a product message image
{' '} {' '}
Limited time offer
SAVE % on your upgrade

Page 1


Promises by Lisa Kleypas

prijevod s engleskoga


LISA KLEYPAS

Obećanja prijevod s engleskoga Balkanbooks


Kirsten s ljubavlju – najboljoj kumi ikada


1

Engleska, sijeŢanj, 1820. “Opet razmišljaš o Chanceu,” ņuo se Elizabethin razjareni glas. “Dopuštaš da sjeŅanje na tog nitkova uništi svaku priliku za dobru udaju! Vrijeme je da ga zaboraviš i razmisliš o svojoj buduŅnosti.” Lidian Acland okrenula se s osmijehom i pogledala u lice tako sliņno svojem. Njezina majka, Lady Elizabeth Acland, bila je još uvijek lijepa u svojoj ņetrdesetpetoj, iako je gubitak muža nekoliko godina ranije, ostavio neizbrisiv trag tuge u njenim mekim, smeìim oņima. “Vrlo pomno sam razmislila o svojoj buduŅnosti”, odgovorila je Lidian. “Namjeravam ņekati Chancea da mi se vrati, bez obzira koliko to dugo trajalo.” Elizabeth je uzdahnula. “Još od kada je prije godinu dana Chance otišao, gledam te kako sama stojiš na balovima poput ovoga i ponašaš se poput biljke, a trebala bi plesati i smijati se s drugim mladim muškarcima.” “Ne želim nijednog od njih.” Lidian se nagnula prema majci i umirujuŅe joj dotaknula ruku. “Ne razumijem tvoju tvrdoglavost,” rekla je Elizabeth nježno. “Uvijek sam mislila da te tako dobro poznajem, Lidian, ali ovo ne sliņi na tebe.” Uvijek su bile bliske, pogotovo u posljednje ņetiri godine nakon smrti Lidianinog oca Johna, koji je umro od srca. Ĉak su izgledale sliņno, obje niske i tamnokose, s tamnosmeìim oņima. Dijelile su isti temperament, praktiņan i razuman. Ali nisam baš ista kao ti, mama, razmišljala je Lidian tiho. Ĉak ni Elizabeth nije razumjela njeno romantiņno srce koje je gajilo nadu, bol i slomljene snove preostale nakon odlaska Chancea Spencera. StojeŅi jedna pored druge, dvije žene gledale su poznatu scenu pred njima: parove koji se kreŅu u živahnom svijetu kvadrile, pristojni mladi


muškarci približavaju se rumenim djevojkama, udovice i pratiteljice budnim okom ņuvaju mlade koji su im povjereni. Nekad je i Lidian sudjelovala u tom veselju, gledajuŅi zgodne razvratnike, flertujuŅi, plešuŅi valcer... voljela je plesati dok su joj suknje lelujale oko gležnjeva. A onda je srela Chancea i njeno srce je bilo zauvijek izgubljeno. On je bio jedini ņovjek kojeg je ikada željela. “Mama,” promrmljala je. “Moraš shvatiti da ja znam što je najbolje za mene.” “Ali ti si se veŅi dio svog života zakopala na selu. Kako možeš znati što je najbolje? Sada donosiš odluke koje Ņe utjecati na ostatak tvog života. Svaki mladiŅ kojeg odbiješ može biti onaj koji bi te uņinio istinski sretnom.” “Nikada ne bih mogla biti sretna udajom za ņovjeka kojeg ne volim.” “Postoje i druge stvari jednako važne kao i ljubav. Ljubaznost, privrženost, sigurnost... sve stvari koje sam imala s tvojim ocem. Strast i romansa izblijede, ali prijateljstvo donosi mnogo dobroga tijekom života.” “Sve Ņu to imati kad se Chance vrati.” “Željela bih da se vrati,” Elizabeth je mraņno odgovorila, “da mu mogu reŅi što mislim o njemu.” Smiješila se dok je govorila, tako da su drugi gosti na Torringtonovom balu mislili kako imaju ugodan razgovor. “Ostavio te godinu dana u neizvjesnosti i pored tvojih najdubljih osjeŅanja dok se on skiŅe i zabavlja po kontinentu...” “Mama, molim te... razgovarale smo o ovome veŅ sto puta.” Elizabeth je posegnula za njenom rukom i stisnula je. “Znaš da to govorim jer sam zabrinuta za tebe, draga. Mislim da istinski ne vjeruješ da Ņe se Chance vratiti. Ali si previše tvrdoglava da to priznaš, ņak i sebi. Bojiš se da Ņeš opet biti povrijeìena i odluņila si da ne vjeruješ više ni jednom muškarcu jer te je Chance Spencer izigrao. I sve je moja krivnja što si poklonila svoje srce zavodniku kao što je on.” “Tvoja krivnja?” ponovila je Lidian iznenaìeno. “Da. Otkad je John umro, postala sam ovisna o tebi. Pomažeš mi u


upravljanju imovinom i zakupcima. Dok su druge djevojke plesale i flertovale, ti si žrtvovala svoje najbolje godine sjedeŅi iza hrpe poslovnih knjiga i pokušavajuŅi iscijediti šilinge iz našeg proraņuna kako bi se sastavile kraj s krajem...” “Željela sam ti pomoŅi.” Lidian je skliznula rukom oko struka svoje majke. “Da smo ti i ja izgubile imanje, nikada si ne bih oprostila. I mislim da smo uspjele.” “Možda”, rekla je Elizabeth, djelujuŅi zabrinuto. “Nažalost, ti si naivnija od veŅine djevojaka tvojih godina, Lidian. Oprosti što to kažem, ali istina je. Imaš tako visoke ideale... bila si zaštiŅena od iskustava koja si mogla imati i koji bi te uņinili snalažljivijom. Chance je to shvatio i iskoristio te. Ne razumijem zašto inzistiraš na tome da mu budeš odana.” Nije mogla dati jednostavan odgovor na to, pa je uzdahnula i pogledala po sobi. Bal su priredili Torringtoni u ņast sedamnaestog roìendana svoje kŅerke. Proširila se glasina da Ņe biti bogata ponuda neženja koji Ņe sudjelovati, pa su uzbuìeni roditelji iz svih krajeva Berkshirea i okolnih županija doveli svoje kŅeri. Meìutim, ņasni Chance Spencer nije bio tamo, a što se tiņe Lidian, on je bio jedini ņovjek kojega Ņe ikada željeti. Zar je to bilo prije samo godinu dana, da joj se Chance udvarao tako divlje, tako nježno? Osvojio njeno srce, a onda je ostavio. Rekao je da želi steŅi životno iskustvo prije nego što se posveti odgovornosti braka, ženi i djeci, želio je otiŅi u obilazak kontinenta, a onda bi se vratio njoj. Zamolio ju je da pokuša shvatiti, a Lidian se pretvarala da shvaŅa. Molio ju je da ga ņeka, a ona se složila. Bila je previše nesigurna u sebe, previše zaslijepljena njime, da bi protestirala. Možda je njena majka bila u pravu. Lidian si nije mogla dopustiti da povjeruje da joj se Chance nikada neŅe vratiti. Problem je bio u tome da ga nije mogla zaboraviti i nastaviti sa svojim životom. Ni jedan drugi ņovjek nije imao takav grešni šarm... ni jedan nije mogao zadržati njeno zanimanje. “Pogledaj tamo, Lidian,” ņula je majņin glas. “Vidiš li visokog gospodina pored vrata?”


Lidian se fokusirala na stranca, ņovjeka u dvadesetim. Samo strastveni sportaš imao bi tako atletsku graìu i kožu od preplanulu sunca. Zlatnosmeìa kosa bila je uredno poņešljana i padala je preko njegovog ņela, iznad para svijetlih oņiju s gustim trepavicama. Vrlo zgodan zaista... ali mu je nedostajalo tamne privlaņnosti Chancea Spencera. Stajao je s rukom na struku mlade plavuše, koji ju je zaštitniņki vodio kroz mnoštvo. “Tko je on?” Lidian je pitala. “Sigurna sam da je on Lord Eric de Gray. Nisam ga vidjela godinama, ali on je toņna kopija svog oca, Edgara! A djevojka s njim mora biti njegova sestra Dorothy.” PrimjeŅujuŅi da je pogled njene kŅerke bio fiksiran na stranca, Elizabeth se zagrijala za temu. “Bila sam bliska s de Grayevima dok je tvoj otac bio živ. Od tada su nam se putovi razdvojili, ali još uvijek ih se sjeŅam s velikom ljubavlju. Njihov najstariji sin Edward umro je ne tako davno u nesreŅi na jahanju... velika šteta. Ali moj Bože, kako je Eric sazrio! Moram naŅi naņin da te predstavim.” “Mama, ne,” Lidian je ņvrsto rekla. “Ne zanima me da upoznam nikoga. Pristala sam prisustvovati balu samo zato što si inzistirala na tome.” “Ali draga...” Zatresavši glavom, Lidian je odšetala do stola s osvježenjem na drugoj strani sobe, pokušavajuŅi djelovati neupadljivo.

Lord Eric de Gray držao je ruku oko svoje sestre Dollie dok ju je vodio kroz gužvu, spretno odgovarajuŅi na pozdrave i znatiželjna pitanja. Krņili su put prema stolu s osvježenjem, kroz more nasmijanih lica. On ih je sve ignorirao, ravnodušan na poglede koje su mu dobacivali. “Moj Bože, Eric,” njegova sestra je uzviknula bez daha. “Nisam imala pojma da si tako tražen. Upravo sam ņula kako je jedna žena rekla da si ulov sezone!”


“Pitam se zašto”, rekao je ciniņno, iako su oboje znali. Obitelji su upravo vraŅeni naslovi koji su im nekad pripadali, prije nekoliko desetljeŅa. Naslovi i veliki dio imovine bili su opozvani kada je de Grayev predak bio optužen za izdaju u engleskom graìanskom ratu. Nedavno je dokazano, od strane uglednog povjesniņara, da je optuženi ņovjek bio nevin i parlament je potpuno vratio de Grayevima sve što im je oduzeto. U proteklih godinu dana prošli su preobrazbu iz siromaštva do znaņajnog bogatstva, a reakcije svih su bile iste. Želja za vjenņanjem s de Grayem, graniņila se s groznicom. Da je njegov stariji brat Edward još uvijek bio živ, Eric bi bio slobodan nastaviti s relativno normalnim životom. Ali Edward je umro prije dvije godine, pa je sada Eric bio najstariji živuŅi sin i prvi u redu za naslijediti oņev naslov. To mu ništa nije znaņilo. Dao bi sve kad bi mu to moglo vratiti brata. Sve titule i pozornost trebala su pripasti Edwardu... i on bi upravljao njima sa svojom uobiņajenom staloženom mudrosti. Umjesto toga, Erica je dopalo da preuzme položaj i utjecaj kojeg nikada nije oņekivao niti želio. Majke koje su se nekada plašile da Ņe Eric izraziti zanimanje za njihove kŅeri, sada su frenetiņno pokušavale privuŅi njegovo zanimanje za njih. Mlade dame koje su ga odbile sada su bile više nego spremne koketirati i lepršati trepavicama prema njemu i pristale bi na sve što je želio. Nekad bi bio polaskan njihovom pažnjom, ali sada je ciniņno uživao u njihovoj gorljivoj potjeri. Odluņio je da ne osuìuje niti jednu od njih. Htio je nekoga tko Ņe zanemariti de Grayevo novosteņeno bogatstvo i tko Ņe vidjeti samo njega, a želio je isto i za Dollie. Da bi zaštitio svoju sestru od lovaca na bogatstvo, Eric ju je pratio na balove, soareje i druge društvene dogaìaje. Pazio je budnim okom na nju, nudeŅi svoju zaštitu i savjete kad god ih je ona zahtijevala. “Sada možeš oženiti koju god ženu želiš,” Dollie je primijetila. “Nemam želju da se oženim”, rekao je Eric. “Ne, dugo još.” Tri mladiŅa opkolila su Dollie, izazvavši rumenilo do korijena njene svijetlo-plave kose. Gorljivo su se natjecali za njenu pažnju, donosili ņaše


punņa i tanjure sa slasticama da bi mogla uživati u njima. Eric je povukao rub svoje kravate, jer mu se ņinilo da mu se usijeca u grlo, kad je pogledom ulovio djevojku koja je išla prema stolu s osvježenjem. Zurio je u nju, jer mu je iznenada zaokupila svu pažnju. Crna kosa je bila je povuņena unazad u glatku punìu, otkrivajuŅi kožu koja se ņinila nevjerojatno ņista i glatka. Izgledala je vitko, u haljini s ogoljenim jednim ramenom koje je primamljivo svjetlucalo pod svjetlom lustera. Šteta je što joj je izraz lica bio tako beživotan – poput maske. Iako je bila prelijepa, niti jedan muškarac nije prilazio djevojci koja se ņinila tako potpuno nezainteresirana dogaìanjima oko nje. Prije je poznavao žene poput nje, prekrasne školjke bez iņega unutra. Ali ova je bio tako upeņatljiva, sa svojom porculanskom kožom i sjajnom tamnom kosom, da nije želio vjerovati da je poput ostalih. “De Gray!” zaņuo je glas svog starog prijatelja Georgea Seafortha. Georg je bio nizak ņovjek, kratko ošišane crvene kovrņave kose i s mnoštvom pjega, a pohaìao je školu s njim kad su bili djeņaci. PrateŅi put Ericovog pogleda, George je vidio tamnokosu djevojku i protresao glavom. “To je gospoìica Lidian Acland,” rekao je. “KŅerka pokojnog sir Johna Aclanda. Ne gubi vrijeme s njom, de Gray.” “Zašto ne?” “Ona žudi za nekim. Izgleda da je tako veŅ dugo vremena. Proširila se glasina, da je zaljubljena u zgubidana po imenu Chance Spencer i nije zainteresirana za bilo kojeg drugog muškarca. Osim toga, priņa se da nema miraz. Otkad je otac umro, obiteljska blagajna je presušila.” Eric nije pokazao nikakvu reakciju na njegovu izjavu, osim ironiņnog smiješka. Dvije godine prije, istu stvar su priņali o njemu. Bio je drugi sin, sa skromnim izgledima. On bi sigurno bio posljednji koji bi odbacio ženu zbog veliņine njenog miraza. Pogled mu se vratio na gospoìicu Lidian Acland i pitao se što se krije iza njenog prekrasnog, tajanstvenog lica. Kad je Lidian došla do stola s osvježenjem, postala je svjesna gužve u blizini. Vitku plavušu – Lady de Gray, ako se nije prevarila – netko je gurnuo


dok je u ruci držala punņ. TekuŅina boje jagode poprskala je njenu bijelu svilenu haljinu. Na rubu suza, djevojka je bespomoŅno gledala mrlju, dok su se trojica muškaraca polomila ispriņavajuŅi se. Lidian je odmah prošla pokraj iznenaìenih i pokunjenih muškaraca i povukla djevojku iza ugla, daleko od pogleda. Upijala je mrlju ņistom salvetom. “Samo je malo poprskano,” rekla je veselo, nasmijavši se u djevojņino izbezumljeno lice. “Ne brinite, pokrit Ņemo s neņim. Nitko neŅe primijetiti.” Djevojka je pocrvenjela od neugode. “Nagurali su me tako blizu... laktom sam udarila vrņ...” “To se dogaìa svima”, odgovori joj Lidian utješno. “Viìala sam to na desetke puta. Jednom mi je pao komad ledenog kolaņa na prednji dio haljine i ostavio mrlju pravo na mojoj... pa, možete samo zamisliti...” Skinula je ružiņastu orhideju prikvaņenu na svoj dekolte, jedini ukras koji si je bila u moguŅnosti priuštiti. Pažljivo je zataknula na struk djevojci, sakrivajuŅi tako mrlju od punņa. “Tu cvijet izgleda savršeno.” “Ali tvoja haljina je tako obiņna bez nje,” djevojka je popustila, a zatim još jaņe pocrvenjela. “Oh, nisam mislila...” “U redu je”, kaže Lidian, zagušujuŅi smijeh. “Stvarno. Usput, moje ime je Lidian. Lidian Acland.” Djevojka je pokazala prema sebi. “Dorothy de Gray. Ali moraš me zvati Dollie, kao moja obitelj i prijatelji.” UpinjuŅi se da se oporavi od velike neugodnosti, Dollie joj se nasmiješila. “Vrlo ste ljubazni.” “Ne uopŅe...” Lidian poņne, ali rijeņi joj zastanu u grlu kad je vidjela muškarca koji im je prilazio. Eric de Gray, koji se iz daljine ņinio samo zgodan, izbliza je bio veliņanstven prizor. Osim malog ožiljka na jednoj strani brade, crte njegovog lica bile su savršene. Hipnotizirao je Lidian pogledom svojih oņiju boje hladnog zeleno-sivog škotskog jezera. Šarenice su bile obrubljene crnom bojom kao ugljen, tamni rub ņinio je kontrast svijetloj, dimno-sivo zelenoj. Njegov pogled bio joj je neugodan. Pogledala ga je s velikim naporom, osjeŅajuŅi kako joj se vrelo crvenilo penje uz vrat.


Eric je zurio u opreznu mladu ženu koja je stajala pred njim. Izraz distanciranosti vratio se natrag na njeno lice... ali bilo je mrvicu prekasno. Vidio je naņin na koji se nasmiješila Dollie, bljesak neoņekivane i blistave topline. Dala je svoj jedini ukras da spasi njegovu sestru sramote – a jedva si je mogla priuštiti taj gubitak. Bez orhideje, nije se mogla zaobiŅi ņinjenica da je njena haljina izraìena od jeftinog materijala i lagano požutjela od starosti. Zaintrigirala ga je kao nijedna žena veŅ dugo vremena. Htio je da se opet nasmiješi... htio ju je uhvatiti i izvuŅi iglu iz njene tamne kose. Dollie ih je upoznala uvježbanom lakoŅom i Eric se naklonio pristojno. “Ĉini se da ste došli spašavati moju sestru, gospoìice Acland.” Krenula se odmicati i bilo je jasno da nije imala želju razgovarati s njim. “Nije mi bio problem, gospodine. Ako Ņete me ispriņati...” Mahnuo je prema pretrpanom podiju. “Je li ovaj ples zauzet, gospoìice Acland?” Oklijevala je i napravila predstavu prtljajuŅi sa svojom plesnom karticom, razdvajajuŅi tanke srebrne korice i prouņavajuŅi prozirne stranice boje bjelokosti. Sve su bile prazne. “Zapravo ne, ali ja ne...” “Molim vas, uņinite mi ņast.” Pružio je ruku, gestom previše upornom da ga odbije. Nasmijavši se s oduševljenjem, Dollie je uzela uprljanu salvetu iz Lidianinih ruku. “Hajde,” pozvala je. “Uživat Ņete u valceru s mojim bratom – on je vrtan plesaņ.” Namignula je prema de Grayu. “Idem razgovarati s udovicama u kutu.” Suoņena s njihovim nježnim navaljivanjem, Lidian nije mogla naŅi pristojan naņin da odbije. Nevoljko je primila prstima u rukavicama de Grayevu snažnu, ņvrstu ruku, a on ju je poveo u vrtlog plesnih parova. Bilo je autoriteta u njegovim rukama, jednu od njih položio je na njena vitka leìa, a druga se sklopila lagano oko njenih prstiju. Uvukao ju je u valcer tako brzo i glatko da se osjeŅala kao da joj prsti jedva dodiruju pod. De Grayev glas je bio dubok, miran i ugodno promukao. “Nema


potrebe za plašljivošŅu.” Shvativši da je kruta kao daska, Lidian je prisilila svoje mišiŅe da se opuste. Dok su plesali, mnogi ljudi iz gomile pomno su ih promatrali. Žene su otvarale svoje svilene lepeze i šaputale nešto iza njih. Svjesna pažnje koju su izazvali, Lidian se namrštila od nelagode. “Zar ne volite plesati, gospoìice Acland?” pitao je De Gray. “Bolje bi bilo da ste zamolili za ples nekog drugog”, rekla je otvoreno. Buljio je u nju. “Zašto?” “Jer sam obeŅana nekome.” “Vi ste zaruņeni?” “Ne formalno. Ali dala sam mu svoje srce.” Pogledala je u njegove oņi i dodala ozbiljno. “On je moja jedina istinska ljubav.” Umjesto da djeluje zbunjeno, de Gray se izgleda, zabavljao. “Gdje je ta vaša istinska ljubav, gospoìice Acland?” “Trenutno putuje po kontinentu. Ali uskoro dolazi po mene.” “Naravno,” rekao je pokroviteljskim tonom. “U meìuvremenu...” “U meìuvremenu Ņu ga ņekati.” “Koliko dugo?” “Zauvijek, ako je potrebno.” “On mora biti pravi ņovjek kad je zaslužio takvu odanost.” “Da, on...” Lidian je zaboravila što je željela reŅi, dok je zurila u njegove zelene oņi. Imao je neobiņan utjecaj na nju i osjeŅala se malo izbaņena iz ravnoteže. Nikada nije pomislila da ju može uzbuditi netko tako razliņit od Chancea. De Gray nije imao Chanceov nestašan djeņaņki šarm, niti njegov talent za vragolije. Umjesto toga bio je samouvjeren i zastrašujuŅi. Pokušala je zamisliti kako bi izgledao de Gray kad bi bio zaljubljen. Vjerojatno neodoljivo. Imao bi moŅ da pošalje ženu u pakao, ako tako odluņi. Jeza joj je prošla niz kralježnicu pri pomisli na to. Hvala nebesima što nije imao takvu moŅ nad njom!


“Priņajte mi o njemu”, rekao je de Gray. Lidian je naborala ņelo, dok je pokušavala pronaŅi prave rijeņi kojima bi opisala Chancea. “On je zgodan... pun života... neuhvatljiv. Ne voli dugo ostati na jednom mjestu. Žudi za uzbuìenjem i avanturom i osvaja svakoga time.” Eric je bio fasciniran naņinom na koji se njezina stidljivost izgubila na jedan kratak trenutak, dopuštajuŅi mu da pogleda romantiņnu dušu ispod. Bila neiskusna s muškarcima i bilo je jasno, da Ņe je ta pogrešna odanost prema zabludjelom ljubavniku koštati. “Kad ste zadnji put bili s njim?” pitao je. Kada je izbjegla pogled i odbila da odgovoriti, ustrajao je na tome. “Godinu dana? Više?” “Jednu godinu”, rekla je oštro. “Da li vam on piše?” Odbila je pokazati bilo kakav znak iznerviranosti. Lice joj je postalo zatvoreno i bezizražajno kao i prije. “Ne želim razgovarati o njemu.” “Naravno, gìice Acland.” Iako je njegov ton bio pristojan, Lidian je vrlo dobro znala što je pomislio – da je ona budala, a Chance nikada neŅe doŅi po nju. Ĉekala je nestrpljivo da se valcer završi. Arogantnog li ņovjeka! On nije znao ništa o Chanceu. Nije razumio magiju koja je povezivala nju i Chancea. Ono što su dijelili bilo je daleko od obiņnog: slatki, vrtoglavi poljupci, naņin na koji ju je Chance zadirkivao, naņin na koji se smijala kad je Chance bio u blizini – kao da nikada neŅe prestati. Chance je uņinilo da su njihovi izlasci izgledali kao sa stranica romantiņnih romana koje je ona je tako strastveno ņitala ili iz pjesama o strastvenoj ņežnji i ljubavi. Nije željela ništa manje od toga. Glazba je završila i Lord de Gray otpratio je Lidian do mjesta gdje je njena majka ņekala. Elizabeth je bila mirna dok je razmjenjivala nekoliko rijeņi s de Grayem, ali ispod površine Lidian je mogla vidjeti da je majka bila preplavljena uzbuìenjem. “Milorde,” Elizabeth je rekla sa osmijehom, “sigurna sam da me se ne


sjeŅate. Zadnji put kad sam vas vidjela, još uvijek ste bili mali djeņak.” “SjeŅam se malo, Lady Acland,” de Gray, je rekao. “Nekada ste nas posjeŅivali i slikali vodenim bojama sa mojom majkom.” “Da, upravo tako! Molim vas, recite vojvotkinji da je se rado sjetim.” “Nadam se da Ņete uskoro opet biti u našem salonu, Lady Acland. Prenijet Ņu vaše dobre želje mojoj majci.” Nagnuo se preko Elizabethine ruke i poljubio je s poštovanjem, a onda se okrenuo Lidian. Vidjela je zadirkujuŅi sjaj u njegovim zelenkastim oņima. “Hvala na plesu, gospoìice Acland.” Lidian mu je poklonila savršen kniks, još uvijek osjeŅajuŅi žarenje zbog njegovih radoznalih pitanja i ljubaznog stava. Okrenula je leìa de Grayu nakon što ih je ostavio i uzdahnula od olakšanja što je epizoda završena. Na svoju nesreŅu, vidjela je da su se oņi njene majke ispunile željnim sjajem ženidbene posrednice. “Šarmantan je koliko i zgodan,” rekla je Elizabeth. “A kad ste plesali, izgledali ste predivno zajedno.” “Ništa neŅe izaŅi iz ovoga, mama”, rekla je Lidian glatko. “Opkoljen je neudanim ženama. I rekla sam mu da me brak ne zanima.” “Što si mu rekla?” Elizabeth je od uzbuìenja poņela brže disati. “Lidian, reci da me samo zadirkuješ...” “To je istina. Natjerala sam ga da shvati da ņekam drugog ņovjeka.” “Oh.” Elizabethino ņelo se namrštilo od razoņaranja. “Sve što mogu reŅi je – nadam se da si svjesna što radiš, Lidian. Odbaciti ņovjeka poput de Graya, dok polažeš nade u tog nitkova Chancea Spencera...” Protresla je glavom i stisnula ņeljust. “Htjela sam ti reŅi o odluci koju sam nedavno donijela.” Lidian je pogledala majku opreznim pogledom, ņekajuŅi da nastavi. “Neki dan sam vidjela oglas za malu kuŅu koja bi se mogla iznajmiti za sezonu – na dobroj je lokaciji, malo južno od St. Jamesa. To Ņe nam lijepo odgovarati.” “Nema apsolutno nikakve potrebe da iznajmimo kuŅu u Londonu”,


rekla je Lidian zbunjeno. “Jedva si možemo priuštiti krov nad glavom. Mama, ne možeš sugerirati da trošimo novac boraveŅi u Londonu kako bi pronašli muža za mene!” “To nije gubitak”, Elizabeth se suprotstavila tvrdoglavo. “To je investicija u tvoju buduŅnost. Samo misliš da voliš Chancea jer nikad nisi bila s drugim muškarcima. Nakon nekoliko izlazaka u gradu, vidjet Ņeš koliko mnogo život ima za ponuditi.” “Mama, ovo je najsmješnija ideja koju si ikada imala.” “Ja sam odluņila.” “Bit Ņemo uništeni!” “Možda. Ali barem Ņeš imati pristojnu šansu pronaŅi muža. I da je John živ, znam da bi se potpuno složio sa mnom.” Krenula je prema praznoj stolici, dok je Lidian mrko gledala za njom.


