Romantizam
- Riječ “romantizam” se najprije odnosila na pridjev “romantičan” – označava književnost romanskih naroda od srednjeg vijeka do 19. st. - Označava i opreku pridjevu “klasičan” koji se odnosio na razdoblje antičke umjetnosti i književnosti na latinskom jeziku
Klasicizam • Razum • Načelo oponašanja uzora ( imitacije ) • Normirani i visokostilizirani pjesnički oblici
Romantizam • Duša • Načelo originalnosti ( izvornosti stvaranja ) • Jednostavnije forme, često nadahnute narodnim oblicima
• Obuhvatio je skoro sve europske zemlje i u svakoj od njih zadobio poseban oblik, ovisan o tadašnjoj ne samo književnoj već i političkoj i kulturnoj situaciji • Ipak , neke su osobine zajedničke svim oblicima romantizma, kao npr. : • Smisao i zanimanje za povijest, istraživanje narodne predaje i folklora • Politički i socijalni angažman romantičara • Isticanje osjećaja nasuprot razumu, mašte nasuprot racionalističkoj filozofiji
Njemački romantizam • Predromantički pokret “Sturm und Drang” (oluja i nagon), između 1770. i 1785. • Bio je to antiklasicistički pokret koji je u prvi plan stavljao osebujnost pojedinca • Za pokretom “Sturm und Drang” slijedi faza “weimarske klasike” – okretanje antičkim temama i priklanjanje klasičnim pjesničkim oblicima • Tek onda dolazi naraštaj “čistih romantičara”
J. W. Goethe (1749. – 1832.) • Najveći njemački književnik • Romanom “Patnje mladoga Werthera” (1774.) stekao je europsku slavu preko noći i izvšio znatan utjecaj ne samo na književni izraz već i na duh svoje epohe – tzv. verterizam • “Svestrani odjek tog romana, odjek i odjeci u raznim društvenim podnebljima svjedoče da Werther nije stvorio verterizam, nego da je verterizam stvorio Werthera .”- Ante Stamać
• O “Faustu” • Najveće je djelo Goetheova dramska pjesma “Faust” • O “Patnjama mladoga Werthera” • Tipični romantičarski junak ; njime upravlja strast, a ne razum (njegova predimenzionirana osjećajnost gotovo da zalazi u područje patološkog) , sklon maštanju (uzoran mladi čovjek , mnogostrano nadaren i samosvjestan) , uživa u prirodi ; u opreci s društvom (prepreke nalazi samo u odnosima s društvom; njegova je reakcija uvijek ista - povlačenje: u literaturu, ili u svijet mašte iskreiran prema vlastitim potrebama i predodžbama, ili u smrt) , pesimističan ; njegov odnos prema ljubavi : patnja, bolest koja onemogućava racionalno razmišljanje i koja ga uništava – ne može joj se oduprijeti, istovremeno i smisao njegova života
Nekoliko Göetheovih misli • Prestar sam da se samo igram, a premlad da bez želja živim. • U svakoj ću odjeći osjetiti muku tijesna zemaljskog života. • Živjeti po miloj volji može svatko. • Nešto morati je teško, ali čovjek može pokazati kako je u njegovoj nutrini samo kada nešto mora.
Friedrich Schiller (1759. – 1805.) • Posljednji veliki predstavnik “Sturm und Dranga” i uz Goethea najveći književnik njemačke literature • Svojom prvom dramom “Razbojnici” postiže nezapamćen uspjeh te se najavljuje kao izrazit dramski talent i kao pjesnik borbe za slobodu i ogorčen protivnik svake tiranije
• Oko 1790. nastupa u njegovu stvaranju period smirenja te se bavi literarno-teoretskim problemima i zajedno s Goetheom, s kojim prijateljuje od 1794. do smrti, izgrađuje estetiku klasične epohe njemačke književnosti, koja se temelji na skladu etičkih i estetskih ideala.
Heinrich Heine (1797. – 1856.) “Otrovane su mi pjesme” Otrovane su mi pjesme. Da l’ drukčije može biti? U moj život, kad je cvao, Počela si otrov liti. Otrovane su mi pjesme. Da l’ drukčije može biti? Srce mi je puno zmija. A uz to si u njemu i ti.
