TopSrbija br 7

Page 1

I SSN 2334- 6027

TOPSRBIJA

PRIVREDA • DOGAĐAJI • LJUDI

www.topsrbija.com

TOPSRBIJA • NAJBOLJE IZ SRBIJE

broj 7



Dobar domaćin tema 7-og broja revije TOPSRBIJA

A good family host the topic of TOPSRBIJA No. 7

Bonus pater familias (dobar otac porodi“Bonus pater familias” (the good father of the ce) ili domaćin, ranije je smatran gospodarom family) or the family host, used to be considered doma, kuće, uže i šire porodice, a krasile su ga as the master of the house and of close and extenosobine poput poštenja, marljivosti, radinosti, ded family. He was adorned by attributes such as odgovornosti, sposobnosti da uspešno vodi svodignity, diligence, responsibility and capability to ju porodicu, da dorpinosi u unapređuje svoje lead his family successfully, as well as to contridomaćinstvo. bute and upgrade his household. Vreme nije uspelo potrošiti značenje te reči, Time couldn’t wash away the meaning of the ono ju je samo prilagodilo savremenom shvaword, but only to customize it to the contempotanju života. Pojam domaćin danas se odnosi rary perception of life. Today, a term “host” can na svakog poljoprivrednika, malog, srednjeg be used to present any agriculturist, small, meili velikog preduzetnika, radnika, profesora, dium or large businessman, worker, professor. In ukratko svakog ko provodi život u skladu s short, everyone who lives his life in accordance Mihailo Berček pozitivnim vrednostima koje definišu srpskog with positive values that define a Serbian family domaćina. host. Domaćin drži do tradicije, ali ga ona ne koči da usvaja The host cherishes tradition, but it doesn’t prevent him from najnovija dostignuća iz svih sfera ljudskog života, on i sam adopting the latest achievements from all walks of human life. He unapređuje stečena znanja u skladu s potrebama vremena; on himself promotes the acquired knowledge in accordance to the neje pozitivni uzor u svojoj okolini i uglednik koji sledi etička i cessity of the present time. He is a role model to his environment moralna načela. and a respected man who holds to his ethical and moral principles. Ima li većeg komplimenta kad se za nekog kaže da se poIs there any greater compliment for someone to be said that naša domaćinski? “he behaves as a real family host”? These words describe a caring Ta reč govori o čoveku koji je brižan, koji ima stvaralački man with the potential of a creator, who leaves behind himself a potencijal, iza koga ostaje stvaralački rad bilo kojeg oblika, creative work and who advances humanity. koji unapređuje ljudski rod… A good host makes sustained efforts to leave behind more than Dobar domaćin ulaže stalne napore da iza sebe ostavi više he has inherited. A family host is the one who, by acting individunego što je nasledio. Domaćin je onaj koji delujući na poje- ally, enhances the entire society. dinačnom planu unapređuje celu državu. Nema bogate države There is no prosperous country without wealthy individuals. bez bogatih pojedinaca. Nema domovine bez domaćina. There is no prosperous country without good hosts. Ove godine za trud i nastojanje da, u okvoru svoje delatThis year, TOPSRBIJA has been recognized as a good host nosti, predstavi sve one koji su to svojim rezultatima rada i for its hard work and continuous efforts in presenting all those života zaslužili, TOPSRBIJA je prepoznata kao dobar doma- who deserved it by the results achieved through their work and ćin. Udruženje poljoprivrednih novinara Agropress je glavnom life. The Association of Agricultural Journalists Agropress awari odgovornom uredniku revije, Mihailu Berčeku, dodelilo ded the chief editor of the journal Mihailo Berček as The best Priznanje – Najbolji fotograf godine, a Međunarodni centar za photographer of the year, whereas The International Center for razvoj turizma i ugostiteljstva, SACEN International, Zlatno the Development of Tourism SACEN International, awarded him turističko srce - za ličnost godine turističkog novinarstva jugo- with A golden heart of tourism - as the person of the year for touistočne Evrope. ristic journalism for South East Europe. Kažu da je primiti nagradu velika, čast ali i odgovornost. Receiving an award is said to be a great honor, but also a resNagrade su pre svega potvrda da ste radili dobro i na pravi ponsibility. način. Ali, nakon penjanja na veliko brdo, čovek otkrije da ima The awards are primarily confirmation that you worked well još mnogo brda na koja se treba popeti. Zato će TOPSRBIJA and in the right way. Nevertheless, to climb a great hill is only i dalje rečju i slikom otkrivati, pratiti i promovisati događaje, to discover that there are many more hills to climb. That is why ljude i njihova dela, sve ono što će učiniti da Srbija postane TOPSRBIJA will continue to discover, follow and present events, zemlja dobrih domaćina. people and their achievements in words and pictures, thus contributing to Serbia as a land of good hosts. Mihailo Berček, glavni i odgovorni urednik revije Mihailo Berček, TOPSRBIJA-NAJBOLJE IZ SRBIJE editor in chief of magazine TOPSRBIJA-BEST FROM SERBIA Revija TOPSRBIJA – Najbolje iz Srbije br.7 Izdavač: Agencija za izdavanje novina Berček&Berček 21000 Novi Sad, Bulevar oslobođenja 141 Web: www.topsrbija.com E-mail: topsrbija@gmail.com Direktor i Glavni i odgovorni urednik: Mihailo Berček Mob. +381 63 54 98 77 Urednik:Elizabeta Berček

Dizajn i tehničko uređenje: Marko Dobranić Fotografije: Mihailo Berček i materijali oglašivača Štampa: Magyar Szo Lapkiado KFT DOO OJ Štamparija Forum Novi Sad 21000 Novi Sad, Vojvode Mišića 1 CIP-Katalogizacija u publikaciji Biblioteka Matice Srpske, Novi Sad 338/339 (497.11)

TOPSRBIJA: Najbolje iz Srbije Glavni urednik Mihailo Berček. 2015. Maj - Novi Sad Agencija za izdavanje novina Berček&Berček 2015. –Ilustr. ; 30 cm Tri puta godišnje. ISSN 2334-6027 COBISS.SR – ID 273937671


RED TAXI

021/52 51 50 060/6 52 51 50

4

CRVENI TAXI 021/44 55 77 069/44 55 777


SADRŽAJ Naslovna, Srpska dobrodošlica .........................................................................1

I Ruma i Vašar 268 godina...............................................................................36

Kulturno sklonište, Novi Sad.............................................................................2

Dobrodošli u Vršac, grad vina.........................................................................37

Dobar domaćin tema 7-og broja revije TOPSRBIJA.....................................3

Moja čarda, Temerin.........................................................................................38

Crveni taxi, Novi Sad..........................................................................................4

Andrevlje - mesto gde se uvek osećate dobro..................................................39

TOPSRBIJAsadržaj............................................................................................5

Premier Aqua za harmoniju tela, uma i duha................................................40

SANU u borbi za oživljavanje srpskog sela.....................................................6

Etno naselje Vrdnička kula...............................................................................41

U gradovima nema šta da se radi, a u selima nema ko da radi......................7

Bolesne leči, a zdrave snaži - Termal, Vrdnik ........................................42, 43

Čuvar zaboravljenih recepata.............................................................................8

Drinska regata probudila opštinu Ljubovija..................................................44

Život je lep na selu...............................................................................................9

Specijalna bolnica za rehabilitaciju Banjica Sokobanja

Život na salašu ne bi menjala nizašta na svetu..............................................10

- Iskusite magiju.................................................................................................45

Zdravstvena ustanova MEDLAB, Novi Sad................................................10

Sauvignon Blanc iz Vinuma dobio konkurenta – Italijanski Rizling.........46

Zlatiborac, porodična kompanija za primer....................................................11

Podrum Miljević, Stari Ledinci........................................................................47

Zlatibore i ta tvoja sela.......................................................................................12

Vila Radigost rado ugošćuje.............................................................................48

ZLATEKS, vaš vodič na Zlatiboru.................................................................13

Umetničko delo Slaviše Živkovića.................................................................49

Nauka u službi poljoprivrede............................................................................14

Sanda Klještanović o organskom voćarstvu..................................................50

Institutske sorte odgovaraju našem podneblju...............................................15

Salaš Isailovi za potpuni doživljaj Srema.......................................................51

Atelje vina Šapat – mali butik velikih vina.....................................................16

Koji domaćin peče najbolju rakiju?................................................................52

PorodičnavinarijaRadević-RadevićEstateWines.........................................17

Prirodne rakije konzumirane sa merom

GarancijskifondVojvodine..........................................................................18,19

pozitivno utiču na naše zdravlje.......................................................................53

BSC Informativni centar uveo obuku poslovođa i kurs o deklarisanju,

Minićeva kuća rakije.........................................................................................54

označavanju i reklamiranju hrane.............................................................20, 21

Nenad Jezdić, rakija kao totalni izazov...........................................................55

Zašto upisati geografiju na novosadskom PMF-u?! ....................................22

Rakija Šurlan, Novi Kozarci............................................................................56

PANACOMP ZEMLJA ČUDA lider među turističkim agencijama........23

Allcomov Malinello od zlata............................................................................57

DMC DUNAV-Destinacijska menadžment kompanija

Srbija je zemlja tartufa.......................................................................................58

za područje Dunava i Fruške gore ...........................................................24, 25

Nasleđe, najveće bogatstvo Srbije...................................................................59

SACEN nagradio najbolje Turističkim srcem...............................................26

Vreme je za cikloturizam..................................................................................60

Šešir moj gospodina Vlade Ilića......................................................................27

ApartmaniAćimović,Zlatibor..........................................................................61

Novi Bečej....................................................................................................28, 29

Novi Sad sedište najvećeg modnog festivala na Balkanu...........................62

Osetite ritаm prirode i ukuse rаvnice u Žablju..............................................30

Mistične žene Stanislave Bodiroge.................................................................63

Turistička organizacija grada Sombora čeka goste.......................................31

Radionica duše Ljiljane Milovanović Vorgić................................................63

Ivanjica grad krompira, maline i sve boljih manifestacija...........................32

Samba kafa, Vrbas.............................................................................................64

Putovanje kroz prirodu u istoriju opštine Gornji Milanovac.......................33

Restoran Vidikovac, Stari Ledinci...................................................................65

IV BUSINESS SAMIT-UPOSLIMO SRBIJU

Caffe bar Priča, Novi Sad.................................................................................66

uz Gegula sаjаm turizmа, hrаne i pićа............................................................34

Atelje vina Šapat, Slankamenački vinogradi.................................................67

Kup Vrnjačke Banje 2015................................................................................35

Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu.........................................68

5


SANU u borbi za oživljavanje srpskog sela

Akademik Dragan Škorić Srpska akademija nauka i umetnosti je krajem 2011. godine osnovala Odbor za selo sa primarnom obavezom da javno podstiče, podržava naučna istraživanja, akcione i agroekonomske projekte, nacionalne, regionalne i lokalne seoske kulturne akcije i manifestacije, i sve drugo što doprinosi održivom i sveukupnom razvoju srpskog sela i poljoprivrede. Akademik Dragan Škorić, predsednik Odbora za selo SANU, svestan ogromne uloge ove institucije u razvoju sela, kaže: -Mi imamo želju da pokrenemo niz aktivnosti, što smo radili i prethodne tri i po godine, i mnoge stvari smo pokrenuli. Ono što je naveća boljka u srpskom selu danas je neorganizovanost. Svaki naš seljak se pri kupovini semena, đubriva, pesticida, naslanja na nekog, pa marža ide nekome drugom, a njemu ništa. Kada prodaje finalne proizvode marža takođe ide nekom drugom, a njemu ništa. Neophodno je menjati situaciju i udružiti naše proizvođače. Srbija se hvali kako je svetska velesila u malini. Na žalost, u Srbiji u državnim institutima nemate istraživača koji 100% radi na unapređenju maline. Po mom mišljenju, udruženja malinara bi trebala da formiraju svoj samostalni istraživački centar koji bi radio na stvaranju sortimenta, sadnog materijala, vodio računa o zaštiti od bolesti, marketingu itd., koji bi zatvorio čitav krug od odabira sorte do plasmana maline u svetu. Slično bi mogli da kažemo i za druge biljne vrste, osnovne ratarske kulture,

6

povrtare, vinogradare... Ono što je činjenica, to je da je srpsko selo i dalje u fazi propadanja. Kako to zaustaviti? -Odbor za selo pokušava da određenim merama, kroz savetovanja, okrugle stolove nešto ponudi, promeni. U maju Odbor organizuje dvodnevni naučni skup sa 18 referata na kojem će se raspravljati isključivo o tome kako unaprediti sela u brdsko-planinskim regionima. Sela u delu Srbije prema Kosovu, Makedoniji, Bugarskoj danas su poluprazna ili prazna. Šta učiniti da to ne bude tuđe, što se uskoro može desiti? Želja Odbora je da ukaže na to šta bi trebalo uraditi da se praktično resursi u tim krajevima aktiviraju. Počev od šuma, korišćenja svih njenih plodova, od seoskog turizma koji je idealan za srpsko selo, etno naselja, pčelarstva u brdsko-planinskim regijama sa livadama bogatim medonosnim biljem, i nizom drugih momenata. U Srbiji, koja ima preko 300 značajnih izvora geotermalnih voda, malo se vodi briga o tome. Po mišljenju akademika Škorića, bilo bi dobro da lokalne samouprave, na

čijim teritorijama se ti izvori nalaze, ispitaju kvalitet vode, njihov kapacitet itd. Zašto ne bi svake godine u Srbiji otvorili jednu novu banju, kao što je Lukovska banja, ili koristiti izvore za zagrevanje u proizvodnji povrća, cveća i niza drugih proizvoda? Očigledno je da more stvari treba menjati ?!! -SANU je izdala brošuru „Zašto i kako se organizovati u zadruge” (Đorđe Bugarin, Danilo Tomić, Branislav Gulan; Beograd 2012.) štampanu u 50.000 primeraka, koju smo podelili poljoprivrednicima u srpskim selima. Na žalost, teško je promeniti svest našeg seljaka, koji mora da shvati da mu je komšija prijatelj sa kojim treba da poboljša život, a ne da se sudi sa njim za među, jedno drvo ili metar zemljišta. Ne samo da bi poljoprivrednici trebali da se organizuju, udružuju, jer su zajedno jači, već bi i strukture vlasti koje imaju političke programe, naučni radnici i svi oni koji žele dobro srpskom seljaku, srpskoj poljoprivredi i zemlji Srbiji, trebalo mnogo više da sarađuju i da konačno ožive srpska sela – zaključio je akademik Dragan Škorić.


U gradovima nema šta da se radi, a u selima nema ko da radi

Branislav Gulan Činjenice o sve bržem propadanju i nestajanju sela u Srbiji, članovi Srpske akademije nauka u umetnosti Odbor za selo, sakupili su u monografsku studiju „Razvoj porodičnih preduzeća u seoskim područjima Srbije“ (autori: Danilo Tomić, Branislav Gulan, Mile Mandić, Institut za ekonomsku poljoprivredu Beograd, 2015), u kojoj predlažu rešenje kako zadržati ljude na selu, sa ciljem boljeg života. Po rečima Branislava Gulana, člana Odbora SANU za selo, danas je u Srbiji 600 hiljada hektara neobrađenog zemljišta, 1.200 sela koja su u fazi nestajanja i 200.000 praznih kuća. Kada bi u svakoj kući imali samo

po jedno grlo rogate stoke imali bi 200.000 junadi, a nama treba 100.000 da bi napunili dozvoljeni kontingent za izvoz bebi bifa (8.875 tona), što ne možemo da uradimo, jer izvozimo 600 tona. Godine 1990. Jugoslavija je izvozila 50.000 tona, a od toga iz Srbije je bilo 30.000 tona. Glavni razlog zašto je to tako jeste problem srpskog sela koje nema direktnu podršku države, niti organizovanog zadrugarstva, a seljaci se ponašaju kao slobodni strelci prepušteni stihiji tržišta. Srbija je 2010. godine imala 3 miliona svinja i govorilo se o uspešnom izvozu u Rusiju, ali niko nije govorio da su naše staje prazne i da nemamo šta da izvozimo. Osim toga, naše svinje se vakcinišu od kuge i treba da prođe tri godine od vakcinacije da bi tek onda mogle da se izvezu, a i tada mu treba 45 dana da bi stiglo u Rusiju. Da li je tu u pitanju neznanje ili nešto drugo? Što se tiče 600 hiljada hektara neobrađenog zemljišta, najveći deo se nalazi u pograničnom području, gde se njive prodaju strancima, i tu leži najveća opasnost, koji će za 30-50 godina moći da kažu: - Zemlja je onog ko je obrađuje!, i može da dođe do pomeranja granica. - Cilj je da zaustavimo pad razvoja srpskog sela. Mi ne možemo vratiti mlade iz grada u selo, ali možemo zaustaviti dalje migracije prema gradu. Zato je potrebno stvoriti iste uslove života i rada na selu kao u gradu. Imamo 986 sela sa manje od 100 stanovnika; 2.000 sela nema poštu; 2.700 su bez vrtića; 700 nema vezu sa svetom i bez puteva prinuđeni da životare. Na selu ostaju stari sa prosekom starosti od preko 60 godina. Ako nestanu sela, nestaće i Srbija, bez naroda neće nikome

trebati. Moja računica je da ako se nastavi sa ovakvim stanjem već 2.225 godine, odnosno za nešto više od dva veka, neće biti naroda koji živi na ovim prostorima. To je za običnog čoveka dug period, ali ne i za istoriju. Da do toga ne bi došlo, država bi trebala da stvori sistemske uslove za opstanak sela, a to znači da se treba vratiti zadrugama. Nevažno je da li ćemo ih zvati zadruge, kooperative ili sl., ali ni selo, ni mali proizvođači koji čine 90 -98% bez njih neće opstati. Njih će ugušiti uvoz iz EU i viškovi hrane, zbog toga što neće biti konkurentni. Od 2.000-te godine do danas imali smo 12 ministara poljoprivrede, a sada je u toku stvaranje jedanaestog Nacrta o zadrugama. Ranije smo govorili da možemo da hranimo posla Evrope, danas dolazimo u situaciju da ne možemo da nahranimo ni sebe. Hvalimo se izvozom od 3 milijarde evra godišnje i deviznim suficitom od milijardu i po. Kada bi realno sagledali situaciju, da 35.000 ljudi više umre nego što se u Srbiji na godišnjem nivou rodi, i kada tome dodamo 30 hiljada onih koji godišnje napuste zemlju, i da je sve što nije, mi ne bi imali ni dovoljno hrane za sebe, a ne da govorimo o izvozu. O tome i sličnim problemima koje muči naše selo, Odbor za selo SANU daje preporuke. Oni malobrojni, uspešni koji privređuju i žive od poljoprivrede su pioniri i retki primeri onoga što bi trebalo da bude pravilo. Problem u selu danas nije proizvesti nego prodati i naplatiti. Mali poljoprivredni proizvođači teško mogu opstati, tek poneko, i oni treba da posluže Vladi kao primer kako treba raditi, da uz pomoć sistemskih mera podrži modele dobre prakse - rekao je gospodin Branislav Gulan.

7


Čuvar zaboravljenih recepata

Jovana Rilak sa unukom U Srbiji se, slučajno ili ne, dolazak novog milenijuma poklopio sa jasnijom predstavom o tome da su tekovine prošlosti i nasleđe jednog naroda ključ njegovog opstanka, pa su se tako, pre svega u seoskim sredinama formirala udruženja žena koja se na plastičan i krajnje ukusan način, bore za zaštitu i očuvanje običaja i tradicije srpskog naroda. Udruženje žena pri Turističkoj organizaciji Brusa, ma gde se pojavilo, zbog izuzetno bogatog nastupa uz veliku ponudu retkih jela, koja iako starinska ukusom i mirisom predstavljaju čistu egzotiku, uvek okupe ogroman broj publike. Redovno se dešava da se trodnevni trud desetak žena, koje su uključene u svaku manifestaciju, plane za samo nekoliko minuta. Jovana Rilak iz Brusa, ponosna baka dve studentkinje, koja je počela da “gazi”

8

sedamdesetu, jedna je od aktivnih učesnica u borbi žena potkopaoničkog kraja da kulinarske čarolije otme od zaborava. Ona kaže da se članice Udruženja žena trude da osim što jela pripremaju po starim receptima, uvek predstave zdravu hranu. Umele su ove žene da pripreme i 95 vrsta jela potkopaoničkog kraja, pre dve godine, u hotelu „Interkontinental“ u Beogradu za vreme Sajma vina i hotelijerstva, pod pokroviteljstvom Ministarstva za kulturu Republike Srbije, na oduševljenje svih prisutnih. Za Sajam turizma 2015. u Beogradu pripremile su 70 vrsta jela, i sve je nestalo za čas, jer tako je uvek kada one gostuju. Ovo udruženje je četvorostruki pobednik Srbije u spremanju zdrave hrane. Ostvarilo je brojna gostovanja: u Slovniji, Makediniji, BiH... - Naše Udruženje postoji 20 godina i broji 15 žena. Imamo vezilju, Bosiljku Dačković kojoj bi na umeću mnogi pozavideli, tkalju, prelju i pletilju, a najviše nas s ljubavlju pripremamo hranu. Među članicama vlada dogovor, i znamo šta kojoj ide od ruke, pa to najviše i radi. Nas nekoliko koje volimo da kuvamo, pripremamo, svaka u svojoj kući, od 10 do 11 vrsta jela za svaki događaj na kojem učestvujemo. Tu su jagnjetina ispod sača, jela koja su spremale naše bake: mleveni pasulj, sarme u vinovoj lozi, stare pite. Mali broj ljudi zna da su prve poslastice napravljene za Slavu bile pite sa jabukama i pite sa pirinčom, a za ovu drugu, malo ko zna da je uopšte postojala. Mnogo kasnije u modu su ušli patišpan i jaja.

Podržavam novine, i sve što je lako i što se brže napravi, ali sam za to da se sačuva i ono starinsko, da se prenosi sa starijih na mlađe, jer je zdravije. Mi uglavnom spremamo jela bez mesa, zato što su se ranije meso trošilo samo za Slave i Božić, a glavni razlog je što hranu nosimo daleko, pa da ne bi došlo do kvarenja. Ja često pripremam suve punjene paprike sa orasima, zato što je nekada bilo jako malo ulja, i onda su žene u stupi (avanu) drobile orah i koristile ga umesto ulja. I niko nije bio bolestan, imao holesterol, trigliceride i visok pritisak. Kopriva je izuzetno dobra, naročito za decu i bolesne. Koprivu uopšte malo koristimo, za razliku od španaća koji ne možete da podgrevate, a koprivu možete da jedete tri dana. Ja se sećam kao dete da smo jeli pasulj sa koprivama (pola pasulj, pola kopriva). U našem kraju se mesi 12 vrsta hleba, a mi spremamo hleb sa koprivom, od heljde, pšenični, beli sa semenkama, proju,.. Naše Udruženje se trudi da zadrži tradicionalna jela jer je naš kraj okrenut turizmu. Kod nas dolazi veliki broj stranih turista, i naš cilj je da im pokažemo i da se pohvalimo šta imamo. U tome nam pomažu i turistički radnici opštine Brus, pa smo nedavno sa našim jelima učestvovale na Kongresu lekara u Brzeću; za ,,Dane borovnice na Kopaoniku” krajem jula, redovno pripremamo slatko od borovnice, pitu od borovnice i sl., u “Danima vrganja na Kopaoniku“, početkom septembra pripremamo veliki broj jela, naravno od gljiva – istakla je Jovana Rilak.


Život je lep na selu

Đuđa, Joana i Jon Vioriaua Đuđa Vioriaua iz Sočice je veliki zagovornik povratka na selo. Ona se oko dvadeset godina bavi, što proizvodnjom mleka, što proizvodnjom kravljeg sira. Ranije je davala mleko u otkup Imleku, ali je shvatila da je proizvodnja sira isplativiji posao koji je u potpunosti ispunjava. Proizvodnju sira bazira na količini mleka dobijenoj od 13 krava, koliko trenutno ima u njenom domaćinstvu. U paleti proizvoda iz seoskog gazdinstva “Đuđa”, nalazi se tradicionalni sir u obliku „loptice“, presovani sir, sir

sa dodacima paprike, timijana, vlašca, maslina, susama, a u budućnosti planirana je i proizvodnja dimljenog kačkavalja. Domaćinstvo “Đuđa”, u kojem su uz gospođu Vioriaue i suprug Jon i sedmogodišnja ćerkica Joana, proizvodi oko 150 kg sira nedeljno i uspeva da ga, što po prodavnicima, što na kućnu adresu u Sočici i susednim selima, proda. Mogućnosti za prodaju bi bilo i više da može da se postogne veća proizvodnja. - Mi ne možemo toliko da se širimo, jer treba sve to i postići. Ako bi kupovali mleko od drugih, to više ne bi bio taj kvalitet, pa sir radimo isključivo od mleka koje daju naše krave. Za sada je bitno da nema viškova - kaže gospođa Đuđa i dodaje: - Svesni smo da moramo pošteno da radimo jer od tog i takvog načina rada zavisi naša egzistencija. Ako bi kupci naših sireva posumnjali u kvalitet, izgubili bismo tržište, a mi od toga živimo.

Za presovani sir, Đuđa Vioriaua je dobila zlatnu i srebrnu medalju na Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, na osnovu čega je stigao poziv iz Rumunije (Grădinari), gde je izlagala svoje sireve na gastro festivalu. Ovo domaćinstvo je član Udruženja mlečnih proizvoda „Kriška“, koje okuplja proizvođače iz Sočice, Vojvodinaca, Malog Žama, Straže i drugih sela vršačke opštine, i u saradnji sa opštinom i Turističkom organizacijom opštine Vršac, sa friškim, domaćim proizvodima, onakvim kakvi se mogu naći još samo u ponekim selima, reprezentuju domaću, tradicionalnu proizvodnju hrane na sajmovima, festivalima i manifestacijama, širom Srbije. Ovo Udruženje, zahvaljujući opštini Vršac, i na čuvenom vršačkom Grođebalu, ima uvek obezbeđeno mesto, na kojem svi članovi mogu da prodaju svoje proizvode. Domaćinstvo “Đuđa” se, u skromnom obimu, bavi i tovom bikova. U selu Sočica, na samoj granici sa Rumunijom, u 68 domaćinstava živi oko 170 stanovnika. Stanovnici Sočice se uglavnom bave poljoprivredom, lovom i šumarstvom. Pored porodice Đuđa, proizvodnjom sira bavi se samo još jedna porodica, iako je ovaj kraj predodređen za proizvodnju zdrave hrane. Đuđa Vioriaua nikada svoj život ne bi menjala za neki drugi. Voli ono što radi, uživa u lepoj prirodi i u svojim životinjama, oko kojih ima svakodnevne obaveze, ali priznaje i da se uložen trud višestruko vraća. U njenom domaćinstvu nema nervoze. Podela posla je davno ustanovljena, dnevne aktivnosti svakog člana se poštuju, a i ćerkica polako preuzima neka zaduženja. - Mladi odlaze sa sela jer je posao seljaka težak, ali za mene je i lep, jer radim na čistom vazduhu, u prirodi, i znam da jedem zdravu hranu - zaključila je Đuđa Vioriaua.

9


Svetlana Bijalković

Život na salašu ne bi menjala nizašta na svetu Svetlana Bijalković iz Sombora sa sinom Vukašinom učestvovala je u trodnevnoj edukaciji, koju je uz pomoć TACSO-a organizovala Zelena mreža Vojvodine, u Novom Sadu. Njen motiv je bio da što više sazna o organskoj proizvodnji, kako bi jednog dana na svom salašu mogla da razvije taj vid proizvodnje, koja joj se čini izuzetno privlačnom. Svetlana Bijalković sa suprugom i dva sina živi na jednom somborskom salašu, i bavi se proizvodnjom mleka. Sa 10 hektara, koliko poseduju, Bojalkovići su shvatili da ne mogu da budu konkurentni, zato razmišljaju da, makar jedan deo, prevedu u organsku proizvodnju. Trenutno na salašu imaju i 17 grla stoke, s tim što žensku telad ostavljaju, a muška tove i predaju, što im, uz

mleko koje predaju Somboledu, predstavlja najizvesniji izvor prihoda. Razmišljanja da unaprede svoju proizvodnju, a samim tim i životne uslove, idu u pravcu proizvodnje organske maline, koju bi zasadili na dva jutra, što je realan početak nečega čemu bi voleli da se u budućnosti posvete. Druga ideja, takođe je vezana za organsku proizvodnju, ali ovoga puta proizvodnju koka nosilja. Međutim, posle susreta u Novom Sadu i razgovora sa iskusnijim organskim proizvođačima, shvatili su da je organska proizvodnja koka nosilja i najteža i da ima sijaset začkoljica koje se moraju prevazići da bi ova proizvodnja bila materijalno opravdana. Svetlana i Vlastimir Bijalković upoznali su se u srednjoj poljoprivrednoj školi.

- Najveći benefit moga školovanja je što sam upoznala svoja muža, sa kojim sam išla u isti razred - kaže Svetlana Bijalković i nastavlja: - Prvi kapital nam je bio 4 jutra zemlje i 4 kravice, koje su nam dali naši roditelji umesto zaposlenja. Danas imamo dva sina i poljoprivredno gazdinstvo, koje smo se celog života trudili da napravimo pristojnim mestom za život. Naš stariji sin završio je za veterinarskog tehničara, ali u toj struci ne znam da li će imati posla, osim kod nas na salašu, što bi, moj muž i ja najviše voleli. Moj muž i ja, naš salaš i naš način života ne bismo menjali ni za šta na svetu, pa je logično što to želimo i našoj deci - iskreno kaže Svetlana Bijalković. Ako ćemo pošteno iz te ljubavi, posvećenosti i iskrenosti, mora da se razvije nešto dobro, pogotovo što su svi preduslovi prisutni. Kao prvo, salaš se nalazi mimo glavnih saobraćanica, idustrijskih zagađivača, i na pristojnoj udaljenosti od komšija. Želeći da unaprede svoj rad, porodica je kupila jedan manji salaš, koji bi u dogledno vreme, mogao da uz manja preuređivanja postane tražen turistički proizvod, za sve one koji na trenutak žele da pobegnu iz grada, od gužve, tekovina modernog doba (od televizije do mobilnih uređaja) i provedu dva-tri dana u čistoj prirodi slušajući ptice. Za to nisu potrebna velika sredstva, ali trenutno Bijalkovići nisu u mogućnosti da ga sami dovedu u funkciju. Nadamo se da će neki od konkursa Pokrajinske Vlade za dodelu bespovratnih namenskih sredstava biti odgovarajući i da će ova porodica svoju investiciju u skorije vreme uspeti da stavi u pogon. Treća uzdanica da će ova porodica uspeti u svom naumu jeste veliki karakter Svetlane Bijalković, zdrave i moćne žene koja se ne boji nikoga i ničega, a najmanje rada.

