Driavni arhiv u Slavonskom Brodu - Odiel u Poiegi
,
OBITELJ TURKOVIC I KUTJEVO
IZLOZBA U povodu Tjedna arhiva 20. - 30. lipnja 2001. godine u Gradskom muzeju Pozega
Naslovna stranica: DVORAC U KUTJEVU
Pisana povijest Kutjeva poCinje 1232. godine kada iz opatije Zirc u U garskoj do laze CISTERCITI ("bijela braca") i ovdje osnivaju svoju opatiju "Vallis honesta de Gotho". Vallis honesta oznacava Pozesku kodinu (rimska Vallis aurea), a "de Gotho" oznacava mjesto u kojem je sjediste opatije. Ime Kutjevo se u proslosti razliCito pisalo: Gotho, Gotto, Coto, Kotho, Kothoa, Cuttieva, Cuttyeva i t.d., a prema opceprihvacenom misljenju oznaeava mjesto u kutu, sto Kutjevo doista i je. Cisterciti su svoje opatije osnivali na osamljenim mjestima, uz vodotoke i u blizini suma. Opatija "de Gotho"je imala znacajne posjede, a pouzdano se zna da su cisterciti uzgajali vinovu lozu i sagradili podrum za spremanje vina. Rad na unapredivanju vjerskog i gospodarskog zivota cisterciti su uspjesno vrsili do dolaska Turaka, a tada napustaju Kutjevo (izmedu 1529. i 1536. godine). U vrijeme TURAKA Pozega postaje srediste sandzaka, a Kutjevo srediste nahije (vojvodstva). Izvjestaji iz XVII. stoljeca govore da je opatija
Panorama Kutjeva pocetkom 20. stoljeea
u Kutjevu razorena, a brigu o vjerskom zivotu su vodili franjevci koji su imali samostane u Velikoj, Pozegi, Nasicama, Brodu, Cerniku i drugdje. Posjed bivse cistercitske opatije je razdijeljen na vise dijelova kojima upravljaju razni spahije i age. Za vrijeme Turaka se u Poze5ku kotlinu uvode nove kulture kukuruz i duhan, a zadr:Zan je i uzgoj vinove loze. S porazom u velikom austro-turskom ratu potkraj XVII . stoljeca prestaje turska vlast u Pozestini, a time i u Kutjevu. Nakon izgona Turaka vise se nije obnovila cistercitska opatija u Kutjevu, te je svu vlast prigrabila Dvorska komora u Becu. Vee 1689. godine car daruje uvecani posjed bivse cistercitske opatije zagrebackom kanoniku i naslovnom skradinskom biskupu IVANU JOSIPU BABICU. Povr5ina posjeda je bila blizu 50 000 jutara, a pored trgovista Kutjevo je obuhvacao 34 sela: Asikovci, Begteze, Bjelisevci, Cerovac, Ciglenik, Caglin, Cosinac, Duboka, Grabarje, Gradac, Granje, Hrnjevac,Jurkovac, Knesci, Lakusija, Latinovac, Londzica, Lukac, Ljeskovica, Mitrovac, N ovoselci, Porec, Rajsavac, Sapna, Sesvete, Sibokovac, StojCinovac, Sv. Durad (Kula), Sumanovac, Tominovac, Trapari, Venje i Zarilac. Ukupno je bilo 650 kuca, 403 selista od kojih je 344 bilo napusteno. Prilike prvih poratnih godina su bile teske, posjed je bio razoren i opljackan, a vojne vlasti su velikim nametima zloupotrebljavali svoj polozaj. Zbog svih tih okolnosti, kao i zbog slabog zdravlja, odlucio je kanonik Babic vlastelinstvo (gospostiju) Kutjevo predati redu ISUSOVACA, uz uvjet da dohodak od vlastelinstva ide u naukovne svrhe. S tim se slozio i kralj Leopold I., pa isusovci vee 1698. dolaze u Pozegu, a iduce godine osnivaju gimnaziju. Osim gimnazije, isusovci su dr:Zali osnovne skole u Kutjevu i Sesvetama. U to vrijeme Kutjevo dozivljava svoj preporod gradi se monumentalna crkva i dvorac koji jos i danas stoje. Veliki dopris isusovaca je vidljiv i na podrucju gospodarstva. Uvode se nove grane gospodarstva-svilars tvo, obnavljaju i unapreduju proizvodnju
