Page 1

Šima Seletković narodni umjetnik i svestrani glazbenik

Državni arhiv u Slavonskom Brodu

Muzej Brodskog Posavlja


Naslovnica: Motiv s krpane ponjave, Muzej Brodskog Posavlja, E 246


Državni arhiv u Slavonskom Brodu Muzej Brodskog Posavlja

Šima Seletković narodni umjetnik i svestrani glazbenik u povodu 100. obljetnice rođenja

1917. - 2013.

Slavonski Brod, svibanj 2017.


ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Izložba je otvorena od 19. svibnja 2017. do 31. siječnja 2018. godine.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

3

UVOD

U vrijeme rođenja i djetinjstva Šime Seletkovića, Donji Andrijevci, u starom zavičajnom govoru Andrevci, veliko je ušoreno slavonsko selo sa župnom crkvom sv. Andrije apostola, općinsko središte i poznato mjesto sajmovanja, u kojemu je škola, velika pilana i mlin, nekoliko trgovina, obrtničkih radnji i kavana. Malo se koje mjesto ove veličine, pa i ono veće, može podičiti sadržajnim i bogatim društvenim zbivanjima, raznovrsnim manifestacijama, organiziranim i kontinuiranim sportskim i Marko Kern: Šima Seletković kulturnim životom, u čemu su prednjačila glazbena društva, školski zborovi i orkestri. Među andrijevačkim glazbenicima ističe se lik i djelo svestranog glazbenika i narodnog umjetnika Šime Seletkovića. Nadaleko poznat „Čika Šima“, nestor slavonskih tamburaša i primaša, promicatelj slavonske tamburaške tradicijske glazbe, ostavio je duboki trag u sveukupnom kulturnom, posebno glazbenom, životu rodnog sela, zavičajnom okružju kao i izvan tih prostora. Da nije bilo Šimine sklonosti i privrženosti glazbi, neupitnog glazbenog talenta i rijetko viđene radne energije, danas bi njegovo ime i životno stvaralaštvo ostalo samo u memoriji obitelji, bliže rodbine i nekolicine bliskih prijatelja. Zahvaljujući glazbi, Šimina je životna priča nadrasla i njegovo rodno mjesto i vrijeme u kojemu je i stvarao. Nebrojeno je dokaza za ovu tvrdnju.

U Andrevci k'o u malom gradu, šest kavana i sedam dućana.

Središte Donjih Andrijevaca, 2. desetljeće 20. stoljeća.


4

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

ŠIMINI PRVI GLAZBENI KORACI

U Donjim Andrijevcima, u Zagrebačkoj ulici, nekada zvanoj „lički šor“, u blizini župne crkve, u obitelji Marka Seletkovića i Ane, rođ. Jurković, 22. listopada 1917. godine rodio se dječak Šimun, po šokački Šima, znatno kasnije po njegovim učenicima i sljedbenicima svima dobro znani „Čika Šima“. Seletkovići se spominju još u 16. stoljeću u selu Seletkovci nadomak Donjih Andrijevaca. S obzirom na to da je u selu bilo više obitelji s prezimenom Seletković, pojedine su obitelji, po starom šokačkom Dječak Šima s prvom običaju, dobivale nadimak po najstarijem muškom članu ili pak tamburom, 1923. zanimanju kojim su se bavili. Tako su Šimini Seletkovići znani kao Matančevi, drugi su Orići, treći Pavići… Šima je od malena bio očaran glazbom. Prvu tamburu kupio mu je otac Marko na andrijevačkom vašaru 1923. godine. Umjesto trzalicom svirao je s drvenom triskom (trijeska). Sjećajući se svojih dječačkih dana i oduševljenja glazbom i tamburašima Šima je pričao: „Kada su me roditelji kao malog dječaka vodili u svatove, ništa me nije zanimalo osim tamburaša. Stajao sam pred njima otvorenih usta slušajući ih s divljenjem i gledajući netremice.“ Prepoznavši glazbeni talent svoga sina jedinca roditelji su mu kasnije kupili i violinu. Ipak, nisu ga poslali u glazbenu školu, nego su ga dali na zanat, pa je izučio za brijača. Ljubav prema glazbi Šima je prenio i svojoj djeci. Krunoslav, Zdenka i Nenad školovani su profesionalni glazbenici, a sinovi Vlado i Danko, iako su izabrali druga zanimanja, živjeli su s glazbom svirajući u različitim sastavima, ansamblima i orkestrima te u obiteljskom glazbenom sastavu.

Obitelj Seletković: tata Šima, mama Marica, baka Ana, djed Marko, djeca i unučad, 1951.

Glazbeni sastav obitelji Seletković, slijeva nadesno: mama Marica, tata Šima s klarinetom i djeca: Krunoslav za klavirom, Danko sa saksofonom, Vlado za bubnjevima, Nenad s trubom i Zdenka s električnom gitarom, Donji Andrijevci, 1964.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

