prihvatio, on ce biti kaznjcn globom od 5 - 25 forinti nove vrednosti ,iii zatvorom od 3 - 14 danah.« 29 Osim toga iz »Reda« doznajcmo da jc u Brodu postojala Solara i kontumacija (karantena), a i one su imale svoju strcaljku. Zbog ucestalih pozara Gradski magistrat u Brodu izdao je 1867. g. odredbu o duznostima i drzanju gradana u slucaju pozara, kao i o mjerama za sprecavanje sirenja pozara, koja glasi: 1. Kada koji gradanin zapazi negdjc vatru iii pozar, duzan je bjezati gradskim ulicama i sokacima i vikati jangija (vatra- turski). 2. Zvonari u crkvama moraju zvoniti na sva zvona u jednu stranu. 3. Svaki odrasli gradanin ili zena mora trcati na mjesto pozara savedrom vode od svoj e kuce. 4. Nitko ne smije zabranjivati uzimanje vode iz bunara za gasenje pozara. 5. Od danas na dalje, ponovo se nareduje gradskim bokterima (nocobdijama), da obilazeci gradom s vecera vicu: »Gospodari i gospodarice! Vrata zaklenite, pse vezite, macke od banka (ognjiSta) tjerajtc, da ne izbije jangija.« Unatoc ovih mjera opreza i »Reda trnjenja«, pozari su sve ucestaliji, a donasali su stanovnistvu velike stete, tako da su mnogi ostali sasvim osiromaseni. Gradani su vee tada pomiSljali da se osnuje vatrogasno drustvo, ali su ncdostajala potrebna materijalna sredstva i organizaciono iskustvo. Medutim, ipak se moralo nesto uciniti, te je 1867. godine Gradski magistrat, za vrijcme nacelnikovanja Antuna Kotasa, ustrojio vatroobrambenu cetu i nabavio, za ono vrijeme, najmoderniju vatrogasnu strcaljku, koja je mogla crpjeti vodu iz bunara i bacati je na udaljenost od 20 metara. Vatrogasna ceta sastojala se od cetiri gradska pandura pod rukovodstvom brodskog kovaca Martina Pilara. Ostali gradani su se morali u slucaju pozara podvrgavati tom zapovjednistvu. Bez obzira na sve, pozari ne jenjavaju, tako 5. svibnja 1870. g. Antun i Veronika Murovic podnose policiji izvjestaj o steti u iznosu 5.400 forinti, nastaloj od pozara. Stetu od pozara istog dana prijavila je i Franciska Sojat, a ona je iznosila 6.500 forinti. Pozar se ponovo pojavio 16. svibnja 1870. g. u »Srednjoj ulici« (Starceviceva), a nekolicini gradana je unistena imovina u vrijednosti 16.657 forinti. Iste godinc, 25. X, pozar je zahvatio kucu majora Mihajla Hasa.1 Policijski ured podnosi 14. II 1872. sluibeni izvjestaj, u kojem javlja da je tesaru Franji Baumeisteru izgorjela jedna drvena zgrada. Izvjestaj je napisan njemackim jezikom, a Gradski magistrat na poledini akta odgovara policiji da je izvjestaj primio na znanje i da je po jednim dukatom nagradio Matu Moguta i Iliju Glumca, koji su se narocito istakli u gasenju pozara. Dakle, niti vatrogasna ceta nije hila u stanju sprijeciti nastajanje novih pozara, koji su nanosili gradanima sve vece stete. Rad takvog vatrogasnog drustva koje je osnovano naredbom i ciji clanovi rade »pod moras«, nije tako uspjesan i efikasan kao rad dobrovoljnog vatrogasnog drustva cije clanove pokrecu na rad ideje covjekoljublja i samopozrtvovanja. Iz izvjestaja koji je Gradski vojni magistrat (Gradska opCina) uputio Zemaljskoj vojnoj komandi u Zagrebu 1. svibnja 1872. vidljivo je da je uzasan v
29
~Red
trenjcnja« od 13. travnja 1859, spis br. IV -
1859.
21