TopSrbija br8

Page 1

I SSN 2334- 6027

TOPSRBIJA NAJBOLJE IZ SRBIJE

PRIVREDA • DOGAĐAJI • LJUDI

broj 8

www.topsrbija.com

1


www.capriolo.com

www.capriolohunting.com

since1996

BICYCLE - FITNESS - HUNTING - FISHING 2

Bačka Topola, Edvarda Kardelja bb, 24300, Bačka Topola, Srbija, Tel./Fax: +381.24.715.898, e-mail: office@capriolo.com


Srbija zemlja manifestacija tema 8-og broja revije TOPSRBIJA

Serbia, a country of manifestations The official theme of TOPSRBIJA’s 8th edition

Turizam možemo slikovito da predstavimo We could think of tourism as the engine that kao lokomotivu koja za sobom vuče sve ono što je carries along all the best and most representanajbolje i najreprezentativnije u jednoj zemlji. U tive in one country. In one of the first wagons, nekom od prvih vagona sigurno bi se našle maniwe could certainly find manifestations, which, festacije, koje opet, kada je reč o onim ozbiljnim, besides existing, want to show and highlight osim razloga zbog kojih su organizovane, žele da natural features, cultural and historical monupokažu i istaknu prirodne osobenosti i kulturnoments, places, habits and skills of the locals. istorijske spomenike mesta, običaje i umešnost EXIT would not have been the best festival ljudi iz kraja u kojem se održavaju. EXIT ne bi in Europe if it wasn’t for the Petrovaradin bio najbolji festival u Evropi da nije Petrovarafortress and Novi Sad, Guca wouldn’t be the dinske tvrđave i Novog Sada, Guče bez narodnog same without national creativity and the “Gosstvaralaštva, Gospojine bez čuvenog petoprega pojina” without famous Lipizzaner horses, and lipicanera i Tiskog keja, najlepšeg na toku Tise, a Tisa docks which are, according to many, the Mihailo Berček mnogi kažu i u Srbiji... Upravo sa tog Tiskog keja, most beautiful along Tisa river. It is by beautiful svake nedelje ovenčanog nekom novom, drugačiTisa docks that our cover page photo was made, jom manifestacijom, je i fotografija sa naslovne strane, načinjena during one of the breathtaking manifestations - “Tisa, river of na manifestaciji “Tisa reka ljubavi”. love”. Eskalacija manifestacija u Srbiji poslednjih godina, od raznih The number of manifestations in Serbia has been increasing lokalnih, slavskih i sveopštih, dovela je do broja od oko 2.000, a in recent years. From a variety of local, Slavic and all other, po drugima i preko toga, u zavisnosti šta ko razume pod terminom Serbia counts approximately two thousand manifestations. Acmanifestacije. cording to some, this number goes beyond that, depending on “Manifestacije se definišu kao kreativni i kompleksni kulturni what one understands by the term “manifestation”. i društveno-ekonomski događaji koji se sastoje iz različitih kul“Manifestations are defined as a creative and complex turnih, programskih sadržaja, ostvaruju turističke efekte i ciljeve cultural and socio-economic event that consist of different i imaju društveno-ekonomski značaj za jedno mesto”. (S. Ožego- cultures, content, effects which have touristic objectives and a vić). socio-economic importance in a place.” (S. Ozegovic). Srbija je u turističkom svetu poznata kao zemlja manifestacija In the world of tourism, Serbia is well-known as the land of i taj kapacitet prepoznat je kao dobra baza na koju mogu da se na- manifestations and this capacity has been recognized as a good dograde sve pozitivne, reprezentativne puzzle jedne kompleksne base for further improvement. What is common to all manifesslagalice. Ono što je svim manifestacijama zajedničko, ma koliko tation is that, no matter how different they are, they represent različite bile, je okupljanje na osnovu interesovanja, ali i rođač- gathering of same interests, friendship, business ties, as well as kih, prijateljskih, poslovnih veza, kao i potencijalnih, onih koje će a potential for those that are yet to build relationships. se tek izgraditi posle ovakvih susreta. In addition to doing it with heart and professionalism, TOPOsim što svojim radom i srcem, podržava manifestacije u SRBIJA-BEST OF SERBIA supports not only manifestations, Srbiji, revija TOPSRBIJA-NAJBOLJE IZ SRBIJE podržava i but also the organizers, participants, visitors, and all people organizatore, učesnike i posetioce, sve ljude dobre volje namerne who are willing to enjoy relaxing and friendly atmosphere, da u opuštenoj i prijatnoj atmosferi provedu nekoliko sati ili dana, spend a few hours or days to listen, look, and do what they i slušaju, gledaju, rade ono što vole uz druženje, jer ljudi su ti koji love. All these reasons, while socializing with people, are the daju dimenziju i kvalitet jednom događaju. ones that give sense and quality to a manifestation. Mihailo Berček, glavni i odgovorni urednik revije TOPSRBIJA-NAJBOLJE IZ SRBIJE

Revija TOPSRBIJA – Najbolje iz Srbije br.8 Izdavač: Agencija za izdavanje novina Berček&Berček 21000 Novi Sad, Bulevar oslobođenja 141 Web: www.topsrbija.com E-mail: topsrbija@gmail.com Direktor i Glavni i odgovorni urednik: Mihailo Berček Mob. +381 63 54 98 77 Urednik:Elizabeta Berček

Michael Bercek, Editor in-chief of the magazine TOPSRBIJA-BEST OF SERBIA

Dizajn i tehničko uređenje: Marko Dobranić Fotografije: Mihailo Berček i materijali oglašivača Štampa: Magyar Szo Lapkiado KFT DOO OJ Štamparija Forum Novi Sad 21000 Novi Sad, Vojvode Mišića 1 CIP-Katalogizacija u publikaciji Biblioteka Matice Srpske, Novi Sad 338/339 (497.11)

TOPSRBIJA: Najbolje iz Srbije Glavni urednik Mihailo Berček. 2015. Oktobar - Novi Sad Agencija za izdavanje novina Berček&Berček 2015. –Ilustr. ; 30 cm Tri puta godišnje. ISSN 2334-6027 COBISS.SR – ID 273937671


RED TAXI

021/52 51 50 060/6 52 51 50

4

CRVENI TAXI 021/44 55 77 069/44 55 777


SADRŽAJ Naslovna -Tisa reka ljubavi, Novi Bečej............................................................1 Capriolo d.o.o. Bačka Topola.............................................................................2 Srbija zemlja manifestacija ................................................................................3 Crveni taxi Novi Sad...........................................................................................4 TOPSRBIJA-Najbolje iz srbrije br. 8, Sadržaj.................................................5 DMC Dunav, šanse za razvoj destinacije.....................................................6, 7 Vojvodina zajednički turistički proizvod..........................................................8 CePTOR - mesto sa hiljadu razloga da se kvalitetno provede vreme...........................................................................9 Novi program turističke ponude Novog Sada.........................................10, 11 Gospojina - ostvarenje jednog sna............................................................12, 13 Kup princa Pavla u Zobnatici...........................................................................14 Sa Privrednom akademijom siguran uspeh u poslovanju i karijeri........................................................................................15 FA Đido, mesto gde se stvara prijateljstvo, rađa ljubav i neguje tradicija.............................................................................16 Upoznajete opštinu Bogatić kroz njene manifestacije..................................17 Žagubica - Neispričane priče homoljskog kraja............................................18 Čačak - Grad kulture i dobrog ukusa...............................................................19 Nov početak Nove Varoši.................................................................................20 Posetite Zlatar i budite na pravom mestu, na dobroj visini...........................21 Kopaonik - letnje manifestacije postale magnet za turiste...........................22 Vršac je grad vina i kulture................................................................................23 Hotel Jele Ježevica - Mesto gde stanuje ljubav..............................................24 Arilje - Od maline do kulture...........................................................................25 Rekordna zimska i letnja sezona Tornika.......................................................26 Sledeće godine gondolom do vrha Skijaškog centra Tornik.......................26 Marko Kićanović: Bazeni hotela Olimp - Zlatiborsko more......................27 Jacqueline Morasco: Olimp i Zlatibor menja sliku o Srbiji.........................27 Sylvi Nicol i Goran Josipović: Zlatibor je stvarno najbolje što Srbija ima......................................................27 TA Zlateks - Predeo slikan maštom................................................................28 Vila PINA za odmor o kojem ste maštali........................................................29 Hills Up! festival doneo na Zlatibor ritam rock’n’roll-a..............................30 Centar za muzičko obrazovanje Kulturno sklonište, Novi Sad...................31 Novi Sad - Tango Grad.....................................................................................32 Širi ljubav, poruka XV EXIT-a........................................................................33 IV Business Summit-Uposlimo Srbiju uz Gegula sajam turizma, hrane i pića Vrnjačka Banja ..........................................................................................34 III Međunarodna agrobiznis konferencija Balkan u Evropi - MAK 2016.........................................................................35

Milorad Milošević - Vinarija od milion evra.................................................36 Maja Milošević vinskim stopama svoga oca.................................................37 Vinarija Maurer moderna na starinski način...................................................38 Vinarija Brindza, Tradicionalni salaš, Bačka Topola....................................39 Avanturija, kamp koji stvara pobednike.........................................................40 Hotel Rtanj krije duh Kopaonika....................................................................41 SB Termal Vrdnik - S jeseni, sezona banjskog turizma tek počinje.......................................42, 43 Banja Ždrelo - Srpske banje prilagoditi srpskom džepu..............................44 Čigota uvek korak ispred..................................................................................45 Osnovan Mikološko-gljivarski savez Srbije..................................................46 Specijalna bolnica za rehabilitaciju Banjica Sokobanja – Iskusite magiju..............................................................47 Gaston Milana Kurilića, nešto novo, nešto drugačije...................................48 Između mita i realnosti – Salaš 137.................................................................49 Food Talk protiv paranoje i diktata o tome šta treba jesti, a šta ne..............50 PG Rada - Zdravlje iz lekovitih gljiva............................................................51 Čarda Debeli lad kod Žablja - preporuka za sladokusce.............................52 Čovek koji je probudio Zlakusu - Saša Drndarević.....................................53 Bean festival, a u Novom Sadu.......................................................................54 Pasuljijada zapalila Salaš 137..........................................................................54 Čovek novih ideja i poslovne filozofije - Milivoje Radovanović...................................................................................55 Dragiša Simić, srpski zdravičar.......................................................................56 Glas naroda Velike Srpske Žene, pesnikinje Ljiljane Bralović..............................................................................57 Miša Ćirić, vinski vitez i promoter...................................................................58 Jan Anušiak i sinovi, svetlosni i zvučni divovi..............................................59 Nestvaran život Kopaonika na fotografijama Ljubiše Bazića.....................60 MTB trka 3 strane Kopaonika..........................................................................61 Slavuj iz Kaznovića kod Raške- Mihajlo Radivojević.................................62 Život po modelu umetnika – Vladimir Stepanov..........................................63 Muzej stvari koje su imale sreću da budu sačuvane – Čedomir Žeravica...........................................................................................64 CITY HOSTEL Novi Sad i HOSTEL CITY CENTER Novi Sad.............................................................65 Samba kafa, Vrbas.............................................................................................66 Zlatiborac d.o.o. Beograd..................................................................................67 Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu.........................................68

5


DMC DUNAV, šanse za razvoj destinacije

Srđan Vezmar Po prvi put se na jednom projektu tolikog obima i značaja, sa ciljem razvoja potencijala opština, uz pomoć Regionalne

6

razvojne agencije Bačka (www.rda-backa. rs) ujedinilo njih devet (Bač, Beočin, Srbobran, Sremski Karlovci, Titel, Žabalј, Bačka Palanka, Bački Petrovac i Bečej), radi kreiranja događaja i doživljaja, odnosno turističke ponude koja će u kontinuitetu raditi na podizanju konkurentnosti turističke ponude regiona. Formiranje Destinacijske menadžment organizacije Dunav (DMO) u ulozi nadzornog odbora predstavlja javni interes i garant je održivosti projekta, koja na osnovu svog iskustva odlučuje koji će turistički proizvodi imati prioritet. Projekat treba da dovede u našu zemlju, pre svega turiste iz EU, koji dolaze biciklom ili kruzerima, i objedinjenim

sadržajima ponude turistima moguće iskustvo, ali i izazov, da provedu više dana na ovoj destinaciji, nego što je to da sada bio slučaj. Očaravajuće bogatstvo prirode, mogućnost lovnog i ribolovnog turizma, brojne zaštićene biljne i životinjske vrste, samo su deo onoga što u turističkom smislu ova destinacija ima da ponudi. Tu je i kulturnoistorijsko nasleđe, manastiri, dvorci i tvrđave s jedne, i salaši, čarde, vinski podrumi s druge strane, sa ogromnim potenijalom seoskog turizma, koji imaju punu opravdanost privlačenja brojih turista, koji peške, biciklom ili na konju, žele i mogu, da upoznaju nešto tradicionalno, autentično, bezmalo u srcu Evrope.


Na projektu, gde je konkurencija među opštinama nepostojeća, a zajednička izgradnja, podržavanje i podizanje nivoa potencijala, realni faktor, 10. februara, zajedničkom radionicom, započeta je druga faza realizacije, u trajanju od dvanaest meseci. Vrednost druge faze projekta je 10.000.000,00 dinara. Sredstva je obezbedio Pokrajinski sekretarijat za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost polova Pokrajinske Vlade Vojvodine. Nosilac projekta sa pomenutih devet opština, direktor RRA Bačka, gospodin mr Srđan Vezmar, kaže da se, posle prvih dvanaest meseci, predviđenih za realizaciju prve faze projekta, naziru konkretni rezultati. - Objedinjena turistička ponuda devet opština koje su uključene u projekat „Uspostavljanje destinacijske menadžemnt strukture na prostoru Dunava i Fruške gore – DMC Dunav“, biće predstavljena 14. oktobra 2015. godine u Briselu. Događaju u Briselu, pored predstavnika opština uključenih u projekat i Regionalne razvojne agencije Bačka, prisustvovaće i direktorica Turističke organizacije Srbije, Gordana Plamenac, čime se šalje jasna i nedvosmislena poruka o značaju ovog projekta za razvoj

turizma na prostoru Dunava i Fruške gore. Gospodin Vezmar dodaje da je, kada je ovaj projekat započet, bilo puno nepoznanica i puno koraka koje je trebalo sprovesti da bi danas bili u prilici da inostranim tur operatorima predstavimo Destinacijski menadžment sistem, po mnogo čemu jedinstven u ovom delu Evrope, koji će svima služiti kao alat za privlačenje inostranih gostiju na salaše, čarde i ostala turistička mesta, kojima raspolaže naša destinacija. - Svi zajedno danas pravimo strukturu koja treba da odgovori modernim trendovima u turizmu, kombinujući kvalitetan turistički smeštaj, zdravu i ukusnu hranu, informacione tehnologije, dobru turističku infrastrukturu, kvalitetnu uslugu... Mi sve to imamo na destinaciji, ali su potrebna značajna ulaganja kako bi sve to, na najbolji mogući način objedinili, što zahteva dodatne napore i vreme za samu realizaciju - objašnjava gospodin Vezmar. Mr Srđan Vezmar napominje da niko ne treba da ima zabludu da će ovaj projekat uspeti rešiti sve probleme u oblasti turizma, ali istina je, da je učininjen značajan iskorak. Sama činjenica da je DMO Dunav prvi projekat takve vrste realizovan u Srbiji, govori dovoljno za sebe i o strateškom

razmišljanju svih subjekata koji su od početka uključeni u projekat Regionalne razvojne agencije Bačka. - Sledeći koraci koji nas očekuju jeste nastavak rada na samoj strukturi DMO Dunav, kako bi ona što efikasnije mogla da koristi fondove Evropske unije za svoj spostveni razvoj. S tim u vezi, već su preduzete konkretne mere kako bi u prvom krugu, od starta uključene opštine, dobile svoje lokalne akcione grupe (LAG) i strategije ruralnog razvoja izrađene po Leader metodotologiji, a onda i sve preostale opštine koje pokažu interes za to. Ove aktivnosti usmerene su da bi, pre svega, malim i srednjim preduzećima, preduzetnicima u turizmu i svim drugim subjektima uvezanim u naš sistem, omogućile razvoj kroz fondove Evropske unije, namenjene ruralnom razvoj. Time podižemo i konkurentnost same destinacije Fruške gore i Dunava – zaključio je gospodin Srđan Vezmar. Uspostavljanje destinacijske menadžment strukture na prostoru Fruške gore i Dunava trebalo bi da znatno doprinese razvoju turizma i ukupne ekonomije u devet opština Bačke i da ih uvrsti na poželjne, turistički atraktivne destinacije u regionu jugoistočne Evrope.

7


Vojvodina zajednički turistički proizvod

Gvozden Perković Na svim sajmovima u zemlji i okruženju, Turistička organizacija Vojvodine (vojvodinaonline.com) predvodi vojvođanske opštine koje su do nedavno praktikovale uglavnom individualne nastupe, ali sve više podržavaju i jedna drugu shvatajući da su samo tako interesantne na probirljivom turističkom tržištu. Na sve kvalitetnijim sajmovima turizma, vojvođanske turističke organizacije nastupaju i sa sve više kvalitetnog promotivnog materijala nudeći i specifične, samo njima svojstvene turističke proizvode ne bi li bile zapažene i privukle što veći broj turista. U turizam je potrebno investirati, napraviti dobar turistički proizvod, ali i izreklamirati ga, a Turistička organizacija Vojvodine je deo tog lanca. - Turizam je u doba krize pokazao da je žilava privredna grana, koja je i u najtežim uslovima uspela da se razvija, raste i daje dobre rezultate, te je jako bitna za Srbiju. S toga, treba još više u nju ulagati jer imamo šta da ponudimo, ali imamo mnogo štošta novog da uradimo. Ono što je TO Vojvodina uradila, a što se nekada činilo nemogućim, je da pod jednim krovom okupi gotovo sve turističke organizacije opština i da objedini njihovu turističku ponudu - rekao je direktor TO Vojvodine, Gvozden Perković. On je napomenuo da je prosek noćenja u Srbiji i dalje 3 noći, što je malo kada se odbije zimski i banjski turizam, gde gost ostaje, po pravilu, od 7 do 10 dana. Nije problem što Srbija nema dovoljan broj gostiju, već što se oni kratko zadržavaju. Opštine su to prepoznale, pa nastupaju združenim snagama u nameri da zadrže turiste duže nego što je to bio slučaj do sada, Moramo da shvatimo da niko ne dolazi da bi samo jeo i spavao. Kada je reč i vojvođanskoj gastronomiji,

8

to je carstvo, ne samo u evropskim okvirima, nego i svetskim, ali, po mišljenju gospodina Perkovića, turistima moramo ponuditi i kulturu, aktivan odmor, organizovane šetnje, biciklizam, birdwatching, aktivnosti na reci (čamce za veslanje, kanue i slično), lov, ribolov, manifestacije, vinski ili banjski turizam… - Vojvodina sa svojih 26 nacija i miksom kulture i tradicije daje neku svoju specifičnost i draž. Mi to moramo okrenuti u svoju koristi, moramo ljude edukovati, što smo i radili tokom prošle i ove godine. Program edukacije je prošlo više od 150 domaćinstava sa ruralnih područja. Pokazali smo im kako da naprave turistički proizvod, kako da ga ponude, kako da urede domaćinstvo, kako da animiraju turiste, šta da turista radi i šta da vidi u njihovom okruženju. Svako u svom selu i kraju mora da planira čime će da privuče goste, a mi ćemo kroz sajmove, sajtove, pisane materijale da to promovišemo - izjavio je gospodin Perković. Vojvodina se danas pozicionirala gotovo u svim segmentima turizma. Ako pogledamo brend manifestacije koje se održavaju na teritoriji Vojvodine, to su najbolje srpske manifestacije, često međunarodne: EXIT, Gospojinski dani, Pasuljijada, berbe grožđa, karneval u Pančevu, Turijska kobasicijada… Poslednjih godina svako mesto, svako selo teži da postane turistička destinacija. Prema rečima gospodina Perkovića, iza toga stoji edukacija, na osnovu primera dobre prakse. Regije iz Hrvatske, Slovenije su to prepisale iz Austrije, Italije, a Srbija, odnosno

Vojvodina, samo treba da prilagodi te programe svojim uslovima, da bi istakli naše specifičnosti, a imamo ih puno. To nije neka filozofija, ali je potrebna dobra organizacija. Nije bitno samo kako izgleda jedno seosko domaćinstvo, nego i njegovo okruženje. Lepo je kada prođete slovenačkim selima i vidite uređena seoska domaćinstva, kada ne vidite pored reke ili potoka, kese i plastične flaše, ali to je stanje kolektivne svesti. Gospodin Perković smatra da još treba puno da radimo na tome, a pre svega na sebi i svojim lošim navikama koje su najuočljivije ukoliko se pogleda koliko uz auto put Novi Sad-Beograd ima deponija. Bez očuvanja životne sredine, prirode uopšte, ne možemo ozbiljno razmišljati o daljem razvoju turizma. U taj razvoj moraju da se uključe i druge strukture, jer kakvo bismo bogatstvo imali da su sve naše vode čiste, i da su u funkciji, od kanala, jezera, Tise, Sava, Dunava ?! TO Vojvodina može da uradi svoj deo posla, ali do rezultata će se doći jedino ako svi radimo, bez izgovora, jer ko hoće nešto da učini, nađe način, ko neće ništa da učini, nađe opravdanje.


mesto sa hiljadu razloga da se kvalitetno provede vreme

CePTOR – centar za privredno tehnološki razvoj na Andrevlju, na tridesetak kilometara od Novog Sada, šest od Dunava i sela Čerevića, na najlepšem delu Fruške gore, pozicioniran je kao centar kongresnog turizma, mesto koje može da obezbedi idealnu radnu atmosferu u jedinstvenom prirodnom ambijentu. Vesna Hipik, direktorka CePTOR-a, ne krije zadovoljstvo proteklom letnjom sezonom. Vesna Hipik - Ni u letnjem periodu nismo osetili predah, kada je u pitanju kongresni turizam. Tokom jula i avgusta svakodnevno smo imali dvodnevne - trodnevne seminare, a i vikendi su bili popunjeni takvim sadržajima. Dobili smo i neke nove poslovne partnere. Npr. slovenačko predstavništvo „Gorenje“ iz Valjeva je jedan od takvih saradnika, istakla je gospođa Hipik. U okviru Centra se nalaze četiri konferencijske sale, kao i kongresni centar sa 120 mesta, opremljen vrhunskim, savremenim multimedijalnim sistemom koji omogućava najviši nivo prezentacija. Na raspolaganju je i tehničko lice koji koordinira čitav rad, a i svi zaposleni u Centru su tu da pruže potrebnu podršku i pomagnu, da se sve dovedu do perfekcije. Da je ovo izabrano mesto, s obzirom na prirodno okruženje i sadržaje koje pruža objekat, uverile su se i brojne porodice, koji ovde provode, najčešće produžen vikend. Uz pešačke ture, kupovinom biciklova za porodične vožnje obeleženim stazama Nacionalnog parka „Fruška gora“, kao i povezivanje sa školom jahanja u Čereviću, te kupovinom pikada, obogaćeni su sadržaji njhovog boravka. Saradnja sa planinarskim društvom i NP „Fruška gora“ materijalizovana je izradom novih mapa (trenutno u pripremi), koje će biti dostupne gostima koji peške, biciklom ili na konjima žele da samostalno istažuju planinu. Da je CePTOR mesto pogodno i za mlađe uzraste pokazali su ove godine 40 mališana iz Nemačke škole iz Beograda koje je ovo mesto za celodnevnu posetu izabrala TA PanaComp „Zemlja čuda“. U CePTOR-u su posebno ponosni na kuhinju u čijem se sklopu nalazi restoran sa prostranom terasom koja je ovog leta pružila uživanje velikom broju posetilaca. Prehrambeni proizvodi lokalnih proizvođača i domaća vina su sve prisutniji u CePTORu. Vina lokalnih vinara se nalaze na vinskoj karti, ali su prisutna, uz predstavnike starih zanata, raznih lokalnih udruženja etno karaktera, u pratećim programima svih manifestacija, događaja, kongresa i seminara koji se u ovom prostoru organizuju. Hotel je otvoren i tokom zime i ne zna se kada je lepši, da li leti kada se sve uokolo zeleni, u jesen kada se šuma zašareni i zelena boja krošnji menja u žutu i crvenu, ili zimi, kada je prekrije sneg, a nestvarnu tišinu zameni graja razdragane dece (i onih koji se u tom trenutku osećaju decom) na sankama. - U predstojećem zimskom periodu se nadamo da ćemo biti domaćini većem broju seminara, i trudićemo se da privedemo kraju radove na spa centru, upotpunimo fitness salu i u sklopu saune, našim gostima ponudimo opuštanje u đakuziju - rekla je Vesna Hipik i dodala da još ima dosta toga da se uradi. Bilo bi lepo da se redovno održava put do Andrevlja, da se gosti i putem neometano mogu voziti biciklom. Ali, to je priča u koju moraju biti uključeni i drugi.

Centar za privredno-tehnološki razvoj Vojvodine

CePTOR

21312 Banoštor, Potez Andrevlje Tel.:+381 21 480 24 00, 480 24 20 andrevlje@andrevlje.rs www.ceptor-andrevlje.com

9


Novi program turističke ponude Novog Sada “Novi Sad - to je veliko, uzbudljivo obećanje koje se iščekuje”, rekao je Veljko Petrović davne 1937. godina, a turistički poslenici se trude da u to uvere što veći broj turista, da ga posete i provedu neko vreme u ovom lepom gradu. Novi Sad je na dobrom putu da postane jedan od značajnijih gradova na turističkoj mapi “City break” destinacija (destinacija za kratke odmore). U prilog tome govore i podaci da iz godine u godinu raste broj turista, koji se u Novom Sadu zadržavaju po nekoliko dana, kao i činjenica da su Novi Sad, Turistička organizacija Grada Novog Sada, kao i festival Exit poslednjih nekoliko godina, dobili veoma značajna priznanja iz oblasti razvoja i promocija turističke ponude grada. Novi Sad je grad festivala na čijim ulicama i trgovima se kulturni život odvija svih 365 dana u godini tokom kojih se organizuje više od 200 umetničkih festivala i drugih značajnih događaja. Turistička organizacija Grada Novog Sada je nosilac turističke privrede grada i najrelevantniji je subjekt u ovoj privrednoj grani, čiji je osnovni cilj povećanje broja turista promovisanjem turističkih potencijala grada i okoline kroz ideje, inovacije, projekte, promo materijale, suvenire i nastupe na sajmovima. Rezultati govore da se od osnivanja Turističke organizacije Novog

10

Sada, 21. aprila 2009. godine, do danas, u veoma značajnom procentu povećao broj turista – sa 88 hiljada koliko ih je bilo 2009. godine na 133 hiljade koliko ih je u Novom Sadu boravilo 2014. godine. Takođe, povećao se i broj noćenja, koji je u 2014. godini iznosio 266 hiljada. Zbog svojih zapaženih rezultata, TONS je dobio značajno priznanje za najbolju turističku organizaciju u Srbiji u 2014. godini, koju dodeljuje turistička revija “YU TRAVEL”. Rezultati ovogodišnje posete turista su obećavajući za prva dva kvartala 2015. godine, ali za konačne treba sačekati kraj godine. TONS igra značajnu ulogu u povezivanju svih turističkih subjekata turističke ponude grada. Tako je “Magelan”, TA koja se bavi receptivnim turizmom, osmislila novi program turističke ponude grada, a u njegovom promovisanju imala nesebičnu pomoć TONS-a, koji je tom prilikom pozvao i sve druge TA na saradnju i predlaganje novih inicijativa koje će obogatiti turističku ponudu grada i dovesti veći broj turista u Novi Sad. Važan segment rada TONS-a je i nastup na Sajmu turizma u Novom Sadu. Za ovaj, 48. po redu Međunarodni sajam turizma (od 8.-10. septembra), TONS je pripremio novu brošuru o kratkim putovanjima, jer je najveći broj onih koji dolaze na dva-tri dana da

posete grad, Fruškogorske manastire, salaše i čarde u okolini grada, Sremske Karlovce i ostala manja mesta, a koja imaju da ponude izuzetno lepe sadržaje. Ovom brošurom su obuhvaćene i neke vrste aktivnog odmora, gastronomska i vinska ponuda... U TONS-u smatraju da će to biti skup veoma korisnih informacija za turiste, pored mapa, brošura i različitih ostalih publikacija koje TONS deli tokom cele godine. U poslednje vreme TONS tesno sarađuje sa drugim gradovima, posebno sa Beogradom. Na Međunarodnom sajma turizma u Novom Sadu, održanom aprila 2014. godine, potpisan je protokol o saradnji između Turističke organizacije Beograda i Turističke organizacije Novog Sada. Od tada, ove dve turističke organizacije se zajednički pojavljuju na raznim događajima u cilju promocije turizma. Jedan od takvih događaja bio je promocija turističke ponude Novog Sada i Beograda u Beču, u ekskluzivnom Kursalonu, pod pokroviteljstvom grada Beča, juna ove godine. Na njemu su bili predstavljeni festivali koji se organizuju u ovim gradovima, salaši, hoteli, nekoliko proizvođača suvenira... Sredinom maja Turistička agencija „Lasta Travel& Tourism“ otvorila je predstavništo u Novom Sadu sa ciljem da i Novi Sad, poput drugih velikih gradova, dobije Open


Top autobus. Tokom kampanje “Moja Srbija” u junu ove godine, TONS je ugostio deset turističkih organizacija iz cele Srbije. Turizmolozi i turistički radnici iz TONSa su u proteklom periodu, u cilju promocije blaga Fruške gore, obilazili fruškogorske manastire, jezera i ostale, za turističku ponudu, značajne lokalitete, koji mogu da budu turistički valorizovani, i izradili novu mapu Fruške gore. Proces kreiranja mape je trajao 4 meseca u koje su uključeni i radovi na pipremi, ilustraciji i terenska istraživanja tokom kojih je pređeno više od 1500 km, kako bi se ne samo popisale atrakcije i usluge koji se mogu naći na prostoru od Rume do Beočina i od Slankamena do Morovića, već i na mapu preneo autentičan odraz doživljenih iskustava u susretu sa ljudima i pejzažima na ovom sadržajnom prostoru. Najverniji odraz doživljenog je zabeležen na fotografijama koje je tokom terenskog istraživanja zabeležio Dragan Kurucić, a koje su predstavljene izložbom fotografija „Sve boje Fruške gore“. Turistička organizacija Grada Novog Sada je izdavač nove mape koja se obraća posetiocima Novog Sada koji žele da posete turistički izuzetan i sadržajan prostor Fruške gore. Mapa ima za cilj da odgovori na najčešće postavljena pitanja turista: šta videti / posetiti u blizini Novog Sada, gde su najbliži manastiri, kuda ide biciklistička staza Euro velo 6, na kojim fruškogorskim jezerima se može kupati, gde su salaši, čarde, vinarije, gde su kulturna dobra od izuzetnog, a gde od velikog značaja; gde su lovišta, izletišta, vidikovci, strogi rezervati prirode, planinarski domovi, kapovi, odmarališta i hotelski smeštaj ... Ujedno, Svetski dan turizma (27. septembar), Turistička organizacija Grada Novog Sada je obeležila izložbom fotografija „Sve boje Fruške gore“, autora Dragana Kurucića /www.dragankurucic.com/ i predstavljanjem „Turističke karte Fruške gore“. Otvaranje same izložbe i predstavljanje mape je održano 25. septembra u 19h u Muzeju Vojvodine, a izložba je trajala do 2. oktobra. Nedavno je Gradska uprava za privredu Grada Novog Sada osnovala i Savet za turizam, čiji su članovi predsednik TONS-a, gospodin Branislav Knežević i direktori TA

Novog Sada, predstavnici festivala i manifestacija, predstavnici gradskih ugostiteljskih i hotelijerskih objekata, i svi drugi značajni turistički subjekti. Na tim sastancima vrši se razmena turističkih iskustava, ali i razmena novih ideja, u smislu daljeg razvijanja turizma i njegove ponude. Turistička organizacija Srbije je organizovala objedinjeno predstavljanje turističkih potencijala, kulturno-istorijskog nasleđa i prirodnih atrakcija naše zemlje na međunarodnom turističkom forumu „OTDYKH“ 2015 u Moskvi, a na kom je Srbija bila zemlja partner. Turistička organizacija Novog Sada je imala zapažen nastup u okviru kojeg je predstavila turističku ponudu grada i okoline i ostvarila brojne poslovne kontakte sa turističkim agencijama sa ruskog tržišta. Pored turističkih agencija i turoperatora, za turističku ponudu Novog Sada, a i Vojvodine i Srbije su bili zainteresovani i brojni mediji i PR i markentiške agencije, kako iz Rusije, tako iz Srbije. PR menadžerka Turističke organizacije Grada Novog Sada, Jelena Radojčić, je tokom samog trajanja Međunarodnog turističkog foruma u Moskvi dala izjave za medije sa nacionlanom frekvencijom, koji se

emituju i putem satelitskog programa u brojnim zemljama sveta, a koji su bili prisutni u Moskvi (TV Pink i RTS - emisija “Žikina šarenica”), kao i predstavnicima specijalizovanih turističkih časopisa “Turistički svet”, “Bel quest” i „TopSrbija-Najbolje iz Srbije“. Najava samog nastupa Turističke organizacije Grada Novog Sada na ovom značajnom događaju, kao i izveštaj o njemu je medijski propraćen i na lokalnim radio i TV stanicama – Novosadska televizija, Radio televizija Vojvodina. U toku je i izrada Strategije privrednog razvoja grada u narednih pet godina u kojoj je jedan od prioriteta – ekonomski razvoj, specifični cilj i razvoj turizma. Turistička organizacija Grada Novog Sada veoma aktivno učestvuje u ovom projektu i za sada je predložila 10 projekata iz oblasti razvoja turizma čiji bi period realizacije trebao da bude tokom narednih 5 godina. Novi Sad s pravom može da bude ponosan na svoje kulturne i demokratske tekovine, na toleranciju među ljudima različitih nacija, vere i jezika, duhovne, naučne i umetničke domete, a na TONS-u je da to učini vidljivim za sve one koji u ovaj grad dolaze kao gosti i turisti.

