Panoi izložbe "Poplave, potresi, požari i epidemije u povijesnim izvorima" (2021.)

OTVORENJE IZLOŽBE

Poplave, potresi, požari i epidemije u povijesnim izvorima Četvrtak, 10. lipnja 2021., u 12 sati Izložbeni prostor Državnog arhiva u Slavonskom Brodu Augusta Cesarca 1, Slavonski Brod

Uvod Ljudske zajednice su od samih početaka svojih postojanja bile izložene prirodnim pojavama nad kojima nisu imale kontrolu i koje su djelovale štetno po samu zajednicu, uz česte smrtne ishode za njezine članove. Sa izazovima suočavanja s takvim pojavama upoznata je također naša sadašnja zajednica, čemu su najbolji primjer na globalnim razmjerima trenutna pandemija COVID-19 virusa, a na lokalnima npr. potresi koji su pogodili šire zagrebačko i petrinjsko područje tijekom prošle i ove godine.

Cilj ove izložbe je prikazati prirodne katastrofe, odnosno katastrofe izazvane prirodnim pojavama na globalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini koje su ostale zabilježene u povijesnim izvorima raznih provenijencija. Antički grčki filozof Empedoklo je pisao o tome kako je svijet izgrađen od 4 elementa: zrak, voda, zemlja i vatra. Ta simbolika se veže i na temu ove izložbe, budući da se prikazuju negativne strane navedenih elemenata i to tematski sljedećim redom: epidemija-zrak, poplava-voda, požar-vatra i potres-zemlja.

Izložba daje tematski i kronološki prikaz navedenih katastrofa u periodu 19. i 20. stoljeća, odnosno u razdoblju od najstarijih zapisa o poplavama u Posavini 1838. godine sve do masovnog cijepljenja protiv velikih boginja 1972. godine. Tematski je posložena na način da se prvo prikazuju same katastrofe koje su ostale zabilježene u izvorima, a potom mjere prevencije, zaštite ili sanacije štete od navedenih katastrofa, poput npr. cijepljenja protiv zaraznih bolesti, izgradnje nasipa protiv poplava ili obnove nakon potresa. Od povijesnih izvora je najviše korišteno arhivsko gradivo razne provenijencije iz fondova koji se čuvaju unutar spremišta Državnog arhiva u Slavonskom Brodu. Količinski najveći dio izloženog gradiva sadrže fondovi Vojnog komuniteta Brod (1753.-1881.; HR-DASB-87) i Gradskog poglavarstva Brod na Savi (1881.-1918./1918.-1941. ; HR-DASB-1/HR-DASB-6) te mnogi drugi manji fondovi od kojih su kao povijesni izvor svakako važne za istaknuti školske spomenice koje se nalaze unutar fondova matičnih škola, gdje su učitelji često bilježili takve pojave i katastrofe na lokalnoj, a ponekad i na globalnoj razini. Važan izvor za istraživanje povijesti katastrofa su svakako matične knjige, naročito matične knjige umrlih koje nude obilje kvantitativnih i kvalitativnih podataka, a ovdje su iste korištene za prikaz djelovanja pandemije tzv. „španjolske gripe“ na broj umrlih u razdoblju 1918.-1920. godine. Uz spomenute tekstualne i tablične priloge prikazani su također slikovni i fotografski prilozi koje Državni arhiv u Slavonskom Brodu čuva unutar Zbirke fotografija (HR-DASB-347) i Zbirke plakata (HR-DASB-348). Od novinskih izdanja prikazani su pojedini brojevi tjednog glasila „Brodski list“ relevantni za potres 1964. godine i cijepljenje protiv velikih boginja 1972. godine, koji su nam bili dostupni u sklopu suradnje s knjižnicom Hrvatskog instituta za povijest: Podružnica za povijest Slavonije, Baranje i Srijema.

KRONOLOGIJA KATASTROFA Godina

Katastrofa Opis

1838.

Poplava

Izlijevanje rijeke Save na području Bebrine

1859.

Požar

Požar na zgradi Gradskog Magistrata u Slavonskom Brodu

1864.

Bolest

Goveđa kuga i antraks diljem Hrvatske i Slavonije

1866.-1867.

Epidemija

Epidemija kolere na području Broda

1870.

Poplava

Izlijevanje rijeke Save na području Slavonskog Šamca

1872.

Požar

Veliki požar u okolici gradskog sajmišta u Slavonskom Brodu

1873.

Epidemija

Epidemija kolere diljem Hrvatske i Slavonije

1874.

Požar

Požar u centru Slavonskog Broda, izgorjela palača D’Elia

1874.

Epidemija

Epidemija velikih boginja u Slavonskom Brodu

1874.-1875.

Bolest

Goveđa kuga diljem Hrvatske i Slavonije

1877.

Požar

Veliki požar u Slavonskom Brodu

1878.

Poplava

Velike poplave rijeke Save na širem području brodske Posavine

1879.

Poplava

Izlijevanje rijeke Save i Biđa na području istočne brodske Posavine

1880.

Potres

Veliki potres u okolici Zagreba

1882.

Požar

Veliki požar u Dubici, izgorio veći dio naselja

1882.-1883.

Poplava

Proboj savskog nasipa na pojedinim dijelovima oriovačkog i garčinskog kotara

1882.-1884.

Epidemija

Epidemije difterije (vratobolje) i ospica po selima brodske Posavine

1884.

Potres

Veliki potres u okolici Đakova

1886.

Epidemija

Epidemija kolere u Italiji i Primorju

1893.

Epidemija

Epidemija kolere u Italiji i Francuskoj

1895.

Potres

Veliki potresi diljem srednje Europe, teško stradala Ljubljana

1895.

Poplava

Velike poplave Save duž cijele Posavine

1895.-1897.

Bolest

Epidemija svinjske kuge i veliki pomor svinja

1896.

Poplava

Poplava kod mjesta Malino

1906.-1918.

Epidemija

Česta pojava šarlaha kod djece diljem Posavine

1910.

Potres

Potres koji se osjetio diljem Hrvatske i Slavonije

1915.

Epidemija

Epidemija kolere u Posavini

1918.-1920.

Epidemija

Pandemija španjolske gripe

1919.

Epidemija

Pojava epidemijskog tifusa (pjegavca) u Slavonskom Brodu

1921.

Poplava

Izlijevanje rijeke Save u istočnim dijelovima slavonske i bosanske Posavine

1926.

Poplava

Velike poplave u Posavini, Podravini i Podunavlju

1927.

Potres

Potres u Hercegovini i Srbiji

1932.

Poplava

Velike poplave u slavonskoj i bosanskoj Posavini

1939.-1940.

Epidemija

Groznica i malarija na području Posavine

1947.-1948.

Epidemija

Trbušni tifus na području Slavonskog Broda i Požege

1952.

Poplava

Izlijevanje rijeke Orljave na relaciji Skenderovci-Brestovac

1953.

Potres

Potres na području Đakova

1954.

Požar

Veliki požar u rafineriji nafte Bosanski Brod

1963.

Potres

Veliki potres u Makedoniji

1964.

Poplava

Poplave kod Zagreba i u Baranji

1964.

Potres

Veliki potres kod Slavonskog Broda

1964.

Požar

Veliki požar u rafineriji nafte Bosanski Brod

1972.

Epidemija

Pojava velikih boginja i masovna cijepljenja diljem Jugoslavije

EPIDEMIJE Epidemija (od grč. Epidēmios) se definira kao „naglo obolijevanje većeg broja ljudi na određenom području u kratkom razdoblju“.

Kada epidemija poprimi globalne razmjere, tada se naziva pandemijom. Najčešće su epidemije crijevnih zaraznih bolesti (trbušni tifus i kolera) te bolesti koje se šire kapljičnom infekcijom (gripa i šarlah) ili putem nametnika (kuga i malarija). Epidemične bolesti su na europskom tlu u prošlosti sve do uvođenja prvih cjepiva protiv velikih boginja početkom 19. stoljeća ostavljale brojne žrtve te su naročito bila ranjiva područja koja su bila opustošena ratom ili gdje je vladala glad, jer je otpornost ljudi na bolesti u takvim uvjetima bila niska te je vladala vrlo visoka smrtnost. Kuga, poznatija kao „crna smrt“, bila je prisutna na ovim prostorima još od doba vladavine istočnorimskog cara Justinijana I. (sredina 6. stoljeća), a naročiti trag je ostavila srednjovjekovna bubonska kuga (aktivna otprilike 1346.-1350.) koja je povukla u grob prema današnjim procjenama gotovo trećinu europskog stanovništva.

Lokalne epidemije kuge bile su aktivne na hrvatskom prostoru za vrijeme habsburško-osmanskih ratova (16.-18. stoljeće), da bi od kraja 18. stoljeća i kroz cijelo 19. stoljeće kolera zamijenila kugu kao vodeća pandemijska bolest. Uz kugu i koleru, prisutne su bile druge zarazne bolesti poput velikih boginja i šarlaha, koje su se u oskudna vremena često pojavljivale među dječjom populacijom, a u močvarnim i naplavnim područjima često se javljala malarija koju su prenosili zaraženi komarci.

Uputstva - Kako da se očuvamo od kratelji ili kolere (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga, kut. 77)

Ukupno je u periodu od početka rujna do sredine studenog 1866. godine u gradu Brodu od kolere bilo zaraženo 29 osoba. Od tih 29 osoba 11 su bili odrasli muškarci, 14 odrasle žene i 4 djece. Zadnji slučaj zaraze je zabilježen krajem listopada i od tada je prestao rast. Prema raspoloživim informacijama umrlo je ukupno 11 osoba (4 muškarca, 6 žena i 1 dijete). Smrtnost 38%

Kolera Zbog čestih pojava kuge je na Vojnoj granici između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva uveden 1728. godine tzv. „sanitarni kordon“, odnosno sustav stražarnica (čardaci) i kontroliranih graničnih prijelaza (kontumaci i rašteli) za prijelaz ljudi, životinja i robe s mogućnošću uvođenja prisilne karantene u slučaju postojanja opasnosti od širenja kužnih bolesti. Budući da se taj strogi sustav provodio isključivo unutar područja Hrvatsko-slavonske Vojne granice prema Osmanskom Carstvu, zarazne bolesti su se mogle proširiti s drugih područja unutar Habsburške Monarhije (Austro-Ugarske), što se i pokazalo na primjeru kolere, koju su donijeli vojnici 1866. godine vraćajući se iz Austro-pruskog rata. Ukupno je bilo 7 pandemija kolere od 1816.-1975. U periodu od 1863. do 1875. godine trajala je 4. pandemija kolere, a u hrvatskim zemljama su naročito jake bile epidemijske epizode 1866. i 1873. godine. Kolera je bila prisutna na europskom tlu sve do 1970-ih, kada je zabilježena zadnja epidemija u ukrajinskom gradu Odessi, a na hrvatskom prostoru je zadnja veća epidemija zabilježena 1915. godine.

