Stradanje dubrovačkeŽupe

Granatiranje Župe dubrovačke počelo je već u rujnu 1991. godine, a žešći napadi uslijedili su nakon općeg napada na dubrovačko područje 1. listopada. Postupna okupacija župskog područja počinje 16. listopada kada postrojbe Jugoslavenske narodne armije ulaze u Plat, a konačna se okupacija dogodila 24. listopada kada su se hrvatske obrambene snage povukle sa zadnje točke obrane Župe – Brgata – budući da je noć prije izvršen desant Jugoslavenske narodne armije na Kupare.

U okupaciji Župe dubrovačke oštećen je 2071 objekt, od čega ih je preko 300 bilo spaljeno, 1000 ih je djelomično oštećeno, a svega stotinjak je u potpunosti pošteđeno.

U potpunosti su uništeni hoteli u Platu, Mlinima, Srebrenome i Kuparima, kao i svi gospodarski objekti, a najteže je stradalo naselje Brgat koje je gotovo u potpunosti spaljeno. Oštećeni su i spomenici sakralne arhitekture među kojima su najteže stradale crkva sv. Ane na Brgatu , crkva sv. Marije Mandaljene u Mandaljeni i crkva sv. Luke u Brašini.

U ratu na području Župe dubrovačke poginulo je 27 osoba. Jugoslavenska narodna armija iz Župe se povukla 27. svibnja 1992.

Granatiran, pokraden i spaljen trgovački centar Župka u Srebrenome.

Foto: Anna Maria Grill / Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Zbirka fotografija negativa

Općim napadom na dubrovačko područje 1. listopada 1991. godine započeo je i napad na Dubrovačko primorje iz graničnog područja Bosne i Hercegovine. Jugoslavenska narodna armija već je 4. listopada zauzela Slano i time presjekla dubrovačko ratište na dva dijela te prekinula cestovnu vezu Dubrovnika s ostatkom Hrvatske. Do kraja listopada osvojeno je cijelo područje od Slanoga do Rijeke dubrovačke. Dubrovačko ratište zapadno od Slanoga stabilizirano je krajem 1991. godine kada su se hrvatske obrambene snage utvrdile na liniji Vrijesovica-Mali Ston-Bistrina.

Okupacijom sela Dubrovačkog primorja vršeni su sistematska pljačka, uništavanje i palež. Pri tome su najviše stradala mjesta Slano, Zaton Doli i Doli, Osojnik, Gromača, Topolo i Dubravica. Ukupno su oštećena 1392 stambena objekta, od čega je 531 u potpunosti uništen. Stradali su i brojni spomenici kulture, među kojima su ljetnikovac Gučetić i Arboretum u Trstenome, Franjevački samostan i Knežev dvor u Slanome, brojni sakralni spomenici, povijesna cjelina Stona i Maloga Stona s gradskim zidinama i utvrdama, kao i nekoliko povijesnih ruralnih cjelina. Stradali su i svi gospodarski objekti, uključujući hotele Admiral i Osmine koji su opljačkani i spaljeni, a u potpunosti je opljačkan i kompleks Vrtova sunca u Orašcu. Tijekom okupacije poginulo je 13 stanovnika Dubrovačkog primorja. Dubrovačko je primorje oslobođeno 25. svibnja 1992.

Autogram M.Grandova na zidu hotela Admiral Slano, 1992.

Foto: Milo Kovač / Muzej Domovinskog rata Dubrovnik, Zbirka fotografija i negativa

Crnogorski rezervist Marko Grandov je, zbog pljačke i paleža u Slanome, 17. studenoga 2014. pred Županijskim sudom u Splitu osuđen na 5 godina zatvora.