2

Lidian je sjedila u maloj knjižnici u Acland Hallu, u stolici koju je nekada koristio njezin otac. Pomno je zbrajala sve najnovije unose u svojim knjigama raņuna. U meìuvremenu Elizabeth je nadgledala njihovo malo osoblje – dvije služavke i kuhara – koji su obavljali svoje dnevne zadatke ņišŅenja i popravljanja. BuduŅi da si nisu mogle priuštiti više pomoŅi, Elizabeth je uvijek bila zauzeta zadacima koje su druge žene njenog položaja rijetko imale potrebu raditi. John Acland je ostavio svoju obitelj sa sitnim nasljeìem i godišnjim prihodom od imanja koji je jedva pokrivao njihove male troškove. Lidian je bila marljiva u svojoj ulozi upraviteljice nekretnina, brinula se za potrebe stanara, kao i one obitelji Acland i njihovih slugu. Bila je to zamorna odgovornost, uvijek puna odricanja i štednje i ņinilo se da se nikada neŅe izvuŅi iz duga. KuŅa je poņela odražavati teške okolnosti u kojima su živjele, ali još nije izgubila šarm. Acland Hall i sav njegov namještaj su bili stari i istrošeni, ali održavani s ljubavlju. Drveni parketi bili su blistavo polirani, a izblijedjeli tepisi i tapecirani namještaj bili su besprijekorni. Kad bi samo mogla jednog dana vratiti kuŅi njenu nekadašnju ljepotu! Lidian se osjeŅala krivom što se nije udala za nekoga tko bi to mogao uņiniti. Njena majka je zaslužila jednostavan i udoban život. Lidian je znala da je sebiņna što misli na svoje želje, umjesto da napravi ono što je najbolje za njenu obitelj i ljude koji ovise o njoj. Ali nije si mogla pomoŅi, voljela je Chancea i sanjala o životu s njim. I nije mogla podnijeti ideju hladnog, praktiņnog, dogovorenog braka. Dok je zurila u dugi popis brojeva, koje je ispisala svojim urednim rukopisom, Lidian je zaņula prigušeno kucanje na ulaznim vratima. Jedna od služavki je odgovorila i ubrzo je do nje stigao Elizabethin usklik užitka.


Lidian je radoznalo spustila olovku i napustila knjižnicu. Otišla je u predsoblje i zastala od iznenaìenja. Njena majka i sobarica borile su se da podignu ogromni cvjetni aranžman na stol od mahagonija u sredini hodnika. “Kako lijepo”, rekla je Lidian, oņiju raširenih od iznenaìenja. Elizabeth je požurila dati joj malu karticu koju je imala u ruci. “To je upravo isporuņeno za tebe. Evo, moraš ovo proņitati odmah!” Nasmijavši se majņinom entuzijazmu, Lidian je otvorila karticu. Zahvaljujem na Vašem ljubaznom daru Dollie. – Lord de Gray Aranžman je napravljen od roza orhideja, toņno kao ona koju je sinoŅ priņvrstila za Dollienu haljinu. Lidian je šokirano zurila u raskošno, skupo cvijeŅe. Nikada nitko nije napravio za nju tako veliku gestu. Polako je dala karticu Elizabeti i posegla za jednim od cvjetova, izvlaņeŅi ga iz aranžmana i milujuŅi njegove delikatno zaobljene latice. “Namjerava nas uskoro posjetiti,” rekla je Elizabeth trijumfalno. “Kladila bih se životom u to.” Lidian nije znala što da misli. “Pretpostavljam da ne bih imala što prigovoriti tome, iako ne vidim zašto...” “Lord de Gray je zainteresiran za tebe, Lidian!” U tren oka Elizabethine su se misli okrenule praktiņnim problemima. “Moramo razmjestiti namještaj u salonu i zamijeniti tu pohabanu goblensku stolicu s jednom dobrom odozgo – oh, a kuhar mora imati neke torte i kekse pripremljene kada stigne...” Požurila je u kuhinju dok je Lidian smetena zurila u cvijeŅe. Suprotno Elizabethinim uzbuìenim oņekivanjima, Lord de Gray nije navratio. Iako je Lidian laknulo zbog vlastitog dobra, postajala je sve više i više ojaìena gospodinom de Grayem kad je vidjela kako nade njene majke splašnjavaju. Nažalost, ņinilo se da je Elisabeth ta epizoda uņinila još


odluņnijom zakupiti kuŅu u Londonu za ostatak sezone. Za sad ju je Lidian uspjela odvratiti, ali je bila svjesna da njena majka još nije izgubila nadu. Elizabeth je marljivo slagala pregršt pozivnica koje su primile za dogaìaje sljedeŅeg mjeseca i inzistirala da je Lidian prati na privatni bal kod prijatelja u Londonu. “Nikada ne propuštamo Willoughbyev godišnji ples”, istaknula je Elizabeth, “a ove godine je posebno važno da prisustvujemo.” “Zašto ove godine?” Lidian je upitala suho. “Zato što mi je Lady Willoughby spomenula da je pozvala nekoliko istaknute neoženjene gospode, ukljuņujuŅi i lorda de Graya.” “Ne zanima me Lord de Gray, niti bilo koji drugi ņovjek, osim...” “Ne spominji njegovo ime,” Elizabeth je molila, pljesnuvši rukama preko ušiju. “ObeŅaj da Ņeš prisustvovati, Lidian. Za moje dobro. Molim te.”

Willoughbyeva kuŅa u Londonu bila je elegantno namještena u francuskom stilu, s delikatnim stolicama i stolovima smještenim uz zidove bogato prekrivene slikama i obložene svilom. Podij je bio ispoliran i sjajio se poput briljanta, a zrak raskošno mirisao na pņelinji vosak i cvijeŅe. GledajuŅi tu luksuznu scenu, Lidian je bilo drago što je odjenula svoju jedinu novu haljinu za sezonu, od fine bijele svile prekrivene prozirnom mrežastom tkaninom boje mente. Korzet je bio izrezan po najnovijoj modi, sa strukom postavljenim najmanje pet centimetara niže od prošlogodišnjeg stila. Haljina je naglašavala zaobljenost njezinih grudi i padala preko kukova u blagim naborima. Svoju tamnu kosu nakovrņala je vruŅim kliještima i skupila je u krunu na vrhu glave. Dodatnim ukosnicama umetnutim u frizuru, pokušala je osigurati da masa svilenkastih, crnih kovrņa, previše glatkih i mekanih, ostane tako složena duže vrijeme. Poslušno je razmijenila pozdrave sa Willoughbyjevima i pratila svoju majku do sobe za osvježenje. Priņale su s prijateljima i pojele delicije iz malih


porculanskih tanjura, dok glazba iz susjedne dvorane nije doprla do njih. Opojna melodija mamila ju je. Lidian je došla do praga i zavirila u plesnu dvoranu. Parovi su se vrtjeli u ritmu glazbe, smiješili jedni drugima i klizili u gracioznim lukovima preko dvorane. Sjetila se kad je prvi put plesala s Chanceom, na balu baš poput ovog. Uzeo ju je u naruņje, a da se nisu ni propisno upoznali, ignorirajuŅi njen iznenaìeni smijeh. “T-t-tko si ti?” mrmljala je nerazgovijetno, automatski slijedeŅi njegovo vodstvo. Bio je opak, mraņan, poletan, za razliku od drugih ljubaznih mladiŅa koji su joj prilazili te veņeri. “Moje ime nije važno”, odgovorio je, smiješi se dolje na nju. “A niti tvoje.” “Oprostite molim?” Bila je zadivljena njegovom drskošŅu. “Jedino je važno da smo stvoreni jedno za drugo.” “Ti me ni ne poznaješ!” uzviknula je. “Znam da si najljepša djevojka koju sam ikada vidio. Ostalo mi možeš reŅi kasnije.” Chance je ušao u njezin život i ukrao joj srce svojim zavodljivim šarmom kakav se teško mogao vidjeti kod drugih. Uņinio je da se osjeŅa lijepom, poželjnom, posebnom. Lidian je sjetno gledala plesaņe, a misli su se vraŅale u prošlost. “Vrati mi se, Chance,” šapnula je. “Vrati se...” “Gospoìice Acland.” Tihi glas trgnuo ju je iz misli. Podigla je pogled i vidjela Lorda Erica de Graya kako stoji pred njom. Bio je zgodan kao što je pamtila, s orlovskim licem i pogledom koji je, kako joj se ņinilo, mogao ņitati svaku njenu misao. Tamno-plava kosa bila mu je odmaknuta s lica, a jedan uvojak prijetio je da Ņe pasti preko ņela. Izgledao je upadljivo elegantno u tamno plavom kaputu, s uštirkanom bijelom kravatom i u bež hlaņama. Ĉak i tako miran i opušten, imao je u sebi neku silu i energiju koja ju je natjerale da uzmakne. “Još uvijek patite za svojim odsutnim ljubavnikom?”, pitao je. “Ne patim”, rekla je dostojanstveno. “Ĉekam.”


“Možete li biti tako sigurni da nije s nekom drugom, gospoìice Acland? Možda drži neku drugu ženu u naruņju ovog trenutka.” Odgovorila je na njegov podsmijeh hladnim pogledom. “Poņinjem nalaziti ovaj razgovor uvredljivim, Lorde de Gray.” Zastala je i dodala nevoljko, “ali hvala vam za cvijeŅe.” Nasmijao se i pružio ruku prema njoj. “Molim vas za ples, gospoìice Acland.” “Ne mogu. Žao mi je.” Pogledala je iznad njega, stišŅuŅi malu srebrnu plesnu karticu u svojoj ruci. Umjesto da se prepire samo je slegnuo ramenima. “Vrlo dobro. Pozdrav vama i vašoj majci.” “Hvala vam,” promrmljala je gledajuŅi ga kako odlazi. Na trenutak je zažalila, znajuŅi da jedan ples ne bi znaņio baš ništa. Možda bi ņak i uživala. Ali nije htjela poticati de Graya ili davati majci lažnu nadu. “Lidian?” Majka se pojavila pokraj nje. “Vidjela sam da razgovaraš s Lordom de Grayem! Što je rekao?” “Ništa, mama. Samo je želio prenijeti svoje pozdrave.” Ĉuo se žamor uzbuìenih žena po dvorani, kad je de Gray prišao skupini mladih djevojaka i njihovih pratilja. Njegova sestra Dollie bila je tamo, primila ga za ruku, uvlaņeŅi ga u razgovor s nekim svojim društvom. Nakon nekoliko minuta, on je poveo atraktivnu plavušu na sredinu dvorane, naklonio se savršenim naklonom i primio je u naruņje za valcer. De Gray je bio izuzetno dobar plesaņ, poklanjajuŅi svojoj partnerici svu pažnju. Lidian je otkinula pogled s prizora i borila se sa sumnjivim i nerazumnim treptajem ljubomore. Iz nekog razloga je odjednom postala ljuta na Chancea i lorda de Graya i sve ljude opŅenito. Nije htjela gledati sve te zainteresirane djevojke koje su željele upecati glavnu braņnu nagradu – radije bi bila negdje gdje je mirno i privatno, daleko od glazbe i ogovaranja. Ĉekala je da joj se majka usredotoņi na raspravu sa starim prijateljima, a onda je napustila sobu. Poznavala je dom Willoughbyevih veŅ mnogo


godina i imala je ideju kuda treba otiŅi. Iskrala se iz balske dvorane, prošla kroz sobu za kartanje gdje su se okupili stariji ljudi, lovaņku soba u kojoj su muškarci pušili i krenula je prema nizu soba na drugoj strani kuŅe. Pronašla je slobodan salon, ušla i zatvorila vrata s olakšanjem. Soba je bila tiha i zatamnjena, osim goruŅe cjepanice na rešetki u kaminu. Skinula je svoje duge bijele rukavice i bacila ih nemarno na pod, a zatim ispružila gole ruke prema vatri. Imat Ņe malo mira bar nekoliko trenutaka. Vrata su se otvorila tako tiho, da ih nije ni ņula. Iznenadio ju je zvuk muškog glasa i osvrnula se raširenih oņiju. “Nije prikladno da budete ovdje sami, gospoìice Acland.” Lord de Gray je ušao u sobu i zatvorio vrata. Crvena i zlatna svjetlost vatre išarala je mu je lice dok joj je prilazio, ņineŅi sjene i oštre crte na njemu još izražajnijima. Pogledom je obuhvatio njenu figuru, odjevenu u bijelu svilu s prozirnim slojem blijedo-zelene mreže preko nje. PokušavajuŅi se oporaviti od iznenaìenja, Lidian odgovori s natruhom sarkazma. “Nije prikladno ni to da budete ovdje sa mnom, gospodine. Cijenila bih da odete. Nemam želju za vašim društvom.” “Postoje samo dva moguŅa razloga za to. Jedan je, da me držite neprivlaņnim – a ja ne vjerujem da je tako.” Lidian je bila i zabavljena i uvrijeìena. “Imate priliņno visoko mišljenje o sebi, zar ne?” “Drugi je što mislite da ste zaljubljeni u drugog muškarca.” “Ali ja jesam zaljubljena u drugog muškarca.” “I nitko vas ne bi mogao natjerati da ga zaboravite?” “Ni na minutu.” “Nema sumnje da je on jedini muškarac kojeg ste ikad poljubili.” “Poljubila sam desetke muškaraca,” lagala je hladnokrvno. Iznenadni smijeh zasjao mu je u oņima. “Volio bih da sam bio jedan od njih.”


Omotala je ruke oko sebe i namrštila se na njega. “Molim vas da odete, gospodine.” De Gray je posegnuo da ispravi mali nabor mrežaste zelene tkanine na njenom korzetu. Dodir je bio lagan, ali intiman, natjeravši joj srce da nekontrolirano ubrza. “Nadam se da me se ne bojite.” “Sigurno ne,” uspjela je reŅi, žudeŅi se odmaknuti od njega, ali odluņila je ostati na mjestu. “Ljuta sam na vas.” Razigrani smiješak i dalje je blistao u njegovim oņima. “Bit Ņete još ljuŅi za trenutak.” “Zašto...” Ostala je zapanjena kad ju je nenadano zgrabio u ņvrsti zagrljaj, ruku zarobljenih izmeìu njihovih tijela. Udahnula je oštro, poželjela viknuti, ali njegova usta su veŅ bila na njenima gnjeņeŅi ih u vrelom uzbuìenju. Uvijala se i borila, ali držao ju je tako da mu nije mogla izmaknuti. Glava joj je bila nagnuta unazad, a svileni uvojci izvukli su se iz njene uvijene kose i padali preko lica. Ukosnica-dvije pale su na tepih na podu. De Gray je zastao, olabavio pritisak svojih ruku i vratio pramen natrag iza uha. Lidian ga je gledala u šoku. “Pusti me”, šapnula je. Lice mu je naglo postalo oporo, a zlatne trepavice prikrile su njegove zelene oņi. Ruka mu je skliznula iza njenog vrata i ņvrsto je privlaņila kad su mu se usta vratila na njena. Val poricanja proletio je kroz nju – ne, ona je pripadala Chanceu, ne bi smjela osjeŅati ništa prema bilo kome drugome – ali sve misli isparile su joj u trenutku kad je postala njegov dobrovoljni zatoņenik i kad je zaposjeo njena usta nježnim, proždiruŅim poljupcima. Jedva je mogla stajati sama kad je konaņno podigao glavu. Chance je bio posljednji ņovjek koji ju je poljubio, a sada je ovaj stranac izbrisao to slatko sjeŅanje. Zurila je u njega brzo dišuŅi, a noge su joj drhtale. Iako je oņekivala da Ņe vidjeti drski trijumf, na njegovom licu nije bilo niņega osim bljeska konfuzije koja se ņinila kao odraz njene vlastite. “Gospoìice Acland...” Osjetila je kako joj se dlan prilijepio na njegov obraz kad ga je udarila.


Da je imala snage, ošamarila bi ga jaņe. Udarac joj je izazvao bol u ruci. Okrenula se pokušavajuŅi pobjeŅi, ali de Gray je posegnuo za njom i uhvatio joj zglob. Polako je podigao njenu ukoņenu ruku svom licu i pritisnuo usta na njen crveni dlan. Usne su mu bile vrele na njenoj koži. Zapanjena gestom, Lidian je stajala tamo s rukom u njegovom ņvrstom stisku. To je sada tajna koja ih veže, ovaj poljubac... sjeŅanje koje se mora odgurati daleko i ignorirati. Ostatak svog života poricat Ņe osjeŅaje koje je pobudio u njoj. Izdala je Chancea reagirajuŅi ovako na stranca. Bila je zabezeknuta i posramljena svojim ponašanjem. Promatrao ju je svojim bistrim oņima i tiho progovorio. “Zaboravit Ņete ga, gospoìice Acland. Siguran sam u to.” Oslobodila se i posrnula malo u žurbi da napusti sobu. Brzo je prtljala tražeŅi kvaku, a zatim uspjela otvoriti vrata i pobjeŅi.

Nekoliko dana kasnije, sjeŅanje na poljubac kojeg je primila na Willoughbyevom balu još uvijek je muņilo Lidian. Nije mogla prestati misliti na Lorda de Graya, njegova usta na njezinima, naņin na koji je stiskao njeno tijelo. Sanjala je da je ljubi ponovo i ponovo, dok se borila protiv njega osjeŅajuŅi istovremeno zadovoljstvo i stid. Ĉak i gore, njeni snovi o Chanceu su izblijedjeli da se nije mogla sjetiti ni kako izgleda. Sliku Chanceovih tamnih oņiju zamijenila je ona sivo-zelenih, a njegove šarmantne dosjetke istisnulo je sjeŅanje na de Graya i na to kako joj je poljubio ruku nakon što ga je ošamarila. Naravno, nije rekla majci što se dogodilo, bila je previše posramljena. Ispravne mlade žene se nisu tako ponašale, nisu dopuštale muškarcu kojeg su jedva poznavale toliko slobode. Osim toga, to bi samo podgrijalo Elizabethinu odluņnost da pronaìe partiju za nju. Elizabeth je bila zauzeta radeŅi planove za njih, o stanovanju u Londonu do kraja sezone, usprkos prigovorima svoje kŅerke.


Chance, dugo si bio odsutan, Lidian je mislila jadno, spuštajuŅi glavu na pretrpanu površinu stola. Zašto si me tražio da Ţekam, a onda nestao? Moraš doši po mene uskoro. Nije znala može li biti dovoljno jaka pred inzistiranjem svoje majke i vlastitom slabošŅu. Bila je usamljena i previše ranjiva pred iskušenjima. “Lidian!” Elizabeth je upala u knjižnicu, crvenog lica i ubrzano dišuŅi. Podigla je pismo u svojoj šaci i zamahnula njime grņevitim pokretom. “NeŅeš vjerovati... Proņitaj sama...” “Što je to?” Lidian pitala zabrinuto, žureŅi prema njoj. “Loše vijesti?” “Ne, ne, sasvim suprotno!” mahnito od uzbuìenja, Elizabeth je ugurala pismo u njene ruke. Lidian je uzela papir i rasklopila ga, ņitajuŅi brzo. Nakon prvog odlomka, zastala je i pogledala svoju majku smeteno. “To je od grofice de Gray.” “Da, to je odgovor na pismo koje sam poslala prošli tjedan. Hajde, proņitaj!” Najdraža Lizzie, htjela bih vas poštedjeti nevolje iznajmljivanja kuše u Londonu. To je posve nepotrebno kada ima toliko dodatnih soba u kuši de Gray. Nadam se da šete mi ti i tvoja kšerka uŢiniti veliku uslugu i doši da ostanete sa mojom porodicom. Tim više što sam uvjerena da še Dollie uvelike uživati u Lidianinom društvu, a nadajmo se i ona u njenom! Domašinstvo se sastoji od Edgara i mene, Dollie i Edgarovog brata Garretta, koji živi s nama posljednje dvije godine, otkad mu je žena umrla. Vjerujem da bi i njemu i ostalima koristilo da imamo dva nova lica i oživimo našu situaciju. Priznajem, imam i svoje sebiŢne razloge. Željela bih ljubav i utjehu voljene prijateljice s kojom bi se mogla prisješati ranijih, sretnijih dana, kada su tvoj


dragi muž i moj voljeni sin Edward još uvijek bili živi. Oni su još uvijek mladi i vitalni u našim uspomenama, zar ne? Molim te reci da šete doši Lizzie... Lidian je prestala ņitati i odložila pismo. Ogovorila je ņvrstim glasom. “Ne mogu, mama. Ti moraš uņiniti ono što misliš da je najbolje, ali ja neŅu iŅi.” “Da, hoŅeš”, rekla je Elizabeth neumoljivo. “NeŅeš se pokopati ovdje, kada postoji prilika da ideš na sve najbolje balove i zabave u sezoni i susretneš sve prihvatljive muškarce u Londonu...” “A koji je bolji naņin za upoznavanje lorda de Graya nego ostati sa njegovim roditeljima i sestrom?” Lidian je rekla sarkastiņno. “Ne zanima me, mama!” “Onda izaberi nekog drugog, uzmi Chancea Spencera ako se ikada vrati. Ali u meìuvremenu, ti Ņeš me pratiti do de Grayeve kuŅe i provesti ostatak sezone tamo.” “Tko Ņe se pobrinuti za poslove s nekretninama dok nas nema?” “Možeš to uņiniti i iz Londona. NaŅi Ņemo naņin.” “Mama, ovo je nepraktiņno, nezgodno...” “Jednom želim da budeš mlada i neodgovorna”, rekla je Elizabeth odluņno. “Ukradeno ti je toliko dragocjenih godina! SlijedeŅih nekoliko mjeseci želim da imaš ono što si trebala imati, samo da tvoj otac nije...” “Molim te ne govori o tati”, rekla je Lidian, a njena tvrdoglavost je blijedjela. Malodušno je sjedila u stolici pokraj stola i gledala u gomilu posla na njemu. “Nemojmo raspravljati o tome, mama. HoŅeš li prihvatiti da ne želim nikoga ako ne mogu imati Chancea?” “Prihvatiti da moja jedina kŅerka neŅe imati muža, ni djecu, ni dom, sve zbog nitkova koji joj je dao lažna obeŅanja? Nikad!” Došla je do Lidian i stala ispred nje, gledajuŅi je s ljubavlju i ciljem. “Poìi sa mnom na de Grayevo imanje. Nikad više ništa neŅu tražiti od tebe, draga. Uņini to za


moje dobro i ublaži mi zabrinutost zbog tebe. Molim te, nemoj me odbiti, Lidian.”