Turistička organizacija Grada Novog Sada 21000 Novi Sad, Trg Slobode 3/3 021/421 811, 021/66 17 343 www.novisad.rs; http://novisad.travel; tons@turizamns.rs Apolo od 7:30h do 15:30h ; Info centar Bulevar Mihajla Pupina 9, od 8h do 16h ; Info centar Jevrejska 10, od 9h do 17h

11


Gospojina - ostvarenje jednog sna Gospojina 2015. bila je najambicionije osmišljena manifestacija do sada. U ovom formatu započeta tačno pre deset godina, ove godine pod motom “Čista desetka”, njeni organizatori, Opština Novi Bečej (www.novibecej.rs) i Turistčka organizacija Novi Bečej, svesrdno su se potrudili da to i opravdaju. Uz podršku 27 sponzora, pripremili su za svoje sugrađane i sve goste grada bogat program, koji se nije svodio samo na brojne, svakovečernje koncerte (Zvonko Bogdan, Hari Mata Hari, Severina, Sveti Gral, YU Grupa, Bajaga i instruktori, Plavi okrkestar, Edda, Lepa Brena), nego i dnevne aktivnosti, za svakoga po nešto: Etno-bazar, Gospojinski poljo-fest, Avliju zabavliju, PerSu dečju ulicu, vojvođanske salaše, reviju borilačkih sportova, reviju paradnih konja... A sve to na prelepo uređenom keju ukrašenom sa 50.000 cvetnih sadnica. Ukratko, Gospojina je ispunila cilj organizatora i postala najveća porodična manifestacija u regionu. Organizatori ističu da više nije bitno da se privuče što veći broj ljudi, nego da oni koji dođu u potpunosti uživaju i da ponesu iz ovoga mesta, sa nešto više od 14 hiljada stanovnika, najlepše moguće impresije. U svom obraćanju publici, na zvaničnom otvaranju manifestacije, predsednik opštine, gospodin Saša Šućurović, rekao je da je priroda ovom gradu podarila reku Tisu, a ona je tokom vekova mnogo toga podarila njegovim sugrađanima. Grupa entuzijasta, Novobečejaca, orgnizovala je paradu konjskih zaprega u vreme jednog od najvećeg hrišćanskog praznika i seoske slave - Velike Gospojine. Na taj dan vernici su palili sveće u kapeli “Manastir” za ozdravljenje najbližih. Izgrađen je i Tiski kej, najlepši kej na toku ove reke, ali i u Republici Srbiji. - Pre deset godina sve to je činilo osnovu da uz puno kreativne energije i nadahnuća osmislimo manifestaciju - Gospojinu, koja će u naš grad usmeriti stotine hiljada posetilaca. Znali smo da to nije lako, da zahteva ozbiljan i dugotrajan timski rad, ali smo u tome bez sumnje uspeli. Uspeh nas je obavezivao da osmislimo bogate sadžaje, ali i druge, nove manifestacije i danas, sa ponosom ističemo da imamo jednu od tri najveće manifestacije u državi i regiji. Gospojina je postala brend po kome je Novi Bečej uvršten u mali broj velikih turističkih destinacija u zemlji. Naravno, znali smo, a to se i dešava, da se sav uložen trud i sredstva ovoj opštini vraćaju, kroz ulaganje šire zajednice, što nam omogućava da rešavamo mnogobrojne problema u njoj. I zato, nemojte mi zameriti osećaj zadovoljstva i ponosa na prethodnih devet, ali posebno na ovoj desetoj, jubilarnoj Gospojini, po svemu i najuspešnijoj. Slike koje pred sobom vidim danas, bile su moji i naši snovi od pre deset godina. Kada bi Tisa mogla da govori, kao svedok vekova, ali i prethodnih deset godina, siguran sam da bi nam čestitala na svemu učinjenom - istakao je na kraju, Saša Šućurović. Gospojina 2015 je okupila najveći broj posetilaca do sada, a oni su imali šta da vide, i šta da dožive. Opisivati sve to bila bi zaludna rabota, jer treba biti u pravo vreme na pravom mestu, i sve to osetiti. Ovako organizovanom manifestacijom Novobečejci su uputili najbolji mogući poziv na jedanaestu Gospojinu 2016. Možda će vas i fotografije koje slede podstaći da sledeće godine i vi koji niste do sada bili u Novom Bečeju, dođete u ovaj pitomi banatski gradaić i osetite njegovu dušu.

12


13


Sa Privrednom akademijom siguran uspeh u poslovanju i karijeri Pravni fakultet za privredu i pravosuđe u Novom Sadu i Fakultet za ekonomiju i inženjerski mendžment u Novom Sadu u sastavu su Univerziteta Privredna akademija u Novom Sadu. Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu i svi fakulteti u njegovom sastavu su akreditovani, kao i svi studijski programi, na sva tri nivoa studija. Pored toga, Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu poseduje i sertifikat sertifikacione kuće TÜV AUSTRIA CERT iz Beča, koji potvrđuje da je sistem kvaliteta Univerziteta, za delatnost pružanje obrazovnih usluga i naučno istraživanje u oblasti visokog obrazovanja, usklađen sa zahtevima međunarodnog standarda ISO 9001:2008. Sertifikovani sistem menadžmenta kvalitetom potvrđuje činjenicu da je rukovodstvo Univerziteta posvećeno stalnom unapređenju kvaliteta i ukazuje na dalju obavezu Univerziteta i svih njenih članica da kontinuirano prate i unapređuju efektivnost i efikasnost sistema kvaliteta na nivou Univerziteta. Od 2014/15. školske godine na FIMEKu je počeo sa realizacijom novi studijski program – Informatika, koji je akreditovan na osnovnim i master studijama. Novina na Pravnom fakultetu za privredu i pravosuđe jesu akreditovane studije na daljinu za opštepravni studijski program, kao i opcija master studija Unutrašnji poslovi. Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment pored akreditovanih studija u Novom Sadu, nudi i akreditovane studije u odeljenjima u Požarevcu i Leskovcu, dok Pravni fakultet za privredu i

14

pravosuđe ima akreditovana odeljenja u Subotici, Šapcu, Beogradu i Nišu. Skladan spoj edukovanja i usavršavanja, koji FIMEK i Pravni fakultet za privredu i pravosuđe pružaju studentima, ima za cilj obezbeđenje sigurnog postizanja uspeha i napredovanja u poslovanju i karijeri. U fokusu svih aktivnosti na pomenutim fakultetima su studenti kojima se pruža vrhunsko obrazovanje i kontinuitet u usavršavanju. Takođe, fakulteti nastoje da kod studenata razviju svest za potrebom permanentnog obrazovanja, razvoja društva u celini i neophodnosti zaštite životne sredine. Pravni fakultet za privredu i pravosuđe i FIMEK, kao vodeće proaktivno orijentisane visokoškolske institucije, uvažavaju činjenicu da savremeno tržište rada zahteva visoko osposobljene profesionalce, stoga uz pružanje kvalitetnog i sveobuhvatnog teorijskog znanja, obezbeđivanje praktičnih znanja i veštine posmatraju kao neophodan element procesa obrazovanja. Upravo iz tog razloga fakulteti organizuju stručnu praksu u Osnovnom i Višem sudu u Novom Sadu i drugim privrednim organizacijama za studente Pravnog fakulteta za privredu i pravosuđe, dok studenti FIMEKa imaju priliku da praktične veštine steknu u brojnim organizacijama i ustanovama kako u privatnom tako i u javnom sektoru. Ono po čemu se posebno ističu FIMEK i Pravni fakultet za privredu i pravosuđe jeste visok stepen interaktivne nastave, kompetentan nastavni kadar i saradnja s velikim brojem privrednih organizacija, ali i veoma razvijena

međunarodna saradnja koja omogućava studentima da jedan semestar ili jednu godinu završe na nekom inostranom univerzitetu. Na taj način kod studenata se formira pozitivan stav prema učenju, razvija želja za daljim obrazovanjem i napredovanjem u karijeri. Dokaz da su fakulteti proaktivni, inovativni, kreativni i odgovorni jesu brojna takmičenja koje se organizuju na njima, kao što su takmičenje u besedništvu „Govori da te vidim ko si“, „FIMEK nagrađuje znanje“, „Dani informatike u školama Vojvodine“, „Energija je svuda oko nas“, „FILMić“ , ali i predavanja veoma uglednih gostiju, kao što su ambasadori SAD-a, Francuske, Hrvatske, šef delegacije EU, sudije, advokati, direktori banaka, direktori javnih preduzeća i dr . Od ove godine u cilјu afirmacije visokog obrazovanja, a shvatajući aktuelni društveno – ekonomski momenat, Pravni fakultet za privredu i pravosuđe i Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment osnovali su stipendijske programe, kroz koje nastoje da najboljim kandidatima pruže priliku da budu nagrađeni za svoje znanje koje su pokazali u srednjoj školi. Najbolji kandidati na konkursu za upis ostvaruju pravo na punu stipendiju u iznosu od 6.000 evra, odnosno imaju priliku da se školuju na budžetu Pravnog fakulteta za privredu i pravosuđe, odnosno Fakulteta za ekonomiju i inženjerski menadžment. Stipendija pokriva punu cenu školarine u iznosu od 6.000 evra, odnosno troškove studiranja na osnovnim akademskim studijama, u trajanju od četiri godine. Mogućnost da konkurišu za stipendije, najboljim kandidatima je omogućena i u drugom upisnom roku koji je održan u septembru i na FIMEK-u i na Pravnom fakultetu za privredu i pravosuđe. Sve navedeno pokazuje da su FIMEK i Pravni fakultet za privredu i pravosuđe u Novom Sadu moderne, profesionalne i priznate visokoškolske ustanove koje imaju za cilj da kroz savremene metode edukacije kod studenata formiraju pozitivan stav prema učenju, razviju želju za daljim obrazovanjem i usavršavanjem, kako bi im osigurali siguran uspeh u poslovanju i karijeri.


Kup princa Pavla u Zobnatici

Kup princa Pavla, održan 13. septembra 2015. Godine, na poseban način označio je povratak konjičkog sporta u Zobnaticu. Svojevremeno su „Zobnatičke konjičke igre“ bile najpoznatije, a Ergela Zobnatica bila jedna od najtrofejnijih u bivšoj Jugoslaviji. Zauvek će ostati upamćena imena Kazanove, Jadrana II (ovaj beli labud, kako o njemu govore i danas u Zobnatici, osvajač je triple krune, najvećeg trofeja za galopere, najpoznatije je grlo iz ove ergele, kome je podignut i spomenik u prirodnoj veličini), Generala Žitka, Prospektora i mnogih drugih šampiona koji su čuveni pečat (žig) Z nosili na mnogim hipodromima i uvek se vraćali sa lovorikama oko vrata. Posle duže pauze, pre dve godine (27. jula 2013. godine), na zobnatičkom hipodromu, održana je kvalifikaciona trka za Nacionalni galop, koji se krajem septembra održavao u Budimpešti. Dve godine kasnije, Zobnatica je započela novu eru u razvoju konjičkog sporta u Srbiji, održavanjem konjičke manifestacije „Kup princa Pavla“, u organizaciji novog vlasnika A. D. „Zobnatica”, firme YUGO ELITE AGRO (od 2013. godine izvršni direktor Said al Suveidi iz Ujedinjenih Arapskih Emirata), uz pomoć sponzora ETIHAD Airwais, Air Serbia, Belgrade Waterfront i medijskog sponzora Studia B, a svečano otvorila Nj.K.V. princeza Jelisaveta Karađorđević. Ovaj Kup, poneo je, ne slučajno, ime kneza Pavla, namesnika u Kraljevini Jugoslaviji (1934.-1941.), velikog ljubitelja umetnosti i sporta. Bio je doživotni predsednik Džokej kluba Beograd, doživotni predsednik i osnivač Golf Kluba Beograd, Aerokluba Beograd ... Princeza Jelisaveta, vidno uzbuđena, tom prilikom je rekla da je jako srećna zvog svega što se u Zobnatici dešava. Ovom događaju prisustvovala je i predsednica Narodne skupštine Republike Srbije, gospođa Maja Gojković, ambasadori Tunisa, Katara, Palestine, Emirata, Kuvajta i 3.000 istinskih ljubitelja konjičkog sporta iz cela Srbije. Održano je šest galopskih i dve kasačke

trke sa nagradnim fondovima od 150 do 800 hiljada dinara za četiri prvoplasirana grla. U trci Handicap Opština Bačka Topola na 1300 m, takmičilo se i grlo Ruža Lipolista, u vlasništvu princeze. Ovoga puta nije izašlo kao pobednik, ali to nikog, pa ni princezu, nije učinilo tužnim. Prateći program manifestacije je omogućio posetiocima da posete Galeriju i izložbu crteža i radova princeze Karađorđević, obiđu jedinstven Muzej konjarstva u Srbiji, jašu konje u školi jahanja uz instruktore, ili se provozaju fijakerom. Kao pogodna lokacija za uzgoj konja Zobnatica je poznata blizu 500 godina. Prvu veću ergelu u Bačkoj otvorio je 1779. godine veleposednik Ilija Vojnić od Bajše, upravo u

Zobnatici. Grla je za svoje potrebe koristila austrijska vojska. Naslednici u porodici Terlei (Đula Terlei je 1882. podigao i dvorac Terlei koji se danas nalazi u okviru kompleksa, na obali Zobnatičkog jezera), kupovinom nekoliko punokrvnih kobila, zaslužni su za mešanje zobnatičkih konja i arapske rase. Do danas je sačuvano uzgajanje engleske polukrvne rase, koja je klasifikovana kao „bački konji“. Treća porodica, Lelbah, otvorila je štalu za trkačke konje, a grlo Rablo je 1825. godine osvojilo trofej prvog jugoslovenskog derbija. Ovaj događaj je, po svemu viđenom, početak ponovnog uzleta Ergele Zobnatica, i kada je u pitanju konjički sport, ali i turistička ponuda ovog mesta, samo pet kilometara udaljenom od Bačke Topole.

15


FA Đido, mesto gde se stvara prijateljstvo, rađa ljubav i neguje tradicija

Počev od 1966. godine, u opštini Bogatić održava se prestižna manifestacija - Hajdučke večeri. Ove godine, 8. i 9. avgusta u okviru 47. Hajdučkih večeri, pripremljen je zanimljiv i raznovrsan program u Belotiću, Crnoj Bari, Bogatiću i Sovljaku. Ovaj događaj ima za cilj negovanje tradicije i običaja mačvanskog kraja. Posebno je atraktivna “Mačvanska svadba”, koja je održana u subotu, 8. avgusta. Mladenci, Miloš Kokanović iz Klenja i Katarina Rašević iz Banovog Polja su i članovi Folklornog ansambla “Đido”, glavnog aktera ove Manifestacije, koji su se ovoga puta, nakon nekoliko “probnih venčanja”, zaista i venčali. Miloš Simić, umetnički rukovodilac ansambla ističe da je to centralni i najinteresantniji deo cele manifestacije, pogotovo kada nije imitacija već prava fešta, kao što je to bio slučaj ove godine. Ovaj folklorni ansambl je nastao 1950. godine pod imenom “Janko Veselinović”, a pod imenom “Đido” deluje od 1995. godine. Đido je mačvanski delija, prvi momak u selu, a to je i naziv istoimenog komada sa pevanjem i igrom Janka Veselinovića. FA “Đido” je podeljen u nekoliko sekcija: pet dečjih ansambala, pripremni, prvi izvođački, ansambl veterana, narodni orkestar, solisti pevači i pevačke grupe, ukupno oko 300 članova. - Ove godine smo imali retku priliku da u okviru Hajdučkih večeri, nešto što je trebalo da oponaša jedan lep, starinski običaj, kakva je Mačvanska svadba, imamo pravu svadbu, a raritet je što su i svatovi i mladenci, članovi Folklornog ansambla “Đido”. To se desilo drugi put za redom, što je lep primer kako se

16

mi družimo, i delujemo kao jedna velika porodica. Dođu nam deca od 6-7 godina i ostanu do veterenskih ansambala. Tu se događaju lepe stvari, ostaju uspomene i doživljaji, i dođe i do braka i zajedničkog života - objašnjava Miloš Simić. Iako su oni svojevrsni čuvari tradicije, neke stvari se ipak neminovno menjaju. Po rečima Miloša Simića, neophodno je prilagođavati se vremenu u kojem živimo. Osnovni koren tradicije se ne sme menjati, ne sme se odstupiti od izvornog programa i stvaralaštva. Za sve KUD-ove je vrlo bitan ozbiljan, instraživački rad na terenu. FA “Đido” učestvuje na seminarima, istražuje kako svoj kraj tako i ostale delove Srbije. Program društva je zasnovan na stilizovanim oblicima narodne umetnosti, da igru, pesmu, nošnju i običaje sačuva od zaborava, poklanjajuću posebnu pažnju scenskom prezentovanju programa prilagođenom sadašnjem trenutku i publici. FA “Đido” funkcioniše u okviru Kulturnog centra opštine Bogatić, od koje imaju nemerljivu podršku. Iako para nikada nije dosta, ovo društvo može da se

pohvali zavidnim kontinuitetom u radu. Društvo poslednjih dvadeset godina ide uzlaznom putanjom, što se odražava i na programske sadržaje i na brojnost njegovih članova. Do dana današnjeg “Đido” je uspeo da spoji lepo i tradicionalno u jedno i da predstavi svoj kraj, svoju Mačvu i Bogatić na mnogim festivalima u zemlji i inostranstvu. - Dosta smo prisutni na međunarodnoj sceni i svake godine gostujemo na nekom od festivala folklora van naše zemlje. Od 17. do 30. septembra ove godine, 30 članova ansambla je na poziv Internacionalne organizacije za folklorne festivale (CIOFF) gostovalo u Kini, u gradu Changshu. Ozbiljna je stvar i velika čast kad jedan Bogatić od 30.000 stanovnika, kao jedini predstavnik iz Srbije, dobije poziv od jednog internacionalnog festivala. FA”Đido” je uspešno predstavljao svoju zemlju na međunarodnim festivalima u Španiji, Italiji, Francuskoj, Moldaviji, Grčkoj, Mađarskoj, Portugalu, Rumuniji, Turskoj, Poljskoj, Sloveniji…”Đido” ima uspeha i na domaćoj sceni. Osvojili smo bronzanu plaketu na Republičkom takmičenju među 16 najboljih ansambala iz cele Srbije. Za učlanjenje u kulturno-umetnička društva glavni motiv možda jeste putovanje, ali nama je podjednako drago da nastupamo i u najmanjem mačvanskom selu i na najvećem internacionalnom festivalu, gde nas prati preko 5.000 ljudi - naglasio je Miloš Simić. Nama preostaje samo da poželimo da “Đido” odneguje još mnogo dece i mnogo dobrih ljudi.


Upoznajete opštinu Bogatić kroz njene manifestacije

Turistička organizacija opštine Bogatić osnovana je 2011. godine u cilju valorizacije i unapređenja turizma i turističke ponude, očuvanja i zaštite turističkih vrednosti na teritoriji ove mačvanske opštine. Od samog osnivanja TOOB aktivo učestvuje na sajmovima širom Srbije. U cilju razvoja agroturizma i promocije opštine Bogatić, TOOB je ove godine ostvario 36 izlagačkih dana. Značajan uspeh ostvaren je na Sajme etno hrane i pića u Beogradu 2013. god., kada je TOOB zajedno sa svojim suizlagačima doneo u Bogatić čak 3 od ukupno 12 dodeljenih nagrada. Što se tiče delatnosti TOOB-a, akcenat je na povećanju smeštajnih kapaciteta kroz kategorizaciju seoskih turističkih domaćinstava i domaće radinosti, kao i unapređenje razvoja postojećih manifestacija. „Hajdučko veče“ predstavlja najznačajniju manifestaciju na teritoriji opštine Bogatić. Osnovna ideja manifestacije je da se novim generacijama dočara život njihovih predaka, da uživaju u lepotama nekadašnjeg života, a starijim Mačvanima da se sete vremena svoje mladosti. Manifestacija „Hajdučko veče“ na najbolji moguć način prezentuje opštinu Bogatić i ima velik potencijal da brendira Mačvu kroz manifestacioni turizam.

Inspirisana motivima iz romana „Hajduk Stanko“ Janka Veselinovića, davne 1966. godine, nastala je manifestacija „Hajdučko veče“. Život junaka Hajduk Stanka bio je direktan podsticaj crnobarskim momcima da se počnu takmičiti između sebe, te da pobednik u nadmetanju osvoji zvanje harambaše - hajdučkog starešine, što je i okosnica ove manifestacije. Takmičenje za hajdučkog harambašu počije kvalifikacijama, a osam najboljih ulazi u finalni deo takmičenja. Današnji mladići, takmiče se u nekoliko neobičnih i pomalo zaboravljenih sportskih disciplina: preskakanju panja, bacanju kamena s ramena, nadvlačenju klipka, skoku u dalj, borbi na brvnu i penjanju uz drvo. Pobednik, Hajdučki harambaša, dobija: Srpsku oficirsku sablju M -1895/1995, pozlaćenu, sa posvetom, sertifikatom i poveljom, u vrednosti od 97.000 dinara i novčanu nagradu od 50.000 dinara; drugoplasirani novčanu nagradu od 30.000 dinara; trećeplasirani 20.000 dinara. Bitnije za takmičare od same nagrade je titula najspretnijeg i najjačeg. Vremenom takmičenje u spretnosti i snazi postaje izazov i za momke iz okruženja. Takmičenje se održava u neposrednoj blizini ušća reke Drine u Savu, gde su nekad boravile hajdučke čete i odakle je čuveni

Zeka Buljubaša sa svojim golaćima odlazio u Bosnu. Manifestacija „Hajdučko veče“, tradicionalno se održava u avgustu, a ove godine održana je po 47. put. Centralni deo manifestacije održava se u Crnoj Bari na lokaciji Vasin Šib, a delom i u mestima Prnjavor, Badovinci, Bogatić, Belotić i Sovljak. Sajam etno hrane, pića i domaće radinosti tradicionalno se održava u Crnoj Bari, u okviru manifestacije “Hajdučko veče”. Tu je i takmičenje u gađanju glinenih golubova, takmičenje u pecanju, Hajdučki kotllić, Hajdučka regata, Mačvanska svadba. U večernjim satima posetioci su mogli gledati bogat kulturno-umetnički program, a nakon toga usledili su koncerti poznatih estradnih umetnika, koje je sa uspehom organizovala Turistička organizacija opštine Bogatić, uz podršku Kulturno obrazovnog centra i opštine Bogatić.

Turistička organizacija opštine Bogatić Ul. Mike Vitomirovića 1 15350 Bogatić Telefon/fax: +381 15 77 87 505

17


Neispričane priče homoljskog kraja

Martina Lukić Opština Žagubica je oblast u istočnoj Srbiji oivičena Homoljskim planinama (940m), Beljanicom (1339m), Gornjačkim planinama (825m), ispresecana tokovima reka, brojnim klisurama, pećinama i živopisnim prerastima, izvorima i vrelima, termalnim izvorima… Bogata prirodom nenarušenom industrijom poželjno je turističko odredište za sve one koji tragaju za nečim drugačijim, jedinstvenim i neispičanim. Martina Lukić direktor Turističke organizacije opštine Žagubica kaže da je homoljski kraj najbolje upoznati putem manifestacija, kojih je u opštini bilo 14, a petnaesta je po prvi put organizovana u avgustu ove godine. Ne čekajući da gosti dođu u njihov kraj, iz TOO se trude da ih pozovu nastupajući na brojim manifestacijama, događajima, festivalima, promovišući na taj način svoj kraj… Poziv potencijalnim turistima upućuje prvo Toza (maskota opštine) koji je nedavno dobio i ženu Tozinicu, oboje odeveni u vlašku narodnu nošnju, specifičnu za Homolje. Toza je suvenir ovog kraja urađen od gline, gospođe Lenke iz susedne borske opštine, koji je osvajao mahom prva mesta na manifestacijama suvenira. Oni će vas pozvati i putem propagandnog materijala o tome šta se sve nudi u kraju, od prirodnih čudesa, istorijskih događaja i legendi, junaka iz ovog kraja, do informacija o tome gde možete lepo jeste i naći odgovarajući smeštaj. Verni pratioci TOO Žagubica su njeni privatni prozvođači, prisutni lično ili putem svojih proizvoda, među kojima je i Miodrag Lazić-Mija, sa svojim čudesnim rakijama od planinskih trava i Crvene ranke. Njegova Homoljska zdravica od petnaest vrsta trava je istovremeno i piće i lek. Po profesiji učitelj, Mija izrađuje posebnu ambalažu koju samu osmišljava, čepove u obliku šubarica, cilindra sa motivima manastira Gornjak, Trške crkve, vrela Mlave, spojivši lepo i korisno, i uz promociju rakije turistima pokazuje i turstičke destinacije Žagubice. Domaćinstvo Nikolić iz Krepoljina je posebno poznato po proizvodnji domaćih sirupa: od drena, nane, šumskih plodova, sve zdravo, prirodno i iz Homolja. Poznati su i po proizvodnji pečuraka u salamuri, sušenoj Crnoj trubi - gljivi koja se koristi kao začin.

18

Milosava Grozdić u svom domaćinstvu proizvodi sirupe, džemove i posebno pekmeze od drenjine. Od skora je oformila Udruženje žena „Homoljke“ koje se bavi šivenjem narodnih nošnji, izradom suvenira. Suveniri koji se nalaze u TOO Žagubica su različiti upotrebni predmeti: šolje, svećnjaci, bundeva u obliku činije za voće ili bombonjere, držači za čačkalice-figurica napravljena od pečene gline. Lividski med Aleksandra Milanova, pčelara iz Krepoljina, kao i brendirani Homoljski med, sa zaštićenim geografskim poreklom obevezni su reprezenti ovog kraja. Sa svim tim Žagubičani privlače pažnju gde god da se pojave. - Neko ko prvi put prođe kroz tzv. kapiju Homolja na ulazu u Gornjačku klisuru, verovatno će se pokolebati zbog malo lošijeg puta. Ali što dublje zalazi u Homolje, zaboravlja na put, i prepusti se, prvo manastiru Blagoveštenju, zatim manastiru Gornjak, zadužbini kneza Lazara iz XIV veka, i prirodnom okruženju koje kao da ne pripada zemaljskom svetu. Kako zalazite dublje nailazite na Krupajsko vrelo. Ko god da zastane, a malo je onih koji će odoleti izazovu, dočekaće ga domaćin Ljubiša Petrović, vlasnik etno restorana nadaleko čuvenom po dobroj hrani. Domaćinstvo poseduje i smeštajne jedinice. Interesantan je i restoran „Vrelo“, tik uz vrelo Mlave u samoj Žagubici, koje je u proleće okruženo drvećem čije se krošnje nagnute ogledaju u vodi. Ono što svaki turista u Žagubici mora da poseti jeste Homoljska potajnica, izvor koji presušuje i ponovo se obnavlja u različitim vremenskim intervalima. Mnogi ga smatraju lekovitim, čak i svetim izvorom, čija voda krepi telo i duh, a posebno je, kažu, blagotvorna za očne i kožne bolesti. Za izvor su vezane razne legende, a najprepričavanija je o deda Stojanu, ili Stojanju (kako se kaže u ovom kraju), koji je samo lepim i mlađim ženama, ako mu donesu darove koji mu se svide, puštao vodu. Za Tršku crkvu - manastir iz XII veka vezuje se priče za koju postoje i svedoci. Uz zidine kamene crkve raste vinova loza koja leči sterilitet, i to je za mnoge parove dovoljan razlog da posete ovaj kraj. Planina Beljanica je zanimljiva sama po sebi. U Ribarskoj klisuri, na ušću reke Osanice u reku Mlavu, na mestu zvanom „Šupljaja“, nalazi se istoimena crkva, po predanju zadužbina knjeginje Milice. Vodopad Buk nastaje iz potoka Velikog vrela i visine je preko 20 m, smatra se jednim od najviših slobodnih vodopada u Srbiji. U neposrednoj blizini je vila „Buk“, ranije poznat restoran, danas u vlasništvu Srbijašuma. Beljanica je bogata vodom i otud toliko zelenila čudesne boje - kaže Martina Lukić. Najmasovnija manifestacija u opštini je Sabor vrela Homolja, privuče do 10.000 gostiju iz skoro svih krajeva Srbije, a delom i iz inostranstva, jer oni koji su otišli iz ovog kraja vezuju svoje godišnje odmore upravo za ovaj događaj. Sabor je i smotra narodnog stvaralaštva sa specifičnom narodnom nošnjom, narodnim instrumentima i pesmom, kao i sportskim nadmetanjima, koji na najbolji način promovišu homoljski kraj. Ali, i sve druge manifestacije su priča za sebe. Noć u Gornjaku je poetsko likovna manifestacija koja se tradicionalno održava u porti manastira Gornjak. Priveg u naselju Laznica, jedna je od najarhaičnijih i najkomleksnijih običajnih manifestacija iz kulta mrtvih na tlu Evrope danas. Na taj način Vlasi održavaju i neguju tradiciju i poštovanje prema mrtvima. Ispunjena je nizom obrednih radnji koje privlače i strane turiste. Spasovdanski susreti održavaju se u Krepoljinu. - Homolje je turistička destinacija koja je u procesu otkrivanja. Čini mi se da još uvek ima mnogo onih koji Homolje nisu otkrili, ali i onih koji su bili mnogo puta i opet nisu sve videli - zaključila je Martina Lukić.


Grad kulture i dobrog ukusa

Čačak, grad na obalama Zapadne Morave okružen planinama Ovačar i Kablar, Vujan i Bukovik, Jelicom, duge i bogate istorije, u novije vreme, i kroz sve veći broj manifestacija ističe svoje kulturno nasleđe. Tokom 2015. godine, od 100 događaja na teritoriji opštine, Turistička organizacija Čačak je u svoj kalendar uvrstila 60. Na ovogodišnjem Susretu organizatora manifestacija “Radionica ikonopisa i kaligrafije u SRPSKOJ SVETOJ GORI” dobila je Turističku slagalicu kao najbolja nova manifestacija. Grad Čačak organizuje niz ozbiljnih manifestacije šireg karaktera. „Disovo proleće“, ove godine 52. po redu, posvećeno je velikom pesniku Vladislavu Petkoviću Disu, zavičajnom pesniku rođenom u Zablaću kod Čačka. Kroz ovu pesničku manifestaciju prošli su svi najznačajniji pesnici sa područja bivše SFRJ, kasnije Srbije. Nju prati niz drugih manifestacija pesničkog, književnog i likovnog karaktera, ali i naučni skupovi, objavljivanje knjiga, dodela nagrade „Mladi Dis“ za najbolji rukopis za prvu pesničku zbirku napisanu na srpskom jeziku, i nagrada za esej o Disu, gde su uključeni osnovnoškolci, srednjoškolci i studenti. Ove godine je i 100 godina od smrti začetnice srpske moderne, Nadežde Petrović, rođene u Čačku, velike dobrotvorke, učesnice Balkanskih ratova i Velikog rata. U Čačku se organizuje bijenalna likovna manifestacija Memorijal Nadežde Petrović, koja okuplja najznačajnije učesnike u savremenom likovnom stvaralaštvu. Galerija koja nosi ime Nadežde Petrović svake neparne godine organizuje pozivnu izložbu za najznačajnije mlade umetnike iz Srbije i okruženja. Obeležena je i godšnjica (200 godina) Boja na Ljubiću (1815.), najznačajnije i odlučujuće bitke Drugog srpskog ustanka u kojoj je poginuo čuveni tobdžija Tanasko Rajić. Spomen

kompleks Tanasku Rajiću na brdu Ljubiću svojim sadržajima, manastiri Ovčarsko-kablarske klisure i drugo, daje povod da veliki broj ekskurzija i poklonika istorijskih putovanja posete Čačak. U Čačku se organizuje Međunarodni festival animacije ANIMANIMA, „Dani fotografije u Srbiji“, koji okupljaju predstavnike umetničke, autorske, novinske fotografije i nastavak su tradicije započete u vreme bivše Jugoslavije. Biblioteka – otvorena knjiga Balkana je likovna izložba koja okuplja savremene stvaraoce sa područja Balkana, ali i gostujuće umetnike iz Evrope i sveta, a nastala je zahvaljujući čačanskom slikaru Božidaru Plaziniću, koji je u vreme sankcija u našoj zemlji, pozvao svoje kolege, slikare iz okruženja, i u saradnji sa Galerijom u SKC Skenderija iz Sarajeva, napravio izložbu. Od tada je izložba bijenalna i održava

se naizmenično u Čačku i Sarajevu, uvek sa drugom temom. „Zlatni pojas Čačka“ je najstariji aktivni karate turnir u Evropi, i vrlo značajna sportska manifestacija u bivšoj SFRJ. KK „Borac“ u zajednici sa Balkanskim karate savezom u okviru ovog događaja organizuje niz sadržaja i okuplja nekoliko desetina takmičara. Ilindanski plivački maraton odvija se u prelepoj prirodi Ovčarsko-kablarske klisure i Zapadne Morave, i poseban je po trci zadovoljstva na 500 metara u kojoj učestvuju rekreativnci, deca i stariji, i trci na 2.100 metara za aktivne plivače. Najmasovnija manifestacija opštine Čačak je Kupusijada u Mrčajevcima, koja okupi i do 100 hiljada posetilaca, a najbrojnija je i po broju učesnika, jer se istovremeno na centralnoj bini ispred Doma kulture odvija kulturno-umetnički maraton sa 1.000 izvođača, članova izvornih, pevačkih i igračkih grupa, KUD-ova, estradnih zvezda… Po sadržaju, izdvoja se Sabor frulaša Srbije u Prislonici pod Vujnom (prvi održan 23-25. septembra 1988.), nedaleko od Čačka, koji ima i predsaborske aktivnosti, školu frule, rezbarsku koloniju, vajarsku koloniju, prikaz drugih vidova izvornog narodnog stavaralašta, promocije novih knjiga, rukotvorina i starih zanata, organizovane razgovore o seoskom turizmu. Takođe, Sabor čuva etno-muzikološke zapise svih frulaša, učesnika. U okviru njega izdaje se list „Frula“. Svake godine izvodi se mono ili duo drama o značajnim događajima i ličnostima iz naše istorije. Kulturnim sadržajima vezanim za narodnu muziku i zabavni deo Čačak nastoji da obezbedi interesantne sadržaje u skladu sa tradicijom i primereno priredbi, pokušavajući da se udalji od estrade i lošeg ukusa u svakom smislu i time očuva epitet grada kulture i dobrog ukusa.

