Cro Vienna Vijesti - Broj 8., travanj 2019. by SK Cro Vienna

MAGAZIN CRO VIENNA VIJESTI, BR. 8 / 2019. / BESPLATAN PRIMJERAK / GODINA II. / WWW.VIJESTI.CRO-VIENNA.AT

PREDSTAVLJAMO USPJEŠNE HRVATSKE PODUZETNIKE U AUSTRIJI

Niko Ilić:

Sretan Uskrs

Obitelj mi je najveća potpora! Foto: Angelus Production

IZ SADRŽAJ, IZDVAJAMO...

S mladima koji napuštaju Hrvatsku

Premijer Plenković u Beču

Intervju s Nikolom Ilićem

Predstava Vrzino kolo

Zoran Lucić umjetnošću ocrtavanja jaja osvaja...

Borovo - Žute čizme jer volim Vukovar

Četiri žene na Isusovom grobu

Primjer Hrvatske uspješnosti

Društvene mreže prednost i mane

Put u Svetu zemlju

Žene na visokim pozicijama

Intervju s nogometašem Petrom Gluhakovićem

Vatreno srce Sina ravnice

Mlade nade Cro Vienne David Maskaljević/ U11

U16 2018.2019.

Kip is crkve: Ehemalige Karmeliterkirche, 1020 Wien, Pfarre St. Josef Foto: Tomislav JosipoviÄ&#x2021; Nane

impressum

Sretan Uskrs Broj 8, 2019. Izdavač: Sportsko i kulturno društvo Cro Vienna Za izdavača: Mato Stojanović, predsjednik Izvršnog odbora Glavni urednik: Adela Hardi Adžić, Željko Batarilo Uredništvo: Mato Stojanović, Andrija Bubalović, Frano Kaurinović, Ruža Stjepanović, Ana Galović, Stjepan Pranjić, Marinko Banović, Maja Puškarić, Suzana Paichl Grafičko oblikovanje: Željko Batarilo, Bojan Pušić (Bpstudio.at) Manuel Brnjić Fotografije: Tomislav Josipović, Nikola Gošić (Angelus Design), arhiva SK Cro Vienna Tiskara: FLYERALARM Store Wr. Neudorf Cro Vienna - vijesti, izdavača Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna, na temelju Statuta SK Cro Vienna, čl. 1., i Zakona o medijima, čl. 25. (Offenlegung gemäss, Par. 25 Mediengesetz) Kultur und Sportverein SK Cro Vienna Sportsko i kulturno društvo Cro Vienna ZVR-Zahl: 683529812 www.vijesti.cro-vienna.at office@cro-vienna.at novine@cro-vienna.at Eibesbrunnergasse 13, 1100 Beč IBAN: AT17 2011 1826 1253 8102 ISSN: 2663-6271

Uvodna riječ

Riječ predsjednika Poštovane čitateljice i čitatelji Cro Vienna - vijesti, uz duboku ispriku, nakon kraće stanke zbog reorganizacije uredništva novina, uspjeli smo objaviti naš Uskršnji broj. Našem dosadašnjem uredniku, gospodinu mr.sc. Željku Batarilu, želio bih zahvaliti na minulom radu i doprinosu u našem magazinu. Na nama je da se potrudimo i s novim snagama nastavimo s radom. Uvjeren sam kako ćemo brzo uhvatiti redovni ritam našeg izlaženja i pružiti Vam sadržaj kakav Vi, kao naši vjerni čitatelji, i zaslužujete. Moram naglasiti da je uredništvo, na čelu s našom novom izvrsnom urednicom, mag. Adelom Hardi Adžić, uložilo izniman trud kako bismo uspjeli objaviti ovaj broj. Isto tako, ništa ne bi bilo moguće bez vrijednih priloga i potpore naših suradnika, od kojih svaki dan u uredništvo pristižu brojni članci. Svakako bih želio zahvaliti i svim našim pokroviteljima koji prate i podržavaju naš rad. Nadam se da ćemo i u budućnosti nastaviti našu suradnju, jer bez njihove pomoći ovaj projekt ne bi bio moguć. Iskoristio bih priliku i pozvao sve naše udruge kako u Beču, tako i u cijeloj Austriji, da nam i dalje dostavljaju svoje članke i zbivanja, a mi ćemo ih rado objaviti na našem portalu i u tiskanom izdanju. Cro Vienna Vijesti nije samo magazin našeg sportskog kluba, već nam je želja biti magazin i svih naših udruga, klubova i čitatelja u čitavoj Austriji i šire. U vrijeme kada je teško pronaći simbol radosti i mira, simbol pobjede dobra nad zlom, Uskrs nam pruža najveću duhovnu obnovu. Neka ovaj blagdan u svakom od nas probudi ljubav jednih prema drugima te donese radost življenja uz mir, radost i sreću. U tom duhu svim čitateljicama, čitateljima, suradnicima i prijateljima Cro Vienne čestitam najveći kršćanski blagdan – Uskrs, sa željom da u svima nama probudi Uskršnju nadu, mir, međusobno razumijevanje i snažniju vjeru u bolje sutra te da na taj način svatko od nas u svojoj domeni pridonese boljitku svih nas. Sretan i blagoslovljen Uskrs želi Vam Mato Stojanović, predsjednik kluba i vaš Cro Vienna Team 5

POLITIKA, VLADA, GRAD BEČ...

BEČ ČITAVO DESETLJEĆE NAJBOLJI GRAD ZA ŽIVOT

azlog tomu izvrsna je gradska infrastruktura, dobra zdravstvena skrb, kulturna ponuda te mogućnost obrazovanja na mnogobrojnim prestižnim institucijama. Beč se također može pohvaliti odličnom mrežom javnog prijevoza, niskom stopom kriminala, velikim izborom kvalitetnih stambenih mogućnosti. Na drugom mjestu po kvaliteti života smjestio se Zürich (Švicarska), na trećem Vancouver (Kanada). München drži četvrto mjesto, dok se hrvatska prijestolnica Zagreb smjestila na 98. mjestu. Beograd se nalazi na 139. mjestu, a Sarajevo na 156. mjestu.

Prema najnovijem istraživanju grupe Mercer za 2019. godinu Beč je po deseti puta zaredom proglašen najboljim gradom za život. Nijedan drugi grad nije uspio zadržati ovu laskavu titulu čak jedno cijelo desetljeće.

U ovogodišnje istraživanje uključeno je 450 gradova analiziranih i uspoređenih u 39 kategorija od zdravstvene skrbi, gospodarske sigurnosti, stanovanja, političke stabilnosti, zaštite okoliša pa sve do obrazovanja. Studija se temelji na podacima nezavisnih instituta i službi koje Mercer ocjenjuje i nadopunjava anketom provedenom među stranim radnicima u tim gradovima. Beč je u skoro svim kategorijama dobio najveći broj bodova. Poseban kriterij ispitivan ove godine, sigurnost je i stopa kriminaliteta. I ovdje je Beč osvojio visoko šesto mjesto iza Luxemburga, Helsinkija, Bazela, Berna i Züricha. Najnesigurnijim gradovima za život ove su godine proglašeni Bagdad, Bangui i Sana. (Adela Hardi Adžić)

NJEMAČKI DHL NAPUŠTA TRŽIŠTE AUSTRIJE

Ulazak američkog internetskog trgovca Amazon na tržište paketne dostave u Austriji očito je bio koban za njemačkog konkurenta tvrtku DHL. Nakon svega četiri godine DHL se povlači iz Austrije, a najveći dobitnik u novonastalim okolnostima je, kako izgleda, Austrijska pošta.

ustrijanci planiraju preuzeti najveći dio paketne dostave DHL-a za privatne klijente, kao i DHL-ove paketne centre s 220 djelatnika. Ovom transakcijom Austrijska pošta, koja je još uvijek u djelomičnom državnom vlasništvu, moći će i prije planirane 2022. godine ostvariti zacrtane ciljeve poslovanja s današnjih 108 na 150 milijuna paketnih dostava. Povlačenje DHL-a s tržišta veliko je iznenađenje, posebno imajući u vidu činjenicu da su u relativno kratkom vremenu uspjeli osvojiti čak 25 posto austrijskog tržišta. No, iako se povlače iz poslovanja s privatnim kupcima, DHL Express će i dalje dostavljati pošiljke svojim poslovnim korisnicima. (gospodarska diplomacija)

Iako se povlače iz poslovanja s privatnim kupcima, DHL Express će i dalje dostavljati pošiljke svojim poslovnim korisnicima.

PRATER OTVARA GLAVNU SEZONU

antastičan svijet zabave od 15. ožujka otvara svoja vrata za posjetitelje iz cijeloga svijeta. I ove godine Prater nudi zabavu gotovo 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, a za razliku od većine svjetskih zabavnih parkova, ulaz na Prater je besplatan. Naplaćuju se jedino vožnje, čija cijena u prosjeku iznosi od 1,5 do 5 eura. Avantura, tradicija i bečki šarm dobitna su kombinacija pa stoga ne čudi da Prater svake godine ruši rekorde u broju posjeta. Najstariji zabavni park na svijetu nudi više od 250 atrakcija. Najpoznatiji je Riesenrad, kotač, ujedno i zaštitni znak grada Beča izgrađen još davne 1897. godine. Uz dašak prošlosti, Riesenrad pruža i predivan pogled na Beč. Veličanstven pogled sa 117 metara visine nudi svakako i Prater Tower. Čuveni muzej Madame Tissot , uz brojne svjetski poznate voštane figure u svojoj postavi skriva i voštane figure poznatih poput Sigmunda Freuda, Marije Terezije, Ludwiga van Beethovena.

ŠTO KAD SRETNETE KRAVE? AUSTRIJA ĆE PLANINARIMA PROPISATI PONAŠANJE

Austrijski kancelar Sebastian Kurz je rekao da će vlasti uvesti zakonom obvezujući kodeks ponašanja za planinare koji posjećuju pitoreskne austrijske planinske pašnjake kao reakciju na pogibiju njemačke turistice koju je u tirolskom Pinnisalmu nasmrt pregazilo stado krava.

Uz više od 250 atrakcija vrijeme na Prateru prolazi brzo, a brojni posjetitelji odmor mogu potražiti u pregršt restorana. Zaštitini znak Pratera svakako je i Schweizerhaus, restoran tradicionalne austrijske kuhinje, poznat po velikom vrtu, dobrom pivu, odličnim šniclama i koljenicama koji također svoja vrata otvara 15. ožujka. Jedna od najvećih bečkih atrakcija otvorena je i u zimskom razdoblju, ali u nešto skromnijem izdanju. Dolaskom lijepog vremena zasjat će u svom punom sjaju i ponuditi pregršt zabave svojim posjetiteljima. (Adela Hardi Adžić)

ustrijski kancelar Sebastian Kurz je rekao da će vlasti uvesti zakonom obvezujući kodeks ponašanja za planinare koji posjećuju pitoreskne austrijske planinske pašnjake kao reakciju na pogibiju njemačke turistice koju je u tirolskom Pinnisalmu nasmrt pregazilo stado krava. Incident koji se dogodio u Tirolu 2014. godine, dugo je punio naslove u medijima, a sud je prošli mjesec donio presudu po kojoj poljoprivrednik čije je stado pregazilo nesretnu četrdesetpetogodišnju Njemicu mora isplatiti više stotina tisuća eura odštete njezinoj obitelji. Presuda je izazvala ogorčenje među poljoprivrednicima i konsternaciju austrijske javnosti, dijelom zbog toga što je žrtva tada šetala pašnjakom s psom kojega je vodila na uzici vezanoj oko pojasa. Naime, krave ponekad kada ugledaju psa žele zaštititi svoju telad pa se u takvim trenucima slučajnim namjernicima koji šeću uokolo savjetuje da pse puste s uzice, što preminula Njemica nije učinila. Pisalo se da je krave tada navodno iziritirao lavež psa pa su u stampedu krenule prema Njemici te su je nasmrt pregazile. - U kodeksu ponašanja jasno ćemo navesti što se očekuje od ljudi koji šeću austrijskim planinskim pašnjacima - kazao je Kurz na konferenciji za novinare. Nije iznio pojedinosti, ali je istaknuo da će u središtu novoga kodeksa biti psi. Dodao je da su upravo oni dosad predstavljali “problem” u gotovo svim spornim slučajevima.

Dolaskom lijepog vremena Prater će zasjati u svom punom sjaju i ponuditi pregršt zabave svojim posjetiteljima.

Kodeks je dio paketa mjera na kojima austrijska vlada radi, a riječ je je o izmjenama zakona koji se odnose na slične incidente. - Ako se ljudi budu pridržavali novog kodeksa ponašanja, neće biti nikakvih problema niti incidenata. No oni koji ga se ne budu pridržavali, izgubit će priliku za naknadu štete - odlučan je bio austrijski kancelar. (Hina) 7

POLITIKA, VLADA, GRAD BEČ...

AUSTRIJANCI NAJČEŠĆI GOSTI U HRVATSKOJ TIJEKOM BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJIH PRAZNIKA

rema podacima sustava eVisitor, koji sadrži turistički promet ostvaren u komercijalnom i nekomercijalnim segmentu te nautičkom charteru, u Hrvatskoj je tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana, odnosno u razdoblju od 21. do 31. prosinca ostvareno 159.031 dolazaka i 385.514 noćenja, što u odnosu na isto razdoblje 2017. godine predstavlja rast od 13 posto u dolascima i 9 posto u noćenjima. U navedenom su razdoblju strani turisti ostvarili više od 114.000 dolazaka te više od 289.000 noćenja što predstavlja rast od visokih 14 posto u dolascima i 12 posto u noćenjima. Najviše noćenja su ostvarili turisti iz Austrije (56.000 noćenja), Slovenije (43.000 noćenja), Italije (36.000 noćenja), Njemačke (33.000 noćenja) i BiH (22.000 noćenja). Destinacije u kojima je ostvareno najviše noćenja su Zagreb, Opatija, Dubrovnik, Poreč i Rovinj, a Top 10 destinacija s najviše noćenja zaključuju još i Split, Mali Lošinj, Zadar, Umag te Crikvenica. (hrturizam)

ZA HRVATSKE PRILIKE - NESHVATLJIVO?!

ije ovo prvi put kako mediji pišu o tome kako austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen odlazi na posao.

Kao i mnogi njegovi sugrađani, javnim prijevozom, bez limuzina, bez nekoliko tjelohranitelja… Ovaj put je sam objavio fotografiju na Instagramu kako odlazi na posao u metrou, gdje čak niti ne sjedi. Očito, pregledava neke važne papire pred sastanak. Podsjećamo kako je u prosincu 2016. austrijski magazin “Heute” objavio vrlo zanimljivu fotografiju i za naše prilike na žalost posve neobičnu. Predsjednik Van der Bellen posred pješačke zone ide na posao s ruksakom na leđima. Nema tu ni bajnih markiranih odijela, niti limuzina, niti snagatora i čuvara.

VOZILA JAVNOG BEČKOG PRIJEVOZA PREĐU DNEVNO PET KRUGOVA OKO ZEMLJE

2,6 milijuna putnika dnevno i 800.000 korisnika godišnjih karata

Kada se pogleda fotografija, koju je snimila Sabine Hertel, vidi se da ga gotovo nitko niti ne primjećuje. Za naše često bahate političare na hrvatskoj političkoj pozornici sjajan primjer kako bi se valjalo ponašati, primjer iz jedne od najuređenijih zemalja – Austrije. (totalinfo)

lakovi podzemne željeznice, autobusi i tramvaji bečkog javnog prijevoza (Wiener Linien) u protekloj su godini prevalili gotovo 78 milijuna kilometara. Zahvaljujući proširenju mreže javnog prijevoza u 2018. godini broj prijeđenih kilometara porastao jer za 400.000, što otprilike odgovara udaljenosti od zemlje do mjeseca. Sredstva javnog prijevoza u Beču svakodnevno prevale ukupno 210.300 kilometara, što je više od 5 krugova oko zemlje. Najviše prijeđenih kilometra pri tom su zabilježili bečki autobusi – 39,4 milijuna. Tramvaji su protekle godine prevalili 22,8 milijuna, a vlakovi podzemne željeznice 15,6 milijuna kilometara. O popularnosti javnog prijevoza u Beču svjedoči i činjenica da se sredstvima javnog prijevoza dnevno koristi preko 2,6 milijuna putnika, a broj godišnjih karata za javni prijevoz, koji je ove godine premašio 800.000, oborio je sve dosadašnje rekorde. (Eurocomm-PR)

RADITE LI U AUSTRIJI, A DJECA VAM ŽIVE U HRVATSKOJ?

NA VEĆINI RADNIH MJESTA U AUSTRIJI ZAPOSLENI STRANCI

Austrija u sporu s Europskom komisijom radi zakona o dječjem doplatku za djecu koja ne žive u Austriji

d 1. siječnja 2019. obiteljske naknade i obiteljske porezne olakšice koje će Austrija isplaćivati za djecu koja imaju boravište u drugoj državi članici ovisit će o troškovima života u toj državi članici. To znači da će brojni građani EU-a koji rade u Austriji i plaćaju jednake iznose doprinosa za so-

djeca druge klase", izjavila je povjerenica za zapošljavanje i socijalna pitanja Marianne Thyssen. Austrija sada ima dva mjeseca za odgovor na opomenu Komisije. U protivnom, Komisija može krenuti s drugim korakom u postupku, slanjem obrazloženog mišljenja, a ako ni to ne da rezultata, slučaj završava pred Sudom EU-a.

ako je Austrija godinama postupno otvarala svoje tržište rada za strane državljane, ponajprije zbog zazora domaćih sindikata, uslijed rastućeg gospodarstva već treću godinu zaredom raste i broj novih radnih mjesta na kojima se zapošljavaju upravo stranci. Tako je u 2018. godini otvoreno 79.800 novih radnih mjesta, dok se u tekućoj godini, unatoč blagom usporavanju gospodarske aktivnosti, očekuje otvaranje još 46.900 novih radnih mjesta. Broj zaposlenih osoba u zemlji u posljednjih deset godina povećan je za njih 350.000, a čak 90 posto ove brojke otpada na strane radnike te svega 10 posto na domaću radnu snagu. Međutim, u međuvremenu se bitno promijenila situacija u zemljama Istočne Europe iz kojih je u Austriju stizala većina novih radnika (Poljska, Češka, Madžarska, Rumunjska) jer i te zemlje imaju problema u pronalaženju stručne radne snage. Moguće rješenje za taj problem je, kako drže austrijski stručnjaci, što više registriranih nezaposlenih osoba u Austriji (trenutna stopa nezaposlenosti iznosi 4,7 posto) ponovo uključiti na tržište rada. Od 430.000 nezaposlenih, njih 20.000 do 30.000 nužno treba mobilizirati i nanovo zaposliti sljedećih godina. (gospodarska diplomacija)

NAJVEĆI BROJ NOVOUPISANIH DRŽAVLJANA AUSTRIJE DOLAZI IZ BIH

ako je istaknuto, u austrijsko državljanstvo prošle godine upisano je 1.033 državljana BiH. Na drugom mjestu su Turci s 828 novoupisanih austrijskih državljana, dok su na trećem mjestu iz Srbije, 625 novoupisanih državljana. S obzirom na to da svake godine u Austriji bude primljeno oko deset tisuća novih državljana, otprilike deset posto svih novih državljana dolazi iz BiH.

cijalnu sigurnost te poreze kao i lokalni radnici primati niže naknade samo zbog toga što im djeca žive u drugoj državi članici. Komisija je poslala Austriji službenu opomenu zbog povrede prava EU-a. Službena opomena prvi je korak koji Komisija pokreće protiv zemalja članica EU-a zbog kršenja europskog prava. Ako Austrija ne korigira svoj zakon Komisija može slučaj uputiti na Sud EUa, čiji su presude obvezne i koje postaju dio europskog zakonodavstva. "Naše jedinstveno tržište temelji se na pravednosti i jednakom postupanju. U EU-u ne postoje radnici druge klase. Ako mobilni radnici plaćaju jednake iznose doprinosa za sustav socijalne sigurnosti kao lokalni radnici, trebali bi primati jednake naknade i u slučaju da im djeca žive u drugoj državi članici. U EU-u ne postoje

Austrija želi isplaćivati doplatak za djecu koja imaju boravište u drugoj državi članici prema troškovima života u toj državi Austrijska vlada kancelara Sebastiana Kurza predložila je sporni zakon uz obrazloženje da time želi spriječiti zlouprabu sustava socijalnih naknada. Slične ideje osim u Austriji prisutne su u Njemačkoj, Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, koje su također razmatrale donošenje sličnih propisa. Njemačka je vlada odgodila razmatranje sličnog zakona, djelomično i zbog protivljenja Europske komisije. (T.V./Hina)

Prema navedenim statističkim podacima, najviše novoupisanih Austrijanaca porijeklom iz BiH bilo je deset godina ranije, 2008. godine – 2.207, dok ih je svake naredne godine bilo između 1.000 i 1.200. Austrija zahtijeva od svih novoprimljenih u austrijsko državljanstvo da se odreknu prethodnog državljanstva. U slučaju da zemlja prethodnog državljanstva ne predviđa automatski ispis iz knjige državljana, Austrija ostavlja period od dvije godine da se osoba odrekne prethodnog državljanstva kako bi formalno bio odobren upis u knjigu državljana. Izuzetak od ovog pravila su samo osobe od izuzetne važnosti za austrijsku državu, iz čega se može zaključiti da se ogromna većina bh. državljana morala odreći svog državljanstva kako bi stekli austrijsko, pišu Nezavisne novine. Više studija, analiza i izvještaja objavljeno je prošle godine koji pokazuju zabrinjavajuće negativne trendove iseljavanja iz BiH. Tako je, primjera radi, izvještaj Međunarodnog monetarnog fonda za BiH pokazao da BiH ima najveći negativni prirast stanovništva od svih zemalja u regiji, što se uklapa i u podatke o primanju bivših građana BiH u austrijsko državljanstvo. Izvještaj MMF-a pokazao je, između ostalog, da je od 2000. godine populacija u BiH smanjena za pet posto, a da je od 1990. do kraja 2017. godine BiH napustilo više od 20 posto stanovništva. “Niska stopa rađanja, uz visoku stopu imigracije mladih i obrazovanih u napredne zemlje Europe, pogoršavaju demografske pritiske i ozbiljno utiču na ekonomski potencijal i troškove pružanja usluga”, navode u izvještaju. (Hercegovački portal) 9

SPORT, CRO VIENNA...

