanja za oko 180 tisuća gostiju iz Francu ske, najvećim dijelom u turizmu s kulturnim sadržajem, a od 2001 organizira turizam sa sadržajem šetnje u pri rodi s boravkom u selu Žrnovo i po nacionalnim parko vima po Hrvatskoj. Penzionerske dane provodi izmeđju Korčule i Francuske.

Sport

Župski ratnici prvaci!

Rukometni klub Ardiaei i prije prvog rođendana postao je prvakom 2. Hrvatske rukometne lige!

velikih emocija.

Dan kasnije, kad su se slegli doj movi, iz kluba su ‘skinuli kapu svojim ratnicima.

Uz posao, škole, treninge i brojne

druge obaveze, proveli su sate i sate u organizaciji cijele ove priče posljednjih tjedan dana. Ne samo da je prije 9 mje seci pola njih izašlo iz rukometne pen zije, nego su odradili savršenu sezonu,

Pred vjernim navijačima proteklog su petka u Župi priredili pravi spektakl

Rukometni klub ARdiAei je nakon samo devet mjeseci postojanja osvojio prvo mjesto u 2. Hrvatskoj rukometnoj ligi. Time su osigurali plasman za Prvu rukometnu ligu jug! Na zadnjoj domaćoj utakmici sezone na Mljekari su svojim vjernim navijačima priredili pravi spek takl. U utakmici protiv momčadi Rk Kamičak slavili su Župski ratnici s 38:23. Utakmica jednostrana od prve minute, Ardiaei i više nego zasluženo uzima bodove, podiže pehar i prima medalje – pohvalili su se nakon utakmice, novi prvoligaši.

Čista emocija...

Uslijedilo je veliko slavlje u Kuparima uz Dalmatino. Bila je to večer ponosa i

Slavilo se u Ku parima uz grupu Dalmatino

skupili brojnu djecu na treninzima, postali prvaci, a na kraju šlag na torti, odluče se dirnuti u skroz drugu branšu i organizirati jedan ovakav ogroman event bez ikakvog iskustva – naveli su iz kluba.

Osim kvalitetnog rukometa kojem mogu svjedočit svi zaljubljenici u sport,

Dubrovačka tenisačica Ana Konjuh morala je zbog ozljede otkazati nastup na ovogodišnjem izdanju Roland Garrosa. Kako donosi Hrvatski teniski savez, razlog je napuknuće kosti lijeve noge (fibula).

jednako važno nam je da smo uspjeli zainteresirati župsku djecu za ovaj sport te se možemo pohvalit da oko 60 djece upija znanje i vještine od svojih trenera. Od sljedeće sezone kreću sa službenim natjecanjima u svojim generacijama –riječi su predsjednika RK Ardiaei Lea Brnina.

ZBOG OZLJEDE BEZ ROLAND GAROSSA

Nika Katušić državna prvakinja!

dječake. U tom je uzrastu ukupno nastupilo 316 natjecatelja iz 56 klubova.

Srebrnu medalju osvojio je Đivo Milutinović iz Mokošice u kategoriji (-34 kg). Treće mjesto su pak u kate goriji -42 kg osvojili Marko Barač iz J k Dubrovnik i Lukša Bračić iz J k Župa dubrovačka.

Bronca je pripala Brunu Marlaisu iz Mokošice (-50 kg) i Roku Ivanu Krmeku iz J k Dubrovnik 1966 (-55 kg). Njemu je ovo, kako navode iz kluba, ujedno i prva medalja s Prvenstva Hrvatske.

Uspješne su bile i djevojčice. Konavle su dobile prvakinju u kategoriji -32 kg. Riječ je o Niki Katušić. Istom klubu je u kategoriji -48 kg pripala i brončana medalja. Osvojila ju je Dalia Schmuch u kategoriji do 48 kg.