19


Nov početak Nove Varoši

Dimitrije Paunović Godine 2007. Zlatar je beležio oko 120 hiljada noćenja na godišnjem nivou, a jedan ar zemlje je dostizao cenu od 4,5 do 5 hiljada evra. Pet godina kasnije na Zlataru je ostvareno svega 2,5 hiljade noćenja. Potencijali su ostali isti, ali se nisu koristili na pravi način. U poslednjih deset godina većina stanovnika, sa vizijom i perspektivom, otišli su na neko drugo mesto. Ostali su oni koji nisu imali gde da odu, ili nisu mogli da odu zbog toga što nisu mogli nekoga da ostave. Tako je bilo sve dok se gospodin Dimitrije Paunović nije vratio u Novu Varoš, odlučio da digne ovu opštinu iz letargije i započne sa korišćenjem potencijala ovog kraja na pravi način. Kao predsednik opštine Nova Varoš, Dimitrije Paunović radio je na povezivanju struke i nauke, tražio podršku naučnih instituta, univerziteta, laboratorija itd., bez kojih, po njegovom mišljenju, nema napretka ni u oblasti poljoprivrede, ni u oblasti turizma. -Trenutnu situaciju u poljoprivredi pomalo je nametnulo i vreme i sve više ljudi vidi priliku da obezbedi egzistenciju bavljenjem ovom privrednom granom. Budućnost proizvodnje zdrave hrane, a ovde se može samo takva proizvoditi, na prosečnih 1.000 m.n.v. gde skoro da i nema indrustrijske proizvodnje i zagađivača, uz visokokvalitetne prirodne uslove, prepoznao je veliki broj naših stanovnika i u poslednjih nekoliko godina se dosta ulažilo u poljoprivrednu proizvodnju. Svake godine je sve više površina uzorano. Pored uzgoja stoke, krompira, po kome je zlatarski kraj izuzetno poznat, u poslednje vreme se dosta radi na proširivanju površina pod heljdom, koja se pokazala ekonomski veoma opravdanom. Ali, isto tako povećava se broj zasada maline, borovnice i drugog voća. Opština Nova Varoš je tu da pruži neophodnu podršku. Doneli smo odluku da

20

primimo u stalni radni odnos jednog tehnologa, jer na našoj teritoriji nismo imali nijednog. Želimo da našim građanima pomognemo da naprave profit od proizvodnje i prerade poljoprivednih proizvoda. Sve to nije ni malo lako. Narod kao narod, uljuljkan je u svoj način proizvodnje i vrlo često neće ni da sasluša stručnjaka. Ali, putem stimulacija, podrške, navešćemo ih na to da shvate šta je najbolje za njih i kako da postignu najbolje rezultate. Turizam je druga oblast koja je u fokusu razvoja ovog kraja. Razvoj turizma u opštini Nova Varoš je počeo 60-tih godina izgradnjom hotela “Panorama”. Tada je Zlatar bila jedina planina u Srbiji koja je imala žičaru i prvi skijaški centar. Desilo se da je turizam prepoznat kao privredna grana koja brzo stvara novu vrednost, pa su i drugi krajevi počeli da ulažu u ovu oblast. Problem Nove Varoši je bio taj što onaj koji je upravljao hotelom nije bio iz Nove Varoši. Odavde se uzimalo sve što se moglo uzeti, a ulagalo se nije ništa, i tako 30 godina, dok nismo došli u situaciju potpune devastacije objekta. Slična situacija se desila i sa Rehabilitacionim centrom “Zlatar”. Posle decenija propadanja, 2013. godine Opština je odlučila da se direktno umeša u razvoj turizma. U tom trenutku Zlatar je imao veliki broj dnevnih gostiju, koji su obilazili prirodne lepote i znamenitosti ovoga kraja, ali su konačili na Zlatiboru, Tari ili nekom drugom mestu. Razlog takvom ponašanju turista bio je nedostatak smeštajnih kapaciteta, pre svega na Zlataru. Pokušali smo bezuspešno, da animiramo naše privrednike da ulože sredstva u obnovu, ali smo na kraju doneli odluku da se kao Opština time pozabavimo, pa smo preko Turističko sportskog centra odlučili da uđemo u zakup hotela “Panorama”. Sredstvima iz budžeta rekonstruistali smo objekat i od tada priča ide uzlaznom linijom. Pomenutih 2,5 hiljade noćenja u roku dve godine podigli smo na 27, a treće godine procene su da će se taj broj popeti na oko 50 hiljada. Naš cilj je da u narednom periodu uđemo u zakup RH centra, jer se u međuvremenu promenio vlasnik, koji se ponaša isto kao bivši vlasnici “Panorame”. Motiv više da se angažuje Opština je taj, što je u tom centru nekada radilo

130 radnika. Pokretanje tog objekta imalo bi dvostruki efekat. S jedne strane, značilo bi nam i samo zapošljavanje radnika, jer bismo obezbedili egzstenciju naših građana, a sa druge strane, uz rad centra mogli bi da dostignemo cifru od 150 hiljada noćenja, koja bi bila target sa ta dva objekta, objasnio je gospodin Paunović. Sve što je Opština uradila otvorilo je neke nove vidike privrednicima i preduzetnicima, i na svakom koraku su prisutne nove investicije. Ovog trenutka gradi se par objekata što će podići broj smeštajnih kapaciteta, a to znači povećanje broja noćenja. Prihod od turizma se ostvaruje i u vanpansionskoj potrošnji koja doprinosi razvoju uslužnih delatnosti u gradu. Primer za to su taksisti. Pre tri godine u Novoj Varoši je bilo 12, a ovog trenutka preko 40 taksista. Opština je značajna sredstva uložila u izgradnju nove žice, koja vodi od vrha Zlatara do samog centra grada, po čemu je jedinstvena u Srbiji. Jedinstvena je i po tome što kada se shvatilo da Opština ne može upravljati, pronađeno je rešenje. - Oština treba da ulaže u razvoj, ali isto tako da se što pre izvuče iz svih upravljanja privrednim subjektima. Mi smo tri godine pokušavali da upravljamo skijalištem, međutim, veliki je problem kada javni sektor treba da nabavi gorivo, angažuje ljude, da obezbedi rezervne delove... Pred kraj prošle godine doneli smo odluku da se taj centar iznajmi i učini funkcionalnim. Jedan naš preduzetnik je ušao u ovaj poduhvat i ove godine, za razliku od svih prethodnih, poslovali smo bez gubitka. Model javno-privatnog partnerstva primenili smo i u rešavanje problema u oblasti grejanja, otpada i drugim - istakao je Dimitrije Paunović.


POSETITE ZLATAR I BUDITE NA PRAVOM MESTU, NA DOBROJ VISINI

Ivana Novaković Turističko sportski centar “Zlatar” uložio je velike napore da unapredi turističku ponudu planine Zlatar i opštine Nova Varoš kao reprezentativnog dela turističke regije Zapadna Srbija. Sa ciljem da obogati turistički sadržaj planine Zlatar, TSC “Zlatar” je pristupio kompletnoj rekonstrukciji hotela “Panorama”, prilagodivši sadržaje potrebama savremenih turista, omladine i dece školskog uzrasta. Stari koncept hotela zamenjen je novim, funkcionalnim sadržajima: renoviranim sobama, restoranom, prijemnim holom, pres i konferencijskim salama, kompletno rekonstruisanim zatvorenim bazenom, kao i sportskim terenima u ambijentu borove šume. Tako sada hotel raspolaže ukupnim kapacitetom od 200 ležajeva. Posetiocima je na raspolaganju i jedan od najreprezentativnijih ugostiteljskih objekata na Zlataru - “Zlatarski Zlatnik”, kao i hotel “Jelena”, vile: “Vuk”, “Darija”, “Zorka”, “Diva”, “Elit”, “Smiljanić, Kuća za odmor “Zlatar Kuća” i mnogi drugi pružaoci privatnog smeštaja. Seoska domaćinstva opštine Nova Varoš spremno dočekuju goste koji svoje odmore žele da provedu u seoskom ambijentu uživajući u atraktivnoj ponudi i raznolikostima ruralnih područja. Zlatar može da se pohvali i još jednim hotelom, čije se otvaranje očekuje za Novu godinu. Boravak turista na ovoj planini upotpunjen je postavljanjem ADRENALIN parka, u neposrednoj blizini hotela “Panorama”, namenjenog svima koji vole zabavu, avanturu, provod ... Sastoji se od platformi na drveću između kojih su prepreke koje od korisnika zahtevaju izdržljivost, hrabrost, višak adrenalina i avanturistički duh. Park je drugi po veličini u Srbiji, pogodan kako za rekreaciju i vežbe tako i za takmičenja. Dužina parka je 340m, od čega je 170m “zip-line” sistem,

dok 150m čine različiti vidovi prepreka, kao što su viseći kanapi, horizontalne merdevine, balans greda, cik-cak gredice, paukova mreža, tarzan mreže i mnoge druge. Prosečna visina platformi je 5m. Kroz ceo park pruža se sigurnosna sajla, a pre početka avanture prolazi se obuka na “zemlja park-u”. Pored Adrenalin parka, multifunkcionalnog natkrivenog sportskog terena, staza za šetnju, turisti na Zlataru, u letnjim mesecima, mogu uživati u krstarenju neverovatnim uklještenim meandrima Uvca, nekim od tri jezera (Uvačkom, Zlatarskom ili Radoinjskom), zatim kupanju na pontonskim plažama - na Zlatarskom i Radoinjskom jezeru, posmatranju Beloglavog supa, biciklizmu... Sa druge strane, svim ljubiteljima zimskih sportova na raspolaganju je skijalište Zlatar (ski staza “Briježđa”, dužine 1200m, koja ima karakteristike plave i crvene staze). Skijalište je opremljeno i žičarom četvorosedom, kapaciteta 1560 skijaša na sat. U okviru skijališta se nalazi i rekreativna ski staza dužine oko 1000m. U toku letnjih meseci svakodnevno su se sprovodile aktivnosti povodom uređenja skijališta, kako bi se spremno dočekala zimska sezona - kosila se trava, uklanjao se kamen, stavljao se novi busen na mestima gde je to bilo neophodno. Urađena je nova staza za rekreativce, dužine oko 400m koju opslužuje ski lift sidro kapaciteta 800 skijaša na sat, a u toku je i izgradnja Bebi parka sa bebi žičarom. Skijalište ima sistem za veštačko osnežavanje, tako da eventualni nedostatak snega neće predstavljati problem. Za početnike, biće organizovana škola skijanja sa licenciranim instruktorima. Skijaši će moći da iznajme i

servisiraju opremu na licu mesta. A ono što je jako bitno - cena ski pasa ostaje na prošlogodišnjem nivou, svega 600,00 dinara dnevno. Posebna atrakcija skijališta Zlatar je noćno skijanje, tako da će svim skijašima biti omogućen poseban doživljaj ove planine. Nova Varoš je posetiocima izdašno ponudila mogućnost da upoznaju bogato kulturnoistorijsko nasleđe, svedočanstvo o susretu različitih kultura i religija. Posebnu dragocenost čine crkve brvnare, nastale kao izraz posebnih uslova života i dokaz stvaralačkih sposobnosti čoveka, a tu su i mnogobrojni manastiri - “Dubnica”, manastir “Kozme i Damjana”, “Joakima i Ane” ... Vekovno prisustvo Otomanske imperije obojilo je ovaj prostor multikulturalnošću, ostavljajući brojne spomenike islamske kulture. Posetioci ljupke varoši mogu uživati i u izložbama Zavičajnog muzeja i Galeriji “Kvadratura kruga”. Brend manifestacija ovoga kraja - Zlatarfest, održana ove godine od 23. do 26. jula, tradicionalno je okupila niz mini manifestacija koje promovišu privredne i turističke potencijale opštine Nova Varoš - Zlatarsku sirijadu i takmičenje za najbolju zlatarsku heljdopitu, Sabor pevanja izvika i smotru folklora i narodnog stvaralaštva Zapadne Srbije, Etno sajam domaćih proizvoda “Zlatne ruke Zlatara”, kao i tribinu “Održivi razvoj opštine Nova Varoš” na kojoj je bilo reči o trenutnom stanju u privredi i mogućnostima za njeno unapređenje. Ove godine organizovan je i sportski dan, a večernje sadržaje upotpunio je bogat muzičko-scenski program na Gradskom trgu.

21


Kopaonik - letnje manifestacije postale magnet za turiste

Radenko Cvetić (prvi s leva) u društvu kolega iz susednih opština Kopaonik više nije planina na koju turisti dolaze da bi samo skijali. Ovo je mesto koje turisti polako otkrivaju i leti, pre svega kroz različite manifestacije, kojih je na ovoj planini iz godine u godinu sve više. Manifestacije su razlog njihovog dolaska ili produžetka boravka na ovoj, leti neopravdano zapostavljenoj turističkoj destinaciji. Najveći broj posetilaca ove godine okupila je manifestacija „Dani borovnice“, održana krajem jula i početkom avgusta, na koju se nadovezala biciklistička trka „Tri strane Kopaonika“ sa izuzetno velikim brojem učesnika iz Srbije i regiona, a sve to je začinjeno „Danima vrganja“, koji su okupili elitu gljivarskih društava iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Grčke, Italije, Makedonije, Bugarske i dr. - Kopaonik je skijaški centar, u Srbiji najbolji, u Evropi jedan od boljih, i tokom zimske sezone nemamo problema kada je u pitanju broj posetilaca. Letnja sezona poslednjih 20 godina kaska za zimskom. Praktično je i nije bilo. Ove godine se situacija drastično popravila, a jedan od ključnih faktora je razvoj kongresnog turizma, koji je poslednjih godina „pobegao“ sa ove naše planine, da li na Taru, Zlatibor, Vrnjačku Banju i Sokobanju, manje je bitno. Nama nije cilj da sada preuzmemo nešto što se dešava na drugim destinacijama, već pokušavamo da damo nešto novo. Manifestacije su drugi faktor kvalitetnije letnje sezone. Ove godine održani su šesti po redu „Dani borovnice“, i to u jeku turističke sezone, koji su okupili brojnu publiku. „Dani vrganja“, takođe šesti po redu, dešavali su se na rubu letnje sezone. S obzirom da je Kopaonik surova planina, da početkom seprembra temperatura zna da se spusti na 3 - 4°C, i da provejava sneg, možemo da kažemo da smo imali sreće da u vreme ove međunarodne manifestacije bude sunčano i toplo vreme - rekao je direktor Turističko sportske organizacije optine Raška, Radenko Cvetić. On je takođe podvukao da je ova manifestacija pokrenuta od strane nekolicine entuzijasta, koji prve tri godine nisu imali podršku ni

22

turističkiih organizacija. Od prethodne godine manifestacije ozbiljno podržane od TSO Raška i TO Brus, kao i Opštine Raška i Opštine Brus, izlaze iz granica zemlje i prerastaju u poprimaju međunarodni karakter. - Samo kroz veći broj manifestacija koje će okupiti veći broj gostiju uspećemo da produžimo letnju turističku sezonu sa mesec i po na dva i po meseca - izjavio je gospodin Cvetić. Ove dve ključne letnje manifestacije u centru Kopaonika, tek čekaju da ih turisti otkriju i posećuju u zasluženom broju. U vreme „Dana borovnice“ gosti mogu da se zabave, da nešto nauče, naberu sami borovnice i da po znatno povoljnijim cenama kupe potpuno zdrave proizvode od borovnica i drugih šumskim plodova. Isto tako je i u vreme „Dana vrganja“, kada je ambijent fenomenalan, a atmosfera porodična. Osim navedenog, turisti mogu da uđu u šumu i da se do mile volje slade sezonskim šumskim voćem: jagodama, borovnicama, malinama, kupinama... Manifestacije su prilika da posetioci nauče mnogo više i o istoriji ovog kraja, i o ostalom blagu naših šuma. -Ove manifestacije menjaju i naše navike. Do pre dve godine u restoranima na Kopaoniku gosti nisu mogli da poruče jelo od gljiva, mada Kopaonik obiluje gljivama. Osim što je u međuvremenu ušla na menije restorana i u sve više domaćinstava, u toku je i mapiranje gljiva na području Nacionalnog parka „Kopaonik“, kojim su obuhvaćene sve opštine Leposavić, Raška i Brus. Posle ove analize tačno ćemo znati sa čime raspolažemo, a naredne godine imaćemo i ozbiljna predavanja na temu asortimana gljiva sa Kopaonika. Praktično, ovo nije više samo promotivna nego i edukativna manifestacija - objasnio je Radenko Cvetić. Organizatori smatraju da cilj manifestacije „Dana vrganja“ nije dovesti što veći broj ljudi, nego dovesti one koji to vole i žele da se upuste u ovaj čudesan svet. Naši susedi su, kada je gljivarstvo u pitanju, otišli daleko ispred nas. U Sloveniji npr. ne postoji ni jedan ozbiljniji restoran koji u svojoj ponudi nema vrganj ili lisičarku. Kod nas je u ponudi uglavnom bečka šnicla, a da nije šampinjona kao nadeva za picu, mlađe generacije, na žalost, ne bi znale za gljive. Srbija do sada ima četrnaest mikološko-gljivarskih društava i ova i ovakve manifestacije su prilika da se interesovanje za gljivarstvo proširi na veću populaciju. Tome će umnogome doprineti i otvaranje Turističko informativnog centra na Kopaoniku, koji će tokom čitave godine raditi na promociji brojnih manifestacija u opštini Raška, kao i činjenica da će u promociju ove destinacije zajednički, udruženo i smisleno, krenuti sve opštine koje se na nju naslanjaju. Kopaonik se polako, ali sve više, menja. Menjaju ga entuzijasti, ljudi sa vizijom, i turisti koji to umeju da prepoznaju. U ime ove raskošne planine, koja obilato daruje svakog svog gosta raznim plodovima prirode, i svakog pojedinca koji iole vodi računa o svom zdravlju, nadamo se da će gosti u većem broju prepoznati značaj Kopaonika i tokom letnje, kao što ga prepoznaju tokom zimske sezone. Turističko sportska organizacija opštine Raška 36350 Raška, ul. Nemanjina ½ Tel.: +381 36 738 670 http://www.raska-turizam.rs office@raska-turizam.rs marketing@raska-turizam.rs Info centar Kopaonik Tel.: +381 36 5471 333 info@raska-turizam.rs Vila Raška Kopaonik Tel.: +381 36 5471 230 vila.raska@raska-turizam.rs Jošanička Banja Tel.: +381 36 5478 268


Tatjana Palkovač (druga s leva) u društvu predstavnika medija

Vršac je grad vina i kulture -Dani berbe grožđa, najveće manifestacije ne samo u Vršcu nego i čitavom regionu, koja svake godine okupi oko 100.000 posetilaca, pa i sam redni broj od 58 manifestacija, zahteva da se grad Vršac i Turistička organizacija opštine Vršac (www.to.vrsac.com) kao organizator, još više angažuju - rekla je po završetku ovogodišnjeg Grožđebala, direktorka TOOV-a, gospođa Tatjana Palkovač. Sa Gradskog trga već sutradan uklonjena je velika bina na kojoj su koncerte održali: Ana Bekuta, Marinko Rokvić, Tropico band, Riblja čorba, Bad Copy... Sa Trga Svetog Teodora Vršačkog, Trga pobede, iz Ulice Vuka Karadžića i duž Bulevara Žarka Zrenjanina, rasklopljeni su štandovi sa kojih su od 17.- 20. septembra posetiocima nuđene, osim vina i grožđa, raznorazne đakonije i delicije. Nastupilo je vreme sabiranja utisaka, šta je bilo dobro, a šta manje dobro, šta se može poboljšati. - Ove godine pozitivna je bila, pre svega, poseta, kojoj je dobrim delom kumovalo i lepo vreme. Procene su da je ovu manifestaciju posetilo 140.000 ljudi. Program je bio dobar, sve planirano je uspešno sprovedeno. Bilo je dosta grožđa, prodato je puno vina, pa su i vinari zadovoljni promocijom, a Vršački vinogradi, kao generalni sponzor, pokazao se kao odličan partner. Nadamo se da će naći dobrog vlasnika i da će nastaviti tradiciju u proizvodnji kvalitetnog vina. Turistička organizacija opštine Vršac zadovoljna je jer je ispunila očekivanja - promovisala je grad. U

dane manifestacije grad je posetilo 20.000 gostiju samo iz Rumunije. Trudićemo se da svake naredne godine budemo bar ovoliko dobri koliko smo bili ove godine. Ono što se može popraviti, i ovim putem upućujem apel investitorima, da postoji potreba upotpunjavanja smeštajnih kapaciteta, sa 3 i 4 zvezdice, koje bi mogli da nađu svoje korisnike. To je nešto što manjka našem gradu. Smeštajni kapaciteti u gradu su puni 6 meseci pre manifestacije. Ukupno 450 smeštajnih jedinica, koliko ih Vršac ima, definitivno je malo za grad sa ovako raznolikom turističkom ponudom - smatra gospođa Palkovač. Vršački dani berbe mogli bi se uporediti sa velikom četvorodnevnom žurkom. Organizator događaja, TOOV je osmislila bogat program od jutarnjih časova do duboko u noć. Uličnu trku smenio je maskenbal, a ovaj dečji koncert. Još se publika nije razišla posle karnevalskog defilea, a već je centar grada nadletao avion i izbacivao padobrančiće sa nagradama. Gde je vino tu su i njegovi vitezovi sa uvek atraktivnom ceremonijalnim nastupom, izložbe u čast grožđa i vina koje se mogu videti samo u vreme manifestacije, koncerti, sportska takmičenja. -Verovatno tako sadržajan i kvalitetan program animira i naše sugrađane i goste da ih proprate u tolikom broju. Dečji program je uvek interesantan, ne samo za decu i roditelje, već i njihove bake, tetke, prijatelje... Koncerti su tradicionalno dobro posećeni jer se trudimo

da dovedemo aktuelne izvođače, bendove... Ove godine smo posebno, za umetnički nastrojene posetioce, upriličili izložbe karikature, poezije, fotografije. Naravno, svi vinski podrumi u gradu Vršcu, kao i u okolnim mestima u toku Grožđebala su bili otvoreni istakla je naša sagovornica. Ove godine, u vreme manifestacije Vršac je zvanično primljen u Asocijaciju vinskih gradova Evrope i zvanično postao prvi vinski grad u Srbiji. To je važno zbog promocije Vršca, da se vrati na mapu i društvo evropskih vinskih gradova, da se o njemu malo više čuje, kao i o njegovim vinima. Vršačko vinogorje je najveće vinogorje Srbije i ono je zaslužilo da prvo bude deo jedne evropske asocijacije. Takođe, Vršac je dobio kategorizaciju turističkog mesta druge kategorije. Ono što je Vršac uzdiglo jesu važni kulturno-istorijski spomenici i ukupna kulturna baština, koji ovaj grad svrstavaju među prava tri mesta u Srbiji. - Oduvek je Vršac bio grad kulture. Tako ni Berba grožđa nije samo vinsko-turistička manifestacija, nego i kulturna, i u njoj se ne govori samo o kulturi vina nego o kompleksnom kulturnom nasleđu grada pod Kulom. Vršac nikada nije, poput drugih vojvođanskih gradova, bio mesto koje se suviše oslanjalo na poljoprivredu. U njemu se nalazi Srpska Pravoslavna Eparhija banatska, rimokatolička crkva Sv. Gerharda od Sagreda, druga po veličini na bivšim jugoslovenskim prostorima... Kulturnom izdizanju Vrščana neosporno su doprineli i veliki slikar Paja Jovanović, jedan od najboljih srpskih komediografa Jovan Sterija Popović, pesnik Vasko Popa, šahovski velemajstor Bora Kostić... Oni su inspirisali i ostale žitelje njihovog rodnog grada da prate umetničke trendove i modna dešavanja, da se ponašaju kulturno... Imamo čast i obavezu da nosimo to jedno „breme“ velikih Vrščana, koji nas i čini malo drugačijim i specifičnim u odnosu na druge, i mi koristimo i ovakvu priliku da to istaknemo - objasnila je Tatjana Palkovač.

23


Mesto gde stanuje ljubav

Mica Jelić Uz dom Petrije i Milorada Jelića, gde je tridesetih godina prošlog veka u selu Ježevica, na padinama Maljena i Povlena, podignuta kafana, smestio se sasvim poseban hotel “Jele - Ježevica”, iznikao u jednoj, naizgled skromnoj opštini, nameran da promoviše i unapredi ovo mesto i uposli njegove stanovnike. Posle godina rada, u tome je i uspeo. Gospođa Milisavka Mica Jelić, vlasnica “Jele - Ježevice”, i sama potiče iz ovih krajeva. Dugo godina radila je u Inex Tours-u u Beogradu, i onda odlučila da nastavi ugostiteljsku tradiciju svog svekra. Od kafane, dograđivanjem soba, apartmana, restorana, iznikao je hotel, na diku i ponos celog kraja. Tako se dvoje ljudi, Mica i njen suprug Velibor, koji su kao mladi otišli put Beograda, sa svojim iskustvom i znanjem stečenim tamo, vratilo u svoj kraj i tu nastavilo život. Hotel poseduje bazen, teretanu, sto za stoni tenis, bilijar, multifunkcionalno igralište, a u blizini je i teren za veliki fudbal, koji pripada mesnoj osnovnoj školi, ali koji održava gospođa Jelić. Zbog svih tih sadržaja sportisti: džudisti, košarkaši, fudbaleri, odbojkaši i drugi., česti su gosti u Ježevici. U Ježevici je priroda nezagađena, a umereno-kontinentalna klima, sa mirnim, snežnim zimama i svežim sunčanim letima, garantuje prijatan boravak, ne samo sportistima. Svake godine gosti hotela su i devojke iz plesne grupe, koje ježevačku omladinu nagrade koncertom. Hotel “Jele - Ježevica” pruža idealne uslove i za kongresni turizam. Savremeno opremljena kongresna sala, u zavisnosti od postavke, može da primi do 100 učesnika. Prednost održavanja svuh skupova u Ježevici je i ta što učesnici ne mogu da se „razbeže“ po buticima i sličnim mestima, jer ih nema, već da se koncentrišu na razlog dolaska. - Okolina je izuzetno lepa za šetnju. Ježevica leži na nadmorskoj visini između 550 i 600 metara. Vazduh je čist, sveža izvorska voda na svakom koraku pruža turistima uslove za uživanje u prirodi, branje lekovitog bilja i cveća... Svako može da nađe neku zabavu za sebe. Nije daleko ni planinski vrh Subjel (924 m) sa kojeg se pruža pogled na celu

24

okolinu, a sa Maljena (“Kraljev sto” sa 1.104 m) vidi se ceo Beograd, Obrenovac, Milanovac, Svi oni koji žele da obiđu ovaj kraj, mogu da odsednu u sobama ili apartmanima hotela “Jele - Ježevica”, i da obilaze okolinu. Nije daleko ni Šarganska osmica, ni Drvengrad, ni Andrićgrad, manastiri Ovčarsko-kablarske klisure, Zlakusa, gde se prozvodi “zlakuski cepter”, Etno muzej “Terzića avlija”, Potpećka pećina… Svi gosti, od sportista do dece u okviru rekreativne nastave, obilaze neku od ovih destinacija i svako ko dođe u Ježevicu može da ima sedam i više dana ispunjenih programima obilaska okoline - istakla je gospođa Jelić. Hotel je koncipiran kao centar za odmor, u kojem se gostiima pruža besprekorna usluga, sa izuzetno ukusno pripremljenim jelima, specifičnim za ovaj kraj. Posebno velika pažnja posvećuje se odabiru namirnica. One su isključivo domaće proizvodnje iz okolnih domaćinstava, a pošto su deca vrlo česti gosti, doručak je obilan (jaja, duvan čvarci, slanina i pršuta, uštipci, salata sa jogurtom, mlekom, kiselim mlekom u zemljanim posudama)... Ručak se sastoji od kuvanih jela, jer je po mišljenju gospođe Mice Jelić to neophodno za pravilan razvoj dece i zdravlje odraslih. - Upoznala sam sve domaćine u kraju i tačno znam ko proizvodi zdravu hranu za sebe. Ja kupujem višak takvih proizvoda, jer znam da nije prskano i da je kvalitetno. Isto kupujem i za svoju porodicu, i za svoje goste. Na isti način kupujem i jagnje i prase, i sir, i kajmak - objašnjava gospođa Jelić. Po želji gostiju i za specijalne prilike u hotelu se priređuju i zabave uz trubače, tamburaše... Hotel je čuven i po organizaciji raznovrsnih proslava, dočeka Nove godine (i po Gregorijanskom i po Julijanskom kalendaru), party-ja na Dan zaljubljenih itd. Za te prilike obično se skupi više porodica, njihovih prijatelja, i iz godine u godinu društvo se širi. Ima gostiju koji uvek uzimaju određeni apartman, i ako je zauzet, spremni su da pomere svoj dolazak. Hotel “Jele - Ježevica” ima i apartman za mladence. Dešavalo se da mladenci, koji su proslavljali venčanje u hotelu, dođu posle godinu dana sa bebom i zahvaljuju domaćinima smatrajući ih delom “odgovornim” za njihovu sreću. Ne retko dolaze mladi ljudi da se pohvale da su se venčali, pošto su se na ovom mestu bolje upoznali i zavoleli. Za “Jele - Ježevica” se sve više vezuju priče o iznenadnim i novim ljubavima, bračnoj sreći, pa ako niste zaljubljeni, a želite da budete, ili ste zaljubljeni pa želite da vezu sa izabranikom(-com) vašeg srca podignete na viši nivo, slobodno dođite u hotel “Jele - Ježevica” i postanite deo, ovde prisutne čarolije.

Hotel Jele – Ježevica

31213 Ježevica, Srbija Tel.: +381 31 829 478, 829 470, 829 610 www.jelejezevica.co.rs; jelejezevica@ptt.rs


Od maline do kulture

Bratislav Luković sa dobitnicama priznanja Dani maline i tekstila, u orgаnizаciji Opštine Arilje i Turističke orgаnizаcije opštine Arilje, ove godine održаni su u Grаdskom pаrku 17. i 18. jula. Mаnifestаcijа posvećenа mаlini, brendu ovog kraja, jer se preko 95% stanovništva na neki način bavi njenom proizvodnjom ili preradom, priređena je četvrti put zа redom, a u okviru nje, po prvi put je promovisan još jedаn prepoznаtljiv proizvod ovog kraja - аriljski tekstil. Manifestacija je okupila brojne izlagače, proizvođače maline i drugog jagodičastog voća, distributere mehanizacije, ambalaže i opreme za voćnjake, zaštitare, osiguravajuća društva, banke, predstavnike turističkih i ugostiteljskih objekata, ali i tekstilce, koji su predstavili svoje proizvode od kvalitetnog ariljskog pamuka. Iako je manifestacija u čast malini u ovoj opštini stara preko 50 godina, i traje u intervalu od četrdesetak dana, od početka juna do sredine jula, kada malina dospeva, ona se tek četvrti put organizuje u ovoj formi. Pored proizvođača i prerađivača “crvenog ariljskog zlata”, svoje proizvode su izlagali i proizvođači rakije, piva, pralina, džemova, kompota, sokova, slatka, pita..., ukupno njih stotinak. U isto vreme, Gradska fontana pružila je atraktivan dekor brojnim kulturno umetničkim društvima iz ovog kraja, trubačkim orkestrima, pevačkim grupama... TV Duga je u Sportskoj dvorani imala celovečernje snimanje emisije “Poselo” na kojem su učestvovali Dragan Pantić Smederevac, Goci Bend&Vera Matović i drugi. Za one kojima je bliža neka druga vrsta muzike, ispred crkve nastupili su Petar Jelić sa njegovim novim bendom Rakila, i Studio Alektik iz Novog Sada. Šarolik program je u velikoj meri ispunio ne samo ove Dane, već i pomirio ukuse žitelja Arilja.

Na ovu manifestaciju nastavljena je Ariljska letnja škola mladih muzičara - ARLEMM, i to je bila uvertira u dešavanja tokom avgusta i rock’n’roll festival. Kulturno-muzička dešavanja, pored standardne ponude, koja se, kada je u pitanju zapadna regija, svodi na gastronomiju i tradicionalna seoska domaćinstva, zaokružuju ariljsku turističku ponudu. Svaka manifestacija organizovana je sa ciljem da privuče što više turista. Arilje je donedavno bogat sadržajima imao samo jun, donekle jul i kraj avgusta, tako da su Dani maline i tekstila značajni da bi popunili tu prazninu. Ali, ne samo to. Njen značaj osetili su proizvođači i već sledeće godine, na njihov zahtev, u Dane maline biće uključena i predavanja na temu zaštite maline, poboljšanja njenog kvaliteta, odnosa kvaliteta i cene. Aktivnosti TO i Opštine Arilje podstiču razvoj ruralnog turizma, jer sve više ima domaćinstava sa registrovanim smeštajnim jedinicama, a to otvara mogućnost prodaje proizvoda na kućnom pragu. - Svaki proizvod koji odavde ode, kroz drugu, treću ruku, košta neuporedivo više. Cilj nam je da tog potrošača privučemo u našu opštinu, gde bi on mogao da prespava, da upozna našu prelepu okolinu, i da direktno od proizvođača kupi proizvod. Nama se u poslednjih šest meseci znatno povećao broj smeštajnih kapaciteta. U tome su nam pomogle delom subvencije, a delom politika lokalne samouprave. Arilje sada ima polaznu osnovu za dalji napredak. Svaka godina je posebna, a turisti su vrlo specifična kategorija potrošača i mogu da promene tražnju za veoma kratko vreme. U velikoj meri nam je pomogla sugestija premijera da letujemo u Srbiji. Međutim, osim što se povećao broj domaćih gostiju, imamo i veći broj stranaca. Ipak, najveći benefit usaglašenog rada opštine i TO Arilje je promena svesti lokalnog stanovništva koje je uvidelo da pored svih ostalih, uglavnom poljoprivrednih aktivnosti, mogu da se bave i nekim dodatnim, i osim što ostvaruju dodatni prihod, kroz svoje aktivnosti, utiču na poboljšanje celokupne slike naše opštne rekao je direktor Turističke organizacije Arilje, Bratislav Luković.

25


Rekordna zimska i letnja sezona Tornika

Plаninski centаr Tornik nа Zlаtiboru sa kalendarskim dolaskom jeseni, zаvršio je letnji režim rаdа. Tokom tromesečnog rаdа u ovom centru je ostvаreno više od 30 hiljаdа prolаzа, а prodаto je više od

25 hiljаdа kаrаtа zа zаbаvne sаdržаje. Posetioci Tornikа su ovog letа mogli dа uživаju u pаnoramskoj vožnji šestosednom žičаrom i pešаčkim turаmа, аli i u novoizgrаđenim “downhill” stаzаmа zа mountаin bike i specijаlno pripremljenoj stаzi zа “mauntain cart”. Tаkođe, pored ovih аktivnosti, veliku pаžnju privukаo je bob nа šinаmа, mini golf teren, аli i multifunkcionаlni teren zа tenis, košаrku i mаli fudbаl. Letnjа sezonа će ostаti upаmćenа i po nаgrаdi zа ostvаrenih 30 hiljаdа vožnji u svim centrimа, koju je, nа Torniku, osvojilа četrnestogodišnjа Miа iz Pekingа.

Podsetimo, skijаškа sezonа u ski centru Tornik trajala je duže nego ikada ranije. Svim ljubiteljimа skijаnjа i bordа bilo je omogućeno skijаnje zа Uskršnje prаznike nа ovom skijаlištu. Ski centаr Tornik je zimsku sezonu 2014/15. počeo 30. decembrа i od tаdа je rаdio 92 dаnа bez prestаnkа. Sа kalendarskim završetkom letа, JP “Skijаlištа Srbije” počinje pripreme za zimsku sezonu 2015/16. nа Torniku nа Zlаtiboru, uz nadu da će se ponoviti slični vremenski uslovi kao i prethodne sezone. Do njenog početka koji će, opet, zavisiti od vremena (iako postoje topovi za osnežavanje), sve će biti spremno za ljubitelje skijanja i zaljubljenike u ovu planinsku lepoticu.