Zdravstvena ustanova MEDLAB Zavod za laboratorijsku dijagnostiku 21000 Novi Sad, Ilije Ognjanovića 1 tel: 021/422-332; 065/4422 -32 E-mail: medlab@sbb.rs Web: www.medlab.rs


Zlatiborac, porodična kompanija za primer

Dušan Knežević Odbor za selo Srpske akademije nauka i umetnosti kao svoj primarni zadatak postavio je obavezu javnog podsticanja i podržavanja porodičnih firmi, kao činilaca održivog i sveukupnog razvoja srpskog sela i poljoprivrede. Firma „Zlatiborac“ porodice Stojanović, je od strane Odbora za selo predstavljena kao jedna uspešna porodična kompanija čiji model razvoja može (i treba) da posluži kao putokaz drugima. - Izuzetno smo počastvovani što je jedna ovakva institucija, kao što je Srpska akademija nauka i umetnosti prepoznala u kompaniji „Zlatiborac“ primer uglednog razvoja porodičnog biznisa, koji kod nas nije toliko razvijen – rekao je gospodin Dušan Knežević, generalni direktor kompanije „Zlatiborac“. Gospodin Knežević je naveo podatak da u većini zemalja EU porodična preduzeća čine 70% domaće privrede, u kojima se stvara 65% BDP-a. Kod nas je to neuporedovi manje. „Zlatiborac“ je firma koja se razvila iz porodične manufakture, gde je tradicija učinila najviše. Porodica Stojanović je peta u generaciji koja se bavi proizvodnjom trajnih suvomesnatih proizvoda, i koja je u datom momentu prepoznala svoju šansu. Kada su zahtevi za proizvodima bili sve veći, a ona u postojećem organizacionom obliku nije mogla odgovoriti sve većoj tražnji na tržištu, donela je stratešku odluku o osnivanju kompanije. Mnoga porodična preduzeća ne opstaju dugo, i 80-90% propadne posle druge generacije. Svega 15% traje i do treće generacije. Razlozi neuspeha porodičnih preduzeća u ovom vremenskom periodu su: loše upravljenje i poslovanje, nedostatak finansijskih sredstava, nestručno upravljanje

troškovima, nepovoljni mikroekonomski uslovi privređivanja u toj privrednoj grani, konflikt među članovima porodice, (ne) profesionalizam, odsustvo radne discipline. Znatni napredak svake kompanije zahteva ozbiljniji menadžment, savremeniji i drugačiji koncept razvoja. To je porodica Stojanović prepoznala još 1992. godine i osnovala kompaniju i pored one tradicije, koja čini osnov njene delatnosti, uvela najsavremenije tehnike, tehnologije, i za proteklih 20 godina postala brend i pokušaj porodičnog biznisa koji je uspeo. - „Zlatiborac“ marketinškim potezima pomera granice svojih korisnika, ali i svog ugleda. Za jedan tradicionalni proizvod je neophodan prirodni ambijent, nešto izvorno, odakle potiče jedan proizvod. Naši proizvodi polaze iz Mačkata, mesta savršenih prirodnih uslova, kao stvorenih za ovu delatnost. U Mačkatu od stočarstva danas ugodno živi 50-60 domaćinstava. Oni su svoj biznis zaokružili na strogo porodičnom konceptu i nisu išli u dalji rast i razvoj, koji zahteva ozbiljnu hrabrost, viziju, što nije ni malo lako. „Zlatiborac“ je napravio iskorak jer je u jednom momentu shvatio da kao mala porodična kompanija ne može ući na ozbiljna tržišta. Za to je bila potrebna jedna ozbiljna kompanija sa svojim brendom, jer jedino brend pobeđuje na tržištu. Osnovni postulat brenda „Zlatiborac“ je kvalitet, posle toga dolazi nadgradnja, marketing i drugi načini približavanja potrošaču - naglasio

je gospodin Knežević. „Zlatiborac“ je imao viziju, misiju, hrabrost vlasnika koji su svoj kapital, uz ostale oblike finansiranja (kredite), ulagali u primarnu proizvodnju, u njeno širenje i izlazak na ino tržišta. Ova kompanija je mudro zadržala svoju tradicionalnu liniju proizvodnje sa nasleđenim procesima, kao osnovnu i primarnu. Sva ostala nadgradnja učinjena je sa najsavremenijom tehnikom, tehnologijom, i sa uvođenjem najvećih standarda. Svi zaposleni u kompaniji „Zlatiborac“ moraju da razumeju misiju i viziju kompanije, da shvate sve postojeće standarde kvaliteta, i njihov značaj za proizvode “Zlatiborca”. U narednom periodu „Zlatiborac“ planira širenje primarne proizvodnje, otvaranje sopstvenih klanica i tova životinja i uspostavljanje geografske oznake porekla za svoje proizvode, što će dati jednu daleko veću “težinu“ proizvodima koja već izlaze na tržišta Rusije i bivših sovjetskih republika, sa dozvolom izvoza na tržište EU, i potencijalnim na tržišta Arapskih Emirata. - Naš cilj je bio da pomirimo ukuse velikog broja potrošača i zahteve velikog broja kupaca, pre svega velikih kompanija. Naša ideja je da napravimo jedan veliki brend koji će zadovoljiti široku populaciju potrošača na tržištima Srbije, ali i onih van granica naše zemlje, i ka tom cilju permanentno težimo - izjavio je gospodin Dušan Knežević.

11


Selo opčinjаvаjućeg mirа među borovimа - Jаblаnicа

Zlatibore i ta tvoja sela Zlаtibor je plаninа izuzetne lepote, obiluje velikim prostrаnstvimа koje kаrаkteriše blаgo zаtаlаsаnа visorаvаn, bujni pаšnjаci, ispresecаni brojnim rečicаmа i potocimа. Nesvаkidаšnji doživljаj pružаju divni zlаtiborski pejzаži nepreglednih suvаtа i mirisnih livаdа, prekriveni poljskim cvećem i belim nаrcisom, kаo i bogаtim šumаmа “zlаtnog borа”, jele i smreke. Svа su zlаtiborskа selа živopisnа i lepа što čini dа Zlаtibor imа izvаnredne uslove zа rаzvoj seoskog turizmа. Svako selo postalo je sinonim za određeni pojam. Tako je: Selo аvаnture i izаzovа - Gostilje; Selo vrednih ruku - Rožаnstvo; Selo pesničkih zorа - Ljubiš; Selo smučаrа -Rudine; Selo Oko Zlаtiborа - Brаnešci; Selo Bregovito - Mušvete; Visorаvаn Zlаtiborа -Semegnjevo; Selo od ukusа - Mаčkаt; Selo muzejа - Sirogojno; Selo umetnikа - Trnаvа; Rаvnicа Zlаtiborа - Krivа Rekа; Selo za pojam dobrodošlice i dobrog sela - Dobroselicа; Selo zа leto i zimu - Ribnicа; Selo opčinjаvаjućeg mirа među borovimа Jаblаnicа; Selo teаtаr - Tripkovа; Dobrа stаrа Šljivovicа - Šljivovicа, a Donje Rudine - Golovo. Pored dobre sаobrаćаjne povezаnosti, selа su dobro opremljenа zа smeštаj i borаvаk gostiju. Nezаgаđenа prirodnа sredinа, zdrаvа hrаnа i čiste vode, izvorni nаčin životа u kome su sаčuvаne sve trаdicionаlne vrednosti, koje smo svi pomаlo zаborаvili, čine zlаtiborskа selа аutentičnim i privlаčnim zа goste. Tu su i brojne mogućnosti zа šetnje, sport, rekreаciju, orgаnizovаnje izletа do obližnjih pećinа, izvorа i vodopаdа. Lov i ribolov, jаhаnje, plаninаrenje,

12

brаnje šumskih plodovа, lekovitog biljа i druge rekreаtivno-zаbаvne аktivnosti u prirodi sаmo su mаli deo turističke ponude. Turisti, po želji, mogu učestvovаti u obаvljаnju redovnih seoskih poslovа i poljoprivrednih rаdovа. Skoro svаko selo imа neki kulturno-istorijski lokаlitet koji se može posetiti i nаučiti nešto o prošlosti. Zаnimljive su, poetske i mistične priče, mitovi i legende, koje se ispredаju u ovom krаju. Veliku kulturnu vrednost imаju grаđevine trаdicionаlne аrhitekture, kаo i proizvodi stаrih zаnаtа i ručne rаdinosti. Izložbe i stаlne postаvke lokаlnih umetnikа, priredbe, smotre folklorа i nаrodnog stvаrаlаštvа su dogаđаji preko kojih se upoznаju trаdicijа, kulturа, folkolor, izvornа muzikа, nаrodni običаji i drugа obeležjа seoskog životа. Nаdаleko čuvenа gostoljubivost i srdаčnost zlаtiborskih domаćinа, koji svаkog gostа primаju kаo prijаteljа, učiniće Vаš borаvаk posebnim i nezаborаvnim. Detaljnije informacije o događanjima na najposećenijoj srpskoj planini možete videti na portalu Tusrističke organizacija Zlatibor: www.zlatibor.org.rs ili se informisati na telefone broj: +381 (0) 31 841-646, +381 (0) 31 848-015, +381 (0) 31 848-415; ili na E-mail: zlatibor@zlatibor.org.rs Informacije možete dobiti i od Info centra Zlatibor na telefon: +381 31 845-103; E-mail: info@zlatibor.org.rs ili putem skajpa: turisticka.organizacija.zlatibor. Sve informacije o Zlatiboru i aktuelnim događanjima možete saznati i na Facebook stranici: Turisticka organizacija Zlatibor, kao i pratiti na Twitteru: TOZlatibor.


ZLATEKS, vaš vodič na Zlatiboru

Turistička agencija ZLATEKS (Broj licence: OTP 375/2010), koja posluje u okviru preduzeća ZLATEKS d.o.o. počela je sa radom 10.07.2000. godine. Njen osnivač i vlasnik je gospodin Stevan Aleksandrić. Sektor smeštaja vode Milanko Dumanjić, Mira Peković i Branka Aleksandrić. Podmladak agencije su Branko, Miroslav i Bojana koji vode sektor organizacije izleta i autobuskih karata. TA ZLATEKS se nalazi na zlatiborskoj autobuskoj stanici i pored turističko-ugostiteljskih usluga, prvi je i pravi informativni punkt za sve one koji dolaze u pohode ovoj planini (posebno ako dolaze autobusima). TA ZLATEKS, koja je 2005., 2006. i 2010. godine od TO Zlatibor i opštine Čajetina proglašena za najbolju turističku agenciju, bavi se uslugama pružanja smeštaja u zlatiborskim hotelima, privatnim apartmanima i domaćoj radinosti, a po želji klijenata i pansionske ishrane u nekoliko restorana, vodeći računa o blizini smeštajnih kapaciteta. Pored prodaje autobuskih karata, TA “ZLATEKS“ obavlja i poslove organizacione prirode. TA ZLATEKS godinama organizuje atraktivne izlete, čime boravak na ovoj planini čini još zanimljivijim, dinamičnijim i kvalitetnijim. Izleti: Stopića pećina – Sirogojno: obilazak Stopića pećine, muzeja “Staro selo” (muzej narodnog graditeljstva koji predstavlja kulturu stana i stanovanja ljudi ovog kraja krajem XIX i početkom XX veka) u Sirogojnu, obilazak crkve posvećene sv. apostolima Petru i Pavlu sa ikonostasom iz 1764. godine, galerije Vlada Mitrovića u Trnavi, vodopada u selu Gostilje visine oko 20m; Mokra Gora: vožnja turističkim vozom “Ćira” Šarganskom osmicom (uskog koloseka širine 760 mm) sa pauzama na stanicama Golubići, Jatare, Šargan Vitasi i na vidikovcima Krst osmice i Ludi kamen, obilazak crkve brvnare sagrađene 1946. godine posvećene

svetom proroku Iliji, poseta Drvengradu “Mećavnik” i galerije Miladina Lekića u Branešcima koji pravi eksponate u drvetu; Tara – Perućac - manastir Rača: polazak od Kaluđerskih bara, preko Mitrovca do jezera Perućac, obilazak reke Vrelo na Perućcu (dužine 365m) , preko Bajine Bašte odlazak do manastira Rača (XIII vek) i povratak uz zadržavanje u spomen domu Kremanskih proroka; Specijali rezervat Uvac: dolazak na Uvačko jezero i vožnja brodom sa obilaskom Ledene pećine, obilazak Specijalnog rezervata Uvac sa razgledanjem staništa beloglavog supa, obilazak manastira Dubnica i etno sela Štitkovo (XIII vek), u povratku sa kraćim zadržavanjem na jezeru Kokin brod;

Višegrad: obilazak Manastira Dobrun (1383. godine, 12 km od Višegrada) posvećenog Blagoveštenju, obilazak Na Drini ćuprije (građene od 1571. do 1577. g), galerije slikara hadži Branka Nikitovića, Andrićgrada (Kamengrad). Pored izleta agencija vrši i usluge prevoza po dogovoru. Turistička agencija ZLATEKS Adresa: Autobuska stanica, 31315 Zlatibor Telefoni: 031.841.244, 031.841.418; Fax. 031.841.244 Web: www.zlateks.rs; E-mail: zlateks@ptt.rs GPS koordinate. N43,72546 E19,69683

13


Nauka u službi poljoprivrede

- Poljoprivredni fakultet je uz Filozofski, najstariji, i jedan je od najuglednijih institucija Novosadskog univerziteta. Pored svojih osnovnih delatnosti - obrazovanja i nauke, koje razvija punih 61. godinu, poslednju deceniju veliku pažnju poklanja i celoživotnom učenju koje je, pre svega, usmereno ka našim poljoprivrednim proizvođačima, ljudima koji imaju svoja gazdinstva i na taj način obezbeđuju egzistenciju svojoj porodici - istakao je prof. dr Milan Popović, dekan Poljoprivrednog fakuluteta u Novom Sadu. Dekan je takođe naglasio da je cilj, ali i obaveza Poljoprivrednog fakulteta da proizvođačima prenese sva svoja znanja i iskustva, kako bi unapredili kvalitet svoje poljoprivredne proizvodnje. To se pre svega odnosi na seoska gazdinstva koja bi, ako bi obezbedila svoju održivost, uspela da zadrže populaciju mladih ljudi na selu i doprinela da to selo, koje sve više iščezava, počne da oživljava.

14

Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu svake godine, u zimskim danima, kada utihnu radovi u poljoprivredi i kada domaćini imaju više vremena, organizuje stručna savetovanja i seminare iz oblasti voćarstva, povrtarstva, ratarstva, organske poljoprivrede, stočarstva itd., pružajući na taj način poljoprivrednicima najkonkretnija znanja koja će lako moći da primene u svojoj proizvodnji i doprinesu njenom kvalitetu i prosperitetu, i time obogate i svoje, samim tim i srpsko gazdinstvo. Kada je osnovan 1954. godine, Poljoprivedni fakultet je imao jedan studijski program opšteg smera. Polaznici 61. generacije studenata školske 2014/2015. godine mogli su da izaberu jedan od petnaest akreditovanih studijskih programa, među kojima i smer za organsku proizvodnju na koji je prva generacija studenata upisana u oktobru 2010., što potvrđuje pravac fakulteta praćenja savremenih tendencija u poljoprivredi. Sorte grožđa stvorene na Institutu za vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima (Petra, Sila, Morava, Panonija, Neoplanta i dr.) sve više nalaze svoje mesta u vinogradima, a vino proizvedeno od tih sorti ima realnu šansu da postane fruškogorski i vojvođanski brend. Poslednjih decenija stručnjaci Departmana za voćarstvo i vinogradarstvo proizveli su novi sortiment jabuka koje su se pokazale kao vrlo dobre i danas daju odlične prinose u novoformiranim voćnjacima kojih je po Vojvodini, kuda god da krenemo, sve više i više. Pozitivne posledice intenzivne nastave i naučne aktivnosti manifestuju se i na međunarodnu saradnju. Jedan od zadataka fakulteta je da što veći broj stručnjaka boravi u najvećim evropskim poljoprivrednim centrima kako bi na najbrži i najadekvatniji način sticali nova znanja i iskustva, a potom ih prenosili našim poljoprivrednim proizvođačima. To se pokazalo kao jako efikasno i zato se mreža međunarodnih kontakata širi. - Kroz međunarodne projekte kojih je svake godine sve više, zajednički timovi rade na unapređenju, stvaranju novih tehnologija i te tehnologije direktno plasiramo, preporučujemo našim poljoprivrednim proizvođačima. Taj deo aktivnosti je važan ne samo za fakulutet, nego za našu ukupnu poljoprivredu i poljoprivredni ambijent kako bi mogli istrpeti pritisak konkurencije i ravnopravno izaći na tu međunarodnu „pijacu“, gde konkurencija stvara kvalitet - rekao je dr Popović. Znanje sticano decenijama rezultiralo je uspehom i na međunarodnim konkursima i projektima. - Imamo sreću da smo trenutno uključeni na dvadesetak međunarodnih projekata finansiranih iz evropskog budžeta. Mnogi su se prijavili na te konkurse i mi smo u dvadeset slučajeva izašli kao pobednici, što je još jedno priznanje instituciji i kvalitetu znanja koja ovaj fakultet može da pruži i plasira i u evropskom prostoru. Svakako da je to od velikog značaja i vrednosti i za našu domaću nauku, poljoprivredu i uopšte, za privredni sistem čitave zemlje zaključio je prof. dr Milan Popović.


Institutske sorte odgovaraju našem podneblju

U

prošlogodišnjoj nezapamćeno teškoj godini za vinogradare i vinare bio je „uspeh dovesti grožđe do čaše”, i u prvi plan su došle sorte grožđa nastale na Institutu za vinogradarstvo u Sremskim Karlovcima. - Sve sorte koje su stvarane za ovo podneblje i na osnovu proizvodnih i bioloških karakteristika koje odgovaraju ovom podneblju, pokazale su se idealnim u prošloj godini. Dobre rezultate dali su Probus, Sila, Panonija, Bačka, Morava, čak i u organskoj proizvodnji - istakao je doc. dr Dragoslav Ivanišević, sa Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu. Institut je značaj procesa stvaranja novih sorti prepoznao još 70-tih godina, kada je bio jedan od retkih u Evropi gde oplemenjivački program nije zamro. Danas se širom Evrope formiraju timovi koji rade ono što je na Institutu rađeno decenijama i zahvaljujući kontinuitetu, u vremenu kada to nije bilo ni aktuelno, ni interesantno, Institut i Srbija su bili na korak ispred većine evropskih zemalja, u korak sa najboljima. - Uvođenje jedne nove sorte u vinogradarsku proizvodnju je dug process objašnjava dr Dragoslav Ivanišević i nastavlja: - Samo stvaranje sorte traje tridesetak godina, kasnije, kada se odabere i prizna sorta nastaje borba za nju, kako bi zauzela mesto kod proizvođača. A da bi se to i desilo, potrošači trebaju da daju svoj sud, da je ocene visokom ocenom da bi proizvođači našli interes da podižu vinograde sa tim sortama. Danas smo svedoci da su neke sorte priznate pre 30 i 40 godina, tek sada prepoznate, a one koje su priznate pre 10, možemo očekivati da će biti interesantne tek za

20 godina. Oni koji su imali dobro iskustvo sa nekom od novih sorti, brže i lakše prihvataju druge nove sorte. Svaka nova sorta je stvarana sa nekom poboljšanom osobinom, i po nekim karakteristikama je bolja od standardne sorte. Sve više ima iskusnih vinogradara i vinara koji se odlučuju da deo zasada prepuste jednoj od „institutskih“ sorti, što dodatno ohrabruje stručnjake koji rade na tom programu. Međutim, pouzdane informacije govore i da se neke „institutske“ sorte brže šire u drugim zemljama nego kod nas, kao što je slučaj sa Panonijom i Bačkom u Mađarskoj. S druge strane, potpisan je ugovor o saradnji sa italijanskim proizvođačem zainteresovanim da proizvodi sadni materijal od sorti proizvedenih na Institutu, što govori o njihovom kvalitetu i značaju. Već godinama, Srbija ima problem sadnog materijala, a pre samo 30 godina bila je veliki proizvođač kalemova vinove loze u svetu. Dr Ivanišević napominje da je 2014. godine istekla Uredba koja je na nivou cele EU ograničavala zasade novih površina pod vinovom lozom, i očekuje se slobodnije kretanje u podizanje vinograda. Pretpostavke su da će se u narednom periodu u Evropi, pored dominantnih sorti Chardonnay, Merlot, Cabernet Sauvignon, tražiti nešto novo, nešto što će uneti diverzifikaciju u proizvodnju samih vina, što daje šansu autohtonim, i posebno novostvorenim sortama. - Generalno, srpsko vinogradarstvo je u krizi. Popis poljoprivrede iz 2012. godine pokazao je ono čega smo se plašili, a to je da Srbija ima svega 21. hiljadu hektara pod vinogradima. Od toga je, ako oduzmemo

ekstenzivne zasade i zasade sa stonim sortama, negde oko 11 do 12 hiljada hektara pod vinskim sortama, što je poražavajuće malo. Podiže se malo novih vinograda, da bi se to pojačalo potrebna je podrška Pokrajine i Republike. Uveren sam da će vinari koji počinju sa proizvodnjom, čak i stari koji podižu nove zasade, prepoznati značaj naših sorti. Ako hoćemo da se Srbija pozicionira kao neka značajna sila u vinarstvu, mi to ne možemo uraditi sa Chardonnay-om i Merlot-om, već sa nekom našom starom sortom, kao što je Prokupac, ili nekom novom, kao što su Probus i Sila. To je ono što će dati prepoznatljivost i originalnost vinogradarstvu i vinarstvu Srbije, i u tom pravcu se mora raditi. Mislim da je to jedini pravi put – zaključio je dr Ivanišević. Posebno pitanje je ono koje se odnosi na vinsku kulturu. Po mišljenju našeg sagovornika, vinska kultura se širi sporo, ali se ipak širi. Dok se ljudi ne upozanju sa osnovnim stvarima o vinima - ne mogu vina ni voleti. Tzv. vinska kultura se poslednjih godina dosta podigla, utisak je da je nešto viša nego što je bila pre desetak godina, ali zhteva još dosta rada. A rad onih koji proizvode vino, ocrtan je i na etiketama vinskih boca. Danas nećete naći ni jedan drugi proizvod sa etiketom koja nosi veći broj informacija o proizvodu, nego što je vinska. To govori o tome koliko na vina utiče svaka nova sorta, novi vinograd, oprema, proizođač... Svi oni porađaju novi kvalitet - neko vino koje zvuči isto, ali je sa potpisom onog ko ga je proizveo, priča za sebe. Zato, kada neko oda priznanje nekom vinu, oda priznanje i proizvođaču koji je u nekoj godini, iz neke sorte, umeo da iznese maksimum.

15


Atelje vina Šapat – mali butik velikih vina

Miodrag Kostić (prvi s leva) na dodeli nagrade Kapija uspeha PKV Gastronomsko-vinsko-umetnički komleks „Atelje vina Šapat“ iz Novog Slankamena, dobitnik je prestižne nagrade „Kapija uspeha“, najvišeg priznanja za kvalitet usluga u 2014. godini, koju svake godine dodeljuje Privredna komora Vojvodine, u kategoriji sveobuhvatne turističke ponude. Gospodin Miodrag Kostić iz Beograda, jedan od desetorice sa tim imenom na teritoriji Srbije, ali kako kaže, verovatno najstariji, zaljubljenik u umetnost i vlasnik kompleksa „Atelje vina Šapat“, nagradu je primio u utorak, 24. marta, na svečanosti priređenoj u hotelu „Premier Aqua“ u Vrdniku. Gospodin Kostić je pobornik ideje da svako u životu ima prava na tri početka. - „Atelje vina Šapat“ je moj početak, ali i završetak. Obišao sam puno sveta, video svašta i želeo sam da sve to što sam pozitivno video, prenesem na poslednji obronak Fruške gore, čiji mi jedan deo pripada objašnjava naš sagovornik. Kada je glava puna, ideje se brzo nastavljaju jedna na drugu. Tako su uz vinograd, nastajali: vinarija, restoran, umetnički atelje, apartmani... Posed gospodina Kostića se prostore na 15 ha, ili 48 nanizanih, u to vreme najskuplje plaćenih parcela u Vojvodini, od čega je 8 ha pod vinovom lozom, a još dva su u pripremi. Pod šumom, nekada staništu ptica, je 5 hektara, a novi vlasnik i vizionar želi da se one vrate i u gaju ponovo zapevaju; da one životinje koje žive u tom šumarku nastave da žive i da se razmnožavaju. Na posedu se nalazi i jedan park koji će u dogledno vreme biti kultivisan, da majke sa decom mogu nesmetano da šetaju i uživaju u blagodetima čistog vazduha, prirode i jedinstvenog pogleda na Dunav i Banat. Važan deo ovog kompleksa čini restoran, u kojem dvadeset visprenih kuvara i konobara, pripremaju jela i preporučuju odgovarajuća vina, trudeći se da naprave atmosferu da svako može da se opusti i provede

16

na njemu primeren način. Ambicija gospodina Kostića je da „Atelje vina Šapat“ ostane mali butik vina. - Mi ne želimo da idemo u industrijski način proizvodnje, nećemo nikome da konkurišemo, niti nekoga smatramo konkurencijom. Naša ideja je da jednog dana proizvedemo 80-90 hiljada boca vina, i tako kvantitet podredimo kvalitetu. Od sorti grožđa chardonnay, sauvignon blanc, muskat žuti, traminac mirisni, cabernet sauvignon, merlot, u vinariji “Atelje vina Šapat” se proizvode naša prva vina – Merlot i Chardonnay, a onda i Sauvignon blanc, Rose i kupaža tri crne sorte simboličnog naziva Pi crveno (tri vina proizvedena ’14. godine =3,14), a u pripremi je i vino simboličnig naziva Suma, u smislu objedinjenih znanja, umenja i ljubavi. To trojstvo je i razlog dobijanju ovako dobih vina - kaže gospodin Kostić i dodaje da je vino jedna od najzanimljivijih priča u istoriji ljudske civilizacije i dodaje : - Mi danas pokušavamo da uz maksimalni profesionalizam, pre svega zahvaljujući teroaru, opremi koju imamo, znanju i umenju poznatog italijanskog enologa Luigi Mattiuzzo-a, napravimo nešto što će nas razlikovati od drugih. Mi nismo velika vinarija, niti ćemo ikada to biti. Mi smo mala vinarija, koja proizvodi male serije jako dobrog vina. I to je naša vizija. Ako rekapituliram svoj život, odlikovale su ga lepe dame, puno lepih slika i drugih umetničkih dela, uz svakodnevnu naviku da se popije gutljaj nečega – od čega je najbolji izbor uvek bilo vino. Smatrao sam da imam pravo, s obzirom da sam jako teško proživeo ceo život, uz podršku supruge Verice, ćerke Tijane i sina Ivana, da zakoračim u još jedan početak i ostvarim se i na ovom polju. Proizvesti vino je jedan od najtežih poduhvata. Ja sam se bavio čelikom i odgovorno tvrdim da je to mnogo lakše nego proizvesti dobro vino. Upoznao sam jednog čoveka koji je imao 75 godina, i koji je bio vlasnik jedne železare. Na zidu njegove kancelarije stajao je veliki natpis: „Ovo je prvi dan ostatka vašeg života“. Od tada ja svaki dan doživljavam kao prvi dan ostatka mog života i želim da ga proživim na najlepši mogući način, uz moju suprugu, decu i prijatelje koje volim. To je moje bogatstvo i ne treba mi ništa drugo - zaključio je Miodrag Kostić. A originalan naziv – „Atelje vina Šapat“, intrigira i provocira i verovatno niko ne može do kraja da objasni njegov smisao. Na deo naziva – atelje, asociraju i enterijer, i eksterijer, način pripremanja i prezentacije hrane, kao i umetnička dela koje krase ovaj prostor. Vino je deo te umetničke priče, inspiracija mnogih umetnika (mnogi tvrde da bez vina nema ni umetnosti), motiv i dekor na umetničkim delima. Šapat je onaj višeznačni pojam, koji je na volju da ga svako tumači po svom nahođenju. On može da bude odraz unutrašnje strane bića koja se ispoljila u ovom, umetnički osmišljenom prostoru. Šapat je onaj željeni ton sporazumevanja kada je u pitanju vino, da čujemo jedni druge, ali da ne smetamo jedni drugima, Šapat je i onaj prisan razgovor između dvoje ljudi, uz koje vino najbolje paše.


Porodična vinarija Radević - Radević Estate Wines

Renee Lаcy-Radević i dr Goran Radević Dr Goran Radević i Renee Lаcy-Rаdević je crnogorsko-američki dvojac sa nadasve interesantnom životnom storijom. Upoznali su se na najvećem od tri kajmanska ostrva (Grand Cayman), teritoriji Ujedinjenog Kraljevstva u zapadnom delu Karipskog mora, gde je dr Goran Radević radio u urgentnom centru kao lekar. Tamo su se venčali. Tamo su im rođeni Anđelija i Luka. Tamo su sanjali san o malom porodičnom vinogradu, koji im je probudio uragan Ivan (V kategorija) 2005. godine, uništivši ostrvo i njihov dom. Gospođa Renee je, posle više od nedelju dana provedenih u ekstremnim uslovima, sa decom (tada oba mlađa od četiri godine), evаkuisаna u Mаjаmi sа pаcijentima zа dijаlizu. Tri meseca kasnije u Njujorku, gde su potom otišli, na kratko ih je posetio i dr Goran, danonoćno angažovan oko pružanja stručne pomoći bolesnim i povređenim, do uspostavljanja zdravstvene službe na ostrvu. Posle četiri godine provedene u SAD, osam na Kajmanima, šest u Južnoafričkoj Republici, dve u Sultanatu Oman i tri u Kini, gde je kao lekar radio, dr Goran Radević je sa suprugom odlučio da svoj san o vinogradu dosanja u svojoj rodnoj Crnoj Gori. Iako je dr Radević prvi lekar u porodici, nije i prvi vinar, i njegova genetika krcata je precima - vinarima. - Po majčinoj strani đed je bio prota. On me je naučio da čitam i pišem, da režem lozu još dok nisam pošao u školu, i prenio mi ljubav prema zemlji. Na očevoj strani su bili stočari. Đed Nikola je ’41. godine, kada se zaratilo, imao 1.000 ovaca. Zemlju sam naslijedio s obje strane, i na njoj sam podigao vinograd. Izgradili smo kuću i posle sedam godina od našeg dolaska u Crnu Goru, možemo da se pohvalimo sa 10.000 čokota u selu Rogami, uz Zetu u Piperima, (7,5 hiljada čokota), oko porodične kuće (2,5 hiljade), i za posetioce otvorenim vratima vinarije „Radević“ – Estete Wines, o kojoj mogu da pričam samo u superlativu - objašnjava dr Radević.