Članica Judo kluba Dubrovnik 1966 Šejla Škaljić je nakon zlata na kadetskom PH , osvojila srebrnu medalju u kategoriji -52 kg. Medalju istog sjaja osvojila je i judašica kluba Konavle Cavtat Ana Schmuch u kategoriji -44 kg

U vikend U za n ama održano je Prvenstvo Hrvatske u judu za juniore te kategoriju U14.

U uzrastu juniorki i juniora nastu pala su 164 natjecatelja iz 35 klubova.

Članica Judo kluba Dubrovnik 1966 Šejla Škaljić je nakon zlata na kadet skom PH , osvojila srebrnu medalju u kategoriji -52 kg. Medalju istog sjaja osvojila je i judašica kluba Konavle Cavtat Ana Schmuch u kategoriji -44 kg. Na krajnji jug Hrvatske stižu i dvije bronce.

Ove medalje niste osvojili samo za sebe nego za sve nas – rekao je Božo Lasić konavoskim judokama

Petra Đurković iz J k Konavle Cavtat bila je treća u kategoriji -48 kg. Isti uspjeh postigao je i judaš Dubrovnika 1966 Marko Vareškić.

U svom povratničkom natjecanju nakon par godina izbivanja s tatamija, Vareškić osvaja broncu u kategoriji do 100 kg – pohvalili su se iz njegovog kluba.

Juniorke i juniori

Osim U21 prvenstva, održano je i prvenstvo Hrvatske za djevojčice i

Svoje judaše, koji su na državnom prvenstvu osvojili jedno zlato, jedno srebro te dvije bronce svečano su dočekali u Cavatu. Načelnik Božo Lasić rekao je kako je ovo drugi put u kratko vremena da se na trgu dr. Franja Tuđmana čekaju pobjednici, državni prvaci.

Mogli bismo ovo nazvati i trgom pobjednika. Čestitam našim judokama, trenerima i cjelokupnoj Upravi kluba. Ove medalje niste osvojili samo za sebe nego za sve nas – rekao je načel nik Lasić.

Državna prvakinja Nika Katušić rekla je kako je do zlata došla jedno stavnom formulom – odlučila ga je osvojiti i donijeti u J k Konavle – Cavtat, što je izazvalo ovacije i veliki pljesak svih okupljenih.

Nika Katušić rekla je kako je do zlata došla jednostavnom formulom –odlučila ga je osvojiti i donijeti u JK Konavle – Cavtat

Lucija Ćirić Bagarić najbolja u parovima!

Lucija i Belgijka Sofia Costoulas pobjednice su Trofeja Bonfiglio

na najjačem rangu juniorskog turnira nakon Grand Slamova, Lucija Ćirić Bagarić otišla je do kraja u konku renciji parova, donosi Croatian Tennis.

Naime, Lucija i Belgijka Sofia Costo ulas pobjednice su Trofeja Bonfiglio, slavnog juniorskog i TF turnira A ranga koji se igrao u Milanu.

Njih su dvije, donosi HT s , u završ nom dvoboju slavile protiv Slovakinja Irine Balus i Nikole Daubnerove – 6:4, 7:5.

Luciji je ovo bio sedmi, ujedno i naj veći naslov u paru na i TF turnirima, a rezultatom u Milanu osigurala je ula zak među 20 najboljih juniorki svijeta.

Više od 500 badmintonaša na turniru u Dubrovniku

Galjeru treći mandat na čelu Hrvatskog badmintonskog saveza

Očekujemo neviđeni spektakl koji će trajati osam dana, od 16. do 23. lipnja. Pozivamo sve da nas dođu podržati

Završene su prijave Za Croatia Vala mar Junior Open 2022. koji će se odr žati u lipnju u Dubrovniku.

Imamo prijavu 2 16 igrača iz 35 država svijeta, 4 kontinenta. Seniorski turnir počinje odmah nakon juniora,

a kombinirano na oba turnira imamo za sada 440 igrača, 48 država, 5 kon tinenata i vrlo vjerojatno ćemo pro biti brojku od 50 država i 500 igrača –poručili su krajem prošlog tjedna iz B k Dubrovnik.