Sledeće godine gondolom do vrha Skijaškog centra Tornik

Na Preobraženje, u sredu 19. avgustа, u 11 čаsovа, postаvljen je kаmen temeljаc zа izgrаdnju pаnorаmske gondole od centrа Zlаtiborа do vrhа Tornikа, ukupne dužine 9 km. Lokаcijа zа polаgаnje kаmenа temeljcа je iznad pijаce nа Zlаtiboru. Opremа u vrednosti od skoro 10 milionа evrа kupljenа je sredstvimа lokаlne sаmouprаve opštine Čajetina. Radovi su počeli u jesen, nakon sprovedenih tenderа i trаjаće godinu dаnа. Ceo Zlаtibor će imаti koristi od nаjvećeg poduhvаtа ovakve vrste u Srbiji. Atrаktivаn prevoz gondolom omogućiće nаjlepši pаnorаmski pogled preko cele plаnine, kod međustаnice uz Ribničko jezero rаzviće se novi turistički i sportski sаdržаji („Zlаtni grаd“), а okolnim zаnimljivim

26

selimа (Ribnicа, Stublo, Jаblаnicа, Vodice, Dobroselicа) otvаrа se šаnsа zа rаzvoj turizmа u potpuno očuvаnoj prirodi. Idejа o gondoli nа Zlаtiboru jаvilа se pre polа vekа, kаd je počeo rаzvoj ski-centrа nа Torniku. I tada se već, u nedostаtku dobre sаobrаćаjnice, tražilo rešenje o povezivаnju centrа plаnine, u kome su hoteli, sа skijаlištem pod nаjvišim vrhom. Idejа je vremenom zаborаvljenа, ali je 2008. godine ponovo aktivirana i kao potreba premošćavanja distance centar Zlatibora-Tornik, ali i kao svojevrsna atrakcija, pa je kao takva uvrštena u strаtegiju rаzvojа opštine Čаjetinа. Pаnorаmskа žičаrа dugа 9 kilometаrа, povezivаće srce Zlаtiborа sа ski centrom Tornik. Imaće 55 kаbinа, u svаkoj po 10 mestа

i moći će dа preveze 1.500 putnikа nа sаt. Ovаko veliko ulаgаnje, osаm milionа evrа, ovde je svojevremeno bilo sаmo zа Ribničko jezero i zlаtiborsku vodoаkumulаciju s tim što je nju finаnsirаlа držаvа. Nаjskupljа stаvkа zа gondolu je bila uvoznа opremа (kаbine, stubovi, elektro i mаšinski delovi i drugo). Nа tenderu zа njenu nаbаvku, rаspisаnom 2012. godine, nаjpovoljniji ponuđаč bio je frаncuski proizvođač „Pomаgаlski“. Opština Čajetina jа sredstva obezbedila delom iz sopstvenih sredstava, delom iz kreditа, а delom iz budžetа. Izgradnjom gondola svakako će doći do višestrukog povećanja broja posetilaca ovom skijaškom centru, prepunom sadržaja i zanimljivosti, kako tokom zimskih, tako i letnjih meseci. Još kada Skijališta Srbije povećaju dužinu staze na Torniku sa sadašnjih osаm kilometаrа uređenih stаzа i tri žičаre u pogonu, zа još 3-4 kilometrа novih, dnevni kаpаcitet skijаlištа će sа sаdаšnjih oko 2.000 biti udvostručen. Sa 250.000 gostiju i milion noćenja godišnje, Zlatibor je u minuloj deceniji postao najposećenije srpsko turističko odredište, a uspehu su najviše doprineli obnova skijaškog centra „Tornik“ i podizanje velelepnih hotela. Posle izgradnje najduže i najmodernije panoramske gondole na Starom kontinentu, vredne 13 miliona evra, Zlatibor će biti još interesantnija turistička destinacija, ne samo za domaće, već i inostrane goste.


Marko Kićanović: Bazeni hotela Olimp - Zlatiborsko more

Promenom klimatskih uslova, velike vrućine ne zaobilaze ni Zlatibor. Zato su sve popularnija kupališta gde se posetioci ovog turističkog planinskog mesta mogu osvežiti, a prvi na toj listi su otvoreni bazeni hotela Olimp. Marko Kićanović, koji od samog početka rada bazena (15 godina) vodi brigu o ovom kompleksu, kaže da je, zbog velikih vrućina, sve više ljudi koji se odlučuju da svoje vreme provedu uz bazene hotela Olimp. Ovde gosti mogu da provedu ceo dan, uz kompletnu i kvalitetnu ponudu. Osim jedinog na Zlatiboru, olimpijskog, tu je i dečji bazen, restoran, kafić, ležaljke, suncobrani, ukratko sve što je potrebno za potpun odmor. Cena karata nije menjana poslednje tri godine, a postoji mogućnost kupovine sedmodnevne karte sa specijalnim popustima. O gostima se brine 30-tak zaposlenih, četiri spasioca koji non-stop vode računa o kupačima, za koje nije bilo većeg posla osim ponekog grča, pojedinačnih opomenu i podsećanja na pravila ponašanja. - Ono što posebno ističemo je da se oba bazena pune najkvalitetnijom vodom, ne samo na Zlatiboru već i u celoj Srbiji, čiji se mineralni izvor nalazi u dvorištu hotela Olimp, i gde dolaze ljudi iz cele okoline. Voda u bazenima cirkuliše stalno i u toku dana četiri puta kompletno prođe kroz filtere. Svakih sedam dana dolaze nadležni iz Zavoda za zaštitu zdravlja Užice i uzimaju uzorke vode, koja je do sada uvek bila ispravna objašnjava Marko Kićanović i dodaje da su se zaposleni na bazenima odlučili za dnevnu varijantu njegovog korišćenja, do 19 časova i to samo za kupanje. Noćne žurke i slični događaji kraj bazena dodatno bi komplikovali situaciju, jer ujutru treba opet da dođu deca, i o tome se jako vodi računa. Do početka zimske sezone u Olimpu se očekuje završetak i puštanje u rad zatvorenog bazena i kompletnog wellness &spa centra na 1.000 m2, sa đakuzijima, saunama, slanom pećinom, raznim vrstama masaža itd., čime će ponuda hotela Olimp biti potpuno zaokružena.

Jacqueline Morasco: Olimp i Zlatibor menja sliku o Srbiji

Sylvi Nicol i Goran Josipović: Zlatibor je stvarno najbolje što Srbija ima

Jacqueline Morasco, svojevremeno je bila student ekonomskog fakultetra u Beogradu, zatim je radila za, u to vreme, na tlu SFRJ, neprikosnovenu modnu dizajnerku Mirjanu Marić. Volela je Beograd, Jugoslaviju i nije planirala da ih ikada napusti. A kada ju je napustila, tebalo je 30 godina da se ponovo vrati.

Svake godine bračni par Josipović, Sylvi Nicol i Goran Josipović, sa sinom Kostom i ćerkom Oljom, iz Saint-Nazaire (Francuska), deo letnjeg godišnjeg odmora provodi u Srbiji, na Zlatiboru, u hotelu Olimp. To i ne čudi, jer gospodin Josipović je poreklom iz ovih krajeva, pa se trudi da očevu rodbinu redovno obilazi. Kao čovek koji dolazi iz najposećenije turističke zemlje u svetu, ocena stanja u srpskom turizmu, mora se uzeti sa respektom. - Srbija ide napred, pogotovo poslednjih godina. Za svakoga, ko dolazi iz neke razvijene zemlje, to je još uvek usporeno, ali se vidi napredak i u infrastrukturi, i ljudi bolje žive - kaže gospodin Josipović i nastavlja: - Ja ne mogu biti potpuno objektivan, ali ako posmatram stanje u Srbiji sa aspekta turizma, Zlatibor je stvarno najbolje što ova zemlja ima. Predstoji još dug put obnove i izgradnje i sve što je do sada urađeno, još nije uporedivo sa onim što se radi u turistički atraktivnim zemljama. On smatra da je potrebno, pri hotelima, restoranima, i drugim turističkim objektima, proširiti i obogatiti turističku ponudu raznim događajima. Nije dovolj-

Sa suprugom Goranom Jennforsom je u međuvremenu iz Švedske dolazila na letovanje u Dubrovnik, Istru i, po njegovom nagovoru, pre dve godine u Srbiju, u zemlju svojih predaka, doduše na kratko, ali zadovoljna onim što je ovde zatekla. Ovog leta njihovo odredište je bio Zlatibor i hotel Olimp. Prezadovoljni su smeštajem, hranom, posebno uslugom i ljubaznošću osoblja, te ukupnim ambijentom koji ne zaostaje za sličnim objektima u zapadnoevropskim zemljama. Večeri su provodili uz zabavni program na Kraljevom trgu, a danju se dva putu penjali na Tornik, obišli Mokru Goru i vozili se Ćirom, posetili Drvengrad, kupali u reci Kamešini. -Poseta kratka, ali slatka i sadržajna - kaže Jacqueline Morasco, koja je posle Zlatibora otišla sa suprugom u Čestin (Gruža), gde je nasledila imanje. – Imali smo planove da po odlasku u penziju kupimo neku kuću u Umbriji (Italija), ali pošto je suprug video kako izgleda moja zemlja i šuma, samo je rekao: “Ovo je kao Italija. Pejzaži su isti samo što su u Srbiji”. Jacqueline Morasco je imala nameru da svog supruga počne da uči srpski, a posle i svoje ćerke, Jelenu i Kiki, pa i svoje dve unuke. Jer, kako stvari stoje, zatrebaće.

no samo svakodnevno organizovanje izleta po okolini Zlatibora, već je potrebna dinamičnija promocija tih događaja, da ona pronalazi turiste, a ne da turisti moraju da tragaju za njom. Mada je po njegovom mišljenju na Zlatiboru u tom pravcu učinjen značajan iskorak, ovom turističkom mestu nedostaju obeležene pešačke i biciklističke staze, ukratko “zeleni turizam”, poznat kao održivi turizam ili ekoturizam, koji Francuzi obožavaju. A za ugođaj koji im iz godine u godinu pruža hotel Olimp, bračni par Josipović nije imao dodatne sugestije: - Tu nema šta da se kaže. Svake godine svedoci smo novih investicija i nadamo se da će uskoro biti završen zatvoreni bazen i wellness& spa centar, pa da gosti hotela Olimp imaju jednak doživaljaj onom u hotelima Francuske. Na kraju, porodica Josipović završila je svoj ovogodišnji odmor pun utisaka i zadovoljna, jer da nije tako ne bi se svake godine iznova i iznova vraćala.

27


Predeo slikan maštom Turistička agencija Zlateks, situirana na Zlatiborskoj autobuskoj stanici, može da se pohvali širokim dijapazonom delovanja. Osim seoskim i sportskim turizmom, učešćem u organizaciji raznih manifestacija (Sabor trubača, Pršutijada i dr.), organizacijom kongresa, seminara, rezervacijom i izdavanjem autobuskih karata, Zlateks je poslednjih sedam godina postavio nove zahteve pred turističke radnike, a turistima omogućio atraktivan, dinamičan i aktivan boravak na ovoj prelepoj planini uz ture kojima ih vodi put prirodnih i kulturnoistorijskih znamenitosti ovog kraja. Izleti u Mokru Goru, Kremna, Sirogojno, Gostilje, Rožanstvo, Stopića pećinu, Dobroselicu, Jablanicu, Zlatar, manastir Mileševa, samo su deo turističke ponude ove agencije. Pomislili biste da je dobro osmišljen program dovoljan razlog da se krene put neke destinacije, ali klijenti TA Zlateks su navikli da uz dobar program dobiju mnogo više: i pouzdanog vozača, autobus visoke turističke klase (u vlasništvu ove agencije su dva takva), i odličnog vodiča koji će umeti sve to da uveže, a doživljaj nadogradi. Jedan od najtraženijih izleta je onaj koji vodi do Sprecijalnog rezervata prirode Uvac. U tročasovnoj vožnji katamaranom Uvačkim jezerom, turisti mogu da dožive neke od najlepših trenutaka u životu. Ne postoji dovoljno lepih reči, niti vernih fotografija koje bi mogle preneti ovaj doživljaj na jezeru, ispunjen nadletanjem brojnih jedinki nekih od 140 vrsta ptica koje žive na ovom području, od kojih 10 endemskih, među kojima je i apsolutna zvezda rezervata - beloglavi sup. To je retka vrsta orla lešinara posebne gracioznosti i glavni “krivac” što je ovo područje proglašeno rezervatom prirode. Neverovatan je susret sa prirodom nenarušenom ljudskom nebrigom, i osećaj kada fizička lepota ustupa mesto duhovnoj. Ovaj rezervat je pravi model Srbije kakva ona treba da bude i kakva u suštini i jeste,

28

samo da je mi, ljudi, ne ružimo plastičnim kesama i flašama, nerazumnim intervencijama. Jezera: Uvačko, Zlatarsko i Radoinjsko međusobno su povezana branama. Izgradnja brane na Uvačkom jezeru trajala je od 1971. - 1979., a naredne godine je izvršena akumulacija. Dugačko je 26 km, najveće dubine 108m, a optimalne 90 - 95m. Četiri puta godišnje se vrši ispitivanje kvaliteta vode, koja je ovde uvek prve kategorije, jer nema nikakvih zagađivača. O njenom kvalitetu svedoči i 19 vrsta riba koje tu žive. Devedesetih godina ovde je bilo svega četiri para beloglavih supova. Kada je počeo da se iznosi klanični otpad i uginule životinje na hranilište, broj ovih ugroženih ptica naglo je povećan. Danas u rezervatu ima oko 550 jedinki ovih ptica. U okviru SRP nalazi se Ledena pećina, dugačka 6,185km, koja je deo sistema pećina dužine 14,5km. Pretpostavlja se da je stara oko 20 miliona godina. Naziv „ledena“ nije dobila po konstantnoj temperaturi od 7-8°C već zbog krečnjaka koji podseća na led. Temperatura u pećini može da se podigne do maksimalnih 11°C, posle čega bi se promenila mikroklima i počela bi da raste mahovina. Iz tog razloga Zavod za zaštitu prirode nije dozvolio uvođenje rasvete, pa se za njen obilazak koriste ručne lampe. U nastavku puta, turisti imaju priliku da obiđu jedinstveno etno sela Štitkovo, čijih

18 stanovnika živi u desetak kuća sagrađenih 1882., 1887., 1901. godine... U centru sela nalazi se velika stara, danas ruinirana škola koju je nekada pohađalo i do 600 đaka. Pored nje, podignuta je nova, veličine trafike, koja je prošle godine imala jednog, a ove niti jednog učenika. U centru sela je crkva Blagoveštenja, tri puta rušena i na istim osnovama obnavljana. Prvu su gradili Nemanjići, a iza nje se nalazila kovačnica u kojoj su izrađivani mačevi, koplja, pre svega štitovi, po kojima je i selo dobilo ime. Drugu crkvu podigao je partijarh Gavrilo Rašković u XVII veku, a za treću je 1857. godine sredstva donirao Miloš Obrenović. U Štitkovu, u ulozi domaćina i vodiča, turiste dočekuje starina Gavrilo od 91. leta. Ovo mesto, kao i ceo kraj, poznati su po proizvodnji sjeničkog sira, jednog od retkih proizvoda u Srbiji sa znakom zaštite geografskog porekla i jedan je od osnovnih vidova zarade meštana. Put dalje vodi do manastira Dubnica iz XVI veka, u selu Božetićima, gde se nalazi spomenik patrijarhu Sv. Gavrilu Raškoviću, autora Vladana Mitrovića iz Trnave sa Zlatibora. I jedna napomena: ne očajavajte ako ne nađete društvo za put. Pođite sami sa TA Zlateksom (www.zlateks.rs), jer će dan biti prepun događaja i doživljaja, krcat informacijama koje će neko stručan i posvećen želeti da vam ih prenese.


Vila PINA za odmor o kojem ste maštali Značajan doprinos razvoju turizma na Zlatiboru, koji je 2013. godine obeležio 120 godina organizovanog turizma, dale su i njegove vile, luksuzne građevine koje svojim gostima nude vrhunski komfor. Jedna iz poslednje generacije čuvenih zlatiborskih vila, koja je sa prijemom gostiju otpočela 2007. godine, je Vila PINA, situirana u samom centru naselja, iznad Zlatiborske pijace, ušuškana i borovom šumom zaštićena od gužve i buke (naselje Prve partizaske bolnice). Vila PINA raspolaže sa 14 luksuznih apartmana opremljenih po visokim svetskim standardima (LCD TV u sobama i dnevnom boravku, DVD, satelitska TV, bežični internet). U sastavu vile nalazi se kafe bar sa terasom, mini wellness centar (đakuzi, sauna, masažne kade), parking sa video nadzorom i skijašnica, zatvorenog tipa (mogu da je koriste samo njeni gosti). Vila PINA svojim gostima preporučuje aktivan odmor i sportske sadržaje i u skladu s tim, raspolaže određenim brojem bicikala, skija i sanki. U sklopu vile nalazi se i igraonica, kao i igralište sa sadržajima za decu svih uzrasta, od bebi ljuljaški i tobogana, do klackalica, vrteški, tobogana i penjalica za stariju decu,

uređenim, maksimalno doteranim prostorom, koji predstavlja izvesnu novinu u odnosu na prethodne godine. Uz igralište, koje se nalazi na obodu borovog šumarka, postavljena je mini bašta, u kojoj roditelji mogu spokojno da uživaju u popodnevnoj kafi, nekom lepom vinu, i posmatraju svoju decu u igri. Vila PINA dobitnik je nagrade “Zlatni bor” za najboljeg izdavaoca ležaja na Zlatiboru za 2011. Vila PINA se ne vidi sa puta, a kada dođete do nje, sačekaće vas ljubazno osoblje, i biti na usluzi 24 časa, što je jedna od privilegije koje nude znalci u ovom poslu.

Vila Pina

Dragoslava Zeke Smiljanića bb, 31315 Zlatibor Tel.: +381 (0)31 841 148, +381 (0)31 848 136 Fax: +381 (0)31 848 536 Mob: +381 (0)62 660 220 info@vilapina.rs; www.vilapina.rs

29


Hills Up! festival doneo na Zlatibor ritam rock’n’roll-a

Sofija Pavlović Luković Zlatiborci su uvek spremni da nekim novim, interesantnim sadržajima privuku što veći broj gostiju i učine ih zadovoljnim. Prošle godine je tako zaživeo, za ovaj tradicionalan kraj atipičan sadržaj, rock’n’roll festival - Hills Up!. Ove godine je doveo nove izvođače, a pred publiku postavio nove izazove. Organizatori kažu da je njihova ideja bila da upotpune ponudu Zlatibora, da ponude svima koji borave na Zlatiboru, ali i onima koji ovde žive, neke nove interesantne sadržaje, koji će pre svega privući mlađu publiku. Organizacioni tim Hills Up! festivala (predstavnici udruženja „Serdar” i „E Zona“ kao i predstavnici lokalne samouprave i Turističke organizacije Zlatibor) ističe da je vreme, za razliku od prošlogodinjih kiša, a zatim i poplava, bilo”kao poručeno”, a priređeni su i spektakularni koncerti. Za dobar provod tokom tri večeri (23. -25. jula) pobrinuli su se: Škabo, S:A.R.S., Ničim izazvan, Artan Lili, DJ Aćim, DJ

30

Marko Nastić, Partibrejkers, Ritam nereda, Prljavi inspektor Blaža i kljunovi, legende naše rock scene, YU grupa, Vrelo, Osvajači, a festival je zatvoren AS FM žurkom, koja je trajala dok je bilo posetilaca, do ranih jutarnjih sata. Drugi Hills Up festival nije doveo samo afirmisane grupe nego i bendove koji su manje poznati. Ideja je bila da se ispromovišu lokalni bendovi i oni koji nemaju dovoljno prostora na domaćoj sceni. Na konkurs za neafirmisane bendove javilo se preko 20 bendova, i to ne samo iz okruženja kako je prvobitno planirano, nego i iz Višegrada, Mostara, celog regiona. Na konkursu su prošla tri benda koja su imala najviše lajkova na online glasanju, a tri su izabrali organizatori festivala. Uz muzički program, drugog dana festivala, akcenat je stavljen i na adrenalinske sadržaje kao što su zip-line, tjubing, i planinska trka, planinski orijentiring, vožnja balonom, pena party, što je novina u odnosu na prošlu godinu. Uz podršku Studentskog odmarališta “Ratko Mitrović” održan je i turnir u basketu za ekipe iz cele Srbije. Tokom trajanja festivala bile su

organizovane i radionice i aktivnosti iz oblasti ekologije, završen je konkurs za amatersku fotografiju i film. Na pitanje, da li se odstupilo od prvobitne zamisli kako festival treba da izgleda ili će ga pratiti i dalji razvoj i umnožavanje sadržaja, organizatori odgovaraju da je njihov cilj i ove i prošle godine bio da zadrže prvobitni koncept, a to je upotpunjavanje trenutno aktuelnih muzičkih sadržaja u našoj zemlji sa adrenalinskim sportovima, da posetiocima pruže i neko novo iskustvo, da se okušaju u nečemu što do sada nisu radili i da dobar provod i pozitivan utisak, bude ono što će sa ovog festivala da ponesu, te da se na izvestan način pridobije nova-stara publiku za sledeću godinu. - Svima nama je EXIT parametar, kao jedan razvijen festival. Mi želimo, ako ništa drugo, da se Hills up! nađe na pola puta od EXIT-a u Novom Sadu do Sea Dance festivala u Budvi, da bude prepoznatljiv i da ljudi planiraju da krajem jula naredne godine posete Zlatibor, a bude razlog njihovom dolasku upravo bude ovaj naš festival – objasnila je Sofija Pavlović Luković, članica organizacionog tima.


31


Novi Sad - Tango Grad -Tango slovi za najmističniju igru na svetu, satkanu od pokreta ljubavi i borbe za nju, ali je tango mnogo više od toga. I u tango pesmama i u tango melodijama ima ljubavne strasti i pozitivnih i srećnih ljubavi i onih koje to nisu, ali i ljubavi prema bratu, sestri, majci, prema životu, svojoj zemlji, i to saznate tek kada postanete jedan od tangerosa - objašnjava Ana Nauparac Despotović, koja je sa Dejanom Lukićem, pre osam godina „donela“ tango u Novi Sad. Oni su i osnivači udruženja “Todo Tango”, i organizatori drugog festivala „NOVI SAD – TANGO GRAD“, koji je od 21.-23. avgusta održan na nekoliko lokacija u gradu. Samo nekoliko godina od kada se u Novom Sadu igra u ritmu tanga, oko udruženja “Todo Tango” okupio se zavidan broj ljudi različitog profila i životne dobi, pre svega ljubitelja ovog plesa ili kako neki smatraju, filozofije međusobnih odnosa, takođe i da uspostave, vrlo zahtevan festival posvećen ovoj igri. Svečanom otvaranju festivala prisustvovao je i Njegova Ekselencija, gospodin Ricardo Fernandez, ambasador Argentine u Srbiji, gospodin Vanja Vučenović, član Gradskog veća za kulturu grada Novog Sada i dr., a Sinagoga bila ispunjena do poslednjeg mesta. Gosti/učesnici bili su „Majrina piano duo“, koji čine pijanistkinje Maja Alvanović (Srbija) i Irina Mitrović (Norveška). Drugog dana priređena je “Gran milonga ”, centralno tango veče u najlepšoj plesnoj dvorani u gradu, Eđšeg. Završno veče pripalo je „Plesu pod zvedama“ kada su kod sata na Petrovaradinskoj tvrđavi, zaplesali i plesači i slučajni prolaznici.

32

Specijalni gosti festivala bili su umetnici svetske klase, argentinski tango majstori Ana Jarigo i Hoze Vaskez, koji su prvi put boravili u našoj zemlji, prijatno iznenađeni sličnostima argentinskog i srpskog naroda, bilo da je reč o mentalitetu, temperamentu ili ljudima koji su, kakva god da je ekonomska situacija, uvek raspoloženi za ples i druženje. Sličnost su uočili i u broju nacija koje žive u složnoj zajednici kako u Buenos Aerosu, tako i u Novom Sadu i po mnogo čemu su se osećali kao kod svoje kuće. Međutim, prvi put su se sreli sa našim „balkanskim tangom“, tangom koji se igra na ovom području. Prema rečima entuzijaste, profesionalnog lingviste, ali sa srcem plesača, Ane Nauparac Despotović, ovo bi bilo mnogo teže ostvariti bez pomoći Grada Novog Sada i Gradskog veća za kulturu, Kulturnog centra Novog Sada, Jervrejske opštine, a pre svega bez novosadskih tangerosa, koji svako drugo, treće veče, negde plešu u Novom Sadu, i to iz čiste ljubavi, jer tango nose u srcu. Kao posledica te ljubavi, posle osam godina Udruženje „Todo Tango“ može da se pohvali sa tri bebe i 14 parova, koji su se upoznali igrajući tango. Pozitivni komentari i sreća na licima ljudi koji su pratili koncerte dovoljan je razlog i za zadovoljstvo, ali i potvrda uverenja da je ovakav festival potreban gradu i da će se ustaliti kao godišnja manifestacija. A organizatori su obećali da će svake naredne godine festival biti još veći, grandiozniji, i sa bogatijim programom.


Širi ljubav, poruka XV EXIT-a

Tokom četiri fantastična dana i noći velike proslave 15. rođendana EXIT festivala, od 9.-12. jula, Petrovaradinsku tvrđavu posetilo je 190 hiljada ljudi, dnevno od 40 do 52 hiljade, koliko ih je zabeleženo u subotu, kada je pored Manu Chao nastupao John Newman, na Main Stage; Martin Garrix, MK, Marko Nastić, Francesca Lombardo na Dance areni; Faceshifters, Kanda Kodža i Nebojša, Feud na Fusion Stage; Charlton Live, Sleeparchive, Bas Mody, Radial na No Sleep Novi Sad Stage; Nuclear Assault na Explosive Stege itd. Ove godine na šesnaest bina gosti festivala su mogli da uživaju u koncertima nekih od 400 izvođača: Clean Bandit, Emili Sande, Motorhead, Tom Odell, Kill the Buzz, Hardwell, Oliver Heldens, Leftfield live, Tale of Us, Dixon, Scott Fraser, Marčelo i napeti quintet, Partibrejkers, Rambo Amadeus, Hladno pivo, Fear Fastory, Napalm Death... Najemotivniji trenutak festivala bio je svakako onaj kada su na iznenađenje svih, tokom svog nastupa članovi dua Capital Cities pozvali Organizacioni

tim Exit festivala da im se pridruži na bini, kako bi im uz pesmu “Safe and Sound” čestitali rođendan. Kada je na glavnu festivalsku binu izašlo dvadesetak mladih ljudi zaslužnih za organizaciju zvanično jednog od najboljih muzičkih festivala u Evropi, osnivač i direktor EXIT-a Dušan Kovačević kleknuvši je zaprosio svoju dugogodišnju devojku Ivanu, što je izazvalo erupciju

oduševljenja među mnogobrojnom publikom. U tom trenutku nebom je prošarao vatromet u obliku crvenog srca, čime je i zvanično u svemir poslat moto ovogodišnjeg Exita - ŠIRI LJUBAV. Nakon ovog happeninga, tačno u ponoć, desetominutni vatromet obasjao je Petrovaradinsku tvrđavu i to je ujedno bila i najava za početak nastupa zvezdi poslednje večeri, benda Faithless.

Po završetku jubilarnog XV EXIT-a, avantura se sa Tvrđave preselila na zvanično najlepšu evropsku plažu – Jaz, u Crnoj Gori, gde je takođe bilo razloga za slavlje. Naime, premijerno izdanje crnogorskog Sea Dance festivala, održano prošlog leta, proglašeno je za najbolji evropski festival srednje veličine (Best Medium-Sized Festival) na ceremoniji dodele nagrada European Festival Awards u Holandiji. Na velikoj peščanoj uvali pored Budve, od 15. do 19. jula. nastupili su The Prodigy, Rosin Murphy, Rudimental, Sigma, Wilkinson, Gramatik, Bondax, Flight Facilities, Noisia, Modestep, James Zabiela, Kim Ann Foxman, Dubioza Kolektiv, Viva Vox i brojni drugi. Nakon Exit i Sea Dance festivala, Exit tim je spektakularnim koncertom Robija Vilijamsa, započeo još jedan Get EXITed dogadaj - Revolution festival, koji je , 30. i 31. maja ove godine održan u parku Village Museum, u Temišvaru. EXIT žurka se nastavlja, Exitaši idu dalje, a sa njima čudesna i večna ljubav, koja se i zahvaljujući njima, širi svetom.

33


IV BUSINESS SUMMIT-UPOSLIMO SRBIJU uz GEGULA sajam turizma, hrane i pića Vrnjačka Banja 2015

Poslednjeg vikenda juna, u Vrnjačkoj Banji, održan je IV BUSINESS SUMMIT - Uposlimo Srbiju uz Gegula sajam turizma hrane i pića, najveći privredni susret u ovom delu Srbije. Organizator susreta, Etno centar Gegula, okupio je veliki broj privrednika, institucija, udruženja, pojedinaca iz zemlje i regiona (Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, Crne Gore), sa ciljem da na zanimljiv i jedinstven način, kroz četiri programske celine: Sajam srpskih brendova, Poslovne ideje, Kulturno-istorijski vremeplov i Neiskorišćeni potencijali Srbije (poljoprivredu, turizam, ugostiteljstvo), predstavi istoriju, kulturu, tradiciju Srbije i predloži nove mogućnosti za poslovanje u našoj zemlji. Ovaj susret su svojim prisustvom uveličali i podržali: Privredna komora Srbije na čelu sa savetnikom predsednika komore, Veljkom Jovanovićem, predsednik Spoljno trgovinske komore Bosne i Hercegovine,

34

Bruno Bojić, načelnik Raškog upravnog okruga, Nebojša Simović, gradonačelnik grada Kraljeva, gospodin Tomislav Ilić, predsednik opštine Vrnjačka Banja, Boban Đurović, predsednik opštine Raška, Ignjat Rakitić, predsednik SACEN-a, Dragan Gligorijević, predsednik Udruženja e-Razvoj, Slobodan Krstić i direktorka Etno centra Gegula iz Kraljeva, Marija Jovičić. Tom prilikom dodeljene su, tradicionalno predstižne nagrade “Grand Prix Business Summit 2015” zaslužnim pojedincima, privrednim subjektima i brendovima! Tokom dva dana eminentni predavači održali su preko 30 predavanja u prepunim salama kongresnog centra hotela Breza. A sajamski izlagači, njih preko 60, je izlagalo svoje proizvode u hotelu i ispred hotela Breza. Bili su tu proizvođači rakije, vina, suhomesnatih proizvoda, mleka i mlečnih proizvoda, vode, piva kao i domaće radinosti. Bio je to istinski praznik za ljubitelje hrane i pića, ali i mesto susreta poslovnih ljudi i ugovorenih poslova. Drugog dana SUMMIT-a, upriličen je i KUP Vrnjačke Banje - takmičenje najboljih proizvođača rakije i vina, gde je 35 proizvođača rakija i vina dalo uzorke na ocenjivanje, a prof. dr Ninoslav Nikičević, bio iznenađen izuzetnim kvalitetom prispelih uzoraka, o čemu je dao opsežno obrazloženje. Ovaj susret obilovao je bogatim kulturno-umetničkim programom, modnim revijama, izložbom slika i sportskim susretima. Poslednjeg dana prisutni su mogli da “isprobaju” test vozila koje je izlagao NIKOM AUTO (FIAT, JEEP, ALFA, LANCIA I MAZDA) iz Kragujevca. Pokrovitelji IV BUSINESS SUMMIT Uposlimo Srbiju uz Gegula sajam turizma, hrane i pića bili su: Privredna komora Srbije, Grad Kraljevo i opštine: Vrnjačka Banja, Raška i Bogatić. Sponzori susreta: Cards

Print, Nikom Auto Fiat Group, Credit Agrocole Banc, Etno restoran Brvnara, Papir produkt, Bristol voda, Mlekara Farmad, pekara Don Don - Tvojih pet minuta, Ajova D.O.O., Vicom Holding Company, a medijski sponzori: Javni servis Srbije - RTS, Radio -S, Nacionalna televizija Melos, Mix televizija Kraljevo, Kraljevačka televizija, RTV Kraljevo, Televizija Raška i Prva televizija. Naredni Business Summit - Uposlimo Srbiju uz Gegula sajam turizma, hrane i pića biće održan poslednjeg vikenda juna 2016, na promenadi u Vrnjačkoj Banji, umesto dosadašnjeg prostora ispred hotela „Breza“. Iako će termin održavanja ostati isti, izlagači će biti izmešteni u prometniji centar „kraljice banja“, poznate po svojih sedam izvora, od kojih se četiri (Topla voda ili Rimski izvor, Snežnik, Jezero i Slatina) nalaze duž Vrnjačke rečice u banjskog šetališta zaštićenog stablima lipa u dužini od skoro 2 kilometra. Kao i svake godine, i 2016. godine, Business Summit nastupa pod motom: BOLJE, KVALITETNIJE i DINAMIČNIJE, uz veći broj učesnika i raznovrsniju ponudu izlagača domaćih, srpskih proizvoda!!! Svoje prijave za učešće mogu prijaviti svi zainteresovani na email: helgakv@open. telekom.rs ili rakija@gegula.rs ili na broj telefona: 063 667 841 (036 372 545) i 063 608 346 (036 372 664).


