Dubrovnik pod opsadom

S početkom općeg napada 1. listopada 1991. godine prekinute su telekomunikacijske i radio veze Dubrovnika s ostatkom svijeta, kao i opskrba vodom i električnom energijom bez koje su Dubrovčani bili 138 dana. Budući da se je od prethodnog dana dubrovački akvatorij nalazio u pomorskoj blokadi, jedina komunikacija s ostatkom svijeta bila je cesta prema zapadu koja je prekinuta već 4. listopada, osvajanjem mjesta Slano u Dubrovačkom primorju. Do ukidanja pomorske blokade 8. prosinca jedina veza Grada s ostatkom Hrvatske izvan kontrole Jugoslavenske narodne armije bila je dobrovoljačka postrojba od desetak naoružanih glisera koji su tijekom opsade Grada prevezli preko 5 tisuća vojnika i civila te preko 4 tisuće tona tereta, uključujući lako naoružanje, streljivo, hranu i lijekove.

Spaljena zgrada Interuniverzitetskog centra u blizini povijesne jezgre.

Foto: Božidar Gjukić / Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Zbirka fotografija i negativa

Centar je zapaljen 6. prosinca 1991. godine, a u požaru koji je trajao 4 dana do temelja je izgorio, zajedno s vrijednom bibliotekom od 20.000 naslova.

Uz 55 tisuća stanovnika Grada, u Dubrovnik se u listopadu 1991. sklonilo i 15 500 izbjeglica s dubrovačkog područja koji su bili razmješteni po dubrovačkim hotelima i u privatnim domovima. U dubrovačkim je hotelima već prethodno bilo smješteno oko tisuću izbjeglica iz sjeveroistočne Hrvatske gdje je već mjesecima bjesnio rat.

Uz redovitu proizvodnju kruha koja nije prestala niti jednog dana za vrijeme opsade te opskrbu vodom vatrogasnim cisternama, neredovita opskrba ostalim živežnim namirnicama i higijenskim potrepštinama osiguravana je brodovima hrvatskog državnog brodara Jadrolinije koji su prolazili rigorozne kontrole Jugoslavenske ratne mornarice. Uz brodove Jadrolinije humanitarnu su pomoć iz cijelog svijeta dovodili i talijanski, malteški, grčki i francuski brodovi. Posebno su značajna bila dva konvoja Libertas, od kojih je prvi 31. listopada probio pomorsku blokadu i u Dubrovnik, osim pomoći, donio i ohrabrenje. Brodovi s humanitarnom pomoći na povratku iz opkoljenog grada u izbjeglištvo su odvozili žene i djecu. Do kraja 1991. preko 32 tisuće izbjeglica napustilo je Grad.

Od listopada 1991. do srpnja 1992. godine u Dubrovniku je bilo oglašeno 60 općih i zračnih uzbuna zbog kojih su Dubrovčani u skloništima proveli ukupno 50 dana, 14 sati i 11 minuta. Svi civilni objekti na širem području Grada, uključujući hotele u kojima su boravili izbjeglice, te vrtići, škole i bolnica, ali i kulturni spomenici bili su granatirani tijekom opsade.