Očekujemo neviđeni spektakl koji će trajati osam dana, od 16. do 23. lip nja. Pozivamo sve da nas dođu podr žati. Imat ćete priliku vidjeti najbolje juniore svijeta u prva četiri dana, odno sno čak 100 azijskih igrača na senior skom Croatia Open-u zadnja četiri dana – rekao je Ratko Galjer iz Bad mintonskog kluba Dubrovnik.

Za dopredsjednika je izabran

Marin Pipunić, a članovi Upravnog odbora su Marina Dijaković, Filip Lončarić, Aleksandar Đurković, Robert Vindiš i Igor Čimbur

p redsjednik Badmin T onsko g klu B a d u B r ovnik Ratko Galjer ponovno je izabran za predsjednika Hrvatskog badmintonskog saveza.

Naime, na izbornoj skupštini Saveza Galjer je jednoglasno dobio povjerenje za treći mandat.

Za dopredsjednika je izabran Marin Pipunić, a članovi Upravnog odbora su Marina Dijaković, Filip Lončarić, Alek sandar Đurković, Robert Vindiš i Igor Čimbur.

DuList IN

MARUŠKA SAMBRAILO, DOBRI DUH ŽUPSKOG LJETA

Onaj tko je samo jednom svratio na Puntiželu čisto iz znatiželje, vratio se i sljedeće godine

Kako je zadnja Puntižela bila 2019. mislim da će ova biti genijalna. Ljudi su željni svirke, pogotovo na otvorenom

U životu se valjda sve događa s razlogom, tako i ta pauza. Najvažnije je da smo se ‘pomladili’ i opet vratili 2007. Entuzijazam i ljubav prema glazbi je ono što se nije promijenilo svih ovih 20 godina

Na ovogodišNjoj PuNtiželi, koja će se održati 25. lipnja – po dobrom sta rom običaju zadnju subotu u lipnju

– u prekrasnom parku Striježice u Mli nima nastupat će aBBa Real Tribute band, M.O.R.T., Ape Revolution Bell, Otpisani klan, Sugarfree, Ground n Pound, Nianse, Last Caress i Banditen Strasse. Budući da je turistička sezona, članovi bendova iz Grada imaju i druge poslove, pa dok su iste uskla dili s Puntiželom, bilo je potrebno

nekih desetak dana da potvrde svoju svirku – priča nam Maruška Sambra ilo, dobra duša najpoznatijeg župskog ljetnog koncerta, ususret novom ljetu. U ovom broju našeg tjednika, otkrit će nam sve detalje!

Imena izvođača su impresivna. Lijepa brojka. Kako i koliko dugo se

Razgovarala Mia Njavro Banić Foto Maruška Sambrailo

pregovaralo s njima, je li bilo lakše s obzirom na veliku pauzu?

Kad smo na našoj Facebook stranici objavili datum održavanja, odmah su mi se javili još neki bendovi, ali mjesta su već bila popunjena. Nadam se da ćemo ih imati mogućnost slušati slje deće godine! Što se tiče pauze, vama je možda bila velika – ali meni iskreno nije. Prije dvije godine sam imala zakazana dva datuma, jedan standar dno zadnju subotu u lipnju, a drugi u kolovozu. Prošle godine isto za lipanj. To me je bilo baš dosta iscrpilo fizički kao i psihički. U startu, kada je pro glašena pandemija, nisam mislila da će trajati ni tri mjeseca – kao što vje rujem da nitko nije – a kamoli da će toliko trajati. Pa traje još i dan danas. Sami znate koja je lokacija Puntižele, da se park ne može zatvoriti jer je dio šetnice i nikako se nije moglo održati za samo 100 ljudi poštivajući sve pro pisane mjere. Bilo je naravno onih koji su me nagovarali da je održim bez obzira na sve, ali nisam na sebe željela preuzeti tu odgovornost. Standardno je trebalo kontaktirati bendove, dogo voriti honorare, srediti razglas, smje štaj, zaštitare, vizualni identitet majica i plakata, pa onda sve to otkazati. Na svu sreću, samo smo imali trošak za plakate koje nismo uspjeli otkazati. Ove godine mi je jedino lakše što se tiče majica i plakata, jer smo mogli korigirati vizualni identitet od lani. Posao je odlično odradio Jure Paljetak kojem bi se ovim putem željela zahva liti. Prije dvije godine mi je super bilo od njega što se ponudio da napravi plakat ili bilo što vezano za dizajn, a do tada ga uopće nisam poznavala. Takva gesta mi je puno značila i bila pokaza telj kako još ima ljudi koji nesebično žele dati svoj doprinos za realizaciju nekog događaja!