5

GLAZBENO NAUKOVANJE

Početna glazbena saznanja, umijeća i iskustva Šima je stekao kao samouk. Počeo je s tamburom kao dječak, a nastavio s violinom svirajući kao šegrt sa starijim glazbenicima u svatovskom sastavu. Presudnu ulogu u glazbenom naukovanju Šime Seletkovića imao je njegov kum i učitelj, školovani glazbenik Vilim Ažman (1912.-2005.), koji je srednju glazbenu školu završio u Sarajevu. Nagovorio je kuma Šimu da nauči notno pismo, a potom su zajedno svirali u prvom zabavnom sastavu (tri violine, dvije gitare, mandolina i tambura bugarija) u Donjim Andrijevcima. U vremenu između dva svjetska rata, u većim slavonskim selima postojali su svatovski i folklorni Vilim Ažman s violinom, 1939. instrumentalni sastavi, dok su sastavi poput andrijevačkog, po izboru glazbala i repertoara, djelovali u većim gradovima kao poluprofesionalni ili profesionalni ansambli. Uvježbali su i svirali, za ono vrijeme, vrlo zahtjevan program sastavljen od popularnih društvenih plesova (valcer, tango, polka, čardaš…), opernih i operetnih arija i napitnica, slavonskih narodnih pjesama i kola. Prema sjećanju i vlastitoj izjavi, Šima je tada bio „jedan od rijetkih seoskih glazbenika koji se najprije bavio zabavnom glazbom, a potom tamburom i narodnom glazbom. Drugi su glazbenici počinjali obrnuto!“. U vojsci je, zahvaljujući svom glazbenom umijeću, uživao povlašteni položaj. Kraj Drugog svjetskog rata proveo je u putujućem kazalištu. Kao dirigent vodio je kombinirani orkestar „Klub IV. brigade N.O.“ sa violinama, harmonikom, tamburama okruglog trupa, tzv. banjolinama, osječkih tamburaških glazbenika i graditelja tambura Josipa i Leopolda Rohrbachera, ugođenih na način mandoline i violine te tamburaškog basa, zvanog berde ili begeš i udaraljki. S obzirom na to da su nakon završetka Drugog svjetskog rata nedostajali obrazovani ili priučeni kadrovi za vođenje školskih i amaterskih glazbenih društava, zborova i orkestara, njihovu organizaciju i vođenje glazbenih tečajeva, na kojima se obrazuje voditeljski kadar, preuzima novoosnovani Savez muzičkih društava i organizacija Hrvatske sa sjedištem u Zagrebu. Kombinirani orkestar „Klub IV. brig. N.O.“ i dirigent Šima Seletković pred odlazak na Radio stanicu Beograd, 1946.


6

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Ljetni glazbeni tečaj, Šima u trećem redu četvrti slijeva, Cres, 1959.

Tečajevi na kojima se, osim različitih glazbenih predmeta i sadržaja, podučavaju razna glazbala – puhačka glazbala, tambure, klavir te zborno pjevanje, održavaju se u gradovima na jadranskoj obali i na otocima. Prvi poslijeratni tečajevi organizirani su u Splitu, potom u Senju, Poreču i Cresu, na istoimenom otoku. Prvi predavači bili su profesori glazbe iz Zagreba i Varaždina. Marijan Zuber predavao je solfeggio i dirigiranje, Tomislav Adamić solfeggio, Božo Antonić metodiku muzičkog odgoja, Dragan Gürtl puhačka glazbala, Slavko Janković i Milan Jadrošić tambure. Kasnije se u predavačku ekipu uključuju Zlatko Grgošević, Branko Rakijaš i drugi. Budući da su polaznici bili većinom učitelji, tečajevi su održavani ljeti, za vrijeme školskih praznika, a trajali su mjesec dana. Takva dva tečaja, kojima je upotpunjavao svoje glazbeno obrazovanje, pohađao je i Šima Seletković u drugoj polovici 50-ih godina 20. stoljeća. Daljnje glazbeno usavršavanje nastavio je u Crikvenici pod vodstvom domaćina Dragutina Raljušića, istaknutog promi-catelja tamburaške glazbe. U tom primorskom gradu održavali su se slični oblici edukacije glazbenika od 1960. godine, po sličnom modelu, nastavnom planu i programu, ali vremenski znatno kraći. Glavno glazbalo bila je tambura, a tečaj je promijenio ime u seminar. Ispit za stjecanje kvalifikacije muzičara instrumentaliste Šima je polagao u Zagrebu 24. srpnja 1965. godine. Pred Stručnom ispitnom komisijom Predsjedništva Glavnog odbora Udruženja muzičara zabavne i narodne muzike Hrvatske u sastavu: Josip Završki, profesor, delegat Republičkog sekretarijata za kulturu i obrazovanje, Miroslav Magdalenić, profesor glazbe i Pero Gotovac, skladatelj, uspješno je položio ispit i stekao zvanje „kvalificiranog muzičara instrumentaliste srednje stručne spreme instrument: violina“. Uredovna potvrda Udruženja muzičara zabavne i narodne muzike Hrvatske o položenom ispitu Šime Seletkovića za „kvalificiranog muzičara instrumentaliste“, 1965.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

7

ŠIMA I VIOLINA

Prvi zabavni sastav u Donjim Andrijevcima, prvi red slijeva nadesno: Vilim Ažman, Gojko Glumac i Šima Seletković s violinama; u drugom redu slijeva nadesno: svirači gitare, mandoline, bugarije i gitare, 1937.

Slijeva nadesno: Gojko Glumac i Šima Seletković s violinama, Pero Vitman s gitarom i Mirko Beran s violinom, Donji Andrijevci, 1937.

Violina je bila Šimina prva i posljednja ljubav. Njegovo umijeće na tom glazbalu osiguralo mu je status vrsnog narodnog umjetnika. Violinu je svirao u prvom andrijevačkom zabavnom sastavu s dvije violine i gitarom, u violinsko-tamburaškom orkestru Ogranka „Seljačke sloge“ Donji Andrijevci i u svatovskom sastavu s jednom ili dvije violine, tamburama i harmonikom. Od polovine 50-ih godina 20. st., nakon preuzimanja voditeljstva raznih tamburaških, harmonikaških i drugih orkestara te pjevačkih zborova, violinu je povremeno svirao kao solist na priredbama. Vrhunac orkestralnog glazbovanja u Donjim Andrijevcima svakako je orkestar Ogranka „Seljačke sloge“ Donji Andrijevci sa šest violina, violončelom, klarinetom i tamburama. Violina (u pučkom govoru egede) tijekom vremena izborila je mjesto u instrumentalnim sastavima koji su svirali tradicijsku (narodnu, folklornu) glazbu. U Slavoniji je violina najčešće bila vodeće glazbalo udruženo u sastav s tamburaškom pratnjom, a ponegdje su u sastavu bile dvije violine¹. U to vrijeme, u ruralnim sredinama, bio je veliki uspjeh imati u orkestru šest violina, violončelo, klarinet i tambure². U svatovskom sastavu Šima se nije odvajao od violine i cijelo je vrijeme bio njegov vodeći glazbenik. Počeo je svirati sa starijim sviračima na svadbama, proštenjima i vatrogasnim zabavama. Svirao je i kao gost s drugim glazbenicima i sastavima od Slavonskog Broda do Vrpolja. ¹ U Turopolju, Hrvatskom Zagorju i Podravini udruživale su se dvije violine i mali gudalački bas, nalik violončelu pod imenom bajsica, u male instrumentalne sastave koje su u tim krajevima nazivali guci, gudci, mužikaši, veselniki, a neki od njih umjesto bajsice imali su bugariju (beglajt) i tamburaški bas (berde). ² Bilo bi poželjno ući u trag repertoaru koji je taj orkestar svirao kao i vrijeme njegovog djelovanja.