U18 2018.2019.

Foto: Ruža Stjepanović

Sretan Usrks želi Vam Cro Vienna

Stoje slijeva: Branko Brekalo (pomoćni trener), Blaž Pranjić, Marin Bralić, Mario Šero, Noah Jez, David Stjepanović, Frano Bošnjak, Josip Lučić (trener). Sjede slijeva: David Brekalo, Adrian Filipović, Mateo Dadić, Ivan Pranjić, Radan Savić, Martin Jakšić, Bojan Vlaović Kovačev, Marko Badrov, Matej Trgovčević.

Fotografija prikazuje nekadašnji život u bosanskoj Posavini u vremenu, mjesecu veljači kada nije bilo posla u polju već se na određeni način radilo kućanske poslove, prelo i tkalo te se pripremalo za Korizmu i kasnije za Uskrs. Der kürzeste Monat im Jahr ist der Februar. Langsam werden die Tage länger und so wird der Monat im Kroatischen „veljača“ genannt. Das Motiv für das Kalenderblatt zeigt, wie das Leben früher in Bosnien und Herzegowina ausgesehen hat: Am Feld gab es noch keine Arbeiten, man verrichtete Hausarbeiten wie Spinnen und Weben. Langsam bereitete man sich auch auf das Osterfest vor, denn in manchen Jahren - abhängig vom ersten Vollmond im Frühling, nach dem sich der Zeitpunkt des Osterfestes richtet - beginnt die Fastenzeit bereits im zweiten Monat des Jahres. Tekst i foto: Tomislav Josipović Nane 12

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

NAŠA NOVINARKA S MLADIMA KOJI NAPUŠTAJU HRVATSKU

'U Hrvatskoj je kap davno prelila čašu. Žao nam je što se nismo i prije na to odlučili'

jemačko tržište rada otvoreno je za Hrvate pa stoga ne čudi što je upravo Njemačka sve atraktivnija Hrvatima. U Njemačkoj nije problem naći posao bez ičije pomoći, saznajemo od Marka iz Osijeka koji je slavonsku metropolu zamijenio Heidelbergom. - Ovdje se cijeni rad i zalaganje. U Hrvatskoj sam radio u privatnom i državnom sektoru. U zadnjih nekoliko godina primanja su mi se smanjila za 1500 kuna, ukinut je prijevoz. Kao visokoobrazovani stručnjak u Hrvatskoj nisam mo-

rade drugi. Nema tužakanja šefu. Plaća mi je sedam puta veća nego u Hrvatskoj. Zdravstveno osiguranje pokriva sve što je medicinski opravdano. Za razliku od Hrvata , obični građani nisu opterećeni politikom, niti moraš biti politički aktivan da bi mogao preživjeti. U Njemačkoj se ne osjećam kao stranac. Živim lagodnije i lakše. Kupim što nam treba i ne razmišljam kako ću platiti. Zatvorio sam minus i kredite i napokon živim normalno. Žao mi je jedino što nisam otišao odmah nakon fakulteta. Bilo je naravno i teških dana. Fali mi roštilj, prijatelji i roditelji, al

u svojoj struci (pravo) još ne mogu raditi jer mi jezik nije na toj razini, radim razne poslove i učim jezik. Trenutno radim u kafiću, catering za kuhara te čistim stanove. Za razliku od Hrvatske, rad se vrednuje i to mi se posebno sviđa. Također imaju dobru integracijsku politiku, osigurano je besplatno učenje njemačkog jezika za strance. Ljudi s kojima radim, dolaze iz raznih zemalja, imaju fakultete ili su studenti. Iako radim poslove koji ne zahtijevaju neki umni rad, imam osjećaj da širim vidike. Svi ti ljudi su živjeli van svoje zemlje i imaju širi pogled na život. Žao mi je jedino da nisam za vrijeme faksa imala mogućnost studirati izvan Hrvatske pošto Hrvatska nije bila u EU i sve je bilo puno kompliciranije. Ali, kako se kaže, nikad nije kasno. Vlada je najavila niz mjera kojima bi spriječila odlazak građana i zaustavila negativan demografski trend. Nažalost, više od 200 000 Hrvata koji su u posljednje vrijeme napustili Hrvatsku najavljene mjere nisu mogli čekati. (Adela Hardi Adžić)

NASTAVLJAJU SE ZNAČAJNE AKTIVNOSTI UDRUGE HRVATSKIH PODUZETNIKA U AUSTRIJI

oš se jednom pokazalo potpuno opravdanim i učinkovitim imanje vlastitih prostorija u središtu Beča za sve hrvatske poduzetnike. Na sastanku udruge koji se održao u utorak, 26. veljače, još su jednom prezentirane mnogobrojnom članstvu značajne aktivnosti koje se planiraju.

Mladi svakodnevno pakiraju kofere u želji i nadi za boljom budućnošću izvan granica Lijepe naše. Brojni autobusi napuštaju hrvatske kolodvore i odlaze u nepoznato. gao živjeti od svojih primanja. Uz loše uvjete rada i mobbing, manja plaća bila je kap koja je prelila čašu. Odlučio sam se putem interneta prijaviti na natječaj u Njemačkoj na Institut za znanost i istraživanje i kroz nekoliko dana dobio sam odgovor i poziv na razgovor. Razgovor je bio na engleskom jeziku,a njemački sam poznavao samo osnovno. Dobio sam šansu i probni rad. Nakon toga, ugovor na godinu dana. Novac, radni uvjeti i odnosi unutar Instituta su profesionalni i korektni, neusporedivo bolji. Cijeni se mišljenje radnika i što me posebno iznenadilo šefovi nisu nedodirljivi. Prihvaćaju mišljenje i uvažavaju ga, bilo da dolazi od spremačice, tehničara ili nekog više rangiranog. Sve nacionalnosti funkcioniraju super zajedno. Nema podmetanja. Svatko radi svoj posao i ne zanima ga što 14

ne toliko da bi se vratio - dodaje Marko. Na odlazak iz Hrvatske odlučila se i Ana iz Đakova. Zagreb u kojem je nakon studija ostala i radila godinama, zamijenila je za Beč. - Nakon što mi poslije 4 godine rada u jednoj organizaciji nije produžen ugovor, počela sam razmatrati opcije pa i odlazak iz Hrvatske. Beč sam već ranije par puta posjetila tijekom studija i jako me se dojmio, pravi kozmopolitski grad gdje su svi dobrodošli i gdje vlada jedna opuštena atmosfera. Kako u Zagrebu nisam imala neke perspektive u vezi posla, a uvijek sam željela okusiti život u Beču, došla sam probno na par mjeseci i preselila se. Sad sam u Beču nešto duže od godine dana i nisam požalila odluku. Iako

Tako će 28. ožujka u prostorijama udruge biti otvorena izložba troje hrvatskih umjetnika, a koja će potrajati sve do Uskrsa. - Dakako da smo svi u Izvršnom odboru

Izložbe, Gala večer, gospodarski forum, umrežavanje poduzetnika - samo su neki od velikih projekata UHPA-e pozitivno reagirali i ustupili prostorije naše udruge za hrvatske umjetnike koji će izložiti ovdje svoje radove. Time će se ovaj naš prostor dodatno oplemeniti što nam je i cilj - naglasio je Andrej Lucić, član Izvršnog odbora UHP-a i vlasnik uspješne tvrtke BD Gruppe koja je generalni pokrovitelj izložbe.

Dokazali kako su u mogućnosti provesti velike projekte

Čulo se i na sastanku planiranje organizacije Gospodarskog foruma koji bi bio održan u reprezentativnom prostoru Kursalona, koji također vodi uspješan hrvatski poduzetnik Josip Šušnjara. - Želimo u suradnji s Gospodarskom komorom organizirati početkom svibnja forum na kojem bi sudjelovale i predstavile se austrijskim potencijalnim ulagačima tvrtke iz Hrvatske. Kako je u Beču i Austriji naglasak na digitalizaciji, vjerujemo kako će glavna tema foruma upravo biti IT sektor, a narednih 2-3 tjedna ćemo sve definirati, jer držimo da ima mjesta i za predstavljanje u popratnim aktivnostima i za tradicionalne hrvatske domaće proizvode i sl. Dakako, želimo da sve bude na vrhunskoj razini, a mogu kazati, s obzirom kako imamo iskustva i u organizaciji naše Gala večeri, da smo u mogućnosti s našim članstvom provesti i ovaj projekt - naglašava Niko Ilić, predsjednik UHP-a dodajući kako mu se gotovo svakodnevno javljaju hrvatski poduzetnici i pristupaju udruzi te da je broj od 120 članova i u Gospodarskoj komori pozdravljen s oduševljenjem jer predstavlja velike potencijale. (Željko Batarilo, foto: Adela Hardi Adžić)

SASTAO SE IZVRŠNI ODBOR UDRUGE HRVATSKIH PODUZETNIKA U AUSTRIJI

Gala večer održat će se 19. rujna, a prethodit će joj gospodarski forum istog dana

srijedu, 6. ožujka 2019. godine sastao se Izvršni odbor Udruge hrvatskih poduzetnika koji je u raznovrsnom i bogatom programu za ovu godinu odlučio kako će se tradicionalna, već šesta po redu Gala večer UHP-a održati 19. rujna, a prethodit će joj AlpeAdria Business Forum istoga dana. Tema foruma koji organizira UHP-a s bečkom Gospodarskom komorom bit će informatičke tehnologije, a u popratnom sadržaju predstavit će se i Obiteljska poljoprivredna gospodarstva iz Hrvatske. - Odlučili smo na jedan način vezivati našu tradicionalnu večer s gospodarskim forumom kojim želimo povezati hrvatske tvrtke koje se bave IT sektorom s ovdašnjim tvrtkama - naglasio je Niko Ilić, predsjednik Udruge hrvatskih poduzetnika u Austriji, rekavši kako je isto tako sve već pripravno za izložbu hrvatskih umjetnika čije će otvorenje biti u reprezentativnim prostorijama udruge, u četvrtak, 28. ožujka s početkom u 18,30 sati. - Želimo pozvati Hrvate kao i naše austrijske i druge prijatelje na ovu izložbu sjajnih umjetnika čiji radovi nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Uz zahvale svima koji su pomogli ovu izložbu napominjem kako se tako ostvaruje i naša temeljna misao pa i korištenja naših prostorija, a to je međusobno povezivanje i suradnja - zaključio je Niko Ilić. (ŽB) 15

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

Razglednica iz Istre

prostorijama Veleposlanstva RH u Beču je u četvrtak, 28. veljače održana promotivna glazbeno-turistička večer pod nazivom „Razglednica iz Istre“. U središtu cjelovečernjeg programa našli su se prezentacija Nacionalnog parka Brijuni, za koju je bio zadužen ravnatelj Javne ustanove Nacionalni park Brijuni Marno Milotić, i predstavljanje Festivala „Podium Brijuni/ Fažana“ od strane umjetničke direktorice festivala Petre Horvat. Večer je upotpunio bogat glazbeni program u izvedbi sastava „Podium Ensemble“, koji sačinjavaju najrenomiraniji hrvatski i strani glazbenici, a koji su izveli djela Vivaldija, Tartinija, Mahlera, Schumanna te hrvatskih skladatelja Ivana Josipa Skendera i Laure Mjeda Čuperjani. Nakon uvodnih riječi Domagoja Marića iz Veleposlanstva RH u

Veliki broj austrijskih gostiju svake godine posjećuje Istru – gotovo svaki drugi Austrijanac koji dolazi u Hrvatsku ide upravo u Istru.

Roberta Kocha. Nakon sanacije otočja i uređenja prvih turističkih lokaliteta na Brijunima je 1912. otvoren zoološki vrt, koji je i danas zaštitni znak Nacionalnog parka, naglasio je ravnatelj Milotić, pozvavši brojnu publiku promotivne glazbeno-turističke večeri da sljedeće godine posjeti Brijune. Tema drugog predstavljanja bio je Festival „Podium Brijuni/Fažana“, čija je umjetnička direktorica Petra Horvat. Kako je naglasila Horvat, koja je festival i utemeljila, cilj festivala je izgradnja mostova ne samo između Hrvatske i ostatka srednje Europe, u prvom redu Austrije, nego i tradicije i inovacije. Slični „Podium“ festivali postoje diljem Europe, pa i u Mödlingu u Donjoj Austriji. Na Festivalu redovito gostuje i jedan rezidencijalni skladatelj, koji za svog boravka u Fažani i na Brijunima stvara jedno glazbeno djelo koje na koncu bude izvedeno. Na promotivnoj večeri sudjelovalo je dvoje rezidencijalnih skladatelja: ovogodišnja gošća festivala Laura Mjeda Čuperjani, čija je skladba „Pričaj mi“ za glas, klarinet i saksofon izvedena u glazbenom dijelu večeri, i austrijski skladatelj i profesor glazbene teorije u Beču Johannes Kretz, koji je u nekoliko rečenica iznio svoja pozitivna iskustva od prije nekoliko godina. Kako se radi o festivalu komorne glazbe, večer je zaključena djelima Mahlera i Schumanna u izvedbi sjajnog festivalskog sastava, čiji su članovi Sofija Cingula (mezzosopran), Ana Horvat (klarinet), Petra Horvat (saksofon), Žiga Faganel (violina), Matjaž Porovne (violina), Nora Schwarzberg Romanoff (viola), Alja Mandić (violončelo) i Mia Elezović (glasovir). Glazbeno-turistička promotivna večer završena je prigodnim domjenkom s istarskim delicijama uz zvukove odličnog jazz-kvinteta „Buzzers“. (Tekst i foto: VRH Beč)

Beču, brojnoj publici se obratio direktor bečke podružnice Hrvatske turističke zajednice Branimir Tončinić, koji je istaknuo kako veliki broj austrijskih gostiju svake godine posjećuje Istru – gotovo svaki drugi Austrijanac koji dolazi u Hrvatsku ide upravo u Istru. Ravnatelj Nacionalnog parka Brijuni Marno Milotić predstavio je jednu od najposjećenijih istarskih destinacija i ujedno jedan od tri nacionalna parka smještena na hrvatskim otocima. Brijuni su tek malo više od jednog kilometra udaljeni od zapadne istarske obale, a nalaze se u neposrednoj blizini Fažane, u kojoj se nalazi i ured Nacionalnog parka. Park čini ukupno 14 otoka, od koji su najveći Veliki i Mali Brijun, dok se u sklopu nacionalnog parka nalazi i velik do brijunskog akvatorija. Otoci ukupno zauzimaju površinu od 736 hektara, a karakterizira ih blaga klima s čak 2.387 sunčanih sati u prosjeku godišnje. Prosječna temperatura zraka ljeti iznosi 25 stupnjeva, dok se prosječna temperatura mora kreće u rasponu od 22 do 25 stupnjeva. Upravo takvi vremenski i klimatski uvjeti predstavljaju sjajnu bazu za razvoj biljnog i životinjskog svijeta, što je jedan od glavnih razloga da brojni turisti tijekom cijele godine posjećuju Brijune, naglasio je ravnatelj Milotić. Brijuni privlače brojne goste ne samo zbog prirodne ljepote nego i bogate povijesti: na otočju je živjelo pleme Histri po kojem je Istra dobila ime, a na Brijunima su i danas vidljivi bogati rimski tragovi. Ipak, ključan korak za razvoj i valorizaciju Brijuna je učinio jedan Bečanin – austrijski industrijalac Paul Kupelwieser je krajem 19. stoljeća otkupio otočje, imajući u vidu njihov veliki potencijal. Kako bi na brijunskom otočju sagradio ekskluzivnu turističku destinaciju, Kupelwieser se morao riješiti komaraca koji su bili glavni uzročnici malarije, za što je angažirao čuvenog bakteriologa 16

Ključan korak za razvoj i valorizaciju Brijuna je učinio jedan Bečanin – austrijski industrijalac Paul Kupelwieser je krajem 19. stoljeća otkupio otočje, imajući u vidu njihov veliki potencijal.

NOVA IZDANJA O AUSTRIJSKOJ KNJIŽEVNOSTI I AUSTRIJSKO-HRVATSKIM KNJIŽEVNIM VEZAMA

četvrtak, 21. veljače 2019. je u prostorijama Veleposlanstva RH u Beču održana prezentacija dvaju izdanja o austrijskoj književnosti u srednjoeuropskom kontekstu, a na kojima su radili hrvatski znanstvenici. Povod izdanja bila je stota obljetnica raspada Austro-Ugarske Monarhije tj. obljetnica osnivanja Prve Republike. Izdanja o kojima je bilo riječi su „Postimperijalni narativi u srednjoeuropskom prostoru“, zbornik objavljen na njemačkom jeziku od strane izdavačke kuće Francke iz Tübingena i časopis „Književna smotra – 100 godina Republike Austrije. Postimperijalno naslijeđe u austrijskoj književnosti“. Imena koja povezuju obje tiskovine su dr.sc. Marijan Bobinac i dr.sc. Jelena Spreicer s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za germanistiku, i dr.sc. Wolfgang Müller-Funk s Bečkog sveučilišta, koji su predstavili oba izdanja. Zbornik „Postimperijalni narativi u srednjoeuropskom prostoru“ je nastao kao rezultat dviju konferencija – u Zagrebu u ožujku 2016. i u Beču u srpnju 2016., a nastavno na projekt „Postimperijalni narativi u srednjoeuropskim književnostima moderne“, koji je financirala Hrvatska zaklada za znanost. Fokus u zborniku nije samo na razdoblju oko 1918., nego na cijelom

ća (Prvi svjetski rat), Milke Car (Kazalište u ratu), Jelene Spreicer (roman „Republikanci“ M. J. Zagorke), Marijana Bobinca (Krležina „Pijana novembarska noć 1918.“) i Svjetlana Lacka-Vidulića („Dalmatinsko putovanje“ Hermanna Bahra).