Po njegovim rečima, u vinariji je okružen dobrim ljudima, a za kvalitet vina zaduženi su mladi ing. Milena Mugoša i enolog konsultant – ing. Ivan Dašić, jedan od vodećih tehnologa iz zlatnog doba nekadašnjeg Agrokombinata “13 jul“. U timu je i Goranov ujak, ing. tehnologije Svetozar Savović. Takva atmosfera rezultirala je i uspehom na 82. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, gde je nagrađeno svih dvanest uzoraka vina poslatih na ocenjivanje (5 Zlatnih medalja, 4 Srebrne i 3 Bronzane), kao i dve lozove rakije (grappa), koje su osvojile Srebrnu medalju, a Vinarija „Radević“ je osvojila i Šampionsku titulu Novosadskog sajma 2015- te. Dr Goran Radević kaže da nije čovek od takmičenja i nagrada. Na ovo ocenjivanje je došao po nagovoru ing. Ivana Dašića, privučen činjenicom da na čelu komisije stoji doc. dr Vladimir Puškaš (Tehnološki fakultet, Novi Sad), čovek od nauke, da je blind test i da, prema tome, nema laži, nema prevare. Ideal porodice Radević je mala vinarija vrhunskih vina, a ne odlazak na takmičenja i sakupljanje nagrada. Za to nemaju ni potrebu, jer sredinom aprila prvi kontigent je, preko Barske luke, otišao put Amerike, i u dva restorana na Menhetnu, gosti će imati privilegiju da piju crnogorska vina iz vinarije „Radević“. U njihovim vinogradima zastupljene su tri sorte crnog grožđa: Chabernet Sauvignon, Syrah i Vranac (koji je kičma njihove vinarije), a od belih, Žižak (autohtona sorta iz okoline Tivta, koja datira iz vremena kraljice Teute, III v. pre naše ere), i dve začinske bele - Traminac (Italija) i Malvazija aromatika (Istra). - Vinima smo do sada davali imena po sortama grožđa. Ove godine smo prvi put za ocenjivanje napravili izuzetak i jedno likersko vino (umesto Likersko Bijelo vino Chardonnay, 17% alkohola), krstili imenom moje supruge Renee. To vino osvojilo je prvo zlato za našu vinariju, i među prvim vinima je te vrste (Porto) za koje je tražena registracija od Ministarstva Crne Gore. Renee Lаcy-Rаdević po struci je kriminolog-specijalista za maloletnu delikvenciju. Jedno vreme je radila kao predavač na katedri za strane jezike pri Ekonomskom fakultetu u Podgorici, a danas 24 časa je majka i sa velikom ljubavlju pomaže suprugu oko vinograda i vinarije. Uz njih su i Hana i Nikola, deca iz prvih brakova supružnika. Tu je i Gojko, brat dr Gorana Radevića, danas partner, koji je prvi priskočio u pomoć kada je trebalo uzorati zemlju, zasaditi lozu, što upotpunjuje idiličnu sliku malog porodičnog biznisa. Podrum „Radević“ proizvodi samo barrique vina u hrastovim buradima koja dolaze iz male porodične kompanije, četvrte generacije bačvara iz Kalifornije, što je još jedna potvrda da je crnogorsko-američki mix, uz ogromnu ljubav uloženu u sve što se radi, kombinacija koja daje odlične rezultate. Osim vina, posetioci u njihovoj vinariji mogu naći proizvode kao što su organski med, eterično ulje, konjak i rakija. S prirodom i u prirodi, jer je tako najlepše, životni je moto familije Radević, koja svojim ličnim primerom pokazuje sve prednosti takvog načina života. Više informacija možete dobiti na sajtu: www.rаdevicestаte.com.

17


GARANCIJSKI FOND AP VOJVODINE Zašto je Garancijski fond Vaš najbolji partner? Zato što izdavanjem naše garancije, Banka Vama odobrava: - Kredit sa nižom kamatom - Duži period mirovanja - Duži rok otplate kredita - Niže provizije

KREDIT ZA KUPOVINU POLJOPRIVREDNE MEHANIZACIJE I OPREME Uz našu pomoć možete kupiti: - Kombajn - Traktor - Druge samohodne poljoprivredne mašine - Priključne poljoprivredne mašine - Opremu iz oblasti proizvodnje i skladištenja žitarica, industrijskog, lekovitog, aromatičnog i začinskog bilja, voća, povrća, ukrasnog bilja, kao i opreme za mobilne sušare, opreme za navodnjavanje, opreme za zaštitu od elementarnih nepogoda i stočarski proizvodnju za energetsku efikasnost. KREDIT ZA KUPOVINU POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA Uz našu pomoć možete kupiti već izabrano poljoprivredno zemljište ili do kupovine može doći u periodu od godinu dana od datuma odobravanja kredita. KREDITI ZA PREDUZETNICE I VLASNICE MALIH PREDUZEĆA Ko ima pravo da učestvuje? - ŽENE PREDUZETNICE - ŽENE OSNIVAČI MALIH PREDUZEĆA koje obavljaju delatnost manje od tri godine, a poslovno sedište radnje ili preduzeća je na teritoriji APV. Po ovom Konkursu garantujemo za kredite odobrene za NABAVKU OPREME NAMENJENE OBAVLJANJU REGISTROVANE DELATNOSTI. START - UP KREDITI ZA RADNO NEAKTIVNE ŽENE Po ovom Konkursu garantujemo za kredite za nabavku opreme i obrtnih sredstava u oblasti: - Proizvodnje i prerade - Turizma - Zanatstva - starih zanata - Proizvodnih usluga. KREDIT ZA MONTAŽNE SILOSE Ko ima pravo da učestvuje? Fizička lica - nosioci registrovanih porodičnih poljoprivrednih gazdinstava; Zemljoradničke zadruge u privatnom vlasništvu ; Mikro i mala privredna društva i preduzetnici registrovani za obavljanje poljoprivredne proizvodnje i preradu proizvoda. *Obavezno prebivalište, odnosno sedište na teritoriji AP Vojvodine* KONKURS OMOGUĆUJE FINANSIRANJE: IZGRADNJE, REKONSTRUKCIJE, DOGRADNJE I ADAPTACIJESILOSA I NABAVKE PRATEĆE OPREME ZA SILOSE. KONKURSOM SE NE FINANSIRA: IZRADA PROJEKTNE DOKUMENTACIJE, TROŠKOVI PRIJAVLJIVANJA DOZVOLA, GRAĐEVINSKI RADOVI, UREĐIVANJE ZEMLJIŠTA, OGRAĐIVANJE ZEMLJIŠTA, IZGRADNJA PUTEVA I SLIČNO .

18

Ako ste odlučili da budemo Vaš partner , možete nas pozvati ili posetiti GARANCIJSKI FOND AP VOJVODINE 21000 Novi Sad, Hajduk Veljkova 11 (Master centar Novosadskog sajma) Telefon: 021 489 37 00 E-mail: office@garfondapv.org.rs www.garfondapv.org.rs


POLJOPRIVREDA NA JEDNOM MESTU

www.agroinfotel.net

79


Informativni centar uveo obuku poslovođa i kurs o deklarisanju, označavanju i reklamiranju hrane

Marija Vujaković BSC Informativni centar za poslovnu standardizaciju i sertifikaciju od svog osnivanja (uz podršku АP Vојvоdine, 2009. godine) nastoji da pruži informativne, konsultantske i druge usluge u oblastima standardizacije, sertifikacije i ocenjivanja usaglašenosti proizvoda kojima se zadovoljavaju potrebe malih i srednjih preduzeća u određenoj oblasti, sa ciljem povećanja njihove konkurentnosti na domaćem i međunarodnom tržištu. Pored standardnih seminara BSC Informativni centar je ove godine dodao dva nova seminara: za obuku poslovođa i kurs za deklarisanje, označavanje i reklamiranje hrane. - Uspeli smo da pripremimo, razvijemo i realizujemo jednu novu uslugu koja se odnosi na obuku poslovođa. Ova četvorodnovna obuka je malo drugačije koncipirana od standardnih, i realizuje se kroz radionice na kojima polaznici – poslovođe iz ovdašnjih kompanija, na licu mesta rešavaju određene probleme i prezentuju ih u toku radionica.

20

Dok se prvi deo obuke odnosi na menadžerske veštine, drugi deo je usmeren na motivaciju pojedinaca da učestvuje u timskom radu, kroz tzv. motivacione radionice. Ko god radi sa ljudima mora da poznaje osnovne činjenice i pojmove iz psihologije rada sa odraslim ljudima. Nije ni malo lako raditi, sarađivati i praviti rezultate u jednoj nehomogenoj grupi odraslih ljudi sa različitim karakternim, mentalnim i drugim osobinama. Ko god se bavi upravljanjem jednim timom, neophodno je i da upoznaje ljude koji su u tom timu. Obuka za poslovođe je nešto što bismo želeli posebno da promovišemo, jer smatramo da je ta druga linija upravljanja u našim malim i srednjim preduzećima zapostavljena, a uspeh kompanije u velikoj meri zavisi upravo od njihovog rada. U BSC Informativnom centru pripremljena je još jedna nova obuka koja je jako važna sa aspekta vladajućih trendova na tržištu i zaštite potrošača, a vezana je za deklarisanje, označavanje, reklamiranje

hrane i izračunavanje nutritivnih vrednosti prehrambenih proizvoda. Zakon o zaštiti potrošača obavezuje proizvođače prehrambenih proizvoda da svaki proizvod, između ostalog mora da bude nedvosmisleno i jasno deklarisan: od sastava, aditiva, do toga da li je u skladu sa zdravstvenim i bezbednosnim propisima i sl. Ovaj jednodnevni seminar treba da pomogne ključnim ljudima u prehrambenoj industriji da na pravilan način deklarišu svoj proizvod, da bi mogli da ga plasiraju ne samo na inostrana, nego i na domaće tržište. BSC Centar je započeo pregovore sa makedonskim partnerima, odnosno sa makedonskim Institutom za standardizaciju. Na njihovu inicijativu, razmotrili smo mogućnost saradnje između naše dve organizacije. Ovih dana ćemo razmeniti predloge sporazuma o saradnji i nadam se, u vrlo kratkom periodu, i potpisati protokol o saradnji. Saradnja bi se odnosila prvenstveno na podršku i pomoć u realizaciji naših usluga na makedonskom tržištu, a isto tako BSC Centar bi bio podrška makedonskom partneru da realizuje svoje usluge i aktivnosti na našem tržištu. Međusovno povezivanje svih aktera, po sličnosti, ali i po mogućnostima onoga šta mogu jedni drugima da pruže, opšti je trend na kojem insistira i EU. Jer, niko sam ništa ne može da završi, niko sam ne može da realizuje sve ono što savremeni uslovi poslovanja traže, Ovo je dobar početak i pozitivan signal da su mogućnosti međuregionalnog povezivanja, makar u prostoru bivših republika SFRJ, ostvarljivi i dogledni. Saradnja sa Institutom iz Makedonije mogla bi da rezultira i zajedničkim nastupom na nekom trećem tržištu. Najzad, godine koje su prethodile, i svi napori koje smo „preživeli“ u poslovnom smislu, počinju da daju prve rezultate. Ono što je korisno iz svih transnacionalnih, prekograničnih, međuregionalnih kontakata i saradnji je da pružaju mogućnost učenja od drugih, da uviđamo gde su naše slabosti, kako da to iskoristimo i unapredimo i da to sutra budu naše prednosti. Ono što karakteriše BSC Centar je da se ne bojimo ničeg novog i da ne bežimo od problema i vrlo smo otvoreni za stalno učenje, upoznavanje i uvođenje noviteta, ne samo iz domena naše osnovne delatnosti, standardizacija, sertifikacija, kojima smo maksimalno posvećeni, nego i svega onoga što je indirektno vezano za našu oblast istakla je gospođa Marija Vujaković.


STANDARDNE OBUKE BSC Informativnog centra 1. Obukа zа QM po hаrmonizovаnoj EOQ šemi, 2. Obukа zа menаdžere integrisаnog sistemа menаdžmentа, 3. CE oznаčаvаnje tehničkih proizvodа, 4. HACCP sistem аdministrаtor, 5. FSSC 22000 аdministrаtor, 6. Energetskа efikаsnost, 7. Uprаvljаnje otpаdom, 8. Uprаvljаnje projektimа, 9. Uprаvljаnje rizicimа, 10. Poslovno ponаšаnje, 11. Obukа zа poslovođe, 12. Unаpređenje inovаtivnih kаpаcitetа MSP 13. Deklаrisаnje, oznаčаvаnje, reklаmirаnjenje hrаne i izrаčunаvаnje nutritivnih vrednosti

BSC informativni centar za poslovnu standardizaciju i sertifikaciju 21000 Novi Sad, Bulevar oslobođenja 81/X sprat Tel.:+381 21 66 15 473, 66 24 005; Fax:+381 21 52 25 23 E-mail: marija.vujakovic@bsccentar.rs Web: www.bsccentar.rs

21


Zašto upisati geografiju na novosadskom PMF-u?!!

Dr Tamara Lukić Geografija je interdisciplinarna nauka koja proučava prostor. Ona predstavlja poseban način razmišljanja, te kompleksnog i zdravorazumskog pogleda na svet koji sublimira znanja različitih prirodnih (geologije, klimatologije, hidrologije, pedologije, biologije i dr.) i društvenih nauka (istorije, demografije, ekonomije i dr.), i kao takva postaje primenljiva u različitim društvenim sferama. Međutim, do određenih saznanja geografi dolaze vlastitim metodama, a one se odnose na geomorfološke, privredne, naseobinske i dr. karakteristike prostora. Ta saznanja su osnova geografske regionalizacije. Geografi rade u obrazovnim institucijama (osnovnim i srednjim školama, gimnazijama i dr), ali njihovo znanje je primenljivo i na mnogim drugim mestima. Iskustva pokazuju da su geografi potrebni u medijima, politici, različitim zavodima (za statistiku, urbanizam, zaštitu prirode, zaštitu kulture itd.), turizmu, različitim sektorima Vlade Republike Srbije. Geografi se zapošljavaju i u organima uprave i lokalne samouprave i u javnim preduzećima. Činjenica je da je prisustvo geografa u različitim segmentima društva još uvek vrlo skromno, jer su njihova znanja neprepoznata i neiskorišćena. Primera radi, geografi koji se bave fizičkom geografijom znaju da se mostovi ne podižu na klizištima ili da je temperatura vazduha na našim geografskim širinama u gradskim sredinama koje su stihijski nastale i do 6ºC veća od planski podignutih delova grada. Geografima je poznato koliko je bitno da se prilikom uređenja prostora, radi smanjivanja uticaja različitih izvora zagađivanja, mora uzeti u obzir ruža vetrova, ali i koliko je važno podizati vetrozaštitne pojase. Geografi često ukazuju da je nerazumno kopati podrume na terenima koji imaju niže apsolutne visine od lesnih zaravni. Društveni

22

geografi izrađuju projekcije stanovništva i njima ukazuju na to gde treba podizati vrtiće, a gde staračke domove. Njihovi radovi ostavljaju trag o etničkim grupama koje nestaju, o promenama privrednih karakteristika, o transformacijama naselja. Geografski informacioni sistem (GIS) ima brojne mogućnosti primene, zato će vremenom postati sastavni deo pismenosti. Geografi svoje znanje stavljaju u funkciju opšteg boljitka, za razliku od nekih cenjenijih profesija koje egzistuju na tuđoj nesreći. Bilo bi korisno da se kompleksno geografsko znanje i naučni rezultati, do kojih geografi dolaze, približe široj javnosti. Svedoci smo velikog pritiska na smanjivanje fonda časova geografije na svim obrazovnim nivoima. Važno je istaći da

samo profesor geografije ima “prostora” da u svom planu i programu govori o problemima u prostoru i među stanovništvom. Na taj način on direktno utiče na vaspitanje i svest budućih političara, ministara, predsednika opština, direktora javnih preduzeća, preduzetnika i dr. tako da, ukoliko sami ne budu geografi, treba da konsultuju ili angažuju geografe u svom timu. Geografija je interesantna i lako savladiva nauka, koju na Departmanu za geografiju, turizam i hotelijerstvo na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu predaju, pre svega, dobri ljudi. Sve informacije na: www.dgt.uns.ac.rs. Dr Tamara Lukić, Prirodno-matematički fakultet u Novom Sadu


PANACOMP ZEMLJA ČUDA lider među turističkim agencijama Nije mala odgovornost u kratkom roku preneti istoriju, kulturu, arhitekturu, pokazati sve lepote jedne destinacije nekome ko će na osnovu toga sklopiti celovitu sliku o zemlji, regionu i ljudima koji tamo žive. Ulogu reprezenta najčešće preuzimaju turističke agencije, a to se neretko prenebregava. Godinama unazad, TA PanaComp „Zemlja čuda“ iz Novog Sada se trudi da afirmiše Srbiju i Balkan kao poželjnu destinaciju vrednu da se istraži, i to radi na najbolji način. Potvrda za to je permanentna komunikacija sa tržištima EU, SAD, sve više sa tržištem Australije, a u poslednje vreme i Indije. Pri tom se ne zapostavlja ni domaće tržište, mada srpski turisti češće obilaze neke strane zemlje, a i ekonomska nemogućnost da se priušti bilo kakvo putovanje, umanjuje njihov broj. - Osnova profesionalizma je blagovremenost planiranja doživljaja i dočeka gostiju, ulaganje velikog i iskrenog napora da se zadovolje potrebe, želje i očekivanja svakog gosta. Nije jednostavna stvar ugostiti grupu vrhunskih arheologa iz susedne Hrvatske koja želi da u toku 9 dana obiđe petnaest arheoloških nalazišta na tlu Srbije. Profesionalni odnos ogleda se u angažovanju vrhunskih stručnjaka, poput prof. Vujadina Ivaniševića, kada je u pitanju Caričin grad (Justinijana Prima) kod Lebana, ali i da se iskoristi prilika i u slobodno vreme gostima ponudi Leskovački ajvar i roštilj, i to od proverenih i pouzdanih domaćina. Izazov je i vođenje dve gospođice (78 i 86 godina) iz Francuske, koje su uoči Uskrsa prešle preko 2.000 km kroz Srbiju, obišle 25 manastira uz upoznavanje srpskih običaja. Svoje zadovoljstvo iskazale su u pismu i namerom da uskoro obiđu Kosovo, Pećku partijaršiju i Dečane - kaže Ivanka Tasić, direktor logistike ove agencije. Po njenim rečima za uspešnu realizaciju jednog turističkog aranžmana veliku ulogu imaju saradnici, a PanaComp ima 3.000 dobavljača na koje uvek može da se osloni. PanaComp „Zemlja čuda“ neguje i blisko partnerstvo sa kolegama iz regiona: BiH, Hrvatske, Slovenije, Crne Gore, Albanije, Makedionije, Bugarske i Rumunije, bez kojih takođe nema potpuno i uspešno sprovedenog putovanja. Profesionalno je da se grupi istoričara, koji dolaze u Srbiju, sugeriše obilazak i Stolca (mesta s najdužom i najraskošnijom istorijom gradskog života u BiH) i Radimlja (najpoznatijeg lokaliteta stećaka u BiH), nekropole u Zvorniku, a

grupi irskih turista osim Novog Sada, Beograda, Fruške gore, priušti izlet „Vinskim cestama“ (Hrvatska), koji zadovoljni prethodnim, naredni dolazak planiraju da prošire na Bugarsku. Na dobru organizaciju i uspešnost vođenja grupe turista bitno je dobro poznavanje destinacije, gde je loš put, njegova dužinu, da se ničim ne naruši pozitivan doživljaj. - Primorani smo da ponekad skrivamo neke naše mane (đubre na koje nailazimo usput), sa kojima se infrastrukturno i turistički Srbija suočava. Problem je i što nismo dovoljno iskreni da pokažemo ko smo, šta smo, kako živimo, da pokažemo svoju dušu. PanaComp insistira na autentičnosti, saradnji sa jednostavnim i prirodnim ljudima, jer po tome se Srbija razlikuje od drugih. Bitno je da se ponosimo što naši domaćini proizvode divne sokove od maline, drenjine, koji ne mogu da se nađu nigde drugde na svetu. Kod mnogih domaćina nedostaje osećaj da treba da se potrude oko gosta, da ustanu u 4 sata i umese pogaču, da je topla kada gosti dođu. Zašto da domaćini 16 puta nalivaju rakiju nekome kome to ne prija, jer dolazi iz druge kulture, drugog je vaspitanja i izdržljivosti? - objašnjava gospođa Tasić. Ozbiljnost TA PanaComp se ogleda i u planiranju i osmišljavanju uvek novih aktivnosti: kulinarskih radionica, radionica kaligrafije, ikonopisanja, keramike, ili onih na kojima gosti uče da igraju kolo, jer im je bitno da uspostave kontakt sa domaćinima i upoznaju se sa načinom njihovog života. Stranci Srbiju, suprotno još uvek vladajućem imidžu, vide kao slobodnu zemlju

punu raznolikosti i to treba da je njen najveći brend, a PanaComp se trudi da to istakne. Međutim, ova agencija nije dobar domaćin kada se od nje očekuje ispunjenje zahteva, poput organizacije bekstva od lavova ispred otvorenog kaveza u zoo vrtu, ili ture putevima ratnih vođa iz rata 90-tih, jer “to nije način da se promoviše naša zemlja”. Primarna aktivnost TA PanaComp “Zemlja čuda” je organizovanje kongresa, seminara, konferencija, korporativnih i stučnospecijalizovanih događaja. Svoj ugled stekla je kvalitetnim i profesionalnim odnosom i prema grupi od 10, kao i onoj od 1.000 učesnika. - Radost je kada dođete ispred gostiju npr. na Andrevlju, koji su se fantastično proveli u NP “Fruška gora”, pri tom razmenili neka nova znanja i iskustva sa našim stručnjacima. Naš zadatak je da služimo takvim događajima i da dobro procenimo koje su potrebe i zahtevi struke sa kojom sarađujemo - izjavila je gospođa Tasić. Dobro usklađivanje potencijala i resursa iz jednog i drugog sektora postavilo je TA PanaComp “Zemlja čuda” na lidersku poziciju poslovanja turističkih agencija.

TA PanaComp Zemlja Čuda

PanaComp Wonderland Travel 21000 Novi Sad, Bulevar cara Lazara 96 Tel.:+381 21 46 60 75, 46 60 76, 46 60 77 E-mail: office@panacomp.net; mice@ panacomp.net Web: www.panacomp.net

23


DMC DUNAV Destinacijska menadžment kompanija za područje Dunava i Fruške gore Da biste doživeli Bačku, prvo je morate okusiti!

Srđan Vezmar Vođena tom parolom, Regionalna razvojna agencija Bačka uspela je da objedini devet opština (Bač, Beočin, Srbobran, Sremski Karlovci, Titel, Žabalj, Bačka Palanka, Bački Petrovac i Bečej) u zajedničkom projektu Destinacijske menadžment kompanije - DMC Dunav, sa ciljem kreiranja turističkih događaja i doživljaja dovoljno atraktivnih da u Bačku i Vojvodinu privuku ne samo domaće goste, nego i goste iz regiona, pa i šire. Predsednici opština udružiće snage u destinacijskoj menadžemnt organizaciji. Ona će imati funkciju nadzornog odbora koji će predstavljati javni interes, osiguravati održivost i odlučivati koja će iskustva i proizvidi imati prioritet. Svi oni se slažu da je potencijal za razvoj turizma u svih devet opština ogroman, blagosloven Fruškom gorom, Dunavom i Tisom i njihovom očaravajućom prirodnom

24

lepotom. Mogućnost lovnog i ribolovnog turizma, ali i zaštite ugroženih vrsta, privlače posetioce i goste. Pojedina odredišta idealna su za šetnje prirodom, biciklizam ili jednostavno odmor od gradske buke i vreve. Bogato kulturno i istorijsko nasleđe, sa crkvama, manastirima, dvorcima i tvrđavama, srce su i duša destinacije Bačka. Hrana je oduvek bila u posebnom fokusu ove regije. Tradicionalni recepti, organska hrana i neka od najboljih srpskih vina, idealno su polazište za uspon i razvoj kulturnog i vinskog turizma. Pred akterima projekta je veliki zadatak, da urede svoja mesta, ožive lepa sela Vojvodine i podstaknu seoski turizam, te uključe stanovništvo u stvaranje proizvoda i usluga, kako bi svojim gostima omogućili da iskuse tradicionalne vrednosti i način života u vojvođanskim ruralnim područjima. U cilju početka druge faze projekta DMC Dunav, nekolicina vojvođanskih vinara koji će biti deo buduće ponude DMC Dunav, učestvovalo je na tradicionalnoj međunarodnoj izložbi vina – Vinistra u Poreču, a organizovan je i susreti za predstavnike turističkih organizacija opština okupljenih

oko DMC Dunav, ali i za same predsednike tih opština i delegaciju Vlade APV, koju je predvodio pokrajinski sekretar za privredu Miroslav Vasin. Gosti su bili upoznati i sa delom ponude DMC „Sve boje Istre”, čiji su konsultanti angažovani u uvodnim fazama projekta, kako bi Vojvođani videli na koji način su organizovani i kakvu podršku i benefite imaju turistički poslenici od učešća u tamošnjoj destinacijskoj menadžment kompaniji. Istra je turistički lider regiona koja je iskoristila sve svoje potencijale, ujedinila turističku ponudu i napravila brend od domaćih proizvoda. Mr Srđan Vezmar, direktor RRA Bačka, navodi da je osnovna svrha ove posete bila prenošenje iskustava istarskog DMC-a u delu marketinških aktivnosti turističke destinacije kroz tzv. Destinacijski menadžment sistem i pojedinačne marketing budžete projektom obuhvaćenih opština. Cilj je da


se istarska iskustva u stvaranju sinergijskog efekta kod promocije destinacije kroz DMS, prenesu na naš DMS koji će početi sa radom do kraja godine. Drugim rečima, umesto da svaka opština pojedinačno troši sredstva za promociju svoje turističke destinacije, one će udružene kroz DMS ostvariti daleko veći i profesionalniji nastup na regionalnom i međunarodnom turističkom tržištu. On je takođe istakao da je najveća pažnja u Poreču bila usmerena na to kako da se stečena iskustva odmah stave u funkciju DMC Dunava i da se deo turističkog tržista Vojvodine, koji je po nekim procenama težak više od 200 miliona evra, asporbuje kroz budući Destinacijski menadžment sistem. - Turisti će DMC videti kao veb stranicu, mobilnu aplikaciju, i ostale njima poznate oblike internet komunikacije. Taj javni deo samo je vrh sante leda koje viri iz mora, dok

Miroslav Vasin

Sa DMC Dunav još bolji rezultati

je onaj kompleksniji deo sakriven, a sve kako bi se turistima pojednostavilo poimanje dotične destinacije i maksimalno olakšalo dolazak do njima bitnih informacija, bez opterećenja tehnologijom ili ogromnom količinom činjenica. S druge strane, učesnici DMC projekta dobiće jedinstveno mesto promocije putem kojeg će se sublimirati svi prodajni i marketinški napori, te time ostvariti rezultati koje pojedinačno svaka opština sama ne bi mogla dosegnuti - objasnio je Goran Mrvoš, jedan od čelnih ljudi Infosita Poreč, koji će biti angažovan na izradi pomenutog destinacijskog menadžment sistema.

Gogovoreći o projektu DMC Dunav i njegovom značaju za dalji razvoj turizma, Pokrajinski sekretar za privredu, zapošljavanje i ravnopravnost polova, Miroslav Vasin je rekao: -Vlada Vojvodine je zajedno sa RRA Bačka i 9 opština ušla u ključan turistički projekat. Prošle i pretprošle godine smo ostvarili odlične rezultate u turizmu. Prošle godine smo imali porast broja turista koji su posetili Vojvodinu za sedam odsto, a za 27 odsto porast finansijskog prometa u turizmu. U 2014. godini za razliku od 2013. porastao je broj turista koji su posetili Vojvodinu za 21 odsto. Verujem da ćemo sa projektom DMC Dunav imati još bolje rezultate. Zašto smo se odlučili da sarađujemo sa Istrom? Istra je turistički lider regiona. Iskoristili su sve potencijale koje imaju, ujedinili turističku ponudu i napravili brend od domaćih proizvoda. Mi nemamo more, ali imamo Dunav i Frušku goru kao jedinstveni potencijal i zato želimo da iskustva istarskih turističkih radnika prenesemo u Vojvodinu i podignemo turistički kapacitet. Zato ovaj model udruživanja koji sprovodimo, je model koji se sprovodi i u Istri i zato smo ih obišli da vidimo i čujemo na terenu, na koji način oni ostvaruju ovako dobre rezultate i da izučimo njihov marketinški model. Ova saradnja Istre i Vojvodine ima niz značajnih sadržaja i siguran sam da će imati višestruki uticaj za sve donosioce odluka u opštinama osnivačima DMC Dunav. Ovo je samo nastavak dobre saradnje Istre i Vojvodine koji negujemo duži niz godina i ja sam uveren da će saradnja ove dve regije i dalje ići uzlaznom putanjom – naglasio je Miroslav Vasin.