8

Šimin svatovski sastav, slijeva nadesno: Šima Seletković, Blaž Cupić, Albert Mikinac, Ivan Đurašinović, Donji Andrijevci, 40-ih godina 20. st.

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Svatovski sastav s violinom, harmonikom i tamburama (brač, bugarija, berde), 50-ih godina 20. st.

Orkestar Ogranka „Seljačke sloge“ s violinama, violončelom, klarinetom i tamburama, Šima u drugom redu u sredini, Donji Andrijevci, 1947.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

9

Tamburaški orkestar KUD-a „Stjepan Živić“ Donji Andrijevci s troglasnim tamburama Janković sustava, voditelj i dirigent Šima Seletković u prvom redu u sredini, 1955.

S TAMBUROM I TAMBURAŠIMA Nakon Drugog svjetskog rata Šima se počeo ozbiljnije baviti tamburom, tamburaškim orkestrom, a kasnije i malim tamburaškim sastavom. U tome je ustrajao do kraja života. Godine 1949. osnovano je Kulturno-umjetničko društvo „Stjepan Živić“ Donji Andrijevci. Dužnosti umjetničkog voditelja i dirigenta tamburaškog orkestra, odnosno zbora kako su se tada, za razliku od malog sastava, nazivale veće skupine tamburaša, u svom rodnom selu prihvatio se Šima Seletković. Bilo je to vrijeme kada promicatelj tamburaštva, dugogodišnji predavač i voditelj tamburaških tečajeva i seminara Slavko Janković preporuča i zagovara sustav troglasnih tambura kruškolikog i tikvastog trupa sa šest žica, pa je na tom sustavu u početku svirao i Šimin orkestar³. Na planu tamburaške glazbe Šima je djelovao kao učitelj, dirigent i svirač u malom folklornom sastavu. U KUD-u „Stjepan Živić“⁴ stjecao je prva iskustva u ulozi umjetničkog voditelja i dirigenta te postizao prve uspjehe na lokalnoj, kotarskoj, regionalnoj i republičkoj razini. Osječki dnevni list „Glas Slavonije“ navodi da je 1949. godine u Donjim Andrijevcima osnovana glazbena sekcija: „Pojedinci su poklanjali tambure, davali na poslugu, skupljalo se i kupovalo, dok nije stvoren orkestar od tambura, violina, klarineta, violončela i drugih instrumenata. Članovi društva ozbiljno uče i u četiri tamburaška kursa dobivaju znanje da mogu notalno svirati. Prošle godine družina prerasta u kulturno umjetničko društvo i uzima ime palog borca NOB-a Stjepana Živića iz Donjih Andrijevaca… Za predstojeću smotru u Slavonskom Brodu uvježbava se Seoski lola igrokaz s pjevanjem uz pratnju tamburaškog zbora. Za dobar napredak tamburaškog zbora velike zasluge imaju Šimo Seletković i Joza Seletković, te Mika Jurišić.“⁵ ³ Taj sustav tambura koji se podučavao na prvim tečajevima i seminarima, prihvatila je većina tamburaških društava i orkestara. Troglasne tambure postupno je kombinirao s tzv. Srijemskim sustavom četveroglasnih tambura, a kasnije je koristio i četveroglasni Bački (vojvođanski) sustav. ⁴ KUD-u „Stjepan Živić“ prethodila je kulturno prosvjetna ekipa koja je imala diletantsku sekciju i mješoviti pjevački zbor sa svega 18 članova. ⁵ Sve veći uspon KUD-a „Stjepan Živić“ iz Donjih Andrijevaca, Glas Slavonije, 1950.


10

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Pjevački zbor i Omladinski tamburaški orkestar iz Donjih Andrijevaca i dirigent Šima u mimohodu na Omladinskom festivalu u Đakovu, 1954.

Tjednik „Brodski list“ iz 1949. godine donosi vijest da je nedavno u Donjim Andrijevcima osnovano kulturno-umjetničko društvo pod nazivom „Stjepan Živić“ koje ima dramsku, pjevačku i tamburašku sekciju. Posebno se ističe tamburaška sekcija kojom rukovodi Šima Seletković i pjevačka sekcija koju vodi Joza Seletković. Patronat nad novoosnovanim andrijevačkim društvom preuzima RKUD „Jedinstvo“ iz Slavonskog Broda.⁶ Na regionalnoj glazbenoj sceni Omladinski tamburaški orkestar iz Donjih Andrijevaca pod ravnanjem Šime Seletkovića pojavljuje se na Omladinskom festivalu Slavonije u Đakovu 1954. godine i osvaja drugu nagradu, a na istoimenom festivalu u Našicama 1955. godine prvu nagradu.⁷

Tamburaški orkestar KUD-a „Stjepan Živić“ Donji Andrijevci, voditelj i dirigent orkestra Šima Seletković u drugom redu između dva berdaša, 1955. ⁶ ⁷

U Donjim Andrijevcima osnovano je Kulturno-umjetničko društvo „Stjepan Živić“, Brodski list, 1949. Glazbeni predstavnici svoga sela, Glas Slavonije 1955., potpisan inicijalima J. N. (vjerojatno Julije Njikoš).