III MEĐUNARODNA AGROBIZNIS KONFERENCIJA ,,BALKAN U EVROPI” MAK 2016 KOPAONIK, SRBIJA, Kongresna dvorana Family Hotel Angella 29.-30. januar 2016. godine IDEJA, DELA i REČI!!! (koje nas povezuju) Pozivamo Vas da uzmete učešće na III MEĐUNARODNOJ AGROBIZNIS KONFERENCIJI ,,BALKAN U EVROPI - MAK 2016” . Ciljevi konferencije su: predstavljanje, predlaganje i pružanje podrške kako bi se proces uključenja u EU odvijao bez poteškoća; predstavljanje savremenih trendova i standarda u oblasti poljoprivrede, ruralnog razvoja i turizma u EU kao i njihove implikacije na razvoj poljoprivrednog sektora, ruralnih područja i turizma u Srbiji i zemljama zapadnog Balkana. TEMATSKA PODRUČJA KONFERENCIJE: - Razvoj poljoprivrede i njen uticaj na društveni proizvod - Privredni i ekonomski aspekti turizma - EU i novi trendovi u turizmu - Pristupni fondovi EU (IPARD II 2014-2020) - Održivi turizam - Žena u agrobiznisu i mladi u biznisu - Turizam u funkciji privrednog razvoja - Srbija i zemlje Balkana u turizmu, - Putevi kulture i narativno brendiranje - Problemi zapošljavanja i način njihovog rešavanja - Ekološki problemi i zaštitita okoline - Pravni i ekonomski aspekti razvoja preduzetništva - Uloga medija u integracionim procesima - Bezbednost i zdravlje na radu - Edukacija i sertifikacija - IT sektor u biznisu Događaj organizuju: Opština RAŠKA, Etno Centar GEGULA iz Kraljeva, SACEN-Međunarodni centar za razvoj turizma i ugostiteljstva iz Beograda, AGROPRESS-Udruženje novinara za poljoprivredu iz Beograda i Agencija za izdavanje novina BERCEK&BERCEK iz Novog Sada, a pod generalnim pokroviteljstvom: MINISTARSTVA POLJOPRIVREDE i ZAŠTITE ŽIVOTNE SREDINE RS, PRIVREDNE KOMORE SRBIJE, REGIONALNE PRIVREDNE KOMORE BEOGRAD, MK MOUNTAIN RESORT, GRAND HOTEL&SPA, FAMILY HOTEL ANGELLA, APARTMENTS KONACI KOPAONIK, NIKOM AUTA, CARDS PRINTA i pokrovitelja grada Kraljeva, opština Vrnjačke Banje, Brusa i Bogatića. Na skupu učestvuje oko 500 najznačajnijih predstavnika prerađivačke industrije, poljoprivrednih proizvođača, udruženja poljoprivrednika, zadruga, turističkih organizacija, agencija i radnika, kompanija, lokalnih samouprava, nevladinih i međunarodnih organizacija i medija. Na III Međunarodnoj Agrobiznis konferenciji - MAK 2016 prisustvovaće i diskutovati privrednici, poljoprivrednici, naučni i turistički radnici, predstavnici resornih ministarstava, diplomatskog kora, kao i predstavnici EU i svetski priznati stručnjaci iz oblasti agrara, turizma, ekonomije, finansija i prava. Direktno iz Berlina sa svetskog foruma za hranu i poljoprivredu (ZELENE NEDELJE), stižu gosti predavači, učesnici koji će predstaviti nove trendove, ideje, ali i dati nove odgovore. Kroz niz konferencija i događaja koje smo do sada organizovali, pružili smo kompanijama, pojedincima, državnim upravama i lokalnim samoupravama, jedinstvene i korisne informacije, znanja preneta od svetskih priznatih stručnjaka, podsticali stvaranje i negovanje poslovnih kontakata, a javnosti predstavili najbolje primere iz nauke i prakse. Molimo Vas da prijavu za učešće dostavite na email: helgakv@mts.rs ili rakija@gegula.rs ili na brojeve telefona 036/372-545 i 063/608-346, a naučne radove na e-mail: helgakv@mts.rs Uključite se u rad Konferencije, radi afirmacije Vašeg grada, kompanije, proizvoda ili usluge kao učesnik, predavač, sponzor i slično.


Vinarija od milion evra

Milorad Milošević Na Preobraženje, 19. avgusta 2015. godine, na dan rođenja velikog rimskog imperatora Markusa Aureliusa Probusa (rođenog pre više od XVII vekova u obližnjim Grgurevcima), koji je doneo vinovu lozu na ove prostore, u Velikim Radincima, za vreme četvrte manifestacije “Probu u čast”, položen je kamen temeljac za izgradnju objekta Vinarije „Milošević“. Ovom svečanom činu podršku porodici Milošević dali su prijatelji, predstavnici gradske vlasti, brojni podržavaoci ideje i vizije gospodina Milorada Miloševića, rodonačelnika ove priče, koji je posebnu zahvalnost uputio predsedniku opštine Sremska Mitrovica, Branislavu Nedimoviću za maksimalno angažovnje u pribavljanju dokumentacije za izgradnju vinarije. Zašto Veliki Radinci? - To je moje mesto u kojem sam živeo do svoje 15-te godine, i mislim da i ovde treba da ostavim jedan deo sebe - rekao je gospodin Milošević, koji trenutno na Šuljamačkoj glavici ima 10 ha pod vinogradima, gde se gaje sorte: Chardonnay, Rajnski Rizling, Cabernet Sauvignon, Merlot, Tamjanika i Traminac, a u planu je još 10 ha, i time bi se zaoktužila celina Carskih vinograda “M.A.Probus”. Gospodin Milošević planira zasad još 10 ha vinograda u Irigu, u sklopu Srednje stručne škole “Borislav Mihajlović Mihiz”. U vinariju, podignutu po svim evropskim standardima, biće uloženo oko milion evra, a iz nje će izlaziti vina vrhunskog kvaliteta, koja će biti prezentovana u Evropi. On smatra da će i na ovaj način uticati na vraćanje vinske reputacije Srema i Srbije, koji se kao značajni vinski regioni pominju na svim kursevima za obuku somelijera u Sloveniji, Italiji... Za to

36

su potrebni uslovi, pre svega tehnološki, da bi se moglo maksimalno ravnopravno nastupiti sa drugim evropskim vinarijama. U vinariji će se proizvoditi do 250 hiljada litara vina vrhunskog kvaliteta. Namera je da se prava roba ponudi na pravo trižište, uz pravu priču. Jer, ako je Probus doneo vinovu lozu na Blagodarno (Belo) brdo - Alma Mons, na južnu padinu Fruške gore, koja ima izuzetne prirodne, klimatske, zemljišne potencijale, kulturno-istorijske, sportske i sve druge sadržaje, došao je trenutak da to pokažemo na tržištu. - Poslovično nam nedostaje međusobna saradnja. Marketing je kada smo jedan uz (do) drugog, a publika, shodno interesovanju, bira sadržaje. I tako opet, sve zavisi od nas – mišljenja je Milorad Milošević. Završetak Vinarije „Milošević“ planiran je za isti datum sledeće godine, a osim što će pomoći razvoju turizma i podizanju vinske kulture u regiji, imaće uticaj na kompletnu sremskomitrovačku privredu.

Ovo je samo jedan korak u etno priči koju sa svetom želi da podeli ovaj uspešni privrednik. Da bi se napravila prava reklama, tu su M.A.Probus, istorijske činjenice, Carska palata u Sirmijumu, fruškogorski manastiri, ekspanzija konjarstva... -Vrlo brzo, smatra naš sagovornik, imaćemo da ponudimo jedan bogat paket turističkih proizvoda, sa potencijalom da privuče goste, a kada jednom dođu siguran sam da će se puno puta vraćati. Na dan obeležavanja rođenja imperatora potpisan je i protokol o saradnji na stručnom nivou, Vinarije „Milošević“ sa Srednjom stručnom školom u Irigu, sa ciljem njenog povezivanja sa sličnim institucijama u regionu. Gospodin Milošević planira ustanovljenje jednog kampa, koji bi okupljao učenike i studente poljoprivrednih škola i fakulteta iz Slovenije, Hravatske, radi razmene znanja, iskustva i pomoći razvoju iriškog kraja.


Maja Milošević vinskim stopama svoga oca

Maja Milošević San svakog roditelja je da neku svoju ljubav, profesionalnu zainteresovanost, opsesiju, makar hobi, prenese na svoje dete. Malo njih u tome i uspe. Gospodin Milorad Milošević, slovenački privrednik poreklom iz Velikih Radinaca (opština Sremska Mitrovica), jedan je od

izabranih. Njegova ćerka, Maja Milošević (1989), mr ekonomije, odnedavno i sa diplomom somelijera, ne samo da je odlučila da pomogne ocu, koji je počeo pre nekoliko godina da realizuje svoju davnašnju viziju, da na Fruškoj gori, na Šuljamačkoj glavici kraj Velikih Radinaca, posadi Carski vinograd, i podigne vinariju (čiji je kamen temeljac zvanično postavljen 19. avgusta 2015.), na ponos svoj i celog ovog kraja, već da izistinski oseti strast za tim poslom. - I ranije je bilo reči da ću da pomažem ocu u vinariji, ali sada je to i ljubav. Ona se rodila kada sam počela da obilazim vinograde na Šuljamačkoj glavici, kada sam videla lozu, boju vina i osetila njegov miris i ukus - kaže Maja Milošević, novo zaštitno lice vinarije čije ime asocira na proleće i dah novina i dodaje: - Divan je osećaj kada pratiš nešto kako raste i rađa, a zasađeno je tvojom rukom, na jednom svetom mestu na kojem je pre XVII vekova to isto, prvi put u kontinentalnom delu Evrope uradio imperator Marcus Aurelius Probus, a koje je do pre par godina bila ledina obrasla korovom. Osećaj je predivan, ali da to osetetite morate se popeti na vrh brda, sesti na klupicu i pogledati u dolinu. Tada vas nešto uštine za srce, a u glavi se nešto desi, naraste nešto u vama što teško možete da objasnite, a najbliža reč je - ljubav.

Maja Milošević iskusno kaže da, kao i svaka dobra stvar, i vino traži vreme i strpljenje. Tome su je, između ostalih, podučili odlični profesori na obuci somelijera (na kursevima koje je pohađala u Sloveniji i Italiji), uveli je u svet vina, vinograda i prijateljske, vinske atmosfere. Takođe, ne deli vina na ona u kojima više uživaju žene i ona u kojima uživaju muškarci, već na vina kojima su sklonije žene, i ona vina koja češće degustiraju muškarci. Ova vinarija će biti prepoznatljiva po kompletnoj paleti vina, koja će pratiti svetske trendove, i svaki konzument će, ma šta očekivao, imati priliku da izbere svog favorita. Zadatak Maje Milošević će biti da osmisli neki moderan stil vina. - Sigurno će to biti neka sveža vina, popularna među vinskim znalcima i ljubiteljima vina iz Evrope i sveta. Imala sam priliku da probam mnoga slovenačka, evropska i svetska vina i neće biti problema da se u Srbiji, na brdu iznad sela Šuljama, gde se nalaze Carski vinograd “M.A.Probus”, proizvedu kvalitetna svetska vina. Samo treba raditi kvalitetno, od trenutka kada se posadi vinova loza, do samog kraja, punjenja u buteljke, sve treba raditi nežno, pažljivo, s ljubavlju, onako kako to vino od nas zahteva - objasnila je gospođica Maja Milošević.

37


Vinarija Maurer moderna na starinski način

Oskar Maurer Imperativ za vino, po mišljenju Oskara Maurera (Maurer Oszkár), vlasnika Vinarije Maurer iz Hajdukova, je pre svega njegov kvalitet i prirodnost. Vinariju Maurer osnovao je 1916. godine njegov pradeda. U svom posedu gospodin Maurer danas ima 16 hektara lociranih u dva vinogorja, u Subotičkohorgoškom, u Hajdukovu - 6 ha, i u Fruškogorskom, u okolini Sremskih Karlovaca - 10 ha, u kojima se gaje autohtone sorte poput: Kadarke, Sremske zelenike, Bakatora, Medenca belog, Kevedinke, Bele Slankamenke, Furminta (poznatijeg kao Tokaji)... U vlasništvu porodice Maurer je i najstariji zasad Kadarke u Srbiji iz 1880. godine. Pored starih sorti gaje se i svetske: Rajnski Rizling, Merlot, Cabernet Sauvognon. Gospodin Maurer smatra da kupaže znaju da daju vina najboljeg kvaliteta, pa u ponudi ove viinarije možete naći Vino sunca (Italijanski Rizling, Rajnski Rizling), Corvina crvena (Cabernet Sauvignon, Kadarka), Corvina bela (Bakator, Tamjanika) i druga. Vinova loza se u vinogradima Maurer gaji na prirodan, ekološki odgovoran način. Vinogradi se okopavaju na klasično, starinski, ne koriste se herbicidi, insekticidi, veštačko đubrivo, niti aditivi u proizvodnji vina. Vina se u promet stavljaju tek posle tri do šest godina, nikada mlada, jer „ona treba prvo da sazru da bi ih mogli razumeti“. - Pokušavam da pratim one tradicije koje je započeo moj deda. Naši preci su radili onako kako su njihovi preci radili.

38

Oni koji nisu hteli da nastave ono što su nasledili, ili nisu prepoznali vrednost toga, danas treba da se pogledaju u ogledalo naglasio je gospodin Maurer. Međutim, ova vina na srpskom tržištu nisu dovoljno poznata. Razlog tome, po rečima našeg sagovonika, je nedovoljna upućenost u proizvodnju prirodnih (organskih) vina od autohtonih sorti grožđa i uglavnom se piju ona vina koja imaju najjači marketing. Vina koja traže aktivnu, istraživačku ulogu samih konzumenata, iskustvo na osnovu kojeg bi mogli da razumeju to vino, i sa kojim vinima bi trebalo da ih porede, nisu na ceni. Kod nas je vinska kultura još na niskom nivou i u tom smislu bi Ministarstvo trebalo nešto da preduzme, i krene u pravcu upoznavanja

publike sa vinima koja se proizvode od autohtonih sorti i na prirodan način. U zemljama zapadne Evrope već je formiran određen krug poznavalaca vina koji tragaju za nečim interesantnim i ekskluzivnim - kaže gospodin Maurer. Vina iz vinarije Maurer su jedina vina iz Srbije koja se nalaze u “Michelin star” restoranima. Najviše se izvoze u Holandiju, Belgiju, Dansku, Mađarsku, Rumuniju, Nemačku, a stigla je i prva porudžbina iz Amerike. Veliki broj nagrada za kvalitet vina, pre svega u inostranstvu, kao i prisutnost na vinskim kartama vrhunskih svetskih restorana, Oskaru Maureru ne znači mnogo: - Kada imate vinograde na najboljem potezu u Fruškoj gori, kada uzgajate lozu na tradicionalan i prirodan način, kada se maksimalno trudite da postignete kvalitet, a ne kvantitet, i učinite sve što je potrebno, onda možete očekivati takav rezultat. Mogli bi i drugi da slede taj put, ali većina, na žalost, radi na količini umesto da ide ka prirodnosti i kvalitetu. Razumem i njih, jer naše tržište još ne može da shvati šta je to što mi radimo. Ono traži nešto što je pitko, jednostavno, jeftino, lako se proizvodi i što se do sledeće berbe potroši. Ima i malih proizvođača koji se trude i idu u dobrom pravcu, ali još nemaju viziju kako bi se od toga moglo živeti. Npr. kome prodati prirodno vino čija je proizvodnja tri puta skuplja od vina iz konvencionalne proizvodnje? U današnjoj krizi, koja je još zaostala samo na južnom Balkanu, teško je usaglasiti ponudu, tražnju i savest - zaključio je Oskar Maurer.


Vinarija Brindza Tradicionalni Sala Vinarija Brindza i Restoran Capriolo Vinarija i sala Brindza se nalaze u Vojvodini u samom srcu Severne Ba ke pored naselja Ba ka Topola. U sklopu samog sala a se nalazi i restoran Capriolo sa nacionalnom ku om gde na e goste o ekuje spoj tradicionalnog i modernog. U porodi noj vinariji sa malim ali odabranim timom stru njaka te imo isticanju svih prirodnih potencijala sorti vinove loze od kojih proizvodimo vrhunska vina. Verujemo u to da se moderna tehnologija i zanatska preciznost me usobno ne isklju uju i da je najve a snaga upravo u njihovoj integraciji. Vinarija Brindza i restoran Capriolo svojim gostima nudi bogat izbor tradicionalne hrane, u ivanje u prelepoj prirodi i turisti ku posetu vinograda, vinarije i barrique podruma uz degustaciju vina. Ba ka Topola, Sala 264, Tel: +381 (0) 24 711 557, office@vinarijabrindza.com

39


Avanturija, kamp koji stvara pobednike

Vladislav Mandić Od pre desetak godina na Kopaoniku deluje zimski, a od pre pet godina i letnji kamp „Avanturija“ za decu uzrasta od sedam godina i stariju. Ideju je relazovala grupa mladih ljudi, profesora fizičke kulture, licenciranih spasilaca i pedagoga, koji su osetili potrebu za jednim ovakvim sadržajem u ovom turističkom centr Svesni problema da je sve više deformiteta kod dece pri upisu u prvi razred, i što stasava generacija čiji članovi jednog dana treba da budu odgovorni, aktivni članovi društva, ova grupa odlučila je da nešto po tom pitanju preduzme. Vladislav Mandić, teolog, instruktor skijanja, član Gorske službe spasavanja, jedan je od osnivača “Avanturije” (kompanije sa sedištem u Beogradu, osnovane sa ciljem da kroz atraktivne aktivnosti i putem edukacije, deci i odraslima omogući povratak prirodi i na taj način utiče na iskorišćenje turističkih potencijala Srbije), i koordinator kampova za decu koju ova firma organizuje, objašnjava: -Sve je počelo kada se nas desetak upoznalo, upravo ovde, kao instruktori skijanja. Počeli smo da gradimo zajedničku priču, tako što smo prvo organizovali zimske skijaške kampove, sa konceptom da nam roditelji na sedam dana povere svoju decu. Od igara na snegu i skijanja preko dana, do čuvanja noću, sve je bila naša briga. Posle nekoliko godina osmislili smo i letnji program. Pošto svi imamo iskustva i u alpinizmu, freeclimbing-u, članovi smo Gorske službe itd., napravili smo interesantne kampove za decu, koje u Srbiji retko ko radi na ovaj način. Ova grupa mladih, sposobnih ljudi je shvatila da u Hotelu „Rtanj“ imaju fantastičan potencijal za ovakve aktivnosti. One uključuju slobodno penjanje (veštačku stenu), alpinizam, avantura park sa raznim preprekama na drveću, poligon igara za

40

razvoj motoričkih sposobnosti, planinarenje, planinski bizicklizam, aktivnosti u bazenu, orijentiring na kome deca nauče da koriste kartu, kompas, da se orijentišu u šumi, kao i logorovanje, koje između ostalog podrazumeva postavljanje privremenog skloništa, podizanje šatora... Po rečima našeg sagovornika, poenta cele priče je da deca za sedam dana steknu nove veštine, da se upoznaju sa alpinističkom opremom, da nauče kako da se orijentišu u prirodi, da kroz sve te aktivnosti steknu samopouzdanje, samostalnost. Provodeći 24/7 sa svojim vršnjacima, od ustajanja (u 8:00), doručka, celodnevnih aktivnosti (uz dvočasovnu pauzu za ručak), pa sve do odlaska na spavanje (mlađi u 22:00, stariji sat kasnije), oni se vraćaju kući zadovoljni i socijalizovani. - Deca po ceo dan provode zajedno, i za kratko vreme se oseti napredak u međusobnoj komunikaciji. Imamo i one koji prvi dan imaju manjih problema, zna da padne i po koja suza za roditeljima, kućom, ali kada počnu prve igre sve se zaboravi. Ovaj program nije fizički zahtevan. U kamp dolaze deca koja nisu posebno aktivna, ali sve što ovde radimo pomaže im da prevaziđu svoje strahove i ograničenja. Meni je puno srce kada vidim da neko dete uz naše bodrenje i stimulaciju, kao i hrabrenje vršnjaka, uspeva da prevaziđe svoje „ne smem“ i „ ne mogu“ i vraća se kući kao pobednik - kaže gospodin Mandić. Postoji mogućnost da deca u kampu provedu i dve smene, i da ukoliko su roditelji organizovali smeštaj i hranu, decu dovodu samo na dnevne aktivnosti, ali je to manje preporučljivo. Pored trenera, koji rade specifične, sportske aktivnosti, uvek su tu i pedagozi i animatori koji se bave čuvanjem i nadzorom nad decom, naročito mlađeg uzrasta. Avanaturija tim, koji sebe naziva „decom Rtnja“, mesta njihovog odrastanja, velikodušno svoja iskustva iz detinjstva prenosi na mlađu generaciju. - Mi smo i pioniri letnjeg turizma jer, Kopaonik je do pre nekoliko godina, bio prilično mrtav, bezsadržajan. Ljudi dođu i ne znaju šta da rade. Mi smo krenuli sa ovim atraktivnijim sadržajima, šetnjama po planini, napišemo i po neki post o različitim lokacijama... Kasnije su i Skijališta Srbije i MK napravili mountain bike stazu, i neke adrenalinske sadržaje, tako da svi zajedno doprinosimo da Kopaonik bude turistima zanimljiv i leti, a ne samo kao što je do skora bio, samo zimi - istakao je Vladislav Mandić. Više informacija o ovom kampu možete pronaći na sajtu: www.avanturija.com.


Hotel Rtanj krije duh Kopaonika

Srećko Lazarević Kultni hotel „Rtanj“ na Kopaoniku je, posle dvogodišnje pauze, opet mesto o kome se mnogo priča (piše). Za jedan od prvih hotela podignutih na Kopaoniku (1958.), smešten ispod vrha Mali Karaman, na 1.786 m.n.v., kažu da je „više od hotela, da je način života!“. Ali, u to se sami morate uveriti. Ako očekujete hotel klasičnog tipa, to ovde nećete naći. Ako očekujete de luxe smeštaj, to takođe ovde nećete naći. Ali, naći ćete blistavo čiste, dobro opremljene sobe (posle renoviranja hotel raspolaže sa 235 postelja u dvokrevetnim, trokrevetnim i četvorokrevetnim sobama), i to će vam biti i više nego dovoljno, jer se vreme u “Rtnju” ne provodi u sobama. Hotel “Rtanj” je mesto gde su ljudi upućeni jedni na druge, gde se sklapaju doživotna prijateljstva i sve slobodno vreme provodi u ski bar „Kamin sali“, etno restoranu „Odžaklija“, pansionskom restoranu, lobi-vine baru ili na otvorenoj terasi... - Suština cele priče je da smo od starog “Rtnja” zadržali etno duh, „Kamin salu“ i „Odžakliju“, koje su izgrađene u kombinaciji kamena i drveta. Sve što se u „Odžakliji“ priprema, priprema se pred gostima. U tom prostoru nismo ništa dirali od prethodnog „Rtnja“ (koji je u požaru u noći između 4. i 5. maja 2013. godine, pretrpeo ogromna oštećenja), osim što smo postavili nove klupe, nove stolove. Nove su i sobe, opremljene plazma TV, bežičnim internetom, kupitilima... Nova je i kuhinja sa trpezarijom na principu švedskog stola, lobi u kojem gosti mogu da pročitaju novine, popiju kafu... U odnosu na stari „Rtanj“, koji je više bio planinarski dom, trudili smo se da podignemo nivo usluga, a ono staro, zbog čega su gosti dolazili, je zadržano - objasnio je upravnik hotela „Rtanj“, Srećko Lazarević. Po njegovim rečima, ova letnja sezona je bila zadovoljavajuća i protekla je u pokušaju vraćanja stare klijentele i privlačenja nekih novih gostiju. Od 15. jula do 20 avgusta, popunjenost kapaciteta hotela u nekim

momentima se kretala i 100% (na globalnom nivou negde 56%), i zbog lepog vremena je produžena i na septembar. Dobroj poseti ove godine doprinele su i dve značajne manifestacije - Dani borovnice (krajem jula, početkom avgusta) i Dani vrganja (početkom septembra), koje su okupile značajan broj gostiju iz regiona, jer „ono što ima Kopaonik to retko gde ima u svetu“ vele domaćini, ali i njihovi gosti. - Ma šta da se dešava na ovoj raskošnoj planini, hotel „Rtanj“ je centar događanja. Druženja, svečane večere, prilika su da se slika Kopaonika iz ovog kutka pošalje u svet. Tome je doprinelo nekoliko činilaca. Prvi je taj što je naš objekat lociran na idealnom mestu, kraj magistralnog puta, uvučen u šumu, sa sopstvenim parkingom, a na ski stazi. Drugi je izvanredna saradnja sa Sportsko-turističkom organizacijom opštine Raška. Hotel “Rtanj“ podržava svaku manifestaciju i pomaže organizatorima, što nas, kroz tu priču, stavlja u prvi plan, što mislim da i zaslužujemo. Saradnja sa STO Raška je na vrhunskom nivou i na svim sajmovima i festivalima imamo zajednički nastup - istakao je gospodin Lazarević. Da bi ispunio letnju sezonu, menadžment tim „Rtnja“ je ovog leta gostima ponudio razne sadržaje: avantura park, veštačka stena, ZIP line i dr. Ali, kada se govori o turistima „Rtnja“, misli se i na turiste Kopaonika uopšte. Naš sagovornik kaže da ova planina zaslužuje bogatiju letnju sezonu (u vreme kada su šume prepune jagoda, malina, kupina, borovnica, lekovitog i začinskog bilja), sa daleko većim brojem, što domaćih, što stranih posetilaca. Po turističkim poslenicima ovog kraja, šansa Kopanika, kada je reč o letnjoj sezoni je u većem broju manifestacija, uz saradnju i podršku opštine Raška. Osim „Dana borovnica“ i „Dana vrganja“, manifestacije o kojima se sve više govori su i biciklistička trka „MTB - Tri strane Kopaonika“, Međunarodno orijentiring takmičenje „Kopaonik open“, razna međunarodna paraglajding takmičenja... Ima još puno prostora za unapređenje letnjeg turizma, što

pokazuje i sve popularnija trka kvadova, kao i »4x4 Kopaonik », Off Road međunarodna trka džipova, čiji je start označen upravo ispred hotela „Rtanj“. Po završetku letnje sezone, hotelijeri, ugostitelji, turistički radnici i oni koji su posredno uključeni u ovu privrednu granu počinju pripreme za zimsku 2015/2016. U „Rtnju“ je prošla zima, kada je otvorio vrata gostima posle renoviranja, zapamćena kao najbolja do sada (tokom cele zime popunjenost objekta bila je između 85 i 100%), a ove godine ako bude snega, domaćini očekuju još bolju posetu. Da će tako biti svedoče već pristigle rezervacije. Ovakva popularnost „Rtnju“, čije su ciljne grupe porodice sa malom decom i studenti, omladinci, tj. predstavnici mlađe populacije, objašnjava se povratkom starih i dolaskom novih fanova ovog jedinstvenog mesta na ovoj divnoj, ponekad ćudljivoj i divljoj planini. Hotel „Rtanj“ na Kopaoniku Tel.: +381 36 5471 090; +381 36 210 000 Kancelarija u Beogradu - rezervacije Gandijeva 76a, lokal 3 11070 Novi Beograd Tel.: +381 11 4111 000; +381 65 3218 431 Fax: +381 11 4126 126 rtanjbeograd@gmail.com; www.rtanj.rs

41


S jeseni, sezona banjskog turizma tek počinje

Zoran Bošnjak Sa završetkom letenje sezone u Banji Vrdnik, Specijalnoj bolnici za rehabilitaciju i hotelu “Termal”, svode se bilansi. Direktor Zoran Bošnjak zadovoljan je postignutim rezultatima, delom omogućenim i lepim vremenom, velikim brojem vrelih dana koji su u Banju doveli brojne goste, posebno vikendom, kako na otvorenim bazenima, tako i na zatvorenim. Od početka avgusta gostima su na raspolaganju i dva manja otvorena bazena: jedan 20x10 m dubine 120 cm za školsku decu i starije ljude, a za najmlađe, manji, dubine pola metra. Već prvog vikenda po puštanju u rad ova dva bazena zabeležen je dolazak većeg broja porodica sa decom. Uz to, plato za sunčanje produžen je za 30-tak metara, značajan za veći komfor gostiju. U Banji je sve spremno na prelazak na unutrašnje sadržaje koji će privući goste.

42

- Suština razvoja banja jeste zadržavanje nivoa posećenosti u jesenjim i zimskim mesecima. Međutim, interesantno je da kod nas ne postoji navika da se banje koriste zimi. Svi misle da se u septembru sezona banja završava, što je greška. Svima koji posete banju od oktobra pa na dalje, otkrivaju se sve čari šetnji stazom zdravlja NP “Fruška gora”, mogućnost posete manastirima, uz terapije, hidromasaže, aktivnosti u trim kabinetu, zatvorenim bazenima i svega drugog što Banja može da ponudi - objašnjava gospodin Bošnjak. Banja Vrdnik raspolaže sa tri zatvorena bazena. Jedan dimenzija 30x16m je najveći zatvoreni bazen sa termalnom vodom u Srbiji. Pod istim krovom je i bazen za decu. Treći je terapeutski, koji se najviše koristi za potrebe Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, za goste kojima je to predviđeno terapijama, a u popodnevnim satima i vikendom koriste ga i komercijalni gosti. U istoj prostoriji se nalazi hidromasaža i sauna, pa gosti rado kombinuju te tri vrste usluge. Banja 3/4 ukupnog prihoda ostvaruje na tržištu, od gostiju koji dolaze radi podizanja fizičke kondicije, relaksacije, posle napornog posla i sl. Zbog

toga, Banja sve više svojih aktivnosti vezuje za tu vrstu gostiju i trudi se da unutrašnje sadržaje obnovi, uvede nove i privuče što je moguće veći broj gostiju. Tome u prilog ide i pozicija Vrdnika, na pola sata do sat od Beograda, Novog Sada, Rume, Šapca, Sremske Mitrovice i drugih gradova, što daje prednost brzog dolaska, koja se ne može zanemariti, pa je sve više onih koji za svoje odredište u dane vikenda ili čak dnevnih aktivnosti, biraju upravo Banju Vrdnik. U poslednje vreme, sve je više i sportskih ekipa, mlađeg i starijeg uzrasta. Banja Vrdnik je bila domaćin nekolicini fudbalskih i košarkaških klubova. Sa OŠ “Milica Stojadinović Srpkinja”, koja je nedavno renovirala salu za fizičko vaspitanje, Banja ima ugovor o poslovno - tehničkoj saradnji, te bi u budućem periodu, mogla da bude domaćin sportskim ekipama. U toku letnjih meseci, gosti-sportisti Banje koriste teren FK “Rudar”, sa kojim takođe ova ustanova ima dobru saradnju. Gosti Banje u leto 2015.. bili su i članovi FK “Rad” iz Beograda u svim kategorijama, i jedna po jedna grupa koristila je bazene i ostale dostupne sadržaje: fudbalski teren FK “Rudar”, stazu zdravlja u NP, bazene... Banja omogućava odlične uslove za razvoj kongresnog turizma. Kongresna sala hotela “Termal” je kapaciteta 400 - 500 mesta, i u njoj se održava Međunarodna filmska manifestacija posvećena turističkim i ekološkim filmovima - Srem film fest, na


kojoj je ove godine prikazano 60 filmova iz 35 zemalja sa pet kontinenata, Festival folklora Vrdnik, slikarske kolonije, seminari različitih sadržaja... Banja je jedina u okolini sa ovakvim kapacitetom kuhinje i mestima u sali, i izlazi u susret sugrađanima i pruža im mogućnost organizacije proslava venčanja, krštenja, ali perspektivu ne bazira na tome. Banja je početkom avgusta od Uprave za kapitalna ulaganja AP Vojvodine dobila namenska sredsta od 27,5 miliona dinara za promenu sistema grejanja. S obzirom da od osnivanja Banja za grejanje koristi naftu koja je nekada bilo ekonomsko isplativo rešenje, a danas je to najskuplje i ekološki najlošije, ova sredstva biće iskorišćena za savremeniji sistem grejanja na čvrsto gorivo, s obzirom na blizinu Nacionalnog parka Fruška gora i mogućunost vrlo jeftine nabavke energenata sa ugrađenim filterima, koji će štititi okolinu i koji će po proceni energetičara ostvariti, po jednoj grejnoj sezoni, oko 15 miliona dinara uštede, a za dve godine vratiti uložena sredsva, šta će biti veliki ekonomski podsticaj za budućnost Banje.

Svi napori upravljačkog tima Banje nisu ostali neprimećeni. I te kako su to videli gosti Banje, i potvrdili kroz veći broj dolazaka i produžen period boravka, kao i kolege iz iste branše. Sredinom juna Banja Vrdnik dobila je Regionalnu nagradu BIZNIS PARTNER 2015 (kompanije Mass Media International) za najveći iskorak ostvaren za godinu dana među banjama Srbije. Nagrada je obradovala sve zaposlene u Banji i dala potvrdu da to što rade vredi, i dala nov podstrek da i u buduće nastave tim tempom. Na dodeli nagrada se čulo dosta lepih reči, i ono najlepše, “da je nagrada došla u prave ruke”. - Reč gostiju i onih koji se bave turizmom, pre svega zdravstvenim turizmom, sigurno je od najveće važnosti. Mi možda ne možemo ni da primetimo te promene kao oni koji sa strane, objektivnije gledaju. Naravno, ovde ima još dosta toga da se uradi. Ideja je da obnovimo fasadu i na taj način smanjimo potrošnju energije, ugradimo nove filtera u svim bazenima koji bi obezbedili još kvalitetniju vodu. U tim planovima nalazi se i rekonstrukcija izvora. Izvor termalne vode je izuzetno važna stvar za

ovu Banju, jer “dok je izvora biće i Banje”, i misleći na budućnost pravimo projekte u tom smislu. Ovih dana je pokrenuta inicijativa međuregionalne saradnje sa banjama iz Hrvatske, Mađarske, Bosne i Hercegovine za zajedničkim učešćem na predpristupnim fondovima EU. Pošto Srbija polako staje u red za ta sredstva, planovi su da preko ove saradnje apliciramo na njih, i da ubuduće što manje koristimo sredstva Pokrajine. Moram da istaknem da smo dve poslednje godine vrlo zadovoljni odnosom Vlade AP Vojvodine prema Banji. Bez njihovog razumevanja ne bi mogli mnogo da uradimo, To potvrđuju i ova poslednja sredstva koja smo dobili, i kad god smo predstavili nešto kvalitetno, nešto što je korisno, što se isplati i što je dobro za naše goste, to je bilo i realizovano - rekao je na kraju Zoran Bošnjak.

Specijalna bolnica “Termal”

22408 Vrdnik, Karađorđeva br. 6 Tel. : +381 22 465 819, +381 22 465 422, +381 69 755 727 Web : www.termal-vrdnik.com E-mail: termal@gmail.com

43


Srpske banje prilagoditi srpskom džepu

Dragiša Milojević u društvu Jovana Memedovića Srbija u banjama ima ogromne turisičke potencijale koji nisu iskorišćeni ni dvadeset posto. Ovu tvrdnju izneo je vlasnik kompanije “Voda Sinđelić”, Dragiša Milojević, prvi čovek hotelskih kompleksa “Mlavske terme” u banji Ždrelo (www.ruczdrelo.rs), “Sokolske terme” u Sokobanji i “Kiseljak” u Smederevskoj Palanci, koji je svoj kapital stečen u inostranstvu uložio u razvoj banjskih centara u Srbiji i to sa sjajnom idejom da te centre prilagodi platežnim mogućnostima naših ljudi. - Jedna od najvažnijih stvari je da banjski, ali i drugi turistički centri u Srbiji, budu

44

prilagođeni srpskom džepu, jer džaba svi bazeni, termalne vode i hoteli, ukoliko naši građani nemaju mogućnost da ih koriste - rekao je gospodin Milojević. “Mlavske terme” u banji Ždrelo, po mnogima biser srpskog banjskog turizma, današnji izgled dobile su 2013. godine. - Hotelski centar “Mlavske terme” građen je u vizantijskom stilu, a na isti taj način građen je centar u Sokobanji. Raspolaže sa sedam bazena u kojima je voda različitih temperatura i kreće se od 27 do 39°C - obavestio je gospodin Milojević. Hotel “Mlavske terme” ima 68 soba, od čega 5 luksuznih apartmana, a uglavnom se radi o dvokrevetnim sobama i ukupno može da primi između 140 i 150 gostiju. Dragiša Milojević je naglasio da voda u banji Ždrelo ima terapijska svojstva i dobra je za lečenje kožnih oboljenja, pre svega psorijaze i ekcema, a da je kompletna fizičkohemijska analiza mineralne vode u toj banji pokazala da je podobna i za lečenje šećerne bolesti. O lekovitosti vode postoji i sertifikat izdat od strane Instituta za rehabilitaciju Beograd.