25


SACEN nagradio najbolje Turističkim srcem Međunarodni centar za razvoj turizma i ugostiteljstva SACEN International je i ove godine dodelio Oskara za najbolje u turizmu jugositočne Evrope – Zlatno turističko srce. SACEN ovo priznanje dodeljuje 56 godina, a 25 godina nakon razdruživanja jugoslovenskih zemalja. U sklopu akcije, Međunarodna turistička patrola SACEN-a je, osim Srbije, obišla Tursku, Rumuniju, Bugarsku, Sloveniju, Hrvatsku, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Tunis, Maltu i Grčku, nakon čega je međunarodni stručni žiri, izabrao najbolje. Proglašeni su pobednici u 14 kategorija, a dodeljena su i dva specijalna priznanja. U kategorijama za partnera godine, prevoznika godine, naučno-obrazovnu ustanovu, za ličnost godine, kao i šampiona zimskog turizma, priznanja nisu dodeljena. Prema rečima predsednika SACEN International-a, gospodina Dragana Gligorijevića, poštovano je strogo pravilo da se ocenjuju rezultati od prošle godine, ilustrujući to kineskom izrekom da „nije važno koliko ste vi nekada mogli da trčite, nego koliko sada možete“. Gospodin Gligorijević je napomenuo da su članovi zvaničanog žiria SACEN-a bili „nevidljivi gosti“ i da niko nije mogao da nominuje nekoga iz zemlje iz koje dolazi. Zašto srce? - Iz jednostavnog razloga što sve stane u srce: i Bog, i ljubav, a da turizam čine ljudi. Zbog toga SACEN isključivo nagrađuje ljude za ono šta su uradili u toku prethodne godine u promociji jugoistočne Evrope koja je godinama bila zapostavljena, kada je u pitanju turizam. Na sreću, u ovom regionu se poslednjih godina beleži i najveći porast gostiju, posebno u Beogradu, koji je prošle godine proglašen za najbolje turističko mesto, a ove, za šampiona kulturnog turizma jugoistočne Evrope i kandidat je za Evropsku prestonicu kulture. Beograd je postao pravi magnet za domaće i strane turiste i uspeo je da se izbori sa lažnim imidžom mesta noćnog provoda, pijanki i splavova i postane mesto kulture, manifestacija, izložbi i kulturnih ustanova - rekao je gospodin Gligorijević i nastavio: - Drago mi je da je Mimoza fest (Herceg Novi), proglašen za najbolju manifestaciju jugoistočne Evrope, Ohrid za šampiona kontinentalnog turizma jugoistočne Evrope, s tim što je Grčka uložila protest, i zahtevala je da pored naziva mesta ne stoji Makedinija, već Bivša jugoslovenska Republika Makedonija, ali i to smo premostili i prihvaćeno je da pored Ohrida ne stoji ime države. Grčka je prvi put nakon sedam godina vladavine Turske

26

zauzela čelno mesto kao najbolja turistička destinacija jugoistočne Evrope, pre svega zato što prošle godine štrajkovi, obustava brodskog saobraćaja i rad bezinskih pumpi, nisu ugrozili turiste. Moram da priznam da među agencijama vlada haos u regionu jer sve misle da su najbolji. Našli smo kompromisno rešenje i YUTA – Nacionalna asocijacija turističkih agencija, koja je više od 60 godina u

agencijskom poslovanju jugoistočne Evrope, dobila je priznanje za izuzetan doprinos. Ono što me posebno raduje, je da je Brzeće (Kopaonik) posle godina zapostavljanja, proglašeno šampionom omladinskog turizma jugoistočne Evrope. Nikada nije bilo više turista, sportista, sportskih i omladinskih kampova u Brzeću (opština Brus), nego tokom prošle 2014. godine - istakao je gospodin Gligorijević.

Dobitnici nagrade Zlatno turističko srce za 2014. godinu: • GRČKA- najbolja turistička destinacija jugoistočne Evrope • OPATIJA, Hrvatska - najbolje turističko mesto jugoistočne Evrope • VRNJAČKA BANJA “ MERKUR “ - šampion zdravstvenog turizma Jugoistočne Evrope • BANJA LUKA - šampion sportskog turizma jugoistočne Evrope • BEOGRAD - šampion kulturnog turizma jugoistočne Evrope • OHRID - šampion kontinetalnog turizma jugoistočne Evrope • “ HEC” - HOTELSKI EDUKATI VNI CENTAR- MILOČER, Crna Gora – najbolji trening centar Jugoistočne Evrope • PORTOROŽ, Slovenija - “Zlatna čaša gostoljublja” jugoistočne Evrope • “ŠEŠIR MOJ“ SKADARLIJA – najbolji restoran jugoistočne Evrope • HADŽIĆ HAMID, Sarajevo, BiH - Internationalni Vitez kulinarstva - jugoistočne Evrope • BOJAN PANDUROVIĆ, Beč- turistički reporter” Radovan Brankov “ godine Jugoistočne Evrope • MIHAILO BERČEK, Novi Sad - ličnost godine turističkog novinarstva jugoistočne Evrope • MIMOZA FEST, HERCEG NOVI, Crna Gora - najbolja turistička manifestacija jugoistočne Evrope • BRZEĆE, Kopaonik – šampion omladinskog turizma jugoistočne Evrope, • Specijalno priznanje: GUČA – pedeset pet godina postojanja u manfestacionom turizmu regiona jugoistočne Evrope • YUTA, Beograd – Nacionalna asocijacija turističkih agencija za izuzetan doprinos agencijskog poslovanja u regionu jugoistočne Evrope.


Šešir moj gospodina Vlade Ilića

Vlada Ilić i Ljubica Milojević „Strmi, kivudavi i loše kaldrmisani sokak usred Beograda - Skadarlija, oko kojeg su se podizale zgrade, krčile ulice, a njega, srećom zaboravljali ili zaobilazili, ostao je poslednje utočište umetnika, političara, novinara”, pisao je čuveni književnik, slikar, karikaturista i hodoljubac Zuko Džumhur. Ova stara boemska oaza Beograda, je i turistička atrakcija za sve one koji u dobro poznatim kafanama žele da osete atmosferu i proniknu u dušu starog Beograda, a među njima, jedna – „Šešir moj“, sasvim posebna. Ona je zapala za oko i Međunarodnom centru za razvoj turizma i ugostiteljstva „SACEN International“, koji joj je, povodom otvaranja Letnje turističke sezone 2015., u subotu 25. aprila, dodelilo priznanje – “Zlatno turističko srce”, za najbolji restoran u jugoistočnoj Evropi. Priznanje značajno, prestižno kažu, došlo je u prave ruke. Gospodin Vlada Ilić, vlasnik restorana „Šešir moj“, sa čuvenom cvetnom fasadom, najcvetnijom i to ne samo u Skadarskoj ulici - priznaje da ga je nagrada pomalo zbunila, jer je došla od ljudi koje nije poznavao, a istovremeno je potvrdila da posao kojim se bavi, radi na pravi način. - Sve se svodi na to da volite svoj posao i da ga radite pošteno i u odnosu na goste, osoblje, i u odnosu na dobavljače, jer bez dobrog, kvalitetnog i stručnog osoblja ne bih mogao ništa da uradim. Ako hoću da imam dobro i kvalitetno osoblje onda moram da imam i korektan odnos prema njima, da ih redovno i dobro plaćam. Svaki radnik restorana može da potvrdi da plata nikada nije kasnila ni jedan jedini dan. Kada su u pitanju dobavljači, uvek tražim najbolje, najkvalitetnije, i nikada ne pitam za cenu, jer bez kvalitetnih namirnica, kao i bez ljubaznosti osoblja (koje zna da lepo dočeka i lepo isprati svakog gosta), bez ugodnog ambijenta (zimi da bude dovoljno toplo, leti da ima dovoljno hladnog pića), oplemenjenog svećama, slikama, cvećem i slično, rezultat bi izostao - objašnjava gospodin Ilić, za koga je 2015.

godina, godina jubileja: 70 godina života, 50 godina zvaničnog staža (iako je počeo da „peče“ zanat od 15-te), 25 godina od kada postoji restoran i 20 vrlo prestižnih priznanja vezanih za restoran „Šešir moj“. Gospodin Vlada Ilić, i sam je dobitnik pregršt nagrada, od kojih posebno ističe Zlatnu plaketu za životno delo, koju su mu dodelili turistički novinari Srbije (2010). Njemu lično, od neprocenjivog su značaja zahvalnice od raznih fondova, udruženja, pojedinaca za humanitarnu pomoć koju redovno pruža bolesnim i gladnim, najboljim studentima i onima bez krova nad glavom, za obnovu crkava i manastira... Oko 13 hiljada puta na adresu je uputio od 100 dinara do 25 i 30 hiljada evra. Za svoju humanost dobio je nagradu „Ruka ruci“ (2011) ispod koje je potpisana 21. novinska i TV redakcija. Sva ta priznanja, kao i ovo poslednje - „Zlatno turističko srce“, nisu uticala na njegov rad. - Radim onako kako sam radio i do sada. Ništa neću menjati i kada bih se ponovo rodio, i kada bih trebao da biram, opet bih izabrao da se bavim ovim poslom. Kao ugostitelj sam upoznao veliki broj ljudi. Poznati iz celog sveta bili su moji gosti i svako je sa sobom, kao suvenir poneo žirado šešir, zaštitni znak „Mog šešira“. Sa specijalitetima, po kojima je „Moj šešir“ poznat, kao i sa našom muzikom, pozivani smo da gostujemo u Parizu, Opatiji, Herceg Novom, Puli, Banja Luci, Briselu, negde i više puta, i to su zadovoljstva koja se ne mogu nikakvim parama platiti. Kada se ljudi lepo osećaju, uživaju sa nama, a žele još i da im dođemo u goste, to je veliko priznanje. Gospodin Ilić dodaje da se i u inostranstvu trude da što vernije prenesu, ne samo atmosferu Skadarlije, već i miris i ukus nacionalne kuhinje, po kojoj je restoran dobro poznat među gurmanskim znalcima, za koju je „kriva“ kuvarica Milena Radeka, vlasnica sertifikata za pripremu jela iz nacionalne kuhinje. - Sami mesimo hleb, pečemo pogače, koje za naše goste moraju uvek da budu sveže i vruće, a kada gostujemo u inostranstvu, između ostalog, ponesemo sveži kvasac, da bi na licu mesta mogli da ih pečemo. Uvek nosimo i druge namirnice koje su nam potrebne za pripremu naših jela. Da bi napravili dobru gibanicu moramo poneti kore jer, kada je npr. Brisel u pitanju, kore se mogu kupiti na turskoj pijaci, ali su, ili pretanke ili predebele; obavezno nosimo prevreli kajmak, tetovac za prebranac, jer bez dobrog tetovca prebranca nema, i ja ne mogu da se oslonim na to kakav će nam obezbediti naš domaćin u Parizu; ponesemo i pečene paprike za pohovanje, leskovačke sušene za punjenje, duvan čvarke i još puno toga po čemu nas poznaju, i ono sa čim će naši gosti i u inostranstvu biti prijatno iznenađeni, zadovoljni, i u čemu će uživati. Zbog ambijenta i kvalitetne ponude, za koju je zaslužan pre svega gospodin Vlada Ilić, restoran „Šešir moj“ je omiljen među brojnim turistima, kao i među Beograđanima. a izgrađenim renomeom, postao je zaštitni znak turističko-ugostiteljske ponude Skadarske ulice, Beograda i Srbije.

27


Turizam pokretač opšteg razvoja Novog Bečeja

Lokalna samouprava Novog Bečeja daje punu podršku Turističkoj organizaciji ovog gradića na Tisi, shvatajući da je to od izuzetnog značaja za razvoj celokupne privrede. Na svakom koraku, u svakoj prilici, na svakoj manifestaciji, prezentuje se turistička ponuda Novog Bečeja za predstojeći period i prigodnim i osmišljenim potezima budućim posetiocima grada sa najlepšim kejom na celom toku Tise, šalju dobre vibracije. U prvom planu su dobro poznate manifestacije u opštini, koje su po karakteru porodične, što je njihov svojevrstan imidž. - Tim koji se bavi turizmom u Novom Bečeju, uspeo da napravi brend „NOVO LICE NOVOG BEČEJA“, što je doprinelo da su mnogi uspesi, koje smo postigli u našem gradu, proistekli iz turizma. O tome svedoči činjenica da gde god da se pojavimo, bivamo okruženi velikim brojem dragih prijatelja, što ljudi sa estrade, iz sveta politike, poznatih ličnosti, ali i privrednika, koji nam nude drugačiji vid saradnje, koji nema direktne veze sa turizmom. To je ono o čemu smo godinama pričali, da je turizam spona između drugih grana privrede i da turizam može da razvije grad, ne samo u turističkom, nego u svakom drugom smislu. Mi ćemo i dalje nastaviti da razvijamo našu opštinu, i dalje će biti akcenat na razvoju turizma - izjavio je predsednik opštine Novi Bečej, gospodin Saša Šućurović. Novi Bečej nije samo grad jedne manifestacije - Gospojinskih dana. Ima toliko drugih manifestacija, isto tako zanimljivo osmišljenih i svake godine se te manifestacije na neki

28

način inoviraju, dobijaju nove slogane, upućuju drugim ciljnim grupama i proširuju se. Ono po čemu je Gospojina posebna je da je iz nje, proizišlo drugih pet brend manifestacija i što je poljoprivreda zauzela ono mesto koje joj u ovoj opštini pripada. - Gospojina je naša brend manifestacija, koja podrazumeva gotovo sve grane privrede, a mi se trudimo da kroz ovu turističku priču, provučemo i sve to spojimo sa poljoprivredom, preduzetništvom, raznim drugim vrstama saradnje. Lokalna samouprava je, inicirana od strane Turističke organizacije, pomogla razvijanje nekih manifestacija, ali je zanimljivo da su udruženja građana prepoznala benefite turizma, i sama počela da organizuju neka nova događanja, stavljajući ono čime se bave, u funkciju turizma. Zbog toga je ove godine štand TO Novi Bečej na Međunarodnom sajmu turizma u Beogradu krajem februara, imao u svom sastavu jednu kućicu, u kojoj su se svadnevno smenjivale NVO, udruženja građana, ustanove uključene u neke manifestacije, koje su imale par sati priliku i prostor da svoj rad predstave. Na taj način angažovan je veliki broj ljudi, raznorodni sadržaji, pa je bilo po nešto za svakoga – naglasio je gospodin Saša Šućurović, primećen od strane predstavnika medija da je bio jedan od retkih predsednika opštine koji je sve vreme bio prisutan na štandu za vreme održavanja Sajma, otvoren za saradnju, lako dostupan, sa kojim se brzo uspostavlja komunikacija, baš onako kako treba da se ponaša jedan pravi preedsednik opštine. - Uvek se trudim da saslušam građane, ali

isto tako se trudimo i ja i moji saradnici, da napravimo jednu pozitivnu energiju i da na taj način što više uradimo. U vreme krize, kada ljudi imaju toliko porodičnih problema, problema na poslu, ako nemaju pozitivne energije, teško je bilo šta uraditi. Nije sve u materijalnim sredstvima, već pre svega u volji, energiji, kakva je prisutna u Novom Bečeju, raspoloženje s kojom menjamo grad i utičemo na to da on bude drugačiji od drugih gradova - objasnio je Saša Šućurović.


Ko prvi put dođe u Novi Bečej kaže da je to „mala Švajcarska“. Već od kružnog toka na ulazu u grad, pa do njegovog centra, posađene su ruže, na šetalištu kraj najlepšeg keja na Tisi, uvek je uredno pokošena trava i zasađeno 50.000 cvetnih jedinica. Na ulicima nećete videti ni papirić, ni drugog otpada, i svi Novobečejci se trude da im grad lepše izgleda. Ono sa čim se Novi Bečej nije do kraja izborio, je nedostatak radnih mesta, ali se zato svi trude da na pozitivne, i vredne spomena načine, privuku investitore. Ove godine u okviru manifestacije „Tisareka ljubavi“, biće održano i Međunarodno prvenstvo u puštanju zmajeva. O tom delu aktivnosti, direktor Turističke organizacija Novog Bečeja, gospodin Nemanja Vasković kaže: -Turističko-privredne manifestacije poput

“Gospojine“, kao centralnog događaja u gradu, „Tisa – reka ljubavi“, romantičnog festivala posvećenog cvetanju Tise, „Vikenda u Arači“ gde u saradnji sa Udruženjima za očuvanje tradicije i starih zanata, prodefiluje preko 200 vitezova i oživi srednjovekovni ambijent, pa Štrudlijada u Novom Miloševu, Međunarodno prvenstvo u lovu na zimskog manića - rečnog bakalara „Manić-Tisa 63“, pa „Obzorja na Tisi“, takmičenje u solo pevanju posvećeno Josifu Marinkoviću, kompozitoru rođenom u Novom Bečeju…, su samo neke iz ovogodišnjeg kalendara događanja. Osmislili su ih ljudi sa vizijom, koji su ovim konceptom nastojali da posvete dužnu pažnju raznorodnosti ponude i šarolikosti programa. Ono što mene posebno raduje je što je primetan njihov rast i razvoj, što se tradicionalne manifestacije nadograđuju, a

one koje se nisu „primile“ u narodu, budu inovirane ili zamenjene drugim idejama. Poslednjih desetak godina svi pričaju o tome kako je turizam „povukao“ razvoj celog Novog Bečeja, i od njega napravio prepoznatljivu ne samo turističku, već i privrednu destinaciju, za šta je zaslužan jedan uigran tim sa sposobnim rukovodstvom. - Najbitnije je da svi ljudi koji su uključeno u rad, vole Novi Bečej i to nam je polazna tačka. Imamo sreću da je posebno kod mladih, obrazovanih i sposobnih ljudi izražena želja da unaprede svoj grad, to prepoznaju i u nama, i jednostavno nam se priključuju u svim aktivnostima koje organizuje naša opština ili TO Novi Bečej. A kada se uključe, svi daju svoj maksimum. To je moguće jer se mi trudimo da i kroz aktivnosti, ali i mimo njih, da kroz radionice edukujemo mlade ljude, u saradnji sa Kancelarijom za mlade, i pripremamo ih za određene poslove. Preko 250 ljudi je uključeno na realizaciji top manifestacije kao što je Gospojina. Za razliku od mnogih, mi u Novom Bečeju imamo princip da se rad nagrađuje, i volimo da se revanširamo svim našim omladincima. Nismo zagovornici volonterizma za vreme takvih manifestacija, kada se očekuje veliki rad, kvalitet i ozbiljnost, i to se mora nagraditi. Mladi ljudi su navikli da ako dobro odrade posao da će uvek imati neku podršku, neku povratnu reakciju od strane Opštinske uprave i Turističke organizacije, i uvek daju sve od sebe. Zato na Gospojini, ali i na drugim događajima, sve teče besprekorno, što je stvar jednog jedinstvenog tima, koji već godinama radi zajedno, ljudi nas prepoznaju i vide tu našu energiju i veliki trudu koji stoji iza toga – izjavio je Nemanja Vasković. Sve informacije o događanjima u Novom Bečeju, možete da pogledate na sajtu: www.novibecej.travel

29


Osetite ritаm prirode i ukuse rаvnice u Žablju

Opština Žabalj je još 30.03.2009. godine donela odluku o osnivanju i programskim zadacima Fonda za razvoj poljoprivrede. Kancelarija Fonda otvorena je u avgustu 2012., a iste godine je počelo i kreditiranje poljoprivrednih proizvođača (subvencionisani krediti). Vođeni devizom da poljoprivreda ne znači samo njen preporod i ne sprečava samo starenje sela, već dovodi i do oživljavanja i drugih privrednih grana, Fond je nastojao da na svaki mogući način osavremeni pogled žabaljskih poljoprivrednika na ovu vrstu delatnosti, da podstakne udruživanje gazdinstava i njihovo bavljenje agro (seoskim) turizmom. To je značajno doprinelo da danas u opštine Žabalj ima više od 2.500 registrovanih gazdinstava, od kojih je 1.400 aktivno i obrađuje oko 4.000 ha zemlje. Većina od

30

njih je uspešna, a posebno raduje da je više od 20% mladih poljoprivrednika uključeno u proizvodnju. Fond za razvoj opštine Žabalj svakodnevno interaktivno komunicira sa svojim članovima i dostavlja informacije o kreditima, subvencijama i podsticajima i organizuje i održava prezentacije, promocije i edukacije, te svoje članove vodi i u posete uspešnih privrednicima i manifestacijama ovog tipa u zemlji iinostranstvu Punu kompatibilnost u ovoj opštine poljoprivreda ostvaruje sa turizmom. Turističkа orgаnizаcijа Žаblja do sаdа je uspešno reаlizovаlа više projekаtа u cilju promocije i unаpređenjа turizmа i ukupne privrede u opštini. Rezultаt je povećаnje turističkog prometа (posetilаcа i turistа), izdvаjаnje pаrcijаlnih turističkih proizvodа: аktivni odmor (golf, lov i ribolov), gаstronomije i kulturnog nаsleđa, kаo i prvih integrisаnih turističkih proizvodа. S obzirom nа činjenicu dа se opštinа Žаbаlj nаlаzi u geogrаfskom centru Vojvodine i dа imа veomа povoljаn turističko-geogrаfski položаj i blizinu emitivnih grаdovа (Novi Sаd i Beogrаd prvenstveno), cilj Turističke orgаnizаcije opštine Žаbаlj je dа stalno pojаčаva promotivnu kаmpаnju. Od samog početka 2015. godine intenzivno sprovodi kаmpаnju pod nazivom: “Osetite ritаm prirode i ukuse rаvnice”, u nameri da povećа turistički promet i da Žabalj bude prepoznаtnjiva destinаcije nа turističkom tržištu. Uz unаpređenje turističke ponude, radi na uspostаvljаnju čvršće sаrаdnje između stejholderа, kao i na promociji još uvek nedovoljno razvijenog rurаlnog turizmа Opštinа Žаbаlj imа veomа povoljаn turističko-geogrаfski položаj. Nаlаzi se u blizini emitivnih centаrа: 25 km od Novi Sаd, 25 km od Zrenjаninа, 90 km od Beogrаdа i

110 km od Subotice. Nа teritoriji opštine nаlаze se tri Pаrkа prirode: Jegričkа, Stаrа Tisа i Ritovi Potisjа. Kroz opštinu protiče rekа Tisа u dužini od 31 km. Vodа i priobаlje nude odlične uslove zа аktivnosti nа vodi pre svegа, tokom letnjih meseci, za kupаnje, veslаnje, pecаnje... Postoje dve uređene plаže (Čurug - Stаrа Tisа, Žаbаlj - Jegričkа), uređeno mesto zа pecаnje (Žаbаlj- Jegričkа). Uz sаmu obаlu Tise nаlаzi se jedinstveni golf teren, koji će do krаjа godine dobiti još 9 rupа, tаko dа će biti jedini u Srbiji teren sа 18 rupа, nа kome se mogu održаvаti međunаrodnа golf tаkmičenjа. Nа teritoriji opštine nаlаzi se nekoliko ugostiteljskih objekаtа, koji svojom izdiferencirаnom ponudom privlаče brojne posetioce. Čаrdа “Debeli lаd” uz obаlu Tise imа široku lepezu jelа, аli je prvenstveno poznаtа po ponudi jelа sа roštiljа i ribe, Etno restorаn “Letić” po jelimа od piletine, dok je čаrdа “Tihа Tisа” nа sаmoj obаli Stаre Tise poznаtа po ribljim specijаlitetimа. Uskoro se otvarа i restorаn sа jelimа od divljаči. Ovom spisku svаkаko treba dodаti mаnje ugostiteljske objekte koji su uveliko prepoznаtljivi po jelimа zа kojа su se specijаlizovаli (kolenice, svinjsko i jаgnjeće pečenje sа rаžnjа). Bogаtoj ponudi ugostiteljskih objekаtа morаju se dodаti brojni proizvođаči sirа, hlebа, pecivа, kolаčа i, nа krаju, trаdicionаlna proizvodnja čuvenih svilenih bombonа. Nezаobilаzni deo u priči o gаstronomskoj ponudi je piće, pre svegа, lokаlnih proizvođаčа. Vina iz vinаrije Botić iz Čurugа su već poznata i priznata u vinskom svetu, tu je i prvi srpski viski proizveden u Đurđevu, kao i širokа lepezа voćnih rаkijа koje proizvodi skoro svаkа kućа. Blizinа emitivnih centаrа, zаštićenа prirodа i ponudа аktivnog odmorа, te bogаtа gаstronomskа ponudа, ključni su аktor zа dolаzаk posetilаcа, turistа, аli аko se ovome dodа još i kulturno nаsleđe i brojne mаnifestаcije tokom godine, može se reći dа je opštinа Žаbаlj, destinаcijа kojа, s obzirom nа trendove u turizmu, imа perspektivu, kаo destinаcijа zа krаće odmore i tzv. vikend putovаnjа, a samim tim i za svojevrsnu promociju jela, pića i plodova ruku poljoprivrednika i prirode ovoga kraja.

Fond za razvoj poljoprivrede opštine Žabalj

Turistička organizacija opštine Žabalj

21230 Žabalj, Nikole Tesle 45 Tel:+381 21 310 15 23 E-mail: fondzabalj@gmail.com

21230 Žabalj, Trg Svetog Save 3 Tel/Fax:+381 21 831 688 Mob.:+381 63 11 33 568 E-mail: info@zabalj-tourism.org Web: www.zabalj-tourism.org


Turistička organizacija grada Sombora čeka goste U Svečanoj sali nekadašnje zgrade Bačko-bodroške Županije u Somboru (danas Skupštine opštine), nalazi se slika “Bitka kod Sente” Ferenca Ajzenhuta (7×4 m), najveće ulje na platnu na prostoru bivše Jugoslavije. Tu su i legat - Galerija “Milan Konjović” otvorena septembra 1966., koji danas, zahvaljujući poklonima autora i njegove ćerke Vere Konjović-Amidžić, kao i drugih donatora, broji 1078 dela, a u istorijskom zdanju Preparandije - prve srpske škole za učitelje, Sava Stojkov je dobio i svoju stalnu retrospektivnu galeriju (2010). Tu se nalaze i stalne postavke somborskih slikara Pavla Blesića i Zorana Stošića Vranjskog. Sombor je grad sa hiljadu salaša, ali su svega dva u funkciji turizma. Nalaze se u najbližoj okolini grada, imaju turističku ponudu, i pružaju gostima mogućnost da osete “slatki mir salaša”, ručaju i provedu jedan lep dan (na Dida Hornjakovom salašu može i da se prenoći). Sa turističke tačke, tri mesta u somborskoj opštini se posebno izdvajaju. Na pola puta između Sombora i Bačke Topole nalazi se selo sa tri muzeja (duvana, kovačkog zanata i satova) – Telečka. Bački Monoštor i Bezdan su dva mesta situirana na rubu Specijalnog rezervata prirode “Gornje Podunavlje”. Bački Monoštor ima šaraloku turističku ponud: čarde, muzej šokačkih lutaka, dve etno kuće: “Kuveljić” i „Mali Bodrog“, i domaćinstva sa kategorizovanim privatnim smeštajem. - Ako Beograđani dođu u naše krajeve, i osim jednog lepog vikenda u miru i tišini, mogu i da uštede, jer su kod nas mnogo niže cene nego u Beogradu - kaže Dragan Višekrunić, zamenik direktora TOG Sombor.

Bezdan turistima omogućava jedan drugačiji filing. Popularno nazvan “vodeno naselje”, mesto je gde “počinju” tri velika kanala u našoj zemlji: Dunav–Tisa–Dunav, Veliki bački i Bajski kanal, a najlepša ulica u njemu je Kanalska ulica. U Bezdanu se nalazi Zanatsko tekstilno proizvodno preduzeće „Novitet-Dunav“, čuvena tkačnica svilenog damasta, etno kuća “Jelena”, etnološka zbirka sa preko 1.000 eksponata porodice Brdar. Po rečima gospodina Višekrunića, TOG Sombor se trudi da obezbedi što više privatnog smeštaja, jer mesto sa ovakvim prirodnim, kulturološkim i ljudiskim potencijalima moglo bi da ugosti mnogo više turista nego što je bila praksa do sada. Raritet ovog mesta je i prevodnica, neki je zovu i Ajfelova, ali ona to nije, završena 1856. i prvi je objekat u Evropi gde je primenjeno podvodno betoniranje. Nalazi se na mapi evropskog industrijskog nasleđa, a od 1995. godine služi samo za potrebe odbrane od velikih voda Dunava. Dunav i široka mreža kanala u okolini Sombora, predstavljaju idealno mesto gde su podignuta vikend naselja, gde dolaze ljudi na odmor, bilo radi uživanja u prirodi ili pecanja. Ali, u prirodi se brzo ogladni, a za kvalitetan obrok brinu se mnogobrojne čarde, od kojih su najpoznatije, na obali Velikog bačkog kanala u Somboru, kultna riblja čarda „Andrić“, na potezu Bezdan-Dunav je čarda “Pikec”, najsevernija čarda na Dunavu u našoj zemlji, čarda “Kod carine” se nalazi u blizini bezdanske carine, po čemu je dobila ime, čarda „Kod Srećka“ na bezdanskom Šebešfoku, gde se sprema najbolja riba na tanjirači… Somborci, poznati kao dobri domaćini, dočekuju svoje goste i za vreme manifestacija, a među njima sve zapaženije mesto ima Međunarodni festival vina, hrane, čardi, salaša i tamburaša “Ravangrad Wine Fest”, koji se održava prve subote decembra. “Somborski kotlić” je manifestacija u kuvanju ribljeg paprikaša. najveća tog tipa u Srbiji. Svojevremeno se paprikaš kuvao u 300 kotlića, poslednjih godina broj je sveden na oko 200, ali još uvek ima preko 50 takmičarskih. Devetnaesti po redu Somborski kotlić, nastao po ugledu na godinu dana stariji Bajski, i ove godine će se održati u julu, a Somborci pozivaju da što više ljudi dođe na nezaboravno druženje. Svakom ko uplati kotizaciju, domaćini obezbeđuju 4kg ribe, sto, ložno mesto, a od takmičara se očekuje da pokažu svoj takmičarski duh i da budu dobro raspoloženi. Ove godine, po prvi put će biti organizovan Dan otvorenih vinskih podruma u Srbiji (31. maja), u kojem će učestvovati i somborski vinari, kako bi promovisali svoja, sve prepoznatljivija vina. Turistička organizacija grada Sombora nastoji da, pre svega, na najbolji mogući način promoviše turističke potencijale ovog kraja, jer pored jedinstvene prirodne lepote, bogatstvo različitosti stanovništva ovog područja, kao i inovativnost i zanatska kreativnost pojedinaca, čine ovaj kraj sasvim posebnim.