KuŅa de Gray bila je smještena u Upper Grosvenor ulici, koju je od Hyde Parka dijelio red debelih platana. Klasiņno dizajnirana kuŅa imala je proņelje s visokim dorskim stupovima i redovima paladijskih prozora koji su svaku sobu uņinili prozraņnom i svijetlom. Unutra, u predvorju, nalazilo se dvostruko stepenište koje je vodilo na drugi i treŅi kat. Bijele i ledeno-plave zidove ukrašavale su štukature, zavjese boje starog zlata i skupocjene slike u raskošnim okvirima. Prije nego što je Lidian u potpunosti mogla upiti raskoš toga mjesta, grofica de Gray došla im je poželjeti dobrodošlicu. Zagrlila je Elizabeth, dok ih je Lidian sramežljivo promatrala. Julia, kako ju je zvala Elizabeth, bila je vitka, lijepa žena s istom srebrno-plavom kosom kao Dollie. “Moj Bože, Lizzie,” rekla je. “Nisi se promijenila ni malo u posljednjih deset godina!” “Oh, ali jesam,” Elizabeth je odgovorila ironiņno, odmjerivši svoju putenu figuru. “Ali ti, draga Julia... ti si kao i uvijek. Kako Ņu ti ikada oprostiti?” Julia se nasmijala i okrenula prema Lidian. “Lizzie, kakva je ljepotica tvoja kŅerka! Liņi na tebe, ali mogu u njoj vidjeti i malo Johnovog.” Zakoraknula je naprijed i zagrlila Lidian, obavivši je oblakom svile i delikatnog parfema. “Tako mi je drago što si došla i što Ņeš biti s nama, draga moja,” mrmljala je. “Oboje moje djece oduševljeno je tobom.” Lidian je pocrvenjela, ne znajuŅi kako odgovoriti. “Lidian!” Dollie se odjednom pojavila s gomilom zlatnih kovrņa, a nježno lice sjalo je od uzbuìenja. “Napokon si ovdje! Doìi, provest Ņu te po kuŅi dok ti sobarice raspakiraju stvari.” Upravo tada pojavio se neki visoki ņovjek s tamnom kosom, koji je izgledao kao da je u srednjim ņetrdesetima. Silazio je s prvog kata i zastao na


sredini velikog stubišta kad ih je ugledao. Sljepooņnice su mu bile lagano posrebrene, a lice namršteno. Bio bi zgodan ņovjek, da nije imao te bore oko usta koja su odavale oštar cinizam i razoņaranje životom. “Tko ste, dovraga, vi?” mumljao je nerazgovjetno kad je vidio pridošlice. CrveneŅi od sramote, Julia se ubacila u neugodnom trenutku. “Garrett”, rekla je olako. “Ovo su gosti koje sam vam spomenula prije – moja draga prijateljica Lady Acland i njezina kŅerka Lidian.” Prešao je bez puno zanimanja preko njih pogledom, zadržavši se na trenutak na Elizabeth. Onda je progunìao i nastavio svojim putem. Julia se blago lecnula. “Morate oprostiti mom šogoru Garrettu,” spomenula je kad ih više nije mogao ņuti. “Obiņno je civiliziraniji od ovoga.” “Nadam se da je,” rekla je Elizabeth oštro, tresuŅi glavom s neodobravanjem. Dollie se zakikotala i povela Lidian gore, a Julia je odvela Elizabeth u salon. “Moram se ispriņati za Garretta,” Julia se povjerila, kad su sjedale na francuske stolice s blago zakrivljenim nogama. “Bio je uvijek šarmantan i ugodan dok njegova žena Audrey nije umrla od neoņekivane groznice prije dvije godine. Oņajniņki ju je volio. Gubitak je bio razoran udarac. Nakon pogreba, Edgar i ja smo ga pozvali da ostane s nama koliko god želi. Ĉini se da ga tješi to što je sa svojom obitelji, ali on je jako povuņen muškarac. VeŅinu vremena jedva znamo da je ovdje.” Slegne graciozno ramenima, iskrivivši usta od tuge. “Sumnjam da Ņe se Garrett ponovno oženiti. Otkad je Audrey preminula, ne zanimaju ga žene.” “Ima li djece?” Julia je odmahnula glavom. “Bojim se da nikad nisu bili blagoslovljeni djecom. Ali Garrett nikad nije brinuo zbog toga sve dok je imao Audrey. Sada nema nikoga.” Elizabeth je osjetila malo više suosjeŅanja prema ņovjeku, usprkos njegovoj neuņtivosti. “Teško je ostarjeti bez životnog pratitelja,” primijetila je. “Ja barem imam utjehu u svojoj kŅerki.”


“HoŅeš li se ikada ponovo udati, Lizzie?” “Nebesa, ne!” Elizabeth se nasmijala na ideju. “John je bio poseban i nezamjenjiv. Kad bi samo mogla vidjeti Lidian sretno udatu, bila bih zadovoljna provesti ostatak svog života sa unucima oko sebe.” “Ali ti još uvijek izgledaš mladenaņki i privlaņno!” Julia je uzviknula. “Lako možeš naŅi drugog muža. Znam neke uvažene muškarce prikladne dobi i situacije...” “Ne, ne,” rekla je Elizabeth uz smijeh. “Sve što želim – je pronaŅi muža za Lidian. Ne kanim tražiti udvaraņa za sebe.” “Zvuņiš tako tvrdoglavo kao i Garrett! Izgleda da moram usmjeriti sve svoje napore na Lidian.”

Kad su se Lidian i Dollie popele stepenicama, Lidian je pogledala oko sebe s blagom nelagodnošŅu, pomalo uplašena da Ņe se Eric de Gray iznenada pojaviti odnekuda. “Dollie,” pitala je “da li tvoj brat živi ovdje s ostatkom obitelji?” “Eric? Ne, on boravi u svojoj gradskoj kuŅi u blizini Pall Malla.” Dollie se smiješila kad je dodala, “ali sada kad ste kod nas, pretpostavljam da Ņe nas ņešŅe posjeŅivati.” Mrštenje je prešlo Lidianinim licem. “Oh.” Dollie joj je dobacila zbunjeni pogled. “Izgledaš razoņarano. A mislila sam da svaka žena na svijetu želi uhvatiti mog brata!” “Tvoj brat je privlaņan,” Lidian priznala, najobjektivnijim moguŅim tonom. “Meìutim, ja sam veŅ zaljubljena u nekoga.” “Jesi li?” Dollino lice se iskrivilo. “To je šteta. Voljela bih da se Eric oženi djevojkom poput tebe jednog dana. Nekim tko je ljubazan, prirodan i neuštogljen. VeŅina žena oko njega su uobražene.” Dollie se zaustavila i dodala ponosno. “On je ulov sezone, znaš.”


Nakon dugog, ugodnog razgovora s Julijom, Elizabeth se otišla presvuŅi iz svoje putne odjeŅe u plavu dnevnu haljinu. Bilo je olakšanje odsjesti u domu starih prijatelja, dobivši kratak predah od svakodnevnih briga s kojima su se ona i Lidian suoņavale. A ovaj posjet bio je dobar i za Lidian, da joj proširi iskustvo i ukaže joj na neke od moguŅnosti koje joj je život mogao ponuditi. Elizabeth je krenula prema širokom stubištu namjeravajuŅi siŅi dolje, ali je zastala pred velikim ogledalom uokvirenom u pozlaŅeni okvir, koje se nalazilo na kraju hodnika. Vidjevši da je nekoliko pramenova njene kose pobjeglo ispod ukosnica, glatko ih je vratila nazad. Voljela je izgledati uredno i pod kontrolom, da joj je frizura kako treba i sva odjeŅa na svom mjestu. Aubusson tepih prigušio je zvuk koraka, pa nije ņula da joj muškarac prilazi dok nije stao gotovo do nje. Posramljena što je uhvaŅena kako se dotjeruje, Elizabeth se okrenula prema njemu s osmijehom krivnje. Meìutim, osmijeh joj je naglo izblijedio kao je shvatila da je uljez bio Garrett de Gray. Njegove crne oņi isijavale su nezadovoljstvo, a usta se stisnula u tvrdu i mrzovoljnu grimasu. Izgledao je neuredan, kao da je upravo ustao iz kreveta i odjenuo se previše žurno. Osjetila je miris viskija – a bila je tek sredina dana! “Lorde de Gray”, rekla je oštro, ispruživši se u svojoj punoj visine od metar i šezdeset. “Lady Acland”, rekao je dubokim glasom. “Kad veŅ moram tolerirati goste, vjerujem da Ņu morati i vas.” “Oprostite?” Elizabeth je rekla zaņuìeno. Imala bi suosjeŅanja za bilo kojeg drugog muškarca u njegovoj situaciji, ali ovo drsko stvorenje jedva da je zaslužilo ljubaznost. Odgovorio je besramno prelazeŅi pogledom gore-dolje niz njeno tijelo. “Punaņka i uredna kao mala kokoš. Udovica u najboljim godinama... zbilja šteta. Možete me posjetiti u mojim sobama u istoņnom krilu, ako imate potrebu za druženjem.”


“Zašto, ti bezobrazni ņovjeņe!” Elizabeth uzvikne, iznenaìena. “Nitko mi se nikada nije obratio s toliko nepoštovanja... i da to dolazi od Edgarovog brata...” “Edgar i ja nismo uopŅe sliņni, hvala Bogu. OptereŅen je pravilima i standardima po kojima se ja nikada nisam trudio živjeti.” “Bilo bi dobro da se ugledate na njega”, rekla je hladno i produžila pored njega prema stepenicama. “Bi li?” Garrett je upitao i neugodno se smijao dok je žurila dalje od njega. “Istoņno krilo, madam. Ne zaboravite.”


3

Eric je lupkao nemirnim ritmom po unutrašnjem zidu svoje koņije. Odjednom su mu se prsti spustili na rezbarenu koži, a ruka mu se stegnula u šaku. Bio je ljut na sebe jer nije mogao prestati razmišljati o Lidian Acland. Možda zato što je pokazala takvu ravnodušnost prema njemu – a on nikada nije bio u moguŅnosti odoljeti izazovu. SjeŅanje na poljubac na Willoughbyevom balu još ga je proganjalo. Usta su joj bila tako meka ispod njegovih, popustljiva pod njegovim žurnim pritiskom. Želio je više, želio ju je svake minute od te noŅi prije tri tjedna. Nakon što je razmotrio razliņite planove kako bi ponovo vidio Lidian, zamolio je svoju majku da pozove Aclandove u duži posjet. Složila se bez oklijevanja i napisala mu da su Aclandovi sada udobno smješteni u kuŅi de Gray. Tako divna djevojka, njegova majka je napisala svojim elegantnim rukopisom. Lidian je stidljiva, ali vrlo slatka. Bila sam u iskušenju ponuditi joj neke od svojih haljina, ili Dollienih, jer se Ţini da su ona i Elizabeth ponijele bolno malo odješe i imovine. Meìutim, obje su ponosne i ne bih se usudila riskirati da se neka od njih uvrijedi. Nazovi nas uskoro, moj dragi... Eric je upravo to namjeravao. Želio je saznati da li je privlaņnost izmeìu njega i Lidian bila jaka kao što se sjeŅao. I ako je tako... postojao je problem kako joj presjeŅi iluzije kojih se tako tvrdoglavo držala o bivšoj ljubavi. Nijedan muškarac koji je bio dostojan nje ne bi je ostavio, da je imao izbora. Kako bi saznao više o Spenceru, Eric je odluņio posjetiti Cravenov kockarski klub u ulici St. James. Kao ņlan kluba, Eric je povremeno uživao isprobavati sreŅu za igraŅim stolovima i družiti se s prijateljima... ali veņeras mu to nije bio cilj. Klub je bio najbolje mjesto gdje je mogao dobiti informacije. Vlasnik, Derek Craven, poznavao je sve važne ljude u Engleskoj i Europi, a to nije bila mala


stvar za cokneya1 roìenog u jarku. Craven je osnovao najbolji kockarski klub na svijetu i znao je toņno kako ponuditi ono što njegovi pokrovitelji žele. Kružila je glasina da je istražio podatke o svakom utjecajnijem ņovjeku u Londonu, tako da je znao sve o njihovim nasljedstvima, bankovnim raņunima i nekretninama. Ericova koņija zaustavila se ispred zgrade, mramornog zdanja s velikim stupovima i zabatima. Izgledala je dijelom kao grņki hram, a dijelom kao bordel. Cravenov klub nudio je nekoliko oblika zabave, ukljuņujuŅi i vrhunsku Francusku kuhinju, fina vina i piŅa, biljar i cigare, živahnu glazbu i prekrasne djevojke koje su posluživale. Sve je to bilo s jednim ciljem – da stimulira apetit mušterija za jednu stvar: kockanje. Nezamislive koliņine novca trošile su se noŅu za kockarskim stolovima i u sobama za kartanje. Popevši se po širokom stepeništu Eric je klimnuo batleru i ušao u klub. Strani diplomati, aristokrati, politiņari i poslovni ljudi – svi su se izmiješali u glasovitoj središnjoj kockarnici s nizom pozlaŅenih stupova spojenih tamno-plavim baršunastim trakama. Soba je bila oktagonalnog oblika i s kupolastim svodom na vrhu. Vidjevši vitku, mraņnu figuru Dereka Cravena za centralnim kockarskim stolom, Eric je krenuo pridružiti mu se. Craven ga je pozdravio prijateljskim pozdravom, rezerviranim za svoje bogate pokrovitelje i pokazao jednom od zaposlenika da donese Ericu piŅe. “Dobra veņer, milorde,” Craven je rekao svojim cokney naglaskom. Bio je tamnokos ņovjek surovog lica i hladnih zelenih oņiju. Bijeli zubi bili su lagano iskrivljeni, dajuŅi njegovom osmijehu izgled kao da reži. “'oŅete malo odigrat' veņeras?” “Možda,” Eric je odgovorio, promatrajuŅi kako se kocke kotrljaju preko zelenog filca na kockarskom stolu. Prihvatio je ņašicu brendija koju mu je donio konobar i grijao staklo u rukama. “Cravene”, rekao je naglo, “ima nešto što bih te želio pitati.”

1

Cokney (Kokni) - roìeni Londonņanin, prije svega radniņka klasa Istoņnog Londona, kao i dijalekt (odnosno sociolekt) kojim ova grupa stanovništva govori. (nap. prev.)


Cravenove crne obrve uzdigle su se u neizgovorenom pitanju. Eric je govorio tiho, ne želeŅi da drugi ljudi oko stola ņuju. “Zanima me što znaš o odreìenom gospodinu Chanceu Spenceru. Sada putuje kontinentom, ali oņekujem da Ņe se uskoro vratiti.” Craven ga je pogledao procjenjivaņkim pogledom. “Mogu l' pitati zašto vas zanima, milorde? Duguje vam nešto love, zar ne?” Eric je protresao glavom i otpio gutljaj brendija. “Vezano je uz jednu ženu.” “Ah.” Cravenov osmijeh se opet pojavio. “Onda mora da je dobar komad kad zadovoljava džentlmena kao što ste vi. Da l' ona pripada vikontu Spenceru?” “Na neki naņin.” “Znam malo o njemu,” Craven je priznao. “Skoro mjesec dana, nije doš'o u klub a sad dolazi gotovo svaku veņer.” “Vratio se u Englesku?” Eric je pitao, pomalo iznenaìen. Craven je klimnuo, a lice mu je postalo kruto. “Spencer igra na velike uloge i ne plaŅa svoje raņune. Ovim tempom, uskoro Ņu mu odbiti kredit. Nije puno više od lopuže, unatoņ tome što ima otmjenu titulu. Obitelj je dobrostojeŅa, ali ne i bogata. NeŅe mu ostavit ‘puno za naslijedit’.” “Je li Spencer ovdje veņeras?” pitao je Eric. “Je, upravo sad je u jednoj od soba za kartanje. Želite li da vam ga pokažem, milorde?” Eric kimne, a Craven se ležerno podigne od stola za igranje i mahne mu da ga prati. Eric je progutao ostatak brendija i dao ņašu konobarici. Craven i on prošli su kroz osmerokutnu sobu, pa kroz blagovaonicu i uz stolove za posluživanje, te se približili dugom redu soba za kartanje. “Dama koju želite...” primijetio je Craven mirno, “je li ona Spencerova ljubavnica?” “Ne. Ona vjeruje da je zaljubljena u njega.” “Lijepa djevojka, je li?” Craven je pitao i ņinilo se da je zainteresiran.


Eric ga je pogledao. “Lijepa. S crnom kosom i kožom boje svježeg mlijeka.” Craven je ispustio uzvik divljenja. “Zvuņi kao dobra roba. Zaželio bih vam sreŅu, de Gray, ali ne vjerujem u sreŅu. Samo u onu vrstu koju si ņovjek sam osigura.” “Zanimljiva izjava, posebno kad dolazi od vlasnika kockarskog kluba.” Craven se nasmijao i gestom pokazao raskošan ambijent. “Nije mi sreŅa donijela sve ovo, milorde.” Zastali su pred jednom od soba za kartanje, gdje je razmaknuta plava baršunasta zavjesa otkrila malu grupu ljudi koji su sjedili za okruglim stolom prepunim žetona, karti i osvježenja. Jedan od igraņa glasno se hvalisao dok je skupljao pregršt žetona. Eric nije sumnjao da je ņovjek Chance Spencer. “To je ništa u odnosu na sreŅu koju sam imao na kontinentu,” Spencer je rekao, obraza rumenih od uzbuìenja i jakog piŅa. Bio je zgodan ņovjek sa glatkom crnom kosom i mraņnim, lijepo oblikovanim licem. “Sve što sam dodirnuo pretvaralo se u zlato. Oko mene je bila je gomila žena, gledajuŅi svaki okret karte... one nalaze vrlo erotiņnim, znate, gledati ņovjeka kako kocka...” zaustavio se kad je vidio Cravena kako stoji na ulazu sa samodopadnim izrazom na licu. “Craven”, rekao je srņano. “Vidim da ste došli svjedoņiti mom uspjehu.” “Dobra veņer, gospodo,” Craven je promrmljao, obuhvativši pogledom sobu. “Da li da pošaljem nove karte za stol? Još vina, možda?” Pet ljudi za stolom ga je uvjeravalo da im je udobno. Eric je razmijenio pozdrave s njima, prepoznavši ih iz kluba ili s nedavnih društvenih dogaìaja. Jedan od njih je ustao je rukovao se s njim. “Lorde de Gray,” mrmljao je s osmijehom. “Molim vas prenesite moje pozdrave vašoj lijepoj sestri.” “HoŅu”, odgovorio je Eric. Zapazivši Erica, Spencer ga je promatrao pažljivo. “Nismo se upoznali ranije.”


Craven ih je upoznao, a Spencer je nagradio Erika karizmatiņnim osmijehom. “HoŅete li nam se pridružiti, de Gray? Ispraznio sam džepove svih ostalih ovdje.” Eric je protresao glavu. “Na putu sam do blagovaonice.” “Bojite se da Ņete izgubiti novac?” Spencer je bio sarkastiņan. Derek Craven se iskezio na pitanje i mahnuo prema Ericu. “Naš Lord de Gray ima love za kuriti vatru njome. Ali ono š'o želi, ne može kupiti.” “Nema niņeg vrijednog što se ne može se kupiti”, izjavio je Spencer. “Ĉak i ljudi.” “Osim nekih”, odgovorio je Eric, ne vjerujuŅi da je to ņovjek kojem je Lidian Acland dala svoje srce. Ljudi poput Spencera postojali su svugdje, umišljeni paraziti koji su preživljavali na marginama uglednog društva. Uz pristojno kimanje, Eric je izašao iz sobe za kartanje, pitajuŅi se mraņno, zašto je bio toliko fasciniran ženom koja je bila zaljubljena u nekog poput Spencera. Derek Craven je slijedio Erica ležerno. “Pa, sada ste upoznali lorda Spencera. Nijedna žena zdrave pameti neŅe izabrat' samohvalisavog p'jetla poput Spencera pored gospodina kao što ste vi.” “Žene”, rekao je Eric Darkly. “Tko može razumjeti kako razmišljaju?” Craven je hrknuo zabavljeno. “Istina, milorde. Ali hvala Bogu na njima, u svakom sluņaju.”

Djelovalo je da Ņe boravak u kuŅi de Gray biti ugodniji nego što je Lidian oņekivala. Nikada nije spavala u takvom prekrasnom okruženju: spavaŅa soba imala je posteljinu od blijedo-ružiņastog damasta, fino rezbarene drvene pregrade i namještaj od posebno obraìenog drva ispoliranog do visokog sjaja. Ostatak kuŅe bio je jednako lijep; elegantne sobe besprijekorno ņiste i svijetle.


Iako Lidian nikada nije zanemarivala poslove vezane uz imanje Aclandovih, sad je privremeno odgurnula razmišljanje o njima u neki zakutak svojeg uma pa su ona i majka provodile veŅi dio svoga vremena s Julijom i Dollie. Zajedno su išle u kupovinu u London i vožnju koņijom po parku, a onda kod kuŅe pregledavale pozivnice i planirale koje Ņe nadolazeŅe društvene dogaìaje posjetiti. U posljednjih nekoliko godina Lidian nije imala priliku njegovati prijateljstva s drugim mladim ženama, ali ulovila je sebe da joj se Dollie sviìa sve više. Djevojka je bila inteligentna i dobrodušna, znala se šaliti na svoj raņun. “Previše sam romantiņna i impulzivna za svoje dobro,” Dollie se nasmijala gledajuŅi u Lidian. “Ĉini mi se da se zaljubim u novog gospodina svaki tjedan.” “A što se dogodi sa svim tim zaljubljenostima?” pitala je Lidian s osmijehom. “Brzo nestaju. Još nisam naišla na ņovjeka koji mi je suìen.” “Kako Ņeš znati kada ga pronaìeš?” Dollie je zamišljeno grickala usnicu. “Znat Ņu kad pogledam u njegove oņi ili kad me poljubi. To Ņe biti ņista magija! OsjeŅaš li se tako s ņovjekom kojeg voliš, Lidian?” Lidian je oklijevala trenutak. Kakvu god magiju osjetila s Chanceom, davno je izblijedjela. Godinu dana ņekanja i pitanja uzelo je svoj danak i utjecalo na njene emocije. Bilo je toliko toga što je još uvijek ostalo neriješeno izmeìu nje i Chancea. “Mislim da jesam”, rekla je tiho. “Ali biti zaljubljen nije magija, Dollie. I to nije nešto što bih voljela iskusiti ponovo.” Dollie je izgledala zaintrigirano i suosjeŅajno. “Stric Garrett kaže istu stvar. Sada kad mu je žena umrla, nema u srcu više dovoljno ljubavi da je nekome da.” “Jadan tvoj stric,” Lidian promrmlja iskreno. Iako je znao biti mrzovoljan i nagle naravi s vremena na vrijeme, sviìao joj se taj ņovjek. Bilo je neke mekoŅe ispod njegove grube fasade, a to je otkrila prije nekoliko


dana, kada je sluņajno naletio na nju dok je ņitala sama u knjižnici. Bilo joj je neugodno što je uhvaŅena s romanom pod naslovom Ljubav izgubljena zauvijek, poskoņila je lagano i odložila knjigu u stranu. Obiņno je Garrett bio ravnodušan prema njoj, ali sad je primijetila zabavljen sjaj u njegovim mraņnim oņima, a linije na njegovom licu bile su malo opuštenije. “Što ņitaš, dijete?” Lidian je pocrvenjela od krivnje. “Romantiņni roman”, priznala je. To je bio jedan od njezinih favorita – proņitala ga je više puta i donijela ga sa sobom iz Acland Halla. “Mora da mislite da sam vrlo glupa, gospodine, što se prepuštam besposlenim fantazijama.” “Ne,” On je prekinuo tiho. “Takve fantazije mogu uņiniti život vrlo ugodnim.” Otišao je nasuti sebi piŅe. “Nastavi sa ņitanjem, dijete. Odlazim za trenutak.” “Lord de Gray... neŅete nikome reŅi, je li tako?” Nije mogla podnijeti da netko drugi sazna da je ņitala ljubavne priņe i zadirkuje je zbog toga. Mogla je samo zamisliti kako bi joj se Eric de Gray rugao. “Sigurno ne.” nasmiješio se iskreno. “Ako vam je draže, možete me zvati stric Garrett, kao što me Dollie zove.” Pošto je veŅ oslovljavala grofa i groficu kao tetu Juliju i tetka Edgara, Lidian je klimnuo prihvatila. “Hvala vam. Meìutim... Nisam sigurna da bi moja majka to odobrila.” Bilo je svima jasno da Elizabeth nije o Garrettu imala isto visoko mišljenje kakvo je imala o drugim de Grayevima. Ĉesto ga je bockala, kritizirajuŅi njegovo opijanje, njegovo pušenje i kockanje, te njegovu naviku da dolazi i odlazi u bilo koje doba. “Da,” Garrett je rekao suho, “tvoja majka i ja nismo u najboljim odnosima.” “Mislim da je to šteta.” “Oh?” Lidian je pažljivo birala rijeņi, znajuŅi da Garrett nikada nije vidio onu stranu njene majke koja je bila šarmantna, puna ljubavi i ranjiva. Sve što je


