Uloga UNESCO-ovih promatrača Akcijski planDubrovnik

1991 – 1992

Na inicijativu UNESCO-a i u suradnji sa Zavodom za obnovu Dubrovnika i Zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode Dubrovnik, 1992. godine započet je projekt izrade Akcijskog plana s ciljem prezentacije spomeničke vrijednosti Dubrovnika, pokretanja sustavne zaštite te utvrđivanja metodologije obnove spomenika, ali i edukacije kadrova za obnovu. Uvodni tekst Akcijskog plana bio je naslovljen ‘Dubrovnik, A Scarred City’, odakle je preuzet i naslov izložbe.

Iako planom nisu bile obuhvaćene sve štete na spomenicima i iako su njihove procjene bile manjkave, potaknuo je uključivanje širokog kruga zemalja, institucija i pojedinaca u projekt obnove dubrovačke povijesne jezgre nakon ratnih razaranja.

Za vrijeme ratnih razaranja UNESCO-vi su službenici, zajedno s djelatnicima Zavoda za obnovu Dubrovnika i Zavoda za zaštitu spomenika, evidentirali i procjenjivali stupnjeve ratne štete na pojedinim spomenicima, a pomagali su i u provođenju interventnih mjera za očuvanje spomeničke baštine Grada. Budući da su se UNESCO-ovi promatrači Colin Kaiser i Bruno Carnez u Dubrovniku zatekli za vrijeme najžešćeg razaranja grada 6. prosinca 1991., preliminarni, a zatim i detaljni izvještaji generalnom direktoru poslani su odmah. Na osnovu tih izvještaja UNESCO-ov Odbor za svjetsku baštinu je 12. prosinca 1991. uvrstio Dubrovnik na Popis ugrožene svjetske baštine. Produkt suradnje UNESCO-ovih stručnjaka i lokalnih i državnih institucija nadležnih za zaštitu i obnovu spomeničke baštine bio je i plan zaštite spomeničke baštine Dubrovnika oštećene u ratu 1991. i 1992. godine te poziv međunarodnoj zajednici da se angažira u obnovi. Generalni direktor UNESCO-a Federico Mayer osobno je došao u Dubrovnik 22. prosinca 1991. kako bi pokrenuo akciju za obnovu iz samoga Grada.

Generalni direktor Mayer oštro je reagirao i u rujnu 1995. godine nakon što su srpske snage iz Bosne i Hercegovine granatirale šire dubrovačko područje, upozorivši da bi se eventualni napad na Dubrovnik smatrao ratnim zločinom.

UNESCO je imao aktivnu ulogu u cijelom procesu obnove Dubrovnika, kao i u promotivnim i edukativnim aktivnostima koje su je pratile.

Peter Denton

UNESCO-ov promatrač Colin Kaiser 7. prosinca 1991. godine daje izjavu za medije o razaranju Dubrovnika dan ranije.

Plan je obuhvaćao izgorjele objekte, najvrjednije oštećene objekte, oštećene i uništene krovove, oštećene fasade na Stradunu, oštećene crkve i samostane, oštećene pločnike, stepeništa, trgove i fontane, oštećene zidine i tvrđave. Prioritet je dan obnovi krovova te objektima za čiju su obnovu i restauraciju interes pokazali donatori.

Akcijski plan objavljen je u veljači 1993. godine, a odmah je počela i njegova primjena tako da je na 17. sjednici Odbora za svjetsku baštinu održanom u prosincu u Kolumbiji već podnesen izvještaj kako je definirana metodologija obnove, održani su treninzi za hrvatske arhitekte u Francuskoj i Italiji te su kupljeni oprema i materijal za obnovu krovova.

U prosincu 1994. godine izdan je i drugi dio Akcijskog plana u kojem su prikazani pojedini spomenici, oštećenja na njima i troškovi obnove.

Faksimil naslovnice Akcijskog plana. Dubrovnik 1991-1992, UNESCO Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Dubrovnik, Zavod za obnovu Dubrovnika, veljača 1993.