UNESCO i napad na Dubrovnik

Kao UNESCO-ova svjetska baština, Dubrovnik nije očekivao rat na svom području. Kad se krajem ljeta 1991. godine rat već zahuktao na istočnoslavonskom bojištu, Dubrovnik je izbjeglice pozvao u svoje hotele. Čak ni prvi napadi na granična sela dubrovačke općine krajem rujna 1991. i prvi apeli dubrovačke lokalne vlasti nisu ukazivali na strah od napada na samu povijesnu jezgru. To zaista nitko nije očekivao, a posebno nije očekivan onako razarajući napad kakav se dogodio 6. prosinca 1991. godine. Upravo zbog nevjerice idućeg je dana, usprkos opasnosti, stotine građana Dubrovnika šokirano obilazilo razrušeni Grad.

UNESCO se u promoviranje mira u ondašnjoj Jugoslaviji i očuvanje njezine kulturne i prirodne baštine uključio krajem listopada 1991. kada je generalni direktor Federico Mayor u Beograd i Zagreb poslao direktora svoga Izvršnog ureda Daniela Janicota kako bi utvrdio štete i predložio mjere za efektivnu zaštitu UNESCO-ovih lokaliteta. Mjesec dana kasnije, 27. stu - denoga u Dubrovnik su doputovali specijalni opunomoćenici generalnog direktora, Colin Kaiser i Bruno Carnez, kao prvi UNESCO-ovi službenici u povijesti koji su poslani u misiju u područje zahvaćeno ratom.

UNESCO je u evidenciju provođenja mjera zaštite te obnovu spomeničke baštine Dubrovnika stradale u ratnim razaranjima ostao aktivno uključen do uklanjanja Dubrovnika s Popisa ugrožene svjetske baštine 1998.

Grad pod zastavom UN-a, prosinac 1991.

Foto: Milo Kovač / Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Zbirka fotografija i negativa

UNESCO-ovi izaslanici Colin Kaiser i Bruno Carnez po dolasku u Dubrovnik izvjesili su UN-ove zastave na tri dubrovačke tvrđave — Minčetu, Bokar i sv. Ivana kako bi pokazali simboličnu zaštitu međunarodne zajednice.