vidio bila je maska rezerviranosti i neodobravanja koju je Elizabeth navlaņila kad god je on bio blizu. “Znam da moja majka djeluje izvještaņena, pristojna i sklona kritiziranju... ali ispod nje je topla i ugodna osoba. Jako joj nedostaje moj otac i preuzela je mnoge odgovornosti nakon njegove smrti. Kad bi samo vi...” Lidian je zastala, rekavši više nego što je namjeravala. Garrettov je izraz lica bio nedokuņiv, ali na trenutak je vidjela znatiželjan pogled u njegovim oņima. “Kad bi samo?” on zatraži. “Kad bi samo pokušali razgovarati s njom neko vrijeme,” Lidian je rekla iskreno. “Mislim da bi vam se jako svidjela.” Odgovorio joj je zajedljivim frktanjem, klimnuvši joj kad je odlazio s piŅem u ruci. Lidian se pitala hoŅe li slijediti njen prijedlog. Uskoro je zakljuņila da neŅe. Jedne veņeri Garrett doveo gošŅu na veņeru s de Grayevima, lijepu ženu sa svijetlom plavom kosom, napuŅenim crvenim usnama i glasom lijenim poput rastaljenog šeŅera. Iako je bila konzervativno odjevena u tamnu haljinu visokog ovratnika, žena koju je Garrett predstavio kao Lady Hewet, izgledala je jedva ugledna. Za vrijeme veņere upuŅivala je Garrettu duge poglede izmeìu svojih crno obrubljenih trepavica i priņala zabavne i šokantne priņe o najnovijim skandalima u Londonu. “Jeste li ņuli da je Lady Montbain nedavno rodila svoje peto dijete?” Lady Hewet je upitala svojim maņjim smiješkom. “Dragog malog djeņaka s kovrņavom crnom kosom.” “Kako divno”, Julia je iskreno odgovorila. “Lord Montbain mora biti strašno ponosan.” “Bio bi”, rekla je Lady Hewet nasmijavši se grleno. “Kad bi mu beba sliņila. Nažalost, dijete je upeņatljivo sliņno njegovom najboljem prijatelju, Lordu Lambertu!” Garrett se lagano nasmiješio. Dollie i Edgar pogledali su dolje u svoje tanjure s dubokom koncentracijom, dok je Lidian osjetila kako joj lice postaje ružiņasto. Brzo je pogledala svoju majku, ņije su usne bile stisnute


tako ņvrsto da se ņinilo da su zašivene. Mama, molim te ne govori ništa, mislila je Lidian, ali Elizabeth je odgovorila oštrim, kontroliranim tonom. “Lady Hewet, bojim se da takav razgovor nije prikladan za uši mladih djevojaka.” Crvene usne ledi Hewit iskrivile su se u smiješku. “One moraju nauņiti ponešto o životu, draga.” “Možda,” Elizabeth je odgovorila. “Ali ne sada... i ne od vas.” Osmijeh Lady Hewit nestao je u trenu i okrenula se Garrettu, šapŅuŅi mu u uho, dok je Julia požurila pronaŅi novu temu razgovora. Kasnije te noŅi, Elizabeth je oņitovala svoje osjeŅaje pred Lidian dok je vadila ukosnice za toaletnim stoliŅem. “Garrett de Gray je uvredljiv na previše naņina da bih mogla izbrojiti,” Elizabeth je uzviknula, ispustivši ukosnice koje su se raspršile posvuda. Uzela je srebrnu ņetku i provlaņila je kroz svoju tamnu kosu brzim pokretima. “Ne mogu shvatiti zašto mu Edgar i Julia dopuštaju da ostane ovdje kad se tako nedoliņno ponaša i dovodi žene upitne reputacije na veņeru... kako je takva rafinirana obitelj mogla proizvesti takvo narogušeno stvorenje, ne mogu to shvatiti! Jesi li vidjela kako je dozvolio toj ženi da trlja svaki dio svoje anatomije uz njega? I to pred svima!” Lidian potisnula osmijeh, razmišljajuŅi kako bi Elizabeth radije umrla nego priznala da je bila ljubomorna zbog Garretta de Graya. “On nije potpuno nepoželjan”, rekla je olako. “Morate priznati, da je priliņno privlaņan za ņovjeka u kasnim ņetrdesetima.” “Je li? Nisam to mogla jasno vidjeti kroz oblak dima cigara koji se stalno vrti oko njegove glave.” Lidian se nasmijala. “Jadan ņovjek. Vapi za reformom, zar ne?” “Ne postoji živa žena sa dovoljno snage i strpljenja da to uņini”, rekla je Elizabeth mraņno i odložila ņetku na stoliŅ. “A svakako ne Lady Hewet!” “Možda stric Garrett treba utjecaj žene kao što si ti, mama,” Lidian se


usudila reŅi, gledajuŅi lice svoje majke u ogledalu. Elizabeth je izgledala zapanjena tom primjedbom. “Ja?... Nastojim biti što je moguŅe manje izložena tom bolesno-neprirodnom ņovjeku!” “Mislim da je njegovo loše ponašanje može biti rezultat usamljenosti”, Lidian je primijetila. “Vrlo je teško voljeti nekoga tako dugo, a zatim ga izgubiti – neoņekivano. Ti bi od svih ljudi to morala najbolje razumjeti, mama.” “Radije ne bih razgovarala više o njemu,” Elizabeth je rekla tonom koji ne trpi prigovore, a Lidian je poslušno prihvatila.

SjedeŅi za jednim od stolova od mahagonija u de Grayevoj knjižnici, Lidian je zbrajala hrpetinu stavki iz knjige raņuna koju joj je isporuņio privremeni upravitelj Acland Halla. Koncentrirala se na brojeve, nesvjesna toga da je netko ušao u sobu dok nije zaņula poznati glas. “Gospoìice Acland. Kakvo ugodno iznenaìenje.” Lidian skoņila iz svoje stolice s takvom žurbom da je skoro prevrnula tintarnicu na stolu. Zurila je u Erica de Graya, vitkog i moŅnog u njegovoj putnoj odjeŅi. Iako se pokušala pripremiti za vrijeme kada Ņe se opet sresti, bila je svjesna svog teškog disanja koje nije mogla u potpunosti kontrolirati. Njegova samouvjerenost bila je zastrašujuŅa dok je stajao tamo s opuštenim osmijehom koji mu je igrao na usnama. Odjednom se sjetila kako ju je poljubio, topline njegovih usana, laganog stiska njegove ruke na stražnjem dijelu vrata. Rumenilo joj je prekrilo lice i uzalud se trudila pribrati svoje misli. “Sigurna sam da to nije iznenaìenje za vas,” konaņno je rekla. “Morali ste znati da smo majka i ja odsjele kod vaše obitelji.” “Da li je smještaj zadovoljavajuŅi, gospoìice Acland?” Razgovarao je s takvom uljudnošŅu da se gotovo ņinilo kao izrugivanje.


Lidian je klimnula oprezno. “De Gray House je veliņanstven i svi su vrlo ljubazni.” “Sretna sluņajnost, da su naše majke obnovile svoje poznanstvo.” “Sretna za koga?” parirala je, odmiņuŅi se kad je de Gray prišao bliže. Pogledom ju je obuhvatio od glave do pete, uoņavajuŅi svaki detalj njene smeìe haljine od vune i sirove svile. Je li to bila njena mašta, ili mu se pogled zadržao na njezinim grudima? Visoka haljina joj je savršeno pristajala prije tri godine, ali kako je sazrela, korzet je postao pomalo preuzak. Nažalost, nije bilo dovoljno novca da nabave više od jedne ili dvije nove haljine svake sezone. Lidian je zurila u de Graya obrambeno, odupiruŅi se nagonu da prekriži ruke na prsima. “Sve ste ljepši svaki put kad vas vidim,” promrmljao je. “Lord de Gray... Želim da nešto razjasnimo”, rekla je Lidian uznemireno, ignorirajuŅi kompliment. “Došla sam ovdje protiv svog zdravog razuma jer je moja majka bila nepopustljiva u vezi toga. Nadam se da ne mislite da imam neke namjere prema vama samo zato što sam odsjela kod vaših roditelja.” De Gray je buljio u nju ispitivaņki i posegnuo u džep. “Sluņajno sam ih našao na Willoughbyjevom balu nakon što ste me ostavili. Pripadaju vama, zar ne?” Lidian je pocrvenjela žestoko kad je ugledala par bijelih rukavica u ruci. One koje je ostavila u salonu kad je odjurila nakon što ju je poljubio. Mora da ih vrati natrag ili bi ih mogao iskoristi da okalja njen ugled. “Gospodine... niste priņali nikome o toj veņeri, zar ne? Morate saņuvati tu tajnu...” “Naravno.” “Hvala”, rekla je s olakšanjem, pružajuŅi ruku prema rukavicama. De Gray je prišao bliže i dotaknuo joj bradu sa svojim kažiprstom, pa je gurnuo prema gore da ju može pogledati direktno u oņi. “Meìutim, postoji cijena koju trebate platiti za moju šutnju.”


“Cijena?” ponovila je konfuzno, povlaņeŅi ruku. “Još jedan poljubac... i ovaj put nema pljuske poslije.” Lidian je uzvratila uvredom. “Vi ste najsramotniji, prezira vrijedan, neprincipijelni...” “Želite li ovo natrag?” prekinuo je, ljuljajuŅi rukavicama i dovodeŅi je u iskušenje. “Ili Ņu vam ih vratiti jednu veņer na obiteljskoj veņeri i pustiti vas da objašnjavate.” Lidian ih je pokušala zgrabiti, ali ih je dignuo visoko iznad glave i smiješio se. “Što Ņe biti, gospoìice Acland?” Misli su joj se vrtjele. Pomisao da ju opet ljubi, nakon svih noŅi prisjeŅanja na njegov poljubac... natjerala ju je da postane slaba od tjeskobe. Ali možda ne bi bilo isto. Ovaj put možda neŅe ništa osjetiti. Oh, kako bi mu voljela dokazati da nema utjecaja na nju! Odgovorila je prasnuvši od frustracije. “Oh, uņinite to! Uņinite to brzo i onda me ostavite na miru!” Zatvorila je oņi i ņekala, usnice su joj bile zatvorene, a nosnice raširene od brzog disanja. Eric je odgaìao trenutak, uživajuŅi u prizoru njenog podignutog lica i finih crnih obrva skupljenih od mrštenja. Obuhvatio joj je obraze dlanovima, palcem milujuŅi glatku površinu njezine kože, njegovi prsti dodirivali su svilenkasti rub njezine kose. Bilo je izvanredno zadovoljstvo držati je opet. Trznula se na njegov dodir, kao da ju je iznenadila toplina njegovih ruku, a on je osjetio kako joj udara puls u grlu pod njegovom rukom. Spustio je usta na njena i poljubio je nježno, zagrijavajuŅi joj usne dok se nisu rastvorile u neodluņnoj dobrodošlici. Istraživao je usta ležerno, zadirkivao, degustirao, dok mu srce nije poņelo lupati, a cijelo tijelo postalo bolno od želje. Osjetio je kako poseže za reverima njegovog jahaŅeg kaputa i ņvrsto ih steže prstima nastojeŅi održati ravnotežu. Prekinuo je poljubac i gledao u njene oņi, osjeŅajuŅi kao da bi se mogao utopiti u toj mekoj tami.


Nekako je Lidian smogla snagu da se odmakne od njega. “Nadam se da ste uživali u tome”, uložila je sve napore da govori hladno, kao da poljubac nije utjecao na nju, kao da nije bila zbunjena i razbijena od osjeŅaja vreline kad su im se spojile usne i izmiješao dah. De Gray se nasmiješio i predao joj rukavice. “Chancey Spencer je sretan ņovjek.” “Kako ste saznali njegovo ime?” pitala je nemirno. De Gray je odgovorio hladnim, zabavljenim glasom. “Gospoìice Acland, vaša zaluìenost Spencerom teško da je tajna. Prijatelj mi je ispriņao o tome one noŅi na Torringtonovom balu.” Na trenutak se Lidianin um ispraznio od iznenaìenja. Onda ju je bijes preplavio. Kako se usuìuje implicirati da je bila objekt zabave ili sažaljenja! Uvrtala je rukavice dok se nisu pretvorile u dug konopac u njenim rukama. Nije bilo važno što de Gray i njegovi moderni prijatelji traņaju. Neka joj se rugaju ako ih je volja što voli Chancea – nije ju briga što netko misli o njoj. Okrenula se natrag prema knjizi na stolu. “Imam posla”, rekla je kratko. Ali de Gray nije bio spreman otiŅi. “U stvari, gospoìice Acland, sinoŅ sam vidio Spencera.” Lidian je trebalo nekoliko trenutaka da shvati što je rekao. Okrenula se da se suoņi s njim, usta otvorenih od ņuìenja. “Što?” “Ĉini se da se cijenjeni Chancey Spencer vratio sa kontinenta. Sreli smo se sinoŅ kod Cravena. On je igrao karte i iznosio iskustva sa svojeg ‘velikog putovanja’...” “Vi lažete!” Nije skidao pogled s njenog lica, prateŅi svaku promjenu na njemu. U oņima mu se vidio tvrdi odsjaj, što je mogla biti i ljutnja. “Ne,” rekao je nježno. “Vaša prava ljubav je u Londonu i oņito još nije našao vremena da vas potraži.” Lidian se osjeŅala kao da je pogoìena u želudac. “Ne vjerujem vam.” “VeŅinu veņeri provodi kockanjem kod Cravena.”


“Da se niste usudili reŅi ni rijeņ protiv njega,” Lidian prosikŅe, “ili Ņu vas zauvijek mrziti!” Zrak je bio nabijen šutnjom, a on je zurio u nju pogledom koji je probadao. “Eric?” dopro je do njih nježni ženski glas i odjednom se Dollie pojavila na ulazu. “Ĉinilo mi se da sam ņula glasove ovdje. Napokon si došao u posjetu! Pa, svakako se nadam da namjeravaš ostati na veņeri...” Osmijeh joj je izblijedio kad je ugledala Lidianin obrambeni stav i Ericovo tvrdo lice. De Gray je odmah izbrisao taj izraz i uputio sestri lagani osmijeh. Prišao joj je i poljubio je u obraz. “Sestrice,” promrmljao je, “ne bih ni sanjao propustiti veņeru. Želim ņuti sve o tvojim posljednjim osvajanjima.” Dollie se smijala i odgurnula mu ruku. “Saņuvaj svoj šarm za mamu i ledi Elizabeth. One piju ņaj u salonu.” Bacila je pogled na Lidian. “HoŅeš li i ti doŅi?” Lidian je potresla glavom i slijepo nastavila koraņati do stola. “Moram se pobrinuti za ove knjige.” Dollie je registrirala njeno razoņarenje. “Oh, draga. Nadam se da Ņeš uskoro završiti, Lidian.” Primila je brata pod ruku i napustila sobu zajedno s njim, a on nije mogao odoljeti da se ne osvrne. “Ona ima zapanjujuŅu glavu za brojeve,” Dollin glas dopirao je do njega. “Inteligentna je koliko i lijepa, Eric...” “Stvarno.” De Grayev glas je bio suh. Nakon što su otišli, Lidian je sjela za stol i zurila u prazno. Misli su joj preplavila pitanja. Chance je bio ovdje, u Londonu. Sjetila se naņina na koji joj je rekao zbogom, obeŅavajuŅi da Ņe se vratiti uskoro, da Ņe mu nedostajati i da Ņe misliti na nju svaki dan... Kako je mogao izgledati tako iskren i onda je ignorirati nakon povratka? Mora biti neki nesporazum, bilo s njegove ili njezine strane. Morala ga je vidjeti i saznati što se dogodilo. Cravenov klub... De Gray je rekao da je Chance kockao tamo svaku veņer. Možda Ņe i veņeras biti tamo. Jedan dio njezine tjeskobe izblijedio je i zamijenila ga je odluņnost. Ako je Chance veņeras bio kod Cravena, naŅi Ņe


ga i neŅe odustati dok ne dobije objašnjenje od njega.

Tijekom veņere, Lidian je tiho sjedila za stolom prekrivenim dugim stolnjakom u blagovaonici i brižljivo izbjegavala pogled na Erica. Nije razgovarala s njim osim kad je pristojnost nalagala. Odgovorio je istom ravnodušnošŅu, usmjerivši pozornost na svoju obitelj. Lidian je vidjela da joj je majka bila iznenaìena zbog njene neobiņne suzdržanosti, a da se ne spominje oņito obožavanje Erica de Grayevih. Društvo se smijalo i zabavljalo, raspravljajuŅi o najnovijim društvenim i politiņkim dogaìajima u Londonu. Lidian se osjetila izolirana od svih i nije mogla razmišljati o niņemu drugom, osim o ņinjenici da je Chance bio negdje u gradu u ovom trenutku... i da Ņe ga vidjeti uskoro. Nakon veņere izrazila je želju da ode ranije u svoju sobu, opravdavajuŅi se glavoboljom kako bi izbjegla druženje s de Grayevima. Dollie ju je slijedila, s izrazom zabrinutosti na licu. Zajedno su zastale u središnjem hodniku. “Lidian... Jesi li dobro?” “Bit Ņu dobro nakon dugog noŅnog odmora.” “Ne voliš baš mnogo mog brata, zar ne?” Dollie je žalosno pitala. Lidian je oklijevala. “Stvarno nemam osjeŅaja prema njemu, ni dobrih ni loših.” Toplo se nasmiješila Dollie. “Meìutim, obožavam tebe i tvoje roditelje.” “Mi osjeŅamo isto prema tebi. Možda bi vidjela Erica u drugom svjetlu, kad bi provela više vremena s njim.” “Možda”, rekla je Lidian skeptiņno i zagrlila je nakratko. “Laku noŅ, Dollie.” Djevojka joj se nasmiješila i vratila se da se pridruži drugima, a Lidian se popela velikim spiralnim stepeništem.


Kasno te noŅi, kada je de Grayeva koņija otišla i domaŅinstvo se uspavalo, Lidian je navukla ogrtaņ od teške sive vune i iskrala se iz svoje sobe. Srce joj je udaralo dok se pažljivo šuljala prema stepenicama za poslugu i sišla do prizemlja. Prošla je kroz kuhinju i dvoranu za poslugu, izašla je kroz vrata na stražnjem dijelu kuŅe. U veljaņi je zrak je bio hladan i oštar, ali nebo neuobiņajeno jasno sa samo nekoliko trakastih oblaka koji su prošarali zvjezdano nebo. Lidian je drhturila, navukla kapuljaņu plašta preko lica i požurila kroz dvorište de Grayeve kuŅe na ulicu. Nakon nekoliko minuta hodanja, vidjela je tamne obrise koņije koja je klepetala prema njoj. Požurila je prema vozilu, mašuŅi rukom. “Ovamo,” pozvala je, “ovamo!” Koņija se zaustavila, a ona je uhvatila pogled vozaņa, suhonjavog niskog starca s tamnom pletenom kapom. “Odvezite me u ulicu St. James”, rekla je. “Do Cravena.” “Svakako, gospo.” Ĉekao je da se popne u koņiju i pucnuo konja. Dok je koņija vozila prema jugu Londona, Lidian je gladila rukom preko svoje baršunaste torbice, osjeŅajuŅi oblik kovanica u njoj i slušajuŅi šuškanje novņanica. Jedva je skrpala novac, šiling po šiling, za hitne sluņajeve kao što je ovaj. Promatrala je krajolik kojim su prolazili i vidjela tamne likove koji su ulazili i izlazili iz sjene; džepari i prostitutke žurili su se umiješati meìu gospodu koja je krenula na veņerašnje razuzdane pijanke. “Nije baš sigurno za lijepu mladu djevojku da bude sama vani noŅu”, vozaņ je rekao, okreŅuŅi na St. James i prolazeŅi pokraj beskrajnog niza koņija zaustavljenih ispred kockarskog kluba. Vozilo se zaustavilo. “Bit Ņu u redu”, rekla je Lidian, predajuŅi mu nekoliko kovanica i silazeŅi iz koņije. “Laku noŅ, gospodine.” “Gospodine,” ponovio je kriješteŅi od smijeha, kao da ga nitko nikada nije nazvao tako i saņekao je dok nije prešla ulicu prije nego je pokrenuo


koņiju. Bila je prestrašena raskošnom bijelom zgradom, svjetlom koje se prelijevalo sa prozora i potpuno muškim ozraņjem. Gosti su stalno pristizali u klub, pod budnim okom batlera na vratima. Stisnuvši svoju torbicu Lidian je krenula put stepenica. Mnogi znatiželjni pogledi bili su usmjereni prema ženi bez pratnje koja se približavala vratima. “Gospoìice?” Batler ju je promatrao nepokolebljivim izrazom. Lidian se osmjehnula, pokušavajuŅi izgledati samouvjereno. “Vjerujem da je Lord Spencer jedan od ņlanova vašeg kluba. Možete li vidjeti da li je ovdje veņeras? Hitno moram razgovarati s njim.” Batler je zatresao glavom. “Gospoìice, to nije politika kluba...” “Molim vas, zamolite ga da doìe ovamo i naìe se sa mnom. Mislim da mu neŅe smetati.” Batler ju je promatrao sumnjiņavo, njeno lice puno nade i njezin otmjen, ali iznošen plašt. Lidian je gotovo mogla vidjeti kako se unutar njega odvija borba. Htio ju je odbiti, a ipak je zbog neņega oklijevao. Zadržala je dah, nadajuŅi se oņajniņki da je neŅe odbiti. Odjednom je dilema riješena pojavom drugog ņovjeka. Bio je mali i naoņit, sa stavom koji je govorio da ima visoke ovlasti ovdje. Izgledao je pomalo iznenaìen što ju je vidio na pragu i okrenuo se batleru. “Ima li problema?” pitao je. Batler je spustio glavu i prošaptao mu nešto, dok je manji ņovjek buljio u Lidian kroz svoje naoņale. Na kraju se manji ņovjek predstavio kao faktotum2 i razgovarao s njom oštro. “Žene ne smiju u klub, gospoìice. To je pravilo do koje g. Craven ņvrsto drži.” “Ne želim uŅi unutra. Sve što želim je da netko obavijesti lorda Spencera da želim razgovarati s njim.” Pomisao na to da bi mogla biti odbijena, uņinila je da je oņi zapeku od neprolivenih suza. “Molim vas,

2

faktotum - glavni, najvažniji; ņovjek koji sve radi (nap. prev.)