2
duhana, stocarstvo, sumarstvo, vinogradarstvo i drugo. Isusovci obnavljaju zapusteni cistercitski podrum, tako da on i danas sluzi svojoj . . namJem. Ukidanjem isusovackog reda (1773.) gospodar kutjevackog vlastelinstva postaje Kraljevska ugarska dvorska kancelarij a, koja osniva NAUKOVNU ZAKLADU ("Fundus studiorum"), cija zadaca je trebala biti da od imovine u njenom posjedu izddava rad razlicitih skola. Tada se vlastelinstvo daje u zakup raznim zakupnicima (poznati su J osic, Jakob pl. Svetich, grofovi Szecsen de Temerin). U vremenu do 1882. godine vlastelinstvo je stagniralo, a osobito nakon ukidanja feudalnih odnosa (1848.). Da se sprijeCi daljnj e propadanj e vlastelintva odlucuje Kraljevska zemaljska vlada da ga proda. Na raspisanu drazbu najpovoljnij u ponudu je dala kompanija Turkovic-Turk i to 1 350 000 forinti. Vrijeme u kojem je vlastelinstvo u posjedu OBITELJI TURKOVIC (1882.1945.) je obiljezeno velikim napretkom u gospodarskom pogledu. Obitelj Turkovic potjece iz Karlovca, a starinom je iz Kraljevice. Otac obitelji Vjenceslav Turkovic bio je poznati karlovacki trgovac, a u tom pravcu je usmjeravao sinove Petra-Dragutina i Milana. Medutim, kupnjom veleposjeda Kutjevo (povrsine preko 25 000 jutara) se njih dvojca prihvacaju uprave dobra i uspjevaju ga, uz primjenu tada najmodernijih znanstvenih i tehnickih Grb obitelji Turkovic dostignuca u poljoprivredi, dovesti do uzornog dobra. 3
'-------L--=-..:...::..~~....:._..::;_::...__J Vjenceslav Turkovic
Turkovicevo gospodarenje Kutjevom mogli bismo podijeliti u dvije faze. U prvoj je dominantna gospodarska g rana bilo sumarstvo (preko 20 000 jutara sume), sto je stvorilo materijalni temelj za podizanje suvremenih vocnjaka i vinograda u drugoj fazi. U drugoj generaciji suvlasnika Kutjeva (sinovi Petra-Dragutina Vladimir, Davorin i Velimir, te sinovi Milana Fedor i Zdenko) se narocito istice Zdenko, koji je na celu uprave vlastelinstva od 1925 . do 1945., kada, slobodno mozemo reei, ovo dobro dostize
svoj vrhunac. Ovdje cemo u najkraCim crtama navesti koje su novine uvedene u vinogradarstvu : plantazni uzgoj vinograda na zici, uvodenje novih sorti vi nove loze (grasevina, pinot bijeli, sivi i crni, traminac, sauvignon, silvanac, rajnski rizling, plemenka, frankovka i t.d.), rezanje na dva lucnja, gnojidba i meduredna obrada, suzbijanje stetnika, proizvodnja sadnog materijala i t.d. Godine 1906. vinogradi su imali oko 100 ha, a vocnjaci oko 500 ha. Treba reei da je vocnjak Draganlug (oko 300 ha) imao 170 000 stabala i tada bio jedan od nakvecih i najmodernijih u Europi. U podrumarstvu se takoder uvode suvremene tehnologije, a kapacitet podruma je 1906. iznosio 8 000 hl. Zaslugom Turkovica Kutjevo vee 1903. ima rasvjetu-na elektricnu struju, a cijelo vlastelinstvo je bilo povezano vlastitom telefonskom mrezom. Za potrebe sumarstva i vocarstva je izgracteno oko so km uskotracne pruge. Sve to govori o razmjerima koje je Kutjevo, gotovo iz nicega, postiglo. Na zalost, 1945. vlastelinstvo Kutjevo je ponovo do zivjelo pad, ali se, upravo zahvaljujuei cvrstim temeljima koje su postavili Turkoviei, 4