Turistička organizacija grada Sombora 25000 Sombor, Trg cara Lazara 1 Tel./Fax :+381 25 434 350 E-mail: info@visitsombor.org Web : www.visitsombor.org

31


Ivanjica grad krompira, maline i sve boljih manifestacija

I

vanjica se proteže živopisnom dolinom reke Moravice, a okružuju je planine Javor i Golija. Ova druga - najšumovitija planina u Srbiji, zbog prirodnih lepota proglašena je 2001. godine Parkom prirode, a iste godine i Rezervatom biosfere pod zaštitom UNESCOa. Umereno-kontinentalna klima, nadmorska visina od 468 metara, mnogo zelenila, glavni su razlozi što je Ivanjica još 1930. godine proglašena za klimatsko turističko mesto, a 2000. vazdušnom banjom. Zbog prirodnih blagodeti, 1978. godine otvoren je Zavod za specijalizovanu rehabilitaciju “Ivanjica” (za lečenje anemije, hroničnih respiratornih oboljenja i nekih oblika reumatizma). Uporedo sa Zavodom, razvijao se i seoski turizam. Osim po retkim prirodnim lepotama, Ivanjica je poznata po krompiru, koji se gaji na 2.100 ha i daje prinos od 10 t po hektaru i malini, koja se gaji na oko 1.000 ha, ali se zasadi svake godine povećavaju. Malina iz ovog kraja važi za najkvalitetniju, a razlog je nadmorska visina na kojoj se gaji. Nestankom velikih industrijskih postrojenja krompir, kao i malina, glavni su izvor prihoda Ivanjičana.

32

Poslednjih godina sinonim za Ivanjicu su manifestacije, pre svih “Nušićijada”, praznik humora i veselja održavan od 1968. do 1972. godine, i obnovljen 2010. - “Nušićijada” je brend koji predstavlja ne samo naš grad već čitavu zapadnu Srbiju, a u poslednje vreme i Srbiju kao turističku destinaciju- rekao je Mile Ostojić, marketing menadžer u Turističkoj organizaciji Ivanjice i dodao: - To je dobra priča, a mi se trudimo da zadržimo kulturni obrazac sa dosta humora, smeha i raznolikosti koju imaju ljudi iz ovog kraja. “Nušićijada” raste iz godine u godinu i okuplja sve više posetilaca. Pored ove, Ivanjica ima još nekoliko manifestacija etno karaktera, sportskih susreta, među kojima su najposećenije: “Festival izvorne srpske pesme” (FISP) u Prilikama uoči Preobraženja, koji svake godine okupi oko 1.000 učesnika; “Javorski sabor dvojničara i starih muzičkih instrumenata Srbije” u selu Kušići, na 25 km od Ivanjice; Smotra narodnog stvaralaštva „Zvuci Golije, Javora i Mučnja“ u Ivanjici; Festival dečjih folklora „Svetlost na brežuljku“ u Prilikama; Sabor lovaca Golija (nekadašnja hajka na vukove);

obnovljeno skijaško takmičenje Kup Golije, i još puno manjih, veoma važnih za razvoj turizma ovog kraja. Prisutne su i manifestacije posvećene krompiru i malini, kao što su Dani krompira i dan kada se zajednički slavi završetak berbe malina i izvorna srpska pesma. Poseban dan posvećen malini je ariljska manifestacija i zarad korektnih komšijskih odnosa nismo želeli da pravimo sličnu, - objasnio je gospodin Ostojić. On je dodao da su za dobru organizaciju jedne manifestacije od presudnog značaja podrška društvene zajednice i sve prisutniji volonteri. - Veoma važna, u organizaciji događaja, je podrška političkih struktura, od lokalnih do državnih, kao i Turističke organizacije Srbije, koji nas iz godine u godinu pomažu. Međutim, bez razumevanja i uključivanja čitave društvene zajednice, kada govorim o Nušićijadi, mi ništa ne bismo uradili da nismo imali podršku svih stanovnika Ivanjice i onih koji potiču iz ovog kraja i nose u srcu sećanje na staru Nušićijadu. Tih dana u maniru “Nušićijade” živi ceo grad, domaćini se potrude da ukrase svoja dvorišta, kuće i terase, i svoje ponašanje i odeću uskade sa onim s kraj XIX vek i početka XX veka, što nas obavezuje da se još više trudimo i da smo posvećeni njenom kvalitetnom širenju. Volonteri predstavljaju onu mladu snagu koja se ne sme i ne može prenebregnuti. Godine 2010. na Nušićijadi smo imali pomoć 10 volontera, a prošle, 2014. godine 180. To govori da ovakav vid saradnje između institucija i mladih ima sve veću popularnost, ali i o potrebi da se u organizaciji manifestacija sve više možemo osloniti na ovu armiju mladih ljudi. Regrutaciju novih snaga radimo po osnovnim i srednjim školama u Ivanjici, i na fakultetima u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i Kragujevcu, pre svega studenata koja potiču iz našeg grada. Sa svima njima sprovodimo temeljne godišnje obuke, i oni potpuno pripremljeni predstavljaju važan deo organizacije čitave manifestacije izjavio je gospodin Mile Ostojić. Turistička organizacija opštine Ivanjica 32250 Ivanjica, Milinka Kušića 47 Tel./Fax:+381 32 665 085 ; +381 32 650 290 E-mail : tooivanjica1@eunet.rs tooivanjica@eunet.rs Web : www.ivatoursm.com


Putovanje kroz prirodu u istoriju opštine Gornji Milanovac

U vreme kada ceo svet traga za novim i netaknutim prirodnim, zelenim, ekološki zdravim i čistim turističkim destinacijama i proizvodima, Srbija ima veoma konkretnu i kvalitetnu ponudu oličenu u svojim selima i sve razvijenijem agrarnom turizmu. Čitavu deceniju ovim pitanjem bavi se Udruženje preduzetnika u seoskom turizmu Srbije, koje okuplja veliki broj domaćinstava iz svih krajeva Srbije, u kojima se razvija seoski turizam, a najveći broj smešten je u opštini Gornji Milanovac, koja je član Udruženja od osnivanja. Ova opština, prepoznatljiva kao Rudniko-takovski kraj prednjači po broju i kvalitetu kategorisanih domaćinstava. Smeštena u najlepšem delu Srbije, jugozapadnoj Šumadiji, na padinama planina Rudnik, Maljen, Suvobor i Vujan, nezaobilazna je turistička destinacija za ekskurzije, izletnike, planinare, lovce, avanturiste, porodice sa decom, omladinu, penzionere i mnoge duge ciljne grupe. Pored domaćinstava, u ovom predelu u funkciji agro turizma, ili kako se ovde radije kaže, seoskog,

izgrađeni su i čitavi etno kompleksi za odmor i rekreaciju. Svaki na svoj način poseban. Ipak, jedan se izdvaja po originalnim smeštajnim objektima, visokim standardima, kvalitetnim uslugama, sportskim terenima i bogatim sadržajima. To je TRC “Momčilo Čeković” u Koštunićima. Poseduje i sopstvenu fabriku bio hrane “Grab”, koja se po kvalitetu svrstava u sam

vrh proizvođača. U ovaj predeo izuzetnih pejzažnih vrednosti istorija je smestila brojne dogadjaje i ljude koji su obeležili čitave epohe i dali pečat stvaranju moderne srpske države. U Takovu kod Gornjeg Milanovca, 23. aprila 2015. godine, svečano i dostojanstveno, obeležena su tri veoma značajna dogadjaja u jednom danu: Dva veka od podizanja Drugog srpskog ustanka, Dan

vojske Republike Srbije i Dan opštine Gornji Milanovac. Bio je to razlog da ovaj kraj poseti nekoliko hiljada ljudi. Hrabri i slavni preci ostavili su ovom kraju mnoga obeležja o kojima se u ovoj opštini s poštovanjem brine. Posetioci ovde mogu da saznaju sve o vremenu stvaranja moderne države Srbije. Vredni preduzetnici i gostoljubivi domaćini učinili su ovaj kraj privlačnim u sva četiri godišnja doba. Nadaju se boljoj poseti i većoj popunjenosti postojećih kapaciteta, jednom rečju, u ovako lepom okruženju i sa ovako dobrim ljudima izvesna je svetlija budućnost. Očekujemo vas da zajedno uživamo u ovoj jedinstvanoj pletenici prirode i istorije…

Turistička organizacija opštine Gornji Milanovac

32300 Gornji Milanovac, Cara Dušana 2 Tel.: +381 32 720 566; Fax: +381 32 720 565 E-mail: info@togm.org.rs Web: www.togm.org.rs

33


IV BUSINESS SAMIT-UPOSLIMO SRBIJU uz Gegula sаjаm turizmа, hrаne i pićа IV BUSINESS SAMIT - UPOSLIMO SRBIJU uz Gegula sаjаm turizmа, hrаne i pićа, od 26-28. juna, biće održan u hotelu Breza u Vrnjačkoj Banji, u orgаnizаciji Etno centra Gegula iz Kraljeva, Agencije Berček&Berček iz Novog Sada i uz pomoć suorganizatora Klastera puteva kulture iz Beograda, а pod pokroviteljstvom grаdа Krаljevа, Privredne Komore Beograd, Regionаlne privredne komore Krаljevo i opštinа Vrnjаčkа Bаnja, Bečej, Rаška, Bogаtić i Trstenik. Zemlja partner IV BUSINESS SAMITA - UPOSLIMO SRBIJU je Kina - domаćin Nj.E Li Mancang. Moderаtori su: Slobodan Krstić, E-Razvoj, Beograd; Dragan Gligorijević, SACEN Internacional, Beograd; Mаnuelа Grаf, direktorka Klastera Puteva Kulture, Beograd; dr. Murаdijа Kаhrović Jerebičаnin, Muzej Rаs, Novi Pаzаr i Mišа Ćirić, Upаkovаnа nostаlgijа, Diаsporа group, Beogrаd. Učesnici samita će biti lokаlne sаmouprаve, opštine, grаdonаčelnici, nаučno-obrаzovne institucije, strukovnа i novinаrskа udruženjа, komore, unije poslodаvаcа, ambаsаdori, biznismeni, privrednici, proizvođаči i prerаđivаči, prodаvci, trgovci, hotelijeri, kuvаri, turistički rаdnici, turoperаteri, itd.

34

NACIONALNO TAKMIČENJE ZA NAJBOLJE RAKIJE I VINA - KUP VRNJAČKE BANJE 2015., u organizaciji Etno centra GEGULA Kraljevo, biće održano od 26-28. juna, u hotelu Breza. Takmičenje imа ogromаn znаčаj zа rаzvoj proizvodnje rаkije i vinа u Srbiji i Republici Srpskoj, a održаva se po strogim prаvilimа i uz prisustvo strаnih posmаtrаčа, kroz stručni i nepristrаsni domаći i međunаrodno priznаti žiri. Prаvo dа se tаkmiče imаju proizvođаči iz Srbije, Republike Srpske i zemаljа iz okruženjа. Zа svаku prijаvljenu etiketu trebа poslаti po 2 boce od 0,5l do1 litre. Kotizаcijа po etiketi iznosi 2000,00 dinаrа. Krаjnji rok zа dostаvu uzorаkа je 24. juni, nа аdresu Etno Centаr Gegula, ulica Gočkа br. 9, 36103 Krаljevo. Koverаt koji sаdrži dokumentаciju o uzorku morа dа bude u istom pаkovаnju gde su smeštene i boce. Formulаr zа registrаciju može dа se pošаlje nа fаks + 381 36 372 545 ili nа E-poštu: rakija@gegula.rs, helgakv@ open.telekom.rs. Učesnici nа BUSINESS SAMITU i Gegulinom sаjmu turizmа, hrаne i pićа imаju prаvo nа 2 (dvа) besplаtnа uzorkа zа ocenjivаnje. Uplаtа se vrši nа rаčun Etno Centar GEGULA, (PIB 107404099), broj tekućeg rаčunа

330-24001236- 63, u dinаrimа. Nа svečаnoj večeri, 27. junа, biće proglаšeni rezultаti Nаcionаlnog tаkmičenjа zа nаjbolje rаkije i vinа Kup Vrnjačke Banje 2015. i uručene diplome, medаlje i pehаri nаjbolje ocenjenim vinimа i rаkijаmа. Sаmo nа Kupu Vrnjačke Banje 2015. i PUBLIKA će birаti nаjbolju rаkiju i nаjbolje vino (crveno i belo). Šаmpioni publike pored diplomа i pehаrа dobijаju i novčаnu nаgrаdu u iznosu od 150 evrа u dinаrskoj protiv vrednosti, a pripemljene su i vredne nаgrаde zа posetioce Izložbe vinа i rаkije. Zа sve bliže informаcije možete se obrаtiti: direktorki Etno centrа Gegulа - Mаriji Jovičić, 063/667-841 (036/372545); menаdžeru projektа - Milаnu Jovičiću, 063/608-346 (036/372-664); E-mail: rakija@gegula.rs, helgakv@ open.telekom.rs; Web: www.gegula. rs ili portpаrolu mаnifestаcije – Mihailu Miši Berčeku, 063/549-877; E-mail: topsrbija@gmail.com.


KUP VRNJAČKE BANJE 2015. Vrnjačka Banja, hotel Breza, 26-28. jun 2015.

helgakv@open.telekom.rs Tel.: 063/608-346

NACIONALNO TAKMIČENJE

NAJBOLJE RAKIJE I VINA Sаmo nа Kupu Vrnjačke Banje 2015. i PUBLIKA će birаti nаjbolju rаkiju i nаjbolje vino (crveno i belo). Šаmpioni publike pored diplomа i pehаrа dobijаju i novčаnu nаgrаdu u iznosu od 150 evrа u dinаrskoj protiv vrednosti, a pripemljene su i vredne nаgrаde zа posetioce Izložbe vinа i rаkije.


TURISTICKA ORGANIZACIJA OPŠTINE RUMA

R

I Ruma i Vašar 268 godina

umski vašar je tradicionalni vekovni brend grada u srcu Srema, koji je zajedno sa njim rastao i razvijao se i umnogome uticao na njegov značaj i imidž na širim prostorima. Odvajkada se u Rumu dolazilo zbog prodaje i kupovine ili tek da se oseti ta posebna vašarska atmosfera, u kojoj se draž prodatog ili kupljenog pod obavezno “overavala” u nekoj od mnogobrojnih šatri u veseloj atmosferi, uglavnom uz vruću jagnjetinu sa ražnja, pored koje je u ponudi obavezno i prasetina, specijaliteti sa roštilja ili gurmanluci iz tandare. Uz aldumaš je po pravilu išla i pesma, koju su nekada izvodli gajdaši, a kasnije tamburaši, dok je provereni vašarski muzički sastav po običaju bio trio koji su činili harmonikaš i dve pevačice sa dairama, da bi se danas stiglo do bučne muzike na na struju valjda sa željom da se što dalje čuje, i za razliku od nekih uglednih kafana ovde nije bilo upozorenja da gosti ne smeju da pipaju umetnice. Pored kupaca i prodavaca na vašaru su redovno i oni koji su, poštujući poruku Đure Jakšića iz pesme o starom amidži i njegovom junačkom sinu, od silne ponude ponajviše, ili bolje reći jedino, bili zainteresovani za pečenje i druženje, koje se po pravilu dešava u večernjim ili noćnim satima uoči udarnog dana vašara. Stoga i nije čudno da mnogi posetioci iz okruženja Rumu samo po vašaru poznaju, ili preciznije rečeno, znaju samo taj deo grada u kojem se ova velika, šarenolika i uzbudljiva manifestacija održava svakog trećeg dana u svakom mesecu. Računajući da je takvih događaja 12 u godini i da se na njima okupi na desetine hiljada ljudi, neki kažu još jedna Ruma koja inače broji više od 30.000 stanovnika, Rumljani i Sremci će vam se ponosno pohvaliti da je to najveći vašar u državi, pa i na Balkanu. Mesto je to na kojem će te pronaći baš sve, i bukvalno “od igle do lokomotive”, jer igala u ponudi ima raznoraznih, a kome je do lokomotive može nešto dalje, na platou kod Železničke stanice, da pronađe staru, nakinđurenu parnjaču. Zato i nije čudo da na rumski vašar godinama, decenijama

36

i vekovima dolaze prodavci, kupci i znatiželjnici iz Srbije i svih okolnih ali i udaljenih zemalja, od kojih ćemo, na osnovu zapisa i dokumenata, za ovu priliku pomenuti Ruse koji su prodavali knjige, i to najčešće crkvene, a Rumljani su ih prozvali “moskovi”, i Grke koji su odavno na rumskom vašaru trgovali južnim voćem. A sve je počelo u oktobru mesecu, daleke 1747. godine, posle odluke rumskog vlastelina, barona Marka Pejačevića da uz podršku carice Marije Terezije pored nekadašnjeg sela sa imenom Ruma, oko puta Mitrovica-Zemun, planski izgradi naselje gradskog tipa koje je dobilo status slobodnog trgovišta, a sa njim i pravo da održava 4 vašara godišnje, sa pripadajućim stočnim pijacama, koje se iz Jarka i Mitrovice, mesta koja su ostala u novoformiranoj Vojnoj granici, prenose u Rumu. Vašari su se održavali u dane crkvenih praznika na Cveti (Palmsomtag), Spasovdan (Christi Himmelfahrt), Miholjdan (Feste der Erzengels Michael) i na Svetog Petra i Pavla (Apostel Petrus und Paulus). Pored godišnjih vašara, svake subote je održavana i pijaca. Navedene privilegije su potvrđene i u takozvanoj Slobodnici (Freibrief) koju je vlastelin Marko Pejačević izdao stanovnicima Rume 1. januara 1749. godine, po kojoj su oni i zvanično postali slobodni ljudi. Njome je bilo određeno da građani uživaju prihode od 2 vašara dok prihodi od druga dva idu vlastelinu. Deseta tačka Slobodnice predviđala je da kada Ruma naraste do 1.000 kuća svi prihodi idu u korist građana. Odlukom Bečkog dvora iz 1758. godine Rumi su dodeljena još dva vašara na Svetu Jelisavetu – kćerku mađarskog kralja (Aranđelovdan) i Svetog Antonija (Sveti Trifun), tako da je ustanovljeno 6 vašara godišnje od kojih je jedan bio dvodnevni, a pet trodnevni. Takav trend je poštovan i u period između dva svetska rata kada je u Rumi bila i najveća Žitna pijaca u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji, a sadašnja dinamika održavanja rumskog vašara uspostavljena je posle Drugog svetskog rata. Najpre je to bila svaka prva sreda u mesecu, a zatim je određeno da to bude svakog trećeg dana u mesecu, što se održalo do danas. Pri tome bi trebalo istaći da se vašar na račun interesovanja prodavaca i kupaca poslednjih godina ponovo proširio na dva dana (drugi i treći u mesecu) baš kao što se proširila i ponuda kako najraznovrsnijih artikala, od kojih se neki mogu samo ovde pronaći, tako i do različitih i onih najnovijih vidova zabave lascivnog tipa koji donekle odudaraju od one nekadašnje vašarske atmosfere u kojoj je trgovinu pratila zabava u vidu ringišpila ili cirkusa.

Turistička organizacija opštine Ruma 22400 Ruma, Glavna 172 Tel.:+381 22 470 655 E-mail:ruma.too@gmail.com Web:www.rumatourism.com i www.ruma.rs


Dobrodošli u Vršac, grad vina

V

ršаc, stаri bаnаtski grаd sа burnom prošlošću i bogаtom kulturnom trаdicijom poznаt je po živopisnoj okolini, prirodnim lepotаmа, ukusnom grožđu i odličnom vinu. Nаlаzi se nа jugoistočnom rubu Pаnonske nizije u podnožju Vršаčkih plаninа u jugoistočnom delu Vojvodine, Južnom Bаnаtu, u kome svojom visinom dominirаju Vršаčke plаnine sа Guduričkim vrhom (641m), nаjvišim vrhom Vojvodine, nа 83 km od Beogrаdа i 14 km od grаnice sа Rumunijom. Ono čime sа Vrščаni nаjviše ponose su vinogrаdi i čuveno vršаčko vino koje je čаk iz nаjdublje prošlosti deo sudbine ovogа grаdа. Od dаvninа ovo je bio vinogrаdаrski krаj i zbog togа je vinski turizаm jedаn od prioritetа rаzvojа. Vršаčki Put vinа nаlаzi se i nа mаpi vinskih putevа Srbije. Nаjvećа vinskа „аtrаkcijа“ je podrum Vršаčkih vinogrаdа, kаpаcitetа 3400 vаgonа, kаo i obilаzаk nepreglednih plаntаžа vinogrаdа, degustаcijа vinа u nekom od brojnih podrumа u selu Guduricа nаdomаk Vršcа. Vršаc je poznаt i po brojnim mаnifestаcijаmа rаzličitih žаnrovа kаo što su Festivаl vinа VINOFEST koji se održаvа svаke godine krаjem mаrtа mesecа. Festivаl okupljа vinаre i vinogrаdаre iz cele Srbije i iz inostrаnstvа. Tu su još: početkom julа, Međunаrodni festivаl folklorа „Vršаčki venаc“, nа kome gostuju folklorni

аnsаmbli sа svih kontinenаtа, trećeg vikendа septembrа, čuveni „Dаni Berbe Grožđа“ – među domаćinimа poznаtа kаo Grožđebаl, nаjvećа i nаjlepšа mаnifestаcijа u regionu. Drugom polovinom jeseni u Vršаc pristižu pozorištа sа rаznih strаnа nа festivаl „Vršаčkа pozorišnа jesen“. Nа krаju godine, u susret slаvа i božićnih prаznikа orgаnizuje se mаnifestаcijа „Prаznične đаkonije“. Područje opštine i sаm grаd Vršаc, kаrаkteriše veomа šаrolikа nаcionаlnа strukturа nаstаlа tokom vekovа. Nаjviše imа Srbа, oko 72 %, zаtim Rumunа oko 10 % i Mаđаrа 4,3 %. Premа poslednjem popisu stаnovništvа obаvljenom 2011. godine ukupаn broj stаnovnikа u opštini Vršаc iznosio je 51.217. U sаmom grаdu živi oko 36.000 stаnovnikа dok u okolnim nаseljimа (22 selа) živi 15.000 stаnovnikа. U poslednjoj deceniji Opštinа Vršаc izrаstа u regionаlni centаr u kom se rаzvijа konkurentno poslovno okruženje. U ovom periodu zаbeležen je intenzivаn rаzvoj mаlog i srednjeg preduzetništvа. 2013. godine Opštinа Vršаc proglаšenа je zа opštinu sа nаjpovoljnijom poslovnom klimom. Glаvne industrijske grаne su: fаrmаceutskа, prehrаmbenа i grаđevinskа industrijа kаo i poljoprivredа i proizvodnjа vinа.

Turistička organizacija Opštine Vršac 26300 Vršac, Trg pobede 1 Tel.:+38113 831 055, +381 13 832 999 Fax:+381 13 838 050 E-mail: toovrsac013@yahoo.com toovrsac013@gmail.com Web: www.to.vrsac.com

37


“Moja čarda”

Restoran i prenoćište Bečejski put bb, 21235 Temerin Tel: +381 (0)65 8 508 315; +381 (0)64 641 2496 www.mojacarda.rs

Biser na obali Jegričke, u neposrednoj blizini Informativnog centra Parka prirode Jegrička. Najmodernije opremljen, nov objekat. Vojvođanski restoran “Moja Čarda” je restoran sa nacionalnom kuhinjom. Na jelovniku restorana nalazi se veliki izbor hrane iz domaće kuhinje, jela sa roštilja, jela ispod sača, ribe, vruće lepinje i somuni iz pekare koja je u sklopu restorana, kao i veliki izbor slatkih jela i kolača. “Moja Čarda” je idealno mesto za proslave, sa kapacitetom sale od 80 mesta i 100 mesta u bašti. Objekat raspolaže sa 14 moderno uređenih soba. “Moja čarda” se nalazi na barskom sistemu Jegrička tako da se u samom dvorištu nalazi deo te vodene oaze. Dobrodošli!

Turistička organizacija opštine Temerin Novosadska 403, 21235 Temerin tel: 021/844-655 ; mob: 062/884-14-02 ; faks: 021/842-792 www.temerintourism.org.rs

38


Andrevlje - mesto gde se uvek osećate dobro

Stopljen u ambijent Nacionalnog parka „Fruška gora“, ničim ne remetići prirodni sklad i lepotu fruškogorske šume, na poznatom izletištu Novosađana - Andrevlju, situiran je Centar za privredno-tehološki razvoj Vojvodine. Na oko 110 km od Beograda i 30 km od Novog Sada, na nadmorskoj visini od oko 300 metara, na potezu gde se ukršta šest vazdušnih struja, u potpunosti okružen gustom listopadnom šumom, ovaj objekat prevashodno namenjen kongresnim aktivnostima, s vemenom je postao sve traženija destinacija za sve one kojima je potreban miran kutak za odmor i rekreaciju. - Trudimo se da radimo profesionalno, domaćinski, da proširujemo sadržaje, da boravak naših gostiju učinimo interesantnijim, sadržajnijim i ugodnijim - izjavila je Vesna Hipik, v.d. direktorka CePTOR- a i dodala da edukacije, predavanja, simpozijumi, sastanci i ostali poslovni skupovi, nisu uticali na to da se zaboravi izletnički značaj ovog mesta. Smešten u neposrednoj blizini brojnih manastira na Fruškoj gori, muzeja, vinarija, kulturno-istorijskih, ali i prirodnih atrakcija, danas je CePTOR otvoren i za posete porodica, avanturista, istraživačaamatera Fruške gore.

Centar raspolaže sa najsavremenije opremljenom Kongresnom (Atrium) salom sa 120 mesta, idealnom za održavanje većih poslovnih skupova, funkcionalno povezanom sa coffee break barom, i 3 manje (Prezident (20), Board (15) i Smart (20 mesta)) sale namenjene radu u grupama. Sve sale poseduju tehničku opremu, video bim, projektore, flip chart i pomoć tehničkog lica zaduženog za prezentaciju. Na godišnjem nivou u CePTOR-u se održi preko 200 seminara i savetovanja u trajanju od jednog do tri dana. Mada Kongresni centar dobro funkcioniše, na opšte zadovoljstvo domaćina i klijenata (Fakultet tehničkih nauka Univerziteta Novi Sad petu godinu za redom održava trodnevni seminar „Savremena građevinska praksa“, Klinički centar četiri godine velike skupove anesteziologa, prof. dr Milenko Vlajkov, specijalista kognitivno bihevioralne terapije, sedam godina dva puta godišnje u ovom prostoru održava meditativne nedelje), direktorka Vesna Hipik kaže da ima još dosta onih sa kojima tek treba uspostaviti saradnju i da je to jedan od ciljeva za naredni period. Centar raspolaže restoranskom salom sa 90 mesta, uz koju se nalazi terasa natkrivena pergo tendom, kapaciteta i do 250 mesta, pogodna za

sve manifestacije koje zahtevaju veći broj ljudi. CePTOR ima 31 sobu (11 jednokrevetnih, 10 dvokrevetnih, 3 sa francuskim ležajem, 4 trokrevetne, 3 apartmana), sve opremljene LCD televizorima, kablovskom TV, bežičnom internet konekcijom, klima uređajem, sefom za lično odlaganje stvari, kupatilom i terasom sa pogledom na šumu. - Mi se trudimo da privučemo i poslovni svet i sve one ljudi koji su odlučili da na Andrevlju provedu jedan miran i udoban odmor. Mi imamo šta da ponudimo. U pregovorima smo sa NP „Fruška gora“ da revitalizujemo pešačke staze oko Andrevlja, kako bi ponuda za pešačenje bila proširina sa, za sada jedine staze Andrevlje-Letenka, u dužini od 6 km u jednom smeru, na mnogo veći broj staza različitih dužina i težina. Na samo sedam-osam kilometara od Centra protiče Dunav sa svim svojim čarima i čardama. Za one koji žele više i dalje, na raspolaganju je CePTOR-ov kombi sa 8 mesta. Ukoliko vreme ne dozvoljava boravak napolju, u sklopu Centra je Bilijar club, fitness sala, sauna, sto za stoni tenis... Ono što je svakako posebno, to je kružna „staza zdravlja“, poznatija kao „staza ljubavi“, na kojoj se mogu doživeti najromantičniji trenuci, samo ako ste raspoloženi za njih. Centar za privredno-tehološki razvoj Vojvodine

CePTOR

21312 Banoštor, Potez Andrevlje Tel:+381 21 480 24 00; 480 24 20 E mail: andrevlje@andrevlje.rs Web: www.ceptor-andrevlje.com

39


Premier Aqua za harmoniju tela, uma i duha

P

remier Aqua (5 zvezdica), Banja Vrdnik, prvi je eko hotel u Srbiji i mesto gde su izvanredni prirodni uslovi (NP Fruška gora i termalna voda 31°C)) nadopunjeni medicinskim centrom, sa najmodernijom opremom u regionu. Termalna voda iz podzemnog jezera (poznata od III veka), koristi se u bazenima hotela Premier Aqua, i ima medicinsku primenu u specijalističkoj ordinaciji za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju „Aqua Medica“, koja uz usluge unapređenja zdravlja nudi čitav niz spa, beauty i fitness sadržaja koji su u funkciji harmonije tela, uma i duha. „Aqua Medica“ vodi dr Hadi Mansouri, specijalista fizijatar i akupunkturolog sa dugogodišnjim iskustvom u lečenju mnogih oboljenja i stanja iz ove oblasti, radeći u banjskom lečilištu, domu zdravlja i ordinacijama. Za sve one koji su došli radi odmora i opuštanja, Katarsys wellnees&spa centar (slana soba, relax zona, vichy tuševi, parne, infra red saune, bio i finske saune), pruža mogućnosti potpune relaksacije i regeneracije organizma. Sportski tereni hotela Premier Aqua (za tenis, košarku i odbojku, a u završnoj fazi je izgradnja terena za skvoš i fitness centar sa svlačionicama i tuš kabinama) prilagođeni su potrebama kako vrhunskih sportista tako i amatera. Hotel raspolaže sa 40 lux soba, 4 executive suite, 9 apartmana i apartmanom “Premier”, koji obezbeđuje jedinstven i udoban smeštaj, idelan za odmor i miran san. Restoran, sa vrhunskim izborom jela nacionalne i internacionalne kuhinje, i barovi hotela, sa bogatim izborom pića, nastoje da zadovolje potrebe i najvećih gurmana i uživalaca kvalitetnih pića. Za kongrese, prezentacije, poslovne sastanke, tim bilding ili neki drugi oblik korporativnog druženja, na raspolaganju su 5 multifunkcionalnih sala, opremljenih najsavremenijom tehničkom opremom. Hotel “Premier Aqua” garantuje vrhunski nivo usluga (room servis, peglanje, pranje, rent a car, VIP garaže). Posebno su zanimljive aktivnosti: izleti do fruškogorskih manastira, škola streličarstva, pain ball turnir, šetnja stazama zdravlja, obilazak vinarija u okolini, poseta etno-kućama, bilijar bussiness club, koje gostima hotela upotpunjuju odmor i daju mu dinamičnu, kulturno-zabavnu dimenziju.

