Stradanje šireg područja grada Dubrovnika

Granatiranje šireg gradskog područja Dubrovnika otpočelo je već prvog dana općeg napada na Dubrovnik kada su granatirani telekomunikacijski toranj na Srđu, trafostanica u Komolcu te otok Lokrum. U sljedećim su danima redovito granatirana prigradska naselja, a 5. listopada ponovno su padale granate na uže područje Grada, pri čemu Dubrovnik dobiva i prve civilne žrtve — u Gružu i na Pločama. Dva dana kasnije od granata u Mokošici pogiba 9 mladih civila ispred skloništa. Civili će na dubrovačkom području ginuti do kolovoza 1995. godine, kad je na plaži u Zatonu poginulo troje mladih ljudi.

Postupnom okupacijom šireg dubrovačkog područja granatiranja Grada postaju intenzivnija i razornija za civilne ciljeve, uključujući škole, vrtiće, bolnicu, hotele s izbjeglicama, privatne stanove, skloništa.

Na širem području Grada stradali su brojni kulturno-povijesni spomenici među kojima je i 15 ljetnikovaca iz vremena Dubrovačke Republike smještenih u Rijeci dubrovačkoj, Lapadu, Gružu i na Boninovu, kao i 14 samostana i crkvi te tri groblja. Na području Lapada i Gruža ukupno je stradalo 14 spomenika kulture, dok je na području Pila i Ploča stradalo njih 57. Teško je stradao i otok Lokrum ispred dubrovačke povijesne jezgre koji je granatiran u više navrata, pri čemu su oštećeni Lazaret i Fort Royal, Kuća lugara, Benediktinski samostan, Maksimilijanov ljetnikovac i kapela Navještenja, ali i značajan dio biljnih vrsta u botaničkom vrtu te dokumentacija, knjižnica i stručna literatura.

Stradali su i brojni gospodarski objekti poput Luke Gruž, ACI marine u Komolcu, hotela Libertas, Imperijal i Belveder te hotelsko-turističkog centra Babin Kuk.

Područje Rijeke dubrovačke bilo je pod okupacijom Jugoslavenske narodne armije od 21. studenoga 1991. do 26. svibnja 1992.