Stariji će se sjetiti samo jedne pauze Puntižele, isto u ne baš bajnim okolnostima. Kako na to gledate?

U životu se valjda sve događa s razlo gom, tako i ta pauza. Najvažnije je da smo se ‘pomladili’ i opet vratili 2007. Entuzijazam i ljubav prema glazbi je ono što se nije promijenilo svih ovih 20 godina. Onaj tko je samo jednom svratio na Puntiželu čisto iz znatiže lje, vratio se i sljedeće godine, jer slu šati glazbu u sjeni borova, uz miris i šum mora, apsolutno je neprocjenjiv osjećaj i užitak. Zar ne?

DANCE INVASION U Lazaretima se od 9. do 14. kolovoza održava ‘Dance Invasion’. Riječ je o plesnom događaju koji nastaje u suradnji Plesnog studija Lazareti i Dubrovačke baštine. Plesna invazija obuhvatit će širok spektar

Sami znate koja je lokacija Puntižele, da se park ne može zatvoriti jer je dio šetnice i nikako se nije moglo održati za samo 100 ljudi poštivajući sve propisane mjere

Defitinitvno! Ipak, pandemija nas je sve blokirala, ali i otvorila prostora za nove ideje. Čeka li nas ‘nova normalna Puntižela’?

Kako je zadnja Puntižela bila 2019. mislim da će ova biti genijalna. Ljudi su željni svirke, pogotovo na otvore nom. Dosta prijatelja će mi doći iz Zagreba. Među nama je uvijek bilo neko nepisano pravilo da se zna gdje si zadnju subotu u lipnju.

Koji je bio najteži dio organizacije?

Najteži dio je prikupljanje novčanih sredstava. Sami znate da su nam troš kovi života porasli, pa sad zamislite koliko novaca treba za organizirati ovo sve. Možda je teže što je kod nas ulaz uvijek besplatan, pa nemamo ni neku simboličnu naknadu, ali tako će ostati zauvijek. Smisao svega bi se izgubio da se imaju naplaćivati ulaznice.

Ideja za organiziranjem Puntižele –takvog happeninga glazbe i mladosti došla je uslijed nedostatka bilo kakvih zabavnih i kulturnih sadržaja za mlade Župe. Znali smo reći da smo odlučili pomoći sami sebi.

Tko je ekipa koja stoji iza Puntižele?

Ekipa koja stoji iza svega ovoga su skoro svi moji dugogodišnji prijate lji, neki čak od rođenja. To je veliki razlog zašto još uvijek sve ovo funkci onira. Ne vole oni bit u medijima, ali ovaj put želim da se zna za njih. To je Maria Pendo, Petronela Jakobušić, Ivana i Vedran Mezei, Vicenco Kraljić i Kim Lucia Butigan. Hvala također svima koji su sudjelovali prije!

Kako ide u udruzi Kurenat, imate li još novih projekata, akcija, ideja..? Dva događanja koja slijede, a koja mogu odmah najaviti su Eko Cross koji će se ove godine održati 4. lip nja s početkom u 18 sati i to seda mnaesti put za redom. Humanitar nog je karaktera. Od 4. do 8. srpnja u suradnji sa Zajednicom tehničke kul ture DNŽ organiziramo Ljetnu školu tehničke kulture i programiranja za djecu od 5. do 8. razreda. Lani smo je organizirali prvi put i bila je jako uspješna, kao i robo alka.