19. i 20. st., a posebno na nacionalnim i multinacionalnim državama nastalim nakon raspada Monarhije. Mrežu kulturnih kontakata za vrijeme i nakon raspada Monarhije karakteriziraju asimetrični kulturni odnosi, kako je naglasio dr.sc. Marijan Bobinac u uvodnom izlaganju. Posebno zanimljivo je tumačenje postimperijalnoga narativa u postkolonijalnom kontekstu – iako postoje određene sličnosti, kulturni trenutak nakon raspada Austro-Ugarske pokazuje određene specifičnosti i u odnosu na duh vremena nastao nakon rušenja ostalih carstava na kraju Prvog svjetskog rata (Osmanskog, Njemačkog, Ruskog). Zajednički nazivnik svih radova u zborniku je odnos centar – periferija, kao najbolji pokazatelj odnosa moći koji je i nakon raspada Monarhije ostao dominantan. Od hrvatskih autora u zborniku su objavljeni radovi Jelene Šesnić (slika Amerike u habsburškoj provinciji), Drage Roksandi-

Posebno izdanje književnog časopisa „Književna smotra“ posvećeno je stogodišnjici Republike Austrije, što se očitava i u naslovu: „100 godina Republike Austrije. Postimperijalno naslijeđe u austrijskoj književnosti“. Časopis se sastoji od četiri tematske cjeline: „Između kultura i jezika“, „Monarhija na izdisaju“, „Iz imperija u neželjenu republiku (Prva Republika)“ i „Suočavanje s prošlošću i sadašnjošću (Druga Republika)“. U izdanju je poseban naglasak stavljen na četiri kapitalna djela austrijske književnosti – radi se o „Posljednjim danima čovječanstva“ Karla Krausa (1922.), „Radetzky maršu“ Josepha Rotha (1932.), nešto manje poznatom djelu „Slunjski vodopadi“ Heimita von Doderera (1963.) i drami „Trg heroja“ Thomasa Bernharda (1989.). Za glazbeni okvir predstavljanja izdanja pobrinule su se hrvatske studentice glazbe u Austriji Lucija Spevec (sopran) i Tihana Dovhanj (klavir). (Tekst i foto: VRH Beč)

IZLOŽBA „OTTO WAGNER I HRVATSKA ARHITEKTURA“ OTVORENA U MUZEJU TREĆEG BEČKOG KOTARA

akon što je četiri mjeseca bila postavljena u prostorijama Veleposlanstva RH u Beču, izložba „Otto Wagner i hrvatska arhitektura“ otvorena je 15.2.2019. u Muzeju trećeg bečkog kotara (Bezirksmuseum Landstraße). Kotarski muzej je odabran kao sljedeća destinacija za izložbu jer je tematski vezan uz Veleposlanstvo, a ima i veliku posjećenost – trenutno je u muzeju postavljeno nekoliko izložbi o važnim osobama i građevinama koje se nalaze u trećem bečkom kotaru, u kojem se nalazi i zgrada Veleposlanstva koju je projektirao Otto Wagner. Izložba će u muzeju biti postavljena do 11.9.2019., nakon čega prema planu seli u Zagreb. Na otvorenju se brojnim uzvanicima obratio ravnatelj muzeja Herbert Rasinger, koji je istaknuo da je vodstvu muzeja velika čast što je upravo njihov muzej ima priliku biti domaćin izložbe koju je u četiri mjeseca u Veleposlanstvu vidjelo oko tisuću posjetitelja. Kako je u prostorijama Veleposlanstva izložba ipak bila zatvorenoga tipa, Kotarski muzej će pružiti priliku široj bečkoj javnosti da posjeti izložbu. Ravnatelj muzeja Rasinger je istaknuo da

je jedna od poveznica današnje zgrade Veleposlanstva i Kotarskog muzeja nekadašnja palača koja se do kraja 19. st. nalazila na terenu koji je oko 1890. kupio Otto Wagner kako bi izgradio novi stambeni blok, a koja je predstavljena na izložbi „Nestale palače trećeg kotara“, također postavljenoj u kotarskom muzeju. Ulogu Otta Wagnera i njegovu poveznicu s hrvatskom arhitekturom je predstavio autor izložbe dr.sc. Dragan Damjanović s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji je ovom prigodom došao u Beč. Iako je Wagner za područje Hrvatske izradio samo jedan projekt – prijedlog za izgradnju župne crkve u Osijeku, koji natječajna komisija zbog svoje modernosti nije odabrala, njegov utjecaj na Hrvatsku je iznimno velik, posebno kroz opuse dvojice najpoznatijih učenika, Vjekoslava Bastla i Viktora Kovačića. Wagner je svoj utjecaj u Hrvatskoj ostvario i putem austrijskih učenika koji su projektirali za Hrvatsku, prvenstveno na obali. Među njima posebno mjesto zauzimaju neostvareni projekti Wagnerovih učenika Alfreda Fenzla i Franza Kayma, koji su zamislili projekte povezivanja otoka Lokruma i Dubrovnika, i to

visećim mostom i žičarom. Izložba se sastoji od petnaest dvojezičnih hrvatsko-njemačkih panela na kojima je predstavljen Wagnerov utjecaj na hrvatsku arhitekturu. Izložba je rezultat suradnje Veleposlanstva RH u Beču i Moderne Galerije iz Zagreba, a financirana je uz pomoć niza hrvatskih i austrijskih institucija, među kojima posebno mjesto zauzimaju Ministarstvo kulture RH, Ministarstvo vanjskih i europskih poslova RH, Grad Zagreb i Grad Beč, Turistička zajednica grada Zagreba i dr. (Tekst i foto: VRH Beč) 17

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

PREDSTAVLJEN KNJIŽEVNI OPUS ANKE PETRIČEVIĆ, SESTRE MARIJE OD PRESVETOGA SRCA

Veleposlanstvu RH u Beču održano je u četvrtak 14. veljače 2019. izlaganje prof. Branislave Zaradić pod naslovom „Sestra Marija od Presvetoga Srca (Anka Petričević) – pjesnikinja religiozne i domoljubne inspiracije“, u sklopu kojega je predstavljena hrvatska pjesnikinja i redovnica Anka Petričević. Izlaganje je okupilo veliki broj posjetitelja koji su sa zanimanjem pratili pregled pjesničkog opusa Anke Petričević kojeg je predstavila njezina sestra prof. Branislava Zaradić, dugogodišnja djelatnica katedre za slavistiku Sveučilišta u Beču. Kako je istaknula prof. Zaradić, Anka Petričević je rođena 2. siječnja 1930. godine u Lovreću, a nakon osnovne i srednje škole je upisala Filozofski fakultet u Zagrebu, koji je završila 1955. g., nakon čega je diplomirala i na zagrebačkom Filozofsko-teološkom institutu Družbe Isusove. Njezin životni ali i pjesnički put je obilježila činjenica da je od 1956. redovnica klarisa, koja od svog zaređenja živi i djeluje u samostanu sv. Klare u Splitu. Ipak, pjesništvom se počela baviti

prije zaređenja, i već je kao djevojka i studentica bila prepoznata među pjesničkim krugovima, a prijateljevala je i s Tinom Ujevićem, koji je među prvima prepoznao njezin talent. U vrlo intimnom izlaganju prof. Zaradić je podijelila s publikom osobno iskustvo zaređenja njezine sestre, koja svoj život nije posvetila samo pjesništvu i redovništvu, nego i izdavačkom radu – Sestra Marija od Presvetoga Srca je 1975. g. utemeljila biblioteku asketsko-mističnih djela „Symposion“, koju je i uređivala. Pjesme Anke Petričević su u prvom redu duhovno-religijskog karaktera, ali veliki dio njezinog opusa obrađuje zavičajnu i domoljubnu tematiku. Do sada je objavila niz pjesničkih zbirki: „Stazama ljubavi“ (1961.), „Nedopjevana pjesma“ (1964.), „Sagni se, majko“ (1967.), „U noći“ (1970.), „Alvernija“ (1982.), „More sjaja“ (1983.), „Otkupiteljeva ljubav“ (1986.), „Tužaljke“ (1989.), „Molitve srca“ (1993.), „Dosegnuh svoj sjaj“ (1994.), „Moj vječni izvor“ (1996.), „Sveta žrtva“ (2000.), „Zov vječnih vrhunaca“ (2001.), „Hrvatska, zemljo moja“ (2001.), „Estera“ (2004.), „Vječni izvor života“ (2006.) i dr. Kako je naglasila prof. Zaradić, Anka Petričević je autorica i meditativnih i autobiografskih proznih djela („Tornju bjelokosni“ iz 1988. i „Žeđa za vječnom ljubavlju“ iz 1990.), kao i nekoliko drama povijesne tematike („Juriš na sinjsku tvrđavu“ iz 1971. i „Pokrštenje Ilira i Hrvata“ iz 1976.) Ukupno je iza Anke Petričević do sada ostalo 75 knjiga poezije, eseja i proze, a uredila je 135 knjiga. Poseban dodatak večeri činio je glazbeni doprinos kantautora Josipa Čenića, člana hrvatske zajednice u Austriji i nećaka velike pjesnikinje, koji je uglazbio nekoliko pjesama Anke Petričević. (Tekst i foto: VRH Beč)

VISOKO IZASLANSTVO RAZGOVARALO U AUSTRIJI O STATUSU HRVATSKOGA JEZIKA

Dolaze li bolji dani za hrvatski jezik u Austriji?

d 21. do 22. siječnja 2019. u Austriji su boravile pomoćnica ministrice znanosti i obrazovanja prof. dr. sc. Ivana Franić te pomoćnica ministrice kulture doc. dr. sc. Iva Hraste Sočo koje su u Beču i Željeznom održale niz sastanaka vezano uz položaj i status hrvatskoga jezika u Austriji te razmotrile mogućnosti suradnje s austrijskim obrazovnim institucijama.

Nakon sastanka u Veleposlanstvu RH u Beču, na kojemu je veleposlanica dr. sc. Vesna Cvjetković izvijestila o trenutačnoj jezičnoj politici u Austriji kao i poduzetim koracima po pitanju hrvatskoga jezika, visoko izaslanstvo je posjetilo Savezno ministarstvo obrazovanja, znanosti i istraživanja gdje se povrh svega lobiralo za prihvaćanje hrvatskoga jezika u Austriji kao samosvojnog jezika, ukazujući na problem nastave hrvatskoga jezika u okviru BKS-konstrukta. Sastanci su se nastavili idućeg dana posjetom Visokoj pedagoškoj školi u Željeznom gdje su pomoćnicu ministrice prof. dr. sc. Franić i pomoćnicu ministrice doc. dr. sc. Hraste Sočo primile rektorica mag. dr. sc. Sabine Weisz i prorektorica mag. Inge Strobl-Zuchtriegl sa svojim suradnicama. Visokom

izaslanstvu u Gradišću se priključili su se savjetnik za nacionalne hrvatske manjine u inozemstvu iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH Milan Bošnjak i predstavnici Veleposlanstva. Nakon prezentacije nadzornice za manjinsko školstvo mag. Karin Vukman Artner o nastavi manjinskih jezika u Gradišću, mmag. Anita Jugovits-Csenar predstavila je visokoškolski tečaj gradišćanskohrvatskoga jezika, a prof. dr. sc. Zorka Kinda – Berlakovich govorila je o programu studija hrvatskoga jezika, koji je sama inicirala, a koji je ujedno i prvi i jedini studij hrvatskoga jezika na nekoj visokoškolskoj ustanovi u Austriji. U nastavku razgovora razmotren je prijedlog suradnje na području lektorata hrvatskoga jezika koji bi predstavljao značajan poticaj za daljnje promoviranje studija hrvatskoga jezika na Visokoj pedagoškoj školi u Gradišću. Također, pomoćnica ministrice prof. dr. sc. Franić predala je rektorici dr. Weisz

donaciju vrijednih knjiga među kojima i reprezentativno izdanje Povijesti hrvatskoga jezika. U nastavku svog boravka u Željeznom

Visoko izaslanstvo je posjetilo Savezno ministarstvo obrazovanja, znanosti i istraživanja gdje se povrh svega lobiralo za prihvaćanje hrvatskoga jezika u Austriji kao samosvojnog jezika, ukazujući na problem nastave hrvatskoga jezika u okviru BKS-konstrukta. izaslanstvo Ministarstava i Središnjeg državnog ureda susrelo se s predstavnicima Hrvatskog kulturnog društva u Gradišću, a svoj posjet Austriji završilo je sastankom u Uredu željezanskog biskupa mons. dr. Egidija Živkovića gdje je s biskupom razgovaralo o programu novoosnovane udruge

„Hrvat SAM“ kao i o povezivanju svih gradišćanskih Hrvata i jačanju njihovih veza prema domovini Hrvatskoj. (Tekst i foto: VRH Beč)

NASTUP HRVATSKE NA TURISTIČKOM SAJMU „FERIEN MESSE“

Beču je 10. siječnja 2019. godine otvoren sajam „Ferien Messe“, najznačajniji austrijski sajam posvećen putovanjima i slobodnom vremenu. Na sajmu je izlagalo 850 izlagača iz 80 zemalja svijeta, a Hrvatsku već tradicionalno predstavlja središnji ured HTZ-a, zajedno s brojnim suizlagačima. Uz sajam turizma u okviru „Ferien Mes-

se“ organiziran je i sajam okusa „Genusswelt“ na kojem i ove godine sudjeluju hrvatski poduzetnici iz Austrije. Među mnogobrojnim posjetiteljima koji su odmah prvoga dana posjetili hrvatski štand našla se na poziv direktora austrijskog predstavništva HTZ-a i gospodarska savjetnica Veleposlanstva RH u Beču Tatjana Mrvoš. (Tekst i foto: VRH Beč) 19

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

POTPISAN SPORAZUM O SURADNJI IZMEĐU HRVATSKOG ZAVODA ZA ZAPOŠLJAVANJE I AUSTRIJSKE GOSPODARSKE KOMORE

Ovakvi projekti trebaju doprinijeti poboljšanju

inistar rada i mirovinskoga sustava mr.sc. Marko Pavić sudjelovao je na potpisivanju Sporazuma o suradnji između Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i Austrijske gospodarske komore kojeg su u Beču potpisali Ante Lončar, ravnatelj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i prof. dr. Michael Landertshammer iz Austrijske gospodarske komore. Riječ je o sporazumu kojim se definira suradnja u području razmjene iskustava u identifikaciji potreba poslodavaca za kvalificiranom radnom snagom, razmjeni dobre prakse o sustavima obrazovanja nezaposlenih i zaposlenih te na području osnaživanja vještina nezaposlenih i zaposlenih. Ministar Pavić istaknuo je da je cilj Sporazuma, koji je potpisan na kraju austrijskog predsjedanja Vijećem EU-a, razviti zajednički projekt kojim bi se u iduće dvije godine intenzivirala suradnja u području obrazovanja zaposlenih i nezaposlenih. Nadodao je da je u Hrvatskoj trenutačno velika potražnja za radnom snagom. Osvrnuo se je i na ciljeve hrvatskog predsjedanja Vijećem EU-a u prvoj polovici 2020., u području rada i zapošljavanja u formatu EPSCO vijeća. Ministar je naglasio da će cjeloživotno obrazovanje biti jedna od tema u fokusu našeg predsjedanja te je dodao da se planira izdvojiti značajan iznos sredstava iz Europskog socijalnog fonda za programe cjeloživotnog obrazovanja nezaposlenih i zaposlenih kroz jačanje vještina odnosno up-skilling i reskilling. Programi će se, pojasnio je ministar, provoditi pri Hrvatskom zavod za zapošljavanje, a potpisani Sporazum značajan je korak u tom smjeru. Ministar je najavio da se tijekom predsjedanja EPSCO vijećem, planira konferencija na visokom nivou na temu cjeloživotnog obrazovanja gdje će Austrija biti pozvana na sudjelovanje kao zemlja partner zbog velikog iskustva kojeg Austrijska gospodarska komora ima u tom području. Prof. dr. Michael Landertshammer istaknuo je odličnu suradnju između Hrvatske i Austrije u području rada i zapošljavanja koja će ovim sporazumom dobiti novu dimenziju. Govoreći o razvoju vještina ministar je napomenuo da je, osim prekvalifikacije nezaposlenih, vrlo važno i cjeloživotno obrazovanje zaposlenih osoba, posebno uzimajući u obzir da je u Hrvatskoj postotak polaznika programa cjeloživotnog obrazovanja vrlo nizak te iznosi 3%. „Ovakvi projekti trebaju doprinijeti poboljšanju situacije“, kazao je ministar. (Tekst i foto: MRMS)

Mato Stojanović, predsjednik Izvršnog Stjepanović, tajnica i članica Izvršnog Cvjetković, veleposlanicu Republike H na susretu s predsjednikom Vlade Rep Plenkovićem.

Premijer Plenković u Beču: Vlada će nastaviti podupirati Hrvate u Austriji kroz niz projekata

redsjednik Vlade Andrej Plenković koji je boravio u Beču na sastanku šefova država i vlada Afrike i Europske unije i Forumu na visokoj razini, u Hrvatskom se centru sastao s predstavnicima hrvatskih i gradišćansko-hrvatskih udruga u Austriji. Brojne udruge hrvatske manjine u Beču i gradišćanskih Hrvata predane su očuvanju hrvatskoga jezika i kulture. Predsjednik Vlade Plenković naglasio je važnost brige za sve Hrvate u svijetu, a osobito ondje gdje su autohtona manjina, kao što je to slučaj u Austriji. "Austrija je jedna od glavnih država za hrvatsku trgovinsku razmjenu i investicije. To je zemlja koja je pomogla Hrvatskoj u Domovinskom ratu, u čemu ste i vi imali ulogu podrške i istinskoga razumijevanja za sve što se događalo u domovini", kazao je premijer Plenković austrijskim Hrvatima. Podsjetio je na novi Zakon o državljanstvu koji je Vla-

SAMARITANSKA ZAJEDNICA URUČILA ZAHVALNICU CRO VIENNI

amaritanska zajednica Novo selo - Balegovac, koja djeluje pri Župi sv. Petra i Pavla u Općini Odžak u bosanskoj Posavini, uručila je zahvalnicu Cro Vienni za donaciju i pomoć koju je Cro Vienna načinila za ovu vrijednu udrugu. Podsjetimo se: Na Božićnoj zabavi Cro Vienne, koja je održana 24. studenoga 2018. godine, prikupljana su sredstva za ovu volontersku zajednicu koja svojim mukotrpnim i svakodnevnim radom i zadaćom pokazuje primjer kako se može i treba raditi, a uz to i Bogu zahvaljivati za svaki novi dan, što njihovi štićenici imaju barem jedan obrok dnevno, krov nad glavom i sl. Tom su prigodom posjetitelji zabave sudjelovali svojim dobrovoljnim prilogom pa je prikupljeno ukupno 2.365 eura i 100 kuna. - Jako smo sretni što ćemo značajna sredstva koja smo dobili na zabavi Cro Vienne iskoristiti za naše nebrojene aktivnosti. I ovom se prigodom još jednom srdačno zahvaljujemo u ime svih naših volontera i štićenika - naglasila je Spomenka Ivanković, voditeljica župnog Caritasa i Samaritanske zajednice uručivši zahvalnicu Stjepanu Pranjiću, članu Izvršnog odbora Cro Vienne. (ŽB)

g odbora Cro Vienne i Ruža odbora Cro Vienne, uz Vesnu Hrvatske u Republici Austriji, publike Hrvatske Andrejom da poslala u Sabor i koji će omogućiti lakše stjecanje državljanstva Hrvatima izvan domovine. "Bitno nam je da povezujemo Hrvate izvan domovine s onim što se zbiva u Hrvatskoj, da ste upoznati i da participirate u izborima", rekao je premijer Plenković. "Drago nam je da tako dajete doprinos ukupnom jačanju odnosa Hrvatske i Austrije, ali i vašem osjećaju obaveze koje imate kao hrvatski državljani. Stoga ćemo kao Vlada nastaviti podupirati vaše projekte", kazao je predsjednik Vlade Plenković.

KNJIGA: JEZIČNA BAŠTINA HRVATSKIH AUTOHTONIH ZAJEDNICA SREDNJE I JUGOISTOČNE EUROPE

rvatska matica iseljenika objavila je knjigu izlaganja s 24. Foruma hrvatskih manjina koji se održao 23. studenoga 2018. pod nazivom „Jezična baština hrvatskih autohtonih zajednica srednje i jugoistočne Europe“. Knjiga sadrži trinaest izlaganja s navedenog skupa. Radi se o izlaganjima kako pripadnika hrvatskih manjinskih zajednica, tako i stručnjaka koji se bave narječjima, dijalektima i govorima hrvatskih manjinskih zajednica. Navedena izlažu obilježja jezične baštine hrvatskih manjinskih zajednica ali i različite probleme koje su s njome povezani, posebno obzirom na problem njezine održivosti u modernom društvu. (Hrvatska matica iseljenika/Marin Knezović)

U BEČU OTVORENA NOVA HRVATSKA PRODAVAONICA RIBE

Kustos Hrvatskoga centra u Beču Petar Tyran premijeru je uručio pozivnicu za Hrvatski bal, najvažniju društvenu manifestaciju Hrvata u Beču, koji će se u siječnju po 72. put održati u organizaciji Hrvatskog centra. (Vlada RH)

spješni hrvatski poduzetnici i vodeći trgovci svježom ribom u Dalmaciji, braća Ivo i Toni Bartulović i njihov poslovni partner Milan Prgomet otvorili su 12. siječnja 2019. u sedmom okrugu na adresi Zollergasse 12 svoju prvu ribarnicu u Beču.

Osim svježe morske ribe i ostalih morskih delicija koji su netom stigli s hrvatske obale u prodavaonici Gastro Fisch „Brač“ se mogu kupiti i drugi autohtoni vrhunski hrvatski proizvodi poput sira i maslinovog ulja. Čestitamo na ovom hrabrom poduzetničkom pothvatu i želimo im puno uspjeha u daljnjem širenju na tržištu Austrije. (VRH Beč, foto: www.gastrofisch.at) 21

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

S TURISTIČKOG SAJMA U BEČU

Na austrijskom tržištu Hrvatska je tradicionalno priznata destinacija

rvatska turistička zajednica predstavila je turističku ponudu države na sajmu Ferienmesse, najvećem međunarodnom turističkom sajmu u Austriji koji se održavao od 10. do 13. siječnja u Beču.

Dobre vijesti za Hrvatsku, kao jednu od najpopularnijih destinacija među austrijskim ljubiteljima putovanja, stigle su već sa službenog otvorenja sajma u sklopu kojeg su organizatori naveli predviđeni intenzitet putovanja austrijskih gostiju od visokih 90 posto u turističkoj 2019. godini.

TURNIR U PRSTENU U ORGANIZACIJI KUD-A BOSANSKA POSAVINA BEČ

organizaciji KUD-a Bosanska Posavina Beč, u subotu, 19. siječnja 2019., u prostorijama ovog vrijednog društva, započeo je turnir u prstenu, omiljene igre, poglavito među Hrvatima iz bosanske Posavine. U subotu su se do ranih jutarnjih sati odigrala dva kola u kojima je sudjelovalo ukupno 14 momčadi, a završnica se turnira nastavila sljedeće subote, 26. siječnja, kada su na rasporedu bila polufinala i finala te dodjela pehara i priznanja najboljima. (ŽB)

Jedan dio te populacije putuje i do četiri puta godišnje te se uz takve navike putovanja austrijskih gostiju očekuje intenzivna turistička 2019. godina. - Austrijsko tržište jedno je od najvažnijih za naš turizam te nas ohrabruje sve veći broj Austrijanaca koji dolaze u Hrvatsku. Navedeno potvrđuje i visoko treće mjesto koje Austrija zauzima na listi top tržišta s kojih nas posjećuje najviše turista. Dodatno nas vesele i pokazatelji Austrian Travel Associationa za 2019. godinu, a prema kojima se naša zemlja nalazi među četiri najpoželjnije destinacije Austrijanaca. Naš je cilj dugoročno zadržavanje ove pozicije kroz provedbu kvalitetnih promotivnih aktivnosti te kroz nastavak odlične suradnje s ključnim partnerima na tom tržištu – izjavio je direktor HTZ-a Kristjan Staničić, dodavši da Austrijanci najviše posjećuju Istru i Kvarner te da od smještaja najviše preferiraju objekte u domaćinstvu i kampove.