gospodine.” Obojica su izgledali uznemireno njezinim izrazom “Ne plaņite, gospoìice”, rekao je faktotum. “Siguran sam da nema potrebe za tim. Raspitat Ņu se da li je Lord Spencer veņeras u klubu. Vaše ime, molim vas?” Lidian je odgovorila s navalom olakšanja. “Radije ne bih rekla. Samo mu recite da ga stara prijateljica traži.” Imala je osjeŅaj da je Chance ovdje; osjeŅala je to u kostima. “Vrlo dobro. Ako vam ne smeta da ovdje ņekate, gospoìice?” “Naravno,” prošaptala je zahvalno. Faktotum je nestao u klubu, dok je Lidian stala sa strane i gledala kako batler propušta nekoliko ņlanova. Nakon par minuta vidjela visoku figuru ņovjeka na ulazu. OklijevajuŅi je skinula kapuljaņu plašta i zakoraņila naprijed. Ĉula je Chanceov poznati glas, prepun zbunjenosti. “Što u ime Boga... Lidian? Bože, ne mogu vjerovati da si ovdje!” Bio je tako zgodan, tako blizak, s onom svojom crnom kosom i upeņatljivim licem. Nakon godinu dana ņekanja i sanjanja, Lidian nije mogla pomoŅi sebi, a da mu se ne baci u naruņje. Naslonila mu je obraz na rame, a suze su klizile ispod njenih trepavica. “Chance”, rekla je s bolnim olakšanjem. “Chance, to si stvarno ti.” Polako su mu se ruke sklope oko nje, a ona je ispustila tihi jecaj osjetivši da ju drži u naruņju. Kad je konaņno progovorio, u njegovom dahu jako se osjetio miris vina. “Dragi Bože, nisam to oņekivao.” Titraj zabave ņuo mu se u glasu. “Kada si se vratio sa kontinenta?” Lidian je pitala, još uvijek naslonjena na njega. “Prije samo nekoliko tjedana.” “Zašto nisi došao po mene? Nije bilo ni rijeņi od tebe, ništa...” “Kako to da si ovdje?” Lidian je zurila u njega pažljivo. Je li to njezina mašta, ili je Chance malo manje poletan nego prije? U njenom sjeŅanju bio je veŅi od života, oduzimajuŅi joj dah svojom muškom ljepotom, ali sada joj nije izgledao tako


izvanredno. Ipak ga je još uvijek željela. Chance je bila njena prva i jedina ljubav i nije ga mogla kriviti što je sada imao više ljudskih obilježja, umjesto božanskih koje mu je pripisalo njeno sjeŅanje. “Odsjela sam u kuŅi de Grayevih,” rekla mu je. “Moraš me posjetiti, Chance. Moramo razgovarati. Nedostajao si mi, ņekala sam te.” “De Grayevih,” prekinuo ju je, zainteresirano. “Kakve veze imaš s njima?” “Moja majka i grofica su stare prijateljice. HoŅeš li doŅi, Chance?” “Da, pokušat Ņu...” “Kada?” Lidian je odjednom postala ljuta i posramljena što ga je molila, razbivši svoj ponos u komadiŅe. “Ne znam toņno kada. Ja sam zaposlen ņovjek, draga. Uskoro, obeŅavam.” Nasmiješio se i poljubio joj ņelo. “Budi dobra djevojka, Lidian i idi sada. Ovo nije mjesto za tebe.” “Možda...” Lidian je poņela, želeŅi ga povesti kuŅi, ali on se veŅ okrenuo od nje. Kako ju je mogao odbaciti tako naglo, tako nonšalantno? Ušao je u klub, ostavljajuŅi je na pragu. “NeŅeš doŅi,” šapnula je. “Nemaš namjeru nazvati.” Lidian je ņula batlerov glas kao iz daljine, kad ju je pitao želi li da nabavi koņiju za nju. Protresla je glavom i spustila se niz stube. Tupo je prišla ulici, želeŅi samo biti što dalje od blještavih svjetala kockarskog kluba. U njezinim ušima odzvanjao je neobiņan gromoglasan zvuk, dok je pokušavala pojmiti da je vidjela Chancea, razgovarala s njim, a to nije bilo ni sliņno snovima koje je tako dugo sanjala. Nije ju volio. Ono što su dijelili bilo mu je daleko manje važno nego što je bilo njoj. Zbunjenost, ljutnja i ogorņenost prelile su se preko nje u zasljepljujuŅoj plimi. Grmljavina je prerasla u nešto glasnije i protresla je glavom nestrpljivo dok je hodala naprijed. Odjednom se zaņuo povik ljutnje, a ona je izgubila ravnotežu kad ju je netko uhvatio u bolan stisak i odbacio unazad, povlaņeŅi je na drugu stranu ulice. Pred njenim zapanjenim oņima, velika koņija s nekoliko jahaņa


projurila je nevjerojatnom brzinom. Mnogi bogati ljudi uživaju se voziti takvim tempom, prikazujuŅi svoju važnost grmljavinom brojnih konja i jahaņa. Takav spektakl je svakako impresivan, ali je bio opasan za nekog nesretnika koji im se naìe na putu. Gotovo su je zdrobili – a ona je bila previše ošamuŅena da bi primijetila njihov nailazak. OkreŅuŅi pogled instinktivno na drugu stranu, shvatila je da je pritisnuta na tvrda prsa nekog muškarca. Mirisao je na sapun, ņisto rublje i trag brendija. Na sekundu je pomislila da je to Chance – da ju je slijedio i izvukao je na sigurno – ali onda je podigla glavu i ugledala ga. “Lorde de Gray”, rekla je zaņuìeno. Lice Erica de Graya je bilo zategnuto i blijedo, oņi su mu svjetlucale od hladnog bijesa. Izgledao je kao da je spreman poņiniti ubojstvo. “Ti mala budalo,” rekao je divljaņki i protresao joj cijelo tijelo. “Što si dovraga mislila?” “Lorde de Gray,” dahtala je, podižuŅi ruke na njegove mišiŅave zglobove. “To me boli...” “Hodala si ravno pred tu koņiju,” izderao se. “Mogla si poginuti i povrijediti nekoliko drugih pri tom.” “Nisam razmišljala,” Uspjela mu je reŅi, kroz zube nakon što ju je protresao još jednom. Suze su joj došle u oņi. “Nemojte, Eric... molim...” Ona nije znala zašto je koristila njegovo ime – nikada ga ranije nije tako oslovila, ni u mislima. Ali ņini se da je imalo ņudesan efekt na njega, smirivši ga odmah. Postao je vrlo miran, zurio u nju i dalje držeŅi svojim rukama njene nadlaktice. Prošlo je dosta vremena prije nego što je progovorio. “U redu si?” To nije bila ni izjava ni pitanje, nego nešto izmeìu. “Da”. Lidian je spustila lice i borila se da zadrži suze koje su navirale. “Pusti me da idem.” Stisak mu se olabavio, ali je nije pustio. “Sluņajno sam posjetio klub veņeras. Derek Craven mi je došao prije nekoliko minuta. Navodno mu je


njegov factotum rekao, da je na prednjem ulazu bila tamnokosa djevojka koja je tražila lorda Spencera. Mislio sam da to ne možeš biti ti, ali sam odluņio pogledati, za svaki sluņaj. Zašto si, za ime Boga, ovdje?” “Jer si mi rekao da je Chance ovdje skoro svake noŅi.” “Od svih idiotskih, nesmotrenih... Nisam mislio da Ņeš biti dovoljno glupa da doìeš ovdje sama!” “Pa, bila sam,” uzvratila je, gledajuŅi ga oņima zamuŅenim od suza. “I Chance mi je okrenuo leìa. Sada znam da su sva njegova obeŅanja bila lažna. Nadam se da ste vrlo sr... sre...” rijeņ ‘sretan’ nije, izgleda, mogla izustiti i ugrizla se ņvrsto za usnicu, da jecaji ne provale iz nje. Oņekivala je da Ņe ju ismijati i reŅi da je bila budala... ali umjesto toga osjetila je kako joj rukama gladi kosu, a onda je zaņula zveckanje kad je ukosnica pala na ulicu. “Tvoja frizura uvijek izgleda olabavljeno,” reņe joj mrmljajuŅi, poigravajuŅi se sjajnim tamnim uvojkom koji je se oslobodio iz punìe. Dodiri su se preselili na njezin obraz, njegovi zglobovi klizili su preko glatke kože. “Imaš moŅ da vrtiš Spencera oko malog prsta, ili bilo kojeg drugog muškarca kojeg izabereš. Zar nisi svjesna toga?” “Oh, naravno,” rekla je gorko, misleŅi da joj se ruga. Njezina bijedna ošamuŅenost poņela je slabjeti, a otkucaji srca vratili su se u normalan ritam. Poņela se ponovo osjeŅati kao ona. PovlaņeŅi se od de Graya, popravila je svoj korzet i izgužvane suknje. Kako je stigla do kose, otkrila je da je veŅina ukosnica poispadala. Ubadala ih je natrag ņvrsto, pozdravljajuŅi siŅušne ubode boli na svom tjemenu. “Moj vozaņ i koņija ņekaju u blizini,” rekao je de Gray dok ju je promatrao. “Odvest Ņu te natrag u de Gray House.” Lidian zadrhti. Nije se htjela suoņiti sa satima bacanja i prevrtanja u krevetu, muņena uspomenama, žaljenjem i neželjenim emocijama. “NeŅu moŅi zaspati veņeras,” promrmljala je. Dugo je šutio, a zatim odgovorio ležerno. “Ako je tako, možeš ostati sa


mnom.” Pogledala ga je sumnjiņavo. “Kako to misliš?” Na licu mu je bio miran, blago podrugljiv izraz, dok je razmišljao o prijedlogu za koji je bio siguran da Ņe odbiti. “Želite li imati avanturu veņeras, gospoìice Acland?” Nitko joj nikada nije predložio nešto sliņno. Bila je spremna odbiti uvredljiv prijedlog, ali nije se mogla zaustaviti da ne upita. “Kakvu avanturu?” “Samo jednu malu.” Znala je da treba odmah odbiti... ali bila je u velikoj napasti da se složi. Pomisao da se upravo sada vrati u kuŅu de Grayevih, slomljena nakon poraza, nije bila previše privlaņna. “Što ako moja majka otkrije da sam otišla?” “Bila si voljna riskirati zbog Spencera, zar ne?” “Da, ali...” Lidian je zašutjela, jedva vjerujuŅi u svoju neodluņnost. Reci mu da te vodi ravno kuši, razmišljala je. Nakon svega što se dogodilo, trebala bi znati što se dogaìa kad se vjeruje muškarcima, bez obzira koliko privlaŢno izgledali. UhvaŅena je u poziciji da ne želi reŅi ne i ne može reŅi da. Gledala ga je bespomoŅno, namrštenih obrva. Odjednom se de Gray nasmijao, poravnao joj plašt i navukao kapuljaņu zaštitniņki oko lica. “Ideš sa mnom”, rekao je, donoseŅi odluku umjesto nje. “Gdje idemo?” “Vrtovi užitka u Vauxhallu.” “Ĉula sam za to mjesto. Zar tamo nema prostitutki? Lopova?” “Svih moguŅih likova koje možeš zamisliti”, rekao je, hodajuŅi prema dugom nizu privatnih koņija koje su ņekale pored kluba. Lidian je odjednom bila zabrinuta i zaintrigirana, pitajuŅi se kako je došlo do ovog obrata u njenom životu, da ide usred noŅi u Vauxhall s


ņovjekom kojeg je jedva poznavala. “Zašto se zovu ‘vrtovi užitka’”? “Možda Ņeš saznati,” rekao je zadirkujuŅim tonom. “Prije nego što pristanem iŅi s tobom, moraš obeŅati da Ņeš biti džentlmen.” Smješkao se i mahnuo pozivajuŅi svoju koņiju. “Za razliku od ostalih ljudi koje poznaješ, gospoìice Acland, ja nikad ne obeŅavam ono što ne mogu održati.”


4

Uz sve šaputanje o dekadenciji i skandalima koji su se vezali uz Vauxhall, Lidian nikada nije bila sasvim sigurna kako zapravo tamo izgleda. Brzo je otkrila da veņer u Vauxhallu, podruņju smještenom sjeverno od Kensington Lanea, izgleda kao da upravo prisustvuje zabavi – najnevjerojatnijoj zabavi koju je mogla ikada zamisliti. Nikada ranije nije bila okružena tako raznolikom skupinom ljudi: aristokrati, kicoši, dame i prostitutke. Glazba velikog orkestra širila se zrakom, prodavaņi hrane prodavali su sladoled, cheesecakes i kekse. Red se formirao pred štandom s lutrijom, gdje su se prodavale sreŅke koje su ljudima donosile priliku osvojiti šarene drangulije. Lord de Gray je platio ekstravagantnu sumu od dvije gvineje po karti za ulazak u vrtove. Lidian se trudila da ne sretne niņiji pogled i držala se blizu de Graya. Meìutim, znatiželja je uskoro postala jaņa od nje i zurila je zaņuìeno u sve što je okružuje. U vrtovima se nalazilo pet šetališta, neka od njih bila su natkrivena tendama i okružena sa stablima, posuta šljunkom ili poploņena opekama. Puhao je hladni noŅni povjetarac, a ona je zadrhtala, sretna zbog topline svog debelog vunenog ogrtaņa. De Gray se zaustavio i kupio usku crnu masku za nju, sliņnu onima koje su mnogi drugi nosili. “Ni jedna prava mlada dama ne bi smjela biti uhvaŅena bez nje,” uvjeravao ju je suho, “kao ni muževi koji provode noŅ daleko od svojih žena ili mladiŅi koji žele djelovati hrabro i puni duha...” “HoŅeš li i ti nositi jednu?” pitala je, puštajuŅi ga da joj zaveže trake iza glave. Okrenuo ju je prema sebi, prilagoìavajuŅi masku dok nije mogla vidjeti kroz rupe za oņi. “Nije skandal što sam ja ovdje, gospoìice Acland. Ti bi, meìutim, bila uništena.” PrimjeŅujuŅi da se Lidianin pogled zaustavio na ņovjeku koji je hodao s keksima, lagano se nasmiješio. “Sigurno si gladna. Jedva si dotaknula svoju


veņeru ranije.” “Bila sam previše nervozna da bih jela. Bila sam obuzeta razmišljanjem o...” Njezin glas utihnuo je i podsjetila se koliko je bila željna vidjeti Chancea. “Zaboravi na to”, rekao je naglo i povukao je prema Groveu3, gdje se nalazilo više od stotinu pregradaka za veŢeru4. Sve je bilo puno parova koji su uživali u tanjurima šunke, jezika i piletine dok su slušali orkestar. Glazba je bila glasna i poletna i sve misli o Chanceu izblijedile su iz Lidianinog uma. De Gray ju je posjeo u pregradak za veņeru. Unutrašnjost pregratka oslikao je umjetnik Francis Hayman prizorima iz seoskog života. Publika je pjevušila dok je orkestar svirao popularne pjesme. De Gray je mahnuo i konobar je donio tanjure nagomilane minijaturnim komadiŅima peņene piletine, kao papir tankim kriškama šunke, tijestom i kolaņiŅima ispunjenima s više slojeva kreme i džema od bobica. Lidian je izgladnjelo prionula na hranu i zastala iznenaìeno kad joj je de Gray dao ņašu vina. “Ne smijem piti vino”, rekla je, oklijevajuŅi. Spustio joj je usta na uho. “NeŅu reŅi”, rekao je urotniņki, a njegov niski glas izazvao je ugodno bockanje duž kralježnice. Nasmiješila se i prihvatila ņašu, otpila gutljaj bogatog crvenog vina. De Gray je naruņio još delicija za nju i zadirkivao je sve dok se nije poņela bespomoŅno smijati njegovim besmislicama. Naginjala se prema toplini njegovog tijela sa sve veŅim povjerenjem. Prvi put je bila na takvom mjestu i primala laskavu pažnju zgodnog muškarca koji je izveo ņudnu ņaroliju na njoj. Htjela je da noŅ nikada ne završi... Bila je usred ņarobnog sna. Nakon završetka glazbene izvedbe poņeo je vatromet, zavrtjeli su se raketni kotaņi i lansirali u nebo erupciju svjetlosti raznih boja koja se pretvarala u blještave cvjetove. Lidian je gledala s oduševljenjem, dok je mnoštvo klicalo svakim novim bljeskom.

3 4

Grove - veliki otvoreni prostor unutar ulaza u vrtove, gdje su se spajale tri glavne aleje. (nap. prev.)

supper boxes - pedesetak velikih pregradaka u koje je moglo stati do deset ljudi na veņeru. Svaka ‘kutija’ je ukrašena originalnom slikom. (nap. prev.)


Nakon toga de Gray ju je izveo iz pregratka i šetao s njom duž Grovea. “Voljela bi zadržati taj osjeŅaj zauvijek”, rekla je Lidian, sjajeŅi se još uvijek od vina i zabave. “Koji osjeŅaj?” pitao je, smijuŅi se njezinoj uzbuìenosti. “Kao da imam krila!” naglo je ispalila. “Naravno, sutra Ņu se morati spustiti na zemlju.” De Gray je zurio u nju tamnim-sivo zelenim oņima i na trenutak je u njima zasjao ņudan izraz ņežnje. Lidian je imala osjeŅaj da joj je htio nešto reŅi, objasniti joj nešto važno, ali ipak ga je nešto sprijeņilo. Konaņno je progovorio neutralnim tonom, razbijajuŅi ņaroliju. “Veņer još nije gotova.” Zastali su pokraj lutrije i platio je nekoliko šilinga za nagradno izvlaņenje. Na njegov zahtjev, Lidian je zabila ruku u zdjelu papirnatih sreŅki i skupila prste oko jedne. Izvukla ju je i predala ņovjeku u kabini. “Nagrada za damu!” ņovjek je uzviknuo, ispitujuŅi broj na karti. Otišao je iza pulta i izvukao mali predmet za nju. Oslikanu limenu zviždaljku5 na plavoj vrpci. Lidian ju je objesila oko vrata i puhnula dok se nije zaņuo prodoran zvuk. Bez ceremonije de Gray je izvadio zviždaljku iz njenih skupljenih usana i brzo je ugurao u njezin plašt. “Sada, kad god zazviždim, moraš poslušati moj poziv”, rekla je smijuŅi se. De Gray se nasmiješio i lagano se naklonio. “Bilo kada, moja gospo.” Promatrala ga je sumnjiņavo. “NeŅeš zaboraviti svoje obeŅanje, je li?” Spustio je pogled prema njoj i pomaknuo na stranu mali pramen kose zarobljen na rubu njezine maske. “Nikad.” Lidian nije protestirala kad je ovio svoju ruku prisno oko njenih leìa. Šetali su duž nekih šetališta, gdje su se parovi šetali tamo-amo, a pohotljivi 5

Tin wistle - mala, zviždaljka visokih tonova sliņna flauti i napravljena od metala. (nap. prev.)


mladi muškarci gledali žene koje su prolazile. Kada su došli do kraja Hermitovog šetališta, Lidianin pogled uhvatio je dvije isprepletene figure, muškarca i ženu kako se ljube strastveno u sjeni. Pocrvenjela je i pogledala de Graya, koji ih je takoìer spazio. Pitala se koliko je žena de Gray doveo ovdje i je li ikada zaveo djevojku koja je zaboravila na sve inhibicije u jednom od ovih sjenovitih šetališta. “Jesi li ikada bio zaljubljen?” pitala je stidljivo Lidian, promatrajuŅi njegov strog profil. “Osjetio sam nešto blizu toga, jednom ili dvaput.” “Možda Ņeš jednog dana znati kako je to”, rekla je svojim najzrelijim tonom. Ĉula je kako mu smijeh zapinje u grlu. Njegov glas bio je lagano ironiņan. “Svakako se nadam.” Stali su na najužoj stazi koju je Lidian dosad vidjela. Izgledala je mraņno i tiho, tunel od sjena i lišŅa koje šušti. “Poznata je kao Staza ljubavnika”, rekao je de Gray. “Svaka mlada žena koja je dovoljno glupa da tamo zaìe praktiņki preklinje za skandal.” Okrenuo se prema njoj, podigao jednu obrvu podrugljivo i mahnuo prema stazi. “HoŅemo li?” “Ne znam”, rekla je Lidian, pitajuŅi se što želi od nje. Možda je htio da ona izgleda glupo, prikazujuŅi je kao plašljivo, glupavo stvorenje. Ali ona nije smjela iŅi na takvo mjesto s njim. Bilo je dovoljno loše što je Vauxhallu, daleko od zaštite svoje majke, što je pila vino... Trebala bi to zaustaviti sada. Nije imala pojma što joj je došlo da se ponaša tako neodgovorno. “Bojiš li se?” pitao je nježno. “Svakako ne!” Lidian se pokušavala natjerati da bude razumna. Što je najgore što bi se moglo dogoditi? On bi je mogao pokušati nagovoriti na romantiņni odnos... a ona bi ga prekorila i to bi bio kraj toga. Nesmotreno je pošla niz stazu, a on je krenuo za njom. Uskoro su prošli još jedan par, koji je šaputao i razmjenjivao poljupce, a Lidian je izbjegla njegov pogled. Poņela se osjeŅati sve nervoznije jer su uranjali u sve


dublji mrak, drveŅe je natkrivalo sve osim nekoliko svjetlucavih komadiŅa neba iznad glave. “Vrlo je kasno”, komentirala je. “Mora da je prošla ponoŅ.” “Dva sata, pretpostavljam.” Pokušala je smisliti još jednu temu razgovora. “HoŅeš li prisustvovati” Brimworthyevom balu u petak? “Nisam još odluņio.” Put je postao uži, intimniji, vodio je u drugi svijet daleko od užurbanog, zaposlenog grada Londona. Nervozna zbog tišine, Lidian je upitala naglo, “Lorde de Gray, planirate li zapoņeti sa mnom romantiņni odnos?” Nasmijao se, zaustavio i zagledao joj se u lice. “Da li bi željela da planiram?” “Ne, to je samo u sluņaju da... ako jesi, ja bih radije da to uņinimo odmah, umjesto da brinem zbog toga!” Glas mu je bio mekan i zabavan. “Ti si najnestrpljivija žena koju sam ikada susreo, gospoìice Acland.” “Ja sam vrlo strpljiva osoba. Samo ne, kad si ti u pitanju.” “Zašto?” “Ĉiniš me tako... tako...” tražila je pravu rijeņ i konaņno se odluņila “iznerviranom.” “Stvarno.” Vidjela je bljesak njegovih bijelih zubi u tami. “Pa, u buduŅnosti Ņu pokušati biti ugodniji. A buduŅi da se ņini da si tako željna mog udvaranja...” Sagnuo se i poljubio joj usne, lako i mekano kao dodir krila leptira. Izmakao se i nasmiješio joj se. “Sada je tvoja pustolovina završena.” Lidian se nasmijala, umirena njegovom opuštenom gestom. “Hvala”, rekla je, misleŅi iskreno. On je postigao nemoguŅe, pretvorio je jednu od najgorih noŅi njenog života u nešto priliņno ugodno. Sutra Ņe se uspraviti i


nastaviti sa svojim životom. I od sada neŅe više biti naivna. Nikad ne bi dopustila da je neki muškarac ponovno iskoristi. De Gray je zurio njeno uzdignuto lice i lagano prstima pomakao uvojak kose koji visio na preko sljepooņnice. “Sad Ņu te odvesti kuŅi.”

Nakon što ju je vratio u kuŅu de Grayevih svojom koņijom, Lidian je stigla u svoju sobu na isti naņin kao što je izašla, kroz vrata za poslugu i preko stražnjih stepenica. Nije još ostalo dugo do zore. Znala je da Ņe biti iscrpljena, ali nije je bilo briga. Skinula se i pala u krevet, povlaņeŅi pokrivaņ visoko, ispod brade. Kasnije Ņe razmišljati o Chanceu, o tome kako je izgledao i što je sve rekao, ali za sada njezine su misli bile ispunjene vatrometom i glazbom... i sjeŅanjem na ruke Erica de Graya oko nje. “Vidimo se uskoro”, rekao je Eric sa zadirkujuŅim sjajem u oņima kad su se rastali veņeras. “Samo da budem siguran da se oporavljaš.” Znala je da govori o njenom neugodnom iskustvu veņeras kod Cravena i njezinim osjeŅajima prema Chanceu. “Namjeravam se brzo oporaviti”, uvjerila ga je. “Nemam više iluzija o muškarcima. Nikad više neŅu napraviti takvu grešku.” “Kako ciniņno,” narugao joj se i otišao s osmijehom.

Tijekom sljedeŅeg mjeseca nije bilo nikakve rijeņi od Chancea, niti je Lidian oņekivala da Ņe biti. Provodila bi puno vremena sama, razmišljajuŅi o prošlosti i o tome zašto je bila tako laka meta muškarcima kao što je Chance, ali de Gray ju je držao stalno zauzetom zabavama i glazbenim veņerima, popodnevnim posjetima i vožnjama koņijom kroz Hyde Park. Upoznavala je Julijine i Dolliene prijateljice, veŅinom vrlo simpatiņne i ostvarene žene. Njezina majka ņinila se sretnijom nego što je bila veŅ dugo vremena, a Lidian


je tek sada shvatila koliko su Elizabeth nedostajale sve društvene aktivnosti u kojima je nekada uživala. Eric de Gray dolazio je u posjet svakih nekoliko dana i unatoņ naporima da ostane ravnodušna, Lidian se uhvatila kako se raduje njegovim dolascima. Srce joj je brže lupalo svaki put kad bi ņula njegov duboki glas na ulaznim vratima, kada je išla da ga pozdravi, bila je svjesna drskih, ali laskavih pogleda kojima je prelazio cijelom dužinom njenog tijela. Postupao je s njom na prijateljski i zadirkujuŅi naņin, sliņno njegovom odnosu s Dollie. Za vrijeme jednog posjeta, uživao je zavaljen u salonu s Dollie i Lidian, prisjeŅajuŅi se sa sestrom njihovih zajedniņkih djeņjih eskapada, posebno dogaìaja kad su ukrali vrtlaru škare i primijenili svoje novootkrivene umjetniņke talente da preurede živicu u pomno ureìenom vrtu. “Jadni Edward,” Dollie je uzviknula, smijuŅi se, “bio je kažnjen zajedno s nama dvoma.” “Iako nije imao ništa s tim?” Lidian pitala iznenaìeno. “Naši roditelji nikada nisu diskriminirali svoju djecu”, odgovorila je Dollie. “Ako je jedan bio zloņest, svi smo dobili dobre batine.” “Edward se nikad nije žalio.” Odsutan osmijeh prešao je de Grayevim licem. “On je bio odgovoran, uvijek nam je pomagao izvlaņeŅi nas iz naših nezgoda, dijeleŅi s nama batine za stvari koje nije uņinio.” “Baš je bio drag,” Dollie je uzviknula, nasmijana dok je brisala iznenadnu suzu iz oka. “Nedostaje mi. Da li još uvijek misliš na njega ņesto, Eric?” De Grayev je osmijeh izblijedio i ņupkao je neki zalutali konņiŅ s meke vunene tkanine svojih hlaņa. “Uvijek.” Zadržao je lice skriveno od njihovih pogleda i promijenio temu. “Želite li mi se pridružiti u jahanju kroz Hyde Park sutra ujutro?” “Oh, da,” Dollie je odmah rekla. Lidian je oklijevala. Razmatrala je mnogobrojne izgovore, ali napokon


se odluņila za istinu. “Hvala, ali radije ne bih. Ne jašem baš dobro.” Prošlo je mnogo godina otkad je jahala ņistokrvnog konja, a sigurno ništa što se moglo usporediti s kvalitetom grla u štali de Gray. “NaŅi Ņemo nježnog konja za vas”, rekao je de Gray. “Ima jedna pet godina stara kobila u staji i zove se Dama.” Oņi su mu zasvjetlucale kad je dodao. “Mirnije i osjetljivije žensko još nisam sreo.” Dollie se smijala i pretvarala da ga mlati zbog njegove primjedbe dok je Lidian tresla glavom. “Moje odijelo za jahanje je staro i nažalost potpuno izvan mode, a osim toga...” “Oh, posudi jedno moje!” Dollie je uzviknula. “Ali ne mogu.” “Bez rasprave,” rekao je de Gray nježno. Prije nego što je Lidian mogla odgovoriti, Dollie je napustila sobu, rekavši: “Imam pravu stvar, crno odijelo, pripijenog kroja, s plavom maramom. Idem vidjeti gdje je!” “Ĉekaj,” Lidian ju je pozvala, ali ņinilo se da djevojka ne ņuje. Zbunjena, Lidian je de Grayu uputila ironiņan osmijeh. “Pa, izgleda da Ņu sutra jahati s tobom.” “Uživat Ņeš.” Tišina je pala meìu njih. To im je bila prva prilika da razgovaraju nasamo od noŅi u Vauxhallu. “Kako je izgledao tvoj brat?” Lidian je upitala odjednom. “Nikad nisam vidjela njegov portret.” “Imam jedan na kojem smo sve troje – Edward, Dollie i ja – kada smo bili mnogo mlaìi. Bio je najdraži mojoj majci. Skinula ga je prije pet godina kada je umro. Rekla je da ne može podnijeti pogled na to. Sada je u mojoj gradskoj kuŅi.” “Voljela bih ga vidjeti jednog dana”, rekao je Lidian bez razmišljanja, a zatim pocrvenjela. Zvuņalo je kao da želi poziv. Smijao se njenoj nelagodi. “To se može srediti.”