- Srbija je poznata po termalnim vodama, ali ti potencijali nisu iskorišćeni ni 20 procenata. Veliki problem predstavlja birokratija, o čemu svedoči podatak da proces aktiviranja banje traje od dve do četiri godine, zbog čega investitori ulažu u neke druge oblasti gde brže mogu doći do realizacije, a na kraju i profita. Ljudima koji imaju novac i koji hoće da ulažu u razvoj banjskog turizma, a takvih ima, mora se dati prilika i prostor za rad i to tako što će biti zaštićeni od birokratije, ali i od uticaja politike, što kod nas nije redak slučaj – rekao je gospodin Milojević, dodajući da kada bi se turizam u Srbiji vodio domaćinski, Srbija bi sa svojim banjama bila ono što je Grčka sa svojim morem. On kaže da cela Srbija leži na termalnim vodama i to od Vojvodine, preko Mačve do centralne Srbije, ali da se ne pridaje dovoljno pažnje razvoju te turističke grane, pogotovo kada je reč o privlačenju gostiju koji nemaju zdravstvene probleme, a žele da odmor provedu u banjama. - Svega četiri-pet banja u Srbiji je okrenuto ka zdravim klijentima, dok je više od 90% banja namenjeno osobama sa zdravstvenim problemima. To bi trebalo promeniti jer je trend svugde u svetu da upravo zdrave osobe odlaze u banje kako bi se u kratkom roku okrepile, odmorile i tako odmorne vratile na svakodnevni posao. Smatram da bi banjski centri trebali da budu familijarno koncipirani, odnosno da nude sadržaje za sve uzraste - kazao je naš sagovornik, koji je upravo taj familijaran koncept primenio i u svojim banjskim centrima sagradivši bazene i drugi mobilijar namenjen svim uzrastima počevši od najmlađih. Ono što “Mlavske terme” izdvaja od svih drugih centara u Srbiji jesu tobogani koji rade tokom cele godine, odnosno koji se nalaze u zatvorenom prostoru. Gospodin Milojević je najavio izgradnju poluolimpijskog bazena sa hladnom vodom i kongresnog centra, koji će značajno proširiti ponudu “Mlavskih termi”. Dragiša Milojević je na kraju rekao da je uz sadržaje za odmor i okrepljenje u ponudi i ono što je specifičnost kraja u kome se banjski centar nalazi, pa tako u banji “Ždrelo” gosti na redovnom meniju imaju homoljske specijalitete, kao i vina iz te regije.


Čigota uvek korak ispred

Dr Željko Stakić Za više od 50 godina postojanja Specijalna bolnica za bolesti štitaste žlezde i metabolizma Zlatibor (www.cigota.rs) je zauzela mesto referentne ustanove u oblasti medicine i zdravstvenog turizma, a po spektru delatnosti kojima se bavi, jedinstvena je ne samo na prostoru Srbije, već i šireg okruženja. Dr Željko Stakić, v.d. direktor SB Čigota, kaže da poliklinički deo odlikuje brza, efikasna i pouzdana dijagnostika, po čemu je ova kuća poznata već pet decenija. Saradnja sa Institutom za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma Univerzitetskog kliničkog centra u Beogradu omogućila je da SB Čigota postane baza Medicinskog fakulteta u okviru koje se razvila naučna, prosvetna i specijalizovana delatnost. Ova saradnja se ogleda kroz konsultantske usluge najeminentnijih profesora iz oblasti endokrinologije, endokrine hirurgije, kardiologije, a u poslednje vreme i neurohirurgije, vaskularne hirurgije. - U okviru odeljenja fizikalne medicine i rehabilitacije, kod nas se upućuju pacijenti sa novootkrivenim hipertireozama, i imamo 30 kreveta za prihvat pacijenata Zdravstvenog centra u Užicu nakon operacija kuka ili kolena. Naš Čigota program je najuspešniji program za lečenje gojaznosti u Evropi, i sa velikim uspehom funkcioniše već 25 godina. Čigota program je multidisciplinaran program u kojem učešće uzimaju, pre svega specijalisti interne, fizikalne medicine, nutricionisti, psiholozi, profesori fizičke kulture, rekreatori... Progam je zasnovan na izbalansiranom unosu hrane podeljene u pet ravnomerno raspoređenih obroka, uz doziran i odmeren stepen fizičke aktivnosti, a sve to uz neophodne lekarske preglede i kontrolu našeg stručnog tima. O kvalitetu programa govore rezultati: u proseku za 14 dana korisnici programa izgube 8 kg, za 21 dan 12-13 kg. Jedan korisnik je došao sa 296 kg i nakon višekratnih dolazaka izgubio 100 kg, drugi je za 60 dana izgubio 40kg. U međuvremenu je iz tog programa

izrastao Čigotica program namenjen prevenciji i lečenju dečje gojaznosti, koji funkcioniše već sedam godina, i gde se o trošku Fonda za zdravstvo upućuju deca uzrasta od 12-18 godina. Trenutno je Fond odobrio 14 dana boravka tokom jednog uzrasnog perioda, ali smo mi uputili zahtev, radi medicinske opravdanosti, a pre svega kompletnog medicinskog efekta programa, da se dužina boravka dece vrati na početnih 21 dan, da im se omogući dolazak više puta u toku jednog uzrasnog perioda, kao i da se donja granica spusti na sedam godina. Očekujemo pozitivan odgovor, jer samo tada možemo govoriti o punom smislu prevencije, kojoj težimo, i formiranju zdrave populacije rekao je dr Stakić. Od 1. juna SB Čigota uvela je potpuno nov progam sportske medicine. O tome naš sagovornik kaže: - Ideja se rodila na osnovu činjenice da je Zlatibor već duži niz godina ozbiljan centar sportskog turizma i veliki broj ekipa iz zemlje i inostranstva se odlučuje da deo bazičnih sportskih priprema obavlja na Zlatiboru. Čigota ima potrebne kadrovske i tehničke resurse da zadovolji i potrebu za bazičnim pregledima sportista tokom priprema i njihovu rehabilitaciju u slučaju povreda. SB Čigota takođe pruža mogućnost svim sportistima iz regiona, da obave potrebne preglede radi overe sportskih legitimacija. Isto tako daje procenu njihovog talenata za određenu vrstu sporta. Prvi pokazatelji ovog programa su zadovoljavajući i mi smo ubeđeni da će u skorije vreme dostići svoj pun kapacitet - objašnjava dr Stakić. SB Čigota raspolaže nizom pratećih

sadržaja. Zatvoren bazen funkcioniše punim kapacitetom. U prepodnevnim časovima do 13:00 u službi je korisnika Čigota, Čigotice programa i pacijenata na odeljenju koji imaju indikovane terapije u vodi. Posle 14:00 otvoren je za goste koji imaju želju da provedu vreme na bazenu. Na usluzi gostima je i prijatna letnja bašta, a Čigota je od ovog leta pripremila i veliki broj interesantnih vanpansionskih usluga za goste na Zlatiboru, kao i lokalno stanovništvo: teretana, saune, veliki broj komercijalnih masaža, kozmetičkih usluga, vanpansionska ishrana. SB Čigota, kao nosilac zdravstvenog turizma, značajan je partner svim drugim hotelskim i smeštajnim kapacitetima Zlatibora i kada je reč o zdravstvenim, i kada je reč o vanpansionskim uslugama. Čigota ne vodi računa samo o fizičkom zdravlju svojih gostiju. Filozofija Čigota programa i “Čigotin stil život” je i promena životnih navika. Osim zdravlju, velika pažnja se pridaje aktivnom sadržajnom odmoru. Od ove godine Čigota tim je osmislio projekat “Kulturno leto Čigota”, sa književnim večerima, mono i duo dramama, izložbama slika i zanimljivim gostima. Novina je i Igraonica sa večernjim animacijama, kako bi i deca za vreme svog boravka na Zlatiboru imala zabavu primerenu svom uzrastu. Deca na Čigotica programu, osim celodnevnih programa vežbi i šetnji, od 20:00 - 22:00 imaju zabavni program, pod kontrolom medicinskog osoblja i profesionalnih animatora. SB Čigota, kao vrhunska zdravstvena ustanova misli na sve, prati savremene trendove i zato je uvek korak ispred drugih ustanova tog tipa.

45


Osnovan Mikološko-gljivarski savez Srbije

46

Poslednjeg dana manifestacije „Dani vrganja“ na Kopaoniku, koja je u organizaciji Turističko-sportske organizacije opštine Raška, Turističke organizacije opštine Brus, MK Mountain Resorta i Nacionalnog parka Kopaonik, od 3.- 6. septembra okupila veliki broj učesnika, gljivara iz zemlje i inostranstva, u kongresnoj sali Family Hotel Angela, održana je Osnivačka skupština MIKOLOŠKO GLJIVARSKOG SAVEZA SRBIJE. Od ukupno četrnaest gljivarskih društava u Srbiji, fizički je bilo prisutno devet (Gljivarsko društvo „Kopaonik“ - Raška, Gljivarsko društvo Novi Sad, Asocijacija gljivara Srbije - Beograd, Gljivarsko društvo Niš, Udruženje gljivara i ljubitelja prirode ‘’Vilino kolo” - Petrovac na Mlavi, Udruženje gljivara i ljubitelja prirode Gorun - Ćuprija, Gljivarsko društvo Medvednik - Valjevo, Ekološki pokret Ibar, Mikološka sekcija Kraljevka - Kraljevo, Ekološko društvo “Studenac” – Krepoljin), dok je deseto, Mikološko društvo Jug - Vlasotince, zbog objektivnih razloga dalo svoj pristanak elektronskim putem. Tom prilikom usvojen je Statut MGSS i izabrano rukovodstvo. Za prvog predsednika izabran je Zoran Jelenković iz GD “ Kopaonik “ Raška, sa podpredsednicima, Marjanom Kušterom iz GD “ Niš “ i Goranom Miloševićem iz Asocijacije gljivara Beograda. Članovi Nadzornog odbora su: Stevan Baluban iz GD “ Novi Sad “, Suzana Komatović iz GD “Kopaonik “ Raška i Marko Blagojević iz GD “ Vilino kolo “ Petrovac na Mlavi. Sedište MGSS biće u Nišu. - Svi smo mi bili svesni neophodnosti formiranja jedne krovne organizacije koja će nam dati kredibilitet, ali većina je zbog 3-4 neuspela pokušaja bila prilično skeptična. U razgovoru sa GD iz cele Srbije, uspeo sam da izdvojim ljude u kojima sam probudio veru u ovu priču. To su bili, pre svih, Marjan Kuštera predsednik GD „Niš“, Stevan Baluban predsednik GD „Novi Sad“ i Nenad Milosavljević, predsednik GD „Šumadija“, koji su od prvog sastanka sa mnom počeli da rade na ovoj ideji - obavestio je Zoran Jelenković. On je istakao da novoosnovani Savez nije nikome zatvotio vrata, već naprotiv, nastojaće da privuče i preostala četiri registrovana GD u Srbiji: Mikološko društvo Srbije, Gljivarsko društvo Šumadija, Gljivarsko društvo Banja Koviljača i Udruženje građana „Pečurka“ Krupanj. - Insistirao sam na tome da predložim svoje saradnike i raduje me što Osnivačka skupština daje mandat rukovodstvu do godinu dana, posle čega ćemo zakazati Skupštinu koja će potvrditi rukovodstvo ili ga promeniti. U međuvremenu, sagledaćemo snagu i potencijal svih društava i lično ću se potruditi da u njih ugradim svoj entuzijazam i međusobno poverenje. MGSS mora da se shvati kao jedna pozitivna priča za sve gljivare i ekologiju Srbije. Na kraju krajeva, od gljiva može lepo da se živi, ali je žalosno što smo u Srbiji imali otkup gljiva od jednog evra za kilogram, dok je ta ista gljiva prodavana iz Srbije na pijacama u Hrvatskoj i Sloveniji za 25 i 30 evra. Kontrolom (ograničenjem) berbe i prometa gljiva, svako ko na konto dozvole nabere 10 kg trabe da zaradi isto kao da je nabrao 50 kg, zato što u otkupu neće biti 1 evro kao do sada nego 10 i 15, kao što je svuda u svetu. Na taj način sačuvaćemo staništa, ljudi će i dalje moći da žive od toga šta su i do sada radili, i rešićemo jedan veliki problem, da za mlađa pokolenja ostavimo bar ono što je do sada od gljiva ostalo, a imamo veliko bogatstvo - istakao je Zoran Jelenković. Da će stanje u gljivarstvu da se promeni, osim iskustnih članova GD nadu daje i sve veći broj mladih. Primera radi, GD „Kopaonik“ najmlađe po stažu, osnovano sredinom jula 2015. godine, u svom članstvu ima sedam diplomiranih biologa mlađih od 25, i još tri mlađa od 45 godina. Isti slučaj je i sa GD Vilino kolo i Vlasotince. Smisao ovakvih udruženja je da se prati nauka, ali da pored edukacije što više vremena njegovi članovi provode na terenu, u prirodi, rade na zaštiti staništa, ne na papiru, nego na terenu. Koliko sutra, sva gljivarska društva moraju pomoći državi da donese nove odredbe, a kada se one usvoje, da rade na njihovom sprovođenju, jer, ko će bolje da štiti i spreči razne zloupotrebe od ljudi koji toliko vole prirodu i provode vreme u njoj, od članova gljivarskih društava?


Specijalna bolnica za rehabilitaciju Banjica Sokobanja - Iskusite magiju

Ako želite da pobegnete od dnevne rutine, neophodan vam je pristojan odmor, prevencija ili banjski oporavak, ako želite da provetrite dušu vazduhom koji miluje pluća, okupate se u termalnoj vodi, uživate u domaćoj hrani, priuštite zadovoljstvo svojoj porodici, saradnicima ili poslovnim partnerima – birajte najbolje, birajte „Banjicu“. Kada skrenete sa autoputa Beograd-Niš kod Aleksinca i nastavite još tridesetak kilometara kroz živopisnu Bovansku klisuru, čeka vas ljupka varoš Sokobanja. U tihom kraju ovog poznatog lečilišta i turističkog mesta raskopčane duše, smeštena je Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Banjica“, na raskršću puteva koji vode, s jedne strane do centra i samog vrela sokobanjskog života, a s druge strane, do predvorja netaknute prirode i zelenila dokle vam pogled doseže. Još na prvom susretu, praćenom koktelom dobrodošlice, ljubazni personal će vam predočiti šta bi sve trebalo da vidite, doživite, osetite. Možete izabrati piknik na čistom planinskom vazduhu, berbu lekovitog bilja, izlete s vodičima i rekreatorima do Lepterije, Sokograda, Borića, Grudonjske vodenice, Ozrena; tu su brdske biciklističke staze ili atraktivne staze za šetnju; na raspolaganju vam je sokobanjski aqua park, wellness centar, mogućnost korišćenja sportske hale; besplatna škola joge. U riznici kulturnih dešavanja ima za svaki ukus po nešto, što se može reći i za trpezu, budući da obiluje

đakonijama iz kuhinja naših baka, raznim domaćim proizvodima, zdravom organskom hranom. Ako želite da dugo budete vitalni i poletni, „Banjica“ je pravo mesto za lečenje oboljenja disajnih puteva, bilo inhalacijom, bilo vazduhom sa izuzetnom koncentracijom negativnih jona, zatim lakša nervna oboljenja za koja se preporučuju tretmani sa termalnom vodom, a tu je i fizikalna terapija za koštano-zglobna oboljenja. I sve teče bez redova i čekanja, uz nadzor lekara i stručnog osoblja. Smeštaj je u komfornim dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, sa terasom, kupatilom, telefonom, kablovskom TV i internetom. Cene su vro povoljne i pristupačne, s mogućnošču plaćanja u više rata, a penzioneri mogu računati i na dodatne popuste. Ko jednom iskusi magiju „Banjice“ shvatiće da ona osvaja na neki poetski način, a iznad svega je to što njeni ljudi umeju da prihvate i daruju ljubav. Onu ljubav koja se ponese kao najdraži suvenir.

Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Banjica“ 18230 Sokobanja, Milutina Pejovića 40 Tel. rezerv.:+381 18 830 224 E-mail: office@banjica.so.rs Web: www.banjica.co.rs

47


Gaston Milana Kurilića, nešto novo, nešto drugačije

Valarija i Milan Kurilić Deo jedinstvenog projekta DMC Dunav, koji ima za cilj jačanje turističke ponude, konkurentnosti i promociju Fruške gore i Dunava, kao i razvoj malih i srednjih preduzeća, čiji je autor Regionalna razvojna agencija Bačka, je i porodična vinarija „Gaston“, vlasnika Milana Kurilića iz Neština. Vinarija “Gaston” u Fruškogorskom vinogorju na neštinskom potezu ima 4,5 hektara pod vinogradima, i pored vinarije i pecare, uobičajenih za ovaj tipično voćarski kraj, poseduje i ribnjak, restoran, te natkriven dvorišni prostor predviđen za razne vrste prezentacija, kao i izdvojen prostor za pripremu hrane i malu pekaru. Očekivanja gospodina Kurilića, među prijateljima i poznanicima poznatijeg kao Mića Gaston, od ovog projekta su velika, i nada se transparentnijoj vezi Neština sa poklonicima i uživaocima u prirodi. Unazad deset godina, nezadovoljan da u Fruškogorskom vinogorju ima više crnogorskih nego domaćih vina, gospodin Kurilić je počeo sa proizvodnjom domaćeg vina od grožđa iz sopstvenih vinograda. U vinogradima uzgaja sorte: Cabernet Sauvignon, Sauvign Blanc i Fruškogorski ili Italijanski Rizling, koje na ovom području, prosečne nadmorske visine nešto iznad 200 metara, uspevaju i daju kvalitetna vina. Osim vinograda, domaćinstvo Kurilić, ima i šest jutara pod voćem (dunje, jabuke, kruške), od kojih, gospodin Kurilić peče domaće rakije. Domaćinstvo Kurilić ima i smeštajnih kapaciteta, i spemno je da, za sada primi šesnaest gostiju. - Ovo je „ladge“ varijanta, i svi oni koji očekuju luksuz hotela sa pet zvezdica biće razočarani. Mi nudimo egzotičan, planinski smeštaj za one opuštenije grupe prijatelja koji znaju da uživaju u pravom, neobaveznom odmoru – obavestio je gospodin Kurilić. Osim domaće hrane, pića, smeštaja i nadasve ljubaznih domaćina kojima je stalo da ugode gostima, rajsko mesto Neštin, naslonjeno na Dunav, s jedne i obronke Fruške gore, sa druge strane, pruža bezbroj mogućnosti za aktivan odmor. Po rečima našeg sagovornika, Neštin je malo specifično, granično mesto, od Novog Sada udaljeno 40, a od Beograda 80 km, koje vodi do hrvatske granice, ali još uvek, većini

48

je „od ruke“ i ređe ga biraju za svoje odredište za odmor i rekreaciju. - Bilo bi dobro da sa ukrupnjavanjem turističke ponude, potencijalne korisnike blagodeti neštinskog poteza ubedimo da je vredno truda doći do prelepog, Bogom danog Neština - kaže gospodin Kurilić i objašnjava da osim uživanja u funkcionalnom, opuštenom i domaćinskom „Gastonu“, posetioci mogu da posete kuću pletaru porodice Savić, nedaleko od centra grada, koja duguje ime posebnoj tehnici gradnje (karakterističnoj za Srem u XVIII veku), jer su zidovi pravljeni od kombinacije zemlje i pletenog pruća, sa temeljima od lomljenog kamena, krovom pokrivenim trskom. Interesantna priča vezana je i za pravoslavnu crkvu posvećenu Sv. Kozmi i Damjanu - Vračevima iz 1759. godine, koja je podignuta na mestu stare crkve pletare, kada je čudotvorna ikona, 1724. naslikana rukom majstora Rafaila Miloradovića za plemićku porodicu Rašković, pustila suzu. Ikonostas nove crkve oslikao je Teodor Kračun, a u okviru nje je, počev od 1792. delovala i škola „Vuk Karadžić“ koja, u izmenjenom obliku, postoji i danas. Na spoljnim zidovima crkve još uvek su vidljivi tragovi đuladi ispaljenih posle Majske skpštine 1848., kada je jedan Neštinac ubio mađarskog majora, posle čega je celo mesto bilo granatirano. U strogom centru mesta je Zadružni podrum (dugačak 36 i širok 6 m) u kojem se nekada skladištilo 220.000 litara vina… U blizini Neština nalazi se i manastir Đipša (Divša) sa crkvom Svetog oca Nikolaja. Ribnjaci na Dunavu leti zažive, brojni izvori čiste planinske vode koji se strmoglavljuju niz padinu Fruške, čarde i neponovljivo atraktivana desna obala Dunava, koji se ovde račva, razilazi i spaja praveći silne ade i rukavce, samo su neke od lepota ovog mesta koji čine primamljiv turistički proizvod. - Od ovog prijekta očekujemo više turista, jer do sada smo bili prepušteni sami sebi, a kada je nešto organizovano i medijski ispraćeno, onda je to velika pomoć svima onima koji se bave turizmom, pogotovo ruralnim - zaključio je Milan Kurilić. Kažu da je u Neštinu grožđe najslađe i zato je vino najbolje na Fruškoj gori. Ovde se pije čista planinska voda (o čemu svedoči i fabrika za flaširanje vode Vila Voda u centru mesta), i diše čist vazduh. Ovde se jede zdravo voće i sveža, tek ulovljena riba. U Neštinu su stasali šampioni u orijentiringu, a eko-zona čeka bicikliste i pešake spremne na avanturu. Neštin je novi izazov za sve one željne promene, novine ili nečeg drugačijeg. Vinarija porodice Kurilić “GASTON WINE” nalazi se u Neštinu, Dunavska ulica br. 10, a kontakt telefon je: 064 6420 204.


Između mita i realnosti – Salaš 137

Aleksandar Samardžija Splića Salaši se u vojvođanskoj ravnici intenzivno podižu od sredine XIX veka. Prvo ih naseljavaju stočari, zatim ratari iz potrebe da budu bliže zemlji. Na njima se proizvodilo sve što je bilo potrebno za život – od hleba do sapuna, a kupovani su samo so, šećer i petrolej. Posle Drugog svetskog rata i nacionalizacije, u Vojvodini je napušteno ili srušeno na stotine salaša. Danas su salaši ponovo deo vojvođanskog miljea. Neki od njih su oživeli, ali na sasvim drugačiji način. Jedan od prvih i najpoznatijih „modernih“ salaša, koji je prepoznao njihov turistički potencijal, je Salaš 137, situiran u prestonici salaša – na Čeneju, udaljenom desetak kilometara od Novog Sada. Jedan od njegovih vlasnika, Aleksandar Samardžija Splića, kaže da salaši, u kontekstu salašarskog turizma, korespondiraju s onim što se može naći na sajtu Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija u okviru Strategije razvoja turizma Srbije, gde razvoj turizma u Vojvodini predviđa potenciranje salaša. Po njegovom mišljenju, opstaće dve vrste salaša: domaćinstva u kojima žive porodice i uz put dočekuju gosti, koji mogu da ručaju zajedno sa domaćinima, i prespavaju u jednoj od gostinskih soba; i salaši poput Salaša 137, koji se trude da stalno nešto organizuju. Gospodin Samardžija smatra da kada bi bilo 100 salaša u Vojvodini, u funkciji turističkih objekata, svi bi bolje radili jer bi i zvanično slovili za brend ovog kraja. Pandan salašima u Vojvodini su konobe u Dalmaciji. Jednu od njih je pre pedesetak godina otvorio neki Dalmatinac i ponudio srdele, masline, sir i crveno vino, nešto autentično, i ljudi su počeli da dolaze. Nešto slično dovelo je i do buđenja salaša. On takođe smatra da je nemoguće sve zvati salašom. Ne može se neki objekat u gradu zvati salaš, jer on to nije, i na taj način se varaju gosti. Ako jedan Francuz dođe u centar Novog Sada i jede u restoranu „Salaš“, neće shvatiti o čemu se tu radi. - Definitivno su salaši prepoznati kao turistički brend, ali

nepobitno je da može i bolje i više da se radi. Potrebno je da se mi, uslovno rečeno salašari, bolje namestimo, da bolje odredimo prema onome što je salaš. Po meni su to tradicionalna mesta na kojima se jede geršla, kitnikez, prave štrudle i još 100 raznih starih jela, ali i mesta na kojima funkcioniše wireless interenet, satelitska antena, sa modernim kupatilom u sobi sa nameštajem starim 130 godina. Mislim da postoji jedna neminovnost koju se opiremo da shvatimo, da salaš ne može biti muzej koji će primati goste. Mora kao turističko mesto da se namesti prema onome što današnji gost traži - objasnio je Aleksandar Samardžija, naglašavajući da salaši nisu i ne mogu biti izvor brze zarade. Ugostiteljstvo je takav posao da se ne može sve uloži u objekat, pa da se sledećeg meseca čeka zarada, koje sigurno nema prvih godinu dana. Bolje manje para uložiti u nekretninu, opremu, a imati fond iz kojeg će se isplaćivati troškove, struja, plate, namernice, jer treba vremena da bi se stvorila publika i treba se truditi taj kvalitet i tu publiku ostaviti zadovoljnom. A kako je to uspelo Salašu 137? - Kada smo moj kum i ja kupovali ovaj salaš, najdobronamerniji prijatelji su nam rekli da smo ludi, da na salaš niko neće dolaziti, jer su svi gledali da sa njega pobegnu. Ali, nekada su ljudi bežali od sirotinje u poljoprivredi, a ne zato što su salaši ružni. Nakon 19 godina, moram priznati mukotrpnog rada, ovaj Salaš je posetilo pola Novog Sada i Beograda. Pa kada gledamo s te strane jako smo srećni, jer smo ipak pobedili. Dokazali smo da su salaši prelepa mesta za odmor i uživanje. Za sve te godine mi svaki dan kuvamo autentičnu, kvalitetnu hranu (gibanicu, carsku pitu, štrudle sa makom i orasima, bundevaru, rinflaš sa 5 sosova, rolovanu teletinu, ribić na kajmaku, salašarski sote, punjene tikvice...). Aktivni smo u raznim događajima, mnoge i sami organizujemo. Na Salašu se odvijaju konjički turniri, ali i tradicionalne manifestacije: vojvođanski svinjokolj, pripremanje zimnice, kitnikeza, ajvara, kuvanje pekmeza i marmelade, a od ove godine i jedan veliki događaj - Pasuljijada (nekada Temerinska pasuljijada). Ljudi nas zbog svega toga preporučuju jedni drugima. Jer, ko je došao u neki restoran zbog reklame sa biloborda? Ja sam elektro inženjer, nisam ugostitelj, ali sam učio od najboljih i znam da je najefikasniji marketing od usta do usta. Ujedno i najmukotrpniji i najdugotrajniji. Ali se isplati - zaključio je Aleksandar Samardžija.

Salaš 137 Međunarodni put 21233 Čenej (Novi Sad) Tel/fax: + 381 21 714 497, 714 501, 714 505 Mob.: + 381 62 773 137 info@salas137.rs; rezerevacije@salas137.rs www.salas137.rs

49


Food Talk protiv paranoje i diktata o tome šta treba jesti, a šta ne Treći Food Talk, od ove godine Moja kravica Food Talk, najveća regionalna konferencija o hrani, održana je u petak, 12. juna, na Ribarskom ostrvu, kraj Novog Sada. Skup je okupio gastronome, kuvare, promotere, vrsne poznavaoce, uživaoce i ljubitelje zdrave hrane i kvalitetnih vina iz celog regiona. Tema ovogodišnje konferencije bila je “hrana na mreži”, pa su se u diskusiju na temu hrane i pića, osim kuvara, vinara, poznatih ličnosti, uključili i blogeri, fotografi, poznavaoci i prezenteri hrane na jedan drugi, ali isto tako zanimljiv i kreativan način. Publika, mahom sastavljena od ljubitelja ukusnih zalogaja, od pažljivo odabranih gostiju mogla je da čuje pouke i poduke, ali i odgovore na pitanja šta, kako i zašto – vezanih za hranu. Od Igora Mandića, Mirjane Bobić Mojsilović, Ine Mioč (Ribella), Ivana Zorića (Imlek), Marine Stojković (Hleb i kifle), Save Vukojeva (Titovog kuvara), Bruna Bandula (kuvara iz Zagreba), Jovana Njegovana (kuvara Sokačeta, Novi Sad), Branislava Kockarevića (kuvar Western Prezident Hotel Novi Sad), Aleksandra Samardžije Spliće (Salaš 137), Krstofera Vilijamsa (vlasnika i glavnog kuvara restorana Lucille’s, Hjustron, Teksas, SAD), Cileta i Bebe Marinkovića (slikara), Suzane Mančić, Ksenije Mijatović i Tanje Bananin (pevačice), mogli da čuju: da nije hrana ono što nam najviše škodi, već stres; da je osnovni sastojak hrane ljubav, radost i dobro društvo – atmosfera; da je doživljaj nedeljnog ručka nezaobilazan protokol za pravilno razumevanje suštine obroka; da je bitan balans - da treba jesti sve, ali sa merom. U prevodu, treba jesti i meso i burek, ali ne svakodnevno, i ne u svako doba dana. Sa gibanicom možemo započeti, ali ne i završiti dan. Isto to važi za razne pite, pice i slično. Najveći problem današnje hrane jeste njena nedovoljna nutritivna vrednosti, što se ne odnosi na organsku hranu. Zato je potrebno hranu dopuniti prirodnim preparatima, suplementima, kako bi se, ukoliko se ne

50

konzumiraju klice, semenke, humus, nadomestio nedostatak hrane koju konzumiramo. Prema panelistima, pod pojmom zdrave hrane mogu da se nađu i pica, kafa, mleko, beli hleb i dr. proizvodi sa “crne liste”, jedini ako se konzumiraju umereno. Iz razgovora smo mogli da saznamo da u svetu postoji 366 priznatih dijeta; da je 2012. godine u Srbiji bilo 600 hiljada registrovanih dijabetičara, dve godine kasnije 700 hiljada, što znači da je svaki deseti stanovnik Srbije oboleo od dijabetesa. Ova bolest je nasledna, ali se čak u 70% slučajeva javlja kao posledica stila života. I na globalnom nivou, gojaznost je sve veći problem. Rešenje je, između ostalog, nađeno u konzumiranju organskih poljoprivrednih proizvoda. Ali, za to je bitno, putem stalnih edukacija, podizati svet ljudi o konzumiranju na ovaj način proizvedenog voća, povrća, mesa i dr. Panelisti su bili složni u tome da ništa ne treba izbegavati: svinjsko meso je puno selena, jagnjetina kao i riba – omega-3 masnim kiselinama. Jedino je jednoličnost pogrešna. To je pokazao maestro Jovan Jovičić (Paklena kuhinja) koji je gostima pripremio specijalitete sa roštilja, kojima niko nije mogao da odoli. Cilj ove konferencije je bio unapređivanje zdravlja. Zašto je važno da se ovakav skup održi baš u Srbiji? Možda je odgovor na to što nema naroda na svetu koji više zna o hrani, a manje to znanje koristi od srpskog naroda. Danas se o hrani govori više nego ikada, u kuvarske škole upisuju se najbolji učenici, koji odmah po sticanju diplome mogu

da nađu posao i u zemlji, i u inostranstvu. Danas su kuvari glavne dase, od kojih svako želi da „ukrade“ deo njihovog znanja, veština. Njima je posvećen vrlo posećen TV kanal – 24Kitchen. Da li je to posledica činjenice što 2/3 čovečanstva u ovom trenutku gladuje, ili se probuđena svest na ovaj način pobunila protiv svuda prisutnog Fast food-a, ili kriza porodice u kojoj sve više izostaje ručak ili večera kao mesto i vreme njenog okupljanja, sve to zajedno ili nešto sasvim drugo, ovoga puta nije bilo predmet diskusije. Jedno je sigurno. Organizatori konferencije, Color Press Group, uz pomoć generalnog pokrovitelja Moja Kravica “Imlek”, i partnera: Veterinarskog zavoda Subotica, “Lagune”, “Ribelle”, “Hleb i kifle”, “Dijamanta”, Pokrajinskog sekretarijata za poljoprivredu, vodoprivredu i šumarstvo i Turističke organizacije Novi Sad, “Mivele”, zvanične vode konferencije, “Carlsberg” piva, vozila “Ford” i vina “Vinarija Kovačević”, sa prisutnim ljubiteljima hrane i vina nesebično su podelili svoja iskustva, znanja i veštine i učinili da pomislimo da je jedan susret godišnje malo za ovakav happening.


Radoslav Matić sa šampionskim peharom Novosadskog sajma 2015.