Radimo na jednom velikom pro jektu o kojem za sada ne bih ništa govorila, jer se još neke stvari trebaju realizirati. U njemu će sudjelovati više susjednih država !

plesnih stilova pa će tako polaznici imati priliku obrađivati jazz/lyrical, contemporary, MTV, latin, fusion. Zadnju večer održat će se završna produkcija ‘Plesne invazije’ s koreografijama koje polaznici pripreme s trenerima.

Svoji, kreativni, jedinstveni… Maturalni bal umjetnika!

Slikari, dizajneri, glazbenici… Svi su oni zablistali, svoji i kreativni, jedinstveni

Bez mladih umjetnika svijet bi bio daleko dosadnije mjesto, a oni se kroz svoje srednjoškolsko obrazovanje usa vršavaju, uče, osluškuju, usmjeravaju i – postaju pravi majstori svog izričaja. Slikari, dizajneri, glazbenici… Svi su

oni zablistali, svoji i kreativni, jedin stveni. Čestitamo mladim maturan tima Umjetničke škole Luke Sorko čevića i želimo im puno uspjeha na njihovom životnom i umjetničkom putu!

Foto

Zvonimir Pandža

Čarobna večer uz more maturanata Gimnazije

Od raskošnih toaleta, maštovitih haljina, do klasičnih muških odijela ili onih pak malo veselijih – nemoguće je izabrati najljepše među nijma jer su svi, baš svi, itekako zablistali

Mladosti ne treba puno da bi bila lijepa – osmijeh i dobra volja sasvim su dovoljni. Ipak, jedan je dan onaj pose ban – dan maturalne zabave. Nismo ni trenutka sumnjali da će naši gimnazi jalci zasjati, skockani od glave do pete, veseli, raspoloženi… na svojoj matural noj zabavi na Banjama.

Od raskošnih toaleta, maštovitih haljina, do klasičnih muških odijela ili onih pak malo veselijih – nemoguće je izabrati najljepše među nijma jer su svi, baš svi, itekako zablistali! Na ponos svojih obitelji, profesora, razrednika, prijatelja… Čestitamo im i mi i želimo im i dalje puno uspjeha na životnom putu!

Foto Zvonimir Pandža

im i mi i želimo im i dalje puno uspjeha na ži votnom putu!

Sasvim opušteni đir

Srednjovjekovni Ston moderniji je nego ikad – užurbani ritam, veliki osmijesi i najbolja kava – sve su to ‘znaci’ dobre uživancije i još boljeg razloga za ‘potegnuti’ autom i malo pobjeći od grada. Od odličnih restorana, povijesnih lokacija, Solane, pitoresknih šetnica i malenih kafića u kojima se osjećate kao doma… Pa sve do fantastične okolice – zaista zavidimo onima koji u Stonu žive!

Foto

Zvonimir Pandža

Šapa tjedna

LJUBIMICA KOJA OSVAJA SRCA

PREDSTAVITE NAM VAŠE MEZIMCE! Dragi čitatelji, ponosni ste članovi obitelji krznenih ili pernatih ljubimaca, možda čak i onih s ljuskama? Upoznajte nas s njima! Pošaljite nam njihovu fotografiju, otkrijte nam njihove simpatične

Lili voli jesti bademe i sir!

navike i odgovorite zašto su vaši dani otkad su vam u životu ispunjeniji. S nestrpljenjem iščekujemo vaše kratke priče koje nam možete dostaviti na e-mail adresu info@dulist.hr. Rado ćemo ih objaviti!

Otkad je u mom životu, kao da sam se i sama promjenila, nekako sam uz nju pitomija, ženstvenija, ljubavnija i općenito bolja prema sebi i drugima. Od Lili sam naučila što je strpljivost, vjernost i bezuvjetna ljubav – priča nam Svjetlana

Provedete li samo jedan dan s njom, osvojit će vas za čitav život, garanti ram vam

Li L i je kučak od gazdarice u čijem stanu živim, ali kad sam se doselila prije četiri godine, počela me osvajati malo pomalo i evo dovela me do sta nja totalne ovisnosti i zaljubljenosti – priča nam naša čitateljica Svjetlana.