Za prvu epidemiju 1866. godine sačuvani su podaci za vojni komunitet Brod na Savi, gdje je u periodu od početka rujna do sredine studenog 1866. zabilježeno ukupno 29 slučajeva zaraze, od toga 11 muškaraca, 14 žena i 4 djece. Zadnji slučaj zaraze je bio zabilježen krajem listopada, a ukupno je umrlo 11 osoba, od toga 4 muškarca, 6 žena i 1 dijete. Smrtnost je iznosila 38%.

Za drugu epidemiju 1873. godine sačuvani su podaci za veliki dio hrvatskih zemalja pod civilnom i vojnom upravom. Na području 3 civilne županije kraljevina Hrvatske i Slavonije (Virovitička, Srijemska i Zagrebačka županija) do 27. rujna 1873. godine zabilježeno je ukupno 4368 slučajeva kolere, od toga je 2305 osoba ozdravilo, a 1998 osoba je umrlo te su još 63 osobe bile zaražene.

Smrtnost je iznosila čak oko 45%!

O uvođenju 14-dnevne karantene za putnike iz Bihaća i Bosanskog Broda Od carskog i kraljevskog generalnog konzulata u Sarajevu 26. srpnja 1873.

Nota!

Nakon što je zemaljska uprava za Bosnu primila vijest iz Bihaća o izbijanju kolere te o jučerašnjem jednom i današnja 3 slučaja zaraze u Turskom Brodu (Bosanski Brod) koji su javljeni telegrafom, otposlala je ista u svako od navedenih mjesta po jednog vojnog liječnika i prije zatvaranja pošte objavila, da se za sve putnike iz Bihaća i Broda uvodi 14-dnevna karantena u oba navedena mjesta i da su svi pripadajući nalozi i upute već na snazi.

U tu svrhu bi se trebale podići dijelom drvene barake, a dijelom smjestiti putnike u susjedne gostionice.

Generalni konzul (potpis) Izvještaj o koleri u Brodu 6.-10. studenoga 1866. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga, kut. 77)

Depeša konzulata iz Sarajeva o slučajevima kolere u Bihaću i Bosanskom Brodu 26. lipanj 1873. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga, kut. 77)

Carsko-kraljevska generalkomanda u Zagrebu Vojnokrajiška uprava Unutarnje odijeljenje br. 6745 Zagreb, 11. kolovoza 1873.

Prema izvješću dostavljenom do 9. kolovoza ove godine u području hrvatsko-slavonske Vojne granice vlada kolera („Cholera nostras“) i to u mjestima Stari i Novi Slankamen, Stara i Nova Pazova, Stari i Novi Banovci, Surduk, Belegiš, Krčedin i Golubinci u c.k. Petrovaradinskom graničnom distriktu, potom u mjestima Drenovci, Vrbanja i Soljani u Brodskom graničnom distriktu, dalje Ljeskovac, Novo Kršlje, Jamaric (Jamarje), Mašvina, Brezovac, Rakovica, Grabovac, Broćanac, Gornja Močila, Drežnik, Sadilovac, Smoljanac, Gornji Vaganac, Rešetar, potom Slunj, Furjan, Lumbardenik i Podmelnica u Ogulinsko-slunjskom graničnom distriktu, zatim u mjestima Krapje, Drenov Bok, Jasenovac, Uštica, Sunja i Dubica u Banskom graničnom distriktu i naposljetku u mjestima Plesmo i Košutarica Gradiškanskog graničnog distrikta, kao i u gradu Zemunu.

Na području Hrvatsko-slavonske Vojne granice je do 31. listopada 1873. godine zabilježeno 14 394 slučaja kolere, od toga su 9454 osobe ozdravile, a 4907 osoba je umrlo. Tog datuma su još bile zaražene 33 osobe. Mjesec dana kasnije, 30. studenog 1873. godine, zabilježene su brojke od 15 037 slučajeva, od toga je 9887 ozdravilo, 5095 umrlo te 55 je bilo još aktivnih slučajeva. To bi značilo da je u mjesec dana broj slučajeva narastao za 643 nova slučaja, od toga 433 osobe su ozdravile, a 188 osoba je umrlo.

Ukupna smrtnost iznosila je oko 33%.

Na području Brodskog graničarskog distrikta, kolera je najviše pogodila područje vinkovačkog i županjskog kotara. U vinkovačkom je ukupno zaraženo 56 osoba, od toga je 30 ozdravilo, a 26 umrlo, dok je u županjskom bilo zaraženo 338 osoba, od toga 191 osoba je ozdravila, a 147 ih je umrlo.

Za 5. pandemiju kolere (1881.-1896.) ostali su sačuvani zapisi kroz školske spomenice, gdje se navodi kako je kolera odnijela mnoge živote u Italiji i Francuskoj, a nije bilo pošteđeno ni područje oko Rijeke 1886. godine. Zadnja epidemija kolere na području slavonske Posavine zabilježena je ratne 1915. godine, budući da je bila velika fluktuacija vojnika sa fronti, a kolera je bila u fazi 6. pandemije (1899.-1923.), naročito na području pod ruskom i osmanskom upravom.

Dalje se navodi kako je u Petrovaradinskom distriktu između 24.7. i 4.8. oboljelo 269 osoba + novih 37 slučajeva (306 sveukupno), od toga 133 ozdravilo, 110 umrlo, a 63 još bolesno.

Za Brodski distrikt se navodi da je oboljelo ukupno 28 osoba, od toga 15 ozdravilo, 5 umrlo i 8 još uvijek bolesno. Ogulinsko-slunjski distrikt za period od 13.-31. srpnja ukupno oboljelo 224 osobe, od toga 38 ozdravilo, 101 osoba umrla i 85 osoba još uvijek bolesno. Banski distrikt za period 28.7-5.8. ukupno oboljelo 82 osobe, od toga 37 umrlo, a ostalih 45 djelomice ozdravilo, djelomice još u bolnici. U Gradiškom distriktu u mjestima Plesmo i Kruševica ukupno 10 osoba oboljelo, od toga 7 umrlo, a 3 osobe još bolesne. U Zemunu je ukupno 11 osoba oboljelo, od toga 5 umrlo, 2 u bolnici, a 4 osobe su ozdravile.

Izvještaj Generalkomande o širenju kolere u pojedinim dijelovima Vojne krajine 11. kolovoza 1873. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga, kut. 77)

Prikaz razvoja i stanja epidemije kolere na području Hrvatsko-slavonske Vojne granice inkluzivno do 10. kolovoza 1873.

Pogranični distriktni uredi ili magistrati

Petrovaradinski distrikt

Tablični prikaz stanja kolere u Hrv-slav. Vojnoj krajini 10. kolovoza 1873. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga, kut. 77)

Broj naselja u Upravni okrug kojima se ili kotar pojavila kolera

Datum i broj Početak zadnje poepidemije pisanih aktivnih bolesnika

Od početka epidemije do 10. kolovoza

Od zadnjeg popisa do 10. kolovoza Prirast od prethodnog datuma do 10. kolovoza

Ukupno oboljelih Ozdravili Umrli Bolesni Oboljeli Ozdravili Umrli

Stara Pazova

10

21.06.

04.08. / 63

141

204

91

67

46

853

453

354

Zemun

1

29.07.

/

60

60

19

29

12

60

19

29

Zemunski magistrat

Grad Zemun

1

20.07.

31.07. / 2

45

47

14

19

14

56

18

24

Brodski distrikt

Županja

3

25.06.

30.07. / 8

15

23

5

12

6

157

91

60

Gradiški distrikt

Novska

2

03.08.

05.08. / 3

/

3

/

/

3

10

/

7

Banski distrikt

Dubica

9

28.07.

05.08. / 45

150

195

72

88

35

212

72

105

Ogulinsko-slunjski distrikt

Rakovica

19

13.07.

31.07. / 85

1050

1135

526

286

323

1274

565

386

Slunj

4

23.07.

31.07. / 3

58

61

38

15

8

71

45

18

/

59

/

/ 209

1519

1728

765

516

447

2693

1263

983

Ukupno

Gradsko poglavarstvo Poziv!

Pošto nije izključena mogućnost da se pošastna bolest „kolera“ i u naš kraj i grad uvući bi mogla, zahtjevaju to zdravstveni obziri već sada da se za vremena poprimu stroge mjere za uzdržanje čistoće i zdravlja u ovomu gradu.

Toga radi pozivaju se p.t. gospoda članovi odbora da izvole sutra u utorak u 4 sata poslie podne radi dogovora nefaljeno u gradskoj viećnici se sakupiti.

U Gradu 21. rujna 1886.

1886.

Ove godine harala je kolera u Italiji pa i na obalama našega Jadranskoga mora, a već bi najviše na Rijeci. „Mnoge ih je nesretna boljetica prije reda u hladni grob svalila“.

Kolera u Italiji 1886. godine (HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj. 1)

Poziv na izvanrednu sjednicu odbora zbog mogućnosti pojave kolere u gradu 1886. godine (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 145/132)

Naslovnica francuskih novina Le Petit Journal, 1. prosinac 1912. (Bibliothèque nationale de France, https://gallica.bnf.fr/ark:/12148/bpt6k7170378/)

No mjeseca lipnja 1915. nas u vrijeme najvećih radnja i užasnog rata zateče i pošast pod imenom „cholera asiatica“. Prvi slučaj kolere je primijetio ovdjašnji upravitelj župe velč. gospodin Antun Pavlović prigodom providiranja bolesnika sv. otajstvima. Odmah je to javljeno oblastima, koje su zamjernom brzinom zaista uredovale.

Kolera 1915. godine u Kaniži, umrlo 50 osoba (HR-DASB-132, Osnovna škola Kaniža, Spomenica, knj. 1)

Godine 1915. u ljetu pojavila se kolera u mjestu, te je tako harala da je oko 50 osoba umrlo. Škola je služila kao izolana od konca sprnja t.j. 29. do 15. rujna 1915.

U Kaniži dne 2. kolovoza 1916.

Kolera 1915. godine (HR-DASB-122, Osnovna škola Dubočac, Spomenica, knj. 1)

Brzojav županiji i vladi o oboljelima od kolere 1915. godine (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 145/132)

Epidemija kolere u Francuskoj i Italiji 1893. godine (HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj.1)

Dopis gradskog raskužitelja o stavljanju jedne obitelji u izolaciju zbog pojave kolere 1915. (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 144/131)

Opis kolere u Indiji 1897. godine (HR-DASB-131, Osnovna škola u Jarugama, Spomenica, knj. 1)

Prikaz zarazne bolesti, osobni medicinski karton 1915. godine (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 145/132)

Kolera 1915. godine (HR-DASB-148, Osnovna škola u Oriovcu, Spomenica, knj. 1)

Bakterija uzročnik kolere (https://bs.wikipedia.org/wiki/Kolera)

Kolera 1915. godine (HR-DASB-153, Osnovna škola u Sibinju, Spomenica, knj. 1)

Kolera 1915. godine (HR-DASB-153, Osnovna škola u Sibinju, Spomenica, knj. 1)

Zarazne bolesti kod životinja (epizootije) Zarazne bolesti nisu bile prisutne samo među ljudima, već i među životinjskom populacijom. Naglo oboljenje i širenje zaraznih bolesti među životinjama nazivamo epizootijama. Neke zarazne bolesti su bile prenosive sa životinja na ljude, no katastrofu nije predstavljala samo opasnost za zdravlje populacije, već za ekonomsku i samu životnu opstojnost iste, budući da su stočarska i mesna industrija te sva povezana zanimanja bile direktno pogođena i ugrožena od pojava epizootija.