Zdravlje iz lekovitih gljiva Poljoprivredno gazdinstvo „Rada“ u Šidu, gospodina Radoslava Matića, poznato je po proizvodnji specifičnih, na našem tržištu jedinstvenih preparata od gljiva iz organskog uzgoja. Kao što im i samo ime govori, Imunolife preparati utiču na jačanje imuniteta organizma, na njegov oporavak, jer što je odbrambena sposobnost organizma veća, smanjuje se rizik od bolesti. Osim što su 100% prirodni, za šta postoji sva potrebna sertifikacija, u njima se nalaze ekstrakti deset najlekovitijih gljiva na svetu, i još dve sa našeg prostora. To su: Agarikus blazei (Agariucus blazei), gljiva amazonskih šuma, Reishi (Ganoderma lucidum) ili Hrastova sjajnica, Sibirska čaga (Inonotus Obliquus), Hericium (Hericium erinaceus), Koprinus komatus (Coprinus comatus), Maitake (Grifola frondosa), Cordyceps (Cordyceps sinensis), Shiitake (Lentinus Edosus) ili Carska gljiva i dr. U sastav svakog preparata ulazi i dvadesetak lekovitih sastojaka, što začinskih (cimet, vanila, menta, bosiljak, kurkuma, kari, đumbir), što lekovitih biljaka (sušena aronija, borovnica, brusnica, Žen-šen), kao i med i drugi pčelinji proizvodi, koji zajedno čine pravu „imuno bombu“. U ovim preparatima je sadržano sve što je najzdravije, ne samo kod nas nego i u svetu. Svaki preparat je unikat, tehnološki u potpunosti iskontrolisan, i rađen sa ciljem da pomogne ljudima. Imuno Life proizvodi su: Imunolife Best, Energy Imunolife, Prima Imunolife Hericium, Forever Strong Imunolife - exstrakti gljiva, Imunolife cimet, nana, kurkuma; dva

top dijetetska preparata; među njima posebno mesto zauzima Imunolife IGOR FOREVER koji je rađen sa ekstraktima iz gljiva, 20 puta jačim od samih gljiva. Sastav 210g+5% preparata IGOR FOREVER čine: med, sušena gljiva Reishi, Shiitake, Cordyceps, Agarikus blazi, Maitake, aloja, aronija, borovnica, badem, lešnik, Žen-šen, muskatni oraščić, šafran, C-vitamin, zeolit, semenke crnog grožđa, brusnica, orasi, polen, propolis, indijski ginseng, matični mleč, kurkuma, goji, a koristi se za zaustavljanje, usporavanje kancera, deluje kao antitumorski agens, pomaže nakon hemio i zračne terapije, pojačava imuni sistem, smanjuje alergijske reakcije, snižava visok krvni pritisak, reguliše nivo šećera u krvi, ubrzava oporavak nakon hepatitisa, utiče na poboljšanje kardiovaskularnih oboljenja i cirkulaciju, otklanja psihičku napetost, smanjuje nivo triglicerida i holesterola, deluje na sistemske bolesti (lupus…), umanjuje rizik od infarkta. Njegova vrednost je utoliko veća, što je dokazan njegov izraziti antikancerogeni efekt, usled čega se danas u svetu koristi kao zvanično sredstvo u borbi protiv zloćudnih tumora. Uz sve to napomena, da se boljitak može uočiti već posle konzumiranja prve teglice. Pored Imunolife preparata u opusu PG „Rada“ je i jedinstvena linija rakija sa gljivama: Sibirka (Sibirska divlja čaga), Tibetanka (Cordyceps Sinensis), Lekovita rakija od Reishi gljive, Rapsodija u belom (beli tartuf), Japanka (Hericium), Brazilika (Agaricus Blazei), Tartufina (crni tartuf); na tržištu će se uskoro naći i vino sa gljivama,

lekoviti sokovi, a u pripremi je i čokolada, takođe sa gljivama. - PG „Rada“ preparati su osam godina na tržištu Srbije, sada i BiH, Crne Gore, Slovenije i Rusije. Da bi zadržali nivo kvaliteta i higijene, sve radimo ručno. Nijedan sastojak ne može ući u proizvodnju ako nije ispitan. Zbog toga što naše laboratorije nisu opremljene za analizu svih vrsta gljiva, prinuđeni smo da deo analiza sprovodimo u Nemačkoj, jer je bezbednost ljudi na prvom mestu - objašnjava gospodin Matić, idejni tvorac i kreator celog projekta. O kvalitetu proizvoda PG „Rada“ govore i mnogobrojna priznanja: sedam Velikih zlatnih medalja sa Novosadskog sajma (2010., 2011., 2012. i 2013.g), specijalne diplome za ekskluzivan program od gljiva... Svi preparati na Novosadskom međunarodnom poljoprivrednom sajmu su dobili maksimalnu ocenu, što govori o tome da se radi o perfektnim proizvodma. Samo ove godine na raznim takmičenjima (Vrnjačka Banja, Osečina i dr.) rakije PG „Rada“ osvojile su 26 velikih zlatnih medalja, a preparati PG „Rada“ 15 velikih zlatnih medalja. - Moje preparate koristilo je oko 30.000 ljudi. Ima jako puno izlečenih, zalečenih ili im je produžen život. Ukratko, rezultati su fantastični. Kod žena Reishi gljiva rešava kompletan problem menopauze, utiče na harmonizaciju hormona i vraća kondiciju organizma u period od pre 20-30 godina. Reishi gljivu nazivaju i gljivom dugovečnosti. S druge strane, Sibirska čaga utiče na čišćenje jetre. U potpunom neskadu sa blagodetnim osobinama gljiva je njihova upotreba u Srbiji, nešto intenzivnija u vreme posta - naglasio je gospodin Matić. Gospodin Matić kaže da je preventiva najjeftinija i da ne želi da se bavi trgovinom, a ovo radi iz potrebe da pomogne ljudima, pre svega u Srbiji. Najviše pomaže bolesnoj deci, ne samo na način da proizvodi ove preparate, već ima dosta njih kojima ih daje bez nadoknade. Po njegovim rečima, kod dece obolele od kancera, koje je mnogo, bolest je najlakše izlečiva, jer su ona psihički neopterećena, dok su stariji opterećeni mišlju o smrti. Zato će sledeći potez ovog humanog čoveka biti izbacivanje na tržište čokolade sa gljivama koja je u isto vreme i poslastica i lek. U pregovorima je sa kompanijom iz Francuske koja proizvodi crnu čokoladu najvišeg kvaliteta, samo treba naći kompaniju koja će je u Srbiji izlivati, jer mu je takođe bitno da ovaj jedinstveni proizvod ostane u našoj zemlji. Ali, pošto humanost ne zna za granice, pri kraju su i razgovori sa ruskim poslovnim partnerom za dva najlekovitija preparata na bazi taksifolina (iz biljke Sibirski ariš) i ekstrakta gljive - sibirske čage, kako bi se pomoglo i deci iz Rusije.

51


Čarda Debeli lad kod Žablja – preporuka za sladokusce

Saša Vlajnić

Žabalj je mesto u geografskom srcu Vojvodine, jedinstvena varošica na čijoj se teritoriji nalaze dva parka prirode: PP „Jegrička“ i PP „Stara Tisa“ (koji deli sa opštinama Bečej i Novi Bečej). Poslednjih godina Žabalj je interesantna turistička destinacija, u kojoj se stalno nešto dešava. Atrakcije opštine su svakako Golf klub „Centar“, na kojem se održavaju brojni republički i međunarodni golf turniri, a parkovi prirode su raj za sve ljubitelje prirode, posebno ribolovce. Povećan broj gostiju Žablja uticao je i na razvoj ugostiljskih objekata i njihovu ponudu. Na pola puta između Novog Sada i Zrenjanina, Beograda i Zrenjanina, smestila se čarda “Debeli lad” i za kratko vreme postala brend ovog kraja. Saša Vlajnić, vlasnik čarde “Debeli ‘lad”,

voli da kaže da se ona nalazi kod mosta na Tisi, na samoj granici Bačke i Banata, a preko puta golf terena. Gospodin Vlajnić se već pet godina trudi da u ugostiteljstvu postigne svoj cilj - vrhunski kvalitet. Prva poseta i prvi utisak o ovom mestu mogao bi se opisati rečima - sve je jako ukusno i u skladu, ne samo kada je reč o jelima, već i o ambijentu u karakterističnom vojvođanskom maniru, i dvorištem kadrim da prenese vernu sliku kako se nekada živelo. Idući za svojom vizijom, gospodin Vlajnić svake godine uvodi i neke novine. -Do sada smo bili prepoznatljivi po specijalitetima sa roštilja i ribi. Ove godine smo svoju ponudu obogatili jelima ispod sača i svaki dan našim gostima možemo da ponudimo jagnjetinu, jaretinu, teletinu pripremljenu na ovaj način. Uveli smo i svadbarski kupus, koji se pokazao vrlo traženim specijalitetom, doduše karakterističnim za Šumadiju, ali i u vojvođanskom miljeu ima svoje pristalice. Raspolažemo i velikim brojem vinskih etiketa iz cele Srbije, pa i iz regiona. Preporučujemo pre svega domaća vina iz naše opštine, kao što su vina Vinarije Botić iz Čuruga, jer kada nas posete stranci logično je da im ponudimo nešto što je iz našeg kraja, kao i vrstu ribe „izvađenu“ iz reke Tise, pre nego pastrmku koja dolazi iz daleka - objasnio je gospodin Vlajnić. Zbog odlične reputacije izgrađene tokom nekoliko godina, čardu „Debeo ’lad“ sve više posećuju i gastro-hedonisti. Sa posebnim zadovoljstvom gospodin Vlajnić ističe saradnju sa TO Žabalj, koja im pomaže u predstavljanju na sajmovima, manifestacijama, događajima, raznim susretima, što je uticalo i na broj gostiju. - Trudimo se da budemo dobri domaćini i da sve lepo ugostimo. U današnje vreme gosti traže kvalitet, a mi, pošto se nalazimo pored Tise, uvek imamo svežu ribu od koje pripremamo razne riblje specijalitete, i mislim da nam u tome „nema ravna“. Posebno je čuvena naša riblja čorba, a znak da je to tako je sve veći broj stalnih gostiju – naglasio je Saša Vlajnić. Čarda je poznata po bašti sa “debelim ladom”, idealnoj za porodični odmor, sa ograđenim dečjim igralištem i roditelji bez bojazni mogu da puste decu da se samostalno igraju. Mnogi su to prepoznali i posebno vikendom, ova čarda radi „punom parom“. Čarda “Debeo lad” je pogodna i za razna veselja, svadbe, krštenja, proslave do 180 zvanica. Za one koji su na proputovanju, mogu u čardi i da prespavaju (na raspolaganju su 10 komfornih dvokrevetnih soba). Bez obzira na visok kvalitet i nivo usluga, cene u čardi “Debeo lad” su pristupačne, a jedna porcija vredi za dve. Postoji li bolja preporuka od ove?

Čarda Debeli lad Zrenjaninski put bb 21230 Žabalj Tel.: + 381 21 832-566, +381 62 837-33-99

52


Čovek koji je probudio Zlakusu

Saša Drndarević sa porodicom Porodica Drndarević je ideju da se vrati iz Beograda u Zlakusu, naselje u opštini Užice, u Zlatiborskom okrugu, gde je pater familia, Saša Drndarević rođen, i gde je živeo prvih 19 godina, donela 2005., a u potpunosti realizovala dve godine kasnije. Posle skoro dvadeset godina provedenih, prvo u vojsci, zatim na studijama (vojno mašinstvo) i karijere u Beogradu, Saša, njegova supruga Gordana, rođena Užičanka, sa sinom i ćerkom, odličili su da nastave život u Terzića avliji i od nje naprave jedinstveni etno park. Terzića avliju je podigao Gvozden Terzić, pradeda Saše Drndarevića, veteran Balkanskih, i Velikog rata, nosilac Albanske spomenice. U početku je ovaj prostor zamišljen kao muzej na otvorenom i zatvorenom, jer je njen sadašnji vlasnik ceo život gajio ljubav prema kolekcionarstvu i imao potrebu da svoju zbirku podeli sa drugima. Prvo je nastala postavka škole iz vremena Drugog svetskog rata, pa su izloženi eksponati iz perioda rimskog carstva, preko turske vladavine, perioda Kneževine, Kraljevine Srbije i Kraljevine Jugoslavije... Danas dvorište Terzića avlije krasi i izložba “III veka grnčarije” u Zlakusi, ali i postavke i objekti za te postavke neprestano se šire i dograđuju. - Posle je sve išlo spontano. Kada su obišli muzejski deo gosti su poželeli nešto da popiju, tako da smo pokrenuli i ugostiteljski deo. Ali, kada se nešto popije, treba i da se pojede, pa smo krenuli sa hranom, a kada se pojelo trebalo je i da se prespava, pa smo obezbedili i smeštajne jedinice - objašnjava Saša Drndarević. Ovaj preduzimljiv, inventivan gospodin se nije zadržao samo u svom dvorištu. Iako se ne bavi planinarenjem, mapirao je 60 km kružnih planinskih staza, od kojih se jedan deo može koristiti i za biciklizam. Staze se danas redovno održavaju, a u Avliji je u međuvremenu podignut i kamp za planinare. Planinarska društva su ubrzo čula za ovaj kraj i zainteresovala se za novu destinaciju, i danas je pohode planinari iz Srbije, Slovenije, Holandije, Belgije, Izraela... Zahvaljujući tim stazama 2007. godine, povezane su Terzića avlija, Potpećka pećina, vrh Gradina (kameni spomenik u obliku piramide na najvišoj tački u selu), Roška banja, vodopadi na Petnici. Kasnije je trasiran i Evropski pešački put E7. U Avliji je podignuta i letnja pozornica i na taj način pokrenuta brojna dešavanja. Još 2005. godine osnovano je Etno udruženje „Zavičaj“ (jedan od osnivača je i naš sagovornik), koje danas broji preko 200 članova. Osim dečjeg, omladinskog i izvođačkog folklornog ansambla, u Udruženju deluje i dečji narodni orkestar i vokalni solisti, kao i sektor za ruralni turizam i desetak domaćinstava, koja se bave seoskim turizamom, sa kategorisanim smeštajnim jedinicama. Zahvaljujući tome, u selu trenutno

može da se smesti 50 gostiju. Udruženje ima i sektor za stare zanate sa grnčarskom sekcijom, koja deluje nezavisno od Udruženja “Lončar”, osnovanog nešto kasnije. U sektoru starih zanata sedam žena je specijalizovano za izradu narodnih nošnji, do 2010. za sopstvene, a od tada i za potrebe drugih KUD-ova. Prošle godine završena je dodatna obuka za izradu tradicionalnog nakita. Nošnje izrađene u Udruženju nalaze se u Sidneju, Vankuveru, Njujorku, Johanesburgu, srpskoj ambasadi u Tokiju, u Indiji, po celoj Evropi, i gde god ima srpskih folklornih ansambala. Zahvaljujući folkloru deca iz Zlakuse i ostalih naselja iz okoline nastupala su u Johanesburgu, na Crnom moru, Grčkoj, Italiji, Sloveniji, Poljskoj, Austriji, a nedavno su se vratila sa gostovanja u Parizu, u koji su otišli preko Italije, Nemačke i Austrije. Izrada narodnih nošnji stvorila je potrebu da se to i dokumentuje. Prvo je izdat katalog narodnih nošnji užičkog kraja, a prošle godine i katalog narodnih nošnji drugih krajeva Srbije, sa nakitom koji osim tradicionalnog, sadrži i onaj koji je nastao po uzoru na njega, a koji se može nositi u svakodnevnim prilikama. Zato se nemojte iznenaditi ako u Užicu vidite devojke kako uz farmerice ili mini suknju nose užički zubun sa nakitom sličnom onom koji se nosi uz narodne nošnje. Prošle godine je formirana biblioteka, registrovana od strane Narodne biblioteke Srbije, sa 7.500 naslova. Pravo korišćenja knjiga imaju kako meštani tako i gosti Zlakuse. Od 2009. godine gospodin Drndarević je pokrenuo međunarodne eko kampove u koje dolaze studenti volonteri sa svih strana sveta, i zajedno sa domaćinima, čiste divlje, decenijama stare deponije duž sedam lokalnih potoka i rečice Petnice. Za deset dana trajanja eko kampa iz ambisa i nepristupačnih delova svaki put se izvuče i do 800 vreća od 70 litara sitnog, i nekoliko traktorskih prikolica krupnog otpada. - To nije problem sela Zlakuse već svakog sela u Srbiji, samo što malo ko hoće da to vidi. Najviše doponija je u delovima gde se najmanje prolazi. Moja želja je da Zlakusa bude proglašena prvim ekološki čistim turstičkim selom. Selo uređujemo u duhu grnčarskog zanata kako bi Zlakusa i zvanično postala balkanska prestonica grnčarije. Ukrasili smo most grnčarijom u kojoj preko celog leta cveta cveće, na ulazu u selo postavili spomenik Loncu i podigli nekolicinu brvnara u kojima se prodaje “zlakuski cepter”, mada neki rade kontra, izlaze na magistralu i ruže sliku sela i onog što se u njemu radi - rekao je gospodin Drndarević. Zlakusa je danas selo koje ne odumire, i u blagom je porastu po broju dece. U Zlakusi žive i direktor Impol Sevala, advokat sa kancelarijom u centru Užica, direktor Zavoda za zapošljavanje Užice... Motiv da sa tolikom energije radi sve to, Saša Drndarević objašnjava jednostavnom potrebom čoveka da ostavi neki trag, jer “smisao života je nešto napraviti i ostaviti za sobom”. Ali pored Etno parka Terzića avlije, od koga živi sa svojom porodicom, više se ponosi decom koja su obučena u narodne nošnje, igrajući i pevajući proputovala svet, koja su pre deset godina napravila prve korake u folkloru, a sada su studenti, izvedeni na pravi put.

53


Bean festival, a u Novom Sadu Kamenički park, izletište kraj Novog Sada, tokom vikenda 12. i 13. juna, bio je mesto, po svim parametrima, uspešno održanog prvog Urban Bean Fest. Sto ekipa takmičilo se u kuvanju pasulja. U posebnoj konkurenciji takmičile su se i ekipe sastavljene od predstavnika medija. Ravničarske igre, jedinstvene pre svega po odabiru igara, vođene neprevaziđenim animatorom Goranom Podlipecom, okupile su i ovoga puta veliki broj takmičara. Glavne događaje pratio je etno sokak i bogat zabavno-muzički program, a deca su mogla da se okušaju i u zabavnoj igri, Bubble ball-u. U petak, pred glavni takmičarski dan, na glavnoj bini, nastupili su novosadski bendovi - Branimir i neprijatelji, Osmi dan, Šinobusi

i Atheist Rap, koji su zadržali publiku (oko tri i po hiljade) od 17:00 do posle ponoćnih časova. Uspešno je sprovedena i humanitarna akcija, i od 1.000 porcija pasulja sakupljeno je 18.311 dinara za decu iz Dečjeg sela “Dr Milorad Pavlović” iz Sremske Kamenice. Organizatori festivala - Bean festival tim i Ekocentar Vodomar 05, uz podršku Gradske uprave za kulturu grada Novog Sada i JKP Gradsko zelenilo, na kraju su mogli biti zadovoljni. Osim što su po ko zna koji put dokazali da su odlični organizatori, pokazali su da je prostor Kameničkog parka idealno mesto i za ovakve manifestacije, sa puno dobrog druženja, praćenog divnim mirisima, još boljim ukusima, omiljenog srpskog jela popularnog širom sveta.

Pasuljijada zapalila Salaš 137 Bean festival, poznata Pasuljijada, koja je deset puta do sada bila „temerinska“, a ovaj jedanaesti put postala i „salašarska“, pokazala je da suština gastro događaja nije da okupi veliki broj ekipa već da se svi učesnici zabave i da im bude prijatno. Salaš 137 se pokazao zahvalnim mestom za ovakve događaje, jer osim što je sinonim vojvođanskog života, iskorišćena je prilika da se to i pokaže. Dok se pasulj krčkao u 60 kotlića, u velikom kazanu se topljeni čvarci, u ogromnom kazanu pripreman je pasulj za nekoliko stotina porcija, u trećem je ceo dan pečena rakija – kruškovača... Bilo je i sačeva sa jaretinom, prasetinom... Ko je želeo mogao je da obiđe Salaš fijakerom, ili da se okuša u školi jahanja... Istovremeno se odvijao zabavno-muzički program, nezaobilazne Ravničarske igre, takmičenja u brzom jedenju pasulja i brzom ispijanju soka od paradajza, tako

54

da su mogli da budu aktivni i oni koji nisu bili u nekoj od ekipa za kuvanje tskmičarskog pasulja. Organizatori, Ekocentar “Vodomar 05” iz Temerina i Salaš 137, uz podršku Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacije, 13. septembra priredili su jedinstven užitak za sve učesnike, izlagače i mnogobrojne goste, koji su odabrali da tu sunčanu nedelju, provedu sa prijateljima u odličnom provodu sa merom i stilom. Prva Pasuljijada je održana u Temerinu ispred jedne kafane u društvu pet prijatelja, bez velikih ambicija. I danas, ambicije organizatora nemaju komercijalni predznak već je, kao i na početku imperativ, odmeravanje sposobnosti u smislu ko će skuvati bolji pasulj, koji je i ovog puta bio takav kakav nikada sami, kod svojih kuća, ne možete skuvati. I mirisan, i ukusan.


Čovek novih ideja i poslovne filozofije

Milivoje Radovanović Svojevremeno je kreirao Sajam brendova (Brand Fair), najveću manifestaciju u oblasti brendinga u regionu jugoistočne Evrope, pod motom “BRENDOVI SRBIJE PUT U SVET”, okupio najkvalitetnije ljude i brendove u našoj zemlji, doveo kvalitetne ljude (brendove) iz sveta u našu zemlju, a našu zemlju predstavio svetu. Kreirao je i slogan „U BIZNISU KAO I U ŽIVOTU NAJVAŽIJI JE PARTNER“. Uticao da se u međuvremenu, broj vrhunskih manifestacija koje svake godine okupljaju najuspešnije kompanije i institucija iz zemlje i regiona, proširi. Peta Biznis konferenciju SEET 2015., u Sava centru, sa temom „Kako povećati konkurentnost i prihode turističkog tržišta jugoistočne Evrope“, okupila je preko 400 najznačajnijih predstavnika poslovne turističke zajednice jugoistočne Evrope. Reč je o gospodinu Milivoju Radovanoviću, čoveku kreativnosti i inovacija, danas na čelu jedne od najvećih agencija za pružanje tehničkih i marketinških usluga, Mass Media International, čoveku koji je sinonim za biznis partnerstvo, afirmaciju regionalne uspešnosti i prepoznatljivost kvaliteta kompanija i institucija. Gospodin Milivoje Radovanović kaže da posao kojim se bavi zahteva stalno praćenje trendova na tržištu i svakodnevno saznavanje o dešavanjima u svetu privrede, što nije nimalo lako, ali se oseća zadovoljnim odazivom i prisustvom velikog broja zvanica, javnih ličnosti i predstavnika medija na skupovima koje organizuje. - Moja misija je da afirmišem vrednost, uspeh, kvalitet dobrih kompanija, i njihov profesionalni odnos prema poslovnim partnerima u skladu sa našim sloganom „U životu i u biznisu, najvažniji je partner“. Nadam se da ovim dajemo jedan dodatni impuls privredi i njenom uzmahu. Svaka manifestacija koju organizujemo zahteva da se obiđu skoro sve kompanije i stekne uvid u trenutno stanje njihovog poslovanja. Jedino je tako moguće napraviti bazu podataka, ustanoviti jedan kvalitet, što na dobar način predstavlja i brendiranje tih firmi. Kroz mnoge projekte i ideje, na kojima smo sarađivali sa najvećim kompanijama na svetu, uvek je u prvom planu upravo brendiranje kompanija i njihovih ideja. I danas su brendovi Srbije njen put u svet i strateški interes naše zemlje

za privlačenje stranih investicija - istakao je gospodin Radovanović i dodao da u Srbiji i regionu ima veoma mnogo značajnih firmi i ljudi, ali naglašava da im se mora pružiti šansa. - Mi imamo značajne privrednike koji mogu da naprave bitan kvalitet u Srbiji, i ja ih podržavam. Apelujem da se privredi i privrednicima, koji su se potvrdili u dosadašnjem radu i koji znaju da naprave rezultat, da šansa, jer će nam tako svima biti bolje. Skupovi koje organizuje Mass Media International imaju za cilj ekonomski prosperitet zemlje i davanje mogućnosti povezivanja uspešnih privrednika koji iza sebe imaju rezultate i viziju daljeg napretka. Gospodin Radovanović iza sebe ima petnaest godina rada na regionalnim projektima. Za to vreme sagledao je nužnost međusobnog povezivanja. Ovaj region ne može da konkuriše velikim tržištima SAD, Rusije, ali postoje projekti sa kojima imamo priliku da zainteresujemo ljude da dođu kod nas. Suština je u tome da je ovaj prostor neotkriven za neko kinesko, japansko i mnoga druga tržišta, i zbog toga dodatno interesantan. Ali, da bi privukli klijente moramo biti kvalitetni, dobro upakovani i ne možemo sami. Ceo region jugoistočne Evrope je šansa, a gospodin Radovanović je u ličnim kontaktima sa svim bitnim subjektima u jugoistočnoj Evropi, koji takođe imaju isti stav o nužnosti zajedničke saradnje. Kompanija Mass Media International je više nego uspešno organizovala petu biznis konferenciju - „KAKO POVEĆATI KONKURENTNOST I PRIHODE TURISTIČKOG TRŽIŠTA JUGOISTOČNE EVROPE“, u Sava centru, 30. septembra 2015. godine, pod pokroviteljstvom Ministarstva trgovine, turizma i telekomunikacija Republike Srbije, sa ciljem privlačenja što većeg broja predstavnika emitivnih tržišta, kako bi se napravio jedan zajednički, i srpski i regionalni proizvod, i u Srbiju privukao novac. I dok se efekti te konferencije tek očekuju u narednom periodu, pažnja je već usmerena na 3. Biznis konferenciju BEES 2015 sa temom – „ESCO finansiranje projekata energetske efikasnosti kroz javno-privatno partnerstvo“, koji će biti održana 15. decembra 2015. u Beogradu.

55


Dragiša Simić, srpski zdravičar U ovom čoveku sjedinjeno je srpstvo i tradicija. On je glasnogovornik ponosnog srpskog seljaka koji ni pred kim, i ni pred čim nikada nije spuštao glavu. On je Dragiša Simić, predsednik Udruženja za očuvanje i negovanje srpske tradicije i običaja „Prela i posela“, i obučen u šumadijsku narodnu nošnju pronosi Srbijom istinu i poštenje, potkrepljenu istorijskim događajima, običajima i tradiciijom. On je zdravičar iz Lazarevca, prvi u poslu kojim se bavi. U njegovoj glavi uskladišteno je nebrojano mnogo stihova i nikada na binu ne izlazi sa papirom u ruci. Njegovo geslo je: „Omnia mea mecum porto“ (Sve svoje nosim sa sobom). Ponosan je na svoje besprekorno pamćenje, ali kroz razumevanje. Zdravica i beseda veli, ne mogu da se čitaju, niti bez razmišljanja izdeklamuju, jer onda ne mogu verodostojno da se iznesu. Dragiša Simić radi to duže od 35 godina. Posvetio je ceo svoj život izvornom narodnom stvaralaštvu, a danas se pojavljuje i u ulozi organizatora brojnih manifestacije širom Srbije. Na svim manifestacijama diljem Srbije, gospodin Simić govori stihove, zdravice i peva pesme kojima se na pristojan i istorijski korektan način veliča srpski narod i njegovo delo. Ove godine Dragiša Simić, potpisuje se kao autor programa – Podsećanja na hrabre branioce Beograda i majora Gavrilovića kod crkve Sv. Petke i Sv. Ružice na Kalemegdanu, početkom oktobra. Po rečima našeg sagovornika njegova misija je da spasi srpsko selo, a time i Srbiju. -Sela nam nestaju i to je naša velika nesreća jer, nema oporavka države Srbije ako se ne baci akcenat na njeno selo. Srpski

56

seljak je i pre sto godina pevao: „Seljaci su pred Evropom branili slobode čast, mirno vojske širom sveta, pred opankom u počast”, što znači, da su naši ponosni pradedovi, u opancima, goli i bez oružja, protiv moćne Austrougarske i toliko drugih sila izašli kao pobednici, jer su pre svega branili svoja ognjišta - objašnjava Dragiša Simić. Kakav je put oporavka Srbije: trnovit, spor, izvestan ili možda uzaludan? - U svakom slučaju treba što više da se kroz razne manifestacije, događaje, druženja okupljamo, da se podsetimo ko smo i šta smo. Da se ponosimo sa onim što jesmo i da ono što imamo ponudimo svetu. Takve nas svet i hoće, da budemo originalni, a ne da imitiramo neke tuđe kulture, jer kad tuđe kolo zaigra u vašem dvorištu, onda je svemu kraj. Ja sam i pored svega veliki optimista. Kako je vojvoda Mišić, kad mu je vojnik gledao u kobilicu, kazao: „Pobedićemo, i u nemogućoj, bezizlaznoj situaciji!“ Treba nam ljubavi, optimizma i energije. A ja, bez obzira na svojih 66 godina, imam dovoljno i energije i snage - kaže gospodin Simić. Ono čime se bavi Dragiša Simić, najveći srpski zdravičar, i ne može bez talenta, ali i bez bogatog životnog iskustva. To prepoznaju svi iskreni ljudi i zovu ga da uveliča i oplemeni razne manifestacije. I bilo da učestvuje na izboru za Miss, na promocijama knjiga, na nekoj manifestaciji u Vojvodini ili na slavi nekog domaćina u Nišu, bilo u ulozi zdravičara, ili u ulozi organizatora nekih istorijskih, patriotskih, običajnih i drugih događaja vezanih za tradiciju njegovog naroda, Dragiša Simić pronosi duh optimizma, entuzijazma i vere u ljude i život.

Dragiša Simić


Glas naroda Velike Srpske Žene, pesnikinje Ljiljane Bralović

Ljiljana Bralović (desno) i direktorka TO Gornji Milanovac, Mira Mirković Prvu pesmu napisala je u gimnazijskim danima, kada se zaljubila. Ljubav je potom prešla u drugu, treću, petu, a potreba za pisanjem je ostala nalazeći inspiraciju u nekim drugim stvarima. Danas su to problemi srpskog sela i srpskog seljaka, jer je umiranje srpskih sela njena večita rana. Ljiljana Bralović za sebe kaže da je seljanka iz Pranjana (opština Gornji Milanovac), „najsrpskijeg sela u Srbiji“, situiranog na tromeđi tri opštine: gornjomilanovačke, čačanske i požeške. U Pranjane se može doći iz pravca Čačka, Gornjeg Milanovca, Požege, Mionice, Valjeva, Ljiga, Divčibara, Kosijerića. Ono je u centru Srbije i zato je „najsrpskije“. Ljiljana je do sada objavila osam knjiga, uglavnom poezije (Ptice su stvorene da lete (2000), Daleki koreni (2002), Balada zaboravljenome (2003), Čovek i zid (2005), Oči koje me traže (2007), Zavet i obećanje (2014). Objavila je i knjigu dečjih drama (Nije Luda luda, 2009) i pripovedaka (Priče ispod ožiljaka, 2011). Ipak, problem srpskog sela je ono što je najviše boli, i ta bol se najbolje može izreći poezijom. O propadanje srpskog sela i da li se ono može zaustaviti gospođa Ljiljana Bralović kaže: - Teško. Dok se ne shvati da naša Srbija može da živi jedino od sela, od poljoprivrede i malo od turizma, ništa se na bolje neće promeniti. Ono što se ulaže u mašinsku i auto industriju, to je bacanje para niz vodu. Seljak ne traži mnogo. Seljak samo traži dve stvari: da mu država garantuje cenu i otkup, i svi problemi srpskog seljaka su rešeni. Ne treba nama ni donacije, ni subvencije. Samo treba neko da kaže: šljiva je 20 dinara, jabuka 15, kruška 17, krompir toliko i toliko, pa će čovek da sedne i da se presabere šta će i koliko na svojoj zemlji da proizvodi. Važno je i da mu neko garantuje da će sve što proizvede biti otkupljeno. Ja zastupam teoriju da je seljak jedini pravi intelektualac u Srbiji. Pravdam to time što seljak ume da prehrani svoju porodicu i u najvećoj krizi. Nikada nećete videti seljaka sa svojom decom pred kazanom Narodne kuhinje. A dešavalo se da tamo budu i doktori nauka sa svojim porodicama, bivši sportisti i veliki umetnici. Seljak zna koliko je sati, a da ne pogleda na sat. Zna koja biljka može da raste na njegovoj zemlji, a da mu to ne kaže neki institut. Zna koja je hrana za njega

dobra, a da to ne pročita u nekom časopisu. On to zna na osnovu iskustva predaka. Moj svekar je govorio: „Jabuku nemoj da ljuštiš da je groš kilogram. Krušku ljušti neka je i 100 groša kilogram!“, govoreći time da je kora jabuke lekovita, a kora kruške otrovna, da bi ja posle 20 godina pročitala u novinama da je na jednom čuvenom američkom institutu dokazano da je kora kruške kancerogena. Ljudi sa kojima živim, seljaci, znaju da čitaju znakove prirode: kada magla ide uzbrdo biće kiše; oni znaju koja godina je kukuruzna, a koja žitna, i to ne mora niko da im kaže. Koliko glas naroda, kroz pesme Ljiljane Bralović, slušaju oni koji treba da ga čuju? - Moje pesme su o „malim“, „običnim“ ljudima, ali ne malim po mojoj meri. Oni su veliki čim su u mojim pesmama. Govorim svoje pesme na svakom koraku, u raznim prilikama, pred različitom publikom, a sve u nameri da se shvati položaj srpskog seljaka i da se učini više za njegov bolji život i život svih nas u zemlji Srbiji. Radim sve što radi jedna seljanka, ali pre svega sam majka dvoje dece. Moje domaćinstvo se uglavnom bavi preradom voća. Imamo i krave i registrovanu mini preradu mleka u sir i kajmak, pa je to moj, uslovno rečeno, posao. Kupim šljive sa mojim komšinicama, kosim sa trimerom oko voća, sve što rade moje komšinice radim i ja. U domaćinstvu živim sa suprugom, svekrom, neoženjenim deverom i decom i svi sve radimo. Pišem kada imam inspiraciju. Nije bitno šta radim, stanem pa zapišem ono što imam. Jedne godine kada je napadao veliki sneg, celu sam zimu provela igrajući igricu na računaru. Nisam ni čitala ni pisala. Najviše pišem kada imam najviše obaveza. Tako se to jedno s drugim povezalo. Moji seljani me poštuju, ali za to se treba izboriti, jer seljak priznaje onog ko je prvo ugledan domaćin, ugledan roditelj, ugledan građanin... Tek na nekom mestu si pesnik. Da sam ja razvedena besposličarka, koja ide od komšinice do komšinice, moje pesme nikada ne bi došle do njihovih srca. Ja živim svoju poeziju. Ja ne pišem što sam čula da je tamo negde umro neki seljak, nego znam da je u jednom selu umro poslednji stanovnik i selo zajedno sa njim. Tako govori Ljiljana Bralović - Velika Srpska Žena, o čemu svedoče njen život, njena dela, njene pesme.