Hotel Premier Aqua, Banja Vrdnik

22408 Vrdnik, Ul. Martina Klasića 16 Informacije na tel:+381 22 21 55 333 Rezervacije:+381 63 566 357; +381 22 21 55 321 E mail: rezervacije@hotelpremier.rs Web: www.hotelpremieraqua.com

40


Etno naselje Vrdnička kula Svi oni koju hotelsku oficijelnost žele da zamene opuštenijim odmorom u prirodi, hotel Premier Aqua u Vrdniku, ponudio je idealno rešenje – Etno naselje „Vrdnička kula“. Na 2 km od hotela Premier Aqua, na obodu Nacionalnog parka “Fruška gora”, podno “Vrdničke kule” (donžon-kule, ostatka srednjovekovnog grada s početka XIV veka), simbolom ove varošice, vlasnik kompanije “Promont” i vizionar, gospodin Milenko Cicmil, podigao je etno naselje koje nosi njeno ime Na površini od 3 ha, sagrađeni su liksuzno opremljeni bungalovi za smeštaj gostiju, različitih veličina, od dvokrevetnih za mladence (50m2), do onih za 4 -6 članova (65m2). Svi bungalovi imaju dnevnu sobu sa kupatilom i mini barom u prizemlju, a oni veći i dve odvojene spavaće sobe na spratu. Građeni su u etno stilu od drveta i drugih prirodnih materijala. Etno naselje ima vinski podum kapaciteta 130 mesta, etno restoran sa 100 i terasu sa 140 mesta. Ovi prostori su pogodni za organizovanje korporativnih događaja, prijema, kao i proslava i obeležavanja važnih datuma

sa porodicom i prijateljima. Uz dečje igralište bogato sadržajima, nalazi se bašta sa 60 mesta. U omeđenom prostoru etno naselja u skorije vreme biće završena izgradnja dodatnih sadžaja poput mini golf terena, jezerceta sa pastrmkom, auto-kamp... Insistiranje na kvalitetu ogleda se i u pripremi jela iz nacionalne kuhinje. Od predjela, preko supa, čorbi i glavnog jela (kuvanih, sremskih, na ražnju, roštilju i ispod sača), hrana se priprema na domaći način (u skladu s tim planirana je i izgradnja peći za pečenje hleba) Dok se od žestokog pića služe voćne rakije visokog kvaliteta – Premier (Promont Distillery), vina su takođe isključivo sa područja Fruške gore: Iriga, Rakovca, Banoštora… Svi gosti koji su smešteni u bungalovima mogu besplatno da koriste sportske terene (dva teniska, za košarku i odbojku) koja su u sastavu hotela Premier Aqua. Etno naselje je povezano sa hotelom Premier Aqua “stazom zdravlja” dugom oko 2 kilometra, gde gosti mogu da uživaju u wellness-u ili da iznajme bicikli i štapove za nordijsko hodanje. „Stazom zdravlja“ za svega 20 minuta lagane šetnje može se od etno naselja doći do istorijskog lokaliteta “Vrdničke kule” (400m nadmorske visine). Poseban raritet Etno naselja “Vrdnička kula” je crkvica, u kojoj će se 7. juna održati prvo venčanje. Ovo je gest domaćina, da svoje najveselije i najsvečanije dane, kao što su venčanje, krštenje, gosti mogu proslaviti na jednom mestu. Etno naselje “Vrdnička kula” je mesto gde svako, i porodica i pojedinci, mogu naći svoj mir.

Etno naselje “Vrdnička kula”

22408 Banja Vrdnik, Srbija Tel.:+381 22 21 55 333; +381 22 21 55 270

41


Zoran Bošnjak

Bolesne leči, a zdrave snaži lider u banjskom turizmu u Srbiji. Obnovljen je i terapeutski bazen za korisnike Fonda za zdravstveno osiguranje, kao i sve pristupne prostorije, koje joj daju moderan izgled. Sledilo je renoviranje „srca“ banje „Termal“, zatvorenog bazena, najvećeg u Srbiji (dimenzija 30 x 16m) i jednog manjeg bazena. Isplativost ulaganja dobila je potvrdu kroz posetu gostiju za ovih godinu dana, koliko je u funkciji. Otvoreni olimpijski bazen, ove godine je počeo sa radom, na veliko zadovoljstvo gostiju,

Kada je oktobra 1931. godine prošlog veka termalna voda prokuljala iz vrućeg jezera i potopila Južno, glavno okno polja Oborac (dubine oko 300 m), a kasnije i s njim vezano okno Gustav, nanela je veliku štetu rudniku mrkog uglja u Vrdniku, koji se od tog „vodenog šoka“ nikada nije oporavio. Međutim, otkriće da je termalna voda i lekovita, otvorila je neslućene mogućnosti starom rudarskom mestu na Fruškoj gori. Godine 1937. izgrađen je prvi bazen, dve godine kasnije zgrada zatvorenog kupatila sa kadama, olimpijski bazen 1974. godine, a

42

hotel „Termal“, visoke „B kategorije“, pušten je u rad 7. jula 1976. godine. Banja Vrdnik – terapeutski blok vrdničkog lečilišnog centra osnovana je 15. oktobra 1981. godine. Jedinstvena vazdušna strujanja, najveći broj sunčanih sati u Vojvodini, okruženost Nacionalnim parkom „Fruška gora“, a pre svega lekovitost termalnog izvora, postavilo je banju Vrdnik na pijedestal banjskih mesta. U decembru 2013. godine započeta je korenita rekonstrukcija „Termala“. Prvo je renoviran hidro-blok, nabavljena najnovija oprema za hidromasažu i danas je u tom segmentu,


1. maja, a ovih dana počinje izgradnja dva manja bazena (brčkavca sa prskalicama i drugog, dimenzija 20x10, za školsku decu i starije, koji nisu mogli da koriste duboki, olimpijski. Planirano je da u junu budu pušteni u rad. Renovirana je i kongresna sala (800 m²), kapaciteta, u zavisnosti od vrste događaja, između 300 i 400 mesta. - Rekonstrukciju smo preduzimali vrlo odgovorno i sve što smo do sada uradili, uradili smo za duži vremenski period, da bi ustanova bila reprezentativna i stekla ugled među konkurencijom. Jer, jedinstvena kombinacija termalne vode i fruškogorske šume mora da se sačuva - rekao je gospodin Zoran Bošnjak, direktor SB “Termal”.

Banja raspolaže sa 110 soba i oko 270 ležaja, od kojih za potrebe pacijenata, koji prema ugovoru sa Fondom za zdravstveno osiguranje Republike Srbije dolaze na rehabilitaciju, zauzima samo 70 postelja, odnosno ¼ kapaciteta, što je malo. Razlog za to leži u tome da se, i pored idealnih prirodnih uslova i toliko puta potvrđeno zdrave i kvalitetne lekovite vode, koja bi moglo da leči daleko veći broj bolesti, pored odličnog stručnog kadra, osam lekara i 40 terapeuta, primenjuje samo kod pacijenata posle operacije kolena, kukova, raznih reumatskih oboljenja, deformiteta kičme, o čemu je obavešteno i Republičko ministarstvo za zdravlje. - Zato ostatak kapaciteta koristimo za

ostale goste, gde opet insistiramo na zdravlju i rekreaciji. Upravo ovih dana počinje realizacija „Green line”, rekreativnog programa namenjenog svim starosnim grupama, svima onima koji su odlučili da nešto promene u svom životu, da žive kvalitetnije. Posle obaveznog pregleda lekara program je usmeren na ishranu (jelovnik je rađen u saradnji sa Institutom za javno zdravlje Novi Sad), i kontrolisano trošenja tih istih kalorija, pre svega uz pomoć šetnji (u saradnji sa NP „Fruška gora“ utvrđena je staza „zdravlja“ obroncima Fruške gore). Ako vreme ne dozvoljava boravak napolju, „Termal“ raspolaže potpuno obnovljenim trim kabinetom i kinezi salom. Tu su i hidroterapija, akupunktura, plivanje, i sve to zajedno daje mogućnost ljudima koji su zaposleni i koji nemaju mnogo vremena za sebe, da izdvoje 7 - 14 dana i da posle tog perioda osete poboljšanja u njihovom načinu života - objasnio je gospodin Bošnjak. Ako bi u centar ovog fruškogorskog mesta na 210 metara nadmorske visine zaboli šestar i opisali kružnicu prečnika 70 km, obuhvatili bi teritoriju na kojoj živi više od polovine stanovništva Srbije (Beograd, Novi Sad, Sremska Mitrovica, Sremski Karlovci). Činjenica je i da je ova varoš okružena najstarijim u Srbiji, a za mnoge i najlepšim nacionalnim parkom u ovom delu Evrope, i da je ovo mesto krcato istorijskim događajima, daje nam za pravo da pomislimo da je Vrdnik izabrano mesto gde se slavi život i uživa u njemu.

Specijalna bolnica „Termal“

22 408 Vrdnik, Karadorđeva br.6 Tel: +381 22 465 819, +381 22 465 422, +381 69 755 727 Web: www.termal-vrdnik.co E mail:termal@gmail.com

43


Drinska regata probudila opštinu Ljubovija

Zoran Vojinović Drinska regata je jednodnevna rekreativno-plovna manifestacija nastala 2000. godine. Tada se niz reku spustilo svega nekoliko plovila, da bi posle petnaest godina taj broj dostigao više od hiljadu plovila i skoro 12.000 učesnika iz celog sveta. Regata se tradicionalno održava druge subote jula, dana koji je Međunarodna federacija raftinga (IRF), ne slučajno, ustanovila kao Svetski dan raftinga. Promocija reke Drine i raftinga kao sporta, te zdravog stila života u skladu sa prirodom u društvu prijatelja, samo su neke od ideja koje je gospodin Zoran Vojinović, pomorski kapetan u penziji, imao u glavi, kada je zactao plovni put od Rogačice do Ljubovije dug 40 km, kasnije nazvan “Drinska regata”. Zoran Vojinović je osnovao Rafting klub „Drinska regata“ u Ljuboviji i sa velikim klubom prijatelja na Drini započeo ovu priču sa ciljem da se na reku Drinu ne gleda kao na nešto što je opasno, na nešto od čega treba bežati i sklanjati se, u skladu sa nekadašnjom izrekom „Ideš Drini slutiš zlo“. - Drina je ranije, zbog velikih oscilacija u vodostaju, bila mnogo opasna reka. Odnosila je njive, stoku i ljudske živote. Shvatajući da jedna takva lepotica ne može biti kriva za tolike nesreće, nego da smo mi, ljudi, ti koji pravimo greške, pred sebe smo postavili ciljeve za njenu rehabilitaciju: da razvijemo sportove na vodi; da pokrenemo rekreativnoplovni turizam; da zaštitimo vodne resurse i sa ekološke strane pomognemo da se jedno takvo blago, kao što je reka Drina, koja se nekada zvala Zelenika, zaštiti; i da, kao obučeni krugovi budemo oslonac državi u sektoru za vanredne situacije - priča gospodin Vojinović, i nastavlja: -Te ciljeve smo uspeli da sprovedemo, pre svega, kroz manifestaciju

44

“Drinska regata”. Uspeli smo da se nametnemo i da nas ozbiljno shvate, kako lokalna samouprava, tako i Ministarstvo sporta, i da na taj način damo šansu novom životu na Drini jer, „tamo gde se razvija turizam ne zvecka oružje“. Drina sa razvojem turizma u potpunosti postaje reka koja spaja, a do tada je bila granica dva carstva, dve države. -S obzirom da je to međudržavna reka, cilj nam je da postane međunarodna. Ona je to na neki način i bila, kada je 1892. godine potpisan Zakon između Austro-Ugarske i Srbije kojim su splavari mogli slobodno da pristaju i na levu i na desnu obalu Drine, što danas, 2015. godine nije slučaj - izjavio je gospodin Vojinović Pored manifestacije “Drinska regata”, koju organizuju opština Ljubovija, TOO Ljubovija i Rafting klub „Drinska regata“, na Drini se organizuje i “Regata pod zvezdama”, odnosno plovidba Drinom noću, pod mesečinom, što Ljuboviju dovodi na nivo vrlo atraktivnih destinacija u Evropi, jer je to jedinstven događaj, moguć pre svega zahvaljujući iskusnim splavarima ovog kraja. Pored ove, održava se i jedinstvena na

svetu regata za osobe sa invaliditetom, a organizatori su Sportsko rekreativno Udruženje osoba sa invaliditetom “Sve je moguće” i Opština Ljubovija, u saradnji sa Opštinom Bratunac, Crvenim krstom Srbije, Rafting klubom “Drinska regata” i ostalim institucijama sa područja ovih opština. Ova regata je posebna i po tome što je jedina u svetu u kojoj se isplovljava iz jedne države - sa desne obale iz Ljubovije (Srbija), a uplovljava u drugu - na levoj obali u Bratunac (BiH). Draž “Drinske regate” je i što okuplja sve populacije, od beba do stogodišnjaka, a to je moguće zahvaljujući ozbiljno sprovedenom sistemu bezbednosti, gde je svaki učesnik ispraćen i dočekan na profesionalan način. Domaćini su ovom atraktivnom, odlično organizovanom manifestacijom, pokazali da je ova vodena avantura, uz dobru zabavu i druženje, najbolji put da se predstavi jedna zdrava, čista, lepa reka i da joj se udahne novi, lepši život, onakav kakav zaslužuje. I ne samo reka. Ljubovija je riznica prirodnih lepota i kulturno-istorijskih spomenika bila i ranije, ali je za njih, zahvaljujući ovoj manifestaciji, saznala i šira javnost.


Specijalna bolnica za rehabilitaciju Banjica Sokobanja - Iskusite magiju

Ako želite da pobegnete od dnevne rutine, neophodan vam je pristojan odmor, prevencija ili banjski oporavak, ako želite da provetrite dušu vazduhom koji miluje pluća, okupate se u termalnoj vodi, uživate u domaćoj hrani, priuštite zadovoljstvo svojoj porodici, saradnicima ili poslovnim partnerima – birajte najbolje, birajte „Banjicu“. Kada skrenete sa autoputa Beograd-Niš kod Aleksinca i nastavite još tridesetak kilometara kroz živopisnu Bovansku klisuru, čeka vas ljupka varoš Sokobanja. U tihom kraju ovog poznatog lečilišta i turističkog mesta raskopčane duše, smeštena je Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Banjica“, na raskršću puteva koji vode, s jedne strane do centra i samog vrela sokobanjskog života, a s druge strane, do predvorja netaknute prirode i zelenila dokle vam pogled doseže. Još na prvom susretu, praćenom koktelom dobrodošlice, ljubazni personal će vam predočiti šta bi sve trebalo da vidite, doživite, osetite. Možete izabrati piknik na čistom planinskom vazduhu, berbu lekovitog bilja, izlete s vodičima i rekreatorima do Lepterije, Sokograda, Borića, Grudonjske vodenice, Ozrena; tu su brdske biciklističke staze ili atraktivne staze za šetnju; na raspolaganju vam je sokobanjski aqua park, wellness centar, mogućnost korišćenja sportske hale; besplatna škola joge. U riznici kulturnih dešavanja ima za svaki ukus po nešto, što se može reći i za trpezu, budući da obiluje

đakonijama iz kuhinja naših baka, raznim domaćim proizvodima, zdravom organskom hranom. Ako želite da dugo budete vitalni i poletni, „Banjica“ je pravo mesto za lečenje oboljenja disajnih puteva, bilo inhalacijom, bilo vazduhom sa izuzetnom koncentracijom negativnih jona, zatim lakša nervna oboljenja za koja se preporučuju tretmani sa termalnom vodom, a tu je i fizikalna terapija za koštano-zglobna oboljenja. I sve teče bez redova i čekanja, uz nadzor lekara i stručnog osoblja. Smeštaj je u komfornim dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, sa terasom, kupatilom, telefonom, kablovskom TV i internetom. Cene su vro povoljne i pristupačne, s mogućnošču plaćanja u više rata, a penzioneri mogu računati i na dodatne popuste. Ko jednom iskusi magiju „Banjice“ shvatiće da ona osvaja na neki poetski način, a iznad svega je to što njeni ljudi umeju da prihvate i daruju ljubav. Onu ljubav koja se ponese kao najdraži suvenir.

Specijalna bolnica za rehabilitaciju „Banjica“ 18230 Sokobanja, Milutina Pejovića 40 Tel. rezerv.:+381 18 830 224 E-mail: office@banjica.so.rs Web: www.banjica.co.rs

45


Tatjana Đuričić

Sauvignon Blanc iz Vinuma dobio konkurenta – Italijanski Rizling Devotočlani internacionalni žiri Velikog blind testa najboljih srpskih vina - Vino.rs 2014, kojim je predsedavao Robert Gorjak i u kojem su sedela dva Master of Wine, u konkurenciji 146 domaćih vina iz 33 vinarije, Italijanski Rizling 2013. vinarije “Vinum” iz Sremskih Karlovaca osvojio je Zlatnu medalju. Na istom takmičenju Italijanski Rizling 2013. bilo je pobednik u kategoriji Best Bay - vino s najboljim odnosom cene i kvaliteta. Tako je vinarija koja je u vinskom svetu bila prepoznaljiva po svom najnagrađivanijem vinu - Sauvignon Blanc, dobila još jednog favorita, a Italijanski Rizling klon SK-54 stvoren u Sremskim Karlovcima (prof. Cindrić), sorta dugo godina smatrana „drugoligašem“, da može dati jedno vrhunsko vino. Vinarija „Vinum“ je u toku prošle godine, po prvi put, zaštitila geografsko poreklo Italijanskog Rizlinga, koji danas na etiketi nosi oznaku - vrhunsko vino, što znači da se ozbiljnim vinogradaranjem i tehnologijom od Italijaskog Rizlinga mogu proizvesti ozbiljna i kvalitetna vina. Tatjana Đuričić, glavni enolog vinarije “Vinum”, kaže da je berba 2014-te bila takva da bi je trebalo što pre zaboraviti. Što se tiče

46

belih sorti, količina padavina i niske temperature nisu ostavile posledice na njima: sauvignon je solidan, rizling takođe, chardonnay će biti dobar, međutim, crne sorte (frankovka i crni burgundac) dale su izrazito slab prinos. Ali, kako nas situacije koje traže dodatni napor i drugačija rešenja često nagrade nenadanim, vrednim postignućima, tako će i godina 2014-te u vinariji“Vinum“ biti upamćena po Rose-u i jednom novom, laganom vinu. - Zbog izuzetnosti godine i uslova u vinogradu, koji su bili veoma nepovoljni za crne sorte (na koje su osim vremena uticali Botritis na crni burgundac i pepelnica na frankovku), mogli smo da računamo isključivo na Rose, koji u redovnim godinama radimo u odnosu 80% Frankovka i 20% Pinot Noir. Ovoga puta morali smo da obrnemo odnos, pa je Pinot Noar 80% a Frankovku 20% i na moje iznenađenje dobili smo vrlo dobar Rose. Pored toga, dugo godina su mi moji komercjalisti prebacivali kada ćemo imati jedno vino koje će imati niži procenat alkohola, koje je lagano, koje može da se pije na „metar“. Igrom slučaja ove godine smo dobili jedno miršljavo, voćno vino, laganog ukusa (12% alkohola), sa lepim kiselinama, i mislim da

će na tržištu veoma dobro proći - izjavila je Tatjana Đuričić. Vinarija „Vinum“ trenutno ima 7 hektara vinograda i proizvodi oko 30 hiljada litara, uglavnom belih vina. Nešto manje su zastupljene crne sorte grožđa, i to samo frankovka i crni burgundac. Osim najpoznatijeg brenda koji se proizvodi u ovoj vinariji Sauvignon Blanc, od čistih sorti, proizvode se: Italijanski Rizling, Chardnonnay, Frankovka i Crni Burgundac. Tu je i dobro poznat Viner (kupaža žutog muskata, traminca, nešto semiona, chardonnay, italijanskog rizlinga). Naravno, tu je Rose, ove godine igrom slučaja, sasvim drugačiji i poseban. Sva vina iz vinarije „Vinum“ prijatelji vina mogu probati i kupiti u vinoteci „Naša vina“ u Dunavskoj ulici 31, i u diskontima Basta prometa. Sve o vinima Vinarije Vinum možete saznati na portalu: www.vinum-ns.co.rs, kao i preko društvenih mreža: Facebook (www. facebook.com/vinarija.vinum) i Twitteru. Vina se mogu poručiti putem E-maila: milan.radovic@vinum.co.rs ili putem telefona: 064/849 03 28 i 064/849 03 21.


S

Podrum Miljević

mešteni na padinama gde stoluje čista priroda, sa pogledom na šumu i okolna brda, na potezu Galamoš, iznad živopisne fruškogorske varošice Vrdnik, na 2,2 hektara, nalaze se vinogradi gospodina Dragana i njegovog sina Vuka Miljevića. Tamo se od sorti grožđa; Traminac mirisni, Crni Burgundac i Hamburg Muskat proizvode vina: Traminac mirisni (belo, suvo), Pinot Rose (od Burgundca crnog) i Pino Noir. Naredna berba iznedriće još jedno vino Rose - Muskat Hamburg. Sva vina mogu se degustirati i kupiti u Podrumu “Miljević” u Starim Ledincima, na 12 km od Novog Sada, u srcu Nacionalnog parka Fruška gora, odakle je i počela njihova etno priča. Pre devet godina, šestočlana porodica Miljević (Mia i Dragan i njihova deca: Ina, Vuk, Tara, Gala) odlučila je da, kao ljubitelji prirode i zagovornici zdravog načina života, osnuju etno kutak. U sklopu Etno domaćinstva “Miljević” nalazi se: - vinski podrum i sala za degustaciju, koja može da primi 50 gostiju; - 5 komfornih dvokrevetnih soba (sa mogućnošću punog pansiona, polupansiona ili noćenje sa doručkom); - restoran sa domaćom kuhinjom, gde gosti mogu da probaju nekoliko vrsta sireva i specijalitete, kao što je meso ispod sača sa povrćem, koje lično priprema domaćin. Hrana i piće su iz njihove domaće proizvodnje. U okviru domaćinstva organizuju se kulinarske radionice gde se u skladu sa prirodom i savremenim trendovima pripremaju čorbe i pite od koprive i sremuša, salate od maslačka, bokvice, cikorije... Organizuju se i umetničke radionice. Za pristalice aktivnog odmora, organizuju se pešačke ture do okolnih manastira; za jedan sat pešačenja može se stići do Irškog venca, za sat i po do Vrdnika. Sledeći korak koji planiraju Dragan i Vuk Miljević, je da za određene grupe, organizuju izlet od etno domaćinstva do vrdničkog vinograda, sa degustacijom vina u vinogradu i po želji gostiju, radom u vinogradu, kako bi “okusili” čari i težinu vinogradarskog posla. Po dogovoru, biće moguć i piknik-ručak (paprikaš, gulaš…).

Vuk i Dragan Miljević

Podrum Miljević 21207 Stari Ledinci, Sime Šolaje 41 Tel.:+381 21 2986 268, 2986 181 Mob.: Dragan Miljević +381637188546 Vuk Miljević +381 69 621 098 www.podrum-miljevic.co.rs info@podrum-miljevic.co.rs

47


Vila Radigost rado ugošćuje

Ilija Kasalović Vila „Radigost“ ponela je ime slovenskog božanstva Radigosta (Radgosta), zaštitnika kuće, ukućana i njihovog napretka. Kao što njegovo ime govori, Radigost je drag, mio gost koga domaćin rado ugošćuje. On se smatra i za uzornog ugostitelja, a njegov dan se praznuje 21. juna, u vreme letnje ravnodnevnice, kada se, prema običajima, predaje zadovoljstvu pića i igre. Kao i Radigost, Ilija Kasalović, vlasnik Vile „Radigost“, u skladu sa imenom svog

48

objekta i svestan odgovornosti, rado, ljubazno i domaćinski dočekuje svoje goste trudeći se da svi dani proteknu slavski i u dobrom raspoloženju. „Vila Radigost“ je smeštena u selu Brzeće, na samom ulazu u Nacionalni park „Kopaonik“, na nadmorskoj visini od 1.100 metara, okružena šumom, bogatom lekovitim biljem i gljivama. Na Brzećkoj reci nalaze se potočare, atrakcija Brzeća, dok se na okolnim visovima uzdižu bačije, u kojima se i danas pravi sir i kajmak. Čist vazduh, zdrava, domaća hrana, kućna atmosfera, tišina koju remeti žubor obližnjeg potoka, domaćin kakav je Ilija – šta vam više treba treba za idelan odmor. Vila „Radigost“ ima devet komforno opremljenih soba sa više od trideset ležajeva, i sasvim posebnu kamin salu - trpezariju, kao saborno mesto gostiju i ukućana, gde se sklapaju doživotna prijateljstva. Poput pravog domaćina, Ilija svojim gostima preporučuje šetnje po kilometrima dugim uređenim pešačkim stazama, rekreaciju u brojnim otvorenim i zatvorenim terenima za razne sportove, organizuje izlete do manastira: Sopoćana, Studenice, Ljubostinje, Gradac, Nove i Stare Pavlice, do Lukovske, Prolom i Jošaničke Banje.

Vila Radigost Brzeće Kopaonik Vlasnik: Ilija Kasalović Tel.: +381 (0) 823 205; Mob.: +381 (0) 64/35 73 083 Web.: www.vilaradigost.com E-mail: office@vilaradigost.com


Umetničko delo Slaviše Živkovića

E

tno selo “Babina reka” je ime dobilo po potoku koji protiče pored istoimenog kompleksa. Vlasnik, gospodin Slaviša Živković, počeo je da osmišljava njegov izgled pre četrnaest godina, a za goste ga otvorio u junu 2010. godine. - Ko ne ode, taj se nikada vratiti neće, ni zavičaju ni sebi - kaže gospodin Živković i dodaje: - Tu sam rođen, odrastao i uvek sam želeo da se vratim i pokušam da napravim nešto. Ponosan sam što sam od jednog potoka napravio jedno rado posećeno mesto. Etno selo “Babina reka” smešteno je na samom kraju sela Trbušnica, na putu Lazarevac – Aranđelovac, 12 km do Lazarevca i 20 km od Aranđelovca, daleko od svega urbanog, što bi moglo da naruši prirodni sklad. Umetnik, slikar i vajar u drvetu, čije su ljubavi fotografija i pesništvo, želeo je u svojoj rodnoj Trbušnici da napravi jedan interesantan prostor, inspirativan za njegov umetnički rad. Međutim, to je toliko privuklo pažnju drugih, da su ljudi počeli da dolaze sa svih strana i kada je porodica izgubila privatnost, rešio je da se posveti turizmu. - Prvobitna ideja prerasla je u kompleks koji danas ima tri restorana (kapaciteta 30, 80 i 130 mesta), uređenu baštu sa fontanom i prirodnim hladom kapaciteta 200 mesta, četiri apartmana, jezero pogodno za pecanje, sportski teren, i prirodu za šetnju, jer danas ljudi sve više beže iz grada i vraćaju se prirodi, odakle smo svi potekli, i na kraju gde i pripadamo - objašnjava gospodin Živković. Etno selo “Babina reka” je dobitnik Velike zlatne medalje na 44. Međunarodnom sajmu turizma u Novom Sadu, Zlatne medalje na Gastro sajmu u Beogradu (za 2011. i 2013. godinu), Zlatne plakete za

Slaviša Živković kvalitet, kao najbolje ocenjeno etno-selo u Srbiji na 45. Međunarodnom sajmu turizma u Novom Sadu, pobednik je takmičenja „Srpski sto posne hrane“ u Perućcu (2012. i 2013. godine). Udruženje ugostiteljskih i turističkih poslanika Srbije – asocijacija šefova kuvara i SACEN, “Babnoj reci” dodelilo je svoje najveće priznanje za 2011. godinu – Zlatni tanjir, a dve godine kasnije proglašava je za šampiona etno turizma jugoistočne Evrope 2013 godine. Na meniju restorana “Babina reka” nalaze se raznovrsna jela, od nacionalne do internacionalne kuhinje, vina iz aranđelovačke „Vrbice“ i vinarije „Aleksandrović“ iz Vinče kod Topole, ali i vina iz Negotinske Krajine i drugih krajeva Srbije. O kvalitetu dovoljno govore osvojene nagrade ali i gosti koji se uvek vraćaju, i to sa njima najdražima, želeći da podele ugođaj koji nudi ovaj, po svemu jedinstven prostor, izmaštan u glavi jednog umetnika. - “Babina reka” je nastala tako što nisam vajao u drvetu i slikao na platnu nego sam je stvarao u prostoru. Trudio sam se da je arhitektonski uskladim po mojoj zamisli, i da svaki detalj bude na svom mestu - kaže naš sagovornik, koji je i etnerijer oplemenio svojim idejama, ali i svojim slikama, skulpturama i fotografijama. Od bavljenja turizmom, najviše danas trpi njegova umetnost, za koju nalazi sve manje vremena, jer ovaj posao je ozbiljan i traži celodnevno prisustvo i davanje sebe. Ali, u jednom trenutku gospodin Živković

veruje, da će umetnik u njemu da nadraste sve prepreke, i da će se vratiti, pre svega slikarstvu. Danas, uz veliku pomoć supruge i dve ćerke (jedne na master studijama iz psihologije, druge na trećoj godini elektortehničkog fakulteta, smer - softverski inženjering), koje vole selo jer su u tom duhu odrasle, Slaviša Živković izazvan muzama prirode i života, na zadovoljstvo naklonjenika poeziji, napiše po koju pesmu. Kada turisti dođu u “Babinu reku”, mogu da obiđu prirodne i kulturno-istorijske znamenitosti Lazarevca, Aranđelovca, Topole (35 km), brojne vinske podrume tog kraja, ili da se prepuste šetnji i uživanju u prirodi. Ljubazni domaćini će dočekati goste svakog dana osim ponedeljka, kada je potrebno posetu unapred najaviti Slaviši Živkoviću na tel.:+381 65 802 85 57 ili putem E-maila: etnoselobabinareka@gmail.com. Sve informacije o etno kompleksu “Babina reka” možete naći na Web adresi: www.etnoselobabinareka.com.