Za područje današnje Hrvatske su nam ostala sačuvana izvješća o epizootiji goveđe kuge i antraksa te ovčje pošasti 1864. i goveđe kuge za period 1874.-1875. godine, kao i o svinjskoj pošasti u periodu 1896.-1897. godine. Za epizootiju goveđe kuge i antraksa te ovčje pošasti 1864. godine sačuvani su podaci da je do 3. listopada 1864. godine sveukupno umrlo 25 603 grla goveda od goveđe kuge i antraksa te 2064 grla ovaca i koza od ovčje pošasti.

Ukupan broj stradale stoke u epidemiji goveđe kuge i antraksa 1864. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Veterinarstvo, kut. 81)

Ukupan broj stradale stoke u epidemiji goveđe kuge i antraksa te ovčje kuge na području Hrvatsko-slavonske Vojne granice u listopadu 1864. godine Ukupni gubitak goveda od početka epidemije goveđe kuge iznosi 25 067 grla, a od početka epidemije antraksa 536 grla. Zajedno 25 603 grla stoke izgubljena.

Ukupni gubitak iznosi 1974 ovaca i 190 koza od početka epidemije ovčje kuge.

Zagreb, 3. listopada 1864. godine

Mnogo detaljniji podaci na lokalnoj razini su dostupni za goveđu kugu u periodu 1874.-1875. godine, gdje su na primjeru Gradiškog graničarskog distrikta (bivše Gradiške graničarske pukovnije) za siječanj i veljaču 1875. godine sačuvani sljedeći podaci: Sveukupno je do 28. veljače 1875. oboljelo 498 grla stoke, od toga 225 je ozdravilo, a 261 grlo je umrlo. Pogođena populacija goveda nalazila se u području od 6 općina, a to su bile općine Medari, Mačkovac, Dragalić, Dolina, Orubica i Svinjar (Davor). Brojno stanje stoke u svih 6 općina iznosilo je sveukupno 2816 grla. Na dan 28. veljače bolest je bila prisutna u 4 općine (Mačkovac, Dolina, Orubica i Svinjar), gdje se nalazilo još ukupno 60 grla oboljelog goveda u 67 kućanstava.

Naredba o dodjeljivanju nagrade za sprječavanje krijumčarenja stoke i unosa goveđe kuge iz Bosne 1874. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Veterinarstvo, kut. 81)

„Marvinska pošast“ 1896. (HR-DASB-153, Osnovna škola u Sibinju, Spomenica, knj. 1)

Svinjska pošast i groznica među ljudima 1897. godine (HR-DASB-131, Osnovna škola u Jarugama, Spomenica, knj. 1)

Depeša kotarskog suca iz Pleternice o zabrani održavanja stočnih sajmova u kotaru, srpanj 1864. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Veterinarstvo, kut. 82) Priložena tablica daje popis 6 mjesta u Gradiškoj pukovniji u kojima je zabilježena goveđa kuga (Medari, Mačkovac, Dragalić, Dolina, Orubica, Svinjar), a u periodu od 16.-28 veljače je bila aktivna u 4 od 6 navedenih mjesta (Mačkovac, Dolina, Orubica, Svinjar). Ne daju se informacije o prijašnjem stanju niti da li je pošast obuhvaćala i druga mjesta, no daju se na kraju ukupne brojke za svih 6 spomenutih naselja (navodno od početka siječnja do kraja veljače 1875.).

Sveukupno je do 28. veljače 1875. oboljelo 498 grla stoke, od toga 225 je ozdravilo, a 261 grlo je umrlo u navedenih 6 naselja, čije je brojno stanje stoke sveukupno iznosilo 2816 grla.

28. veljače se u 4 pogođena mjesta nalazilo još ukupno 60 oboljele stoke u 67 kućanstava.

17.7 % ukupnog broja stoke je oboljelo , a 9% ukupnog broja stoke je umrlo.

Smrtnost je iznosila čak 52% od ukupnog broja oboljele stoke.

Regulativa Zemaljske vlade o postupanju tijekom epidemije goveđe kuge u Hrvatskoj i Slavonij 1874. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Veterinarstvo, kut. 81)

Carsko-kraljevska Generalkomanda u Zagrebu kao Ured graničarske zemaljske uprave Odjel Unutarnji, broj 2297 Zagreb, 4. ožujka 1875.

U privitku ovdašnje naredbe od 16. veljače 1875. g. Odjel Unutarnji, br. 1801, daje se magistratu na uvid prema službenim izvještajima sakupljeni prikaz XIX oko kretanja i stanja goveđe pošasti na području hrvatsko-slavonske Vojne granice u vremenskom periodu od 16. do 28. veljače 1875. na vlastito znanje i daljnje davanje u javnost, uz napomenu da je s današnjim danom bolest aktivna u još 4 mjesta novogradiškog okruga i da na tom području vrijede dalje stroga veterinarska i policijska pravila s nadom da će se ovo granično područje uskoro posve očistiti od goveđe kuge.

Ova naredba ide dalje na sve distriktne, okružne i gradske urede te na 4 kraljevska carinska i porezna inspektorata.

(Potpis) Mollinary

Br. 11619 Gradiška graničarska pukovnija br. 8 Preuzvišenom c.k. Vojnom komunitetu i magistratu u Brodu U ovdašnjim mjestima Štivica i Svinjar iz petrovoselske satnije; potom Kapela, Dragovci, Batrina, Donji Lipovac i Komarnica iz kapelske satnije te Oriovac i Pričac iz oriovačke satnije hara trenutno goveđa kuga.

Daje se preuzvišenom Magistratu na znanje, da se svaki promet s navedenim mjestima obustavi do potpunog nestanka pošasti.

Nova Gradiška 14. listopad 1864.

Izvješće Gradiške pukovnije o stočnoj kugi u nekim mjestima pukovnije, listopad 1864. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Veterinarstvo, kut. 82)

Izvještaj o stanju goveđe kuge u Gradiškoj pukovniji 4. ožujka 1875. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Veterinarstvo, kut. 81)

„Španjolska gripa“ Jedna od najrazornijih pandemija na svijetu u moderno doba je svakako pandemija virusa influence tzv. „španjolske gripe/groznice“, koja je bila aktivna u periodu 1918.-1920. Nazvana je „španjolskom gripom“ jer su prve objave o njoj javno iznijeli španjolski mediji, budući da se većina europskih i američkih medija nalazila pod vojnom cenzurom tijekom Prvog svjetskog rata, a Španjolska, pošto nije bila sudionik rata, nije cenzurirala izvještaje svojih novina. Postoje dva mišljenja o izvoru bolesti: jedno smatra da se „španjolska gripa“ pojavila u američkoj vojnoj bazi kod okruga Haskell u saveznoj državi Kansas, a drugo da su je donijeli kineski radnici koji su poslani kao ratna ispomoć Kine u SAD. Sigurna je činjenica da se dalje putem vojnika koji su dolazili u Europu proširila na ostale europske države, a potom i na ostale kontinente.

Iako ne postoje precizni podaci, procjenjuje se da je u navedenom periodu od „španjolske gripe“ bilo zaraženo oko 500 milijuna ljudi, a procjene su da je između 17 do 50 milijuna umrlih, dok neka istraživanja tvrde da je brojka bliža 100 milijuna umrlih. U usporedbi, od trenutne pandemije virusa COVID-19 umrlo je prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije do kraja svibnja 2021. godine oko 3 i pol milijuna ljudi.

Vojnici iz Fort Rileyja u državi Kansas (SAD), bolesni od španjolske gripe na bolničkom odjelu u kampu Funston 1918.

(Wikipedia, https://en.wikipedia.org/wiki/Spanish_flu#/media/File:Emergency_hospital_during_Influenza_epidemic,_Camp_Funston,_Kansas_-_NCP_1603.jpg)

Unatoč cenzuri javnog tiska, ostao je sačuvan spomen „španjolske gripe“ u spisima javnih tijela i institucija, naročito onih vezanih za zdravstvenu skrb i nadzor, ali i u pojedinim školskim spomenicama, gdje su lokalni učitelji bilježili pojavu „španjolice“ u vlastitom okruženju. Najvrjedniji povijesni izvori koji nam mogu prikazati utjecaj „španjolske gripe“ na pučanstvo su svakako matične knjige umrlih, gdje se mogu izvući konkretni statistički podaci o broju umrlih od te bolesti. Nažalost ni same matične knjige ne nude cjeloviti prikaz stvarne situacije pandemije, budući da su i same bile podložne cenzuri i dezinformiranosti, ali i subjektivnom vođenju od strane pojedinih župnika. Često se u rubrike „Uzrok smrti“ umjesto „španjolska gripa“ pisala samo pneumonia (upala pluća), sušica ili neka slična plućna bolest. U nekim župama ne bi bio zabilježen niti jedan slučaj „španjolske gripe“ dok bi u susjednim župama umiralo na desetke ljudi od iste te „španjolice“.

Gra. Fizikat Broj 11. Broj 178 U Brodu 15.1.1919.

Predmet: Mortalitet za španjolske groznice Povjereništvu za zdravstvo u Zagrebu Po nalogu od 3. siečnja o.g. broj 40 za 1918. izvješćuje se, da je na području grada Broda u mjesecu rujnu, listopadu i prosincu umrlo ukupno 31 osoba, i to: 20 u gradu i 11 u grad. bolnici: Među potonjima bili su i bolesnici iz vana u bolnicu dopremljeni.

Gradonačelnik (potpis)

Naredba vlade kotarske oblasti da napravi evidenciju umrlih od španjolske groznice 1918. godine na temelju iskaza mrtvozornika (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 144/131)

Izvješće s brojem umrlih u gradu Brodu od španjolske gripe za mjesece rujan, listopad i prosinac 1918. godine (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 103)

Službenice u New Yorku, na svom radnom mjestu, nose zaštitne maske, 16. listopad 1918. (National archives catalog, https://catalog.archives. gov/OpaAPI/media/45499337/content/stillpix/165-ww/Box269/FolderB/165-WW-269B-024.jpg)

Depeša povjerenstva za zdravstvo o suzbijanju španjolske gripe, 14. prosinac 1918. godine (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 103) Španjolska gripa 1918. godine (HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj. 1)

Španjolska groznica među pučanstvom 1918. godine (HR-DASB-117, Osnovna škola Čajkovci, Spomenica, knj. 1)

Španjolska gripa 1918. godine (HR-DASB-122, Osnovna škola Dubočac, Spomenica, knj. 1)

„Španjolska gripa“ kroz matične knjige U sljedećoj tablici su prikazani podaci o broju umrlih od „španjolske gripe“ i sličnih respiratornih bolesti u periodu 1917.1920. na području današnje Brodsko-posavske županije. Podaci su izvučeni iz matičnih knjiga umrlih koje se čuvaju u Državnom arhivu u Slavonskom Brodu. Nisu sačuvane matične knjige umrlih za sve župe na tom području za navedeni period te su sveukupno obrađene 24 rimokatoličke župe, 6 pravoslavnih parohija, 2 grkokatoličke župe i 1 židovska općina.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, na području Brodsko-posavske županije je 1910. godine bilo popisano 116.295 stanovnika. U periodu od 1918.-1920. je u navedenim župama sveukupno 815 osoba navedeno da je umrlo od „španjolske gripe“, dok je za njih 1.515 navedeno da je uzrok smrti upala pluća, sušica ili groznica. Usporedbe radi, prema popisu iz 2011. godine u Brodsko-posavskoj županiji je bilo 158.575 stanovnika, a prema službenim podacima od ožujka 2020. do 27. svibnja 2021. u Brodsko-posavskoj županiji je umrlo 200 osoba od COVID-19 virusa.