TURNIR U PRSTENU U ORGANIZACIJI KUD-A POSAVSKI VEZ BEČ

Sajam Ferienmesse odlična je prilika za susrete s ključnim partnerima pa su do sada odrađeni sastanci s predstavnicima turoperatora i agencija kao što su SpringerReisen, Sabtours, Gruber Reisen, F.T.I., THV Reisen, High Life Reisen i drugi. Mnogi od njih izražavaju zadovoljstvo dosadašnjim rezultatima zbog čega i posjeduju kataloge s ponudom hrvatskih destinacija i regija za 2019. godinu. Kako su naglasili, booking je još u ranoj i početnoj fazi, ali očekuje segeneralni nastavak pozitivnih trendova. -Hrvatska je na tržištu Austrije tradicionalna i prepoznata destinacija. Veseli nas činjenica da se trend potražnje za Hrvatskom nastavlja te da smo kod austrijskih gostiju percipirani kao jedna od najpoželjnijih destinacija. Hrvatska je uz Italiju najposjećenija auto destinacija u Austriji. Veliki broj Austrijanaca putovat će u ovoj godini pri čemu im je važna sigurnost, odnos cijene i usluge te brza dostupnost turističkih destinacija vlastitim prijevozom – izjavio je Branimir Tončinić, direktor Predstavništva HTZ-a u Austriji istaknuvši kako je lani Hrvatsku posjetilo više od 1,4 milijuna austrijskih gostiju koji su ostvarili više od 7,7 milijuna noćenja što predstavlja 2 % više u odnosu na 2017. godinu. (Dubrovački list) 22

U "finalu prije finala" sastalu se stari rivali: Cro Vienna i Odžak. Cro Vienna je bila bolja i zasluženo ušla u finale, a i nakon finala imali su razloga za slavlje jer su nogometaši bili ovogodišnji pobjednici prstena u organizaciji KUD-a Posavski vez Beč.

MOMČAD RIEDA POBJEDNIK U IGRI PRSTEN U ORGANIZACIJI KUD-A RUBINA BEČ

dvorani Casablanca KUD BH Rubina Beč organizirao je turnir u tradicionalnoj igri prsten na kojem je sudjelovalo deset momčadi. Na turniru koji je započeo još prošle nedjelje, danas, 3. ožujka, održana je završnica. U polufinalu je Raul bio bolji od Casablance pa su se tako u finalu susreli Ried i Raul. Nakon višesatne "borbe" Ried je bio uspješniji te osvojio prvo mjesto, a pobjedničke pehare i medalje sudionicima finala podijelili su članovi Izvršnog odbora Rubine koji su jako zadovoljni kako se odvijao ovaj već tradicionalni turnir. (ŽB)

RAZGOVOR

PREDSTAVLJAMO USPJEŠNE HRVATSKE PODUZETNIKE U AUSTRIJI Niko Ilić Obitelj mi je najveća potpora! Piše: Adela Hardi Adžić

Hrvatom Nikom Ilićem, uspješnim poduzetnikom s bečkom adresom, razgovarali smo o poslu, obitelji i Udruzi hrvatskih poduzetnika koje je predsjednik. Iako već skoro 30 godina uspješno upravlja svojom tvrtkom, za sebe skromno kaže da je običan i jednostavan obiteljski čovjek. Kako biste se predstavili čitateljima Cro Vienna Vijesti. Tko je Niko Ilić privatno i poslovno? Kao prvo, običan čovjek, došao sam u Austriju iz Bosne i Hercegovine 1989. godine i počeo sam raditi. Osamostalio sam se 1992. godine i evo od tada do danas uspješno poslujem. Upravljate tvrtkom i prisutni ste u mnogim poslovnim područjima, čime se točno bavite ? Bavim se sa metalom i preradom metala. Fokusirao sam se na Stahlbau. Pored toga radim i s nekretninama, što je drugi projekt. Moja tvrtka, „Nilu Stahlbau“, srednja je tvrtka s motiviranim zaposlenicima koja planira i gradi u uskoj suradnji s arhitektima i graditeljima.

Razvijamo sofisticirana rješenja na području arhitekture, funkcionalnosti i osobnih interesa kupaca. Veliki akcent stavljamo na kvalitetu. Stalno se usavršavamo i moderniziramo proizvodne pogone,a naš tim čine dobro kvalificirani radnici i tehničari. Nilu Stahl uvijek nastoji zadovoljiti zahtjeve svojih kupaca. Glavni materijal koje koristimo su čelik i nehrđajući čelik. Postoji li neki projekt na koji ste najponosniji i koji biste posebno istaknuli? Ne mogu niti jedan projekt posebno izdvojiti. Svi moji projekti su mi dragi. Ima jedna kugla koju sam napravio preko puta Apollo kina u Beču. Ona je kao neki spomenik koji je ostao u vremenu. Predsjednik ste Udruge hrvatskih poduzetnika u Beču, što vas je motiviralo da se aktivno uključite u rad udruge? Ja sam od početka u radu Udruge, dakle od 2011. i samog osnutka. Pored svih svojih obveza nisam se mogao odmah prihvatiti vođenja. Prije 8 godina, bila je to inicijativa Veleposlanika Bakote koju smo podržali i evo nas tu gdje jesmo. Dosta sam zapeo i ne samo ja, nego i cijeli moj tim predsjedništva. Mislim da je to jako dobar projekt za nas Hrvate u cijeloj Austriji i ima dobru perspektivu. Prošle godine smo otvorili i svoj Ured u drugom bečkom kotaru koji je postao mjestom okupljanja i raznih događanja.

Koji bi bio cilj i misao vodilja Udruge hrvatskih poduzetnika ? Glavni cilj Udruge bio je na početku da se mi Hrvati koji smo došli iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine bolje upoznamo i povežemo u poslu. Također da se bolje educiramo, razmjenjujemo mišljenja i promičemo interese hrvatskih poduzetnika u Austriji. Cilj je također i povezivanje s poduzetnicima u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i drugim europskim zemljama. Koji biste idući projekt istaknuli? Na čemu trenutno radite? Pripremamo Business forum u rujnu . To je prvi takav događaj koji ćemo organizirati, pored naše Gala večeri na koju smo posebno ponosni. Tema foruma digitalizacija je i inovacija, a cilj međusobna suradnja hrvatskih i austrijskih tvrtki. Uz tvrtke iz IT sektora, svoje proizvode predstaviti će mali i srednji poduzetnici Kako biste ocijenili rad hrvatske zajednice u Austriji? Kakva je suradnja? Može li se nešto poboljšati? Ima li prostora za napredak ? Prostora za napredak i suradnju uvijek ima. Što se tiče Udruge hrvatskih poduzetnika, otvoreni smo za svaku suradnju. Zadnja izložba slika koja je organizirana ovdje,a još uvijek traje samo je jedan primjer naše otvorenosti prema svima. Javila nam se i Udruga braniteljica grada Vukovara i njima

smo isto pružili ruku i ustupit ćemo im prostore za izložbu. Tu smo za sve. Imaju li hrvatski poduzetnici dobar kontakt i komunikaciju? Otkako se naša Udruga osnovala ljudi jedni druge preporučuju, međusobno si pomažu i mogu reći da to jako dobro funkcionira. Što se tiče mog osobnog iskustva, mogu reći da sam ja neke ljude preporučio, a i mene su neki preporučili tako da ova Udruga stvarno ima smisla. Predsjednik ste Udruge i vodite uspješan posao, kako uspijevate uskladiti obiteljski i poslovni život? Uvijek je vrijeme problem, al borimo se koliko možemo i zasad ide nekako, plivam. Osim što ste uspješan poduzetnik i obiteljski ste čovjek. Koliko vam je važna podrška obitelji? To je najvažnije, obitelj je najvažnija. Bez toga ne bi ništa ni bilo. U poslu mi obitelj igra veliku ulogu. Moja žena pomaže mi u poslu već više od 20 godina, a i brat isto tako. Da nema brata ne bi bilo pola od ovoga mog posla. On mi je desna ruka i veliki oslonac. Dosta mi pomaže i dosta mi je pomogao, a evo sad mi je i stariji sin isto završio školu tako da smo stvarno obiteljski vezani u svim segmentima. U obitelji uvijek crpim snagu i ona me podržava u poslu i privatno.

Putopis

Sretan Uskrs

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

OTVORENA IZLOŽBA FOTOGRAFIJA ŽELJKA JANČIĆA ZECA

KADETI HRVATSKOJ VOJNOG UČILIŠTA IZ HRVATSKE SUDJELOVALI NA ČASNIČKOM BALU U BEČU

zložbom "Memories" hrvatsko-austrijski umjetnik Željko Jančić Zec evocira sjećanja na svoje korijene - otok svog djetinjstva Rab i nasljeđe svoje bake koje postaje simbolom ljepote i čežnje. (Tekst i foto: VRH Beč)

adeti Hrvatskog vojnog učilišta "Dr. Franjo Tuđman" (HVU) predvođeni zapovjednikom HVU-a general-bojnikom Matom Pađenom sudjelovali su u petak, 18. siječnja 2019. na Časničkom balu u Beču.

Šesnaest kadeta i kadetkinja HVU-a sudjelovali su po drugi put kao počasni gosti na Časničkom balu koji se održao u palači Hofburg. Uz hrvatske kadete, na balu su sudjelovali kadeti Terezijanske vojne akademije i visoki časnici austrijske vojske te državni dužnosnici Republike Austrije. Časnički bal se tradicionalno održava od 1926. godine, a hrvatski kadeti su prvi put sudjelovali 2008. godine. Bal tradicionalno otvaraju kadeti Terezijanske vojne akademije i kadeti države koja je počasni gost, čime počinje višesatna svečanost koja se odvija u nekoliko dvorana palače Hofburg. Tijekom posjete Austriji kadeti su posjetili Terezijansku vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu i Vojno-povijesni muzej u Beču te ih je primila veleposlanica Republike Hrvatske u Austriji Vesna Cvjetković. (MO RH, Foto: HVU / D. Kubičan; D. Klinžić)

PET PODUZETNIČKIH DIVA IZ PETRINJE ZAJEDNIČKI GRADE USPJEŠNE POSLOVNE PROJEKTE

Gdje ima dobre volje, ima i dobrih djela

akon više od deset godina rada u različitim tvrtkama, na različitim pozicijama i s različitim opisom poslovnih aktivnosti Maja Puškarić, Tanja Mosler i Biserka Vidnić iz Petrinje odlučile su napraviti korak u svojim karijerama i zajednički pokrenuti vlastito poduzetništvo. Tako je nastala Agencija D.Point, koja posluje unutar firme Nas pet d.o.o., koju su osnovale. Objedinile su u svom poduzetničkom projektu bogato znanje tržišnih komunikacija, grafičkog i web dizajna. Međusobno su odlično "kliknule", nimalo uplašene od poslovnog partnerstva, a presudna je bila i činjenica da su sve tri imale (i još uvijek imaju) jak poduzetnički poriv dok su privatno privržene svojim obiteljima i djeci.

- Osim nas tri suosnivačice, naš tim je u zadnje dvije godine i narastao. Prije više od godinu dana u naše kreativno okruženje pridružila se i Ana-Marija Kireta Puškarić, koja je preuzela brigu nad uredom, administracijom i nad svime onime što nas tri jednostavno nismo uspjevale stići zbog previše posla. Sada je Ana-Marija ta koja sve u uredu drži pod kontrolom. Također, prošle godine nam se u timu priključila i Antonija Vuk, koja je preuzela sve društvene mreže, kako naše vlastite, tako i za sve klijente s obzirom da je community management jedna od usluga koje pružamo u našoj kreativnoj agenciji - opisala je tim agencije D.Point Maja Puškarić, jedna od osnivačica ove petrinjske poduzetničke inicijative. Ističe da je otvaranje zajedničkog poduzetništva okrunjeno tvrtkom Nas pet uslijedilo nakon tako uobičajene poslovne priče većine žena u Hrvatskoj. - Nakon što smo, silom prilika, sve tri osta-

le bez posla - i Tanja i Maja i ja, krenule smo svaka za sebe u poduzetništvo. Nakon nekoliko godina samostalnog rada, shvatile smo da dijelimo iste vrijednosti pa smo tako odlučile ujediniti snage i izaći na tržište s cjelovitom uslugom, od brandiranja preko grafičkog oblikovanja pa do marketing strategija. Želimo razvijati poduzetništvo u našoj sredini, ali najviše želimo poticati mlade da se sami odvaže i bace u poduzetničke vode. Zato kroz kreativne koncepte i dizajnerska rješenja želimo svim našim klijentima, a naročito start-upovima, dati vjetar u leđa jer i smo i same bile u toj fazi pa znamo da im nije lako - ističe Biserka Vidnić. Danas se kreativna agencija D. Point u prvom redu bavi brandiranjem, grafičkim konceptima te dizajnom svega i svačega. Kreativni proces ove maštovite ekipe uvijek započinje briefom s klijentom, gdje uvijek pokušavaju dobiti najviše informacija o budućem brandu ili proizvodu kojega će zajednički razvijati i unapređivati.

Drago nam je da je jedna od pet petrinjskih diva, Maja Puškarić, članica uredništva našeg magazina! - Nakon toga započinjemo s istraživanjem tržišta, a nakon mnogo sati kreativnog razmišljanja dolazimo do stvaranja najboljih i najkreativnijih rješenja. Inače svaki dan izgleda drugačije, ovisno o potrebama trenutnih poslova, ali naše svakodnevne aktivnosti uključuju kreiranje različitih vizualnih identiteta koji uključuju osmišljavanje logotipa, dizajniranje raznih vrsta ambalaža, ali i dizajniranje knjiga, letaka ili kataloga. S obzirom da nam je prije godinu dana u tim došla Antonija sada pružamo uslugu upravljanja društvenim mrežama

će. Osim toga, svakom klijentu i projektu pristupamo u potpunosti profesionalno i nepristrano poštujući specifičnosti različitih struka kojima se bave naši klijenti. U procesu stvaranja koncepata i dizajniranja, na zadatak gledamo iz pozicije klijenta i pozicije konzumenata klijentovih proizvoda i usluga. Pri tome često moramo učiti o nepoznatim nam procesima i o strukama o kojima do trenutka rada na određenom zadatku zapravo nismo znale puno - ocjenjuje Maja Puškarić dodajući kako je profil klijenata koji koriste njihove usluge doista

izbora i poslovnih aktivnosti. - Svaki projekt i svaki klijent za nas je novi izazov, ali početni izazovi bili su puno teži. Tada smo morale posložiti svoje poslovanje i naći načine kako reći ono što misliš bez da nekoga ne uvrijediš, a da ne spominjemo pitanja poput: „Koju „financijsku“ rupu prije pokrpati?“ i slično. Svaki početak je težak, naročito kada postaneš sam sebi šef i odlučuješ o svemu. Osim toga, mnogi su nas upozoravali na to da suradnja između više osnivača neće funkcionirati te da ćemo vrlo brzo naići na međusobne nesuglasice, ali to se kod nas još nikad nije dogodilo i vjerujemo da neće. Nekako smo sve različite, ali dovoljno slične, pa smo se tako zajedničkim snagama vrlo

Mi stvari vidimo iz više perspektiva, prvenstveno iz perspektive klijenta pa onda njegova kupca, a zatim toj cijeloj priči dodajemo komadić posebnosti i različitosti od drugih brzo snašle u tom poslovnom vrtologu prisjeća se Biserka Vidnić ističući da zbog toga ni pojava stresa u njihovom poslovnom životu nije izuzetak. Ali ga nastoje kreativno - prevladati. koja obuhvaća osmišljavanje komunikacijske strategije i stvaranje svakodnevnog sadržaja na Facebooku ili Instagramu. Zapravo, mi volimo reći kako radimo sve ono što u sebi zahtjeva i mrvicu dizajna, od letka, knjige, cijelog vizualnog koncepta pa do krajnje inovativnih ideja - ističe Tanja Mosler. Djevojke iz Petrinje ponosne su što svojim inovativnim rješenjima ni jednog klijenta ne ostavljaju ravnodušnima, te prije svega tržište na kojemu su sve više tražene. - Mi stvari vidimo iz više perspektiva, prvenstveno iz perspektive klijenta pa onda njegova kupca, a zatim toj cijeloj priči dodajemo komadić posebnosti i različitosti od drugih. Zato se i zovemo D.Point ('Different Point of view'). Također, u svakom našem projektu sudjelujemo svi skupa od samog početka pa do kraja, jer na taj način održavamo kreativnu atmosferu u uredu koja pozitivno utječe na rad naše agencije, ali i svakoga pojedinačno u timu. Kod nas je brainstorming prisutan svaki dan i ne postoji određeno vrijeme i mjesto za njega jer, kako volimo reći, ideje su naše gorivo i to nas svakodnevno pokre-

šarolik: usluge pružaju poduzetnicima, OPG-ovima, različitim organizacijama u kulturi, školama, galerijama, muzejima, piscima, urednicima knjiga itd.. - Često surađujemo i sa start-upovima s kojima uvijek imamo divnu suradnju jer i same poznajemo taj osjećaj želje za uspjehom i uloženog truda u to. Potrebe naših klijenata su različite kao što je različito i njihovo poslovanje. Volimo naglasiti kako smo odlične u brandiranju, što znači u osmišljavanju kompletnog vizualnog koncepta, dizajna logotipa i različitih promotivnih i ambalažnih materijala koji apliciraju definirani vizualni identitet stvarajući prepoznatljivu priču o klijentu i njegovom poslovanju. Osim toga, dolaze nam klijenti kojima treba redizajn i osvježenje njihovog postojećeg branda, ali i oni koji žele učiniti mali pomak u svom vizualnom identitetu. Također, imamo klijente kojima samo vodimo društvene mreže, ali isto tako i one koji trebaju dizajn jedne knjige ili kataloga - naglašava Maja Puškarić sretna na svoje poduzetničko partnerstvo s ostalim D.Point damama koje su se odlučile biti same sebi šefice. Unatoč brojnim izazovima ove poduzetnice sretne su zbog svog

- Svaki dan je popraćen nekom vrstom stresa, ali mi ga često i uspješno izbjegnemo ili svedemo na minimum. Realno, u našoj struci rokovi su možda zaslužni za najviše stresa, ali ono što mi nastojimo je ravnopravna i posložena raspodjela poslova unutar tima. Zato svako jutro imamo zajednički brief na kojem vidimo gdje smo i tada odredimo priroritete za taj dan. Naravno, dogode se izvanredne situacije i približe nam se rokovi ponekad, no tada samo duboko udahnemo, stisnemo, odradimo i jednostavno idemo dalje - poručuju dame iz petrinjske agencije D.Point. Puno se i planira u ovom "kreativnom brlogu" - sasvim s razlogom jer je tržište vrlo živo, zahtjevno i uvijek treba biti dva - tri koraka ispred njega. - Budućnost je nemoguće predvidjeti, ali ono što mi planiramo je zajedno rasti, proširiti naše poslovanje na europsko tržište, ali planiramo proširiti i sam tim. Trenutno nam je Maja u Beču gdje je u planu i otvaranje podružnice naše agencije, tako da možemo reći da su nam planovi zaista veliki - najavljuju djevojke iz Petrinje. (Tekst i foto: poduzetnica.hr) 27

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

GRADIŠĆANSKI HRVAT NOVI AUSTRIJSKI VELEPOSLANIK U HRVATSKOJ

arkus Vuketić iz Pandrofa bit će novi veleposlanik Austrije u Hrvatskoj, potvrdila je u srijedu 23. siječnja austrijska vlada. Vuketić, koji je bio veleposlanik Austrije u Ukrajini i u Slovačkoj, naslijedit će Andreasa Wiedenhoffa, koji je veleposlanik u našoj zemlji od 2015. godine. Markus Vuketić završio je Pravni fakultet te nakon stažiranja na sudu 1986. godine stupio u službu austrijskoga Ministarstva vanjskih poslova. Od 1990. do 1993. godine u Beogradu je bio savjetnik za tisak i kulturu te 6 mjeseci zamjenik veleposlanika. Nakon toga je postao savjetnik za tisak u austrijskome veleposlanstvu u Budimpešti gdje je boravio od 1993. do 1996. Po povratku u Austriju bio je voditelj personalnoga odjela u Ministarstvu vanjskih poslova u Beču. Prije 13 godina po prvi je put postao šef austrijske diplomatske misije i to u Ukrajini. Iz Kijeva se kao veleposlanik preselio u Bratislavu a prije pet godina se vratio u Beč te postao voditeljem

Sektora za upravljanje imovinom Ministarstva vanjskih poslova. Pedesetosmogodišnji gradišćanski Hrvat u srijedu 23. siječnja imenovan je za austrijskoga veleposlanika u Zagrebu. Austrija će Hrvatsku izvijestiti o tome službenom suglasnošću (tzv. agreement), nakon čega će ga Savezni kancelar imenovati na dužnost veleposlanika. Nakon Endre Berlakovića i Rudolfa Bognera, Markus Vuketić bit će treći gradišćanski Hrvat na tome mjestu. (Tomislav Šikić/Glas Hrvatske)

U AUSTRIJI STUDIRA 976 STUDENATA IZ HRVATSKE

rema posljednjim podacima UNESCO-a, koji su za neke zemlje obrađeni 2017. godine, a za neke 2016. godine, studenata u inozemstvu je preko 13.500. Kada je riječ o pojedinoj zemlji, najviše ih se smjestilo u Njemačku. Njih preko 4.500 (precizno 4.686) studiralo je na fakultetima u ovoj zemlji. Na drugom mjestu prema broju studenata iz Hrvatske je Bosna i Hercegovina. To nije nimalo neobično, znamo li da je Sveučilište u Mostaru, jedino izvan Hrvatske, koje izvodi nastavu na hrvatskom jeziku. Svojedobno smo i pisali kako svaki peti student na Sveučilištu u Mostaru, dolazi iz Hrvatske, a nepostojanje jezične barijere, svakako pridonosi prohodnosti puta u najveći grad Hercegovine. Prema spomenutoj UNESCOvoj ljestvici u BiH je tijekom 2017. studiralo 2.926 studenata iz Hrvatske. Nakon ove dvije zemlje, nijedna više nema četveroznamenkasti broj hrvatskih studenata, a najbliža je tome Austrija, u kojoj je po posljednjim UNESCO-ovim podacima studiralo njih 976. Slijedi ju Italija, gdje je 2016. studiralo 896 studenata iz Hrvatske, a top 5 zaključuje Slovenija, u kojoj je studirati odlučilo 705 fakultetlija iz Lijepe naše. Među deset zemalja s najvećim brojem studenata iz Hrvatske su još i: 6. Srbija – 600 7. SAD – 548 8. UK – 538 9. Francuska – 189 10. Švicarska – 147 Preko stotinu studenata iz Hrvatske, prema ovom UNESCO-ovom popisu, imamo i u Danskoj (138) te u Mađarskoj (101). Kao zabavnu činjenicu navedimo da po 5 studenata iz Hrvatske, svoje visoko obrazovanje odrađuje u Južnoj Koreji te Brazilu, a 6 u Južnoafričkoj Republici.