Voli jesti bademe i sir (smijeh)! Spa vamo zajedno, šetamo, idemo na plažu, u birtiju, u trgovinu, radimo zajedno, nekad ide sa mnom na posao, jednom

rječju nerazdvojne smo. Čak je i vla snica Lili rekla: ‘Ona je luda za tobom, to je tvoj pas, a ne moj!’ Lili je jako dobra i puno ljudi u Čibači je zna te će isto potvrditi, rijetko kad laje i ide kod dugih ljudi ili životinja. Uglavnom je samo sa mnom. Otkad je u mom životu, kao da sam se i sama promjenila, nekako sam uz nju pitomija, ženstve nija, ljubavnija i općenito bolja prema sebi i drugima. Od Lili sam naučila što je strpljivost, vjernost i bezuvjetna lju bav – ističe dalje.

Žao mi je što se nismo i ranije srele da mi bude duže u životu jer ima ona dosta godina, no uživamo zajedno u svakom trenutku u S ada . Provedete li samo jedan dan s njom, osvojit će vas za čitav život, garantiram vam – kaže uz veliki pozdrav od njih dvije. Lili je inače mješanka lovačkog psa i labra dora, stara 14 godina.

Tragedija i trijumf

Piše Ivan Jelčić Foto Relapse Records

Benom Kollerom osniva hardcore/ punk band Mutoid Man, a Scofield se priključuje post/doom bandu Old Man Gloom legendarnog Aarona Turnera (Isis, Sumac). Cave In je nastavio posto jati i 2018. ekipa se ponovno sastaje kako bi započela snimanje novog albuma, no nakon samo nekoliko dana svirke Caleb Scofield pogiba u promet noj nesreći. Band uz pomoć Scofieldo vog brata Kylea i Natea Newtona, Cale bovog kolege iz Convergea nastupa na nekoliko humanitarnih koncerata za prikupljanje pomoći obitelji, s kulmi nacijom na kultnom Roadburnu.

Četiri godine nakon pogibije basista Caleba Scofielda, Cave In svojim novim albumom ‘Heavy Pendulum’ dokazuju da su oduvijek bili doista poseban band kreiravši moderno remek-djelo

Zamijeniti vrlo važnog člana grupe niti jednom bandu nije lagan posao, a posebno u situaciji kad taj član tragično premine. Četiri godine nakon pogibije basista Caleba Scofi elda, Cave In svojim novim albumom ‘Heavy Pendulum’ dokazuju da su odu vijek bili doista poseban band kreiravši moderno remek-djelo.

Cave In osnovali su 1995. Stephen Brodsky (gitara) i Jay Frechette (vokal), a od prvog dana pridružuju im se i Adam McGrath na gitari, jr Conners na bubnjevima i Justin Matthes na basu. Frechette vrlo brzo napušta band zbog prethodnih obaveza, Brodsky pre uzima vokalne dužnosti, a Matthesa prije snimanja prvog albuma mijenja Caleb Scofield čime grupa dobija svoju standardnu postavu koja će ostati zajedno puna dva desetljeća.

Njihov inauguralni album ‘Until Your Heart Stops’ na scenu donosi vrlo zanimljivu i dinamičnu verziju metalcorea, a velike zasluge za krea ciju specifičnog Cave In zvuka pripa daju i njihovim prijateljima iz grupe Converge – Jacobu Bannonu i legendi scene Kurtu Ballou koji je ujedno i pro ducirao album. Na sljedećem albumu

Tragedija ipak nije uspjela uništiti Cave In, a sva ljubav i prijateljstvo susreću vr hunsku profe sionalnost na ovom izvrsnom albumu koji nas podsjeća na bogatu četvrt-stoljeća dugačku povijest banda