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

11

Šima Seletković vodio je združeni Tamburaški orkestar OKUD-a „Iskra“ pri Gimnaziji „Vladimir Nazor“ i Tamburaški orkestar RKUD-a „Kristal“, Županja, 1969.

Na poziv Antuna Grgića, ravnatelja Gimnazije „Vladimir Nazor“, Šima odlazi u Županju 1966. godine, gdje ostaje do odlaska u mirovinu 1977. godine. U Gimnaziji je radio kao učitelj tamburaša i voditelj tamburaškog i pjevačkog zbora, honorarno na pola radnog vremena. Tijekom tjedna boravio je u Županji, a vikendom u svojim Donjim Andrijevcima. Tamburaški orkestar županjske gimnazije djelovao je od 1966. godine u sastavu Omladinskog kulturno-umjetničkog društva „Iskra“. Pod ravnanjem Šime Seletkovića, priređivao je koncerte u Županji i okolnim selima, sudjelovao u programu manifestacije Bratstvo-jedinstvo, gostovao u Šapcu, Štitaru i drugim mjestima. Osim u Gimnaziji, značajan glazbeni trag ostavio je i u mjesnom Kulturnoumjetničkom društvu „Kristal“. Najveći uspjeh na planu koncertne tamburaške glazbe postigao je na V. festivalu tamburaške glazbe Jugoslavije u Osijeku 1970. godine sa združenim tamburaškim orkestrom koji su činili Tamburaški orkestar OKUD-a „Iskra“ pri Gimnaziji „Vladimir Nazor“ i Tamburaški orkestar KUD-a „Kristal“ iz Županje. Na toj najprestižnijoj manifestaciji koncertne orkestralne glazbe u bivšoj državi, županjski tamburaši nastupali su u programu s najboljim tamburaškim orkestrima toga vremena iz Celja, Iloka, Ljubije, Novog Sada, Šapca, Varaždina, Slavonskog Broda i Samobora. Pod dirigentskom palicom Šime Seletkovića izveli su koncertnu orkestralnu skladbu Hrvatska rapsodija Borisa Krnica i skladanu pjesmu Kupi diko ciglice Josipa Andrića u izvedbi vokalnog soliste Rudolfa Vukašinovića uz pratnju tamburaškog orkestra. OKUD „Iskra“ županjske Gimnazije uspješno je surađivao s mjesnim KUD-om „Kristal“ kao združeni orkestar i često priređivao koncerte u Vinkovcima i drugim mjestima. Repertoar orkestra činile su obrade narodnih pjesama i plesova, fragmenti popularnih hrvatskih opera Nikola Šubić Zrinski Ivana Zajca i Ero s onoga svijeta Jakova Gotovca, koncertne orkestralne skladbe za tamburaški orkestar, među kojima su Tamburaški sastav KUD-a „Kristal“ iz Županje, najčešće izvođene: glazbena slika U posavskoj Šima Seletković drugi red zdesna, 1967.


12

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

šumi češkog skladatelja Gustava Vilima Broža, najpopularnija i najčešće izvođena programska skladba do Prvog svjetskog rata, Dalmatinski šajkaš skladatelja i filologa Armina Šrabeca te djela Josipa Andrića, Slavka Jankovića i Julija Njikoša. U županjskom KUD-u „Kristal“ vodio je tamburašku sekciju u svojstvu umjetničkog voditelja i svirača primaša komornog sastava, u kojemu su bile dvije bisernice, dva brača, tamburaško čelo, bugarija i Tamburaški orkestar KUD-a „Stjepan Živić“, obnova rada po povratku berde. Za potpuni sastav komornog dirigenta Šime Seletkovića iz Županje, 1978. orkestra nedostajao je samo treći brač, pa je pretpostavka da je ovaj sastav nastao po uzoru na vojvođanske salonske i kavanske male sastave čiji je repertoar činila ne samo narodna glazba nego i ostali glazbeni žanrovi - popularne uvertire, operetne arije, budnice, koračnice… Urođenu sposobnost i sklonost podučavanju Šima je potvrdio dugogodišnjim uspješnim radom kao učitelj svirača violine, tzv. egedaša, svirača puhačkih glazbala, harmonike, tambure samice, tamburaša različitih sustava od troglasnih Jankovićevih tambura do četveroglasnih kvartno ugođenih srijemskih tambura G-D sustava i bačkih tambura A-E sustava. Podučavao je djecu, mladež, glazbenike srednje dobi, pa i one starije, koji su od njega dobivali dragocjene savjete i upute te dobro ovladali sviračkim umijećem na spomenutim glazbalima, posebno tamburama. Šimu su pozivali u susjedna sela i folklorna društva. Podučavao je tamburaše pojedinačno, grupno i u većim skupinama. Ostavio je značajan glazbeni trag u rodnim Andrijevcima, Kupini, Čajkovcima, Vrpolju, Velikoj i Maloj Kopanici, Strizivojni, Starim Mikanovcima, Bošnjacima, Županji, kao i mjestima bosanske Posavine Orašju, Tolisi… Njegovi učenici, pogotovo oni dječjeg uzrasta, pokazivali su zavidnu sviračku vještinu. Većinom su to bili mali tamburaški sastavi, po uzoru na današnje estradne tamburaše. Neki od njih u sastavu su imali violinu kao vodeće glazbalo. Svoje uzore oponašali su brojem tambura u sastavu i programom, a poput njih imali su slične nazive: Čajkovački biseri, Andrijevački dragulji, Lipe, Bećari… Manji broj njih djelovao je pod imenom mjesnog folklornog društva. Dječji tamburaški sastav iz Donjih Andrijevaca, 1988.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

13

S HARMONIKOM I HARMONIKAŠIMA

Harmonikaški orkestar KUD-a „Kristal“ iz Županje, voditelj i dirigent Šima Seletković u prvom redu u sredini, 1968.