49


Sanda Klještanović o organskom voćarstvu

Sanda Klještanović Bračni par Sanda i Lazar Klještanović iz Rume, diplomirani inženjeri poljoprivrede, konvencionalni savetnici za voćarstvo pri Poljoprivrednoj savetodavnoj službi Vojvodine, da ne bi prenosili samo svoja teorijska znanja, već sve naučeno proverili u praksi, pre tri godine započeli su sopstvenu proizvodnju. Organska poljoprivreda ima sve više pristalica. Ali, iako je sve prisutnija na pijacama i u medijima, ona se suočava sa realinim (prirodnim), ali i onim drugim problemima. O tome sa čime se suočavaju organski proizvođači-voćari, Sanda Klještanović kaže: - Mi živimo na padinama Fruškogorja, gde je vrlo razvijeno intenzivno voćarstvo ali, kad uđemo u EU, moraćemo da poštujemo pravilnik koji glasi: da se u Nacionalnom parku ne mogu koristiti biološko-hemijska sredstva zaštite. U skladu sa potrebama na terenu moramo ponuditi rešenje sitnijim gazdinstvima koja živi od proizvodnje voća, da mogu da nastave time da se bave. Jedno od rešenja je organska proizvodnja. Nismo mogli da postavimo oglede kod drugih proizvođača i da im na taj način umanjujemo prinos, tako da smo suprug i ja, sami našli parcelu, zasadili voće i praktično imamo sopstvene oglede i neka svoja iskustva, koja su drugačija od očekivanih. I sve ono što mi sada pričamo, savetujemo, sami smo prošli kao organski voćari. U međuvremnu smo imali jedan konvencionalan zasad koji smo hteli prvo da prevedemo na organsku proizvodnju, međutim, nije bilo izvodljivo, jer su u pitanju bile osetljive sorte jabuke. Postojeći preparati mogli bi da omoguće da imamo zdrav plod, ali je apsurd da neku osetljivu sortu tretiramo više puta, i kao organic proizvođači budemo češće sa prskalicom u zasadu nego kovenvencionalni proizvođači. Zato smo krenuli iz početka, što savetujemo svima koji nemaju autohtone ili odomaćene sorte, koje u svojoj genetici imaju izraženu otpornost prema bolestima. Nabavili smo sorte koje su otporne, koje nema potrebe prskati, jer su genetski otporne. Ostao nam je problem štetočina i korova. U povrtarskoj organ-

50

skoj proizvodnji štetočine praktično izbegavamo plodoredom, plodosmenama, i svake godine imamo drugu sliku u polju. Tehnologija proizvodnje u voćarstvu je drugačija. Ovde imamo višegodišnje kulture koje eksploatišemo dvadeset ili više godina, a u startu smo poremetili prirodni ekosistem, jer smo na maloj parceli posadili preko 2.000 stabala iste vrste, i tako svima u okolini “dali” signal da ima hrane u izobilju (i za one koji borave na korenu, listu, ili plodu gajene kulture). Prve godine imali smo napad zeca koji je oljuštio mlada stabla (zečevi naročito vole da jedu jabuku), bez obzira što smo imali mrežice, jer zasad treba da bude ograđen. Ono što smo u međuvremenu naučili je da grane orezanih stabala ostavljamo između stabala. Niko u tom prostoru ne boravi zato što nama želi da naudi, nego želi da preživi, što je u skladu s prirodom. Priroda je uvek na strani slabijeg. I ako imamo neki preparat koji uništava sićušne mikroorganizme, priroda će se potruditi da iznedri generaciju koja će postati otporna i vremenom prozvodimo otrove sami za sebe. Sve to na kraju krajeva završi u čaši vode koju pijemo. To je sada sveobuhvatan pristup gde moramo da mislimo mnogo šire, mnogo dalje, od tog osnovnog, jer u suštini smo svi povezani kao jedan organizam, i zato zastupamo ovu proizvodnju koju nazivamo organskom. Nama u Vojvodini je otežavajuća okolnost što sastav zemljišta ne odgovara ni malini, ni borovnici koje su u suštini idealne za organsku proizvodnju. Svakako preporučujemo proizvođačima na okućnici, u okviru mini voćnjaka, i uzgoja voća u bio-bašti, da imaju i par strukova malina različitih boja i epoha zrenja, kao i jagoda, kao bi cele sezone imali zrele plodove. Na malom prostoru izvodljivo je nadomestiti u zemljište ono što kod nas u Sremu nedostaje, a uzimati neke velike parcele i ulaziti u ozbiljnu proizvodnju je vrlo skupa procedura za nas, jer naše zemljište ne odgovara jagodastim voćnim vrstama, naročito borovnici, brusnici, malini koje traže vrlo kisela zemljišta. Nama mnogo znači podrška ljudi sa kojima sarađujemo. Iskreno priznajemo da ne znamo sve, da učimo, zato što smo učeni konvencionalnoj proizvodnji, gde su nam za rast i razvoj biljke bili potrebni zemlja, sunce i voda. Sada moramo da naučimo šta je sve potrebno da bi biljka rasla i razvijala se, a da bi na kraju imali zdrav plod, što jeste osnova proizvodnje. Iako je organsko voćarstvo daleko razvijenije u zemljama EU, i kod nas bi sve išlo mnogo brže da imamo uređen sistem i da organski proizvođači nemaju problem da neke preparate, ili nešto što je svima podrazumevajuće, nabave (organsko seme, organski sadni materijal, dozvoljene bio-preparate). Toga kod nas nema. Ako bismo i nabavili preparate dozvoljene u EU, naš zakon ih ne bi prepoznao, jer se ne nalaze na listi, ne zato što su škodljivi nego zato što nisu prošli proceduru priznavanja u našoj zemlji (ne prepoznaju ih kao preparate za negu bilja, nego ih identifikuju kao bilo koje druge pesticide). To znači da organic proizvođač mora da poštuje zakon, ali istovremeno i sve ostale zakone, propise i sl. koji se kose sa njim. Sve to proizvođačima, kao i prodavcima tih preparata nije isplativo, s obzirom da nije razvijeno, a ne može se ni razviti kada nemamo repromaterijal. To je jedan začarani krug u kome mi pokušavamo da nađemo neko rešenje. Zato smo se svi povezali kako bi zajedno prevazilazili probleme, a sledeći korak će biti da izbegnemo potpisivanje ugovora sa strancima, i da proizvodimo za njih - rekla je na kraju Sanda Klještanović.


Salaš Isailovi za potpuni doživljaj Srema

Ljiljana i Milan Jovanović

U

industrijske zone premešten na mesto na kojem se danas nalazi. Milan je po profesiji programer, i do prošle godine bavio se poljoprivredom, kada je došao na ideju da razvije i turističku delatnost. - Zamisao o prijemu gostiju na našem salašu i da na taj način proširimo našu delatnost, delovala nam je perspektivno, s obzirom da je tržište prezasićeno kafićima i restoranima. Salaš je potpuna alternativa, i nije nešto što se može svaki dan videti. Seoski turizam ima prostora da se širi i na međunarodno tržište. Moje zadovoljstvo da sam bio u pravu, potvrđuju povratne informacije naših gostiju, osim naravno punog srca, s kojim moja porodica i ja radimo ovo što radimo - objašnjava naš sagovornik. Jovanovićevi su zadržali autentičan izgled i oblik Salaša „Isailovi“, njegovu osnovnu strukturu, što podrazumeva i kuću u kojoj se može živeti, i čardak, domaće životinje… U sklopu salaša nalaze se dva voćnjaka, njive i bašta u kojoj domaćini uzgajaju sve namirnice od kojih pripremaju jela i koje služe svojim gostima. Domaće je, podvlače Jovanovići, ne

samo povrće i voće, već i sva pića i napici, kao i meso: jagnjetina, prasetina, teletina, šunke, sušeno meso, sirevi, sve pripremljeno po starinskim recepturama iz sremskomitrovačkog kraja. Salaš može da primi više od 80 gostiju, uključujući i terasu, dok u trpezariji može istovremeno da uživa 40 gostiju. Salaš „Isailovi“ pruža svojim posetiocima, osim boravka i aktivnosti na salašu, i mogućnost izleta i obilazak znamenitosti Sremske Mitrovice, kao i posetu manastirima Fruške gore. Bez obzira što posle jedne godine rada imaju prilično bogato iskustvo i lepu saradnju, posebno sa Turističkom organizacijom Vojvodine, gospodin Jovanović smatra da, zahvaljujući, pre svega društvenim mrežama, nema nevidljivih, ali i da ima dosta prostora za napredak. -Svaki dan se iznova borimo, jer nikada dosta promocije, i nije lako locirati se na marketinškom nebu i postati prepoznatljiv - tvrdi gospodin Jovanović. Na kraju nam je ostala jedna nedoumica: Salaš Jovanovićevih, a „Isailovi“? Ime Isailovi potiče od pretka, Grka, koji se doselio u ove krajeve, gde je kao pop dobio parohiju. Ljubav prema jednoj Sremici ga je navela na to da se i raspopi, i da se njome oženi. Taj predak se zvao Isailo, a za ovu porodicu su ostala vezana imena Isailo ili Grk, i oni se na oba imena rado odazivaju. Svi oni koji žele da posete ovaj salaš, potrebno je da prethodno najave posetu i okviran broj gostiju, dovoljno je i dan ranije, da bi domaćini blagovremeno pripremili, da li ručak, večeru, celodnevni boravak ili posebnu feštu povodom neke specijalne prilike, proslave. Kontakt telefon je: 064/3061477 ili e-mail: salas.isailovi@gmail.com.

samljen, još uvek jedini u kraju, i širem auditorijumu nedovoljno otkriven, Salaš „Isailovi“, tek čeka svoje vreme. Na putu od Sremske Mitrovice prema Vognju, 2,5 km od grada, između ravnice i voćnjaka, na Rumskom drumu bb, poslednjih godinu dana ovaj salaš prima goste koji žele da se u miru i spokoju vojvođanske ravnice i ambijentu nalik minulim vremenima, odmore od svakodnevice, evociraju uspomene, ili jednostavno provedu jedan kvalitetan dan u prirodi. Gospodin Milan Jovanović jedan je od vlasnika Salaš „Isailovi“, i pripadnik pete generacije salašara. Salaš se do 1965. godine nalazio na obali reke Save, ali je zbog izgradnje

51


Koji domaćin peče najbolju rakiju

Prvo Blind Test ocenjivanje žestokih alkoholnih pića pod nazivom: „Koji domaćin peče najbolju rakiju?“, u organizaciji Centra za ruralni razvoj „Terra Gens“ i NVO „Vitis“, održano je krajem marta u novosadskom restoranu „Fontana“. Komisija za ocenjivanje kvaliteta rakija u sastavu: prof. dr Ninislav Nikićević (predsednik), dr Vele Tešović, mr Ivan Urošević, inž. Veroljub Urošević i Ljubiša Stanković, imala je težak zadatak da da odgovor: “Koji domaćin peče najbolju rakiju?” i od 114 uzoraka u 16 kategorija izdvoji najbolje. Dodeljeno je 5 Šampionskih, 21 Velike zlatne, 31 Zlatne, 45 Srebrnih, 7 Bronzanih medalja i nekoliko nagrada sa posebnim priznanjem za ukupan prikazan kvalitet rakija. - Kada san postane java onda je to ozbiljna stvar. Naši snovi, naše želje i stremljenja da se u Vojvodini organizuje jedno prepoznatljivo ocenjivanje se obestinila. Ocenjivanje rakija organizovano je na način, da je samo jedna osoba imala šifrarnik, čime je stavila članove komisije na „slatke“ muke da prepoznaju kvalitet sadržaja voćnih rakija - kaže jedan od organizatora ovog takmičenja, gospodin Zoran Simić. On napominje da se najveće iznenađenje desilo se u kategoriji vinjaka, gde su se pojavila tri izuzetno kvalitetna uzorka, kao i u kategoriji lozovača, koje su bile izuzetno dobrog kvaliteta i visoko ocenjene, ali sve obojene. Na takmičenju je bilo dosta dobrih uzoraka dunjevače, omiljenog piće među Beograđanima i Novosađanima, ali i šire, a raritet je da su 100% bile prirodne. Organizatori su izuzetno zadovoljni brojem učesnika, kvalitetom uzoraka, radom komisije i generalnom ocenom učesnika da je organizacija bila takođe dobra. Nagrađenim pićima će

52

značajno mesto biti dato na policama Galerije vina “Medijana” (Kisačka 42, Novi Sad), vlasnika Bobana Vukovića, koja će na taj način biti pristupačna svim posetiocima ovog prodajno-promotivno-degustacionog prostora do narednog festivala. U želji da ovo takmičenje postave na što “zdravije” osnove, organizatori za sledeću godinu pripremaju određene izmene, ne bi li ocenivanje učinili svrsishodnijim i pružili potrošačima validnu potvrdu o kvalitetu brenda koji konzumiraju. Spisak nagrađenih proizvođača na ocenjivanju „Koji domaćin peče najbolju rakiju?“ je podugačak, a ovom prilikom pomenućemo najbolje. Titulu ŠAMPIONA, poneli su: Rakija od kajsije, 40% vol. alk., 2013. god. Braće Tomašević DOO – Prijepolje; Lozovača “Melem”, 45% vol. alk., 2011. god. Zorice Knežević – Melenci; “Sibirka” - Sibirska snaga, 50% vol. alk., 2014. god. Rada PG – Šid; Rakija od dunja, 42% vol. alk., 2013. god. Restoran “Plava Frajla” - Novi Sad; Šljivova prepečenica, 45% vol. alk., 2001. god. Stara srpska kuća – Beograd; dok je Rakija od grožđa – Vinjak, 40,9% vol. alk., 2000. god. Vinske kuće Milinčić iz Aleksandrovca bila ŠAMPION OCENE. VELIKU ZLATNU MEDALJU osvojile su rakije: Klekovača - specijal, 43% vol. alk., 2012. god. proizvođača BB Klekovača DOO - Bajina Bašta; Vinjak “Serb”, 40% vol. alk., 1999. god. Dejana Bekrića – Aleksandrovac; Vinjak “Aleks”, 38% vol. alk., 2005. god. Bermet Alekse Ratković Nenada Novi Sad; Rakija od dunje, 40% vol. alk., 2013. god., Rakija od divlje kruške, 40% vol. alk., 2013. god. i Rakija od maline, 40% vol. alk., 2013. god. Braće Tomašević DOO – Prijepolje; Rakija od zove, 45% vol. alk., 2007. god. Destilerije Martinović - Bačka Topola; “Jezdić Rakija” - Šljivovica, 43% vol. alk., 2008. god. i “Jezdić Rakija” - Vilijamovka, 40% vol. alk., 2013. god. firme Jezdić rakija u Zemuna, Beograd; Rakija od kruške Kaluđerke, 40% vol. alk., 2011. god. Aleksandara Kolarevića - Selo Vlakča, Kragujevac; Lozovača “Melem”, 43% vol. alk., 2012. god. Zorice Knežević – Melenci; Rakija “Premier” - Vilijamovka, 41% vol. alk., 2011. god., Rakija “Premier” - Kajsija, 41% vol. alk., 2010. god., Rakija “Premier” - Šljiva, 42% vol. alk., 2010. god. i Rakija “Premier” - Loza, 43% vol. alk., 2010. god. Promont Distrillery – Novi Sad; Šljivovica “Žar”, 43% vol. alk., 1993. god. firme Srpska tradicija Šeli – Blaznava, Topola, te “Stara Pesma” - specijalna rakija klekovača, 43% vol. alk., 2004. god. proizvođača TIM DOO - Bajina Bašta.


Dr Zora Dajić Stevanović

Prirodne rakije konzumirane sa merom pozitivno utiču na naše zdravlje

O

rganizatori Prvog “Blind Testa” ocenjivanja rakije pod nazivom „Koji domaćin peče najbolju rakiju?“, Centar za ruralni razvoj „Terra Gens“ i NVO „VITIS“ iz Novog Sada pobrali su sve pohvale, kako za organizaciju događaja tako i za ustanovljenje ovakvog jednog takmičenja koje će, apostrofirajući kvalitet srpske rakije, umnogome učiniti na njenoj promociji. Dr Zora Dajić Stevanović, redovni profesor botanike na Poljoprivrednom fakultetu Univerziteta u Beogradu, botaničar ekspert u oblasti lekovitog bilja, predsednik Međunarodne organizacije za lekovito bilje jugoistočne Evrope i ekspert FAO za jugoistočnu Evropu u oblasti očuvanja resursa lekovitog bilja, etnobotaničar, koji se bavi kulturološkim i istorijskim aspektima upotrebe bilja podržala je ovakav događaj, i iz razloga što se pića, bezalkoholna i alkoholna, prave od biljaka koje u velikom meri određuju kvalitet pića. - Svaka biljna vrsta odlikuje se nizom osobina, od morfoloških, anatomskih,

ekoloških do fitohemijskih. Hemijski sastav jedne biljne vrste je vrlo specifičan i determinisan njenom genetskom osnovom, a u određenoj meri i ekološkim uslovima. U tom smislu, hemijski sastav biljke veoma mnogo utiče na proizvode koji se dobijaju od te biljne vrste sa tog područja. To znači da kvalitativni i kvantitativni sastav biljke, od primarnih metabolita kao što su proteini, ugljeni hidrati i lipidi, do sekundarnih metabolita, koji su od mnogo većeg značaja kada su u pitanju miris, ukus, imaju biološki efekat na antimikrobno, antiviralno, imunostimulirajuće, opuštajuće dejstvo - ističe dr Zora Dajić Stevanović. Ona naglašava da postoji potpuno nova oblast u svetu koja se zove funkcionalna hrana (Functional Foods). To su proizvodi sa dodatnom vrednošću, a tu dodatnu vrednost daju određeni sastojci koji su visoko vredni u odnosu na zdravlje čoveka. Tu funkcionalnu ili zdravstveno visoko kvalitetnu hranu čine svi proizvodi koji u sebi sadrže veoma vredne supstance prirodnog porekla, a pića bi u tom smislu spadala

u neku vrstu funkcionalne hrane. Kako u hrani, tako i u pićima, lekovito bilje može da utiče na njihov kvalitet. U apotekama se mogu naći proizvodi pod nazivom tinkture ili kapi, zapravo su alkoholno vodeni ekstrakti. Osnova svake rakije je etanol (alkohol) i ako tome, spontanom alkoholnom ekstrakcijom dodamo biljke, najvredniji sastojci u određenoj količini će otići u taj rastvor. Biljke određuju ukus, miris i nekakve druge osobine koje doprinose tome da rakiju možemo da kvalifikujemo i kao lek. Šveden biter (Swedenbittner), Jegermaister (Jägermeister), razni drugi proizvodi herbalnih, jakih pića samo su neka koja sadrže ekstrakte biljaka. Oni su vrlo cenjeni u svetu, prodaju se po apotekama i preporučuju od strane zdravstvenih centara, pre svega kao lek, a ne sredstvo za uživanje. - Problem je što se mi uglavnom koncentrišemo na rakije koje su monokomponentne, proizvedene od jedne biljke (šljive, kajsije, dunje). Iako je to dobro, jer te biljke, same po sebi sadrže određeni set metabolita aktivnih materija, od fenola, tanina,voćnih kiselina i raznih drugih produkata, ali, što je neki proizvod obogaćeniji sa više biljnih vrsta i aktivnih materija, imaće i veći efekat - objasnila je dr Zora Dajić Stevanović. Ona takođe dodaje da je konzumiranje alkoholnih pića prirodnog porekla, od poznatog proizvođača i sa merom, zdravo. I jedna dobra dunja, i šljiva, i neke druge rakije koje su aposlutno prirodne, mogu da nam daju nekakav zdravstveni benefit, u smislu širenja krvnih sudova, podizanja imuniteta, podizanja apetita itd., pre svega da utiču na našu kreativnost, a opuštanje i raspoloženje se podrazumeva.

53


Minićeva kuća rakije Na 82. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu, u kategoriji jakih alkoholnih pića zanatskog tipa proizvodnje, Šljivovica prepečenica iz Minićeva kuće rakije (1989. godine) proglašena je Šampionom kvaliteta grupe proizvoda. Prošle godine je na 81. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu bila senzacija Minićeva rakija od Futoškog kupusa. Od najkvalitetnijeg voća sa sunčanih padina iz okoline Gornje Trepče kod Čačka, nastaju izuzetne rakije. Minićeva kuća rakije, Stanimira Caneta Minića, se bavi proizvodnjom kvalitetnih ljutih rakija od voća više od 30 godina, i na tržište je izbacila tridesetak vrsta rakija (od šljive, dunje, kruške takiše, kruške viljamovke, drenjine, trnjine, kajsije, breskve, vinogradske šeptelije, trešnje, višnje, dinje…), svake godine po jednu novu.

54

Minićeva kuća rakije 32 215 Gornja Trepča Tel: +381 32 824 193 Mob: +381 63 746 82 46


Nenad Jezdić, rakija kao totalni izazov

Priznanje da je na pravom putu Pod robnom markom “Jezdić rakija”- Zemun, Beograd, na prvom “Blind Test” ocenjivanju prirodih, domaćih rakija u Novom Sadu - “Koji domaćin peče najbolju rakiju?”, Šljivovica (43% vol. alk., 2008. god.) i Vilijamovka (40% vol. alk., 2013. god.), osvojile su VELIKU ZLATNU medalju za kvalitet. Iza “Jezdić rakija” stoji naš poznati glumac Nenad Jezdić, koji pre petnaest godina nije odeoleo izazovu voćarstva, a pre deset ni izazovu proizvodnje rakija. “Ako čovek oseća da može, ako ima energiju, želju i način, može da radi i deset poslova“, mišljenja je Nenad Jezdić, koji priznaje da je u problemu sa glumom, jer se previše „dao“ na ovu drugu stranu. - Dao sam sve što imam, a i ono što nemam. To su ogromna odricanja, utrošeno vreme, trud... Nisam sa porodicom onoliko koliko hoću, nisam ni u svom matičnom poslu koliko treba, ali ne znam šta bih da mi nije toga. Za 20 godina glumačkog posla, nikada nisam imao osećaj i iskonsku sigurnost osim u meru dara koju imam kao glumac (neko će reći da nemam), istinsko zadovoljstvo permanentnog stvaranja i uzrastanja. To gluma ne nosi i ne daje. A poljoprivreda kao inicijacija cele ove priče, a potom i rakija, je nešto što uzrasta i iz godine u godinu, vraća većim prinosima, većim prometom, i sve kvalitetnijim rakijama, što se potvrdilo i na ovom ocenjivanju. Sa glumom nikada nisam sasvim siguran da li će postojati ona dinamika života koja je meni potrebna, a ovo je totalni izazov. U životu sam uvek išao za onim što je teže ostvariti i siguran sam da kada idem težim putem da sam na onom pravom, da je to bolji put. Tako misli i govori Nenad Jezdić. I dok većina glumaca boemiše, on je jedan od onih koji je izašao iz tog šablona. - Sve u životu treba probati, iskusiti, treba videti... Ja se nisam prepoznao u tome da vreme provodim sedeći i trenirajući jezik, um, i možda iznedrim nešto duhovito, lucidno, nešto što boemi umeju. Ima nečeg boemskog i hazarderskog u samoj proizvodnji rakije, ali iz obrnutog rakusa posmatranja. Veliki je rizik 22 ha voća, dve vrhunske traktorske mašine, gusti zasadi, navodnjavanje na 10 ha. I sam objekat od 1.500 m² i kapaciteti trenutne prerade, 2 t voćnog kljuka (pričamo o voćnim prirodnim rakijama), daju mi energiju da podižem lestvicu sopstvenih mogućnosti.

Pravu rakiju je jako teško proizvesti, a lošu, jako lako. Tu čovek sa svojim umom, sa svojim duhovnim, životnim i moralnim habitusom levitira i u trenutku nelojalne konkurencije prava je boemština baviti se proizvodnjom čistih, pravih rakija. Ima nečeg i uzvišenog i poetskog u ovom poslu, zato što prava rakija jeste poezija. Proizvodnja rakije je porodični posao iza kojeg stoje moja supruga i moja deca, moji prijatelji, zaposleni, voćari, moji mašinisti... Ja se ne krijem iza imena, iza svoje glumačke profesije, ja se otkrivam kroz poljoprivredu i proizvodnju rakije. Najveće zadovoljstvo sam osetio kada sam radio muskatne rakije. Zadovoljstvo je bilo i kada sam rizikovao, a rizik se isplatio. Kada sam sa recepturom dobijenom od jednog deke koji mi je objasnio šta se radi sa jabučastim voćem pre nego se ubaci u proceduru proizvodnje, rizikovao da mi propadne 100 tona kruške. Brinulo me je kakav će prepek biti, ali taj miomir i sigurnost koju sam osetio, osećaj leta preko voćnjaka, kada sam kao srndać skakao od sreće osetivši kakva je ta kruška. Zadovoljstvo je kad napuniš svoje tankove sa rakijom, kad obaviš posao, kad uspešno orežeš voće... Radost je bila kada sam iz Sopota vozio svoj prvi traktor. Ništa manju radost nije donela ni nova freza, dva metra širine, uz pomoć koje ćemo trošiti manje goriva, brže obaviti posao i voćka će biti oslobođena korova na vreme. Sve što se uradi dobro, čestito, a da je u vezi sa rakijom, ispunjava me zadovoljstvom. Nenad Jezdić priznaje i da boluje od „pozorišne bolesti“, da nešto ne može da se prikaže dok u potpunosti nije spremno za premijeru. Osim voćnjaka koji je uspostavljen, još treba hiljadu i po kvadrata zatvoriti, pokriti, uobličiti, instalirati mašinu za automatsko punjenje čokanja, boca, i tek tada odabrati trenutak da se pokaže i obznani. - Ne bih da me ljudi doživljavaju kao klovna i pajaca koji tamo nešto priča o rakiji. Hoću da učinjenim delom stanem iza ovih deset, petnest godina - kaže Nenad Jezdić. Po njegovom mišljenju, naša rakija, domaća, prava, iskonska paradigma je onoga što nije preterano svojstvo. Rakija podrazumeva čest, čast, iskrenost, pre svega prema sebi. Jezdić poručuje svima onima koji se bave čestitom proizvodnjom rakije da je rakijsko srce malo, sitno, ali čisto; želi im dobru savest, strpljenje, dobru sirovinu, vreme i vlagu od Gospoda, da ih sve poškropi svojom blagodatima, da ne kaskaju za svetom i premijum proizvodima.

55


56


Allcomov Malinello od zlata

Tatjana i Dragan Milićević Da malina može biti pravi delišes ne samo u sirovom stanju ili u vidu kojekakvih sokova i poslastica, već i u rakiji, dokazuje gospodin Dragan Milićević, vlasnik firme Allcom d.o.o. iz Beograda. Sjajan utisak ova rakija je ostavila i na stručni žiri na ovogodišnjem prvom Vojvođanskom Blind Taste ocenjivanju pod nazivom KOJI DOMAĆIN PEČE NAJBOLJU RAKIJU?, dodelivši joj Zlatnu medalju. Bio je to više nego dobar povod za ovaj intervju. -Zlatna medalja za nas predstavlja veliki podsticaj na daljem razvoju našeg proizvoda MALINELLO (100% prirodni liker od maline sa medom), s obzirom na to da smo se prvi put pojavili na nekom ocenjivanju. Prepoznat kvalitet od strane najeminentnijih stručnjaka na manifestaciji, za nas je potvrda da smo na pravnom putu. *Otku(a)d interesovanje za pečenje rakije? -Već duže vreme smo, supruga Tatjana koja je prehrambeni tehnolog, i ja razmišljali o tome šta bismo mogli da radimo iz domena njene struke. S obzirom da njen otac, već godinama peče rakiju u selu Subotica pored Svilajnca, došli smo na ideju da uz njegovu pomoć i iskustvo, probamo da proizvedemo alkoholno piće, koje će biti vrhunskog kvaliteta i s kojim bismo mogli da izadjemo u svet. *Otku(a)d ideja da to baš bude malina? -S obzirom na to da nam je cilj od početka da naše piće bude isključivo od domaće sirovine, odlučili smo da probamo s malinom. Kako je Srbija poznata po visoko kvalitetnoj malini, tako smo se i odlučili bas za to voće. Smatrali smo da uz dodatak meda, možemo da dobijemo vrhunsko piće. Hteli smo da izbegnemo zaslađivanje šećerom, i nakon tri pune godine ispititvanja, uspelo nam je. Uzorak smo odneli u akreditovanu labolatoriju Jugoinspekt na analizu. Analiza kvaliteta je pokazala da naše piće ima jačinu od 23% vol. i da spada u kategoriju likera. Tako smo dobili piće, koje smo nazvali MALINELLO i koje je svojim prvim pojavljivanjem na ocenjivanju, dobilo Zlatnu medalju za kvalitet. Sve ovo nas je podstaklo i dalo nam elana da se dalje razvijamo. *Kakav je interes potrošača za rakiju od maline? -Kao što rekoh, MALINELLO spada u kategoriju likera. Inače, paralelno sa njegovim razvojem, bojažljivo smo ispitivali tržište. Prvo u krugu najužih prijatelja, da bismo se, nakon pozitivnih reakcija,

osmelili da naš liker pošaljemo i van granica. MALINELLO je preko Chicaga, New York-a, Barselone, Pariza, Vicenze, Portoroža, Praga, Dablina stigao čak i do Moskve! Iskreno su nas iznenadile reakcije da su aroma i boja zadovoljile veliki broj različitih ljudi sa svih kontinenata! Sada nam prvo predstoji pozicioniranje na našem tržištu, što će biti izuzetno teško, s obzirom na to da mi još uvek nemamo razvijenu svest o konzumiranju voćnih likera kao Englezi, Francuzi ili Italijani. *Predstavi svoju destileriju? *Primarna proizvodnja voćnog destilata, koji je osnova našem likeru, odvija u selu Subotica kod Svijalnca. Na Avali (gde inače imamo porodičnu kucu) će se dalje vršiti proces maceracije maline uz dodavanje meda, kao i odležavanje te flaširanje gotovog proizvoda. Trenutno postavljeni kapaciteti su skromni uz mogućnost proširenja, a flaširanje će se vršiti u boce od 0,5 L, adektvatne likerima. U jednom trenutku nam se učinilo da smo se možda uhvatili u koštac sa velikim izazovom, ali obzirom da smo ubeđeni da će ljudi prepoznati kvalitet i stvoriti naviku da piju kvalitetno piće, odlučili smo da se ipak upustimo u to. *Planovi i ciljevi u budućnosti? -Pa, prvi koraci su da kroz specijalizovane prodavnice pića, vinoteke i Horeca sektor dođemo do krajnjeg korisnika i na adekvatan način prezentujemo MALINELLO. Krajnji cilj nam je da MALINELLO kroči u svet i pokaže da mi u Srbiji znamo da napravimo nešto što se može nazvati svetskim – izjavio je Dragan Milićević.