SUSRET SOMMELIERA U GRADIŠĆU

radicionalnom Danu sommeliera u gradišćanskom mjestu Belocrikvi odazvalo se 50-ak vinskih stručnjaka, među kojima je bio i hrvatski trostruki prvak među sommelierima, Filip Savić. Austrijska unija sommeliera prošloga je vikenda u Belocrikvi okupila 50-ak sommeliera na tradicionalnom godišnjem susretu. Akademiji užitka, kako su ju domaćini nazvali, odazvao se i poznati hrvatski sommelier Filip Savić koji je s ostalim kolegama, te vinogradarima i drugim vinskim stručnjacima sudjelovao u stvaranju posebne edicije vina, ovoga puta bijelog vina iz Donje Austrije. U društvu vinskih znalaca, u Gradišću se razgovaralo i o hrvatskoj vinskoj kapljici. Domaći vinogradari prepoznali su trendove i okreću se autohtonim sortama vina, objašnjava Savić. Bila je to i prigoda da se kušaju hrvatska vina koje je predstavio upravo Puležanin Savić, inače trostruki prvak Hrvatske među sommelierima. Višegodišnju karijeru zaokružio je nastupima na europskom u Beču te svjetskom prvenstvu u Argentini i prikupio golemo iskustvo družeći se sa sommelierima iz cijeloga svijeta. Svako je natjecanje na sommeliera dio životnog iskustva u svijetu vina, ističe cijenjeni hrvatski sommelier. (Branimir Njikoš/Glas Hrvatske)

NEVJEROJATNA POJAČANJA U UREDNIŠTVU NAŠEG MAGAZINA

jako je kratkom vremenu našem uredničkom timu magazina Cro Vienna - vijesti pristupilo pet izuzetno stručnih i kvalitetnih osoba. Doista se time ponosimo, a njima želimo da svoje veliko znanje i umijeće prenesu na sve nas. Maja Puškarić je nedavno s obitelji preselila u Beč. Ima velika iskustva u marketingu radeći za ugledne hrvatske tvrtke, a završila je i prestižni američki koledž menadžmenta i tehnologije u Dubrovniku. Suzana Paichl je magistrica zemljopisa, a već dugo radi u školi kao predavačica zemljopisa i fizike. Adela Hardi je došla u Austriju prije 3,5 godine. Završila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Ima također iza sebe rad u tiskanim i elektronskim medijima (RTL, Vinkovačka televizija, Slavonski dom i sl.) Željka Ivanović je također novopridošla

Slavonka u Beč pa onda i u naš tim. Ova prvostupnica ekonomije je u rekordnom vremenu svladala njemački jezik te ima velika znanja u marketingu i medijima.

tekstova pa je nevjerojatno pojačanje od koje svi možemo učiti. Hvala vam i dobrodošle!

Ana Galović je magistrica teologije koja već iza sebe ima na stotine izvrsnih

CRO VIENNA PONOVO U IZBORU ZA NAJBOLJI HRVATSKI KLUB U ISELJENIŠTVU

utorak, 5. veljače 2019. inozemno je izdanje Večernjeg lista objavilo konačan popis nominiranih za prestižnu nagradu “Večernjakova domovnica” ili, kako je još s pravom nazivaju, Oskar hrvatskog iseljeništva. Cro Vienna se i ove godine našla u tom izabranom društvu. Iako je Cro Vienna Cro Vienna jedini hrvatski klub u iseljeništvu koji

radi sa čak 10 kategorija djece, od najmlađih U8 pa sve do U18 i dalje do U23, prve momčadi i veterana, ove godine nije ponijela laskavu titulu. U jakoj konkurenciji smjestila se na visoko četvrto mjesto. Stručni ocjenjivački sud odlučio se za 56 kandidata koji su bili razvrstani u kategorije: sport, glazba, gluma, spektakl. Finalna večer Večernjakova iz-

bora održat će se u subotu, 23. ožujka 2019. godine u 20 sati u Kongresnom centru Kurhaus u Bad Homburgu kod Frankfurta na Majni. Cro Vienna se natjecala u kategoriji sport, odnosno najuspješnije momčadi, a tu su još sljedeći konkurenti:

1. NK Croatia Karlsruhe 2. SD Croatia Berlin 3. SC Croatia Mülheim (U17) 4. NK Croatia Bietigheim 5. NK Croatia Zürich 6. NK Croatia Stuttgart 7. SV Slavonija Bern 8. KK Croatie Stuttgart "HawksSokoli" 9. SK Cro Vienna, Beč Inače, ove je godine bio nomi-

niran velik broj klubova, udruga i pojedinaca iz Austrije. Tako se u kategoriji najpopularnijeg sportaša/sportašice našla atletičarka Ivona Dadić (Union St. Pölten). U kategoriji glazbe, najpopularniji glazbenik/ glazbenica/pjevač/pjevačica/ glazbeni sastav našao se Filip Tyran, skladatelj i pijanist iz Gradišća, kao i glazbenik Josip Terze. Manekenka Tihana Babij iz Beča je u kategoriji spektakli, dok je Hrvatski bal gradišćanskih Hrvata nominiran za najznačajniji događaj godine kao i Miss Supranational hrvatskog iseljeništva. Dvije su se naše udruge iz Beča našle u konkurenciji za izbor najuspješnije hrvatske udruge: Hrvatska akademska zajednica Austrija te Austrijsko društvo za kroatistiku. Podsjetimo: Cro Vienna je tri put dobila ovu prestižnu nagradu: 2012. i 2014. godine kao najbolji hrvatski sportski klub u iseljeništvu, te 2016. godine za najznačajniji događaj godine (obilježavanje 10. obljetnice od osnutka kluba).

2. Andrej Kramarić, nogometaš TSG Hoffenhei 3. Domagoj Duvnjak, rukometaš, THW Kiel 4. Željko Musa, rukometaš, SC Magdeburg 5. Domagoj Pavlović, rukometaš, MT Melsungen 6. Ivona Dadić, atletičarka, Union St.Pölten Austrija 7. Roberto Soldić, MMA borac, Düsseldorf 8. Josip Brekalo, nogometaš WfL Wolfsburg 1-b) najpopularnija amaterska sportska momčad 1. NK Croatia Karlsruhe 2. SD Croatia Berlin 3. SC Croatia Mülheim (U17) 4. NK Croatia Bietigheim 5. NK Croatia Zürich 6. NK Croatia Stuttgart 7. SV Slavonija Bern 8.KK Croatie Stuttgart „Hawks-Sokoli“ 9. SK Cro Vienna, Beč KATEGORIJA: GLAZBA 2-a) najpopularniji glazbenik/ glazbenica/pjevač/pjevačica/ glazbeni sastav

Ovo su svi nominirani: 1-a) najpopularniji sportašica

sportaš/

1. Mark Katic, hokejaš, Adler Mannheim

1. Renato Šimunović RIN, reper, Ludwigsburg 2. Tomislav Butorac, violinist, München, , 3. Filip Tyran, skladatelj i pijanist, Gradišće, Austrija 29

UDRUGE, ZAJEDNICE, KLUBOVI...

4. Helena Mamich, sopranistica, Berlin, 5. TS „Ruža“, Stuttgart 6. Vjeran Ježek, glazbenik, München 7. Senad Ajanović, pjevač i kompozitor, Wiesbaden 8. Ljubinko Šipura, glazbenik, Traunreut 9. Vanessa Mai, (Vanessa Mandekić), pjevačica, Aspach 10. Bernarda Brunović, Zürich 11. Josip Terze, glazbenik, Beč 12. Tin Samardžić, glazbenik, SAD KATEGORIJA: GLUMA 3-a) najpopularniji glumac/glumica/redatelj 1. Toni Gojanović, glumac, Aachen, 2. Danijel Hadrović, redatelj, Frankfurt 3. Tomislav Vujčić, redatelj, Düsseldorf 4. Josip Čuljak, glumac, Berlin, Njemačka 5. David Oštrek, glumca, Berlin, Njemačka KATEGORIJA: SPEKTAKLI 4-a) /showbizz

Svečanoj dodjeli prisustvovali su i predstavnici SK Cro Vienna.

1.Vero Gottschlings, voditeljica, Berlin, 2.Tanja Pejić, tv kuharica, Stuttgart 3.Tamara Sedmak, voditeljica, model, Baden, Švicarska 4. Valerija Šestić, model, Thun, Švicarska, 5. Tihana Babij, manekenka, Beč, Austrija

23. ožujka na svečanoj dodijeli u Bad Homburgu dodijeljena su brojna priznanja:

4-b) najznačajniji događaj godine 1. Hrvatski bal gradišćanskih Hrvata, Beč 2. Hrvatska večer Croatie Hagen 3. Susret čuvara hrvatske etno baštine, Filderstadt 4. Miss Supranational hrvatskog iseljeništva, Beč 5. Proslava 50. godina HŠD Zagreb iz Arbona, Švicarska 6. Skup hrvatskih gospodarstvenika, Düsseldorf 7.Susret hrvatskih studenata iz Njemačke 8.Hercegovačka večer, Stuttgart 4-c) “najuspješnije hrvatske udruge” 1.Hrvatska akademska zajednica Austrija, Beč 2.Austrijsko društvo za kroatistiku, Beč 3.Kulturno-umjetničko društvo „Kraljica Katarina“, Gelsenkirchen 4.Hrvatska kulturna zajednica, Mainz 5. Folkorna skupina Zagreb, Wuppertal 6. Hrvatsko kulturno društvo Mažuranić, Berlin 7. Hrvatska zajednica Berlin 8. Hrvatska kulturna zajednica Calw 4-d) medijska osoba – pothvat godine (Izbor žirija – bez glasovanja)

KATEGORIJA: SPORT 1-a) najpopularniji sportaš/sportašica:1. Andrej Kramarić, nogometaš TSG Hoffenheim – nagrada čitatelja 2. Mark Katić, hokejaš, Adler Mannheim – nagrada žiri 1-b) najpopularnija amaterska sportska momčad: 1. SD Croatia Berlin – nagrada čitatelja 2. NK Croatia Karlsruhe – nagrada žir 3. NK Croatia Zürich – ŽIRI + posebno priznanje za 50 godina djelovanja Posebno priznaje U17 Croatia Mülheim kao jedinom hrvatskom klubu za igranje u Bundeligi KATEGORIJA: GLAZBA – Najpopularniji glazbenik/glazbenica/pjevač/pjevačica: 1. Vjeran Ježek, glazbenik, München nagrada čitatelja 2. Helana Mamich, pjevačica Berlin – nagrada žiri KATEGORIJA: GLUMA – Najpopularniji glumac/glumica/redatelj: Toni Gojanović, glumac, Aachen – nagrada čitatelja i žirija KATEGORIJA: SPEKTAKLI – showbizz: 1. Tanja Pejić, TV kuharica, Stuttgart – nagrada čitatelja 2. Tihana Babij, manekenka, Beč – nagrada žiri KATEGORIJA – Najznačajniji događaj godine: 1. Hercegovačka večer, Stuttgart – nagrada čitatelja 2. Skup hrvatskih gospodarstvenika, Düsseldorf – nagrada žiri KATEGORIJA – Najuspješnije hrvatske udruge: 1. Hrvatska akademska zajednica Austrija, Beč – nagrada žiri 2. Austrijsko društvo za kroatistiku, Beč – nagrada či-

tatelja POSEBNO PRIZNANJE/DOMOVNICA – Fra Vlado Ereš / za izdavačku djelatnost i humanitarni rad KATEGORIJA – Osoba godine – pothvat godine 1.Zlatko Dalić, izbornik hrvatske nogometne reprezentacije – uspjeh na SP u Rusiji Dodijeljena su i posebna priznanja koja su otišla u ruke mladim uspješnim nogometašima, U17 Croatia Mülheim kao jedinom hrvatskom klubu čija momčad igra u Bundeligi. Posebno priznanje Večernjakove domovnice dobio je i fra Vlado Ereš za izdavačku djelatnost i humanitarni rad. Svečanoj dodjeli prisustvovali su i predstavnici SK Cro Vienna.

“Kao sportaši uvijek fer i korektno čestitamo pobjednicima i nagrađenima, a Cro Vienna nastavlja i dalje svojim zacrtanim stazama neovisno na nagrade i priznanja. I dalje smo jedini hrvatski klub u svijetu koji radi s deset selekcija djece. To je naša najveća nagrada.” Fenix-magazin/MD, Večernji list

Josip Mišić iz Beča jedini je Hrvat koji je dva puta uzastopce sudjelovao u obnovi, ličenju bečkog velikog kotača, simbola grada

- Gotovo je nemoguće kako je kotač ipak u odličnom stanju s obzirom na starost i izloženost vremenskim neprilikama pa i ratovima koje je pretrpio. Uvjerio sam se kako ima “ožiljke” od granata, ali vjerujte, njegova sigurnost nikada nije dovedena u pitanje. Volio bih ipak, kada bih za dvadesetak godina možda još jednom mogao sudjelovati u ličenju ove impozantne građevine zaključuje Josip Mišić.

Pripremio: Željko Batarilo

osip Mišić je došao u Austriju prije 28 godina, a tu je izučio soboslikarski, ličilački zanat. Odmah se zaposlio u tvrtki gdje je bio praktikant, a onda prelazi u tvrtku Komat gdje radi već pune 23 godine. - Vlasnik tvrtke Alexander Koller, iako mlad, jako je uspješan poduzetnik. Kod njega sam već više od dva desetljeća, a u tom razdoblju, osim poslova po čitavoj Austriji za tu tvrtku, radio sam i u Nizozemskoj, Rusiji, Francuskoj, Njemačkoj, a moje su kolege još bile i u Litvi, Malti kao i u drugim i dalekim državama svijeta poput Ujedinjenih Arapskih Emirata i sl. - naglašava Mišić hvaleći svoga poslodavca. Inženjer Koller je prije osnutka tvrtke 1995. godine radio deset godina na vodećim pozicijama u poznatim tvrtkama koje se bave zaštitom od korozije i popravcima. - Sigurno da je obnova, ličenje, velikog bečkog kotača značajan i vrlo zahtjevan posao. Godine 1996. mojih jedanaest kolega i ja smo tri mjeseca radili na ovoj poznatoj bečkoj znamenitosti. Sve je trebalo prvo dobro oprati pa ošmirglati, onda dva puta priječi zaštitnom bojom kao i elastičnom masom kojom punimo otvore pa tek onda nanijeti završni sloj boje. Krajem smo prošle godine, dakle nakon 22 godine opet započeli obnovu. Radimo već 4,5 mjeseca, a vjerujem da sam jedini Hrvat koji je dva put uzastopce ličio Riesenrad - naglašava Mišić, koji je inače i član Izvrš-

nog odbora Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna. Tijekom svih tih radova precizni Austrijanci nisu ništa prepuštali slučaju. Kotač je redovito primao mnogobrojne turiste te bio u punoj uporabi. - Da, znali smo raditi nekada i noću baš zbog turista jer bi eventualno naše zadaće remetile njihov mir. Kada to mogućnosti dozvoljavaju, odnosno kada smo na skelama i zaklonjeni zaštitnom ogradom, onda radimo i danju - pojašnjava Mišić. Dakako, mnogima je znano kako se divovski kotač nalazi u velikom bečkom parku Prateru te je već preko 100 godina omiljeni zaštitni znak ovog grada. ‘Beč poznajete jedino ako ste ga vidjeli s divovskog kotača’, piše na natpisu istaknutom na ulazu koji vodi do ove atrakcije. Po toj se vrsti arhitekture naročito isticao Chicago, te je upravo u njemu prigodom Svjetskog sajma 1893. američki inženjer George Ferris konstruirao prvi divovski kotač. Po svemu sudeći, čikaški divovski kotač silno je oduševio britanskog inženjera i umirovljenog pomorskog časnika Waltera Basseta. U međuvremenu je bečki poduzetnik Gabor Steiner koji se bavio ulaganjem na području zabave tražio nešto novo što bi privuklo zanimanje Bečana. Jednog dana predstavnik Waltera Basseta predložio je Steineru da u Beču zajednički izgrade divovski kotač.

Već je sama izrada divovske konstrukcije od čelika bila svojevrsna senzacija. Znatiželjni promatrači svakodnevno su se okupljali na gradilištu kako bi razmijenili mišljenja o napretku radova. Kotač je dovršen nakon samo osam mjeseci. Dvadeset i prvog lipnja 1897. gospođa Horace Rumbold, žena engleskog veleposlanika na bečkom dvoru, zadala je posljednje udarce čekićem. Nekoliko dana iza toga divovski je kotač proradio. Riječ je o kotaču visine čak 64,75 metara, na kojem posjetitelji mogu putovati u gondolama. U bečki je kotač u Prateru ugrađeno čak oko 430 tona željeza, a izvorno je imao 30 gondola, dok ih danas ima 15. Veliki kotač u Prateru podignut je povodom proslave 50. obljetnice dolaska cara Franje Josipa na prijestolje. Izgrađen je samo oko dvije godine nakon dovršetka zgrade zagrebačkog HNK. - Gotovo je nemoguće kako je kotač ipak u odličnom stanju s obzirom na starost i izloženost vremenskim neprilikama pa i ratovima koje je pretrpio. Uvjerio sam se kako ima "ožiljke" od granata, ali vjerujte, njegova sigurnost nikada nije dovedena u pitanje. Volio bih ipak, kada bih za dvadesetak godina možda još jednom mogao sudjelovati u ličenju ove impozantne građevine - zaključuje Josip Mišić.

RAZGOVOR

Piše: Adela Hardi Adžić

Ljubavna komedija hrvatskog književnika, kazališnog i filmskog redatelja Joze Ivakića etnografski obrađuje nekoliko segmenata građanskog života između svjetskih ratova.

Glumci ispraćeni dugim pljeskom u prepunoj dvorani kazališta Akzent Joza Ivakić: „Vrzino kolo“, ljubavna komedija u 4 čina Zajednička predstava Gradskoga kazališta „Joza Ivakić“ Vinkovci i Hrvatskoga kazališta u Pečuhu

redstava „Vrzino kolo“ Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ iz Vinkovaca, po tekstu Joze Ivakića, a u režiji Vjekoslava Jankovića izvedena je 17. ožujka u prepunom kazalištu Akzent u Beču. Ljubavna komedija u četiri čina prati nekoliko segmenata građanskog života u Vinkovcima između svjetskih ratova, a vječna tema ljubavi i braka oduševila je bečku publiku.

pučku tradiciju, a to su ljubavni odnosi, ljubavni zapleti, ljepota govora, glazbe, a s druge strane dva su čina napisana kao vodvilj, po kazališnim normama koje su bile u tom trenutku aktualne i moderne. Ivakić spaja najbolje od velikog kazališta i tradicijskog pučkog teatra - ističe redatelj Janković.

-Vrzino kolo u kojem se sve događa, je kolo u kojem svatko želi biti glavni, svatko vuče na svoju stranu i stvara se metež –napisao je redatelj Janković u najavi predstave. - Muško – ženska tema bit će interesantna dokle god bude muškaraca i žena, a osobito dokle god bude muškaraca koji kao mala djeca vole uzeti igračku s kojom se netko drugi igra. U predstavi se najviše bavimo emocijama i njih želimo prenijeti publici, kako bi činila ono što želi, što voli i da stane iza sebe, bude ponosna –dodao je Janković.

-Iznenadio nas je ogroman uspjeh koji smo postigli s ovom predstavom, tim više što o njoj pohvalno govori i publika, ali i struka, kritičari, što ponajviše pokazuju brojni pozivi na gostovanja, rasprodane dvorane, ali i dvije nominacije za Nagradu hrvatskog glumišta - rekla je voditeljica marketinga GK „Joza Ivakić“ , Mirela Čikvari.

Proslava 100 godina kazališnog života u Vinkovcima, 85 godišnjica smrti Joze Ivakića te 10 godina profesionalnog djelovanja kazališta, povod su za ponovno postavljanje ljubavne komedije Joze Ivakića „Vrzino kolo“ na kazališne daske.

-Tim više što je okosnica radnje smještena u urbanu varoš s početka prošlog stoljeća, u kojoj građani već tada imaju centralno grijanje, telefone, čitaju sinoć otiskane novine iz Beča, a dame nose ponajbolje toalete, po posljednjoj modi s bečkih ulica dodala je Čikvari. Mlada glumica Matea Marušić koja u predstavi igra ulogu Julke istaknula je

-Ljepota Ivakićevog „Vrzinog kola“ je i u tome što s jedne strane donosi 32

Publika je od prvog prikazivanja odlično prihvatila predstavu.