Šima se rano počeo družiti s harmonikom, u početku kao instrumentalist, a potom kao učitelj. Osim rada u osnovnim glazbenim školama u Županji i Orašju, bio je i voditelj Harmonikaškog orkestra KUD-a „Kristal“ Županja. Harmoniku je, kao i druga glazbala, po želji svojih učenika, podučavao i privatno.

Harmonikaški orkestar KUD-a „Kristal“ iz Županje, nastup u Orašju, dirigent Šima Seletković prvi zdesna, 1970-ih godina 20. st.


14

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

UČITELJ I KAPELNIK PUHAČA

Glazbenu nadarenost i svestranost Šima Seletković potvrdio je kao voditelj puhačkog orkestra, u narodu poznat kao limena glazba ili plehmuzika, kao učitelj mladih puhača te voditelj malih zabavnih sastava s puhačkim glazbalima i udaraljkama.

Pionirski jazz sastav „Švrćo“ iz Donjih Andrijevaca, Društveni dom, Donji Andrijevci, 1963.

Podmladak Limene glazbe DVD-a Donji Andrijevci, 1964.

Limena glazba DVD-a Donji Andrijevci, kapelnik Šima u drugom redu u sredini, 1965.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

15

ZBOROVOĐA I ZBORSKI PJEVAČ

Ženski pjevački zbor KUD-a „Stjepan Živić“ Donji Andrijevci i voditelj Šima Seletković, 1978.

Šima Seletković je prije svega bio instrumentalni glazbenik, ali se okušao i u ulozi zborovođe u andrijevačkoj osnovnoj školi i županjskoj gimnaziji te kao zborski pjevač. Andrijevačke zborove vodio je i njegov suradnik i prezimenjak Joza Seletković, a Šima je preuzeo brigu o orkestrima (tamburaškim, limenim, harmonikaškim i kombiniranim).

Mješoviti pjevački zbor i Dječji tamburaški orkestar KUD-a „Stjepan Živić“ Donji Andrijevci, Šima Seletković u drugom redu peti slijeva, 1988.


16

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

U DRUŠTVU FOLKLORNIH PJEVAČA, PLESAČA I SVIRAČA

Andrijevački folkloraši, Šima Seletković u drugom redu četvrti slijeva, 1946.

Šima se nije ustručavao zasvirati ni s puno mlađim sviračima, svojim učenicima, prateći pjevače i plesače na njihovim koncertima i drugim javnim nastupima, na folklornim smotrama i festivalima lokalne, županijske, regionalne i državne razine. Negdje kao voditelj, drugdje kao svirač violine. Nastupao je na više smotri folklora u Slavonskom Brodu, Đakovu, Vinkovcima, Županji, Zagrebu… Slavonske kraljice „Ljelje“ iz Vrpolja i Tamburaški sastav KUD-a „Ivan Meštrović“ Vrpolje na Međunarodnoj smotri folklora, Šima u prvom redu drugi zdesna, Zagreb, 1983.


17

narodni umjetnik i svestrani glazbenik

KAZALIŠNE PREDSTAVE I GLAZBENO-SCENSKA UPRIZORENJA

Andrijevački glumci u predstavi“Sumnjivo lice“ Branislava Nušića, na pozornici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Šima treći slijeva, 1946.

Igrokaz "Seoski lola", na tekst Joze Ivakića i glazbu Julija Njikoša, Društveni dom, Donji Andrijevci, 1961.

Poslijeratni andrijevački Zadružni dom, poznat i kao Društveni dom i Dom kulture, bio je mjesto bogatog glazbenog i sveukupnog kulturnog života sela i njegove okolice. Bio je to zasigurno jedini seoski dom kulture koji je ispod proscenija i manjeg dijela pozornice imao tzv. rupu⁸ za orkestar koji je pratio izvedbu glazbeno-scenskih djela. Na toj su pozornici 50-ih godina 20. stoljeća izvođeni igrokazi s glumom, scenskim pokretom, pjevanjem i sviranjem uz pratnju puhačkih i tamburaških orkestara. Andrijevčani i mještani okolnih sela imali su priliku prisustvovati izvedbama igrokaza Inoče Joze Ivakića, Žetva osječkog skladatelja Julija Njikoša, narodnog igrokaza Đido, operete Seoski lola autorskog trojca Tot – Đerkašev – Balog, igrokaza Ivica je opet naš Zlatka Špoljara i drugih.

Pored glazbeno-scenskih predstava u mjesnom Društvenom domu održavani su i koncerti školskog Pjevačkog zbora i Puhačkog orkestra koje su vodili Ana Kucjenić i Šima Seletković, Donji Andrijevci, 1962. ⁸ Prostor za orkestar ispod proscenija sagrađen je na prijedlog Šime Seletkovića.


18

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

GLAZBENE AKTIVNOSTI ANDRIJEVAČKE ŠKOLE

Osnovna škola u Donjim Andrijevcima u drugoj polovini 20. stoljeća polučila je zapažene uspjehe sa svojim Ljetna turneja po Istri, 1957. đačkim zborovima, orkestrima i njihovim voditeljima. Prvo podučavanje andrijevačkih pučkoškolaca započeo je poslije Drugog svjetskog rata učitelj i upravitelj škole Stjepan Perčević koji je za školu nabavio komplet tambura Janković sustava. Nakon njegovog odlaska u Osijek, orkestar preuzima Šima Seletković, a jedno vrijeme vodi ga Šima Vukašinović. Školski tamburaški zbor osnovan je 1953. godine. „Tamburaški zbor škole, u koji su uključeni učenici sedmih razreda, aktivno je radio cijelu godinu pod rukovodstvom Šime Seletkovića, brijača iz mjesta“.⁹ Godine 1955. tjednik „Brodski list“ u članku „Mnoga sela mogla bi poći putem Pionirskog tamburaškog zbora u D. Andrijevcima“ hvali rad i aktivnosti zbora i njegovog dirigenta: „O tome kojim putem treba ići u širenju muzičke kulture među najširim slojevima, svjedoče vidni i zapaženi uspjesi pionirskog tamburaškog zbora u Donjim Andrijevcima.“ Dalje se navodi da su prve tambure nabavljene doprinosom Narodnog odbora kotara, Društva Naša djeca i mjesne škole: „Tambure uči svirati 80 tamburaša od kojih je njih 30 osposobljeno za izvođenje težih kompozicija naših poznatih kompozitora Zajca, Andrića, Špoljara, Broža i drugih. Pionirski tamburaški orkestar održao je prošle godine uz pomoć Tamburaškog orkestra Radio Osijeka u Andrijevcima koncert. To je bila prva muzička priredba održana u Andrijevcima. U toku ove godine zbor je uvježbao instrumentalno vokalni koncert u trajanju od sat i po i pobrao mnogo pohvala u Čajkovcima, Sibinju, Oriovcu, Vrpolju, Kopanici, Županji i Vinkovcima.“