Podaci o broju umrlih od „španjolske gripe“ i sličnih respiratornih bolesti u periodu 1917.-1920. na području današnje Brodskoposavske županije Red. Naziv župe/parohije broj

1917.

Ukupno

Primjer stranice iz matične knjige umrlih sa upisom umrlih od „španjolske groznice“ 1918. u RKT župi Donji Andrijevci (HR-DASB-343, Matica umrlih Andrijevci, Matične knjige i parice rimokatoličkih župa Brodsko-posavske županije, inv. br. 6)

Broj umrlih 1919.

1918.

Umrli od Umrli od pneumonije, španjolske groznice, gripe sušice

Ukupno

Umrli od Umrli od pneumonije, španjolske groznice, gripe sušice

1920.

Ukupno

Umrli od Umrli od pneumonije, španjolske groznice, gripe sušice

Ukupno

1.

Župa sv. Marije Magdalene, Bebrina

38

10

21

63

1

25

53

2

6

44

2.

Župa sv. Andrije, Donji Andrijevci

64

44

23

105

/

/

/

0

15

49

3.

Župa Mihovila Arkanđela, Dubočac

21

7

1

35

1

3

19

0

2

10

4.

Župa sv. Nikole i sv. Petra Apostola, Garčin

55

0

40

71

/

/

/

0

11

41

5.

Župa sv. Matije Apostola, Gundinci

62

28

24

84

0

10

42

0

7

52

6.

Župa sv. Grgura Velikoga, Kaniža

14

1

7

25

0

3

14

0

0

20

7.

Župa sv. Jakova, Klakar

54

0

20

60

0

5

38

1

15

50

8.

Župa sv. Filipa i Jakova, Odvorci

46

7

27

73

0

12

53

0

11

45

9.

Župa sv. Križa, Oprisavci

32

12

14

50

0

15

38

0

9

32

10.

Župa sv. Emerika, Oriovac

110

56

45

172

2

37

123

0

40

127

11.

Župa sv. Ivana Apostola, Podcrkavlje

60

54

11

131

1

17

56

0

21

65

12.

Župa sv. Antuna Padovanskog, Podvinje

52

31

22

102

0

14

65

0

12

52

13.

Župa sv. Ivana Krstitelja, Sibinj

43

0

31

82

0

8

60

0

8

57

14.

Župa sv. Nikole, Sikirevci

39

21

10

74

0

12

46

0

5

39

15.

Župa sv. Stjepana kralja, Slavonski Brod

275

9

106

347

0

40

267

1

65

312

16.

Župa sv. Ivana Krstitelja, Slavonski Kobaš

26

0

25

66

0

11

30

0

8

33

17.

Župa sv. Marka, Slobodnica

14

0

14

31

0

7

21

0

8

29

18.

Župa Preslavnog Imena Marijinog, Svilaj

49

0

29

51

0

12

60

0

13

45

19.

Župa Pohođenja Marijinog, Šumeće

14

13

5

30

1

5

12

0

4

17

20.

Župa sv. Marka, Trnjani

57

61

18

131

0

20

67

2

20

63

21.

Župa sv. Ilije Proroka, Velika Kopanica

76

8

27

100

0

19

87

1

20

88

22.

Župa sv. Petra, Cernik

113

157

31

275

10

26

133

10

30

123

23.

Župa sv. Ivana Krstitelja, Vrpolje

85

44

30

153

3

19

85

0

20

82

24.

Župa sv. Josipa, Vrbje

34

42

27

119

2

16

67

0

13

53

25.

Pravoslavna parohija Klokočevik

33

68

9

114

1

10

60

0

7

41

26.

Pravoslavna parohija Novo Topolje

8

9

2

19

0

1

10

0

2

11

27.

Pravoslavna parohija Slavonski Brod

27

6

15

75

0

9

63

0

9

41

28.

Pravoslavna parohija Nova Gradiška

80

24

54

166

4

15

67

2

14

76

29.

Pravoslavna parohija Okučani

36

7

11

74

0

5

26

8

9

41

30.

Pravoslavna parohija Vrbovljani

15

23

5

52

1

7

37

0

3

25

31.

Grkokatolička župa Kaniža

13

1

1

11

0

2

12

1

1

13

32.

Grkokatolička župa Sibinj

14

14

6

39

0

4

16

3

2

17

33.

Izraelska bogoštovna općina Slavonski Brod

9

0

4

13

0

0

6

0

1

9

1668

757

715

2993

27

389

1733

31

411

1802

Ukupno

Gradski okrug Brod Izvješće o velikim boginjama Od 8. do inkluzivno 14. ovog mjeseca (Muškarci-Žene-Djeca) Sa krajem 7. o.m. ostalo 2-2-4 Od tada prirast 2-2-4 Ukupno s prirastom 4-4-8 Ozdravili 2-2-5 Prebačeni u bolnicu u Tvrđi 1 -/-/ Umrli /-/-2 Ukupno smanjenje 3-2-7 Preostali s krajem 14.o.m. 1-2-1 Brod 16. ožujka 1874., Dr. Kostjak/Kosljak, fizik

Razne druge epidemije U prošlosti su osim velikih pandemija kolere i „španjolske gripe“ bile česte lokalizirane, manje epidemije drugih zaraznih bolesti, koje su unatoč tome pridonosile povelikom broju smrtnosti na nekom području. Najveća prijetnja pučanstvu nakon kuge i kolere su bile epidemije velikih boginja, no one se od početka 19. stoljeća postupno smanjuju u obujmu i intenzitetu, da bi do 20. stoljeća postale gotovo lokalizirani slučajevi koji bi se u vrlo kratkom roku doveli pod kontrolu. Razlog tomu je bio izum cjepiva protiv velikih boginja krajem 18. stoljeća (Edward Jenner, 1796. godine), koje se postupno razvijalo i poboljšavalo te se u drugoj polovici 19. stoljeća provodilo redovito cijepljenje i docjepljivanje djece školske uzrasti. Dapače, Habsburška Monarhija je jedna od prvih zemalja u Europi koja je uvela stanice za cijepljenje, a jedna takva osnovana je u Zagrebu 1804. godine.

Među dječjom populacijom, pogotovo u doba oskudica ili praćeno dodatnim katastrofama poput npr. poplava, javljale su se epidemije difterije, koja je zvana vratoboljom zbog pojave povećanja vrata te epidemije ospica. U močvarnim predjelima su se znale javljati endemijski malarija ili groznica. Kao posljedica velikih ratova u 20. stoljeću nisu se javljale samo oskudice životnih namirnica i općeniti pad imuniteta stanovništva, već su ratnim razaranjima stvoreni dodatni nehigijenski uvjeti u mnogim naseljenim mjestima, a gradovi su zbog gušće naseljenosti bili dobra podloga za daljnje širenje zaraznih bolesti donesenih od strane vojnika. Tako se nakon Prvog svjetskog rata 1919. godine u Slavonskom Brodu pojavio epidemijski tifus, tzv. pjegavac, kojeg je prenosila prtena uš koju su donijeli vojnici sa fronta, a 1947. godine je u gradu vladala epidemija trbušnog tifusa, čiji su izvor bili zaraženi bunari iz kojih se crpila voda za piće te je epidemija svladana uspješno tek sanacijom spomenutih bunara i izgradnjom vodovodne i kanalizacijske mreže.

Izvješće o broju oboljelih od boginja u Brodu, 15. ožujak 1874. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga, kut. 77)

Pojava vratoboljne pošasti kod djece u Oriovcu 1882. godine (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast u Oriovcu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 84)

Difterija u školi 1892. godine (HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj. 1)

Izvještaj liječnika o epidemiji ospica u selu Sredanci 1884. godine (HR-DASB-4, Kraljevska kotarska oblast u Garčinu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 15)

Popis oboljele djece od ospica u selu Bebrina 1884. godine (HR-DASB-4, Kraljevska kotarska oblast u Garčinu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 15)

Pojava difterije u Dubočcu 1882. godine (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast u Oriovcu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 84)

Dopis sibinjskog učitelja o smrti njegove kćeri od difterije 1884. godine (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast u Oriovcu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 84)

Izvještaj liječnika o pojavi epidemije ospica u selu Prnjavor 1884. godine (HR-DASB-4, Kraljevska kotarska oblast u Garčinu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 15)

Šarlah 1906.-1907 (HR-DASB-130, Osnovna škola Augusta Šenoe u Gundincima, Spomenica, knj. 1)

Suzbijanje epidemije trbušnog tifusa u Sl. Brodu 1947.

(HR-DASB-195, Sanitarno-epidemiološka stanica Slavonski Brod, kut. 1)

Dopis poglavarstvu s uputama kako se pridržavati u slučaju pojave pjegavca u gradu 1919. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 103)

Škrlet i difterija 1912., umrlo nekoliko djece (HR-DASB-179, Osnovna škola u Velikoj Kopanici, Spomenica, knj. 1)

Sanitarne mjere za suzbijanje trbušnog tifusa 1947. godine (HR-DASB-195, Sanitarno-epidemiološka stanica Slavonski Brod, kut. 1)

Direktiva vlade o suzbijanju epidemije pjegavca 1919.

(HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 103)

Izvješće o pjegavcu u Brodu 1919.

(HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, kut. 103)

Groznica i raspodjela kinina za liječenje (malarije) 1939.-1940. godine (HR-DASB-132, Osnovna škola Kaniža, Spomenica, knj. 1)

Difterija u školi 1913.

(HR-DASB-117, Osnovna škola Čajkovci, Spomenica, knj. 1)

Uređivanje vodovoda i kanalizacije Sl. Brod 1947.

(HR-DASB-195, Sanitarno-epidemiološka stanica Slavonski Brod, kut. 1)

Prevencije protiv zaraznih bolesti Spomenutim pandemijama i epidemijama zaraznih bolesti se pokušalo stati na kraj raznim prevencijskim metoda, a jedna od prvih je bio i spomenuti sustav „sanitarnog kordona“ uspostavljenog na granici između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva. Daljnjim razvojem tog sustava su ubrzo spriječene dotada česte pojave kuge na hrvatskom povijesnom prostoru pod habsburškom upravom, a primjer tzv. Redarstvenih propisa protiv kužnih bolesti (1839.) se čuva unutar fonda Vojnog komuniteta Brod (HR-DASB-87).