Oklijevala je, a zatim pitala tiho. “Kako se to dogodilo?” Eric je shvatio da je mislila na Edwardovu smrt. “NesreŅa na jahanju. Pao je tijekom skoka kojeg nikada nije trebao ni pokušavati izvesti.” Zastajao je i ponovo nastavio hodati oko sobe, prouņavajuŅi figurice na kaminu. Brzo je pogledao u Lidian. Nije mu bilo lako govoriti o Edwardu, ali nešto u njenim toplim smeìim oņima ohrabrilo ga je da nastavi. “Mislim na njega svaki dan od tada. On i ja smo bili skoro nerazdvojni. Bog zna da nikad nisam htio uskoņiti u njegove cipele. Ponekad se...” Zastao je i zatvorio ruku oko jedne od figurica, stišŅuŅi prstima nježni, krhki porculan. “Pitam se da li Ņu provesti ostatak života kao loša imitacija Edwarda.” “Sigurno nitko to ne oņekuje od tebe,” promrmlja ona. Eric slegne ramenima. “Edward je trebao biti sljedeŅi grof, upravljati obiteljskim poslovima i proizvesti nasljednike koje moj otac želi. Roìen je za to, ja nisam. Dok je Edward uvijek imao najbolje ocjene u školi i postupao ņasno, ja sam provodio vrijeme jureŅi za konobaricama i smišljajuŅi podvale... A sada se trudim živjeti i dostiŅi prokleto visoke standarde koje je moj brat postavio.” Eric se nasmije varljivo. “Jedan od mojih bivših prijatelja gubitak Edwarda nazvao je ‘udarac sreŅe’. Nikad me nije bilo briga za obiteljsko bogatstvo ili titulu. OsjeŅam se kao da sam ga nekako ukrao od njega.” Eric je spustio figuricu dok je val neugodne topline nadirao ispod njegove kravate. Nije želio ispriņati toliko... nikada nikome nije govorio tako slobodno o Edwardu. OsjeŅajuŅi Lidianinu blizinu, okrenuo se i otkrio da stoji iza njega. Lice joj je bilo blago i suosjeŅajno. “Ako Edward nije mogao biti taj koji Ņe se brinuti za obitelj, sigurna sam da bi on to želio da to budeš ti. I znam, bez ikakve sumnje, da Ņeš biti vrlo dobar u tome.” Eric je buljio u nju bez rijeņi. Lidian Acland nije bila kao ostale plitke, kikotave mlade kokete koje je upoznao ili kao hladne, sofisticirane društvene lavice koje su oženili njegovi prijatelji. Bila je poštena, brižna, iskrena – i tako lijepa da ga je skoro boljelo koliko ju je želio. Doduše, imala je mane – prije svega – tvrdoglavost, ali dobio je što je zaslužio. Stvari su mu


uvijek bile prejednostavne. Nikada nije morao ņekati bilo koga ili bilo što u svom životu, a sada se konaņno morao nauņiti strpljenju. Bože daj mi snage, mislio je zajedljivo i poželio rukama obuhvatiti njene glatke obraze i ljubiti je. Umjesto toga, podigao joj je prstom vrh brade nemarnom gestom. “Jesi li se ņula sa Spencerom?” mrmljao je, kao što bi pitao Dollie za jednog od njenih obožavatelja. Njene guste crne trepavice bile su spuštene. “Ne. Razgovarala sam s majkom o njemu, rekla sam joj da sam ņula glasine da se Chance vratio i da nisam više zainteresirana za njega... Laknulo joj je, naravno i rekla je da sam zaslužila boljeg od Chancea.” Spustila je pogled na svoje šake i ispreplela prste. “Viìaš li ga još uvijek u svom klubu?” “Povremeno.” Eric se suzdržavao od toga da joj kaže, da se Chance pokazao kao arogantna mlada guzica. Navodno je stekao reputaciju mladog pastuha u gradu. Kružile su glasine o njegovim poslovima, kockarskim dugovima, pa ņak i o dvoboju zbog žene nekog aristokrata. Koliko je Eric znao, malo ljudi je tvrdilo da poštuje Chancea Spencera, iako se ņinilo da nekoliko kicoša i rasipnika visi uz njega. “Je li istina to što si rekla svojoj majci?”, pitao je. “Da te više ne zanima?” Lidian je bila pošteìena potrebe da odgovori jer ih je Dollie pravovremeno prekinula i objavila da je pronašla savršeno odijelo za jahanje i da Lidian mora doŅi odmah isprobati ga.

U londonskom društvu ništa se nije išņekivalo s veŅim nestrpljenjem od godišnjeg bala lorda i ledi Blasedale, koji je bio kao vjesnik proljeŅa. “Oni uvijek organiziraju lov na blago,” Dollie je bez daha priņala Lidian, “i svi gosti dobiju neki trag. Prošle godine nagrada je bila ogrlica od rubina, a godinu prije dijamantni broš! Ovo je prva godina da Ņe mi biti dopušteno sudjelovati. Zar ne bi bilo uzbudljivo da netko od nas pronaìe blago?”


Lidian se zamišljeno nasmiješila. “Da, bilo bi – iako priliņno sumnjam da bih ja mogla biti ta koja Ņe ga otkriti.” “Nikad se ne zna”, rekla je Dollie i provela cijelo poslijepodne nagaìajuŅi o tome što bi blago moglo biti ove godine. Ĉinilo se da Blasedaleov ogroman, ružni ljetnikovac zauzima pola ulice Upper Brook sa svojim ņvrstim proņeljem od granita i mramora i izrezbarenim kerubinima i serafinima. Brojne fontane bile su ispunjene statuama dupina, krilatih konja i drugih fantastiņnih figura, a svaki je zid bio prekriven scenama iz mitologije i povijesti. Lidian je bila odjevena u svoju najbolju haljinu od zelenog i bijelog satena. Niska bisera pozajmljenih od Lady de Gray bila je prepletena kroz njenu tamnu kosu. Majka i de Grayevi hvalili su njezin veņerašnji izgled, rekavši da nikada nije izgledala tako lijepo. No, jedino mišljenje kojem se radovala bilo je ono Erica de Graya. “Sigurna sam da Ņe biti tamo”, Dollie ju je uvjeravala ranije tog dana, a Lidian je prekrižila prste nadajuŅi se. Nije mogla toņno objasniti zašto ga je toliko željela vidjeti, ali osjeŅala je vrtoglavicu od išņekivanja. Neposredno prije nego što su de Grayevi krenuli na bal, za Lidian je stigla blistava bijela kutija sa savršenom ružiņasto-bijelom orhidejom. Nije bilo poruke na kartici, samo ugravirano ime lorda Erica de Graya. Pred osmijesima cijele obitelji, Lidian je priņvrstila orhideju na korzet haljine i porumenjela od zadovoljstva. Povremeno je doticala krhke latice cvijeta dok je razgovarala s drugim gostima na balu. Okupili su se u dvorani, ņekajuŅi objavu lady Blasedale. Lidian je pogledom pretraživala dvoranu u nadi da Ņe ugledati de Graya, ali bez uspjeha. Baš kad je poņela razmišljati da je možda odluņio ne prisustvovati, pojavio se pokraj nje. Bio je odjeven u hlaņe boje kože, dobro krojen crni kaput i uštirkanu bijelu kravatu. “Gospoìice Acland”, rekao je s toplim sjajem u oņima i podigao njenu ruku do svojih usnica. “Hvala ti za orhideju”, rekla je Lidian nježno. “Jako je lijepa.” “Ne toliko lijepa kao ti.” Pogledom je brzo preletio preko nje, gotovo


vlasniņki. Sramežljivo mu se osmjehnula. “Tvoja obitelj misli da si zainteresiran za mene.” “Što vi mislite, gospoìice Acland?” Oklijevala je i rekla nježno. “Nisam sigurna.” Prije nego što je mogao odgovoriti, Lady Blasedale pojavila se pred okupljenim gostima. Crna pera priņvršŅena u njenoj sijedoj kosi, poskakivala su veselo, dok je klimala glavom i zahvaljivala se na njihovom pljesku. “Dobro došli, dragi gosti, na naš godišnji bal! Veņeras Ņemo poslužiti ukusna jela, a poslije Ņe, nadam se, mladi ljudi plesati dok im se papuņe ne izližu. A sada – naš lov na blago.” Zastala je kako bi mnogi gosti, posebno žene, navijanjem izrazili svoje odobravanje. “Blago ove godine je – smaragdna narukvica.” Nasmijala se kad je ņula žamor zadovoljstva. “Imam samo jedan trag koji Ņu vam ponuditi da otkrijete njegovu lokaciju. Dok pretražujete palaņu, imajte na umu broj Ţetiri.” Podigla je ņetiri debela prsta i usmjerila ih prema njima kako bi naglasila poantu. “Sretno svima vama i ako se bilo tko umori od lova, molimo vas da nam se pridružite na okrijepi dok ņekamo ishod. Upozorit Ņemo vas kada narukvica bude pronaìena zvonjavom ovog zvona.” Pokazala je veliko srebro zvono i povukla svileno uže i otposlavši glasnu zvonjavu kroz sobu. “Lov na blago je poņeo!” Gosti su se odmah raspršili, jedan ņovjek zastao je provjeriti ņetvrti stup na ogradi stubišta, drugi je krenuo prema ņetvrtoj slici u galeriji, a netko Ņe istražiti predmete kao što je ņetvrti lonac u kuhinji i ņetvrta soba u odreìenom hodniku. Dollie je došla do Lidian, a njene oņi su svijetlile od uzbuìenja. “Hajde, požurimo!” uzviknula je “Imam neke ideje o tome gdje bi to moglo biti.” Lidian je pogledala Erica. “HoŅete li nam se pridružiti u lovu na blago, gospodine?” Smijao se i odmahnuo glavom. “Uvjeren sam da Ņete ti i Dollie naŅi narukvicu. Ja Ņu provesti vrijeme u sobi za biljar s prijateljima...”


“I izaŅi s mirisom dima i brendija,” Dollie je ubacila, tresuŅi glavom s negodovanjem. Eric joj je uputio nevini pogled, kao da ga nepravedno optužuje i krenuo prema sobi za biljar. Dollie je željno vukla Lidian iz dvorane. “Idemo gore”, rekla je. “Sluņajno znam par stvari o ledi Blasedale. Voli šivati i ima posebnu sobu za šivanje. Narukvica bi mogla biti skrivena tamo ili možda u djeņjoj sobi. Blasedaleovi obožavaju svoju djecu i unuke.” “Istražit Ņu sobu za šivanje”, rekla je Lidian. “Onda Ņu ja djeņju sobu.” DijeleŅi Dollin entuzijazam, Lidian je požurila kako bi uhvatila njen tempo i popela se dugim stubištem. Razdvojile su se na vrhu stepenica i otišle svaka na svoj zadatak.

Baš kad je Eric stigao do sobe za biljar, šesto ņulo ga je potaknulo da pogleda preko ramena. Tamna figura upala mu je u vidno polje, neki ņovjek hodao je kroz predsoblje. “Pridruži mi se na piŅu, de Gray,” zazvao je netko iz sobe za biljar. Bio je to George Seaforth njegov prijatelj, lica boje grimiza koje je odudaralo od njegove crvene kose. Eric mu je uputio odsutan osmijeh. “Kasnije. Mislim da Ņu se pridružiti lovu za blagom.” “Kladim se da traži nešto drugo osim narukvice,” primijetio je Seaforth i svi su prasnuli u smijeh kad je Eric otišao. Vratio se do ulaza i buljio u ņovjeka, koji se veŅ popeo do vrha stepenica. Nije mogao biti siguran u njegov identitet, ali je imao priliņno dobru ideju o tome, tko bi to mogao biti. “Spencer,” mrmljao je, stežuŅi ņeljust.


Nakon što je pronašla sobu za šivanje Lady Blasedale, Lidian je ušla unutra i pomno istražila mali drveni stol i obruņe s vezom složene u nizu. Svaki komad ruņnog rada bio je u razliņitim fazama izrade. Provjerila je ispod ņetvrtog obruņa s lijeve i ņetvrtog s desne strane, ne pronalazeŅi ništa ispod njih. SljedeŅe je pretražila košare s raznobojnim svilenim koncima koje su bile uredno složene na stolicama i klupicama za noge. Na njeno razoņarenje, narukvica nije bila tamo. Dok je tumarala okolo po sobi, pokušavajuŅi razmisliti što još nije provjerila, postala je svjesna da netko stoji na ulazu. Okrenula se prema uljezu s upitnim osmijehom... dok nije zaņula njegov glas. “Jedino blago koje vrijedi pronaŅi na ovom mjestu si ti” Lice joj je postalo ukoņeno i odjednom je osjetila hladnoŅu. “Što želiš, Chance?”


5

Chance joj je uputio zloņesti osmijeh, onaj koji je uvijek koristio da šarmira druge i dobije sve što god je želio. Ĉinilo se da njegova upeņatljiva prisutnost i ta mraņna elegancija, ispunjavaju sobu. “Želim razgovarati s tobom.” “Prekasno je za to”, rekla je niskim glasom. “Jednom sam možda bila zainteresirana za ono što imaš za reŅi – ali više ne.” Nježno se nasmijao. “Ne ljuti se na mene, draga. Imaš svako pravo biti uzrujana zbog mog ponašanja u prošlosti, ali ja zaslužujem priliku objasniti...” “Ne zaslužuješ ništa,” rekla je žestoko. “I nije me briga za tvoja objašnjenja.” “Zar nije?” Opet se nasmijao, njegov pogled ubrzavao joj je dah, izazivao rumenilo na licu i ņinio ju uznemirenom. “Nisi ravnodušna prema meni, Lidian, iako se trudiš uvjeriti sebe u to.” “U pravu si”, rekla je, a oņi su joj svjetlucale. “Nisam ravnodušna. Mrzim te zbog onoga što si mi oduzeo.” Doimao se iznenaìeno. “Što sam ti uzeo, hoŅeš li mi, molim te, reŅi?” Tresla je glavom, odbijajuŅi objasniti. “Samo me se kloni. Voljela bih da te više nikad ne vidim.” “Kako to možeš reŅi? Zar se ne sjeŅaš što smo dijelili? Bili smo zaljubljeni jedno u drugo, Lidian.” “I ja sam tako mislila,” rekla je, brišuŅi vruŅe suze koja su joj odjednom potekle niz obraze. “Ali izgleda da smo oboje bili zaljubljeni u tebe.” Proizveo je mekan zvuk i krenuo naprijed, namjeravajuŅi je utješiti. Lidian je zakoraņila nazad i gotovo se spotaknula na veliku košaru s kolutima konaca. “Drži se podalje!” “Podsjetit Ņu te kako je bilo izmeìu nas, a onda Ņemo razgovarati. Doìi


mi u naruņje, draga.” Zastao je, meìutim, kad je vidio promjenu na njenom licu i shvatio da ona bulji preko njegovog ramena u nekoga tko je upravo ušao. Da nije bila toliko uznemirena, Lidian bi se možda nasmijala na to kako se Chance trgnuo kad je vidio Erica de Graya kako stoji tamo. Uzaludno ga pokušavajuŅi iskljuņiti. “De Gray”, Chance je govorio ugodnim kao-muškarac-muškarcu tonom, “kao što možete vidjeti, naišli ste na privatnu scenu. Ako vam ne bi smetalo da nas ostavite...” “Izlazi,” rekao je Eric, njegovo lice bilo je tvrdo kao oštrica. Chanceova usta otvorila su se od šoka. “Ne razumiješ...” “Van,” Eric ponovi, zureŅi u njega bez treptaja. Potpuno iznerviran, Chance je zaustio još jednom nesigurno protestirati i bacio je zbunjeni pogled na Lidian. Okrenula se od njega i brisala svoje mokre obraze. Ĉula ga je kako odlazi, klik brave kad su se vrata zatvorila. Nikad se nije osjeŅala tako poraženom, tako umornom. Možda Ņe je kasnije biti sram kad se sjeti se da je Eric de Gray svjedoņio njenom ponižavajuŅim poprištu, ali za sada je bila utrnula. Zaustavivši dah, pogledala je u Erica. “Hvala”, šapnula je. “Ako nemate ništa protiv, voljela bih biti sama nekoliko minuta.” Ĉudno, izgledao je ljut na nju. “Ti mala budalo,” rekao je grubo, ignorirajuŅi njezin zahtjev. “Znaš da je on bezvrijedni gad. Zašto ga ne ostaviš?” Lidian je zurila u njega kroz koprenu vlažnih trepavica. “Chance mi je prišao u vrijeme kad sam bila najranjivija. Ispleo je svakakve prekrasne snove i natjerao me da vjerujem u njih. I kada me napustio, sve je nestalo i ostalo mi je mnogo manje nego prije. Sada ne vjerujem vlastitom prosuìivanju.” Pokušala je zaustaviti drhtavcu, ali nije uspjela. “Ne znam više što je ljubav... Mislila sam da znam, ali bila sam u krivu. Sve u što sam sigurna je da ne želim opet biti povrijeìena.” “Svi budemo povrijeìeni, prije ili kasnije. Ne možeš biti tako prokleto


krhka da dozvoliš jednom muškarcu da uništi sve tvoje povjerenje.” Kad se Lidian pokušala okrenuti od njega, Eric ju je zaustavio. Bio je dovoljno blizu da joj je svojim toplim dahom dodirivao sljepooņnicu, a ona je osjeŅala njegovu ogromnu moŅ koju je držao ņvrsto pod kontrolom. “Ne znaš koliko te želim zavesti”, rekao je tihim, vatrenim glasom. “Mogao bi uņiniti da osjetiš stvari koje nikada nisi sanjala... Mogao bih te natjerati da zaboraviš sve osim zadovoljstva koje osjeŅaš u mojim rukama. Ali neŅu te iskoristiti. To me ne bi uņinilo boljim od Spencera. Morat Ņeš doŅi k meni, Lidian, kada konaņno napustiš svoje iluzije i odluņiš što želiš.” Trgnula se od muke. “Nema potrebe da razgovaraš sa mnom kao da sam dijete!” “Još uvijek si dijete, na mnogo naņina. Ali to me ne spreņava da te volim.” Um joj se ispraznio, a usne se razdvojile bez rijeņi od ņuìenja. Eric je gledao u njeno zaņuìeno lice. “Želim te od trenutka kad smo se upoznali. Volim te zbog tvoje ljepote i inteligencije, tvoje tvrdoglavosti, naņina na koji si se brinula o svojoj majci i imanju i prihvatila odgovornosti koje bi bilo koja druga djevojka odbila. Volim te zbog svih tih razloga, a još ih tisuŅu tek moram otkriti.” Njegova usta iskrivila su se od samoizrugivanja. “Neka sam proklet ako Ņu stajati i gledati te kako obavijaš ruke oko takvih kao što je Spencer. On nije dobar, a ti to znaš bolje od ikoga. Vrijeme je da budeš iskrena prema sebi i prema meni.” Zbunjena i defanzivna, Lidian se naprezala da odgovori, ali Eric je posegnuo i dotaknuo joj prstima usne. Gesta je možda bila nježna, ali lice mu je bilo mraņno, nestrpljivo. “Ne mogu ostati ovdje sam s tobom,” mrmljao je. “Moja sposobnost suzdržavanja ima svoje granice.” “Ĉekaj,” šapnula je, ali veŅ je krenuo prema vratima. Dollie je naglo upala u sobu. “Lidian, zašto ti je trebalo toliko dugo? Upravo sam došla iz djeņje sobe i...” Zastala je iznenada pred neoņekivanim prizorom svog brata. “Eric, zašto si ovdje? Jesi li odluņio da nam se pridružiš...” Glas joj se stišao kad joj se brat naglo okrenuo i provukao ruke


kroz kosu. “Oh, dragi,” Dollie je mrmljala, oņito osjeŅajuŅi napetost izmeìu njih. “Nadam se da se niste svaìali.” Lidian se natjerala da se nasmiješi, iako joj je lice bilo ukoņeno od napora. “Radije bih to nazvala ‘živahna rasprava’. HoŅemo li nastaviti potragu za smaragdnim narukvicom?” “To neŅe biti potrebno”, odgovorila je Dollie. “Lov na blago je završen.” “Jesu li veŅ pozvonili srebrnim zvonom?” “Ne... ali hoŅe.” Trijumfalno Dollie je pokazala zapešŅe, koje je bogato svjetlucalo. Smaragdna narukvica, previše ukrašena za Dolline godine, bila je zakopņana oko njega. “Našla sam je u djeņjoj sobi, oko ņetvrte lutke u kolijevci.” Zastala je i upitala s nadom. “Misliš li da Ņe mi mama dopustiti da je nosim?” Eric je pogledao narukvicu. “Možda kad budeš imala 25 godina,” rekao je suho. “Hajdemo dolje da objavimo moju pobjedu,” Dollie je uzviknula, zgrabivši Ericovu ruku. “Doìi, Lidian!” Lidian je potresla glavom. “Pridružit Ņu vam se kasnije. Željela bih trenutak privatnosti da sredim svoje misli.” Dollie je zaustila da krene raspravljati, ali Eric ju je usmjerio iz sobe, a da nije stigla ni pogledati unazad. “Što se dogod...” stigao je slab zvuk Dollinog glasa, sve tiši kako su odmicali. Lidian je posegnula i dohvatila rub vrata, zatvarajuŅi ih pažljivo. Besciljno je lutala po maloj sobi, a u mislima joj je vladala zbrka. Eric de Gray je rekao da je voli. OsjeŅala je dodir ushiŅenja, ali brzo ju je preplavio strah. Bojala se još od kad ju je Chance ostavio – bojala se da je ne voli i da možda nije vrijedna da bude voljena. I kad bi ponovo riskirala i dala svoje srce nekome, da bi se, možda, morala suoņiti s još više boli i odbijanja... te misli je dovele su je da se osjeŅa kao da se nalazi na rubu litice, spremna pasti


u beskrajnu prazninu. Shvatila je da je navodna ljubav prema Chanceu zapravo bila izgovor da se sve ovo vrijeme zaštiti od slomljenog srca. Ali nije mogla dopustiti da je taj strah zauvijek onesposobi. Lidian je sjela za mali stol za šivanje i uhvatila prazan kalem, valjajuŅi drveni valjak izmeìu ruku. Kad ju je Eric držao prije nekoliko minuta u svom naruņju, za dlaku je nedostajalo da ju zavede. OsjeŅala je trnce od uzbuìenja u stražnjem dijelu vrata. Željela je da je poljubi, da je uzme i posjeduje sa strašŅu koje se sjeŅala. Drvo je postalo vlažno meìu njenim dlanovima i ona se polako izdahnula, shvativši da je zadržavala dah. Prirodno je da osjeŅa takvu privlaņnost prema njemu. Bio je vrlo zgodan ņovjek. Ali njeni osjeŅaji prema njemu su bili daleko dublji od toga. Vidjela je kako je bio zaštitniņki nastrojen, kako je volio svoju obitelj i kako su se svi oslanjali na njega. Nije bio ņovjek koji je olako preuzimao odgovornost i bio je jako posveŅen ljudima koje je volio. Sjetila se kako ju je spasio one noŅi kada je otišla Cravenu i kako je pretvorio sumorno iskustvo u blještavu avanturu. Nikad ne obešavam ništa što ne mogu održati, rekao joj je i u svom srcu znala je da je to istina. Lidianine šake stisnule su se oko kalema i preplavio ju je neki osjeŅaj hitnosti. Nije ga trebala pustiti da ode sada. Željela je biti s njim i reŅi mu... reŅi mu što? Podigla je ruku na kosu i gladila je smetenim pokretima, zatiņuŅi uvojak iza uha. Odjednom je sve bilo jasno, kao da je zurila u namreškanu površinu jezerca koja je odjednom postala mirna i glatka. Htjela je reŅi Ericu istinu: da je sanjala o njemu noŅu, da su joj u zadnje vrijeme misli o njemu okupirale svaki trenutak nakon buìenja. Htjela je znati sve njegove tajne i reŅi mu svoje zauzvrat. Oņi su joj se proširile, a kalem je ispao iz ruke. Voljela ga je – i sve što je nekad osjeŅala za Chancea ņinilo se blijedo i prolazno kao sjena. Kako to nije vidjela prije? Ustala je uzrujano, oņajna da odmah pronaìe Erica i pokuša mu objasniti kako se osjeŅa. “O Bože, ne daj mu da ode”, prošaptala je kratku molitvu i požurila iz sobe.