Posebno im je drago, što su nakon brojnih izvedbi imali priliku predstavu izvesti pred bečkom publikom.

zadovoljstvo suradnjom s vinkovačkim kazalištem, autorskim timom i glumcima. Nije krila oduševljenje bečkom izvedbom. - Mi smo jako počašćeni što smo bili gosti kazališta Akzent . Naši domaćini u Beču su nas zaista jako lijepo ugostili i stvarno smo iznenađeni tolikim odazivom i divnim reakcijama na predstavu. Svaki je puta užitak igrati ovo naše „Vrzino kolo“-. Glumac Ivan Vukelić zamjenio je bolesnog kolegu Ivana Čačića i u bečkoj izvedbi zaigrao zavodnika Jotinu -Nije bilo nikakvog straha s obzirom na okolnosti i novonastalu situaciju . Ekipa je bila sjajna tako da je sve funkcioniralo i radilo kako treba. Sjajna publika, baš su lijepo reagirali, lijepo su nas pratili i slušali. Užitak je bio igrati danas pred bečkom publikom- dodao je Vukelić. Glumac u predstavi Goran Smoljanović također je izrazio oduševljenje -Meni je bilo jako ugodno igrati. Publika je stvarno odlična i baš mi je drago da su uživali, reagirali, komunicirala je predstava i bilo je stvarno dobro-. Prvo je ovo gostovanje Vinkovčana u Beču, a ravnatelj Gradskog kazališta „Joza Ivakić“ Zdenko Rečić nije skrivao zadovoljstvo pozivom u Beč. -Kao ravnatelj kazališta izuzetno sam

sretan. Prvo gostovanje i izuzetno mi je srce puno . Prekrasna publika koja je od prvog momenta živjela sa predstavom i primila ju predobrorekao je nakon predstave ravnatelj Rečić. Publika je odlično prihvatila predstavu. Glumci su ispraćeni dugim pljeskom i više puta pozivani na bis. Bila je ovo prilika za okupljanje brojnih Hrvata u Austriji. Mnogi od njih nisu se dugo vidjeli pa su trenutke prije i poslije predstave iskoristili za druženje. -Ovdje je jako puno i Slavonaca i Vinkovčana. Sreo sam neke ljude s kojima sam odrastaododao je ravnatelj Rečić. Predstava „Vrzino kolo“ donijela je dašak Slavonije u Beč i još je jednom ispunila očekivanja publike. Slavonska pjesma i riječ probudile su nostalgiju u prepunoj dvorani. Bilo je i smijeha i suza. Poslije predstave timu i ansamblu predstave čestitali su brojni gledatelji. AUTORSKI TIM: Redateljsko vodstvo: Vjekoslav Janković Likovna oprema: Saša Došen Kostimograf: Saša Došen Scenograf: Saša Došen Glazba: Igor Valeri Koreograf: Danijel Šota Scenski pokret: Petra Blašković Harmonika: Andrej Pezić Snimatelj: Davor Šarić ULOGE TUMAČE: Ivan Ćaćić – ženskar Jotina Matea Marušić – puštenica Julka Katarina Baban – namiguša Kata ( široj publici poznata iz emisije „Tvoje lice zvuči poznato“; „Zlatni dvori“; „Tajne“; Najbolje godine“) Denis Brižić – matori Tutljo (za ovu ulogu nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta 2018.god.) Hrvoje Seršić – kočoperni Čiko Selena Andrić - ofrkuša Ljubica Goran Smoljanović – stari Rogonja Katarina Krištić – konobarica Vladimir Andrić – harmonikaš Zorko Bagić – pomoćni harmonikaš varošani i plesači – Folklorni ansambl „Lisinski“, Vinkovci, umjetničko vodstvo Danijel Šota.

„Autora znate: on je uvijek pisao komade i knjige od žena i od ljubavi. Najposlije to je uvijek zanimljivo i uvijek će biti u modi, doklegod bude na svijetu muških i ženskih!... I udaja je uvijek u modi; jer ženske, sve od reda, ipak vole da se udadu.“ Joza Ivakić

KOLUMNE

Biti učitelj - poziv ili zanimanje?

današnjem društvu često se vode rasprave o tome je li biti učitelj poziv ili zanimanje kao i svako drugo. Mislim da su vremena u kojima se učitelja, svećenika ili liječnika poštivalo, cijenilo i uvažavalo, davno prošla. Danas nažalost živimo u jednom svijetu u kojemu se, mogla bih reći cijene krive vrijednosti, učiteljima se nerijetko govori kako bi trebali raditi svoj posao, a rad, trud i napor koji ulažu da bi svoje učenike oblikovali u zrele, samostalne i odgovorne ljude, se ne cijeni. Stoga mogu iz osobnog iskustva reći da je biti učitelj u današnje vrijeme prije svega jedan jako veliki izazov! No, vratimo se dilemi: poziv ili zanimanje? Što je po definiciji uopće poziv, a što zanimanje? Zanimanje ili profesija (lat. professio) je ono što zadovoljava moju osobnu egzistenciju, ono od čega živim (radim neki posao, zato sam plaćen i tim novcem kreiram svoj život). Zvanje ili poziv definira se kao način života u kojemu mogu sebe najbolje davati za drugoga, stil života u kojemu ću najbolje ocrtavati sebe samoga. Pogledamo li dobro obje definicije vidjet ćemo da je nemoguće povući jasnu crtu i reći jedna ili druga se odnose na učitelje, odnosno vidimo da jedna ne isključuje drugu. Da bi netko uopće bio učitelj, nastavnik, profesor, jasno je da mora posjedovati odgovarajuću stručnu spremu, mora biti kvalificiran, kompetentan, potkovan

Piše: Suzana Paichl znanjem koje će prenositi svojim učenicima. Jasno, za taj posao će biti plaćen, što potvrđuje prvu definiciju. Nažalost, mnogi smatraju da je učiteljski posao ući u razred, ispredavati lekciju koja je u planu, provjeriti znanje učenika i shodno tome ih ocijeniti i posao završen. Ali posao i uloga učitelja su puno složeniji i kompleksniji. Biti učitelj znači i toj djeci koja su vam povjerena biti prijatelj, savjetnik, podrška, netko tko će ih saslušati i uvijek imati otvoreno uho za sve njihove probleme, tko će uvijek imati dobar savjet kad se nađu u nedoumici, netko tko će ih razumjeti, pomoći im da pronađu sebe, otkriju svoje talente… Ne smijemo naravno zaboraviti da svaki učitelj osim što podučava, on odgaja svoje učenike i priprema ih za život koji ih čeka nakon što napuste školske klupe. Stoga bih rekla, da je biti učitelj istovremeno i poziv i zanimanje i da je na svakome od nas učitelja da sami spoznamo i osjetimo što u našem slučaju prevladava Moja odluka da postanem učitelj temeljila se isključivo na ljubavi prema podučavanju i sreći koju bih osjetila svaki put kada bih na nekoga prenijela svoje znanje. Već tada, u osnovnoj i srednjoj

školi, znala sam da je to jedini posao koji želim raditi. Danas, nakon godina iskustva i rada s djecom, znam da je to više od posla ili zanimanja. Znam da je to moj poziv. Moji učenici su dio mog života, njihovi problemi su moji problemi, njihovi uspjesi moji uspjesi! Naravno da nije uvijek sve idealno i da je učiteljski posao često jako stresan i naporan, i iznad svega zahtjevan, ali koji posao to nije? Samo od nas zavisi koliko ćemo im svojim predavanjem probuditi znatiželju i zainteresirati ih za naš predmet i kako i na koji način ćemo im prenijeti svoje znanje te samim time i njima i nama samima vrijeme provedeno zajedno učiniti interesantnim ili pak napornim. Najvažnije je da svaki učitelj shvati koliko važnu ulogu ima u životu svojih učenika i da zajedno s njihovim roditeljima sudjeluje u procesu njihovog odrastanja i pomaže da izrastu u dobre, poštene, odgovorne, i povrh svega samostalne ljude.

Biti učitelj znači i toj djeci koja su vam povjerena biti prijatelj, savjetnik, podrška, netko tko će ih saslušati i uvijek imati otvoreno uho za sve njihove probleme, tko će uvijek imati dobar savjet kad se nađu u nedoumici, netko tko će ih razumjeti, pomoći im da pronađu sebe, otkriju svoje talente…

Tko to tamo sluša?

judi sa slušalicama na ulici uvijek su mi bili neshvatljivi. Meni je nezamislivo da hodam ulicom ii ne čujem što se događa oko mene. Zamisli da je neki požar, zgrada se ruši ili mi netko viče da se maknem, a ja idem s rukama u džepovima i pjevušim omiljenu pjesmu.

Piše: Maja Puškarić

Čak 230 Hrvata sudjelovalo na Bečkom maratonu Trči kroz Beč i uživaj u klasici

ajveći trkački događaj u Austriji, „Vienna City Marathon“, započeo je u nedjelju, 11. travnja u 9 sati

ujutro.

42,195 km, održan je i polumaraton i štafetni maraton u timovima od 4 člana te 2 maratona za djecu i mlade kao i trka za beskućnike „Home Run“.

Uz ovogodišnju temu „Teatar emocija“, 42 000 sudionika, u dobi od 5 do 85 godina iz 125 zemalja svijeta, zajedno je pretrčalo preko 750.000 kilometara. Utrka je krenula u modernom centru grada, u ulici Wagramer, a trkači prolazeći 864 metara dugački Reich most, uživali su u zvucima „Na lijepom plavom Dunavu“ Johanna Straussa . Trčeći kroz Beč sudionici maratona prolazili su pokraj najpoznatijih znamenitosti grada, kao što su Prater, zgrada Opere i Schönbrunn. Cilj je i ove godine bio ispred kazališta „Burgtheater“. Pored glavne trke od ukupno

Na ovom 36. po redu bečkom maratonu, sudjelovalo je i 230 hrvatskih trkačica i trkača. Tim štafete Kulturnog i sportskog društva Zagreb u Beču i ove je godine bio višebojan i internacionalnog sastava. S počasnim startnim brojem „ jedan“ trčali su dr. Just Agbodjan Prince iz Republike Togo, dipl. Ing Zlatko Medibach te Danijel i Stjepan Turčić iz Zagreba. Danijel i Stjepan Turčić došli su iz Zagreba kako bi dali svoj doprinos štafeti i podržali tim Kulturnog i sportskog društva Zagreb u Beču. Grad Zagreb na ovogodišnjoj štafeti nije sudjelovao. Sudionike 36. beč-

Vrhunac je bio baš neki dan na trgu, kada je hitna morala prijeći preko trga kako bi brže došla u pomoć i milila mišjim korakom iza lika koji se bezbrižno prešetavao sa slušalicama u ušima. Ne znam koliko je decibela treštalo po njegovim bubnjićima kada nije čuo ni trubu ni sirenu koja zavija iza njega. Tehnologija nas je trebala spojiti i olakšati nam komunikaciju, ali meni se čini da utječe upravo suprotno. Otuđujemo se jedni od drugih, ne komuniciramo sa živim osobama, već s telefonima i nekim virtualnim bićima. Ne samo da smo se vizualno otuđili, te vražje slušalice nas guraju i u zvučnu izolaciju. Poprilično je čudno ako s nekim uspostaviš očni kontakt u podzemnoj željeznici i nasmiješ se. Odmah si čudak i zadireš u nečiju privatnost.

Ali, iako stvarno smatram te slušalice na javnim prostorima totalnim otuđenjem od svijeta, jako ih volim u teretani i doma. Pomažu mi da se koncentriram na ono što radim i totalno me isključe iz bučne okoline. Osim toga, izabirem glazbu koja mi odgovara u tom trenutku i koja me inspirira da pišem ili radim. Koristite li vi slušalice i ako da, kada i u kolikoj mjeri?

KOLUMNE

kog maratona pratilo je idealno vrijeme i fantastična organizacija. Preko 90.000 bučnih gledatelja, koji su od starta pa sve do cilja, davali snagu upornim trkačima svojim bodrenjem. - Lijepo je bilo na raznim jezicima čuti navijanje i pozdrave hrvatskom barjaku i trkačima -rekao nam je predsjednik KSD Zagreb u Beču Blaško Papić. Po treći put pobjedu je odnijela Nancy Kikrop, dok je u muškoj konkurenciji slavio Vincent Kipchumba iz Kenije. Maraton su i ove godine pratili razni popratni sadržaji, a najpoznatiji je Pasta Party u zgradi Gradske vijećnice koji se održava dan prije, u subotu. Najveći gastro i glazbeni program upriličen je u nedjelju ispred Gradske vijećnice. Postaje za odmor s vodom nalazile su se na svakih 5 km za sve trkače. Maraton je pratilo preko milijun gledatelja, a cijeli događaj izravno je prenosio ORF. Prvi bečki maraton održan je davne 1984. godine i sudjelovalo je 794 natjecatelja. Kroz godine se ovaj sportski događaj razvijao i prerastao u najveći trkački događaj u Austriji. Tijekom trajanja maratona u Beču je gotovo nemoguće pronaći hotelsku sobu, što pokazuje da je maraton, spojem bečke tradicije, kulture i sporta, odličan mamac za brojne turiste. Adela Hardi Adzic

Hrvatska pisanica plijeni poglede u Beču

reću I ove godine Starobečki uskrsni sajam na trgu Freyung krasi hrvatska pisanica. Dar je to Turističke zajednice Koprivničko-križevačke županije, a pisanica je nastala u sklopu projekta „Pisanica od srca“. Simbol je mira, prijateljstva i Uskrsa. Ručno su je oslikali slikari naivne umjetnosti Josip Gregurić, Stjepan Pongrac, Đuro Janković i Zlatko Štrfiček iz hlebinske i podravkine likovne udruge. Pisanica visoka 2.05 m i široka 1,50 m promovira Hrvatsku, Podravinu i naivnu umjetnost. Oslikavanje pisanica dio je hrvatske tradicijske baštine i simbol Uskrsa. Nema doma u Hrvatskoj u kojem se u vrijeme Uskrsa ne ukrašavaju pisanice. Ovaj stari običaj posebno raduje najmlađe. Hrvatska pisanica i ove je godine velika atrakcija pa se upravo brojni turisti i Bečani slikaju ispred nje.

Bečki Hrvat Zoran Lucić umjetnošću ocrtavanja jaja osvaja svijet Neobičan hobi ukrašavanja Neobičan hobi ukrašavanja jaja za Brođanina s jaja za Brođanina s austrijskom adresom velika austrijskom adresom velika je ljubav. je ljubav.

Piše: Adela Hardi Adžić

raviranjem, bušenjem jaja, kokošjih, guščjih, pačjih i nojevih počeo sam se baviti prije 4,5 godine. Hobi se ubrzo pretvorio u ljubav. Najprije su moje rukotvorine krasile naš dom, a kako sam dobivao pozitivne reakcije obitelji i prijatelja na moj rad, odlučio sam umjetnine od jaja i izložiti - dodaje Lucić. Iza sebe ima tri izložbe koje su bile odlično prihvaćene od posjetitelja, a ususret Uskrsu, 12. travnja najavljuje novu izložbu u Hrvatskom veleposlanstvu u Rimu. Nakon toga, u mjestu Acquaviva Collecroce, u talijanskoj pokrajini Molise gdje se nalazi zajednica moliških Hrvata u Italiji, održat će izložbu i radionicu.

- Na ovoj izložbi bazirao sam se na nekoliko vrsta ljusaka jaja: guščjih, emu i nandu. To su rijetke vrste ljuske. Emu jaje je prirodne zelene boje, ima tri sloja pa mogu raditi trodimenzionalne slike što mi je posebno interesantno kada ga graviram. - Udruga Hrvatsko-talijanski mozaik Rim organizira ovu izložbu u sklopu projekta Hrvatski susreti u Rimu 2019., a pod pokroviteljstvom Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Italiji, Udruge Jedna musika iz Molisea, Općine Kruč/ Comune di Acquaviva Collecroce te Antonelle D'Antuono, predstavnice hrvatske manjine iz Molisea pri Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Stoga im se svima srdačno zahvaljujem što su uložili maksimalne napore kako bih imao ovu za mene jako značajnu izložbu - naglasio je Lucić Danas se njegova djela nalaze diljem svijeta: od SAD-a, Argentine, Čilea, Australije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i u Europi. Ideje i motive za rad odabire nasumično, a koristi tehniku graviranja po ljuskama i frezanje za što je potreban veliki trud i strpljenje. Svako je jaje jedinstveno i neponovljivo. Umjetnine ukrašava i Swarovski kristalima što njegovim rukotvorinama daje posebnu čar. Svako jaje ima svoju priču i dušu, a najdraže mu je ono koje je napravio prvo. - Želja mi je bila da moje rukotvorine ne budu atraktivne samo pred Uskrs kao poklon, već tijekom cijele godine što sam uspio ostvariti i s tim sam jako zadovoljan - objašnjava Lucić. Zoran Lucić rođen je 1968. godine u Slavonskom Brodu, a već 20 godina živi s obitelji u Austriji. Voditelj je osiguranja renomirane francuske trgovine u centru Beča, a ukrašavanjem jaja bavi se iz ljubavi. Nekadašnji časnik i zapovjednik Hrvatske vojske, koji je proveo godine na ratištima, u svom je hobiju pronašao smiraj. - Sebe ne vidim kao umjetnika iako sam u Austriji registriran kao umjetnik. Oduvijek sam bio kreativan, a rezbarenje jaja vidim kao opuštanje i ljubav. Samo spajam ugodno s korisnim, ništa ljepše ako se to još nekom i sviđa. Možda su ovi moji uradci projekcija svega što sam proživio - dodaje Lucić. 37

KOLUMNE

BOROVO - ŽUTE ČIZME

JER VOLIM VUKOVAR

Piše: Ani Galović

vaki grad ima svoje prepoznatljive simbole. Samo neku njima posebnu čaroliju koju nema ni jedan drugi i po kojem ga gdje god se nalazili, prepoznajete. Nešto specifično određeno povijesnim i kulturnim pečatima, stavljeno na svoj komadić zemlje. Simboli su prve asocijacije na gradove, Možda nikada nismo posjetili Eiffelov toranj ali znamo kojem gradu pripada, jednako kao i Kip Slobode, čuveni Kosi Toranj u Pisi ili suvremeni Burj Kalifa. Čarobne bečke ulice također su prepune povijesnih simbola. Dužni smo ih čuvati i sudjelovati unapređenju austrijske baštine kao građani ne zanemarivši one s kojima samo donedavno živjeli ako ne sami, zasigurno kroz priče u očima naših roditelja i djedova. Većina turista koji posjećuju Beč svakako će u šetnji ulicama zastati u neku suvenirnicu i izaći s vrećicama punom simbola. Magneti s motivima i fotografijama Stephans katedrale, Prater parkom, Mozartovim poznatim čokoladnim kuglama, privjeskom ili šalicom poznatog slikarskog remekdjela Der Kuss bečkog umjetnika Gustava Klimta. U Zagrebu će pak mnoštvo detalja krasiti poznati Šestinski vez, pa kad prođete Ilicom ili bilo kojom drugom europskom ulicom Šestinski kišobran obojit će vam tmuran kišni dan. Ako iz Zagreba krenete na istok, u zlatnu slavonsku ravnicu sve do obale Dunava, iste rijeke koja teče kroz Beč, već iz daljine nad obrisima krovova slavonskih kuća pozdravit će vas Vodotoranj. Jedan od najpoznatijih Vukovarskih simbola, uz Muzej vučedolske kulture, koja je naziv dobila po eponimnom lokalitetu Vučedol. Taj jedinstveni muzej u svijetu posvećen je prapovijesnoj kulturnoj pojavi iz razdoblja eneolitika, 3000. – 2500. pr. Kr. No jedan običan, svakodnevni dio našeg odijevanja tiho se poput svoje uloge, prišuljao u ljudska srca i nametnuo kao simbol grada

Vukovara u kojem je obuhvatio sve: svoju povijesnu i kulturološku ulogu koju pamte generacije, čija priča ne zastarijeva i postao simbolom grada – žute čizme. Starije generacije pamte tvornicu obuće Borovo koju je 1931. godine, na periferiji grada, uz samu obalu Dunava, osnovao češki industrijalac Tomaš Bata. Vrlo brzo u pogonima se samostalno proizvodilo sve što je bilo potrebno za proizvodnju. Tako je 1933. godine započela proizvodnja gumeno tehničke robe, te je postalo jedno od prvih poduzeća u području gumarske industrije. Kako je napredovalo poduzeće, tako se razvijao i cijeli vukovarski kraj. Moderna se tvornička zdanja i naselja razvijaju te posao za tisuće radnika. Tada u pretežno poljoprivredno-vinogradarskom kraju, podižu se moderne škole, sportski i društveni objekti. "1945. godine osnovan je Kombinat gume i obuće Borovo. Pod tim imenom i kroz različite organizacijske oblike Borovo je nastavilo poslovati sve do 1991. godine. U razdoblju od 1947. godine do kraja 1980-ih, izraslo je u najveće i ekonomski najmoćnije poduzeće u proizvodnji i prodaji obuće i gume u ovom dijelu Europe. Dovoljno je navesti podatak o proizvodnji više od 20 milijuna pari obuće godišnje, tisuća tona auto-guma i gumenotehničke robe, o više od 22 tisuće zaposlenih u tvornicama na današnjoj lokaciji i više od 600 maloprodajnih objekata. To vrijeme obilježio je i značajan izvoz borovskih proizvoda u europske i druge zemlje." 1968. godine počela je proizvodnja namjenske obuće Borosane, a 1976. na tržište je stavljena tenisica Startas, namijenjena prvotno športašima za igranje stolnog tenisa.