Slični propisi doneseni su potom i nakon razornih pandemija kolere te su bili tiskani i čitani na hrvatskom jeziku, kako bi se lokalno stanovništvo lakše educiralo o opasnostima kolere i pravilnoj prevenciji pojave iste. Propisi su najčešće sadržavali upute kako održavati pravilnu higijenu i prehranu radi prevencije pojave bolesti, kako održavati životni prostor i što raditi u slučaju pojave bolesti.

Osim propisa najefektivnija mjera zaštite javnog zdravlja i prevencije zaraznih bolesti su bila cijepljenja i docjepljivanja stanovništva, naročito onog najugroženijeg dijela, a to su bila djeca. Razni izvori, od službenih izvještaja i depeša javnih upravnih tijela zaduženih za provedbu zdravstvenog nadzora do zapisa u školskim spomenicama, nam daju podatke o procjepljivanju djece u školama. Najbrojniji su zapisi o cijepljenju protiv velikih boginja, tako su recimo sačuvani najstariji zapisi o cijepljenju u Kraljevskoj kotarskoj oblasti Oriovac iz 1881. godine, a od većeg procjepljivanja stanovništva protiv velikih boginja je posebno zanimljivo pratiti novinske izvore o zadnjem masovnom cijepljenju 1972. godine.

Docjepljivanje boginja 1881. (HR-DASB-131, Osnovna škola u Jarugama, Spomenica, knj. 1)

Dociepljivanje boginja obavljeno je u smislu naredbe c.kr. glavnog zapovjedničtva kao krajiške zemaljske upravne oblasti od 9. veljače 1881. odjel unutarnji broj 7534 ex 1880. dne 23. lipnja do podne u obćinskom uredu po g. obćinskom liečniku Holzeru iz Sikirevaca.

Redarstveni propisi protiv kuge 1839. (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Zdravlje i socijalna briga kut. 77)

Mjere postupanja protiv pošasti kolere 1884.

(HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast u Oriovcu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 84)

Odluka o raskuživanju stana Kate Sentivanac 1917. (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Zdravstvo i socijalna politika, kut. 103)

Putem novinstva doznalo se je, da se je bolest kratelj :/kolera:/ u Europu preniela i bojati se je – da bi se amo prenesti mogla.

Da se oto zlo od naše domovine odvrati, moraju se sve izvanredne mjere u pogledu ugušenja kolere odmah svestrano i točno sliedećim redom provesti I. Najviše ima se na oto paziti da bude zrak (vazduh) čist, da nestanuje premnogo ljudi u jednoj sobi. Prostorije imaju se dobro zračiti – čistoća se ima držati ne samo u sobah nego i po hodnicih - dvorištih – i svuda okolo kuće i zgradah – rubenina – posteljina – odjeća i.t.d. sve neka bude u najboljoj čistoći. Pranje lužiti – prati ili sušiti u prostorijah u kojih se stanuje je strogo zabranjeno.

Izvadak o cijepljenju protiv boginja 1881. (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast u Oriovcu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 84)

Skupni iskaz cijepljene i docijepljene djece 1881. (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast u Oriovcu, Zdravstvo i socijalna briga, kut. 84)

Pamtilica za očuvanje od tuberkuloze 1917. (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Zdravstvo i socijalna politika, kut. 103)

Depeša kot. oblasti da gradski liječnici moraju voditi evidenciju zaraznih bolesti 1917. (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Zdravstvo i socijalna politika, kut. 103)

Raspored cijepljenja i docjepljivanja protiv velikih boginja u gradu Brodu 1933. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Zdravstvo i socijalna politika, kut. 144/131)

Račun za cjepivo protiv velikih boginja 1933. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Zdravstvo i socijalna politika, kut. 144/131)

Upute za cijepljenje protiv boginja 1920. (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Zdravstvo i socijalna politika, kut. 103)

„Brodski list“ br. 16, 28. travanj 1972.

„Brodski list“ br. 13, 7. travanj 1972.

„Brodski list“ br. 14, 14. travanj 1972.

„Brodski list“ br. 14, 14. travanj 1972.

„Brodski list“ br. 12, 31. ožujak 1972.

Proglas o cijepljenju 1945. (HR-DASB-348, Zbirka plakata, Zdravstvo i crveni križ, inv. br. 24)

Oglas o cijepljenju 1942. (HR-DASB-348, Zbirka plakata, Zdravstvo i crveni križ, inv. br. 25)

Obavijest za obvezno cijepljenje 1972. (HR-DASB-348, Zbirka plakata, Zdravstvo i crveni križ, inv. br. 2)

Poplave Jedna od najčešćih prirodnih katastrofa koja može pogoditi područja neposredno uz velike rijeke su poplave. Njima nije bila pošteđena ni Posavina, budući da se rijeka Sava do izgradnje savskog nasipa gotovo redovito izlijevala na obje svoje obale. Otapanje ledenjaka i snježnih nanosa u Alpama, kao i izrazito kišovite jeseni i proljeća bi doprinijeli čestom povećanju vodostaja rijeke Save i njezinih pritoka. U prošlosti su polja i šume uz savsku obalu često bili pod vodom, a nerijetko bi katastrofa uzela maha te bi velike poplave ugrozile i sama posavska naselja.

Poplave nisu označavale samo trenutnu opasnost i ugrozu za život i životni prostor, već su dugoročno nanosile štetu lokalnim poljoprivrednicima uništavajući im usjeve ili utapajući im stoku, što je potom dovodilo do pojave oskudice i gladi. Česti pratitelj poplavama su bile zarazne bolesti koje bi se naglo počele širiti među osiromašenom i imunološki oslabljenom populacijom na poplavljenom području te bi se tako stvorili uvjeti za nastanak i širenje epidemija. Stoga nije čudna pojava vidjeti da se iste godine ili godinu nakon uz poplave javljaju oskudica, glad i zarazne bolesti.

Najstariji izloženi zapis o poplavi datira iz 1838. godine, a dotiče se poplave rijeke Sava kod sela Bebrine. No daleko razornija i opasnija poplava je bila ona rijeke Save 1878. godine, kada se voda probila na prostoru između Slavonskog Kobaša i Dubočca i poplavila cijelo Jelas Polje te su prema izvještajima čak iz 9 sela bili evakuirani ljudi i stoka, a nasipi su počeli popuštati i dalje nizvodno te su se ubrzo sela poput Svilaja i Sikirevaca našla pod vodom. U periodu 1881.-1883. godine javila se opasnost od ponovnog popuštanja nasipa na području Kobaša i Dubočca, no katastrofa je bila spriječena intervencijama lokalnih i državnih vlasti. Slična katastrofa je bila spriječena kod Slavonskog Šamca 1895. godine, kada se narod nadljudskim silama trudio zadržati rijeku u koritu i barem spriječiti daljnje izlijevanje vode s polja u naselja.

Velike poplave se događaju diljem Save, Drave i Dunava 1926. i 1932. godine te se počinju podizati novi nasipi ili dograđivati stari kako bi se spriječili slični scenariji u budućnosti.

Važnu ulogu poprimaju retencijska područja, gdje se u slučaju pojave visokog vodostaja, višak vode ispušta iz korita u retencijske bazene, kako bi se smanjio rizik od proboja nasipa. Potrebu za retencijskim područjima pokazao je primjer poplave u Zagrebu 1964. godine, kada je Sava izašla iz svog korita i poplavila trećinu grada.

Još u drugoj polovici 18. stoljeća su započeli radovi podizanja nasipa duž slavonske obale rijeke Save, naročito uz područje grada Slavonskog Broda, kako bi se zaštitila posavska sela, ali i oranice od izlijevanja rijeke Save te se povećala površina obradivog zemljišta.

Sama izgradnja nasipa na području brodske Posavine je zahtijevala vrlo složene i opsežne građevinske zahvate te je trajala u različitim fazama uz brojne izmjene, nadogradnje i popravke puna dva stoljeća, od prvog zabilježenog nasipa iz 1763. do završnih radova na Istočnom lateralnom kanalu 1979. godine, no i tu se otvaraju mogućnosti daljnjih radova i novi izazovi, pogotovo poučeni iskustvom poplava u Posavini 2014. godine.

Izvješće o poplavi Save 1879.

(HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 19)

Poplave 1838.

(HR-DASB-111, Osnovna škola Bebrina, Spomenica, knj. 1)

Poplava Save 1878.

(HR-DASB-130, Osnovna škola u Gundincima, Spomenica, knj. 1)

Poplava god 1838 – Voda je izišla 10. ožujka pomenute godine, a 15. ožujka ležaše Bebrina u vodi izuzev cijeli južni kraj sela naime od crkvene strane. Poplava ova nije dakle bila pogibeljna, jerbo je bilo dosti nepoplavljena prostora u selu pa i izvan sela, na kojem se blago (marha) mogaše smjestiti sa sjevernoga kraja vodom poplavljena.

Dne 23 studena 1878 i sliedećih dana poplavila je Sava svu Posavinu. Taj poplav bijaše tako strahovit i ogroman, da se ni najstariji ljudi u mjestu i okolici takovoga nesjećaju. Ljudi bježahu iz kuća i stanova. Njekoja sela bijahu djelomice sva u vodi. Ovaj poplav, bolje rekuć potop nanese Posavini mnogo i mnogo štete, te se i ovaj put porez odpisavaše i mnoge potpore dieliše.

Poplava Save kod Šamca 1870.

(HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj.1)

Izvještaj o poplavi Save prosinac 1878.

(HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 19)

Godine 1870 mjeseca Prosinca uslied silnih i mnogih Probojem viška vode u Jelas Polje, što se dogodilo 21. studekiša i sniega provali Sava nasip iza Šamca, te potopi sve nog ove godine, nije bilo pogođeno samo polje, već i 9 sela zimske usjeve ovdašnjih seljaka, dapače zaprieči školsmještenih u tom polju se našlo poplavljeno. skoj mladeži polazak škole od 28. prosinca 1870. do 8. siječnja Poplava je bila najveća te godine te je bila tolikog opsega, da se 1871. jer nadvisi pridošavša voda savska od crkve k’ školi vo- na tom polju od 3 četvorne milje nije mogla vidjeti nijedna suha deću stazu. štala, a u pojedinim selima su kuće i do krova bile pod vodom.

Zbog toga su stanovnici tih sela svoje domove morali napustiti žurObćinsku ured Oriovac no te se zbog brzog nadiranja vode i nedostatka čamaca i brodova Na selo Bečic moralo s jako puno truda i napora postići izvlačenje ljudi i većine Oriovac dne 4 studena 1881 Sava raste kao plamen u Kobašu je pogibelj velika. – kotarska njihove stoke dijelom u Bosnu, a dijelom u sela na glavnoj cesti. oblast zapovieda da svi rabotari sela Bečica taki po primljenju ove zapovidi sa svojima starešinama i većnici u Kobaš t.j. golubovima pušnicama odlaziti i kod gosp. podnačelnika Vukovića prijaviti imaju, svaki rabotar ima sa sobom potrebiti alat za sipanje, t.j. jedan lopatu, drugi motiku, treći korice ponieti.

