Zgrada Festivala Kuća i atelje Iva Grbića

Nije samo razorena, nego je do temelja spaljena. Razoreno u sebi može sakriti neke predmete, vrijednosti, a ovdje osim željeznih predmeta koji nisu mogli izgorjeti, ostalo je tek nešto malo polomljene keramike.

Ivo Grbić u intervju za Glas koncila, 29. kolovoza 1993.

Na dubrovački ‘crni petak’, 6. prosinca 1991. godine odmah nakon 7 sati ujutro pala je prva granata na palaču na uglu Široke ulice i Ulice od Puča, obiteljsku kuću i atelje dubrovačkog akademskog slikara Iva Grbića. Uslijedilo je još 6 izravnih pogodaka u palaču i 8 u njenu neposrednu blizinu. Palača je do temelja izgorjela. Gospar Ivo, njegova sestra i majka su s po dvije deke i torbom s osnovnim potrepštinama pobjegli u kuću prvih susjeda. Pokušaji da se kantama s kišnicom, jer vode nije bilo, ugasi vatra uzrokovana fosfornom granatom pokazali su se neuspješni. Gospar Ivo vratio se još jednom u goruću kuću iz koje je uspio uzeti dva fascikla — jedan sa školskim svjedodžbama i diplomom Likovne akademije, a drugi s manjom količinom novca.

U obiteljskoj je kući izgorio cjelokupni inventar doma umjetnika — veliki broj crteža iz mladosti, najveći broj radova sa studija, 175 slika u različitim tehnikama, 70 oslikanih keramičkih tanjura i vaza, 45 tanjura od terakote s reljefima, svi katalozi i plakati izložbi, više od 2 tisuće stručnih knjiga, bogata etnografska zbirka, 21 knjiga dojmova, više od 3 tisuće fotografija, dijapozitiva i druge dokumentacije, plakete i medalje.

Na zgarištu svoje obiteljske kuće Ivo Grbić je 15. travnja 1993. godine, u sklopu 59. međunarodnog kongresa PEN-a, otvorio Izložbu u spaljenoj kući na kojoj je izloženo 86 radova, među kojima i desetak slika koje su mu spasili prijatelji iz goruće kuće.

Obnova palače trajala je od 1996. do 1998. godine.