‘Jupiter’ uz metalcore eksperimenti raju i s psihodeličnim i space-rockom, a zahvaljujući stvarima poput ‘Big Riff’, ‘Innuendo and Out the Other’ i ‘Requiem’ poznati metal časopis Deci bel album proglašava drugim najbo ljim albumom desetljeća – zanimljivo, odmah iza albuma ‘Jane Doe’ grupe Converge. Treći album ‘Antenna’, prvi za veliku diskografsku kuću rC a , donosi im još veću slavu, nastup na Lollapaloozi i europsku turneju kao predgrupa Foo Fightersima i Muse, no njihov pripitomljeni zvuk nije baš naj bolje sjeo ni fanovima niti, kako se čini, samim članovima grupe pa raskidaju ugovor s rC a i vraćaju se svojim korije nima albumom ‘Perfect Pitch Black’ iz 2005. na kojem u pjesmi ‘Trepanning’ slikovito opisuju svoje mainstream iskustvo pranja mozga.

Nakon poduže stanke ekipa se ponovno okuplja i 2011. izdaju fanta stičan album ‘White Silence’. Iako vrlo uspješan i među publikom i kritikom, kvartet je započeo shvaćati Cave In više kao ekskluzivni klub za prijateljsko druženje te se ekipa ponovno razilazi po mnogobrojnim projektima. Brod sky zajedno s bubnjarom Convergea

Sljedeće godine preostali članovi uz pomoć producenta Andrewa Schnei dera zvučne zapise s njihovih posljed njih svirki pretvaraju u šesti studijski album ‘Final Transmission’, naziv koji simbolizira posljednje odsvirane Sco fieldove note, a na pjesmi ‘All Illusion’ i njegov posljednji vokalni nastup. Iako su mnogi smatrali da naslov albuma ujedno znači i najavu kraja grupe, to na sreću nije bilo točno. Jedina osoba koja je mogla zamijeniti Scofielda bio je Nate Newton, pa smo tako ovog vikenda dobili i njihov sedmi studijski album ‘Heavy Pendulum’. Dvostruki album sa svojih sedamdeset minuta označava i producentski povratak Kurta Balloua, a dobri Calebov duh i dalje je prisutan na pjesmama ‘New Reality’, uvodnoj stvari za koju je skla dao glazbu i ‘Amaranthine’ koja sadr žava Scofieldove stihove. Žestine ne nedostaje na stvarima poput ‘Floa ting Skulls’, ‘Blood Spiller’ i ‘Waiting For Love’, psihodelija sporijeg tempa prisutna je na ‘Nightmare Eyes’, epski post-metal briljantno je obrađen na ‘Blinded By A Blaze’, a naslovna stvar i ‘Reckoning’ poprilično podsjećaju na klasični Alice in Chains. No, šećer dolazi na kraju u obliku dvanaestminutne cepelinoidne ‘Wavering Angel’, pjesme koju neprestano vrtim na repeat.

Tragedija ipak nije uspjela uništiti Cave In, a sva ljubav i prijateljstvo susreću vrhunsku profesionalnost na ovom izvrsnom albumu koji nas pod sjeća na bogatu četvrt-stoljeća dugačku povijest banda, a ujedno i postavlja oznaku svježeg početka i uvod u slje dećih dvadeset pet godina glazbe.

Ovu subotu uživajte u plesu mažoretkinja!

Program se organizira u sklopu projekta prekogranične suradnje

S početkom u 11 i 15 održat će se svečani defile Stradunom, potom u 11 i 30 prigodni program ispred crkve sv. Vlaha, na Trgu Luža

Plesni klub ‘Paganini’ u suradnji s TZ Dubrovnik i Sveučilištem Liber tas u sklopu projekta prekogranične suradnje organizira smotru mažor etkinja ovu subotu, 28. svibnja 2022. godine.

S početkom u 11 i 15 održat će se svečani defile Stradunom, potom u 11 i 30 prigodni program ispred crkve sv. Vlaha, na Trgu Luža.

Sudjeluju timovi iz Neuma, Livna, Ljubuškog, Kaštela i Dubrovnika.