Noćas su bila ova sela koja su na putu – a selo Bečic ostaje do nedilje na večer; za oto neka svaki rabotar sa sobom na dva dana sebi hranu ponese.

Nikakvi rabotar da se usudio nije pod najstrogiju kaznu izostati da tamo neide jerbo će gosp. predstojnik, koji se tamo već nahodi ljude prozivati, i koga tamo nenajde, hoće ga kroz serežane odma kotaru dopratiti dati – osobito starešine i većnici neka se u pozor uzmu da tamo neuzfale.

Oriovac dne 4 studena 1881

Izvješće o poplavi Save 1879.

(HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 19)

Poplave 1878.-1879.

(HR-DASB-110, Osnovna škola Banovci, Spomenica, knj. 1)

Poplave god 1878. – dne 21 studena pomenute godine prodrla je Sava na dva mjesta više Kobaša te među Kobašem i Dubočcem na tako zvanom mjestu Brusje poplavila Posavnu dakle i Banovce mjestimice dva metra oduboko, nu prodje u tri tjedna dakle je već u prosincu nestalo vode.

Poplava godine 1879 – dne 27 travnja provali Sava na iste prodore na koje je provalila i god 1878. poplavi Posavinu dakle i Banovce mjestimice do dva metra visoko. Veli se, da je nješto manja bila od poplave zbivše se u godini 1878 jerbo na sredini sela nisu bila dvorišta poplavljena, a voda ostade ležeć do polovice lipnja.

Godine 1878 u jesen bivša se poplava bila je znatno pogibelna od prve 1838 i druge 1879. god. Dočim su i kuće odnosno dvorišta također poplavljena bila, dakle se marha morade pomoću carski pontona i čamaca izvažati u sela i priedjele ležeće na cesti.

Godine 1879 dne 9. listopada bio je ovdje dosti znatan potres.

Visina Savske vode neprestano raste – danas u Kobašu 7. 55 mtr pogibelj prieti pošto kišovito vrieme.

Svagdje straže postavljene na Ruppi se radi 2 kotarska činovnika nadziraju u Dubočcu i Kobašu Kiša pada neprestanoo Odredbe proglašene K. Kotarska oblast Oriovac 2 studena 1881

Depeša Općinskog ureda Oriovca selu Bečic 1881. (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast Oriovac, Sava s pritocima, kut. 65)

Izvještaj o vodostaju Save i opasnosti od poplave na liniji Dubočac-Kobaš 1881. (HR-DASB-3, Kraljevska kotarska oblast Oriovac, Sava s pritocima, kut. 65)

Ova je godina bila narodu godina jada.

Sve moguće nesreće donese ona. Sava bijaše nabujala i svkaim časom očekivaše bijedni narod katastrofu.

Najpogibeljnija točka bijaše na hataru šamačkom zvanom „Bukovima“. Tisuće radnika potrošeno je na bukovima. Što se uradilo Sava preko noći izruje. Dođoše napokon i pijoniri, koji neumorno nastojahu da Sava ne prodre – i hvala Bogu njima i junačkom njihovom kapetanu pođe za rukom zapriječiti zabijanjem pilota i bacanjem vreća provalu nasipa.

Ovoga proljeća pojavila se je svinjska kuga najprije u Ugarskoj, a onda u Srijemskoj županiji i ostaloj Slavoniji. I naše selo posjeti kleta kuga, koja nemilo uništi na tisuće svinja. Posjednici neki ostadoše bez ijednog svinjčeta, a ne ima kuće, kojima nije najmanje preko polovice svinja izginulo.

Poplava 1895. godine (HR-DASB-131, Osnovna škola u Jarugama, Spomenica, knj. 1)

Te godine nabujala je tako Sava, da je pocijela poplavna. Kod Šamca na Bukovi i Štitara nasip je bio tako prorovan vodom, da su u zemlju udarali pilote, bacili do 10 000 vreća pune zemlje i 30 000 pečene cigle, samo da sačuvaju nasip, da se ne provali. Narod nije imao u to vrijeme nikada mira, nego je dan i noć stražio na nasip, bojeći se, da nebi se nasap prorušio, ili da nebi Bosanci došli, pak vodi napravili put, samo, da i njima malko odlene, jer su većinom svi spavali na tavanima svojih kuća.

Te godine počela je nemilo harati svinjska pošast, tako da su mnogi gospodari ostali bez ijednog svinjčeta.

Godine 1895 bila je zima do polovice siečnja blaga i umjerena tako, da je bilo 10-15 °C topline u jutro, nu poslje okrene padati skoro svaki dan snijeg tako, da je na mjestu bio preko metardubok u ravnici, a u planinah po izvještajih novina i na dva metra te je trajala zima sve do Uskrsa, kada se je snijeg mjestimice okopnio, a mjestimice osobito u planina istom počeo kopniti.

Usljed toga nabujala je Sava izvanredno kako nije nikada od okupacije Bosne godine 1878 te su mnogi gornji krajevi Posavine bili sasvim poplavljeni tako, da se je iz Siska i Petrinje u Zagreb na čamcu voziti moglo. Isto tako poplavljeni su doljnji krajevi Psoavine psove, ispod Rajeva sela, gde na više nema nasipa, a na nasipu kod Šamca, Županje, Rajevasela itd. osobito na „Bukovi“ prama stanu Vulete Tomašević iz Šamca k.broj 37 znanoj prama Gundincima bila je tolika opasnost da su stotine ljudi dan i noć na hiljade vreća zemlje bacali, preko 30 hiljada cigle bacali, pioniri nasip utvrđivali i jedva ga spasili.

Poplava i svinjska kuga 1885.

(HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj. 1)

Poplava 1895. (HR-DASB-130, Osnovna škola u Gundincima, Spomenica, knj. 1)

Cijelo proljeće i velika većina ljeta sve do konca mjeseca srpnja neprestano su ljevale kiše usljed čega su nabujale rijeke, a osobito Dunav, Drava i Sava. Tako je Dunav kod Apatina provalio nasip obrambeni i uništio cijelo državno imanje Bilje i svu divljač, koje je umjetno odgajana na tom imanju. I naša Posavina je usljed toga grozno stradala. Narod je sa konjima i govedima bježao od kuće jer je bilo sve pod vodom pa nisu imali čime da hrane stoku.

Poplava 1921. godine (HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj.1)

17 lipnja izašla je Sava iz svojeg korita i poplavila svo polje s obje strane sve do nasipa. Pošto je kiša neprestano 2 dana i jednu noć padala t.j. 15. i 16. lipnja išla je voda još i dalje u vis, dok nije dosegla visinu od preko polovice nasipa. Bosanski žitelji nijesu imali kada uzmaknuti sa marvom u bosan. Planinu, nego su brže bolje pretjerali marvu preko Save u Slavoniju, gdje su je puštali sve dok se nije Sava u korito uvukla. Šteta je bila ogromna, jer je voda na bosan. strani uništila ne samo povrće, zelenje, trave, već i u kukuruzne usjeve.

Poplave 1925.-1926. (HR-DASB-148, Osnovna škola dr. Stjepan Ilijašević u Oriovcu, Spomenica, knj. 1)

Paraobrod na rijeci Savi i most pred Drugi svjetski rat (Z. Lakić, Pano izložbe „Brod i Sava“, Državni arhiv u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2003.)

I naše je mjesto stradalo u god 1926. vrlo od poplave i velikih kiša. Čestita sijena uopće nije bilo. Zajednica sva potopita. Pšenica se mokra žela i vršila. Ljudi se svakojako s njom patili, a prirod bio dosta slab.

Kukuruz će biti valjda nešto bolji. I voće je samo djelomično porodilo. Jako mnogo je svinja te godine pokrepavalo.

Produkti seljaka su silno pojeftinili, pogotovo marva, a tereti sve veći. I tako seljak ratar valjda najviše osjeća privrednu krizu. A ni drugim staležima nije bolje. Osiromašenje svud i svagdje. A kud to vodi?

U Kaniži mjeseca kolovoza 1926.

Petrović, učitelj Obala i most na Savi 1926. godine (Z. Toldi, Brod na Savi, Muzej brodskog Posavlja, Slavonski Brod, 1991., str. 43)

Poplave i oskudica 1926. (HR-DASB-132, Osnovna škola Kaniža, Spomenica, knj. 1)

Kr. Banska uprava Tehničko odjeljenje Zagreb Obala Save u Brodu katastrofalno se ruši. Prijeti opasnost odnesenja nasipa i kompleksa zemlja. Moli se bezodvlačno komisijski ustanoviti opasnost i preduzeti potrebnu zaštitu.

Broj 6661/1931 Brzojav!

Kr. Banska uprava Tehničko odjeljenje Zagreb Odronjavanje Savske obale u Brodu silno napreduje. Kod profila 2+20 srušilo se preko polovica starog obrambenog nasipa. Moli se hitno početi sa utvrđivanjem jer će se nasip dalje rapidno rušiti. Izvještaj sledi.

Gradonačelnik

Kako je preko zime padalo mnogo snijega, došlo je do velikih poplava kada se počeo snijeg kopniti. Rijeka Sava, koja je i ove zime bila ponovno zamrznuta, kada se počeo snijeg kopniti silno je narasla pa se razlila iz svoga korita na daleko i široko. Takve poplave ne pamte ni stariji ljudi.

Materijalna šteta je ogromna tim veća što je uslijed duge zime nastala velika oskudica na ljudskoj i stočnoj hrani. Mjesto da se zazelene livade i pašnjaci razlila se mutna voda, hladna i kaljava otimajući čovjeku i ono malo što je jedva sačuvao. Sad se tek vidjelo kako je čovjek malen i nemoćan spram bijesnog elementa. Dakako da je najviše stradala ravna Posavina, ovaj puta desna strana oko Brčkog i Orašja. Nekoja su sela potpuno uništena kao Srijemska Rača čiji stanovnici su morali biti evakuirani i na drugo mjesta preseljeni. Uslijed duge zime sve je u prirodi zakasnilo za cijeli mjesec dana. Duga zima uplivisala je i na zdravlje školske djece pa su čak i dvije učenice podlegle bolesti. Kod ostale djece bilo je nahlade i kašlja, ali bez posljedica. Kao svake godine tako je i ove školske godine obavio cijepljenje protiv boginja gradski fizik dr. Kovačić. Cijepljen je cijeli prvi i četvrti razred.

Brzojav o oštećenju savske obale i nasipa 1931. godine (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Sava s pritocima, kut. 65)

Velika poplava Save 1932. godine (HR-DASB-156, Osnovna škola „Đuro Pilar“ Slavonski Brod, Spomenica, knj. 1)

Jelaska ćuprija u Slavonskom Brodu poplavljena 1932. godine (Z. Lakić, Pano izložbe „Brod i Sava“, Državni arhiv u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2003.)