Svi su se divili smaragdnoj narukvici i hvalili Dolinu pamet i snalažljivost, dok nije postala crvena od zadovoljstva i stida. Glazba orkestra ispunila je dvoranu, a Blasedaleovi su zaplesali valcer, pozivajuŅi svoje goste da im se pridruže. Od Lidian nije bilo ni traga i Eric je odluņio smrknuto da slobodno i on može otiŅi. Nije imao želju hodati s maskom na licu ostatak veņeri, dok je Lidian radila sve da ga izbjegne. Eric je poslao slugu po šešir i kaput, a drugog po koņiju. Na brzinu je prenio svoje dobre želje Lordu i Lady Blasedale, rekavši im da je imao još jedan sastanak kojem mora prisustvovati. Pokazali su razoņaranost, pokušavajuŅi ga nagovoriti da ostane, ali odbio je uz žalosni osmijeh. Otišao je u predsoblje, stavio tamni šešir na glavu i navukao kaput. Hladni vjetar udario ga je u lice kad je batler otvorio teška prednja vrata. Izašao je van i uņinilo mu se da ņuje mekani glas iza sebe. “Moj lorde.” Bio je zapanjen kad je otkrio da ga je Lidian slijedila, obuņena samo u svilenu haljinu. Rekla je batleru da zatvori vrata i omotala ruke oko sebe dok je zurila u Erica. Tamne oņi sjajile su se na blijedom licu. Djelovala je zabrinuto i bez daha, kao da je ulagala svu svoju volju da sprijeņi poplavu rijeņi. “Što je?” pitao je, iduŅi prema njoj. “Moramo odmah razgovarati.” Stavila je ruku na njegovu, prsti su joj se ukopali u njegov kaput. “Molim te, povedi me sa sobom.” Ideja je bila nezamisliva. Ugled bi joj bio uništen prije nego što noŅ proìe. Morala je biti oņajna kad je to predložila. “Posjetit Ņu te sutra u de Gray Houseu”, rekao je, pokušavajuŅi je natjerati natrag unutra. Lidian se odupirala, tresuŅi glavom i drhteŅi kad je nalet vjetra prodro kroz laganu haljinu. “Naše obitelji Ņe biti tamo, neŅe nam dopustiti da razgovaramo sami.”


Eric je razmotrio priliku za pronalaženje drugog privatnog mjesta unutar Blasedale Mansiona i shvatio da bi to bilo gotovo nemoguŅe. “Tvoja koņija”, Lidian je sugerirala dok je on skidao kaput i stavljao ga oko njenih ramena. “Ne. Ako te netko vidi kako ulaziš u koņiju sa mnom...” “Nije me briga.” Ton joj je bio miran, ali tvrdoglav. Prokleo je tiho. Što su duže stajali ovdje i raspravljali, veŅe su šanse da budu otkriveni. “Pet minuta”, napokon je rekao. “Onda Ņeš se vratiti unutra i pridružiti ostalima.” Klimnula je, zubi su joj cvokotali, a on ju je brzo poveo niz stepenice u tamnu unutrašnjost koņije. Koņijašev izraz je bio neutralan kad je zatvarao mala vrata iza njih. Bilo je hladno u vozilu, ali barem su bili zaštiŅeni od vanjskog povjetaraca. “Sada,” promrmljao je sjedajuŅi nasuprot nje, “što je tako prokleto hitno da si spremna riskirati svoj ugled?” “Bio si u pravu za Chancea,” rekla je nježno. “On je nitkov, a ja mu nisam trebala vjerovati. Nakon što sam izgubila oca i onda Chancea, ņinilo mi se kao da Ņe svaki ņovjek kojeg sam ikada voljela nekako pobjeŅi od mene. Nisam željela nikoga više izgubiti, pa sam se pokušala zaštititi. Ali sada nemam izbora – moram riskirati ili Ņu izgubiti i tebe.” Zastala je, prikupljajuŅi hrabrost da mu kaže istinu. “Prvi put kad smo se sreli, poņela sam te voljeti. Nisam željela to priznati... i nisam shvaŅala koliko duboko sve do veņeras.” Oņi su joj svjetlucale, a usta su joj drhtala. “Volim te”, ponavljala je. “Ti si sve što sam ikada željela.” Eric je ņeznuo da joj povjeruje, ali ponos i oprez spreņavali su ga u tom. “Ne možeš biti siguran u to. Trenutno ne znaš što je stvarno, a što nije.” Skliznula je pored njega, jedna mala ruka u rukavici savila se oko tvrdog ruba njegove vilice. Nagnula se bliže, a njezina meka usta pritisnula su njegova. “Je li ovo stvarno?” šapnula je. Eric je zatvorio oņi, nastojeŅi zadržati samokontrolu. Biti sam s njom


u ovom malom privatnom prostoru je opasan prijedlog. Stavio je ruke na njen struk, namjeravajuŅi je udaljiti. Najednom je kaput pao na pod i zaņuo se glasan udarac, a njeno vitko, u svilu odjeveno tijelo našlo se u njegovim rukama. Pogled na njena gola ramena i vrat bila je njegova propast. Prestao je disati i krv mu je poņela grmjeti u ušima. “Volim te,” ponavljala je Lidian, kliznuvši rukama oko njegova vrata. “Uņinit Ņu sve da mi vjeruješ... Eric...” Nešto divlje i pogansko podizalo se u njoj: potreba da ga posjeduje i da njegova želja postane ravna njezinoj. Kao u snu, gurala je šešir sa njegove glave dok nije pao na pod. Ljubila mu je ņelo, korijen nosa, površinu obraza, dok nije zaņula prigušen zvuk, a on se okrenuo i zarobio joj usta. Ljubio ju je grozniņavo, ustima tvrdim i zahtjevnim, a njegovo veliko tijelo bilo je napeto pod njezinim. Klizio je usnama preko vrata, naslaìivao se njenom tankom, nježnom kožom i brzim lupanjem njenog pulsa. Prsti su mu zaronili pod dekolte, obuhvaŅajuŅi njenu okruglu, golu, tešku dojku dok bradavica nije nabubrila pod njegovim dlanom. Izgledao je kao da uživa u malom kriku koji joj se oteo iz grla i vratio je svoja usta natrag na njezina i njegov jezik dodirnuo je njen u vrelom klizeŅem osjetu. Lidian je dahtala kada ju je posjeo preko svojih ņvrstih bedara i kad je osjetila pritisak njegove muškosti pod svojim tijelom. ProbadajuŅi užitak je brzo rastao, a ona je zadrhtala i priljubila se ņvrsto uz njegovo tijelo. Eric je zastenjao i odvojio usta od njezinih. “Lidian”, rekao je s naporom, dok je rukama i dalje prelazio preko njenih leìa i bokova. “Ne mogu više nastaviti ovo.” GledajuŅi u njega, osmjelila se vratiti nekoliko pramenova kose koja mu je pala na ņelo. Lice mu je bilo napeto, oņi tamne i sjajne od želje. “Sad Ņeš mi, možda, vjerovati”, rekla je, a glas joj je zvuņao dublje od normalnog. Njegova su se usta iskrivila. “Poņinjem”, priznao je. Oslonila mu je glavu na prsa, osluškujuŅi glasno lupanje njegovog srca. “Namjeravate li mi predložiti nešto, gospodine?” “Ne veņeras.”


“Prihvatila bih, da jesi.” Eric se odjednom nasmijao i poljubio mekano mjesto ispod njenog uha. “Nestrpljiva djevojka. Ne možeš doņekati da te zaprosim.” “Kada?” ustrajala je. On je podigao bradu i gledao u njeno rumeno lice, oņima svjetlucavim od veselja. “Kad budem uvjeren da si sigurna da sam ja to što želiš.” “Rekla sam ti...” Ušutkao ju je kratkim poljupcem i posegnuo dolje navuŅi kaput natrag preko nje. “Moraš se vratiti na bal,” promrmljao je. “Uz malo sreŅe, neŅe primijetiti da si nestala.”

Elizabeth Acland preplavila su ugodna nagaìanja nakon što su se Lidian i de Grays vratili kuŅi nakon Blasedaleovog bala. Kada je Elizabeth prvi put primijetila odvratnu prisutnost Chancea Spencera u dvorani, osjetila se bolesnom od straha, oņekujuŅi da Ņe se prikaņiti za Lidian i monopolizirati njenu pažnju za cijelu veņer. Ali ņinilo se da je Lidian potpuno nezainteresirana za njega i nisu otplesali ni jedan ples zajedno. Možda je Lidian konaņno završila sa Chanceom i dovoljno sazrela da ne bude obmanuta njegovim sladunjavim, licemjernim šarmom. A ako je to bio sluņaj, onda bi možda Lidian mogla vidjeti Erica de Graya u novom svjetlu. Previše uzbuìena i nemirna da bi spavala, Elizabeth se spustila dolje nakon što su svi ostali pozaspali. Odluņila je popiti malo šerija i nazdraviti sama sebi zbog ugodnih promjena koje je primijetila na svojoj kŅeri. NajveŅa želja bila joj je da Lidian pronaìe dobrog ņovjeka za kojeg Ņe se udati i s kojim Ņe osnovati porodicu jednog dana. Oprezno je sišla u knjižnicu i zadovoljno otkrila da je nekoliko komada ugljena veŅ veselo plamsalo na rešetki. PribližavajuŅi se ormariŅu, ulila je malu ņašu šerija i otišla se ugrijati


kod kamina. Uzdahnuvši od osjeŅaja zadovoljstva i spokoja, pogledala je gore i podigla ņašu nazdravljajuŅi. “Imam osjeŅaj da Ņe sve biti u redu, John,” rekla je tiho. “Lidian sazrijeva u lijepu i razumnu mladu ženu. Bio bi ponosan, dragi moj.” “Zaista bi”. Glas iz tame prestravio ju je. Elizabeth se brzo okrenula i šeri se izlio iz ņaše na tepih. Vidjela je lik Garretta de Graya kako sjedi u naslonjaņu s visokim naslonom. Držao je konjak u ruci i polako je pijuckao. Elizabeth je oblila vrelina od sramote. “Kako se usuìujete špijunirati me!” “Kao što vam svaki ņlan obitelji može reŅi, dolazim ovdje svaku veņer završiti dan s brendijem.” “Pijete previše.” “Da, znam”, rekao je ravnomjerno i podigao se iz svog naslonjaņa pokupiti ņašu iz njezinih beživotnih prstiju. “Dozvolite mi da vam nadoknadim piŅe, Lady Acland. Šeri, je li tako?” “Nema potrebe.” Ignorirao ju je, otišao do stola i ulio šeri iz kristalne boce. “Sada kad smo zapravo dio iste obitelji,” On je primijetio, “ņini se da bi trebali sklopiti primirje. Molim vas sjedite sa mnom i uživajte u vatri.” “Ne želim poremetiti vaš privatni ritual. Lorde de Gray.” “Rado bih uživao u vašem društvu, madam. Usprkos svom oštrom jeziku, vi unosite živost u društvo.” “Kako mogu odoljeti takvom laskanju?” Elizabeth je upitala suho, i prihvatila šeri od njega. Sjela je na stolicu blizu njegove i ukoņeno uredila svaki nabor haljine dok nije bio savršen. Garrett je sjedio gledajuŅi je neņitljivim izrazom. “Da li ņesto priņate sa svojim pokojnim mužem, madam?” “Ne, ne ņesto.” odvratila je izazovno. “Meìutim, ponekad mi je to utješno.”


“Možda bih trebao pokušati razgovarati sa svojom ženom, Audrey.” Nasmiješio se lagano. “Iako, ako me je promatrala iz raja protekle dvije godine, pretpostavljam željela dobro izgrditi.” “Umrla je od groznice, ako sam razumjela?” Garrett je klimnuo i otpio velik gutljaj konjaka. “A vaš muž?” “Srce.” Zastala je i dodala oklijevajuŅi. “Mislila sam da Ņu ostarjeti s njim. Nisam oņekivala da Ņu ga izgubiti tako rano.” “Da”. Po prvi put su podijelili pogled razumijevanja i Elizabeth je shvatila da je Garrett de Gray imao izvanredne oņi, bogate, tamne nijanse kave. “Sada kada vaša kŅerka bude zbrinuta”, rekao je polako, “razmišljate li o svojoj buduŅnosti, madam?” “Željela bi provesti ostatak svog života u miru, na selu.” “Uzbudljivo”, prokomentirao je suho, muŅkajuŅi brendi u ņaši. “A što vi namjeravate, gospodine? Živjeti u bratovoj kuŅi do kraja života?” Izgledao je zabavljeno i iziritirano. “Ne, moja malena prijateljice opakog jezika. Uzet Ņu kuŅu kad budem spreman. Za sada želim društvo Edgarove obitelji.” Odmah je Elizabeth zažalila zbog svog oštrog komentara. “Ne krivim vas”, rekla je. “Siguran sam da je vrlo teško živjeti sam – a oni su divni ljudi, svako na svoj naņin.” Nasmiješio se njezinoj pomirbenoj izjavi. “Htio bih vam uputiti poziv, madam.” Elizabeth se napela, oņekujuŅi da Ņe njegov poziv nalikovati uvredljivom prijedlogu kojeg joj je uputio kada je prvi put došla u kuŅu de Grayevih. “Kad god želite,” nastavio je, “možete mi se pridružiti ovdje na piŅu naveņer.” Elizabeth je nagnula glavu s izrazom zahvalnosti i gledala ga stidljivo


preko ruba kristalne ņaše. “Možda i hoŅu neke veņeri... ako se potrudite da budete ugodni.” “Mogu to uņiniti”, rekao je, i nasmiješio joj se – ne drsko kao obiņno, nego s prijateljskim svjetlucanjem u oņima.

Elizabeth je iznenadila samu sebe prihvativši Garrettovu ponudu, ne samo jednom nego nekoliko puta, dok im nije postala navika da se druže svake veņeri. Ostatak obitelji nije ništa znao o njihovim tajnim sastancima, a prešutnim sporazumom oni su zadržali svoje tek propupalo prijateljstvo kao tajnu. Nekako su skrenuli s razgovora o uspomenama na Audrey i Johna, na daleko intimnije rasprave o njihovom djetinjstvu, vlastitim osjeŅajima, tko što voli ili ne voli. U tihoj tami, koju je obasjavala samo malena vatra iz kamina, Elizabeth je postalo lako otkrivati stvari o sebi, koje nikada ne bi priznala danju. Garrett je takoìer postao otvoreniji, dopuštajuŅi joj da vidi onu stranu njega koju su samo privilegirani mogli vidjeti. Jako se razlikovao od njenog muža. John je bio džentlmen sve vrijeme, miran i profinjen, nježne naravi. U usporedbi s njim Garrettove, joj je priņao živopisne priņe o svojoj prošlosti ponekad nepristojne i razuzdane. Posjedovao je onu sirovu muškost koja ju je intrigirala koliko i šokirala. Elizabeth se zatekla kako uživa u ovim privatnim interludijima. Prije dvije noŅi, meìutim, zakljuņila je da je njihova intimnost napredovala predaleko. Postala je toliko oņarana njegovim opisom Pariza kojeg je oduvijek sanjala posjetiti, da je uzviknula bez razmišljanja. “Oh, kako bih ga voljela vidjeti!” “Jednog dana Ņu vam ga pokazati,” odgovorio je tako nonšalantno, kao da se to mjesto nalazi na kraju ulice, umjesto u stranoj zemlji. Cijelu noŅ nakon što su se rastali, Elizabeth se pitala što je mislio. Da li je on implicirao da Ņe tamo putovati zajedno? Može li pretpostaviti da je bila u istoj kategoriji


kao jedna od njegovih ženskih prijateljica? Udovica koja žudi za ljubavlju, to je vjerojatno mislio o njoj. Pa, nije mogla dozvoliti da se takva zabluda nastavi. Naredne veņeri je ostala u svojoj sobi umjesto da mu se pridruži na njihovom noŅnom razgovoru, a satima je jadno ņekala da zaspi. Ujutro se susrela s Garrettom dok su išli prema velikom stubištu za vrijeme doruņka. Zastala je ņim ga je vidjela, osjeŅajuŅi se užasno neugodno. “Lady Acland”, rekao je s nedokuņivim izrazom. “Niste mi se pridružili dolje sinoŅ.” Elizabeth je stajala nasred hodnika i neudobno odgovorila. “Da, ja... OsjeŅam da su naši razgovori od nedavno postali tako osobni. Odluņila sam zaustaviti naša veņernja druženja nasamo.” On se namršti i zagleda u nju jedan dugi trenutak. “Vidim.” Elizabeth je osjetila potrebu da objasni. “Uživam u našim razgovorima, gospodine. U stvari, veselim im se unaprijed svake noŅi, meìutim...” zastala je, pitajuŅi se kako da mu objasni. Zakoraņio je bliže, preplašivši je kad je posegnuo za njenom rukom. Njegovi veliki, topli prsti obuhvatili su njezine neobiņno uzbudljivim dodirom. “Lady Acland,” rekao je tiho. “Molim vas recite mi ako sam vas uvrijedio na neki naņin.” “Ne, doista,” Elizabeth je odgovorila, odjednom kratko dišuŅi. Sad kad je bio pored nje, osjeŅala je u nosnicama njegov miris, suptilnu mješavinu sandalovine i cigara koje su joj postale ugodno bliske. Zurio je u njenu ruku, njezina blijeda koža uz njegovu tamnu. Glas mu je bio neuobiņajeno nježan i ņinilo se da bira rijeņi s velikom pažnjom. “Uvjeravam vas, madam, da vas gledam s najveŅim poštovanjem. Cijenim sve vaše povjerenje, a nadam se da i vi cijenite moje.” “Naravno,” Elizabeth je uspjela izustiti, podizanje pogleda prema njegovom. Oņi su mu bile duboke, tamne i tople. “Ne uskraŅujte mi svoje društvo, madam. Bolno bi mi nedostajao pogled na vaše lice na kraju svakog dana.”


Elizabeth je pocrvenjela baš kao djevojka iz školske klupe. Samo mu je lagano klimnula glavom i prihvatila ga pod ruku koju joj je ponudio da je otprati na doruņak. Misao je bljesnula kroz njezin um – bi li joj John prigovorio što se druži s takvim muškarcem? Ne, odluņila je, promatrajuŅi Garrettov snažan profil. Johnu bi se možda ņak i sviìao. Garrett je bio dobar ņovjek, iako malo previše netaktiņan i otvoren. Unutra je bio ljubazan i ņastan: a usamljenost ga je uņinila tako naoštrenim.

Uskoro nakon Blasedaleovog bala, Lidian, Dollie i ostatak de Grayevih prisustvovali su plovidbi i pikniku na Temzi, kojeg su organizirali za prijatelje obitelji. Bio je jasan proljetni dan, svjež povjetarac puhao je preko vode i uzrokovao da zastavice na brodovima veselo lepršaju. Žene su objedovale tanko narezanu peņenicu i niz salata, dok su se mnogi muškarci nagurali na brojne brodove na vodi. “Gdje su Eric, stric Garrett i tata?” Dollie je besposleno pitala, dok je lutala s Lidian pored niza sveņano ukrašenih raznobojnih šatora. “Jesu li i oni na jednom od brodova?” Lidian je zatresla glavom. “Vjerujem da su još uvijek na obali, usred te velike skupine koja predvodi politiņku raspravu.” Dollie je ispustila podrugljiv uzvik. “Eric mi je jednom rekao, da kad se muškarci pretvaraju da imaju politiņke razgovore, obiņno priņaju o ženama.” Lidian se nasmiješila. “Ne bih se iznenadila.” Obuhvatila je pogledom streljaņki poligon iza šatora i promatrala kako neke žene struņno pucaju strijele u mete ispunjene sijenom. “Bi li htjela probati?” Dollie je pitala, primjeŅujuŅi njezin interes. “Nije tako teško kao što se ņini.” Za narednih pola sata, Dollie je pokušavala nauņiti Lidian vještinu streliņarstva, dok obje nisu poņele bespomoŅno smijati njenim podivljalim


leteŅim strelicama. Nakon što je promašila cilj onoliko puta koliko ga je i pogodila, Lidian predala luk Dollie s ironiņnim osmijehom. “Bolje da prestanem sada, prije nego što sluņajno nekoga nataknem na strelicu.” Podigla je ruku prema oslikanoj limenoj zviždaljci koju je odluņila nositi oko vrata tog dana. “Nosila sam ovo za sreŅu, ali bojim se da nije dobro funkcioniralo. Hvala nebesima da streliņarstvo nije vještina koju mi je potrebna u svakodnevnom životu.” “Ipak je bilo zabavno.” Dollie je stavila strijelu u luk i pažljivo naciljala i kad joj je prišao zgodni mladi gospodin, Dollie ga je vidjela krajiņkom oka. Pustila je strijelu da leti i namjerno promašila metu. “Lorde Bolton”, rekla je sramežljivo. “Možda biste mi željeli pomoŅi s metom? Ne mogu nikako svladati ovu vještinu.” Lidian se poželjela nasmijati. Dollie je bila vrlo vješta u streliņarstvu i mogla je pogoditi centar svakog cilja kojeg je izabrala. “Vjerujem da Ņu otiŅi potražiti društvo moje majke”, rekla je Lidian, nasmijavši se kad je otišla. Zašavši iza šatora, uživala je u svježem povjetarcu koji joj je puhao u lice i vrat. Odjenula je plavu vunenu haljinu i svijetli plašt, a tamna kosa bila je upletena i priņvršŅena na potiljku. “Lidian.” Okrenula se na zvuk muškog glasa. Na njeno ņuìenje, vidjela je Chancea Spencera kako stoji tamo. Bio je odjeven u tamnu odjeŅu i s crnom svilenom kravatom i dijamantnom iglom na njoj. Njegove hlaņe bile su skrojene previše tijesno, ocrtavajuŅi njegovu muškost, baš kao što mužjak paun pokazuje svoje perje. Lidijanine obrve su se skupile. “Što radiš ovdje?” “Došao sam te vidjeti”, rekao je olako. Prezriv osmijeh izvio joj je usne i krenula je pored njega bez rijeņi. Uhvatio joj je zglob u ņvrsti stisak. “Ne možeš zaista pomisliti proŅi pokraj mene”, rekao je on. “Ne kad me svaka žena u Londonu želi.” Protresla je glavom zaņuìena njegovim rijeņima i povukla zglob.


Odbio ju je pustiti. “To je priliņno postignuŅe,” primijetio je, “uloviti de Graya. Sve što žena može poželjeti, bogatstvo i društveni status. Zna li on da si bila prvo moja, draga?” “Nikad nisam bila tvoja.” “To se može popraviti”, odgovorio je. Prije nego što je mogla reagirati, on joj je stegnuo ruku preko usta, a drugom je obuhvatio oko struka. Vukao ju je naprijed zadivljujuŅom spretnošŅu dok se borila da se oslobodi. Chance ju je povukao meìu drveŅe, van pogleda gostiju sa zabave na brodovima. Koņija je ņekala na cesti u blizini. Lidian se nejasno uņinilo da je možda ņula Dollie kako je zove, ali je to možda bila samo jeka mahnitih otkucaja njenog srca. Bez ceremonije, Chance ju je ugurao u koņiju signalizirajuŅi vozaņu. Vozilo je krenulo s trzajem i pojurilo brzo duž ulice, odnoseŅi ju daleko od obitelji i prijatelja. OnemoŅala na sjedištu nasuprot Chance, Lidian uzdahnula uvrijeìeno i preplašeno. “Zašto to radiš?” Chance je bio suludo samodopadan. “Jednostavno, draga,” mirno je odgovorio. “Želim dvoboj s de Grayem.” Zurila je u njega zbunjeno. “Z-z-zašto?” “Mora da si ņula za ime koje stvaram za sebe u Londonu. Svi koji nešto znaņe ņuli su za mene, ali ja još uvijek ne dobivam ono poštovanje koje zaslužujem. Ljudi poput de Graya gledaju me preko nosa i ismijavaju da nisam odgovarajuŅe društvo za njih. Pa, smislio sam plan da to ispravim.” “OtimajuŅi mene?” “Toņno. Kada postane opŅe poznato da sam te obešņastio, de Gray Ņe me izazvati na dvoboj. Postao sam priliņno vješt s maņem, znaš. Uņio sam od najboljih majstora maņevanja na kontinentu. VeŅ sam ubio jednog ņovjeka u dvoboju ove godine, mali štitonoša koji se osjeŅao pozvan da brani ņast svoje supruge.” Hvalisav osmijeh prešao mu je licem. “Kada budem bolji od nekoga tako bogatog i poštovanog kao de Gray, svi Ņe se bojati i diviti mi se – i bit Ņu jedan od najslavnijih ljudi u Londonu.”


