Kipar

34.

Načelnica Blake stoji uz Garciu, ima napola otvorena usta, netremice zuri u sjenu na zidu. Sad je prvi put vidi. »Ovo nije moguće«, izjavi nakon duge tišine.

Garcia ništa ne odvrati. »Kažete mi da je neki ubojica manijak provalio u kuću losanđeleškog tužitelja, raskomadao ga, spojio odrezane dijelove njegova tijela i napravio neku ogavnu skulpturu samo zato da bi ona na zid bacala sjenu psa i ptice?« »To su kojot i gavran«, reče Hunter ulazeći u ured. Uspio je odspavati nešto više od četiri sata u komadu, što je za njega jako dobro. »Što?« Načelnica se okrene prema njemu. »O čemu to, dovraga, govoriš, Roberte? Zar je uopće važno kojoj vrsti pripadaju?« »I vama dobro jutro, načelnice.« Ona pokaže reprodukciju skulpture, zatim sjene na zidu. »Zar ovo nekome može izgledati kao dobro jutro?« »Kojot i gavran?«, upita Garcia, škiljeći u sjene.

Hunter skine jaknu i uključi kompjutor. »Kako si to otkrio?«, ustraje Garcia. »Nisam ja. Alice je.« Kao da je dobila znak, u tom trenutku vrata otvori Alice Beaumont i uđe u ured. Kosu je, kao i jučer, opet začešljala u tanak konjski rep, ali je ovaj put izgled upotpunila dizajnerskim sunčanim naočalama koje izgledaju veoma skupo.

Odjevena je u besprijekorno svijetlosivo odijelo, bijelu bluzu od tankog satena, a oko vrata ima finu ogrlicu od bijeloga zlata.

Svi se pogledi zalijepe za nju.

Ona podigne glavu, osjeća kao da je žare njihovi pogledi. »Dobro... jutro... svima. Zar sam učinila nešto krivo?« »Upravo sam im rekao da si otkrila kako sjene predstavljaju kojota i gavrana«, reče Hunter. »Možda bi im ti mogla objasniti njihovo značenje.« Alice stavi aktovku kraj svog improviziranog radnog stola i upozna Garciu i načelnicu sa svime što je sinoć otkrila. Kad završi, na trenutak u prostoriju zavlada tišina. »Ima smisla«, napokon se složi Garcia.

Načelnica prekriži ruke na prsima, još uvijek razmišlja.