Pjevački zbor i Tamburaški orkestar Narodne osmogodišnje škole Donji Andrijevci, zborovođa i dirigent Šima Seletković, 8. ožujka 1961. 9

Spomenica Osmogodišnje škole Donji Andrijevci, šk. god. 1953./54., Pismohrana OŠ „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

19

Dječji pjevački zbor, Tamburaški i Puhački orkestar, u sredini zborovođa, dirigent i kapelnik Šima Seletković i zamjenik upravitelja škole Josip Mecing, 1962.

U istom tekstu ističe se i veliko zalaganje zborovođe i dirigenta Šime Seletkovića: „Iako amater, ali muzički nadaren, on se vođenjem orkestra i podukom početnika, omladine i odraslih bavio i prije osnutka ovog zbora. Upornom voljom i velikom ljubavlju prema muzici, žrtvujući nebrojene sate svog slobodnog vremena, on je muzički odgojio u Andrijevcima nekoliko generacija… Sa žarom i elanom latio se dirigentskog posla s pionirima i pokazao izvrstan takt i metodu (iako po struci nije pedagog), te je za dvije godine stvorio jedan solidan muzički ansambl koji je stekao mnoga priznanja.“ Prvi veliki uspjeh školskog tamburaškog zbora postignut je na Republičkom festivalu dječje muzike, prvoj republičkoj glazbenoj manifestaciji održanoj u dvorani Doma grafičara, u Zagrebu 1957. godine. Pod ravnanjem mladog učitelja Šime Vukašinovića školski tamburaški zbor od 50 članova izveo je glazbenu sliku Posavska šuma Gustava Vilima Broža, Koncertno kolo Ivana Zajca u orkestraciji Josipa Andrića i Koračnica ivanečkih planinara Rudolfa Rajtera. Uz male Andrijevčane u kategoriji tamburaških zborova nastupili su tamburaši iz Koprivnice, Podravske Slatine, Crikvenice, Splita i Đakova. U dokumentu „Podaci o radu Dvogodišnje škole u Donjim Andrijevcima“, od 11. prosinca 1957. godine, navodi se da „tamburanje predaje Seletković Šima“.¹⁰ Do postavljenja za pomoćnog službenika 1960. godine, bio je honorarni nastavnik.¹¹ U Izvještaju o radu na koncu školske godine 1958./59. Narodne osnovne škole Donji Andrijevci između ostalog piše: „Kao prošlih godina tako i ove godine nastavio je s radom tamburaški zbor ove škole. U njihov sastav ulaze učenici nižih i viših razreda koji su razdijeljeni po grupama. Rezultati radova su se očitovali na raznim prigodnim priredbama i koncertima. Grupa se sastoji od 35 učenika nižih razreda i 30 učenika viših razreda. Probe se održavaju svaki dan. U ovoj godini zbor je imao četiri samostalna nastupa i to: u Andrijevcima, Vrpolju, Slavonskom Šamcu i Garčinu. Rukovodilac Seletković Šima“.¹² ¹⁰ HR-DASB-121, Osnovna škola „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci, kut. 1 ¹¹ HR-DASB-121, Spisak honorara nastavnika Osmogodišnje škole za lipanj 1957., Osnovna škola „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci, kut. 2 ¹² HR-DASB-121, Osnovna škola „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci, kut. 1


20

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Uz tambure, Šima je učenike podučavao u sviranju puhačkih glazbala te je osnovao mali puhački orkestar. Na Republičkoj smotri dječjih i omladinskih vokalnih sastava i instrumentalnih grupa, održanoj u Koncertnoj dvorani „Istra“ RTV-a Zagreb, 19. lipnja 1960. godine, Pjevački zbor (30 članova) i Tamburaški orkestar (15 svirača) Osnovne škole Donji Andrijevci izveli su Jasnino kolo Josipa Andrića. Na smotri su nastupili i tamburaški zborovi iz Zaboka, Rijeke i Splita, pjevački zborovi iz Zagreba, Varaždina, Slavonske Požege, Novske, Čakovca, Dugog Sela i Siska, zborovi iz Švedske, Zapadne Njemačke i Poljske, puhački orkestar iz Đurđenovca i gudački orkestar iz Zagreba. Tako su mladi andrijevački glazbenici, sada pod ravnanjem Šime Seletkovića, po drugi put u vrlo kratkom vremenu, sudjelovali u programu glazbene manifestacije republičke razine kao jedino seosko školsko glazbeno društvo. Nakon odlaska u mirovinu, 1977. godine, Šima je povremeno vodio tamburaše u andrijevačkoj školi.