Lidian je buljila u njega kao da je poludio. “Uništio bi me, ili ranio ili ubio ņovjeka kojeg volim, samo da poboljšaš tvoju reputaciju? Bože, ovo nije igra, Chance!” “Cijeli život je igra”, rekao je olako. “UopŅe nisi muškarac”, rekla je Lidian kroz zube. “Ti si samo kukaviņki paun. Napasti ženu koju si jednom tvrdio da voliš je najniža, naj...” “Volio sam te.” Nasmijao se i zatresao glavom kao dijete. “Lidian, zar ne razumiješ ništa o prirodi muškaraca? Mislio sam sve što sam ti rekao.” “Zašto onda daješ obeŅanja koja nikada ne održiš? Zašto tvrdiš da me želiš, a onda se ne vratiš po mene?” Chance je slegnuo ramenima. “Vrijeme je prolazilo... i zaboravio sam kakvo si oņaravajuŅe stvorenje. Ali meni je na neki naņin bilo stalo do tebe.” “Na neki naņin?” Lidian je ponovila tupo. Iskidan smijeh je provalio iz njenog grla. “Bože, bila sam takva budala!” Zurila je u njega s takvim hladnim bijesom da je Chanceov osmijeh izblijedio, a on se neudobno pomaknuo. “Vrati me natrag”, rekla je. “Bojim se da to ne mogu.” Lidianin glas bio je vrlo mekan. “Ako naškodiš Lordu de Grayu na bilo koji naņin, pobrinut Ņu se da platiš za to. A ako ga isprovociraš na dvoboj, a on te ne ubije... ja hoŅu. Kunem se svojim životom.” Chance ju je gledao s ņuìenjem, a onda se nasmijao. “Kakva krvožedna mala djevojņura! Nikad nisam pomislio da u tebi ima takve strasti. To zaista obeŅava da Ņe ovo biti priliņno ugodan interludij.” Lidian se naslonila natrag na svoje mjesto, tiho se moleŅi da je Dollie možda primijetila da je Chance prisiljava uŅi u koņiju.


6

PriņajuŅi s prijateljima, Elizabeth se iznenadila kada joj je Dollie de Gray prišla blijedog, napetog lica i odvukla je na stranu. “Teta Elizabeth,” žurno je promrmljala, “nešto nije u redu. S Lidian... Mislim da je u nevolji.” Elizabeth se ohladila i naglo postala zabrinuta. “Što to? Reci mi brzo, Dollie!” “Maloprije sam je vidjela kako napušta zabavu s nekim.” “S kim? Tvojim bratom?” Djevojka je zatresla glavom, izgledajuŅi zabrinuto. “Tamnokosi ņovjek. Mislim da je to možda bio Lord Spencer. Uvukao ju je u svoju koņiju i ignorirali su me kada sam ih zvala.” “Dragi Bože,” Elizabeth je rekla, problijedivši. Bilo je jasno da Ņe Spencer dovesti Lidian u neku kompromitirajuŅu situaciju. Stvar se mora riješiti brzo i diskretno. “Dollie, uņini mi uslugu i pronaìi svog brata i odmah mu sve ispriņaj.” “Da, teta Elizabeth.” Dollie je odjurila. Elizabeth je stajala kao kip, zamrznuta od straha zbog svoje kŅeri, nije mogla vjerovati da se takva katastrofa dogodila. Nakon minutu-dvije, postala je svjesna ņovjeka koji joj je prišao. Pogledao je gore i proizvela neartikulirani zvuk kad je vidjela Garretta de Graya s neņitljivim izrazom na licu. “Lord Spencer je odveo Lidian,” poņela je u drhtavim glasom, a on joj je primio ruku u ņvrsti, ohrabrujuŅi stisak. “Bio sam s Ericom kad mu je Dollie rekla”, rekao je tiho. Hodali su do malog šumarka, gdje su mogli razgovarati da ih drugi ne primijete. “Sve Ņe biti u redu, Lizzie. Eric je otišao za njima i on Ņe se pobrinuti za nju.” “Ako je Chance Spencer uništio moju kŅer, ja Ņu... ubit Ņu ga,” šapnula je.


“Ubit Ņu ga za tebe”, rekao je Garrett ozbiljno. Bio je tako snažan, sposoban i zabrinut, da je Elizabeth uskoro izgubila kontrolu nad svojim emocije. “Mislila sam da je Lord Spencer napokon izašao iz naših života.” Garrett se namršti. “Nikad ne bih oņekivao da Lidian tako loše prosuìuje da ode sa ņovjekom poput Spencera.” “Ona je dobra djevojka!” Elizabeth je rekla eksplodiravši od obrambenog bijesa. “Ja sam je odgojila s najvišim moralnim principima i uvijek se ponašala iskreno i nesebiņno.” Suze su joj skliznule niz obraze. “I ako ne vjerujete u to, budite prokleti i vi i vaša cijela obitelj.” Garrett ju je povukao u naruņje, držeŅi je uz svoje široke grudi. “Vjerujem ti”, rekao je, mekim glasom kao da tješi uplašeno dijete. “Tiho, Lizzie. Uņinila si sjajan posao s njom – ona je skoro savršena kao i ti. Tiho, ne plaņi.” Ali Elizabeth se nije trudila zaustaviti suze. Po prvi put u mnogo godina od smrti muža, ona je dozvolila muškarcu da ju zagrli i utješi je... i osjeŅajuŅi to ņudno ispravim. “Pokušavaš napraviti budalu od mene”, rekla je jadno. “Sigurno ne misliš da sam savršena.” Prešao je zglobovima preko njenog vlažnog obraza, brišuŅi suzu ili dvije. “Kasnije Ņu ti reŅi toņno što mislim, Lizzie. Nakon što tvoja kŅerka bude na sigurnom, ti i ja imamo dugu raspravu pred nama.” “U vezi ņega?” “Ovoga, izmeìu ostalog.” Prije nego je Elizabeth mogla reagirati, Garrett se nagnuo i posesivno je poljubio u usta razornim poljupcem. Kada je podigao glavu, bila je tako zapanjena da je jedva mogla govoriti. “T-ti si,” mucala je, “si naj-u-uvredljiviji, n-n-ajbesramniji ņovjek koji sam ikad... da mi to napraviš baš u ovo vrijeme...” “Da, znam.” Posegnuo je u kaput zbog rupņiŅa, “uzmi ovo i ispuši nos.” Poslušala je, zureŅi u njega raširenim oņima. “Ti si sramota, Garrett,”


rekla je, a glas joj je bio prigušen kroz rupņiŅ. “Moja kŅerka je bila u pravu – vapiš za reformom.” “Samo od tebe”, rekao je i držao je blizu. “Ne brini,” promrmljao je. “Eric Ņe doŅi do nje na vrijeme.”

“Makni se od prozora,” Chance je rekao kad je vidio da Lidian zuri van. “Nema ništa za vidjeti... i nitko ti neŅe pomoŅi.” Lidian ga je ignorirala, naginjuŅi se kroz prozor iz zatvorene koņije i promatrala promet pokraj njih. Srce joj je preskoņilo otkucaj kad je vidjela konja i jahaņa kako im prilaze u bezglavom galopu, smanjujuŅi brzo udaljenost izmeìu njih. To je morao biti Eric, pomislila je i vrisnula, mašuŅi rukama grņevito nastojeŅi privuŅi njegovu pažnju. Odjednom je osjetila kako je Chance povlaņi za ruku, nazad u koņiju. Pala je na sjedalo i zurila u njega sa zadovoljstvom. “Griješiš”, rekla je bez daha. “Dolazi po mene i natjerat Ņe te da platiš.” Shvativši da Ņe biti lišen prilike da je prisili na seks, Chance je ljutito udarao po krovu da upozori vozaņa. “Ne zaustavljaj koņiju zbog bilo kojeg razloga”, viknuo je. Ali u manje od minute, zaņula se galama vani i grmljavina konjskih kopita i koņija je poņela sporo koņiti. Lidian je pokušala pogledati kroz prozor još jednom, ali Chance ju je gurnuo natrag na sjedalo. “Ne mrdaj!” naredio je. Koņija je stala i zaljuljala se i uskoro su se vrata silom otvorila. Lidian se okrenula, spremna baciti se na muškarca koji je došao po nju. Dahtala je od olakšanja kojeg je osjetila kad je Eric je ņvrsto obuhvatio njezin struk, spuštajuŅi je dolje na cestu. “Hvala Bogu,” rekla je u suzama, hvatajuŅi se rukama za njega. Držao ju je ņvrstom stisku skoro je zgnjeņivši, a zatim je oslobodio i pogledom prešao preko nje. “Ja sam u redu”, rekla je, smiješeŅi se prema njemu.


Podigla mu je ruku na lice, pokušavajuŅi se uvjeriti da je stvaran. To je bio Eric... ali imao je takav izraz kakav ona nikada ranije nije vidjela na njemu, tako hladan i ubilaņki da se trznula. Zelene oņi su bile su hladne kao led, dok je gledao kako Chance silazi s koņije. Lidianin osmijeh je nestao i prekinula je tišinu nesigurnom glasom. “On... želi dvoboj s vama.” Chance je pokušao nabaciti drzak osmijeh. “Rekao bih da postoji dovoljna provokacija za to, zar ne, de Gray?” “Nema dvoboja”, rekao je Eric nježno. “Iako bih uživao u tome da te isijeņem na vrpce, ne želim joj uništiti ime.” “Onda kako Ņe to biti riješeno...” Prije nego je reņenica završena, Eric je udario Chancea jednim brzim udarcem. Nastavio ga je snažno mlatiti šakama, dok je Chance zajaukao prosvjedujuŅi i pokušao se obraniti. Njih dvojica su u borbi padali na sve strane ulice, psovali i svaìali se. Eric je udario Chanceovom glavom o zemlju i nastavio udariti nemilosrdno, ne stajuŅi ņak ni kada je Chance poņeo gubiti svijest. Lidian ga je pokušala zaustaviti i u žurbi je zazivala njegovo ime. “Eric, molim te... moraš prestati!” Eric je stao, snažno dišuŅi dok je gledao u Chanceovo pretuņeno lice. “Nikad joj više ne prilazi”, rekao je ņvrsto “ili Ņu završiti ono što sam zapoņeo veņeras.” “Nikad,” Chance je zagraktao, otvarajuŅi polako oņi. Eric je obrisao svoje krvave šake o Chanceov kaput i ustao. Polako se Chance podigao u sjedeŅi položaj, gunìajuŅi dok je oprezno doticao svoje lice. “Znala sam da Ņeš doŅi po mene”, rekla je Lidian kolebljivim osmijehom. Eric je pogledao u nju bezizražajno i poveo je prema koņiji. Poslušala je njegovo poticanje da uìe u koņiju i pitala se zašto izgleda tako tmurno.


“Ne vraŅam se na plovidbenu zabavu”, rekao je on. “Morat Ņeš se vratiti sama.” “Š-što?” Lidian je bila potpuno zbunjena. “Ti... izgledaš ljut na mene. Eric, misliš da sam ja kriva, zar ne? Ne možeš vjerovati da nisam otišla s njim svojevoljno!” “Ne znam što da vjerujem”, rekao je hladno. “Volim tebe, ne Chancea!” “Ne tako davno, dala bi sve da budeš s njim.” “Ali sada je sve drugaņije. Mislila sam da razumiješ.” Izašla je iz koņije kad je dugim koracima pošao prema kestenjastom konju kojeg je jahao. “Kuda ideš?” “Ne znam”, rekao je preko ramena. “Trenutno me nije briga.” Povrijeìena, uplašena i nestrpljiva, Lidian je pokušavala smisliti naņin kako da ga uvjeri da ostane sa njom. Mora shvatiti da ga toliko voli i želi da nikada ne bi otišla svojevoljno s Chanceom Spencerom bilo gdje. “Moraš me poslušati.” “Nisam raspoložen za razgovor sada.” Gledala je nevjerici dok je uzimao uzde u ruke i lako uzjahao konja. “Eric!” zazvala ga je, ali izgleda da je nije ņuo. Odjednom se sjetila zviždaljke oko vrata. Jednom je obeŅao da Ņe joj doŅi kad god je bude koristila. Izvukla je nespretno mali predmet i uspjela ga prinijeti usnama. Iskoristila je svu svoju snagu, puhnula je i proizvela oštar, prodoran zvižduk. Eric je stao na zvuk. Polako je okrenuo glavu, a njihovi su se pogledi prepleli. Lidian se nije usudila disati dok joj je prilazio. Eric je buljio u nju sa frustracijom, bijesom i ņudnim pogledom kao da se zabavlja. “Što dovraga želiš?” “Biti sama s tobom.” Napetost je ispunila tišinu koja je uslijedila. “Kasnije,” Eric je konaņno rekao.


“Sada,” insistirala je nježno. Razmišljao je na trenutak. Konaņno je prišao i spustio ruku dolje, a ona se primila za njegov napeti zglob. Prsti su mu se zatvorili oko njene ruke i on ju je povukao na sedlo ispred sebe. Lidian je bila ispunjena olakšanjem kad je osjetila njegove ruke oko sebe, držeŅi ju stabilno kad je pritiskom svojih bedara dao znak konju da krene. Nisu razgovarali narednih nekoliko minuta, svaki od njih izgubio se u svojim mislima i pitanjima. Nakon kratkog putovanja, Eric je zaustavio konja ispred elegantne gradske kuŅe s proņeljem bež boje graìenom u paladijskom stilu. “Je li ovo tvoje?” Lidian je pitala. Kimnuo je, sjašio i pomogao joj siŅi. Sluga je uzeo konja dok je Eric pratio Lidian unutra sa ņvrstom rukom na njenom laktu. Unutrašnjost kuŅe je bila hladna i osvježavajuŅa, zidovi obojeni u bež i blijedo žutu boju, s francuskim namještajem i zavjesama boje burgundca i zlata. Lidian je imala priliku nakratko vidjeti batlera i par slugu koji su hladnokrvno nastavili svojim radom i sakrili bilo kakav trag iznenaìenja što je njihov gospodar doveo djevojku bez pratnje. Eric ju je odveo u svoj privatni apartman, soba za primanje bila je ukrašena krem i plavom bojom, a krevet u spavaŅoj sobi vidio se kroz otvorena vrata. “Pa?” Okrenuo se prema njoj s ispitivaņkim pogledom, podigavši jednu obrvu dok je ņekao da ona progovori. Ali njegov išņekujuŅi lagano podrugljiv izraz, nestao je kad je Lidian spustila plašt i otkopņala gornji gumb na svom dekolteu. Od nervoze prsti su joj bili malo nespretni, ali je otkopņala drugi gumb, pa zatim sljedeŅi. Zastala da vidi gleda li je i otkrila da ima njegovu potpunu pozornost. “Chance me prisilio da idem s njim”, rekla je, otkopņavši još jedan gumb. “Dogodilo se tako brzo da nisam imala priliku upozoriti nikoga. Nisam imala izbora.” Prsluk njene haljine poņeo je kliziti s njenih bijelih ramena. Pažljivo je skinula plavu vrpcu s vrata i bacila zviždaljku na pod.


“Chance je tašt, okrutan i isprazan ņovjek, a ja sam bila budala što sam mislila da ga volim. Ti si jedini kojeg želim... jedini muškarac kojem vjerujem, kojeg volim i prema kojem osjeŅam strast.” Lagano je izvukla ruke iz gornjeg dijela haljine i ostala samo u tankoj potkošulji koja otkrivala sjenu procijepa izmeìu grudi i šiljaste vrhove. Ericov pogled je bio prikovan za nju. Primijetila je da ima poteškoŅa s disanjem i ohrabrila se dovoljno da izvuņe igle iz svoje kose. Svileni crni valovi pali su preko njenih ramena, spuštajuŅi se sve do struka. “Želim ti pokazati toņno što osjeŅam prema tebi”, rekla je. “Nakon današnjeg dana više neŅe biti sumnji.” Eric je prešao sobu i primio njeno sitno tijelo u svoje naruņje, gnjeņeŅi tu mekoŅu i svilu uz svoje zategnuto, uzbuìeno tijelo. Sagnuo je glavu prema njenom ramenu i pritisnuo usne na glatku bijelu kožu. “Lidian,” rekao je hrapavim glasom, “moja slatka ljubavi... ne moraš to ņiniti.” “Da li mi napokon vjeruješ?” “Da”. Ispustio je dug uzdah i pogladio rukom njenu sjajnu kosu. “Ne moraš ništa dokazivati.” Zastao je i dodao nevoljko, “možemo priņekati dok budemo u braku.” “Ako je to prosidba, prihvaŅam,” šapnula je i poljubila mu uho. Hrabro mu je položila ruku na svoje grudi, preko tanke tkanine njezine potkošulje. Eric je ispustio mekan zvuk i milovao okrugle dojke, dodir mu je bio nježan i vreo. Usta su mu se izvila u osmijeh. “Do vraga s ņekanjem,” mrmljao je, povlaņeŅi joj haljinu dolje niz tijelo i skidajuŅi potkošulju s nje. Lidian je drhtala od ņudnog uzbuìenja dok je stajala tako gola ispred njega, a rumenilo se širilo od glave do nožnih prstiju. Na koži je ostajao trag njegovih poljubaca dok su mu ruke pretraživale blijede obline njenih prsa i kukova. Nestrpljivo je skidao svoju odjeŅu i bacao je na pod. Podigao je Lidian na ruke i nosio je prema krevetu. Spustio ju je preko baršunastog pokrivaņa i istegnuo svoje dugo tijelo nad njenim. Pokrio joj je grudi poljupcima, zastajkivao i nježno grickao osjetljive vrške i uvlaņeŅi ih duboko u usta.


Drhtala je od zadovoljstva, gladeŅi mu tvrde mišiŅe leìa i stišŅuŅi se uz njega, zapanjena ljepotom i snagom njegovog tijela. Mrmljao je tako nježno i zahvalno što mu je dozvolila da vodi ljubav s njom, boreŅi se obuzdati svoju strast. “Želim te tako dugo, Lidian... pokušavam biti strpljiv, ali to... je vrlo teško...” “Ne moraš više biti strpljiv”, šapnula je, dodirujuŅi mu prsa. Bila su tvrda i glatka kao mramor, vruŅa pod njenim malim dlanovima. Osjetila je kako mu srce lupa i bila je zaprepaštena što je imala tako snažan utjecaj na njega. Rukom je prešao preko njenog trbuha na mekoŅu izmeìu njenih bedra, i ostala je bez daha kad je osjetila intimno milovanje njegovih prstiju tamo. Oņi su mu bile bistre kao sjajna sivo-zelena jezera, gledajuŅi je, dok ju je doticao na takav naņin, kakav nikada nije mogla zamisliti. Gurnuo je svoje kukove meìu njena raširena bedra i poņeo ulaziti u nju. Osjetila je tvrdo, vlažno prodiranje u svoju vrelu nutrinu, a zatim dubok, iznenaìujuŅi potisak. Izvila se u luk od boli i iznenaìenja, a on je zastao i ljubio je, umirujuŅi je dok se nije opustila ispod njega. Bili su potpuno spojeni, njihova tijela i srca stisnuta tako blizu da su izgledali kao jedno biŅe, a ne dva. Lidian mu je omotala ruke oko vrata, i potpuno mu se predala. Gledao je u njeno malo lice i gladio joj kosu drhtavom rukom. Gurnuo se dublje u nju i zapoņeo se kretati takvim ritmom da su joj se usta razdvojila u nijemom ņuìenju. Držala se za njega, uvijala se pod njim tražeŅi više, otvarajuŅi mu se šire, sve dok se odjednom napetost nije oslobodila u snažnom pulsirajuŅem vrhuncu. Dugo vremena nakon toga, promeškoljila se u njegovim rukama i rekla pospano, “naše obitelji Ņe biti zabrinute. Moramo iŅi...” Eric je pritisnuo usne na ņelo. “Kompromitirao sam te.” “Beznadežno”, Lidian se složila, kružeŅi prstima lijeno po njegovim prsima. Usne su joj se iskrivile u osmijehu. “Nadam se da si napokon uvjeren u to koliko te volim.” “Uvjeri me opet”, šapnuo je i povukao je bliže.


“Izgledaš prekrasno”, rekla je Elizabeth, tapkajuŅi oņi ņipkanom maramicom. Ĉekale su zajedno u maloj sobi u stražnjem dijelu crkve, dok se gosti koji su stizali na vjenņanje ne smjeste. Lidian je gladila suknju svoje vjenņanice, izraìene od slojeva nježne bijele svile sa srebrnim obrubima. Ovalni dekolte i napuhani rukavi su završavali svjetlucavim srebrnim rubom, a veo je bio jednostavan od prozirne svile priņvršŅene na kosu bijelim ružama. “Mislim da Ņeš ti ponoviti ovo uskoro sa ujakom Garrettom”, rekla je Lidian. “To ostaje da se vidi”, odgovorila je Elizabeth kruto. Lidian se nasmijala. “Svi znaju da se vas dvoje obožavate, mama. Nadam se da ga neŅeš morati ņekati predugo.” Elizabeth je uzvratila osmijeh. “Ĉini se da smo se dobro pomirili”, priznala je. “I drago mi je što si ga zamolila da te otprati do oltara umjesto tvog oca, Lidian.” Zaņule su kucanje na vratima, a Elizabeth je otišla otvoriti. Raširila ih je dovoljno da vidi Garretta de Graya, koji je izgledao izuzetno zgodan u tamnom formalnom kaputu i hlaņama boje maslaca. Garrett se nasmiješio kad je vidio Lidian u vjenņanici. “Moj neŅak Ņe biti toliko zapanjen tvojom ljepotom da Ņe teško moŅi progovoriti.” “Bolje mu je da progovori”, rekla je Lidian s lažnim mrštenjem. “Barem dovoljno dugo da kaže svoje zavjete.” “Eric me zamolio da ti ovo donesem.” Garrett joj je dao malu baršunastu kutiju. Lidian je primila dar sa iznenaìenjem. Ništa je nije moglo zadovoljiti više od vjenņanog poklona koji joj je veŅ dao: njegovo obeŅanje da Ņe njenom obiteljskom imanju biti vraŅen njegov stari sjaj. Preplavljena, bacila se u naruņje. “Kad bi samo znao kako sam sanjala da vidim Acland Hall kao što


je nekad bio,” rekla je, raspršujuŅi poljupce preko njegovog lica. “To je najljepša stvar koju sam ikada mogla tražiti... Dobro, druga.” “Koja je prva?” pitao je nježno. “Ti,” Odgovorila je s osmijehom, gledajuŅi u njega blistavim oņima. Dok je Lidian otvarala baršunastu kutiju, Garrett je pogledao u Elizabeth s oņitim divljenjem. Njegov pogled putovao preko njezine figure pune oblina, odjevene u svilena haljinu boje breskve. “Jedva vas mogu razlikovati,” promrmljao je. Elizabeth je okrenula oņima. “Tvoj vid mora da propada.” Lidian je pogledala unutar kutije i podigla ņvrstu zlatnu zviždaljku, prekrivenu dijamantima i priņvršŅenu na dugom zlatnom lancu. Ona se nasmiješila, shvaŅajuŅi njeno znaņenje i poljubila je impulzivno. “Kakav neobiņan mali ukras,” Elizabeth je rekla, zureŅi zbunjeno u zviždaljku. “Ali sigurno je ne možeš nositi na vjenņanicu, draga.” “Nosit Ņu je uz cvijeŅe za sreŅu.” Lidian je pokupila svoje cvijeŅe i skliznula rukom kroz Garrettovu. “Spremna sam”, rekla je, a njena majka ju je zagrlila prije nego što je ušla u crkvu. ĈekajuŅi s Garrettom u stražnjem dijelu crkve, Lidian razgovarala s njim tiho. “Nadam se da imaš ņasne namjere prema mojoj majci, ujaņe Garrett.” “Bojim se da imam”, povjerio se. “Muškarci de Gray ņini se da su priliņno fascinirani Acland ženama.” “Hvala nebesima za to”, rekla je s osmijehom hodajuŅi s njim do oltara, gdje je stajao Eric i ņekao.

Profile for draganadjurd

Obećanja  

Obećanja  

Advertisement