57


Radoslav Ćatić

Srbija je zemlja tartufa U nepostrednoj blizini domaćinstva Radoslava Ćatića nalazi se geografski centar Šumadije i, mogli bismo slobodno reći, centar znanja o tartufarstvu. Radoslav Ćatić tvrdi da ne postoji čovek koji poznaje tartufarstvo bolje od njega. On zna njihov istorijat, traženje, tehnologije i sve prerade, i četiri modifikacije dobijanja sadnog materijala (do kojih je sam došao), njihovu identifikaciju, banku podataka… Ukratko, ne postoji “zarez” o tartufarstvu o kome ovaj čovek ne zna, čak i kada je reč o seksualnom životu ovih “aristokrata” u svetu gljiva. U selu Masloševu, u podnožju planine Rudnik, nalazi se plantaža od 6 hektara gospodina Ćatića, koju je u poslednje vreme zapostavio u korist edukacije i tehnologije prerade tartufa. Srbija je do sada bila hednikepirana činjenicom da se svemu površno prilazilo, a eksperimentisalo svim i svačim. Cilj gospodina Ćatića je da raširi misiju i da na pošten način podigne proizvodnju tartufa, na kojima Srbija bukvalno počiva. Prve korake u pravcu tartufarstva, Radoslav Ćatić napravio je 1984. godine u Postojni, gde je služio vojni rok, da bi 2007. godine izašao u javnost kao njihov sveobuhvatni poznavalac. -Tartufarstvo nije samo traženje na terenu, uzgoj, sadni materijal, poluproizvod, proizvod, to je čitav niz (od 73) delatnosti koje se geometrijskom progresijom granaju, i sve su ekstraprofitabilne. Međutim, tamo gde su veliki novci, tamo su i velike prevare - kaže gospodin Ćatić i tvrdi da sertifikat u ovom poslu ništa ne znači. Po njemu bolje je ništa ne znati nego znati parcijalno, a ko želi da se ovim poslom bavi, mora apsolutno sve da zna. Sreća je da nema otrovnih tartufa, iako pojedine mogu da izazovu ne male posledice, i dovedu do krvarenja.

58

Tartufi rastu do 50° severne geografske širine, a Srbija se nalazi na idelanih 45° i najveće je nalazište tartufa u prirodi, u svetu, odgovorno tvrdi naš sagovornik. Tamo gde ima belih, može da bude i crnih, a plantaža belog na osnovu njegovog ličnog iskustva, nije uspešna na preko 150 metara nadmorske visine. Za crne tartufe nadmorska visina je nebitna, i prema istraživanjima u Gruziji, nalazi se od nulte tačke do 1.837 metara. Srbija je bila druga zemlja u svetu, koja je još 1893. godine, odmah posle Francuske, počela sa plantažnim uzgojem tartufa. Mladenovac je proglašen za varoš zahvaljujući tartufima, kada je kralj Milan Obrenović napravio prvu plantažu u Srbiji na svom placu, na mestu današnje banje “Selters”. Do Balkanskih ratova Srbija je u ovoj oblasti trčala trku sa Francuskom, da bi posle sve otišlo u bespuće. Bilo je pokušaja vraćanja tartufarstva u smislu plantažnog uzgoja, ali je rađeno na pogrešan način. Međutim, postoje ljudi u okolini Valjeva koji za godinu dana sakupe oko 2 tone tartufa. U Francuskoj je tartuf roba koja se prodaje na kućnom pragu i tretira kao poljoprivredni proizvod, a ekstra profit pripada proizvođačima ili sakupljačima. U Srbiji je dozvoljeno svega 30 kg izvoza na godišnjem nivou. Ko se imalo razume u ovu oblast zna o kakvim relacijama je reč. Gospodin Ćatić kaže da su tartufi i najskuplja živa stvar na svetu, skuplja i od dijamanta, jer rađa stalno, iz godine u godine, za razliku od dragog kamenja. Taman kada se završi sezona Tuber brumale kreće sezona Tuber melanosporum itd., što znači da 365 dana u godini ima prihoda od tartufa. A Srbija je danas najveće nalazište tri najkomercijalnije vrste tartufa u svetu, tvradi gospodin Ćatić. Tartuf je davno demistifikovan. Mistika je ostala samo u domenu marketinga radi postizanja cene. Prema legendi, da bi sebi ugodili,

počastili se i prikupili snagu, tartufe su izmislili Bogovi umorni od stvaranja sveta, podarivši im božanski ukus. Za tartufe se znalo još u XVII veku pre naše ere, a konzumirali su ga drevni Egipćani, Grci, Rimljani. Veliki uživalac tartufa bio je Pontije Pilat, Ciceron ih je nazivao “sinovima zemlje”, a Plinije “čudom prirode”. Znanje o ovom “podzemnom blagu” u Srbiju doneo je Fridrih Vilhelm von Taube (1778), savetnik carice Marije Terezije, otkrivši da u sremskim šumama vlada obilje ovih gljiva. Njihovu mističnost dodatno je potkrepljivala činjenica da se mogu naći samo pod zemljom i to uz pomoć dresiranih pasa, svinja ili (u pojedinim krajevima Rusije) medveda. Tartufi su mikorizne gljive koje žive u simbiozi sa višom biljkom: hrastom, borom, topolom i lešnikom, a nalaze se i pored lipe u Fruškoj gori. Sve što “usisaju”, predaju višoj biljci, a uzimaju samo višak. -Tartufe, kao i svaku supstancu, svaki lek, posebnim čini odnos materija. On nije nepoznanica u svom sastavu: magnezijum, kalijum, kalcijum, natrijum itd.. Posebnim ga čini odnos materija u suvoj tvari i 273 mirisa koja čine jedan. Ni jedan od 273 mirisa ne može da se dobije sintetičkim putem. Tartuf je i jak afrodizijak i antioksidant i potrebno je poznatvati kulturu njegovog konzumiranja - ni malo ni mnogo. Koktel određenih vrsta tartufa je najjača tvar protiv kancera, praktično “kida kancerogena vlakna”, kaže gospodin Ćatić i dodaje: - Postoje tartufi koji daju najbolji miris na svetu, a nejestivi su, dok je Tuber Magnatum, izrazito jakog mirisa, koji podseća na miris plemenitog sira i belog luka, najskuplji na svetu. Tartuf sa najboljim ukusom je Tuber Melanosporum (zimski crni), a Srbija ga je prepuna, i sve o čemu pričam ima Srbija. Samo tu postoji problem puno puta prevarenih ljudi, pa nailazim na dosta nepoverenja. M iskustvo stečeno u Hrvatskoj, Sloveniji, Austriji, Australiji i Italiji, daje mi za pravo da verujem da će Srbija iskoristiti ono što ima - uveren je Radoslav Ćatić.


Nasleđe, najveće bogatstvo Srbije Udruženje proizvođača i prerađivača Futoškog kupusa i Futoškog kiselog kupusa, na predlog Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine, osim svog nastupa na 82. Međunarodnom poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu dobilo je priliku i čast da organizuje i druge proizvođače proizvoda sa oznakom geografskog porekla. Tako su se na zajedničkom štandu, uz slatki i kiseli Futoški kupus, našli i: Leskovački ajvar, Sremski kulen, Fruškogorski lipov med, Sijenički kravlji sir i Sjenička jagnjetina, Svrljiški belmuž i Svrljiški kačkavalj, Petrovački kulen, Homoljski kravlji sir, Ariljska malina. Kao podrška uz njih su bili predstavnici Slow Food Serbia i Asocijacije poljoprivrednika. Svesni odgovornosti, članovi Udruženja predvođeni predsednikom Goranom Puačom, u narednom periodu planiraju niz akivnosti. Jedna od njih je Futoška omladinska radna akcija (FORA), koja će biti održana krajem juna - početkom jula, kada će omladinci na parceli od jednog hektara, koju će i ove godine ustupiti poljoprivredni proizvođač Miroljub Janković, saditi Futoški kupus. Koliki će broj učesnika akcije biti zavisi od toga koliko će finansijskih sredstava biti obezbeđeno projektom. - Svrha FORE je da mladi ljudi shvate

važnost tradicije, da im objasnimo zašto je važno sertifikovati proizvodnju, i da iskoristimo savremene načine komunikacije, pre svega društvene mreže, kao još jednu mogućnost za promociju naših autohtonih proizvoda. Jer Srbija nema neka velika bogatstva, ali ima ono najveće, a to je bogatstvo tradicije - kaže gospodin Puača. FORA se realizuje u saradnji sa EXIT festivalom, koji će podeliti 100 do 120 ulaznica omladincima za jedan dan festivala, a Udruženje će određenu količinu kupusa, preko EXIT fondacije, ustupiti u humanitarne svrhe. Deo kupusa koji izraste na „akcijaškoj“ parceli će pod sloganom – “Jela fina od davnina”. biti korišćen u akciji „Za lakše đačke torbe“. Edukacija će se sprovoditi u futoškim predškolskim ustanovama i osnovnim školama kako bi se kod dece od najranije dobi razvijao osećaj za važnost i značaj autohtonih proizvoda i tradicionalnu proizvodnju. Sve će se to odvijati tokom septembra i oktobra, sa završnom akcijom u OŠ „Miroslav Antić“, gde će se kroz likovne, literarne i praktične radove pokazati šta deca sve mogu da naprave od Futoškog kupusa. Ti radovi će biti izloženi na Mini kupusijadi, a narednog dana u aukciji, zajedno sa dve tone

Futoškog kupusa, prodavani na – „Kupusijadi“. Prikupljena sredstva biće donirana za kupovinu ormarića za osnovne škole Futoga. Po prvi put, u Srbiji će biti održana Konferencija (zakazana za 30. oktobar 2015. godine u Novom Sadu), pod pokroviteljstvom Instituta za prehrambene tehnologije, ambasade Italije , Slow Food pokreta - Slow Food International i Grada Novog Sada. Međunarodna konferencije sa temama iz oblasti zaštite potrošača, standarda i evropskih regulativa biće nastavljena 31.oktobra, kada će predavači i proizvođači druženje nastaviti na Slow Food pijaci, na kojoj će biti izloženi i prodavani tradicionalni proizvodi iz Srbije, uz prodajnu izložbu dečjih radova. Svake godine, 10. decembra, širom sveta, obeležava se Terra Madre Day. Običaj je da tog dana sva deca u futoškim školama od tradiconalnih proizvoda, pre svega od kupusa, prave pite, salate i poslastice, nacionalne specijalitete po receptima svojih baka. Sve više aktivnosti je ispred članova ovog Udruženja koje punih deset godina promovišu ovaj brend. Iako njihove napore prepoznaju mnogi, kojama su uzor i podstrek za sopstvene korake u pravcu zaštite oznake geografskog porekla, oni smatraju su najveći izazovi tek pred njima.

59


Vreme je za cikloturizam

Nebojša Subić - Nama još uvek bicikl služi da idemo od kuće do prodavnice ili posla i nazad, a kultura korišćenja bicikla podrazumeva da provedete vikend sa svojom porodicom, decom na biciklu, koji je svevremensko prevozno sredstvo. Kada dete prohoda i progovori, prvo što od mame i tate traži je bicikl. Da li smo počeli da razmišljamo da našu decu u startu usmeravamo da taj bicikl koriste onako kako treba, zdravo, ispravno i za potrebe svog životnog stila? – upitao je Nebojša Subić, predsednik Biciklističkog saveza Vojvodine. Gospodin Subić tvrdi da će Srbija u bliskoj budućnosti biti eldorado, kada je reč o biciklizmu, odnosno cikloturizmu, iz razloga što su zapadnom turisti sve destinacije u njegovom okruženju vrlo poznate, jer ih je prošao više puta, i on je željan neke nove avanture. Pošto smo u prethodnom periodu bili „malo sa strane“, uskoro ćemo postati zanimljiva destinacija cikloturistima iz zemalja zapadne Evrope koji su najbrojniji, a koji su do sada Dunavom dolazili do Budimpešte, a od Budimpešte do Crnog mora retko ko. Sada ih je više koji se odvaže da idu dalje, ali još uvek vlada nepoznanica da li smo mi sposobni da ih primimo, i da li mogu i gde da se obrate za potrebe koje cikloturista ima. Gospodin Subić odgovorno tvrdi da Vojvodina ima stručnosti i mogućnosti, samo treba da ih organizuje onako kako se to radi na zapadu. - U Evropi se ne vozi bicikl zato što to Evropljani vole, nego zato što je najjeftinije prevozno sredstvo, jer im je parkiranje i ulazak od 5 i više evra u centar grada, izuzetno skup. Ta navika zbog ekonomskog stanja, razvila je druge alternative, a pored autobusa i pešačenja, bicikl se pokazao najpraktičnijim. Zato kažemo da se u Amsterdamu puno vozi bicikl, ali ne zato što vole nego što ih je ekonomija naterala na to. Iz tog razloga se razvila kultura vožnje bicikla, ono što mi

60

još uvek nemamo, ali nadam se da ćemo to ispraviti – rekao je naš sagovornik. Biciklistički savez Vojvodine već 10 godina radi promotivne biciklističke ture. Njegovi članovi nisu turistički radnici, već nastoje da budu servis turizma. Oni ne mogu da ga komercijalizuju, ali imaju gotove proizvode. U poslednjih 10 godina BSV organizovao je desetak ciklotura, što po Vojvodini, što u okruženju: Rumunija, Mađarska, Ukrajina, sve do Slovačke. Te ture traju od 5 do 9 dana. One kraće, u trajanju od 2 do 5 dana, voze se duž vojvođanskih reka i na taj način vrši se promocija bike turizma. - Zanimljivo je da kada smo organizovali ture po Vojvodini, prolazeći uz Dunav i Tisu pored čardi i restorana, za doručak smo redovno dobijali jaja na razne načine, a za večeru bečku ili parisku šniclu. Naše razočaranje je bilo veliko, jer za svih tih sedam dana kraj reke, niko nam nije ponudio riblju čorbu ili pečenu ribu. Mi smo tražili i proju, gibanicu, testo s makom, ali na našu veliku žalost ostali smo uskraćeni mirisa dobre riblje čorbe i domaćih specijaliteta, a cikloturizam je uvek dobra prilika da pored lepe prirode, ljubaznosti ljudi koje usput srećemo, promovišemo našu domaću hranu. To je ono za šta smo mi nespremni da ponudimo u ovom trenutku, iako biciklističku infrastrukturu imamo, i imamo dovoljno smeštajnih kapaciteta da ugostimo cikloturiste, jer se oni uvek kreću u manjim grupama - naglasio je gospodin Subić. Kroz Vojvodinu (i Srbiju), prolaze dva koridora: EuroVelo 6 i EuroVelo 11. Koridor

6 počinje na Atlantiku, a završava se na Crnom moru. Koridor 11 kreće od najsevernije tačke u Norveškoj, a završava se u Atini. Kroz našu zemlju prati tokove Tise, Morave itd., kao što je slučaj sa svih 12, a od ove godine 13 koridora. Koridor 13 prati granicu tzv. Gvozdene zavese, podignute posle Drugog svetskog rata. Sve države kroz koje prolazi EuroVelo prave biciklističke staze za kretanje nemotorizovanog saobraćaja. Prolazeći kroz Srbiju, to je moguće na vrlo malim deonicama, na Novosadskom keju i na gornjem Podunavlju gde je uređen asfaltni nasip dužine 50-tak km, a tako treba da bude duž cele Srbije. EuroVelo koridor 11 ide duž Tise, Moravom do Atine, ali tek sada je počeo da se sređuje prostor pored Tise. - Pravi je momenat da se podignu bentovi, odnosno usmere staze na delove sa najmanje motorizovanog saobraćaja, što je najveći problem za bicikliste. Obezbeđivanje takvih staza je poenta EuroVelo koridora. Evropske zemlje su to uradile i sada je red da to uradimo i mi - istakao je gospodin Subić. Nema preciznog podatka o broju biciklista kod nas, osim nezvaničnog, koji dolazi iz Turističke organizacija Novog Sada, po kojem u Novi Sad svraća 10 cikloturista dnevno, što je jako veliki broj, jer se radi o onima koji svrate u TONS, bez onih koji samo prođu kroz grad. Proveren podatak je da godišnje 2,5 miliona cikloturista vozi od Beča do Budimpešte. Nadamo se da ćemo moći, vrlo brzo da se pohvalimo i velikim brojem onih koji svoj put produžavaju kroz Vojvodinu i dalje.


Zlatiborski konak dominira centrom Zlatibora. Licem okrenutim prema jezeru, svedok je svih dešavanja A ponekad i onih koji bi da ostanu tajna. Tokom godine on strpljivo Isčekuje nove goste u svojim prostranim i Brižljivo opremljenim apatmanima, trudeći se da Obezbedi sav komfor i udobrnost. Radost, zadovoljstvo, osećanja koja će vas preplaviti zbog Sreće što ste jedan od izabranih da boravite na ovoj planini i Kao retko kad, trudićete se da zaustavite vreme, a lepota Idealnih mesta za odmor i zabavu, biće izgovor za potpun užitak. Kud god da krenete nećete se moći Oteti utisku da je ovo rajsko mesto. Na dvadeset metara od jezera, tik uz Kraljev trg A kada to shvatite Konak će biti mesto kojem ćete se uvek vraćati. Agencija “Zlatiborski konak” Zlatibor 31315 Zlatibor, Tržni centar bb (Kraljev trg) Tel./Fax:+381(0)31 84 84 88, Mob.:+381 64 19 40 019 E-mail: zlatiborski.konak@ercov.net, zlatiborski.konak06@gmail.com Web: www.zlatiborskikonak.com, www.acimovic.rs

61


Novi Sa d se d iš t e n a j v e ć eg modn o g f e st iv a la n a B alkanu Sa dinamikom održavanja dva puta godišnje, u aprilu i oktobru, već dve godine Internacionalni festival mode i dizajna Serbia Fashion Week u Novom Sadu, pomaže afirmaciju domaće modne scene i srpskih dizajnera, razvoju kulture i privrede naše zemlje. Na modnom happeningu (od 21. do 27. aprila u Kongresnom centru Novosadskog sajma) prikazano je 40 revija više od 50 domaćih i inostranih dizajnera (Emerik Fransoa, Andrea Lazari, Dielmar, Ozlem Suer, Mi-Ro, Marija Šabić, Bata Spasojević, Marina Mićanović, Boško Jakovljević…). Događaj je ispratilo više od 22.000 posetilaca. Preko 100 novinara, snimatelja, fotografa i blogera – inostranih i domaćih, među kojima je bila i revija TOPSRBIJA, slikom i rečju komentarisalo je nedelju mode. Predsednica Festivala i Nacionalne komore za modu Srbije Svetlana Horvat, žena bez koje ovog praznika mode ne bi ni bilo, objasnila je važnost ovog događaja za vidljivost srpskih dizajnera, i srpske mode. - Ranije su modna dešavanja u Srbiji mahom prenosili domaći mediji, uz sporadično gostovanje ponekog stranog novinara. Organizovanog dolaska značajnih predstavnika sedme sile, čija se reč čuje, i čija reč znači, onih koji mogu na pravi način, u pravom magazinu preneti glas o srpskoj modi, nije bilo. Izgradila sam ovaj Fashion Week kao kreator i postavljala ciljeve koje bih želela da mi ih je neko ponudio, da sam ostala kreator. Kada sam dobila licencu, posredstvom European

62

Svetlana Horvat (levo), Emerik Fransoa i Dušanka Vranješević Fashion Council za održavanje Nacionalne nedelje mode, u Parizu sam održala svoju poslednju reviju, poklonila se i saopštila da je ovo kraj moje karijere kreatora, i da želim da se punim kapacitetom posvetim Fashion Week-u, da napravim događaj koji će biti u funckiji dizajnera, u funkciji otvaranja njihove proizvodnje, izvoza, prodaje… Aktivirala sam sve svoje konekcije da mi pomognu da dovedemo bajere, vlasnike robnih kuća, showroomova... To je ono što je meni nedostajalo, i što nigde na tržištu Srbije nisam mogla da dobijem. Ono što je Svetlana Horvat imala, bili su dragoceno iskustvo i podrška njene majke, jednog od najznačajnijih privrednika bivše Jugoslavije u oblasti mode, Dušanke Vranješević, direktorke “Standarda” u Novom Sadu.

- Ona mi je prvo ugradila ljubav prema modi, a onda mi je pomogla da je shvatim i sa ekonomskog aspekta. Uvek mi je govorila da moda nije zabava, što je meni, kao mladom kreatoru, bila. Kada sam došla u poziciju da vodim jedan ovakav festival, setila sam se svega što me je učila, i naravno postavila sam ga na ekonomskim osnovama. Cilj ovog festivala nije da svi vidimo modne revije, trud naših dizajnera i njihov talenat, aplaudiramo im i u prvom redu vidimo neke poznate ličnosti i da se završi onako kako se meni završavalo, a nigde kupaca. Ono o čemu Svetlana Horvat nije mnogo razmišljala, je mesto gde će ostvariti svoju zamisao. Iako je to grad u kojem je rođena, i koji voli najviše na svetu, smatra da nije bitno gde se Nacionlna nedelja mode nalazi, jer sve zavisi od ljudi. Isto ovakav festival, sa istim brojem inostranih gostiju, internacionalnog pressa, mogao bi se organizovati bilo gde u Srbiji jer, sve zavisi od dobrih konekcija i od poslovnih kontakata koje ste izgradili. Sve što je Svetlana Horvat donela svom gradu, grad je umeo da prepozna, i na obostrano zadovoljstvo, podržao ovaj festival. - Ovaj događaj je privukao novinare iz celog sveta, i to ne samo modne. Posle Nedelje mode, članci o Novom Sadu, kao jednom sasvim posebnom gradu, o Srbiji, našli su se na stranicama La República, Le Figaro… Smatram da se jedan ovako veliki festival, bilo da je reč o muzičkom ili festivalu filma, mode, bez podrške institucija grada ne može napraviti. A ja, sada mogu odgovorno da tvrdim da će Novi Sad ostati sedište najvećeg, modnog festivala na Balkanu - izjavila je Svetlana Horvat.


Mistične žene Stanislave Bodiroge

“Biti nasmejan, prirodan i tih, najveća je umetnost na svetu”, rekao je Dostojevski, a upravo ovakav utisak ostavila je na nas slikarka lepih žena Stanislava Bodiroga iz Bačke Palanke. Od ranog detinjstva slikarstvo je njena velika ljubav. Posle diplomiranja na Učiteljskom fakultetu počela je da radi sa decom sa posebnim potrebama u OŠ “Heroj Pinki” u Bačkoj Palanci. Tokom likovnih susreta, koje organizuje njena škola, “zapazili” su je slikari iz ULS “Petar Tomić” i od 2009. godine, vratila se svojoj ljubavi iz detinjstva postavši njihov

punopravni član. Od tada umetnica redovno učestvuje na likovnim kolonijama, i trudi se, kako slikom, tako i stavom i odnosom prema kolegama da ostavi što bolji utisak, da predstavi sebe na dobar način. Smatra da ono što ostaje iza učesnika ovakvih susreta jesu slike i to je velika odgovornost za svakog umetnika, jer slike su te koje ih reprezentuju, preko kojih ih publika upoznaje, stvara predstavu o njima. Motiv njenih slika su uglavnom likovi žena. Pikaso je rekao da su lepe žene potrebne samo ljubavnicima i slikarima bez mašte. Stanislava Bodiroga to demantuje lepim i mističnim portretima žena koje rasplamsavaju fantaziju. -Za žene kažu da su najveće misterije i svako ih vidi na svoj način. Za mene, žene su najveća inspiracija i nema ništa lepše od lepe žene, objašnjava Stanislava Bodiroga. Tokom istorije, slikari su pričali priču o ženi viđenu njihovim očima, ili željama, dok su žene uglanovm neme, pozirale. Ali, ko može potpunije da vidi i sudi o ženi osim njih samih? Paralelno sa umetničkim, teče i njen pedagoški rad gde se trudi da kroz redovnu nastavu i radionice na decu prenese ljubav

prema umetnosti i pomogne im da razviju svoj talenat. - Važno je da se moja deca izraze kroz umetnost. Za njih je naročito značajna “art terapija” koju u velikoj meri primenjujem u svom radu. Kada kod dece prepoznam i talenat, nastojim da im pomognem da ga razviju. Smatram da afinitet prema slikarstvu, uopšte prema umetnosti, treba negovati od najranijeg detinjstva, a kada deca stasaju, i kanalisati, a ne prepustiti slučaju ili nekakvoj sreći - kaže Stanislava Bodiroga. Ovu umetnicu smo upoznali na Likovnoj koloniji “Podrum Miljević”, na kojoj je, kao i uvek želela da ostavi dobar utisak. Ona je za svoju dušu i domaćine ovog umetničko-vinskog podruma naslikala dva potreta i poslala poruku, da svi koji imaju priliku da svrate u Stare Ledince to i učine, zbog divnog ambijenta, divnih domaćina, atmosfere… -A moje slike? Ja ću ponetu ovaj happening u svom srcu i jedan deo svog srca ostaviću na svojim slikama. Ko bude pažljivo gledao, sigurno će to i vidite na slikama koje krase zidove podruma “Miljević” – rekla je slikarka “meke ruke”, Stanislava Bodiroga.

Radionica duše Ljiljane Milovanović Vorgić

Umetnost je oblik života. Život bez umetnosti je kao život bez identiteta. Ljiljana Milovanović Vorgić slikarka, nadrealista u duši, slikanje definiše kao skup emocija, znanja, htenja i najvažnijeg začina - ljubavi. - Slika može da oplemeni prostor, ali nije samo dekoracija, ona zrači energijom. Zaboravlja se da je slikar revolucionar i da tu ima i herojstva i rodoljublja i mnogih velikih stvari. Slikar odašilje ne samo svoju energiju, već i svoje ideje, stavove. Tokom istorije slikari su bili buntovnici, a slika nije mogla

da promeni društvo, da izazove ratove, ali je menjala pogled na svet. „Bez preterivanja mogu da kažem da nikada ozbiljno nisam video neko drvo, pre nego što sam video i prostudirao Sezanove slike“, reči su nepoznatog autora. Žena u slikarstvu u Srbiji danas prvo mora da razmišlja da li je sve namirila kod kuće, pa da se onda „vine“. Prebacivanje iz jedne u drugu dimenziju nije jednostavno i ko je uspeo da obezbedi prostor i vreme u svom životu, da sa lakoćom prelazi iz stereotipa svakodnevnice u uzvišeni svet umetnosti, povlašćen je i tako ga i doživljavaju. Međutim, žene u našem društvu imaju jedan stres koji nije dobar za slikarstvo. Troši se puno vremena na odvajanje od ustaljenih rituala i prepuštanju svetu kreativnosti. A vrednovanje? To je problem u svim sferama društva, a ne samo u umetnosti. Jedan moj kolega je rekao da su „slikari najgalantnije golje“. I kada nemaju šta da poklone, oni poklanjaju, i to vrlo rado rade. Mislim da smo u procesu povratka nečem duševnom, i gde god umetničko delo može

da da neki nežniji ton, pozitivnu notu nekoj manifestaciji, bilo kojem prostoru, i to je lepo. Svaki slikar ima svoj potpis. U pokretu kičice svakog od nas vidi se gde smo krenuli, gde se nalazi naša duša. Ali, postoje vremena koja diktiraju ili iritiraju. Živimo u siromašnom društvu i komercijala je dominantan pravac. Da bi se posvetili stvaralačkom procesu slikari, kao i svi ostali, moraju prvo da obezbede egzistenciju. Kriza je teška za stvaranje novog pravca, osim bunta, koji se oseti, ali koji nije novi pravac. Mislim da je vreme za lepotu, jer lepota spašava dušu, reči su slikarke Ljiljane Vorgić. Ljiljana Milovanović Vorgić umetnost smatra privilegijom, i mišljenja je da što više mladih ljudi treba da se ostvaruje kroz umetnost, da pokuša da zaviri i otkrije šta se nalazi u njima samima, a ne da idu samo za onim, danas popularnim, „šta se isplati“. Istina je da se na kraju isplati kada si svoj. Ponekad je to i zaobilazan i težak put, ali nagrada je nemerljiva.

63




Caffe bar Priča

“Način i oblici pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče i dalje i pričanju nema kraja...” Ivo Andrić U mirnom delu Novog Sada, na novom Somborskom bulevaru, smešten je Caffe bar „Priča” u kojem svako može da uživa u svojoj priči. „Priča” svojim prijatnim abijentom i ljubaznim osobljem lako postaje deo svakodnevnice. Mesto na kojem ćete podeliti svoju priču sa prijateljima uz odličnu kafu i nezaobilane mafine, čitati novine bez ometanja, doručkovati sa kolegama, nazdraviti sa drugarima ili večerati sa voljenima. U prelepoj bašti caffe bara „Priča” možete uživati sa porodicom uz sveže ceđene sokove i poslastice, dok se vaša deca zabavljaju u delu razervisanom samo za njih. Budite i vi deo “Priče”, neka “Priča” bude deo vaših života. Pričajmo zajedno priče u “Priči”.

Caffe bar Priča

66

21000 Novi Sad, Somborski bulevar 16b E-mail: kontakt@cafeprica.rs Web: www.cafeprica.rs




Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.