U GLAZBENOJ ŠKOLI Nakon dugogodišnjeg iskustva u radu sa školskim zborovima i orkestrima, amaterskim zborovima, orkestrima i malim sastavima te postignutih rezultata na lokalnoj, regionalnoj i državnoj glazbenoj sceni Šima odlazi 1966. godine u Županju. Uz profesora Smaila Gagića i učitelja Branka Sinčića, bio je jedan od osnivača Osnovne glazbene škole „Srećko Albini“¹³ u Županji 1969. godine, u kojoj je radio kao stalno zaposleni učitelj harmonikaša do umirovljenja 1977. godine. S harmonikaškim orkestrom županjske škole sudjelovao je na XVI. muzičkoj smotri djece i omladine Hrvatske u Varaždinu, 1973. godine. Honorarno je radio kao učitelj harmonikaša u osnovnoj glazbenoj školi u Orašju. Osnovna glazbena škola „Ivan Zajc“ Slavonski Brod otvorila je 1983.godine Područnu glazbenu školu u Vrpolju, na kojoj je Šima Seletković predavao tamburu i vodio školski tamburaški orkestar. Zajedno s nastavnicom glazbenog odgoja i dirigenticom pjevačkog zbora Janjom Ančić glazbeno je obrazovao nekoliko generacija mladih iz Vrpolja i okolnih mjesta. Škola je u tom kraju, osim glazbenog obrazovanja, dala i veliki obol razvoju glazbene kulture. Redovno su održavani godišnji koncerti na kojima su uz učenike škole, školski zbor i tamburaški orkestar, kao gosti sudjelovali operni solisti i prvaci Opere HNK-a iz Osijeka, estradni vokalni glazbenici i tamburaški sastavi te vrpoljački pjevački zborovi (ženski, muški i mješoviti). Nekolicina učenika ove škole stekla je diplomu akademskog glazbenika: Marta Damjanović, Kristijan Funarić, Sandro Funarić, Tomislav Seiter, Đurđica Kulaš, Marija Knežević, Katarina, Stojanović, Darko Šunić, Tomislav Radičević, Klara Šimičić, Anamarija Šimičić…

¹³ Do osamostaljenja 1971. godine, škola je djelovala kao područna škola Osnovne glazbene škole Vinkovci.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

Harmonikaški orkestar Osnovne glazbene škole „Srećko Albini“ u Županji, u sredini slijeva nadesno: Šima Seletković, Branko Sinčić i Smail Gagić, šk. god. 1974./75.

Tamburaški orkestar Osnovne glazbene škole „Ivan Zajc“ Slavonski Brod - Područna škola Vrpolje s nastavnicima Janjom Ančić i Šimom Seletkovićem, Spomen-dom „Đuro Salaj“, 1985.

21


22

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

ŠIMA NARODNI UMJETNIK

U sveukupnom glazbenom stvaralaštvu Šime Seletkovića posebno se ističe njegovo umijeće sviranja violine. Violina nije temperirano glazbalo poput harmonike, klavira, tambure, pa neki tonovi mogu zvučati drugačije, malo više ili niže, nego na spomenutim glazbalima. Svaki vrsni narodni glazbenik bio je prepoznatljiv po svome načinu sviranja ili po nekom svojem autorskom djelu. Najčešće je to bio popularni hrvatski narodni ples drmeš (tanac, taraban), u Slavoniji poznat kao šokačko kolo. Njegovo autorsko djelo „Šimin drmeš“ biser je slavonske tradicijske glazbene baštine, koji je Šima prenio svojim najboljim učenicima violine. Zapisao ga je njegov sin Krunoslav, a snimljen je na gramofonsku ploču i CD.

Notni zapis šokačkog kola „Šimin drmeš“ i kolskog napjeva Šime Seletkovića.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

DONJOANDRIJEVAČKI GLAZBENI SPOMENAR OBITELJI SELETKOVIĆ

U okviru 11. festivala domoljubne tamburaške pjesme „Brodfest“ održana je u Donjim Andrijevcima 15. svibnja 2003. godine tamburaška večer obitelji Šime Seletkovića. Tamburaški orkestar od 538 članova izveo je spektakularni koncert za Guinnessovu knjigu rekorda. Pod Šiminom dirigentskom palicom okupili su se njegovi učenici i suradnici, vokalni solisti i pjevačke skupine. Uz male tamburaše iz Šimine škole, na koncertu su svirali istaknuti tamburaši najboljih sastava (Slavonske lole, Kristali, Patria, Slavonija band...), estradni solisti Vera Svoboda i Šima Jovanovac, Šimina djeca i unučad te folklorni tamburaši.

Večernji list, 17. svibnja 2003.

23


24

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

NAGRADE, PRIZNANJA I POČASTI

Cijeli svoj život Šima Seletković ostao je neraskidivo vezan za svoje rodno mjesto i slavonski zavičaj. Tijekom dugogodišnjeg kontinuiranog i predanog rada u njegovanju i promicanju tradicijske i umjetničke glazbe odgojio je brojne generacije glazbenika (njih više od 3.000). Potvrda i pohvala vrijednosti njegovog doprinosa u očuvanju kulturne baštine brojne su nagrade, diplome, povelje, priznanja, zahvalnice i spomenice od kojih izdvajamo: Medalja Zasluge za narod, Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1999.), Nagrada za životno djelo Zlatni grb Brodsko-posavske županije (2003.), Posebno priznanje za razvitak opće, posebno glazbene kulture, folklorita Hrvatske i njegovanje domoljubnog glazbenog izričaja Festivala hrvatske domoljubne pjesme (1998.), Dirigentska diploma Festivala tamburaške glazbe Jugoslavije (1970.), Dirigentska diploma Saveza muzičkih društava Hrvatske (1962.) te Povelja 36. šokačkog sijela (2003.).