Petar Drngutin Turkovic
Milan Turkov ic
relativno brzo oporavilo. Osim sto su bili uzorni gospodarstvenici, TurkoviCi su se isticali i kulturnom djelatnoscu. Poznata je njihova skrb za nasljede kutjevackog kraja, o cemu svjedoce i njihovi objavljeni radovi (osobito o povijesti Kutjeva su pis ali Milan i Zdenko ), a Milan se bavio arheologijom i imao bogatu zbirku arheoloskih nalaza. Na zalost, na kraju I. svjetskog rata je ta zbirka, kao i bogata knjiznica zauvijek unistena u pozaru kojem je izgorio i dvorac. Za svoj sveukupan rad su TurkoviCi dobivali razna priznanja i pohvale, a 1911. su dobili titulu baruna s pridjevom "Kutjevski". Obitelj Turkovic je svojim primjerom znatno utjecala na okolno stanovnistvo, koje polako pocinje primjenjivati nove tehnologije. Zbog toga su TurkoviCi bili vrlo postovani u Kutjevu i okolici. U svojoj povijesti je Kutjevo imalo nekoliko uspona (cisterciti, isusovci) i stagnacija (Turci, Naukovna zaklada) koji se izmjenjuju, a TurkoviCi su mu
5
priskrbili slavu i ugled kako u domovini, tako i u inozemstvu, pa su i danas kutjevacki proizvodi, a osobito vino, priznati i trazeni. Tako su se obistinile rijeCi Vjenceslava Tukovica koje je rekao prilikom kupnje Kutjeva 1882. "da je nakana ovo dobro podiCi . . na uzoran stepen, a ne 1scrpst1 ga samo u spekulativne svrhe".
U t . . . I L - - - - - - - _ : : _ - - ._ _ _ _....J
Zdenko Turkovic
Na izlozbi je prezentiran mali, ali reprezentativan dio ostavstine obitelji Turkovic. Ostav5tina, a posebno ona iz razdoblja 1925.-1945.
je vrlo dobro sacuvana. Fond "Obitelj Turkovic Kutjevo" je jedan od najznacajnijih fondova u pozeskom Odjelu arhiva. Izlozeno gradivo samo potvrduje i nadopunjuje sve sto je naprijed napisano. Vjerujemo da ce ova znacajna obitelj jos dosta dugo biti predmet znanstvenog i •·.-·• t strucnog bavljenja i da konacan sud o njoj jos nije izrecen.
Goran Hruska, prof.
6
Primjena tehnike
II
vocarstvu
Rekordni urod vinograda 1928. godine 7
Voc11a pla11taia Draga11lug
LITERATURA: Turkovic, Milan: Vlastelinstvo Kutjevo, Zagreb, 1906. Turkovic, Milan: Opatija B. D. Marije de Gotho, Zagreb, 1935. Turkovic, Milan: Proslost opatijeB. Dj . Marije, Vallis Honesta de Gotho seu Kuttyeva 1232.-1773., Susak, 1935. Turkovic, Milan: Povijest Dobra Kutjevo za vrijeme njegovog pripadanja Naukovnoj zakladi 1774.-1882., Susak, 1935. Turkovic, Milan: Autobiografija Milana Turkovica, Susak, 1938. Turkovic, Milan: Prilozi autobiografiji Milan a Turkovica, Susak, 1939. Turkovic, Zdenko: Lozni rasadnici i mladi nasadi vinograda Gospodarstva Turkovic u Kutjevu, Zagreb, 1939. Turkovic, Zdenko: Statisticko knjigovodstvo u vinogradarstvu, podrumarstvu i vocarstvu Vlastelinstva Turkovic u Kutjevu, Zagreb, 1939. Turkovic, Zdenko: Vinogradarstvo Vlastelinstva Turkovic u Kutjevu, Zagreb, 1939. Turkovic, Zdenko: Sedam stoljeca Dobra Kutjevo, Zagreb, 1969.
8
IZDAVAC: Dr:Zavni arhiv - Odjel u Poiegi
Za izdavaca: Goren Hruska, prof.
AUTOR TEKSTA I KATALOGA : Goren Hruska, prof.
POSTAV IZLOZBE: Goren Hruska, prof. Marija Mikacic Ljubica Nenadovic
NAKLADA: 200 komada
TISAK: Tiskara »POZEGA«
Zastitni znak Vlastelinstva Kutjevo