Zapisnik Gradskog poglavarstva s odlukom o podizanju nasipa 1932. godine (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Sava s pritocima, kut. 65)

Velika poplava Sava 1932. godine (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Sava s pritocima, kut. 65)

Položajni nacrt za povišenje nasipa u gradu 1932. godine (HR-DASB-6, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Sava s pritocima, kut. 65)

Poziv na masovno čišćenje vodotoka kotara Slav. Požega 1951. godine (HR-DASB-413, Vodoprivredni odjeljak Slavonski Brod, kut. 1)

Poplavljena Tvrđava Brod 1932. godine (Z. Lakić, Pano izložbe „Brod i Sava“, Državni arhiv u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2003.)

Požari

Red činjenja Po kojem se mora u Brodu porodivša se vatra gasiti I. Pribavljenje gasilah A. Štrcaljka iz Grada 1. Viećnici Stjepan Muravić, Danilo Dimović i Alexander Petrović i nastojnici četvrtski Mate Latković i Karlo Ninković imaju po štrcaljku i vodovozionice u grad ići, i iste od tamošnjeg slavnog zapovjedničtva izmoliti i primiti.

2. Sliedeći stanovnici imadu svoje namljene konje takija u grad po štrcaljke i vozionice poslati. Stjepan Jarić, Johan Muravić, Stjepan Horvath, Franjo Benčević, Alexander Petrović, Jovo Lacković i Kosta Lacković.

3. Razumieva se od sama sebe, da konji, koji su dovezli štrcaljke imaju kod njih ostati,. Ostali pako da imaju na privlačenju vode služiti.

4.Tegliti će ovu štrcaljku treći cjeh kožarski, a osobe u prvoj točki naimenovane dužne su prisutne biti kod teglenja i moraju na čuvanje i povratak ovih štrcaljicah paziti.

5. Ovom će gradskom štrcaljicom upravljati kovački majstori: Jozo Wollheim, Anto Kušac, Jozo Wagendorfer, Peter Bogdanović i kazandžija Jovo Ristić.

U prošlosti su požari kao katastrofe tragičnih razmjera bili češće pojave nego danas. Razlozi tomu su višestruki: od korištenja drveta kao osnovnog građevinskog elementa do korištenja vatre u svakodnevnom životu i nepostojanja vatrogasnih službi, što je usporedno povećavalo šansu za nesmotreno rukovanje vatrom i izbijanje požara, kao i njegovo daljnje širenje. Iako su se radi zaštite od požara počele provoditi strože mjere prevencije i opreza, tek se uvođenjem vatrogasnih službi i razvojem vatrogasne opreme, ali i korištenjem manje zapaljivog materijala u građevini te strožih protupožarnih osiguranja u 19. i 20. stoljeću stalo na kraj velikim vatrenim stihijama, koje su nerijetko znale „progutati“ čitava naselja. Jedan takav primjer je veliki požar u mjestu Dubica (danas Hrvatska Dubica) 9. srpnja 1882. godine, kada je prema sačuvanom izvještaju izgorjelo čak 96 kuća i 196 gospodarstvenih zgrada, a veliki dio pučanstva ostao bez svog doma.

Broj izvještaja koja su sačuvana za period druge polovice 19. stoljeća su dokaz učestalosti požara na području brodske Posavine te o postupnom uvođenju i osnivanju dobrovoljnih vatrogasnih zajednica: od požara 1859. kada je, osim civilnih domova, stradalo i krovište zgrade Gradskog Magistrata (danas zgrada Muzeja Brodskog Posavlja), pri čemu je uništen veliki broj dotadašnje dokumentacije i arhivskog gradiva brodske Posavine, sve do velikog požara na gradskom sajmištu 1872. godine, kada su izgorjeli mnogi domovi i obrti brodskih obitelji. Građani su se nakon tog požara 1872. godine odlučili ujediniti i osposobiti vatrogasce u borbi protiv daljnjih požara te je u tu svrhu osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo Brod na Savi po uzoru na slična vatrogasna društva koja su se osnivala diljem Hrvatske i Slavonije.

Industrijskom revolucijom došlo je do tehnoloških inovacija u svim područjima života, tako i u vatrogasnoj opremi i mehanizaciji. No tehnološki napredak je uveo nove pojave i opasnosti: velika postrojenja i mehanizacija na sustave elektromotora vođenih energijom iz lako zapaljivih fosilnih goriva. Iako je zajednica mogla reagirati brže i stručnije u slučaju pojave požara na nekoj lokaciji unutar ili izvan naselja te su time spriječeni scenariji poput onoga iz Dubice 1882. godine, industrijska postrojenja koja su radila sa opasnim i lako zapaljivim ili eksplozivnim tvarima su vrlo često znala biti žrtvama naglih požara proizašlih ljudskom nepažnjom ili lošim protupožarnim osiguranjem.

Primjer toga su veliki požari u rafineriji nafte u Bosanskom Brodu koji su zabilježeni u dva navrata, 1954. i 1964. godine, gdje je vatra nažalost odnijela i nekoliko života.

Red činjenja po kojom se mora vatra gasiti 13. travnja 1859.

(HR-DASB-87, Vojni komunitet, Vatrogasno-sigurnosna služba, kut. 26)

Izvješće policijske komisije o požaru zgrade Magistrata u Brodu 11. rujna 1859.

(HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 18) Izvještaj o požaru 22. srpnja 1874. u gradu i žalba društva (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Vatrogasno-sigurnosna služba, kut. 26)

Jučer u pola 3 poslijepodne je izbio požar na štali gospodina poštarskog službenika Georga (Jurja/Đure) Petrovića, koja se nalazi odmah pored zgrade Gradskog magistrata te je tom prilikom zahvaćena požarom zgrada samog Magistrata, kao i kuća Franza Baumeistera.

Samo je intervencijom u velikoj žurbi i hitrosti dospjelih ljudi iz grada i većine vojne posade i njihovih zapovjednika iz tvrđave, kao i djelovanjem više vatrogasnih štrcaljki, koje su gotovo trenutno dovežene na mjesto požara, uspjelo spriječiti daljnje širenje vatre na susjedne privatne kuće (rezidencije) i ostale zgrade.

Zapovjednik gradske straže Čaklović je prvi primijetio vatru, te je sa postolarskim majstorom Karlom Iblerom i drugim pridošlim ljudima dovukao vatrogasnu štrcaljku Magistrata (broj 2) iz vatrogasne šupe, a u gašenju požara su se posebno istakli pripadnici garnizona sastavljenog od odreda Pješačke linijske pukovnije Prinz Alexander von Hessen broj 46 smještenog u tvrđavi , kao i posada topništva, te zaslužuju skupa s njihovim zapovjednicima biti dodatno pohvaljeni.

Od građanstva su se posebno istakli gospodin Anton Bauer, Franz (Franjo) Benčević, Daniel Dimović, Martin Pillansz, Josef Wagendorfer, Mato Oršić, oba dimnjačara Johann mlađi i Johann stariji Rögel, Andrija Smiljanić, a posebno pohvaljeni gospodin graničarski odvjetnik Andreas Torkvat Brlić, Johann mlađi Rögel te gospodin graničarski odvjetnik Andreas Torkvat Brlić, a posebno pohvaljeni zaslužuju biti Johann mlađi Rögel, Anton Bauer, Josef Wagendorfer i Andrija Smiljanić, uz navedene su posebni trud iskazali i gospodin Stjepan Hrženjak, Josef Rause, Tomo Skalica i Alexandar Davila kao i supruga krojačkog majstora Otilia Leitner. Ovime biva iskazano kako se svo prisutno građanstvo ponijelo voljno i vrijedno…

Krovovi kuća na savskoj obali; u prvom planu je krov zgrade Gradskog magistrata. s.a. (Z. Toldi, Brod na Savi, Muzej brodskog Posavlja, Slavonski Brod, 1991., str. 50)

Pismo u kojem se spominje cedulja koja upozorava na izbijanje požara 6.ožujka 1872. (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Vatrogasno-sigurnosna služba, kut. 26)

Dopis Generalkomande s ukorom gradskoj vlasti o neizvještavanju o velikom požaru 1877. (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Vatrogasno-sigurnosna služba, kut. 26)

Izvještaj velikom požaru 30. studenog 1877. koji je prouzročio oko 150 000 forinti štete (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Vatrogasnosigurnosna služba, kut. 26)

Njegovoj plemenitosti Gospodinu Gradonačelniku Adolfu Mülleru u Brodu Zagreb, 5.prosinac 1877.

O velikom požaru, koji se dogodio 30. studenog o.g. u Vašem mjestu, do ovog časa još nije stigao nikakav izvještaj, a po novinskim pisanjima radi se o šteti od oko 150 000 guldena.

Nakon što je od strane generalne uprave, unutarnje odjeljenje, broj 11401 od 24. Prosinca 1873. dana uputa da se o događajima posebnog ili izvanrednog značaja odmah dostavi izvještaj, moram Vašoj plemenitosti istaknuti svoje čuđenje, da ste izostavili tako značajan nesretan događaj Generalkomandi putem telegrafa javiti i očekujem, da se ovakav opravdavajući nemar neće više ponoviti.

Izvješće o velikom požaru u Dubici u srpnju 1882. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Vatrogasno-sigurnosna služba, kut. 26)

Grozna i nemila sudbina stiže dana 9. srpnja 1882. oko pola 2 sata poslie podne našu Dubicu! Nepoznatim načinom bukne vatra baš u sredini mjesta te podjarena što sunčanom žestinom što vjetrom, koji s juga duvaše, uništi 96 kuća i još k tomu 196 inih gospodarstvenih zgrada s gospodarstvenim oruđem – a 600 duša liši ruha i kruha!Dubica koja toliko stotina godina prkosijaše navalim turskim te stajaše na braniku naše otačbine, postade za 3 sata pljenom ognja.

Pregled požara i nastale štete za 1952. godinu (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 5)

Dopis iz Dubice o primitku novčane pomoći nakon velikog požara 1882. godine (HR-DASB-89, Carskokraljevski kotarski ured u Garčinu, kut 17)

Kr kotarskom uredu u Garčinu Namira preko amo priposlane svote sa 79 f 78 nv dopis od 20 prosinca 1882 broj 4833 kao pokupljene milostinje za požarom stradale Dubičane, šalje se u prigibu slavnoistomu na blagovoljnu uporabu.

U Dubici dne 19. siečnja 1883.

Za kotarskog predstojnika

Požar u rafineriji nafte Bosanski Brod 1964. godine (Brodski list, broj 31, 7. kolovoz 1964.)

Požar u rafineriji nafte Bosanski Brod 1954. godine (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 5)

Mjesec zaštite od požara - svibanj 1993.

(HR-DASB-348, Zbirka plakata, 7.4. Vatrogasna natjecanja i vježbe, br.4)

Oglas o zaštiti usjeva od požara 1964.