57


Miša Ćirić u različitim ulogama

Miša Ćirić, vinski vitez i promoter

Manifestacije su poslednjih godina postale brend Srbije. Sve ih je više, sve su uređenije, sa merom, na evropskom, pa i svetskom nivou. Voditelja, koji daju svojevrstan pečat nekoj od raznoraznih manifestacija, je relativno malo, pa su oni najbolji „na ceni“. Jedan od njih je i vitez vina Vinskog reda Monah Dorotej Župa Aleksandrovačka i Singidunum Beograd, gospodin Miša Ćirić, iskusni novinar vičan ovakvim izazovima, osnivač i generalni menadžer Diaspora Group. Njegov motiv da se pojavi u ulazi voditelja na nekom od festivala, simpozijuma, kongresa, promocija, je kvalitet organizacije, discpilina, masovnost i prisustvo ljudi dobre volje koji su namerni da svako na svoj način bude deo događanja. Uoči jedne od manifestacija koje voli, rekao nam je: „Svako zrno nečega je malo, ali kada se sakupi 1.000 zrna, eto dobrog događaja“. O manifestacijama u Srbiji, gospodin Ćirić kaže: - Mnoge su spoj biznisa i pozitivne energije i to je dobra promocija najboljeg iz Srbije. U takvoj situaciji, bez obzira da li je reč o nekakvoj spektakularnoj, glamuroznoj ili „običnoj“ manifestaciji, uživam u svom poslu, jer između ostalog, postajem onaj sjajan

58

kamičak u mozaiku jednog takvog uspešnog događaja. A da bi sve to bilo perfektno, neophodno je „ući“ u celu priču određene manifestacije, osetiti njen senzibilitet, jer svaka za sebe je posebna. O Diaspora Group, koja posluje u 55 zemalja sveta, od ukupno 200 u kojima žive ljudi našeg porekla, je rekao: - Mi smo produžena ruka medija Srbije i sve što se objavi u zemlji, kao provodadžije koje nude devojku, jedva čekamo da preuzememo (dobar tekst, dobru fotografiju, dobar magazin) i da javimo našim ljudima o dešavanjima u Srbiji. Uvek je najaktuelnija afirmacija dolazaka što većeg broja ljudi našeg porekla iz sveta u Srbiju i region. Posetiće oni i rodbinu, i rodno selo, prijatelje, ali i banje i manifestacije, glavne gradove i sela, salaše, tražiti vina, rakiju. Mi nastojimo da damo svoj doprinos dolasku što većeg broja naših ljudi iz inostranstva, kako onih koji su odavde otišli u svet, tako i druge i treće generacija dece rođene u nekim drugim zemljama, koji možda nikada nisu videli Srbiju, i sve ono lepo u njoj. Upravo se time bavi Diaspora Group - dolascima ljudi u Srbiju našeg porekla. A kada oni dođu, najvažniji korak je učinjen, jer oni se dalje javljaju svojim prijateljima, strancima, šta mogu videti i doživeti lepo u Srbiji. Zbog toga što njihovo „srce kuca za otadžbinu“, ljudi iz dijaspore žele lično da vide poplavljena područja, da donesu humanitarnu pomoć u robi, lekovima, ili u novcu, da se, na kraju krajeva, uvere da je njihova familija dobro i da će biti bolje. Najveći broj naših ljudi preko leta dolaze iz Amerike, Kanade, Australije, zatim cele Evrope i Rusije, i sve veći broj iz Dubaia, Abu Dhabia i Katara, kao i iz Malezije i Indonezije, pa iz Brazila i Venecuele, gde se uz Šangaj nalazi najnovija srpska dijaspora – izjavio je Miša Ćirić. Gospodin Ćirić je na kraju dodao da su internet, fotografija i društvene mreže, a to sve prepisano od strane štampanih medija i televizije, te njihova „medijska ofanziva“, preduslov da se u moru događaja nešto izdvoji. On je dodao i da su manifestacije u Srbiji sve popularnije, ali ih ima puno. Kako bi se izdvojile moraju pridobiti pažnju, sarađivati sa prepoznatljivim medijskim kućama, jer to je jedini način da se skrene pažnja posetilaca da od pregršt ponuda izdvoje one najbolje.


Jan i sinovi, svetlosni i zvučni divovi

Jan Anušiak Bez dobre tehnike nema ni dobrog koncerta, a ni dobre manifestacije. Da bi se sve dobro čulo, a energija sa bine prenela na publiku, potreban je iskusan tim profesionalaca koji će sve to osmisliti, namestiti i sprovesti u delo. Organizatori su donekle shvatili da ako je loše ozvučenje i loša rasveta onda je i nastup loš, bez obzira ko je izvođač. On ne može da dođe do pravog izražaja i onda su razočarani i sam izvođač i organizatori, a i publika. Svedoci smo događaja sa kojih je publika otišla razočarana zbog neadekvatnog ozvučenja, a dešavalo se da i sami muzičari stradaju od nesavesnih majstoratehničara. A da bi sve to obezbedio, Jan Audio je ove godine uložio 200 hiljada evra u nove razglase, nove bine, i zahvaljujući tome što ima dosta opreme za nedelju dana tokom leta uradi do 15 koncerata. Odavno se priča da nema dobre manifestacije bez Jana Anušiaka - Jana Audia iz Kisača. Ove godine radio je Hills Up! festival na Zlatiboru, na kojem je za tri dana nastupilo 16 rock’n’roll bendova, Zrenjaninske dane piva, sa dve velike bine, kada je na jednoj bilo do 60 članova orkestra i isto toliko članova hora, a na drugoj, na Žitnom trgu 20 izvođača za pet dana. Jan Anušiak kaže da njegov tim odlikuje odgovornost početnika, a znanje profesionalaca. Po njemu je ključ uspeha poštovanje svih rokova, bez improvizacije. Svi koraci, počevši od ispravnosti struje, uzemljenja, montiranja bine, rasvete, do postavljanja video bimova, moraju biti ispoštovani. Za vrhunsku pripremu i postizanje kvalitetnog zvuka potrebno je najmanje nedelju dana rada,

planiranja i duže. Po njegovim rečima organizatori koncerata se još uvek ne ponašaju ozbiljno i ne vode dovoljno računa o vremenu potrebnom za pripremu, pa dosta tereta pada na „tehničare“, odnosno njih. Mnoge stvari se rade u poslednji čas, što je kod nas postala gotovo praksa, a na brzinu se teško šta može dobro i kvalitetno uraditi, i onda nastaju problemi. U želji da doživaljaj koncerta bude što bolji, često moraju sami da odrade dodatne poslove, bez ikakve nadoknade. Radi dobrih efekata, koriste i kameru, kako bi koncert bio propraćan spotovima, što je jako bitno za vizualizaciju, jer poznato je da ljudi prvo nešto vide, pa tek onda čuju. Kada vide lep prizor, a dobar zvuk se sam po sebi razume, onda im je i koncert uspešan. Jan Audio tim uvek daje svoj maksimum, jer svaki svoj rad smatra ulogom u budućnost. Jan Audio (1989) je specijalizovana firma za tehničku realizaciju ozvučenja, rasvete, snimanje koncerata i drugih manifestacija: modnih revija, promocija, sportskih događaja… Pored organizacije i kompletne opreme za zvuk i svetlosne efekte, ova firma nudi i postavljanje bine i aluminijusnke konstrukcije. Do sada je realizovala preko 5.000 koncerata i manifestacija. Pored posedovanje najkvalitetnije opreme, ovu firmu odlikuje predanost poslu, što je Jan Audio svrstalo među vodećih deset u ovoj branši u našoj zemlji. Jan Audio je tim koji na svakom koncertu iskazuje visoku profesionalnost u odnosu sa izvođačima i odabiru tehnike, koja je uvek vrhunska: ozvučenje (JBL Vertec line array sistema, PowerSoft pojačala, dbx procesora i Soundcraft mikseta), rasveta (ROBE Show Lightning, reflektori Par-64, topovi HMI 1200, blinderi, studijska rasveta...), vrhunske aluminijumske konstrukcije... Sve to omogućava muzičarima na bini da daju sve od sebe i da se osećaju svetski. Pored opreme akcenat se stavlja i na obučenost ljudi koji rade u timu i u čiju edukaciju se stalno ulaže. Đule Van Gogh je, im je zadovoljan njihovim radom, posvetio stih: “Jan i sinovi, svetlosni i zvučni divovi”. Jan Audio tim ima i do pola godina unapred zakazana dešavanja, a svi zainteresovani mogu se informisati na sajtu www.janaudio.rs, ili na Facebook stanici: janaudio.

59


Nestvaran život Kopaonika na fotografijama Ljubiše Bazića

Ljubiša Bazić Ljubiša Bazić je rođen u podnožju Kopaonika, a u njegov centar se popeo krajem 1989. godine. Iako je dugo godina zaposlen u kompaniji “Internacional CG” iz Beograda, kao IT lice koje vodi računa da svi zaposleni u MK Mountain Resort i oni koji dođu na odmor, imaju komfor pristupa internetu, najveću radost pričinjava mu kada svojim fotoaparatom beleži sve mene ove planine. - Ko jednom dođe na Kopaonik teško sa njega odlazi ili nikada ne ode, bilo fizički, bilo dušom. Planina je prelepa i uvek postoji nešto što čeka da bude otkriveno. Koliko god dugo da ga istražujete, ostaje neka tajna. Za mene je Kopaonik kao otvorena knjiga koju koliko god da čitam nikada ne mogu do kraja pročitati. Na Kopaoniku je priroda autentična, a tu je i neobičan reljef, pitom i surov u isto vreme. Možete se sa lakoćom popeti na svaki njegov vrh, ali da se zbog iznenadne promene vremena, kiše, snega, niske oblačnosti, jedva spustite. U jednom danu možete doživi i proleće, i leto, i zimu, može da padne kiša, sneg i da vas ogreje sunce. Sneg se dugo zadržava. Ranijih godina ga je bilo do juna, a onda, narednih mesec i po dana vegetacija kreće naglo da buja. Kada trava požuti na Pančićevom vrhu i sa severne strane Gobelje, smatra se da je leto na izdisaju i da počinje blaga i duga jesen. Ona traje do prvog snega koji može da padne i u septembru i da se otopi, i tako više puta. Veliki snegovi, zaduženi za zimski ambijent, padaju krajem novembra ili u decembru – tako svoju ljubav prema Kopaoniku opisuje Ljubiša Bazić. Ono što oseća i zna o ovoj planini, najbolje može da se vidi na njegovim fotografijama. Prve korake, ovaj umetnik fotografije, koji sebe naziva amaterom, napravio je 1975/6. godine na foto sekciji kao đak osnovne škole. Mnogo kasnije tu ljubav obnovio je radeći u Sloveniji, gde mu je nekoliko ljudi pokazalo neke finese, jer oficijelnu školu fotografije nije prošao. To znanje dopunjeno onim iz stručne literature, omogućilo mu je druženje sa fotografijom koje traje do danas. -Fotografija mi je pružila mogućnost da implementiram nekoliko svojih sklonosti:

60

alpinizam, biciklizam, ljubav prema prirodi (svim tim je inficirao i svog sina Dušana, danas uspešnog dvadesetpetogodišnjeg reprezentativca u ultramaratonu). To se reflektovalo na fotografiju tako što sam posmatrao ljude i okolinu na neki drugačiji način, menjao uglove posmatranja, tražio suprotnosti, kasnije prešao i na neku vrstu apstraktne fotografije tragajući i igrajući se sa senkama, kontrastima. Moj cilj je bio da na fotografiji prikažem ono što mali broj ljudi vidi ili uopšte ne vidi: da zabeležim gustinu atmosfere, svetlost, vetar, ono što je golim okom nevidljivo. Fotografija je kao sport, što više radite više ćete znati i imaćete i bolji osećaj otkrivanja nečeg novog, za oko kamere interesantnog. Ako samo malo posustanete, ili ne trenirate, imate problema da nađete temu, da se snađete u prostoru. Za razliku od onih koji mogu samo povremeno, ja imam privilegiju da stalno posmatram planinu. Mnogi školovani fotografi će vam reći da su najbolji delovi dana za fotografiju jutarnji i popodnevni sati pred zalazak sunca, kada možete da uhvatite spektakularne nijanse boja i nestvarne pejzaže. Postoji jedna prirodna pojava u jutarnjim satima ili pred sumrak, kada se niska oblačnost podigne na određenu visinu i kreće iz jedne regije u drugu. Na njeno kretanje utiče, između ostalog i atmosferski pritisak, vlaga, sunce, vetar, i javlja se uglavnom u kasnu jesen, ređe u letnjem periodu, kada je razlika vazdušnog pritiska u različitim regijama izrazita. Ako se niska oblačnost pojavi iznad Pomoravlja na visini od 1.400 – 1.600 metara, daje sliku mora. Povišen atmosferski pritisak u Ibarskoj klisuri uz nisku oblačnost daje čarobnu sliku oblaka koji se okreću kao vodopadi. Najlepši kolorit na Kopaoniku je krajem leta i početkom jeseni na mestima mešanja četinarskih i listopadnih šuma. Na najvišim delovima planine obitavaju smrča i jela, u nižim predelima bukva, breza, još nižim hrast i grab. U periodu priprema biljaka za zimu, lišće bukve dobija bakarnu boju, breza zlatno-žutu, dok smrča ostaje zelenkasta i to daje jedinstven kolorit, koji dopunjen nijansama trave odiše toplinom i upotpunjuje vizuelni doživljaj

- potanko objašnjava gospodin Bazić zašto je za njega Kopaonik neiscrpna inspiracija i zašto se ne umori beležeći sve te fenomene prirode na svojim fotografijama, koje ne šalje na takmičenja (poslao je nekoliko, pobedio), jer je za njega najveća nagrada kada uhvati neuhvatljivo, ono na šta je dugo čekao. Ljubiša Bazić je našao smisao života u mestu u kojem je rođen, koje poznaje i razume, a ono mu je uzvratilo poverenjem otkrivajući mu svoje tanane tajne i dozvolivši mu da zaviri tamo gde je malom broju njih uspelo.


MTB trka 3 strane Kopaonika pokazala atraktivnost i lepotu ovog sporta

MTB trka “3 strane Kopaonika - testiraj svoje granice, izaberi svoju stranu“, održana je na Ilindan (2. avgusta). Po drugi put organizator mauntain bike avanture, Sportsko udruženje “Na sve strane” Beograd, uz pomoć Opštine Raška, Opštine Brus, NP Kopaonik, Skijališta Srbije, pripremio je ludu vožnju kroz najlepše predele ovog NP. Takmičari su se takmičili u okviru Elita, Masters, Hoby kategorije, kao i u kategoriji Štafete. Ova specifična maratonska borba predviđa da se takmičari u jednom danu popnu na najviši vrh Kopaonika - Suvo Rudište (1981mnv) sa sve tri prilazne strane: Brusa, Raške i Jošaničke Banje. Dok su takmičari u Elit kategoriji i Štafeti morali da pređu 62km visinske razlike od 2.408m, u Masters kategoriji „samo“ 43km sa visinskom razlikom od 1.743m, takmičari u Hoby kategoriji prešli su stazu u dužini od 22km visinske razlike 681m. Ove poslednja, Hobi trka je, po rečima organizatora, sasvim lagana varijanta vožnje koja ima za cilj da privuče što veći broj rekreativaca, ljubitelja biciklizma, da dođu na najlepšu planinu Srbije i pređu neke od najlepših predela Kopaonika, da se upoznaju sa ovim Nacionalnim parkom. U toj kategoriji ruta je od starta u Konacima, vodila preko Jarma, Mekih Presedla, Jankovih bara, Kadijevca, Sunčane doline,

Suvog Rudišta sa ciljem u Konacima; Masters kategorija je podrazumevala savladavanje dve strane planine, pa su takmičari osim Hoby deonice vozili i do Krčmara, Nebeske stolice, Mramora, Duboke, Pajinog presla, Suvog Rudišta do Konaka, a Elita, pored ove dve, morala je da pređe i treću stranu, od vatrogasnog puta, vrha Treske, Vikend naselja, Bačišta, Sunčane doline, Suvog Rudišta do cilja, takođe u Konacima (maršruta koja je bila identična kao i u kategoriji Štafete, novine u odnosu na prošlu godinu, gde su tri takmičara vozila po jednu stranu Kopaonika, sa izmenom štafete na Suvom Rudištu). Ove godine trka je okupila 120 učesnika, što predstavlja vidan pomak u odnosu na prošlu kada ih je bilo 30. Organizatori trke su prezadovoljni pomoći dobijenom od svih saradnika koji su se potrudili da realizuju ovu više nego uspešnu trku. Pripremljenost i atraktivnost staza kojima su abajkeri prolazili pored turistički interesantnih lokacija, dodatno je doprinelo kvalitetu same trke. Rezultati takmičara elitne kategorije bodovali su se za Kup Srbije u maratonu, a želja SU “Na sve strane” je da Hobi, Masters i Elita kategorija prerastu u mali, srednji i veliki maraton. Cilj organizatora je i da sledeće godine ovaj događaj podignu na još viši nivo, da privuku još veći broj takmičara iz zemlje, ali i regiona, da

probaju da omasove ovaj sport i da letnju sezonu učine interesantnijom. Učešće su uzeli i bajkeri iz BiH, Slovenije, a dve predstavnice u ženskoj i dva predstavnika u muškoj konkureniciji elit kategorije iz Hrvatske, uporedili su ovu trku sa trkom na Plitvicama, priznali da je ova dosta bolje organizovana i da će sledeće godine pokušati da dovedu još svojih kolega, da osete ambijent, uprkos poklapanju termina sa njihovom domaćom ligom. Prednost ovakvih događaja je što se ekscesi ne događaju (i ovaj je prošao bez ijednog), jer se okupljaju ljudi koji vole prirodu, uživaju u njoj i čuvaju je. Iako su u pripravnosti bile službe Hitne pomoći i Gorske službe spasavanja, njihova pomoć ovoga puta nije bila potrebna. Želja organizatora je da se i kroz ovakva dešavanja, pored drumskog, koji je nešto popularniji, popularizuje i brdski biciklizam, da bude što više ovakvih maratona koji privlače ljubitelje off-road terena. Tereni sa dugačkim šumskim putevima, velikim usponima, brzim nizbrdicama, tehnički zahtevnim delovima, pružaju idealne uslove za održavanje brdskih biciklističkih trka, a naše planine su Bogom dane za to. Brdske biciklističke trke imaju smisla i sa aspekta turizma, na popularizaciji planine i pružanja mogućnosti dolaska još većeg broja turista, ljubitelja prirode i zaljubljenika u biciklizam. Ono što najviše nedostaje ovakvim događajima je odgovarajuća medijska pažnja. Nije dovoljno objaviti par slika i par rečenica. Zdrava aktivnost, druženje, doživljaj lepog, novog i atraktivnog je dovoljan razlog da se MTB, koji ne priznaje ni polne, ni starosne kategorije, nađe na listi najmasovnijih sportova kod nas, da postane sport kojem i stručna i šira javnost pridaje mnogo veći značaj od onog koji trenutno ima.

61


Slavuj iz Kaznovića kod Raške

Mihajlo Radivojević Za njega je Nedeljko Bilkić, čuvši pesmu “Pod onom gorom zelenom“ rekao: “Ovaj što sam od njega tri godine stariji, još uvek ima snage u glasu i može još lijepo da peva kao ja!, a Jelena Tomašević, ga je pitala da li je svestan koliko lep glas ima i da dok peva miluje pesmom. Tada je pevao pesmu: “Hvalila se lepe Mare majka“. Bilo je to u „Šljiviku“ 2012. i 2013. godine. Iz sela Kaznović kod Raške, godine 1969. krenuo je kao 23-godišnjak, pogonski električar, u prestonicu da traži zaposlenje. Tri meseca je radio pod ugovorom u preduzeću ’’Şvetlost’’, pa je, pošto su preko zime radnici otpuštani, prešao u štampariju „Savremene administracije“, gde je radio narednih 26 godina. Njegova sestra, koja mu je pomogla oko nalaženja posla, nagovorila ga je da se prijavi na audiciju u RTB-u. Mihajlo Radivojević se seća da je u martu bilo 500 kandidata za zabavnu, u avgustu, isto toliko za narodnu muziku, a primalo se po dvoje, i to „preko veze“. Čuvši ga na audiciji, rođak Radmile Živković ponudio mu je da ga upozna sa ovom velikom umetnicom. U njenoj kući imao je priliku da otpeva po jednu strofu iz dvadesetak pesama Nedeljka Bilkića i Safeta Isovića, a ona ga je uputila kompozitoru Antušu Gabriću iz Subotice koji je sarađivao sa brojnim pevačima, najviše sa Anđelkom Govedarević. Otpevao je samo jednu strofu od Šabana Šaulića, a Gabrić je prokomentarisao: “Hvala Bogu da nađem nekog ko zna da peva!“ I tako je snimljena prva ploča sa njim. Iako ne zna ni jednu notu, Mihajlo Radivojević ima talenat i za komponovanje, pa

62

je jednu svoju pesmu „Momčadija sela“, odneo Mići Đorđeviću, suprugu Vasilije Radojčić. Tako je snimljena i druga ploča. Sledilo je prijavljivanje u „Muzičku pozivnicu“ za mlade pevače u radiju (nekada je to bio „Studio 6 vam pruža šansu“). Od 160 kandidata izabrali su troje, među kojima i Mihajla Radivojevića. Bilo je to 1975., kada je ova trojka „veličastvenih“ nastupala u dvadesetak televizijskih i radio emisija (Turističko kolo), ne bi li ih neko video, čuo. - Silno sam se obradovao kada su mi saopštili da je vreme za snimke, jer to više volim i od koncerata, posebno od svadbi na kojima nikada nisam zapevao. Doneo sam 35 naslova da odaberu tri pesme za početak. U toku našeg dogovora, Danica Obrenić, tada šef u radiju, prokomentarisala je da im trajni snimci ne trebaju, posle čega 40 godina nisam zapevao. Sve do pre četiri godine kada sam otišao u selo Semetaš na slavu, gde sam sreo Zoricu i Milomira Jasnića, osnivače EUK”Čerenjski” iz Boljevca i od tada pevam sa njima. Kao penzioner, čuvam ovce i u tom prirodnom ambijentu, u tišini, okružen prirodom, nadođe mi inspiracija i nastaju nove pesme, u duhu 70-tih godina prošlog veka, kada se po meni, pevala najlepša narodna pesma. Posle je počela mnogo da se menja i da se upliće strana, i nastale su ove nove pesme koje uopšte ne mogu da zamislim - kaže Mihajlo Radivojević. On sam, do sada je napisao preko 30 pesama. Voleo bi da se nađe neko da ih zapiše, kao što su dva zapisa narodnih pesama iz njegovog kraja ostala u RTB još 1972. godine, kada su od njega tražili pesme:„Tri dana sedim ja ovde“ i „Rasla tanka konopljica“. Prva je dodeljena Dragoljubu Lazereviću, a drugu je otpevao duet Milošević-Aleksić. Mihajlo Radivojević, kako kaže, „peva od deteta“. Talenat je nasledio od oca koji je pravio trajne snimke svirajući frulu, dugačku sviralju i lepo pevao. On zna napamet sva kola, i da odsvira na usta, ali više voli da peva. Prve pesme je čuo kao mali na slavi, jer tada nije bilo ni struje, ni radija. Kada je prvi put čuo pesme: “Tri dana sedim je ovde“, „Rasla tanka konopljica“, „Više sela dva bora zelena“, „Oj javore zelenbore“ i „Devojko, devojko zlatna jabuko“, više mu nisu izlazile iz glave. Zbog toga je bio primećen i od strane devojaka ali, pre svega, bio je posvećen muzici. Nikada nije brojao tačan broj pesama koje zna, možda oko 800. Ko god je nešto snimio u staroj Jugoslaviji, od Makedonije do Hrvatske, ništa ne zapisujući, zapamtio je. Melodiju odmah, a tekst posle dva-tri slušanja, jer „kada neko peva nedovoljno jasno mora nekoliko puta da posluša“. Da li je danas, Mihajlo Radivojević zadovoljan? - Zadovoljan sam u jednom, a u drugom mi je ostala rana doživotna. Mislio sam da ako napravim trajne snimke da ću da živim 100 godina. Toliko sam to voleo. Ovako, bolovao sam godinama što to nemam. Nisam mogao nikako da se snađem da preko nekoga napravim nešto, iako sam i u „Šljiviku“ dobio mnogo pohvala od članova Narodnog orkestra RTS-a pod upravom Vlade Panovića. Ali, posle četrdeset godina, normalno neće mene forsirati nego nekog mlađeg, tako da malo pevam po festivalima, manifestacijama, raznoraznim svečanostima u kraju, a te pesme će ostati tako... rekao je čovek anđeoskog glasa koji svojom pesmom i načinom pevanja „dira“ srce i dušu. Čuvši ga, mnogi su ga pitali da li je unovčio svoj talenat, a on odgovora da nije. Ali mnogo peva. Mnogi su mu rekli da kada on peva da im se plače. On nema odgovora zašto je to tako.


Vladimir Stepanov

Život po modelu umetnika Umetnik i slikar, Vladimir Stepanov, već dugo živi na relaciji Holandija - Srbija. Ravno Selo je ono skriveno mesto kojem se uvek vraća, jer kaže da je dete Vojvodine koju oseća i voli, a Holandija je njegova druga domovina i ona mu pruža mogućnost da ostvari sve ono što voli. Priznaje da mu je potpuno svejedno da li radi u Parizu, Roterdamu ili u Novom Sadu, gde je rođen, ako ima prostora za svoje snove. Vladimir Stepanov je još kao vrlo mlad elekrotehničku struku zamenio nekim drugim talentima. U životu je bio fudbaler, arhitekta, botaničar, a pre svega i iznad svega slikar, koji uređuje život po svom modelu, stvarajući uvek i iznova umetnička dela, drugačija i posebna. U svet je otišao igrajući fudbal, a za slikanje je koristio pauze između treninga. Slikajući po svlačionicama i hodnicima stadiona njegov talenat je otkriven, posle čega je ostavio fubal i prihvatio se kičice. Kada je podigao vetrenjaču u Ravnom Selu i okružio je arboretumom, jedini cilj mu je bio da stvori ugodno mesto na kojem će se baviti svojom umetničkim radom. Umesto toga, njegova vetrenjača je postala turistička atrakcija koja mu nije davala prostora za bilo šta drugo. Projektovao je nekoliko kuća,

uredio nekolicinu vrtova, i poput kralja Midasa, čega god se dotako pretvarao je u zlato. Ali, uvek su mu materijalna dobra, koja je s uspehom ostvarivao, uskraćivala vreme koje bi posvetio slikarstvu. U stalnom konfliktu talenata i vremena, Vladimir Stepanov uspeva i da izlaže svoje radove. On to uvek čini na specifičan način i sa stilom. Otvaranja su uvek uz pratnju tamburaša, i otegnu se do sitnih sati, ali da nisu tako raskošno vesela, kaže da ne zna kolika bi bila posećena. Da ovaj boem greši, dokaz je Likovna kolonija ‘’Gružanska jesen 2012’’, u Kniću gde je, za sedamnaest godina trajanja kolonije i 400 slikara/učesnika, bio prvi učesnika koji je umesto zadate teme - Šumadija u tehnici ulja na platnu, slikao akvarele. Nagrada za njegov rad bila je samostalna izložba koja je i bez tamburaša bila ocenjena izuzetno uspešnom. -Umetnost je nešto što „izlazi“, ili ne „izlazi“. Umetnost ne može da bude nametnuta. Ona je proizvod trenutka, mogućnost da se izvuče najbolje iz sebe. I dan danas se sukobljavam sa sobom, nikad nisam u potpunosti zadovoljan, ali samo tražeči od sebe više i bolje čovek može da dobije ono što želi - kaže Vlada Stepanov, i sa žaljenjem

konstatuje trenutnu nepovoljnu klimu u našoj zemlji, za umetnosti i kulturu uopšte. -Ljudi ne prepoznaju više umetnost, pa je i na otvaranjima izložbi odziv slab. Ljudi deluju nezainteresovano ili da nemaju vremena da se posvete nekom umetničkom delu, što je pogubno i za umetnosti i za umetnike, ali i posmatrača, jer umetnost je nešto što vas hrani, što vam otvara neke nove poglede na život. Pablo Pikaso je poetski rekao jednu veliku istinu da „Umetnost skida prašinu sa duše svakodnevnog života“, i to je tačno. Ja sam se materijalno obezbedio i smatram se povlašćenim da sebi mogu da priuštim mnogo štošta. Da bi umetnik imao kvalitetan rad mora imati kvalitetan „alat“: četkice, boje, papir, platna i sve ono čime se jedan umetnik ostvaruje i predstavlja. Teško mi je da gledam kako moje kolege mnogo ulažu u svoj rad, a malo im se od toga vrati. Nadu vidim u pojedinim, dobro organizovanim likovnim kolonijama. To su mesta na kojima se umetnici osećaju „živim“ i potrebnim, i gde se njihov rad ceni. Biti na nečijoj koloniji znači da te je neko pozvao, da poštuje tebe i tvoj rad. To je veliki motiv za svakog umetnika i mi, umetnici se trudimo da na pravi način uzvratimo - zaključio je Vladimir Stepanov.

63


Muzej stvari koje su imale sreću da budu sačuvane

Čedomir Žeravica Jedan od dobitnika novoosnovane Gospojinske nagrade zaslužnim građanima opštine Novi Bečej, dedeljene na Svečanoj sednici u Skupštini opštini grada (28. avgusta), bio je Čedomir Žeravica. U obrazloženju Godišnje nagrade u oblasti kulture, rečeno je da je on osnivač i vlasnik Muzeja “Žeravica” u Novom Miloševu, jedinstvene zbirke traktora, parnih i poljoprivrednih mašina, starih zanata, vozila, električnih uređaja i ostalih predmeta koji su bili vezani za život stanovništva na teritoriji Vojvodine i Srbije. Na pitanje kako je moguće da neko tako nešto sakupi i sačuva što i kvalitetom i kvantitetom zahteva posebnu energiju, Čedomir Žeravica kaže: - To je proces koji traje tridesetak godina. Nedavno su Muzej posetili gosti iz Francuske i tom prilikom priznali da tako nešto nisu videli, a upravo ih interesuju ovakvi i slični prostori koje obilaze širom sveta. Čuo sam da u Belgiji postoji nešto slično ovom, ali nisam bio da ga vidim. Ja se ne trkam da to bude veće, punije, nego da sačuvam od zaborava sve ono što nas je nekada okruživalo, što je uticalo na naš život. Ljudi iz opštine Novi Bečej su dodelom ove nagrade iskazali priznanje ovako jednom turističkom, informativno-edukativnom, ali i hedonističkom prostoru za sve one koji znaju i žele da uživaju u istoriji Banata, Vojvodina i šire kroz upotrebne predmete. I moram da kažem da je ovo prva generacija čelnih ljudi Opštine koja je primetila da tako nešto postoji. Imamo dobru saradnju, i kada u našu Opštinu dođu gosti, ili strana delegacija, obavezno organizujemo posetu Muzeju. Ulaz još uvek ne naplaćujemo, i mislim da će to tako i ostati dok budem mogao to finansijski da izdržim, mada nije lako održavati ga i izdržavati. Sada, kada se polako pripremam za penziju, sve više se okrećem ovom Muzeju koji me opušta. Volim proces istraživanja nekog eksponata, kako je nastao, koliko je ljudi bilo angažovano na njemu, od ideje do serijske proizvodnje, pokušavam da shvatim koju je vrednost imao. A da se ne bi desilo da se istopi

64

u nekoj topionici i nestane, postoji ovakvo jedno mesto i zaljubljenik u penzionisane mašine, koje su pošteno odslužile svoj radni vek i sada pripadaju prošlosti. Mogu da kažem da sam najponosniji na traktor Hart Parr 30A iz 1920. godine, koji je pronašao moj otac. Stajao je godinama dok se nisam zainteresovao za njega. Kada sam prikupio prateću dokumentaciju, tehničke podake i dobio podatak da je to 14-ti sačuvan traktor u svetu, proizveden u fabrici koja više ne postoji, jer kako su se u velikoj krizi 1929. fabrike ukrupnjavale i menjale, utopila se u „Oliver“, a kasnije „John Deer“. Trudimo se da osposobimo što više ispravnih mašina. Za sada je 20 do 30 % svih mašina ispravno i u funkciji. U sklopu Muzeja nalazi se i biblioteka u kojoj se čuva dokumentacija, tehničke karakteristike, prospekti, katalozi svih eksponata. Svaki posetilac može da proveri podatke koje smo našli o pojedinim predmetima, da nešto sazna ili da ih uporedi sa svojim saznanjima. U početku je prikupljanje išlo teško, jer ljudi nisu znali za Muzej. Sada hoće da ponude, ali je još uvek mali broj onih koji žele da ono što imaju i poklone. Na korak sam od realizacije da na sajtu www.muzejzeravica.org postavim ikonicu za donatore, odnosno sve one koji su u prilici da pomognu Muzej. Još uvek osećam mladalačku radost kada neku novu stvar donesem u Muzej i kada o

njoj saznam što više: njeno poreklo, ko je na njoj radio, koju je porodicu hranila, kako je menjala vlasnike, tehničke stvari vezane za nju.... Mnogo je priča u jednom predmetu, naizgled običnom, starom i neupotrebljivom. Ne mogu se sve priče sačuvati u pamćenju, zato su neke zapisane na sajtu, neke u dokumentaciji, a mnogi predmeti u depou još čekaju da budu istraženi i priče o njima zaokružene. Muzeji su volšebna mesta. I nije važno da li se nešto nalazi u nekom budimpeštanskom, bečkom ili u Muzeju „Žeravica“, važno je da smo ga sačuvali. Neko će pitati: Šta će ti ta starudija?, a ja odgovaram da treba ljudi da vide i da znaju kako se nekada živelo. To se može pročitati, videti na nekim fotografijama, ali kada to opipate, isprobate, onda stvarno proživljavate vreme kada su ti predmeti ili mašine bile u funkciji. Ovu priču o Muzeju „Žeravica“ ispičao nam je njen vlasnik, ali kako i sam kaže, treba otići tamo i videti, i onda se polako otvaraju vrata za razumevanje prošlosti, svega izloženog i čoveka koji je sve to osmislio.


CITY HOSTEL Novi Sad, najbolje rangirani hostel za 2014. godinu po oceni Hostelworld i HostelBookers vodećih svetskih buking sajtova. U mirnom delu centra grada, od 2011. godine, nalazi se City Hostel, najsavremeniji, najopremljeniji i sa najpovoljnijim cenama u gradu. City Hostel pruža usluge smeštaja od privatne dvokrevetne do višekrevetnih (1/6, 1/8 i 1/10) soba. Na svakom od tri sprata nalaze se po dva kupatila sa hidromasažnim tuš kabinama, potpuno opremljenom kuhinjom, ormarićima na zaključavanje i klimatizovanim dnevnim boravakom sa LCD televizorom, DVD plejerom, besplatnim WiFi brzim internetom, kablovskom televizijom, X-Boxom 360, video nadzorom... U sklopu hostela nalazi se i letnja kafe bašta. Ukupan kapacitet hostela je 43 kreveta + 7 pomoćnih ležajeva. U neposrednoj blizini nalazi se menjačnica, nekoliko pekara, restorana i kafića, kao i veliki parking, idealan za one koji stižu sopstvenim prevozom. Za grupe su predviđeni posebni popusti i pogodnosti.

City Hostel Radnička 21, Srbija, Novi Sad Mob.: 00381.60.505.5759 Tel.: +381 (21) 64 47 208 nscityhostel@gmail.com www.cityhostel.com

HOSTEL CITY CENTER Novi Sad situiran je u najstarijoj, i u isto vreme najživopisnijoj ulici u gradu na svega par koraka od šetačke zone. Raspolaže privatnom dvokrevetnom i višekrevetnim (1/4, 1/6, 1/8) sobama, ukupnog kapaciteta 23 ležaja. Gostima su na raspolaganju tri kupatila sa tuš kabinama, kuhinja, terasa, bespaltani WiFi brz internet i zajednički prostor za druženje i sedenje sa LED televizorom. U blizini City Hostela Center nalazi se sve što je potrebno jednom turisti: od restorana, kafića, pekara, do mesta za provod. City Hostel Center je jedan od malobrojnih Pet Friendly hostela.

Hostel City Center Mob.: 00381.60.5005.686. Tel.: +381 (21) 64 47 208 nscityhostel@gmail.com www.cityhostelcenter.com

NOVO! www.novisadhostels.com

U cilju bolje povezanosti svih hostela u gradu napravljena je hostelska mreža Novog Sada. Svi posetioci ubuduće će moći da na ovom web portalu nađu objedinjene podatke o: svim hostelima u gradu, restoranima, kafićima, kulturnim znamenitostima, rent a car agencijama i sve ono što je potrebno jednom turisti prilikom dolaska i boravka u Novom Sadu.

65


66


67


68


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.