Svakodnevni dio našeg odijevanja tiho se poput svoje uloge, prišuljao u ljudska srca i nametnuo kao simbol grada Vukovara u kojem je obuhvatio sve: svoju povijesnu i kulturološku ulogu koju pamte generacije, čija priča ne zastarijeva i postao simbolom grada – žute čizme.

vodi i na različitim temperaturama. Proizvodila se u pogonu Poly koji više ne postoji jer je tijekom ratnih događanja razrušen. 1991. ugovorena narudžba Žutih Čizama zbog početka Domovinskog rata nije isporučena, ostale su u Borovu da bi kasnije, tijekom bitke bile podijeljene braniteljima. Zbog ratnih događanja 1991. godine Borovo prestaje s radom dok su njegovi brojni objekti razoreni. Od 1992. do 1997. godine uprava Borova ipak djeluje iz Zagreba, a proizvodnja se odvija u Donjem Miholjcu. Svaki par Žute Čizme je unikat, izrađen ručno od prave kože i prirodnih materijala. Danas u Žutim Čizmama prolazim bečkom šetnicom uz Dunav i moji prijatelji Austrijanci kažu istina je: kad pomislite, Žuta Čizma zaista je simbol grada Vukovara, pričajući o njoj, ispričali ste njegovu, skoro stoljetnu povijest. Simbol u koracima. Žute Čizme, jer volim Vukovar.

Danas u Žutim Čizmama prolazim bečkom šetnicom uz Dunav i moji prijatelji Austrijanci kažu istina je: kad pomislite, Žuta Čizma zaista je simbol grada Vukovara, pričajući o njoj, ispričali ste njegovu, skoro stoljetnu povijest. Simbol u koracima. Žute Čizme, jer volim Vukovar. S proizvodnjom žute čizme Borovo je započelo tijekom 1985. godine narudžbom strane američke tvrtke Royce Shoes koja je zahtijevala visoko kvalitetnu obuću za pustinjsko planinska područja gdje danju vladaju ekstremno visoke temperature, dok noću temperatura zraka naglo pada. Njihov borovski kreator, Ljuben Janičev. iz rodnog Dimitrovgrada u Bugarskoj došao je u Borovo naselje i ostao. Po njegovim kreacijama Žuta čizma pravljena je od nepropusnog nabuka s brizganim đonom, a prošla je niz ispitivanja u 39

KOLUMNE

Četiri žene na Isusovom Grobu

reću Uskrsnu nedjelju, kršćani bizantinskog obreda nazivaju “Mironosice” po ženama koje su došle pomazati mirisnim uljem i balzamom Isusovo mrtvo tijelo. Događaj je to kojeg navode evanđelisti Marko, Matej i Luka stavljajući naglasak na njihovu veliku ulogu u shvaćanju Uskrsa, a koji je često nedovoljno spominjan, Zadnji ovozemaljski koraci Gospodina, križnim putem te dolazak na Golgotu, Njegova muka i smrt neraskidivo su povezani Naime, do danas nije utvrđen sat kada je Gospodin Uskrsnuo. Po Svetom Grguru Velikom Uskrsnuće se dogodilo u ponoć, koristeći događaj kada je Samson u pomoć razbio vrata Gaze, a Isus vrata paklena. Ipak sveci smatraju kako je vrijeme Gospodinova Uskrsnuća u praskozorju, tik u trenu prelaska noći u jutro. Simbolikom svjetla koji dolazi nakon tame, kao što je smrt na Križu stigla u tami. Za vrijeme Gospodinova života Židovi nisu balzamirali svoje pokojnike kao što su to tada činili Egipćani. Židovski je običaj pomazanja mirisnim uljima mrtvo tijelo kako bi se iskazalo poštovanje pokojniku te spriječio težak miris raspadljivosti. Po zakonu raspete se pokapalo isti dan, a one osuđene na smrtnu kaznu nije bilo moguće pokopati uz ostale pokojne. Obješeni na drvo nije smio ostati preko noći, nego je moro biti pokopan prije zalaska Sunca. Gospodin je na Križu preminuo oko petnaest sati popodne i bilo je potrebno sahraniti ga do osamnaest sati, prije početka Pashe, prijetila je mogućnost da bude bačen u jamu ako nema doličan grob. Posljednja počivališta bili su grobovi u stijeni, koji se nisu zatvarali odmah nego je bilo dopušteno obitelji posjećivati tijelo kako bi bili sigurni da preminuli nije oživio, prva tri dana od ukopa. Pokojnika se prvi dan opralo te povilo u čisto platno i položilo u grob. Zbog opasnosti da se pokojnika ne pokopa živog grobnica se nije odmah zatvarala. U zadnju nedjelju Gospodinova ovozemaljskog života, šest dana prije Pashe, Gospodin je na večeri u kući farizeja Šimuna Gubavca u Betaniji. Tamo su Lazar i Marta te Marija Magdalena. Ona je tom prilikom prišla Gospodinu te razbila posudu za mirisna ulja, nardove pomasti te Mu pomazala noge i obrisala ih svojom kosom. Čineći djelo ljubavi i unaprijed iskazujući poštovanje učinila je to za dan Njegova ukopa. Josip iz Arimateje, potajno je bio Gospodinov učenik ali i ugledni Židov, član Velikog vijeća koji se protivio osudi na smrt koju su donijeli židovski svećenici. Tražio je Poncija Pilata za dozvolu pokopa Gospodinova tijela te je na Veliki petak navečer Nikodem donio oko sto libara smjese smirne i aloje kojom su zajedno premazali Gospodina prije nego što su Ga položili u grob. Marija Magdalena i Marija Jakovljeva svjedočile su Gospodinovoj smrti i ostale sjediti nasuprot Grobu. Četiri su žene s tugom došle pomazati Gospodinovo tijelo u grobu. Brinule su kako će otkotrljati kamen. Bile su to, prema evanđelju po Marku, Mateju i Luki: Marija Magdalena, Marija Kleofina Gospodinova strina, Saloma rođakinja Gospodinove Majke, te žena Herodova upravitelja Huze, Ivana. Kao svjedokinje Gospodinove smrti evanđelist Ivan spominje Njegovu Majku, izostavivši Ivanu, iako usporedba predaja ne navodi točan broj ali navodi “ostale žene”. “Kada su ušle u mračan grob, ugledale su anđela u bijelom koji sjedi na kamenom kovčegu bez poklopca, govori i pokazuje čudo: „Ne bojte se! Znam zašto ste došle. Mirisno se ulje priliči mrtvacima, ali Krist ne podliježe raspadanju. Isus nije ovdje! Uskrsnuo je! Pogledajte, grob je prazan. Što tražite Živoga među mrtvima? Zašto oplakujete Besmrtnoga poput smrtnika? Recite Njegovim učenicima: srest će se s vama. Sjetite se kako vam je sve ovo prorekao”. Pater Petar Marija Radelja u opisu djela Beata Angelica navodi kako iza Marije Magdalene, iz grobnoga mraka nalazi se svetloznak izrađen u obliku badema svjetlosti - aureola beskonačnosti, koja obuhvaća cijeli lik Gospodina Isusa. Prema jednom tumačenju po zvijezdi na glavi, prepoznaje se Blažena Djevica Marija ili po drugom Marija Jakovljeva, majka prvoga jeruzalemskoga biskupa i pisca Jakovljeve poslanice. U donjemu lijevom kutu kleči i klanja mu se sveti

Piše: Ani Galović

Dominik, utemeljitelj Reda propovjednika. Prikazane na tradicionalan način, žene, kao prestrašene i skupljene između sebe, osim Marije Magdalene koja je zagledana u unutrašnjost praznoga groba, držeći desnu ruku na čelu nad očima kako bi bolje vidjela u grobnu tamu, dok se drugom oslanja na rub groba, Vanjski dio grobnice bijele je boje prožete ružičastom u simbolici poput boje zore, a na njoj, ozbiljan sjedi anđeo navjestitelj. Magdalena se u velikoj nevjerici saginje pogledom u prazninu groba te kako u njoj nema Gospodinova tijela. “Ona Ga je živoga voljela, gledala kako umire na križu, tražila gdje leži u Grobu.” No Gospodin je uskrsnuo od mrtvih i donio život onima koji su u grobovima. U židovskoj i grčko – rimskoj kulturi očekivalo se da svjedoci Uskrsnuća budu društveno priznati muškarci, a ne “ožalošćene žene”. No, sva četiri Evanđelja spominju kako su žene našle prazan Gospodinov grob. One imaju ključnu ulogu kao svjedokinje Gospodinove smrti, polaganja u grob i otkrića praznoga groba. Uskrsnuće je prvo objavljeno ženama iako se u to vrijeme, smatralo da žene “nisu ovlaštene naučavati”. Iznenađenje, uskrsli se Gospodin prvo pokazao ženama i poslao ih Petru i drugim apostolima.

Objavljeno Uskrsnuće ženama svojim je talentom naslikao Blaženi Ivan iz Fiesola, Beato Angelico. Nalazi se u Dominikanskom samostanu svetoga Marka u Firenci.

KOLUMNE

PRIMJER HRVATSKE USPJEŠNOSTI

Agencija iz Beča koja nudi skrb starijim osobama komunicira sa svojim štićenicima i na materinskom jeziku Pripremile: Adela Hardi Adžić i Željka Ivanović

ndrea i Bojan Chimbur, oboje Zagrepčani, od 1995. godine žive u Beču. Želja im je bila pokrenuti obiteljski posao. Zbog toga je agencija za pomoć starijima i nemoćnima Chimborasso koju su osnovali 2014. godine bila logičan nastavak njihovih karijera. Da posao i bračni život idu zajedno, pokazuju već Glavni je cilj ove agencije pružiti kvalitetnu i dugi niz godina. Svatko obavlja svoj dio posla za stručnu njegu bolesnima u njihovom domu. koji je stručno osposobljen. Bojan je zadužen za knjigovodstvo, dok Andrea, po struci diplomira- Svakom korisniku pristupaju individualno, ovisno na viša medicinska sestra, vodi brigu o pacijen- potrebama. tima i daje potporu njegovateljicama. Glavni je cilj ove agencije pružiti kvalitetnu i stručnu njegu materinskom jeziku. Osobe treće dobi bolesnima u njihovom domu. Svakom korisniku osjećaju veliko olakšanje kada mogu pristupaju individualno, ovisno o potrebama. razgovarati na materinskom jeziku, a s druge strane bitno im je da osobe s Tvrtka trenutno zapošljava sedam stalnih radnika kojima odlaze na dogovorene termine i veliki broj vanjskih suradnika, a nudi priliku za- govore aktivno i njemački jezik. pošljavanja i velikom broju njegovatelja iz Hrvatske. Poseban naglasak stavljaju na brojna usavr- Herta Sueti već godinu i pol dana štišavanja kako bi osposobili što kvalitetniji kadar, ćenica je tvrtke Chimborasso. uključujući svladavanje stručne terminologije na njemačkom jeziku, kao i pomoć pri svladavanju – Sve je jako dobro organizirano. Sve prvih prepreka na poslu. promjene koje se kroz bolest dogode, svladam bez problema uz pomoć Vrijedni djelatnici vode brigu o svim osoba- njegovateljice. Dolazak njegovateljice ma kojima je privremeno ili trajno, kao rezultat mi omogućava da što duže ostanem akutne bolesti, oduzeta sposobnost obavljanja u svom domu, što mi je jako bitno. A svakodnevnih aktivnosti. To su uglavnom starije ukoliko budem ozbiljnije bolesna i treosobe kojima je bitno ostati u svojoj kući, u svom bala 24 satnu njegu, učiniti ću to u dookruženju i očuvati svoju samostalnost, što uz govoru s tvrtkom – rekla je Herta. pomoć kućne njege i uspijevaju. Tim za njegu sastoji se od visoko educiranih medicinskih se- Ranije je koristila usluge drugih agen- Gospođa Helga, štićenica Agencije. stara, njegovateljica, pomoćnih njegovateljica, cija, ali nije bila zadovoljna . Problem a nude njegu kod kuće, u bolnicama i drugim je bio često mijenjanje njegovateljiinstitucijama po potrebi. Surađuju i s velikim ca, što korisnici nije odgovaralo. Pobrojem liječnika, psihologom koji po potrebi do- sao njegovatelja ponekad je i više od laze na kućnu adresu. Za svoju veliku prednost posla. Djelatnici ulažu veliki trud u ističu dvojezičnost. Svojim korisnicima, osim svakodnevnoj skrbi za svoje korisniusluga na njemačkom jeziku, pružaju skrb i na ke. Ponekad im je potrebna pomoć, a ponekad samo i lijepa riječ. Herta u šali zna reći kako njena njegovateljica Osobe treće dobi osjećaju ponekad i misli umjesto nje.

veliko olakšanje kada mogu razgovarati na materinskom jeziku, a s druge strane bitno im je da osobe s kojima odlaze na dogovorene termine govore aktivno i njemački jezik.

Agencija Chimborasso otvorena je za svaki oblik suradnje. Raduju se novim korisnicima o kojima će preuzeti brigu kao i njegovateljicama uz pomoć kojih će život pacijenata učiniti jednostavnijim i lakšim. Telefon: 0043 (0) 676 633 0676 E-Mail: chimborasso.office@aon.at www.chimborasso.at

Vlasnica Agencije Andrea Chimbur na svom radnom mjestu.

današnje vrijeme kada je internet na vrhuncu moći i svima dostupan on samim tim predstavlja idealan medij i sredstvo za realizaciju raznovrsnih zahtjeva, interesa, planova i ciljeva, kako osobnih tako i poslovnih. Zato je internet i sve ono što on nudi u današnje vrijeme dio života, kako za odraslog čovjeka tako i za djecu, počevši od onih najmanjih do tinejdžera. S obzirom na količinu informacija koje nudi, brzinu, dostupnost, vremensku neograničenost, korištenje se interneta nameće kao najbolji način današnje moderne komunikacije. Na žalost, sa svim svojim prednostima i nedostatcima.

svoje psiho-fizičke sposobnosti.

Nameće se pitanje zašto ljudi toliko vole tu vrstu komunikacije? Jedna istraživačka kuća provela je ispitivanje na oko 1000 ljudi u dobi od 15-50 godina i došli su do zapanjujućeg rezultata, da se 42% ispitanika preko ove vrste internetske komunikacije osjeća slobodnije i opuštenije nego kad bi s drugim sugovornikom face to face razgovarali. Ovaj rezultat nas zaista tjera da se zapitamo koliko smo izgubili ono ljudsko u sebi i ono sto nas čini „Homo Sapiens“ i kulturnim ljudima, a to je da radije preko medija razgovaramo - komuniciramo s ljudima nego uživo to jest izravno. Mnogi će reći to je danas moderno, svi komuniciraju tako pa zašto ne bih i ja koristio ovu vrstu komunikacije. Gledajući koliko smo jedni od drugih, od svojih najbližih odlutali, muž od žene, žena od muža, djeca od roditelja, u svakom slučaju jedan veliki dio krivice snosi internet, to jest društvene mreže i razne aplikacije koje nam se svakodnevno nude. Koliko god mi mislili da je to možda neka vrsta prednosti ako smo IN, ako imaju drugi moram i ja to imati, onda se varamo ne znajući da ta vrsta komunikacije imaju i drugu stranu medalje, onu negativnu. Ali zasigurno nitko od nas o tome ne razmišlja Ovim putem želio bih se ponajprije osobno dotaknuti onih negativnih strana koje nam donose društvene mreže za koje možda nismo svjesni ili ne želimo da obratimo pažnju na njih, a uvelike utječu na naš ritam života i zdravlje. Ono sto najviše radimo dok sjedimo to jest kada imamo malo vre-

Piše: Marinko Banović

DRUŠTVENE MREŽE

Prednost i mane suvremene komunikacije Vrijedimo li stvarno onoliko koliko dobijemo lajkova?! mena, bilo to nekoliko minuta ili sati, jest prelaženje ili surfanje po internetu i društvenim mrežama. Je li to samo navika ili ne znamo što ćemo sa sobom veliko je pitanje. Možda je sjedenje jedna od najgorih stvari koje možemo učiniti za svoje zdravlje. Mnogi od nas neće se složiti s tim pogotovo oni koji rade teške poslove, stoje na nogama ili rade na primjer na građevini po cijeli dan. To je za njih zasigurno neka vrsta opuštanja ili odmora. Za neke zdravstvene stručnjake je sjedenje danas nešto što je nekad bilo pušenje - loše po zdravlje. Na žalost negativni učinci društvenih mreža ne odražavaju se samo na djeci nego i na odraslima, a jednim dijelom ostavljaju trag na naše fizičko i mentalno zdravlje. Djeca se ne odgajaju u onom smjeru koji je za njih najbolji i predviđen, a to je da se igraju vani u parku sa svojim vršnjacima, komuniciraju sa svojim prijateljima i da u skladu sa zakonima majke prirode razvijaju

U ovom današnjem svijetu koji je nemoguće zamisliti bez internet komunikacije, pojavljuju se nove moderne bolesti, a jedna od njih je svakako ovisnost. Pretjerano praćenje ili odlazak na Facebook, Instagram ili Twitter stranicu i znajući da moramo sve što se događa oko nas, u svijetu, oko naših prijatelja pratiti, počinje u nama stvarati ovisnost. Moramo biti IN - bojeći se da nećemo nešto propustiti ili ne daj Bože da se ne bi osramotili pred svojim društvom, da netko drugi neće imati nešto bolje od nas, počevši od garderobe, auta, profilne slike, slike s godišnjih odmora, izlazaka itd. Jer sve to uspoređivanje svog života s tuđim ali praćenje tuđeg života indirektno nije dobro za naše mentalno zdravlje. U tom trenutku postajemo manje sretni i zadovoljni svojim životom misleći da ona osoba bolje živi, bolje i ljepše se oblači, posjetila je više gradova, zemalja, mjesta i da je to što ta osoba radi za nas nit vodilja i da je to automatski bolje od našeg života. Jer doslovno, bilo kakva usporedba nas i drugih osoba povezana je sa simptomima depresije, tuge ili povučenosti, jer želimo biti kao drugi, a to ne možemo. Znamo i sami da to uspoređivanje ili praćenje drugih, kolega, prijatelja, poznanika na raznoraznim profilima ili stranicama stvara u nama znak ljubomore htjeli mi to priznati ili ne. Nerijetko se kao mjerilo društvenosti uzima broj prijatelja, pratitelja na društvenim mrežama, ako ih nemaš puno nisi cool ni u trendu, što posebno može imati loš utjecaj na djecu, posebno u tinejdžerskoj dobi. Oni se u tom slučaju povlače u sebe ili pak ne birajući sredstva pokušavaju privući pozornost na sebe, „biti cool“ i tako osvojiti kojeg prijatelja, pratitelja i biti u trendu shodno društvenim normama, što je sasvim pogrešno. Svi mi volimo postaviti slike od svojih najmilijih, pokazati se drugima da li bili sretni, ponosni, tužni, odnosno što želimo drugima reći. Privući pažnju na sebe i vidjeti koliko vrijedimo - a to koliko vrijedimo danas se mjeri lajkovima?! Ono što je bitno zaboravljamo, da sve te naše slike ili slike naših najmilijih netko može zlouporabiti. Svaki profil zapravo može biti hakiran i svi naši osobni podatci odnosno naš život koji mi tako rado prezentiramo cijelom svijetu biti zlouporabljen. 43

