Dubrovnik na UNESCO-ovom popisu

Dubrovnik je na UNESCO-ov Popis svjetske kulturne baštine uvršten u listopadu 1979. godine na trećoj sjednici Odbora za svjetsku baštinu, održanoj u Egiptu. Na Reprezentativni popis svjetske kulturne baštine uvršten je kao srednjovjekovni planirani grad koji je već u 13. stoljeću postao značajnom pomorskom sredozemnom silom i koji je, unatoč razornom potresu 1667. godine, uspio očuvati svoju gotičku, renesansnu i baroknu arhitekturu.

U prosincu 1991. godine Dubrovnik je uvršten na UNESCO-ov Popis ugrožene svjetske baštine uz obrazloženje ‘Primjećujući izuzetnu opasnost uzrokovanu oružanim sukobom, Odbor je odlučio uvrstiti stari grad Dubrovnik na Popis ugrožene svjetske baštine u skladu s člankom 11., stavkom 4. Konvencije’.

S Popisa ugrožene svjetske baštine uklonjen je tek 1998. godine na zahtjev Republike Hrvatske, pri čemu je Međunarodno vijeće za spomenike i spomeničke cjeline — ICOMOS ‘informiralo Odbor da je zadivljeno provedenom obnovom Dubrovnika te da snažno podupire zahtjev Republike Hrvatske za uklanjanjem Dubrovnika s Popisa ugrožene svjetske baštine.’

U međuvremenu je u prosincu 1994. godine područje pod zaštitom UNESCO-a prošireno na plato Pila i Brsalja na zapadu, opkop uz vanjski rub gradskih zidina na sjeveru, Lazarete na istoku te otok Lokrum na jugu. U 2018. godini značajno je proširena i kontaktna zona oko povijesne jezgre Dubrovnika. Za zločine nad kulturnom baštinom Dubrovnika na UNovom Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju osuđeni su general Jugoslavenske narodne armije Pavle Strugar i vice admiral Miodrag Jokić.

Faksimil originalne povelje o uključenju Dubrovnika na UNESCO-ov Reprezentativni popis svjetske kulturne baštine od 26. listopada 1979. godine koja se čuva u Gradu Dubrovniku.