Engleski romantizam • Rodio se s pjesnicima W. Blakeom i R. B. Urnsom krajem 18. st., a zavladao scenom nakon zajedničkog nastupa W. Wordswortha i S. Coleridgea • Njih dvojica i Roberth Southey nazivaju se “jezerskim pjesnicima” – njihovo zajedničko djelo zove se “Lirske balade” • U drugoj generaciji pjesnika najznačajnija ličnost je G. G. lord Byron, a njegovo najslavnije djelo zove se “Putovanje Childea Harolda” i “Don Juan”
George Gordon Byron (1788. – 1824.) • Živio je boemskim životom, iskakao je iz bezlične mase i bio je individualac ; pod njegovim se utjecajem razvija “bajronizam” (svjetska bol, pesimističko naziranje da zlu u svijetu nema lijeka) → stvara “byronovskog junaka” : hipersenzibilnog izopćenika koji prezire okolinu jer ga ignorira, a ipak žudi za društvom
“Gle, ide lijepa kao noć” Gle, ide lijepa kao noć kraja Zvjezdanog neba, vedrih klima, Sve najljepše od mraka i sjaja U liku svom i oku ima, Umekšanom svjetlom raja, Što od neba ga dan ne prima Tek sjena jača,manja zrakaI slabi slast neiskazana U valu njenih uvojaka, Il blaga svjetlost, licu dana, Gdje kaže slatka miso svaka Svu draž, čistoću svoga stana.
S tog obraza i čela snježna - Što tiho je, a riječ ne gubi Smiješci zbore u boja nježna Da njenu prošlost blagost rubi Da ne zna duh njen zemnih čežnja, A srce njeno čisto ljubi.
William Wordsworth • Glavni predstavnik tzv. “jezerske škole” engleskih romantičara • Jezik mu je prirodan i razumljiv, izraz jednostavan, a pjesme su mu većinom posvećene duboko doživljenim opisima prirode i crtanju patrijahalnog načina života • “Lirske balade”
Francuski romantizam
• Zagledava se u vlastitu književnu baštinu i reafirmira njene vrijednosti koje su klasicisti bili otpisali • Pjesnici žele potaknuti emocije čitatelja • Najpoznatiji književnici : Alphonse de Lamartine, Victor Hugo i Alfrede de Vigny
Alphonse de Lamartine • Najpoznatije su mu pjesme sadržane u prvim zbirkama “Meditacije” (1820.) i “Nove meditacije” (1823.) → u francusku liriku unosi “svjetsku bol” • Iako se danas Lamartineu predbacuje pretjerana retoričnost, nesumnjivo je da je on obnovio i preporodio francusku poeziju unijevši u nju nov lirski senzibilitet • Okušao se i u epici :“Jocelyn” i “Pad anđela”
Lamartineove misli • Čovjek je pali Bog koji se sjeća nebesa. • Ni u svojim najljepšim snovima čovjek nije mogao smisliti ništa ljepše od prirode. • Nakon vlastite krvi, najviše što čovjek može dati, jest suza.
Victor Hugo (1802. – 1885.) • Povijesni roman “Zvonar crkve Notre Dame” • Društveno-povijesni roman “Jadnici” • Drama “Cromwell”
AmeriÄ?ki romantizam
• U prvoj polovici 19. st. razvija se iznimna pjesnička ličnost Edgara Allana Poea koji piše poeziju, kratke priče, kriminalističku prozu te kritičke i teorijske studije • Poe spaja osjećajnost i strast s analitičkim duhom, a od pjesnika očekuje istodobno racionalnu, gotovo matematičku konstrukciju pjesme i jak unutrašnji naboj značenja
Edgar Allan Poe (1809. – 1849.) • Imao je vrlo nesretno djetinjstvo; umro je slavan, ali siromašan, od posljedica neurednog boemskog života i teškog alkoholizma • Napisao je oko 70 pripovijesti u kojima se nastavljao na engl. “gotske” romane strave i užasa dajući maha svojoj bogatoj i bolesnoj mašti • Jedan od glavnih predstavnika larpurlartizma i simbolizma, otac je moderne detektivske priče i znanstvenofantastične literature
“Gavran” (...) “ I taj Gavran postojano, još je tamo, još je tamo, Na Paladi blijedoj sjedi, što se iznad vrata diže ; Oko mu je slika živa oko zloduha što sniva, Svjetlo koje ga obliva, sjena mu na podu riše ; Moja duša iz te sjene, koja se na podu riše, Ustat neće nikad više !” E. A. Poe
“Crni mačak” • Postajući sve više rob alkohola, junak (antijunak!) ove priče potpuno propada i psihički i fizički; zlostavlja i svoju ženu i svog ljubimca, crnog mačka kojeg razdražen, hladnokrvno i okrutno objesi. Otada se njegove nevolje gomilaju, a podjaruje ga i pojava nekakvoga jednookog crnog mačka koji ga neprestano podsjeća na počinjeno zlodjelo.
Poe kao pripovjedač: Poe je napisao 70-ak pripovijedaka objavio ih u dvije zbirke: “Priče, groteske i arabeske” i “Priče” koje ga čine uzorom danas omiljenih “priča strave i užasa” i kriminalističkih priča.
U kriminalističkim pričama Poe je uobličio svojevrsnu strategiju istrage koja zahtijeva intuiciju, ali i strogo metodičke postupke te određeni tip rekonstruktivne inteligencije, kakv, čini se, u naše vrijeme izuzetno zanima i najširu publiku.
