Giovanni Boccaccio: “Dekameron”
Dekameron: - Naslov djela dolazi od grčke riječi deka hemeron i znači “knjiga deset dana” jer u deset dana deset pripovjedača priča, svaki po jednu novelu (ukupno 100 novela).
Struktura uokvirene novele: Pripovijedanje je smjeĹĄteno u 1348. godinu i uokvireno je temeljnom priÄ?om o kugi u Firenci. U jednoj od najljepĹĄih firentinskih crkava, Santa Maria Novella, sastalo se sedam djevojaka.
Nakon molitve jedna od njih, Pampinea, započinje razgovor o sablasnom ugođaju koji vlada gradom i predlaže odlazak iz Firence na seosko imanje. Ostale su se djevojke složile pa je dogovoreno da će povesti i poslugu te tamo uživati u prirodi. Pridružila su im se i tri mladića.
Idućega su dana krenuli na put. Došavši na prekrasno, idilično mjesto, ostavili su sve brige iza sebe i dogovorili se da će svakoga dana izabrati nekoga između sebe za kraljicu ili kralja toga dana.
Pampinea postaje prvom kraljicom, a kao znak časti dobiva lovorov vijenac. Ona predlaže da svi toga dana pripovijedaju po jednu priču (10 sudionika – 10 priča). Taj se postupak ponavlja i sljedećih dana, s iznimkom petka i subote. Tako nastaje “Dekameron”, djelo sastavljeno od 100 priča ispričanih u 10 dana.
Temeljna struktura novele: • početak: uvodni dio u kojem su naznačeni glavni likovi i njihovi odnosi • središnji dio: fabula utemeljena na zapletu, uglavnom ograničena na jedan događaj i glavni lik • završni dio: rasplet koji u sebi najčešće nosi i poantu
Po svojem sadržaju “Dekameron” pokazuje odmak od srednjega vijeka. Predmet književne obrade nije onozemaljski život prikazan alegorijom, već je u središtu pripovijedanja pojedinac, običan čovjek koji se nalazi u različitim situacijama i samostalno odlučuje o vlastitoj sudbini.
Teme i stil: Teme su u pričama svjetovne: neke su od njih poučne, a neke zabavne; neke su smiješne, a neke tužne. Sama tema nije uvijek originalna, već je autor obradio otprije poznate priče (npr. antičke).
U nekim se pričama izvrgava ruglu licemjerno ponašanje dijela svećenstva, a u nekima se pojavljuju motivi koji naglašavaju ljudsku tjelesnost. Ipak, bez obzira na temu, u uvodu i zaključku pojavljuju se moralne pouke koje djelu daju poučnu dimenziju.
Stil je pojedine priče prilagođen zapletu novele i likovima. Odlikuje ga sočan, narodni jezik, realistički smisao za detalje te sklonost poruzi i šali.