(HR-DASB-348, Zbirka plakata, 12.1. Gospodarstvo/poljoprivreda , br. 144)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1901., broj 5 (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Važni spisi, kut. 145)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1901., broj 5 (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Važni spisi, kut. 145)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1901., broj 5 (HR-DASB-1, Gradsko poglavarstvo Brod na Savi, Važni spisi, kut. 145)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9)

Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9) Prilog „Vatrogasnog viestnika“ za god. 1913., broj 8 (HR-DASB-331, Dobrovoljno vatrogasno društvo Slavonski Brod, kut. 9)

Potresi U rano jutro 22. ožujka 2020. godine stanovnike Zagreba i bliže okolice, a stanovnike Banovine 28. prosinca 2020. su probudili potresi jačine 5,5 i 5,0 stupnjeva po Richteru, dok je okolicu Petrinje pogodio sljedeći dan 29. prosinca još veći potres jačine 6,2 stupnja po Richteru, uz nekolicinu potresa manjeg intenziteta koji su se nastavljali nekoliko tjedana nakon tih većih potresa. Ovi potresi su osim ogromne štete prouzročili i gubitak nekolicine ljudskih života. Nepredvidivi i trenutni, potresi su prirodna katastrofa koju pogođene zajednice ne mogu lokalizirati ili pokušati kontrolirati kao npr. požare, poplave i epidemije. Ne postoje mjere prevencije protiv potresa, samo mjere zaštite i upute što činiti u slučaju potresa. U prošlosti su potresi uzrokovali gotovo „apokaliptične“ scenarije i velika razaranja, a najpoznatiji primjer u domaćoj povijesti je slučaj potresa kod Dubrovnika 1667. godine, tzv. „Velike trešnje“, koji je rezultirao smrću nekoliko tisuća ljudi i devastacijom do tada prosperitetnog mediteranskog trgovačkog grada.

Gotovo sličan scenarij je doživio grad Zagreb u potresu 1880. godine, o kojem imamo sačuvane i izložene izvore iz toga doba.

Zanimljiv je za istaknuti poziv na obnovu zagrebačke katedrale, gdje se daje slikovni prikaz stare, potresom oštećene katedrale uz planirani novi izgled katedrale. Osim potresa iz 1880. godine, u školskim spomenicama učitelji bilježe o razornom potresu 1895. godine, koji se osjetio na području od Rima do Beča, a najteže je stradala Ljubljana, gdje su mase ljudi bile prisiljene noćiti na trgovima i ulicama. Za brodsku okolicu, ali i veći dio Slavonije je svakako značajan potres jačine 5,6 stupnjeva po Richteru koji se dogodio 13. travnja 1964. godine u 9:30 sati ujutro s epicentrom u blizini Slavonskog Broda. Taj potres je prouzročio ogromne materijalne štete na kućama i javnim zgradama poput crkvi i škola diljem Slavonije, no s relativno malim brojem ljudskih žrtava (2 osobe poginule). Nakon potresa pristupilo se obnovi pogođenih mjesta i prikupljanju novčane pomoći za obnovu, o čemu svjedoče izloženi plakati.

Zapis o potresu 1880. godine u spomenici škole u Sikirevcima (HR-DASB-154, Osnovna škola u Sikirevcima, Spomenica, knj.1)

Poglavitom gospodinu Mrazoviću, načelniku grada Zagreba Ovogradsko zastupstvo jednoglasno danas zaključilo, da izrazuje sažalenje najusrdnije, nad užasnom zemljotresnom nesriećom, koju je mili glavni grad pretrpijo; želeći od srca – da se ta prestolnica ujedinjene domovine, što prije oporavi i veličanstveno zasja.

Podjedno je jednoglasno zaključeno potpora od pet stotina forinti za stradalnike i osim toga pozvano obćinstvo na prilaganje dobrovoljnih prinadah.

Dopis gradonačelniku Zagreba u kojem se spominje 500 forinti pomoći za obnovu grada (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 19)

O najnovijem potresu i pustošenjima koje je isti prouzročio odmah telegrafski dojaviti, a potom opsežan pisani izvještaj dostaviti.

Brzojav iz Zagreba na dan potresa u kojem se traži telegrafski i pisani izvještaj o potresu 1880. godine (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 19)

Unutrašnjost crkve sv. Marije u Zagrebu (naselje Remete) teško oštećene u potresu 1880. godine (pogled prema pjevalištu).

Fotografija Ivana Standla iz 1880. godine (https://hr.izzi.digital/DOS/776/19784.html)

Oštećene grobnice prvostolne crkve u Zagrebu 1880. godine. Fotografija Ivana Standla (https://hr.izzi.digital/DOS/776/19784.html)

Poziv za obnovu zagrebačke katedrale nakon potresa (HR-DASB-87, Vojni komunitet, Opća uprava, kut. 19)

Godine 1884. dne 24. ožujka dakle u oči blagoviesti bijaše ovdje dosta znatna trešnja zemlje, koja je 2-3 časa trajala. Najprije bijaše drmanje vrata i prozora a zatim nihanje, te se je čovjek kao diete u zibki ljuljao.

U Diakovu je znatniji i silniji potres bio, jer su se tamo dimnjaci na mnogih kuća porušili, tako oko 290 i na njekih su kuća također i zidovi popucali. Počeo je od zapada u 9 sati navečer.

Dne 27. istoga mjeseca bio je opet potres u 3/4 u noći, te su se vrata nješto tresla i malo zatim slabije nihanje opaziti moglo.

Josip Šokčević, učitelj Zapis o potresu 1884. godine u spomenici škole u Čajkovcima (HR-DASB-117, Osnovna škola Čajkovci, Spomenica, knj. 1)

Zapis o potresu 1910. godine u spomenici škole u Gundincima (HR-DASB-130, Osnovna škola Augusta Šenoe u Gundincima, Spomenica, knj. 1)

Zapis o potresima 1927. godine u spomenici škole u Kaniži (HR-DASB-132, Osnovna škola Kaniža, Spomenica, knj. 1)

Zapis o potresu 1884. godine u spomenici škole u Velikoj Kopanici (HR-DASB-179, Osnovna škola u Velikoj Kopanici, Spomenica, knj. 1)

Godina 1884. Dne 25. ožujka u 9 sati večeri bio silan potres u Djakovu koji je trajao 10 sekunda. Podzemna tutnjava trajala do pola 4 ujutro.

Oštećene su mnoge kuće, biskupski dvor i sjemenište, a ponajviše župna crkva. Stolna crkva nije znatno oštećena.

Potres se je i u Vel. Kopanici osjetio podobro, no štete nije nanjeo.

Na uskrsni ponedeljak godine 1895. pohodio je veliki dio srednje Europe jaki potres od Beča do Rima kojim je pretrpila Ljubljana, pak onda čitav onaj oklop k moru, sa gradom Mletci, Terst, Puulja, Bakar i Rijeka.

U Ljubljani se je 23 puta ponovila trešnja, i nije bilo kuće koja ne bih oštećena. Kritične one noći, od 14 na 15. travnja 1895 je preko 20 000 duša spavalo na javnih trgovih pod vedrim nebom. Osobito su postradale crkve, a najviše franjevačka i samostan.

Potres bio je i u Zagrebu, Samoboru, Kraljevici, Čabru, Ivančici, Pregradi, Koprivnici, Krapinski-toplica, Severinu, Kupincu, Ravnojgori, Bregih, Vel. Grđevcu i u opće na čitavom zapadnom kraju hrv.

Provincijala. I pred 25 godina u ovom je pravcu bio potres komu je ishodište bilo u Krašu.

Isto tako kao Ljubljana postradao je godine 1880 od potresa grad Zagreb.

Zapis o potresu 1895. godine u spomenici škole u Gundincima (HR-DASB-130, Osnovna škola Augusta Šenoe u Gundincima, Spomenica, knj. 1)

Zapis o potresu 1953. godine u spomenici škole u Čajkovcima (HR-DASB-117, Osnovna škola Čajkovci, Spomenica, knj. 1)

Zapis o potresu 1895. godine u spomenici škole u Jarugama (HR-DASB-131, Osnovna škola u Jarugama, Spomenica, knj. 1)

Na uskrsni ponedeljak bio je potres, koji se je oćutio u svoj srednoj Europi, od Beča pa sve do Rima, a najviše je pretpila Ljubljana. Tamo se je ponavljao 23 puta i nije bilo zgrade, koja nije oštećena. 14. i 15. IV. u noći spavali su ljudi pod otvorenim nebom na trgovih. Crkve su postradale a najviše franjevačka i samostan.

Posljedice potresa u Ljubljani 1895. godine. Porušene kuće na mjestu današnjeg Pogačarjevog trga, u pozadini se nalazi katedrala Sv. Nikole (https://hr.wikipedia.org/wiki/Potres_u_Ljubljani_1895.#/media/Datoteka:Album_Ljubljana_po_potresu_leta_1895_(35).jpg)

Zapis o potresu 1964. godine u spomenici škole „Đuro Pilar“ u Brodskom Vinogorju (HR-DASB-156, Osnovna škola „Branko Radičević“/“Đuro Pilar“ Slavonski Brod, Spomenica, knj. 1)

Brodski list,, broj 15, 17. travanj 1964. godine

Brodski list,, broj 20, 22. svibanj 1964. godine

Brodski list,, broj 15, 17. travanj 1964. godine

Brodski list,, broj 19, 15. svibanj 1964. godine

Brodski list,, broj 28, 17. srpanj 1964. godine1964. godine

Brodski list,, broj 15, 17. travanj 1964. godine

Brodski list,, broj 25, 25. lipanj 1964. godine

Brodski list,, broj 15, 17. travanj 1964. godine

Brodski list,, broj 16, 24. travanj 1964. godine

Brodski list, broj 16, 24. travanj 1964. godine

Brodski list,, broj 19, 15. svibanj 1964. godine

Brodski list,, broj 16, 24. travanj 1964. godine

Brodski list,, broj 17, 30. travanj 1964. godine

Brodski list, broj 17, 30. travanj 1964. godine

Brodski list, broj 16, 24. travanj 1964. godine

Tito i Jovanka u obilasku škole u Brodskom Vinogorju 1964. (HR-DASB-347, 13. Tito, inv. br. 7)

Brodski list, broj 16, 24. travanj 1964. godine

Tito u obilasku Bukovlja 1964. (HR-DASB-347, 13. Tito, inv. br. 17)

Tito u obilasku prvih radova u Brodskom Vinogorju 1964.

(HR-DASB-347, 13. Tito, inv. br. 12)

Oštećena crkva u Grabarju nakon potresa 1964. godine (HR-DASB-347, 3.

Sakralni objekti, inv. br. 8)

Brodski list, broj 16, 24. travanj 1964. godine

Plakat ansambla narodnih pjesama i igara Tamburica iz Zagreba 1964. (HR-DASB-348, Zbirka plakata, 1.3. Glazba/koncerti , inv. br. 149)

Plakat s pozivom na prijateljsku nogometnu utakmicu „Dinamo“ Zagreb i „BSK“ Brod 1964. godine (HR-DASB-348, Zbirka plakata, 3. Sport, inv. br. 30)