25

narodni umjetnik i svestrani glazbenik

Skladatelj i muzikolog Julije Njikoš, u znak osobitog poštovanja, posvetio je nestoru slavonskih tamburaša Šimi Seletkoviću „Koncertni stavak za brač i tamburaški orkestar“, 1996. godine. O životu i radu Šime Seletkovića, njegovoj obitelji, učenicima i suradnicima Hrvatska radiotelevizija (HRT) snimila je dokumentarni film Sve Šimine tambure (2004.) i emitirala nekoliko priloga u emisijama: Obiteljski magazin (Zagreb, 1993.), Baština čovječanstva (1997.), Lijepom našom (Donji Andrijevci, 2010.)... U čast Janje Ančić i Šime Seletkovića, umirovljenih nastavnika vrpoljačke glazbene škole, Općina Vrpolje i KUD „Ivan Meštrović“ priredili su u Vrpolju 6. svibnja 2012. godine cjelovečernji koncert najtrofejnijeg hrvatskog Tamburaškog orkestra „Ferdo Livadić“ iz Samobora.

Šima Seletković i „Najbolji hrvatski tamburaši“, „Sve Šimine tambure“, 2004.

Koncert u Vrpolju, zdesna nalijevo: Mihael Ferić, Marko Ančić, Šima Seletković, Janja Ančić, 2012.

Nastup obitelji Seletković i TS „Slavonia band“, u emisiji „Lijepom našom“, Donji Andrijevci, 2010.

Koncert u Vrpolju, zdesna nalijevo: Šima Seletković, Anamarija Šimičić¹⁴, Janja Ančić, 2012.

¹⁴ Bivša učenica vrpoljačke glazbene škole, od 2004. godine voditeljica tamburaškog orkestra pri Tamburaškom društvu „Ferdo Livadić“ Samobor.


26

ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Posljednji javni nastup Čika Šime Seletkovića bio je 8. prosinca 2012. u Donjim Andrijevcima, na 14. hrvatskoj smotri svirača na tamburi samici, kao pratnja svome učeniku, samičaru Marku Nosiću, na njegovom prvom glazbenom nastupu. Čika Šima Seletković preminuo je u svom domu 17. ožujka 2013., u 96. godini života. Uz pratnju tridesetak tamburaša sahranjen je na mjesnom groblju u Donjim Andrijevcima. U nastojanju da njegovo životno stvaralaštvo ne bude zaboravljeno, u Donjim Andrijevcima 28. ožujka 2016. godine, održan je okrugli stol na temu osnivanja Spomen-doma Čika Šime Seletkovića na kojemu su, uz članove obitelji Seletković, sudjelovali predstavnici Brodsko-posavske županije i Općine Donji Andrijevci, kulturni i javni djelatnici, Šimini učenici i suradnici te predstavnici medija. Prilog ostvarenju ideje osnivanja Spomen-doma je katalog i izložba organizirana u povodu 100. obljetnice rođenja Šime Seletkovića.


narodni umjetnik i svestrani glazbenik

27

IZVORI Državni arhiv u Slavonskom Brodu HR-DASB-121, Osnovna škola „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci HR-DASB-327, KUD „Stjepan Živić“ Donji Andrijevci HR-DASB-323, Savez amaterskih kulturno-umjetničkih društava Općine Slavonski Brod Pismohrana Osnovne škole „Viktor Car Emin“ Donji Andrijevci Spomenica osnovne škole Donji Andrijevci

LITERATURA 1. V. festival tamburaške glazbe Jugoslavije (Programska knjižica), Osijek 1970., str. 70-71, 88 2. Jubilarna XX. muzička smotra djece i omladine Hrvatske, 19 muzičkih smotri djece i omladine Hrvatske (programi od 1957. do 1976.); Republički festival dječje muzike, Zagreb, 1957.; Republička smotra dječjih i omladinskih vokalnih i instrumentalnih sastava, Zagreb, 1960.), 3. Mihael Ferić, „Šimo Seletković-Matančev“, Godišnjak Ogranka Matice hrvatske Slavonski Brod 2007.-2008., Slavonski Brod 2009., str, 309-334 4. Mihael Ferić, Hrvatski tamburaški brevijar (Zagreb: Udruga za promicanje hrvatske kulture i baštine Šokadija, 2011.), str. 274 5. Mihael Ferić, „Jubilej Osnovne glazbene škole u Vrpolju“, Hrvatska tamburica; Glasilo za promicanje tamburaške glazbe, Osijek 2000., str. 19 6. Julije Njikoš, „Dobri čika Šima“, Hrvatska tamburica; Glasilo za promicanje tamburaške glazbe, Osijek 2000., str. 20-21 7. Stanislav Oršulić, 120 godina sviranja tambure u Županji (Županja: Gradska knjižnica, 2012.) 8. Tamburaška glazba (Zagreb), 1 (1957), 8-9, 31-32

TISAK 1. 2. 3. 4. 5.

Brodski list (Slavonski Brod), 1949., 1955. Glas Slavonije (Osijek), 1955. Posavska hrvatska (Slavonski Brod), 1998., 2003., 2012.-2013. Jutarnji list (Zagreb), 2003. Večernji list (Zagreb), 2003.


ŠIMA SELETKOVIĆ (1917.-2013.)

Nakladnici:

Državni arhiv u Slavonskom Brodu, Muzej Brodskog Posavlja

Za nakladnike:

Ivan Medved, Danijela Ljubičić Mitrović

Autori kataloga i izložbe:

Mihael Ferić, Ivanka Bunčić, Domagoj Zovak

Fotografije:

Obitelj Šime Seletkovića, Janja Ančić, Branko Ažman, Stanko Mecing

Postav izložbe:

Ante Arelić, Ivanka Bunčić, Gordana Slanček, Domagoj Zovak

Grafička priprema:

Autor, Slavonski Brod

Tisak:

Grafika d.o.o., Osijek

Naklada:

300 primjeraka

ISBN: 978 953 7962 06 7

Izložba i katalog ostvareni su financijskim sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Brodsko-posavske županije i Grada Slavonskog Broda.


Katalog izložbe: "Šima Seletković - narodni umjetnik i svestrani glazbenik"  
Katalog izložbe: "Šima Seletković - narodni umjetnik i svestrani glazbenik"  

Autori izložbe: Mihael Ferić, Ivanka Bunčić, Domagoj Zovak

Advertisement