Poeov junak je “demonski junak”, njegovo djelovanje pokrenuto je zloduhom Nastranosti (čini ono što zna da ne smije samo zato što tako krši zakon) i zloduhom Neumjerenosti u pilu (alkohol). Poea ne zanima samo čovjekova svijest, već i vanjski utjecaji na čovjekovu psihu. Čovjek može razlikovati dobro od zla, ali ne zna obuzdati svoje porive i stanje u afektu.
“Crni mačak” simbolizira autorovu savjest, a glas mačka iz grobnice dešifrira smisao cijele priče – “detektor laži”! Realistični dijelovi teksta: pokušaj sakrivanja trupla, ubojstva koja je počinio. Fantastični dijelovi teksta: piščevo uplitanje u ljudsku psihu, filozofiju, razmišljanja i opisivanja ubojstava.
TEMA SMRTI: Postignuta bizarnim, morbidnim, bolesnim, nastranim motivima: Stilska figura: GRADACIJA
Ruski romantizam • Pojava je vezana uz V. A. Žukovskog koji je pomoću prijevoda želio usaditi korijene romantizma u rusku književnost • Prvi veliki pravi romantičar bio je Puškin, koji se kao i Goethe razvio od klasicista do romantičara • Vrhunac lirskog izraza predstavlja Ljermontov
Aleksandar Sergejevič Puškin (1799. – 1837.) • Bio je prognan u južnu Rusiju zbog slobodarskih stihova, a umro je od posljedica dvoboja okružen spletkama • Njegovo najznačajnije djelo je “Evgenij Onjegin” ; u djelu ima mnogo elemenata romantične satirične poeme kakvu je stvorio Byron, ali ujedno nailazimo na realističan prikaz ruskoga društva
... “suvišan čovjek” ... • Puškin u djelu “Evgenij Onjegin” stvara tip “suvišnog čovjeka”, otuđenog pojedinca • On je pasivan nezadovoljnik, koji se osjeća suvišno i odbačeno • Takav lik je nakon Onjegina korišten iznimno često u ruskoj književnosti
Mihail Jurjevič Ljermontov (1814. – 1841.) • Dva puta bio je prognan na Kavkaz, gdje je poginuo u dvoboju • Bio je osamljen i buntovan, nezadovoljan svojom sudbinom i društvenim prilikama • Bio je pod utjecajem Byrona i “svjetske boli” • Najveće djelo “Junak našeg doba” ,kojim je stvorio prvi ruski psihološki roman ; sastoji se od 5 pripovjedaka koje su povezane likom – Pečorinom • Pečorin je jedan od najuspjelijih likova u galeriji “suvišnih ljudi”
“I mučno i tužno” I mučno, i tužno, i nema kom ruke da daš U satima duševne sjete... Zar želje?...Ta čemu uzalud tek željeti baš?... A godine, najbolje godine lete Zar ljubiti?...Al koga?Na časak – ne vrijedi taj trud, A ne možeš ljubiti trajno. Zaviriš li u se – od prošlosti nigdje ni trun: I radost, i muke, no sve beznačajno... Čem strasti? – Ta prije il poslije slatka ta bol Pred riječju bi razuma pala... I život, kad gledaš hladnokrvno svud uokol, Tek neka je pusta u bezumna šala!...
Talijanski romantizam • Njaznačajniji književnici bili su Alessandro Manzoni (“Zaručnici”) i Giacomo Leopardi
Giacomo Leopardi (1798. – 1837.) • Hipersenzibilan i prerano intelektualno dozrio, slabe tjelesne konstrukcije i fizički deformiran, loše je podnosio krutost svoje konzervativne i malograđanske aristokratske obitelji • Pisao je djela puna boli, tuge, beznađa i očaja
“Samom sebi”
Sad ćeš mirovati zauvijek, Umorno moje srce. Nestade posljednje varke, Koju sam smatrao vječnom. Nestade. Osjećam jasno Da se ugasila ne samo nada, Nego i želja za varkama dragim. Počivaj zauvijek. Dosta si dugo Kucalo. Nema stvari, koja vrijedi Drhtaja tvojih, nit je dostojna Uzdaha zemlja. Dosadan je život I gorak, ništa drugo; svijet je blato. Umiri se već jednom. Nek te očaj Obuzme posljednji put. Ne dade ljudskom rodu Sudbina drugo do smrti. Prezri već jednom Sebe, prirodu, gadnu Silu, što sakrita vlada svemu na štetu, I neizmjerno ništavilo svega.
Romantizam u povijesti knji탑evnosti
• Duhovni identiet i zajedništvo • Romantizam je pokret koji je obuhvatio, po prvi put gotovo istodobno, zemlje europskog zapada i istoka
• Romantizam je imao i izrazitu socijalnu i političku komponentu
• Omiljeni pjesnički oblik romantičara svakako je bila poezija, ali romantizam je bio bogat i pripovjednim te dramskim oblicima • Stvoren je i novi tip romana – “povijesni roman”
Kraj