KOLUMNE

Od svih tih stvari nisu ni naša djeca zaštićena pogotovo oni najmlađi koji su u najvećoj opasnosti ne znajući prosuditi tko nam želi zlo ili dobro pa misle da je najveći uspjeh imati što veći broj prijatelja i po tom mjerilu onda prihvaćaju sve i svakoga, ne znajući da uvijek postoji opasnost od pedofila koji žive za te vrste situacija i nesmotrenost. Mnoga naša djeca ili mladi izgubili su kompas komunikacije ili vrstu komunikacije pa čak i kad se vide sa svojim prijateljima ili vršnjacima sjede jedno pored drugog i komuniciraju preko mreža, a ne uživo. Jedan od današnjih problema može biti i to da preveliko korištenje društvenih mreža, interneta i pametnih telefona može dovesti do popuštanja u školi to jest loših ocjena. Po mom nekom osobnom zaključku i promatranju to je jedan od najgorih mana društvenih mreža. Koliko je ovaj moderni svijet ispunjen internetom i pametnim telefonima dogurao možemo primijetiti i u današnjem vremenu kad je roditeljima odgojna disciplina ili pedagoška mjera oduzimanje telefona ili gašenje interneta u slučaju kada dijete nešto skrivi. Današnji brakovi možda su u još većoj krizi zbog društvenih mreža i nekontroliranog pristupa internetu odnosno pristupa nekoj osobi koja nam se

sviđa ili gajimo neke simpatije prema njoj. Potaknuti ovim suvremenim načinom života i trendovima koji nam se nameću, često zaboravljamo na one najdraže koji su tu pored nas, ali ih mi zaokupljeni tim virtualnim svijetom zapostavljamo i često izgubimo, a da toga nismo ni svjesni. Istraživanje je pokazalo da je se svaki osmi brak raspao zbog nedovoljne komunikacije dvoje supružnika ili prevelikog korištenja društvenih mreža, a time upoznavanja drugih partnera što je onda bio uzrok za razor braka. Eh sad koliko su ti ljudi sami krivi tome ili pak društvene mreže to je veliko pitanje koje će se godinama istraživati. Da sve ovo ima loš utjecaj na današnje brakove to je činjenica koju se može potvrditi porastom razvoda brakova iz ovog razloga. Da nije sve tako crno to jest samo negativno kada su pitanju društvene mreže pokazuju i neke statistike prema kojima su one jedna od pozitivnijih strana interneta i pametnih telefona. Ipak su one posljednjih godina jedan od najpopularnijih vidova komunikacije i druženja medu ljudima, jer nam služe prvenstveno za povezivanje s ljudima s kojima smo davno izgubili kontakt, za neku vrstu reklamiranja. a isto tako mogu poslužiti i kao neka vrsta informiranja. Za-

sigurno nitko od nas nije uspio odoljeti ovoj pošasti. Odlike ili pozitivne strane društvenih mreža svakako su komunikacija s ljudima koji su daleko od nas, koje nismo godinama vidjeli ili s kojima smo izgubili kontakt. Za velike koncerne ili firme prednost je ta što imaju mogućnost reklamirati svoj produkt preko velike baze besplatnih kupaca i to velikom brzinom, a što se produkt brže reklamira i dolazi do potencijalnih kupaca veće su šanse za prodaju odnosno zaradu. Društvene mreže osim toga velikim firmama služe za prikupljanje informacija i interesa kupaca. U samom početku su društvene mreže bile možda samo naše skraćivanje dosade i slobodnog vremena, a sada su postale naša produžena ruka ili oči u onaj svijet za kojim žudimo ne misleći pritom na ovaj u kojem se nalazimo, jer o njima razgovaramo čak i kad smo udaljeni od njih i kad ih ne koristimo. Mi kao ljudska bića oduvijek imamo tu neku posebnu potrebu za isticanjem, pokazivanjem, a društvene mreže su tu prvenstvena prilika da to pokažemo i iskažemo pred što većim brojem istomišljenika ili onih koji društvene mreže koriste samo za neku vrstu informiranja. Ovim načinom komunikacije i izraza predstavljamo sebe ili možemo predstavi sebe onakvim kakvim nismo bježeći sami

od sebe da bi se svidjeli što većem broju ljudi, jer od onog trenutka kad izađemo ili se odlogiramo vraćamo se u stvarnost koja zna biti jako bolna, ali ipak ona je ono što jesmo i od nje nije dobro bježati jer samim tim bježimo od sebe samih i problema kojima smo okruženi. Ali lakši put je svakako otići u drugi svijet gdje se možemo prikazati onakvim kakvim nismo ili tražiti liniju manjeg otpora da bi bili samo trenutno sretni i zadovoljni. Znamo da nam za sreću tako malo treba, ne dopustimo da nam život i svakodnevicu vode društvene mreže to jest koje kakvi uzori - zvijezde koji svoje slike - djela od jutra do mraka stavljaju na koje kakve portale koristeći nas pijune koji bježimo iz svojih stvarnosti i onog što jesmo. Samim time što smo stisnuli like podržali smo ga u tome i njegov ionako podeblji džep povećali još jednim dolarom koji će otići najvjerojatnije u ruke onih

koji ionako već imaju. Zato to vrijeme najradije provedimo sa svojim najmilijima bez društvenih mreža, bez virtualne stvarnosti pokušavajući natjerati osmijeh nekom na lice, jer kako je krenulo još malo zaboravit ćemo i komunicirati jedni s drugima, zaboravit ćemo se smijati i hodat ćemo ulicom samo sa sagnutom glavom prema dolje i gledajući u pametne telefone da ne bi što propustili ili da se nešto ne bi bez nas dogodilo, a ne znajući da smo mi samo pokusni kunići kojeg velike svjetske sile i kompanije koriste da bi s nama što lakše manipulirale i vladale i da nam na što bolji način prodaju ono što oni žele, a da pri tom nismo svjesni da smo im to sve priredili što i kako će što izgledati i na koji način će nam se servirati, a samim tim i na koji način ćemo to kao potrošači konzumirati. Jesmo li postali hodajuća stabla ili strojevi znat će se uskoro za koju godinu.

Smjer u kojem idemo nakon dolaska pametnih telefona, interneta i društvenih mreža u svakom slučaju je zabrinjavajući. Nije zaključak da su pametni telefoni, društvene mreže, jedno loše saznanje, naprotiv, one su onakve kakvim ih mi sami napravimo ili sebi postavimo.

Wien

Hermesvilla Palača snova imperatorice Sisi Rijetko koje mjesto može ponuditi toliko umjetnosti, kulture i netaknute prirode kao Hermesvila, vila imperatorice Elizabete poznatije kao Sisi. Smještena na idiličnom mjestu u sredini bivšeg carskog lovišta kojeg je koristio Ferdinand I još 1561. godine, sada Lainzer Tiergartena u 13 bečkom okrugu. "Palaču snova" kako je nazvala imperatorica, Car Franjo Josip poklonio je svojoj supruzi u nadi da će, kao velika ljubiteljica putovanja, češće biti u Beču. Ona je zapravo "htjela nešto za sebe" izvan gradskih carskih imanja u kojim su obitavali. Punih pet godina poznati arhitekt bečkog Ringa, Karl Freiherr von Hasenauer preuređivao je vilu za imperatoricu. Sama vila ime je dobila po bijeloj mramornoj statui Hermés the Guardian koja se i danas nalazi u dvorištu. Sagrađene su i pomoćne prostorije te staje za konje, uz njih preuređene danas se u sklopu vile nalazi i muzej u kojem se mogu vidjeti fotografije, dokumenti i dijelovi originalnog namještaja. Spavaća soba imperatorice Sisi jedna je od impresivnijih prostorija

s velikim krevetom iz vremena Marije Terezije te stropnim muralom Sheakespeareovg "Sna ljetne noći" djelo Hansa Markta. Nebrojeni murali tih velikih umjetnika Hansa Markta, Gustava Klimta i Viktora Tilgnerai dio su interijera cijele vile. Okružena s 80% šume na 2500 hektara idealno je mjesto za duge šetnje, bez prometa, gdje se može uživati u netaknutoj prirodi i vidjeti divlje životinje i jezero. Uređen je park za djecu, a prekrasna terasa kafića u sklopu muzeja oduševit će vas pogledom na čistu prirodu i daljine iznad Beča. Imperatorica je najčešće vrijeme u vili provodila u kasnu jesen i proljeće kada je čarobno obojeno samom prirodom. Osim kao idealno odredište za bijeg od gradske vreve, Hermesvila je postala omiljeno odredište zaljubljenicima u povijest i kulturu Habsburgovaca koje "mit o Sisi", lijepoj i nesretnoj imperatorici tragične sudbine ne prestaje zanimati.

Putopis

Piše: Don Ivica

Put u Svetu zemlju

Sve što čovjek vidi i doživi može ga unaprijediti u znanju i spoznanju o Bogu, o njemu samome i o ovome svijetu. Ali otići u Svetu zemlju (Izrael), po mome mišljenju, je ono što sve to okruni. Tako sam i ja krajem ožujka ove godine sa skupinom vjernika otišao u Svetu zemlju, po prvi puta, malo sumnjajući zbog svega što se na bliskom istoku događa. Bio sam u strahu hoće li sve dobro proći, ali kada smo stigli nestale su sve sumnje i za nas je počelo pravo životno putovanje. Sve što sam čuo i o čemu sam čitao i studirao, o onome u što vjerujem, našlo je uporište i korijen u danima koji su slijedili. Išli smo preko agencije „Biblische Reisen“ koja je odlično organizirala ovo putovanje. Četiri noći smo proveli u jednom hotelu u Jeruzalemu, odakle smo obišli donji dio Svete zemlje, i tri noći u hotelu na Genezaretskom jezeru, odakle smo obišli gornji dio.

Prvi dan- Jeruzalem i Betlehem Prvi dan smo bili u Jeruzalemu i Betlehemu, gdje smo prvo obišli muzej Izraela u kojem se nalaze važni izlošci iz povijesti zemlje. Nakon toga, posjetili smo maketu grada Jeruzalema iz Isusovog vreme48

na. Dalje nas je put vodio do mjesta Betlehem, gdje smo posjetili crkvu koja je napravljena na istom mjestu gdje je Isus rođen. Zatim smo pošli do dječje bolnice koju vodi jedna švicarska katolička organizacija, gdje smo imali kratki obilazak bolnice. Obilazak smo nastavili u selu pokraj Betlehema, gdje je anđeo pastirima objavio „Radosnu vijest“ da se Krist rodio. Tu smo slavili i Svetu misu u jednoj kapeli.

zemljom). Preko puta te crkve nalazi se židovsko groblje koje leži na jednoj čistoj padini i gleda na stari grad (groblje je tu i gleda na „židovski hram“ iščekujući Mesiju koji će oživjeti sve koji tu leže i na njega čekaju dok ne dođe). Dalje smo prošli cestom do grada, kuda je Isus na magarcu na Cvjetnicu svečano ušao u grad, a mase ljudi su klicale „Hosana Hosana“ mašući maslinovim graničicama.

Drugi dan- Sveti grad Jeruzalem

“Iako je građevina novijeg datuma, imali smo osjećaj da smo dio onoga što je Isus na tome mjestu svima nama dao kroz riječi „Uzmite i jedite, uzmite i pijte kao zalog vječnoga spasenja“, što mi i činimo sve od tada svaki put kada slavimo Svetu misu..”

Drugi dan bio je na redu Sveti grad Jeruzalem. Od kralja Davida, koji ga je učinio glavnim gradom svoga Kraljevstva. To je grad koji, sa svim onim što se u njemu dogodilo u narednim stoljećima, s pravom nosi naslov „sveti“. Sada je to grad koji je podijeljen i rascijepan na dijelove između raznih skupina koje u njemu borave, ali ono što ga čini svetim je povijest koja je okrunjena Isusovim dolaskom, smrću i uskrsnućem. Naš put počeli smo na Maslinskom brdu koje s istočne strane gleda na grad. Tu smo najprije ušli u crkvu gdje je Isus svoje učenike naučio molitvu „Oče naš“, a zatim smo se spustili do crkve odakle je Isus zaplakao nad gradom proričući mu sudbinu koja ga nedugo zatim i zadesila (68. godine nakon Krista rimljani su, nakon pobune Židova, grad sravnili sa

Na putu smo ušli i u Getsemanski vrt u kojem je Juda našao Isusa i predao ga vojnicima koji su ga odveli Velikom svećeniku. Na drugoj strani ulice pod gradom, podignuta je crkva Sv. Stjepana prvomučenika, gdje je Stjepan, zbog vjere u Krista, kamenovan. Nakon kratke uzbrdice, kroz „Lavlja vrata“ ušli smo u Grad. Idući istoimenom ulicom došli smo do crkve Sv. Ane (majke Marijine) i crkve Blažene Djevice Marije,

RAZGOVOR

gdje je po predaji bila njihova kuća. Iduća postaja nam je bila ulica „Via dolorosa“ kroz koju je išao Isusov Križni put. I mi smo, moleći na postajama s Isusom, prošli taj put koji je ljudskom rodu donio spasenje i otvorio vrata Raja. Idući i moleći često smo se morali pobijati kroz mase ljudi koji prodaju, kupuju i šetaju u toj ne preširokoj ulici, ali to nas nije omelo u našoj molitvi, kao što nije ni Isusa tada na njegovu putu do Golgote. Tamo nas je čekala crkva Groba Isusova. Ogromna je to crkva s mnogo nadogradnji kroz stoljeća svoga postojanja, ali unatoč tome ona i sada nosi pečat onoga što je Isus za nas podnio, jer je izgrađena upravo na mjestu gdje se završio Isusov ovozemaljski život. To je ujedno i mjesto na kome je i uskrsnuo, s čime se nastavila povijest spasenja za sve ljude koji žele imati udio u Njegovu Kraljevstvu. Idući dalje ulicama Jeruzalema došli smo do prostorije gdje je Isus sa svojim učenicima slavio Posljednju Večeru. Iako je građevina novijeg datuma, imali smo osjećaj da smo dio onoga što je Isus na tome mjestu svima nama dao kroz riječi „Uzmite i jedite, uzmite i pijte kao zalog vječnoga spasenja“, što mi i činimo sve od tada svaki put kada slavimo Svetu misu. Par koraka od tog mjesta nalazi se Dormitio crkva, sagrađena na mjestu gdje je Bl. Djevica Marija usnula i odakle je uznesena na nebo dušom i tijelom, gdje smo slavili Svetu misu po riječima Isusovim „ovo činite meni na spomen“.

Treći dan- Judejska pustinja Treći dan na redu je bila Judejska pustinja na jugu Izraela. Spuštajući se od Jeruzalema prema Mrtvom moru, stali smo na mjestu odakle se vidi samostan Sv. Jurja, na putu koji vodi od Jerihona u Jeruzalem. Nastavili smo do Masade, utvrde na jednom teško pristupačnom brdu usred pustinje, koju je napravio kralj Herod - isti onaj kralj koji je od straha htio ubiti dijete Isusa, i budući da ga nije našao, naredio je ubijanje sve djece u Betlehemu mlađe od dvije godine. Tu je utvrdu napravio isto iz straha, ako što krene po zlu da ima gdje pobjeći, jer nije bio porijeklom Židov, ali nije do toga došlo. Impresivna građevina s koje se pruža pogled na dugo i široko, nakon smrti Herodove je poslužila Zelotima, židovskim borcima za slobodu od rimljana, kao utočište koje su u pobuni Židova u Judeji zadržali pod opsadom pune dvije godine. Opsada koja je postala poznata u povijesti kao opsada bez predaje. Naime, rimljani su u pobuni, koju su pokrenuli Židovi 66 godine poslije Krista, izgubili. Posljednja židovska utvrda ostala je Masada, koja je odolijevala pune dvije godine opsadi od strane Rimljana. Jedini način da Rimljani i taj otpor slome bio je da naprave nasip stazu sve do vrha. Ali kada su probili vrata i ušli, našli su samo mrtvace, sa samo par preživjelih žena i djece koji su se sakrili,

a ostali su bacanjem kocke jedni drugima presudili, a pritom im je bila misao „bolje smrt nego ropstvo“. Spustili smo se žičarom koja povezuje podnožje i Masadu te nastavili dalje uz Mrtvo more. Stigli smo do nalazišta starih spisa iz vremena Isusa s istoimenim arheološkim lokalitetom Qumran. Jedan od najvrjednijih nađenih spisa je svitak s čitavom knjigom proroka Izaije iz Staroga zavjeta, dug 7 metara, čija se kopija nalazi u spomenutom muzeju Izraela. Kratki video, hodanje kroz ostatke građevine Qumran i prije toga pauza u zgradi koja je odmah pokraj, bili su zadnje što smo taj dan posjetili.

Četvrti dan- put na sjever Četvrti dan počeo je putovanjem na sjever u Galileju i do Nazareta, gdje je Isus odrastao. Na putu smo stali u stari grad Jeriho, najstariji poznati grad na svijetu, koji je sada većinom naseljen arapima. Vrlo lijepa oaza s puno vode i puno zelenila, što je preduvjet za gradnju stalne naseobine. To je grad koji su Izraelci najprije uzeli pod svoju kontrolu na putu iz ropstva u Egiptu u Obećanu zemlju. Napustivši Jeriho, spustili smo se do rijeke Jordan, do mjesta gdje je Ivan Krstitelj, između ostalih krstio i Isusa, s čime je počelo isusovo javno djelovanje od tri godine. Uzduž rijeke Jordan odvezli smo se do Nazareta, koji je od Jeruzalema udaljen nekih 150 km, gdje su crkve blažene Djevice Marije i Svetog Josipa, u kojoj smo slavili Svetu misu. Potom smo se odvezli do Genezaretog jezera u hotel, gdje smo proveli tri iduće noći.

Peti dan- Galilea Peti dan bio je posvećen obilasku mjesta u Galileji u kojima je isus boravio i propovijedao. Kiša koja je taj dan padala nam je malo omela planove, barem što se tiče planiranih šetnji. Prvo smo otišli na brdo gdje je Isus mnoštvu u svome govoru na Gori iznio Osam Blaženstava, koja su u temelju Kršćanstva, da bismo se potom, ometani kišom, autobusom spustili do crkve u mjestu Tabgha gdje je Isus učinio čudo nahranivši mnoštvo sa dvije ribe i pet kruhova. Tu smo u blizini na Genezaretskom jezeru bili u crkvi gdje je Isus nakon uskrsnuća tri puta pitao Petra da li ga voli, nakon čega ga je postavio kao stijenu na kojoj će sagraditi Crkvu svoju, koju neće ni vrata paklena savladati. Zato se crkva na tome mjestu zove „crkva Primata“. Odatle je dalje putovanje išlo do Kafarnauma. U tome gradu je Isus proveo dosta vremena, i u njemu je u kući apostola Petra izliječio njegovu punicu, a tu u blizini su i ruševine sinagoge u koju je Isus dolazio na Šabat šireći Božju ljubav kroz riječi i djela. Vožnja brodicom nakon toga po genezaretskom jezeru je bila poseban duhovni

doživljaj. I taj dan smo završili u Migdalu (Magdali) odakle je Marija Magdalena, osoba koju je Isus izliječio. U novoizgrađenoj kapeli s oltarom u obliku broad, slavili smo Svetu misu nakon koje smo se vratili u hotel.

Šesti dan- Akko i Haifa Šesti dan boravka smo promijenili plan, i odustali od odlaska na izvor Jordana. Umjesto toga, otišli smo do grada Akko (Acre), koji je stari grad na obali Sredozemnog Mora, a zatim do Haife. Akko je poznat po tome što je bio najvažnija luka za Križare u srednjem vijeku, gdje se danas, ispod novijega grada koji je napravljen u vrijeme Osmanskoga carstva, nalazi stari grad iz vremena Križara koji je dugo vremena bio jednostavno zatrpan. Šetnja kroz otkopane ulice i prostorije te pogled na razne video projekcije bili su pravo putovanje kroz vrijeme. Zatim smo se odvezli do Haife, trećeg najvećeg grada u Izraelu, gdje smo bili na Bogoslužju kod kršćana Maronita (koji su u okrilju Katoličke crkve). Liturgiju slave na arapskom jeziku, a najvažniji dijelovi su na Aramejskom jeziku, kojim je i Isus govorio. Bogoslužje je predvodio svećenik Yousef Yakoub, prijatelj sa studija u Irskoj. Za sve nas bio je to poseban doživljaj. U Haifi smo preveli popodne i vratili se natrag u hotel.

Sedmi dan – brda Tabor Zadnji dan u Svetoj zemlji, bio je vrhunac ovoga nadasve duhovnog putovanja. Naime, odvezli smo se do brda Tabor, gdje je Isus s apostolima Petrom, Ivanom i Jakovom imao Preobraženje, gdje je bio u razgovoru s Mojsijem i Ilijom. Tu im je pokazao svoju slavu, koja i nas čeka na kraju našega života, kao cilj našega putovanja. Na tome mjestu je podignuta prekrasna crkva u kojoj smo slavili Svetu misu. Nakon mise, zbog kiše, smo se odmah spustili do mjesta gdje nas je čekao naš autobus. Na putu do zračne luke stali smo u grad Cezareja na moru. Cezareju je izgradio kralj Herod, a ime je dobila u čast Cezara. Tu smo obišli veličanstvene ostatke nekada moćnoga grada na obali Sredozemnoga mora, čime je i završio naš put po Svetoj zemlji. Navečer te nedjelje, vratili smo se kući u Beč puni dojmova i ispunjeni novom snagom koju samo može dati odlazak u zemlju u kojoj je Isus povezao Nebo sa Zemljom svojim dolaskom među nas i ta veza je do kraja svijeta tu. Nadam se da ćete i vi, ako već niste, imati ovakvu priliku i otići u Svetu zemlju. Bog vas blagoslovio! Don Ivica

RAZGOVOR

Na temelju osobnih iskustava stekla sam dojam kako su žene obično skromnije od muških kolega u promoviranju svojih znanja i vještina te asertivnom zalaganju za vlastiti napredak. Moguće je kako je i zbog toga još uvijek manji broj žena na visokim pozicijama, rekla je Veličan. Suradnja s muškim kolegama nikad joj nije predstavljala problem. -Osobno jako volim raditi s muškim kolegama jer su u radu pragmatični, orijentirani na bitno i usmjereni k cilju. Muški će kolektiv prije prihvatiti novog člana na temelju znanja ili korisnosti, dok se u ženskim timovima može dogoditi da se dio odluka donosi pod utjecajem emocija, objašnjava Veličan.

Helena Janković, direktorica Sektora za pravne poslove tvrtke Pevec.

ŽENE NA VISOKIM POZICIJAMA

oložaj žena razlikuje se od države do države, a rušenje stereotipa o ženama u poslovanju najbrže se odvija u Europi. Sve je više žena koje zauzimaju vodeće pozicije u brojnim tvrtkama i u Hrvatskoj. Žene u Hrvatskoj obrazovanije su od muškaraca, ali teže dolaze do posla i manje su plaćene u odnosu na muške kolege. Upravo se žene puno češće susreću s brojnim stereotipima, predrasudama i raznim drugim oblicima spolne diskriminacije. Prilikom pronalaženja posla žene se susreću s pitanjima o obitelji, djeci i slično. A najveća borba koja se trenutno vodi, borba je žena za ravnopravnost na upravljačkim pozicijama. Da ponekad nije lako biti žena u tzv. „muškom svijetu“, uvjerila se kroz bogato radno iskustvo i Helena Janković, direktorica Sektora za pravne poslove tvrtke Pevec. -U dosadašnjem radu imala sam raznolika iskustva, a neka su, iz današnje perspektive, pomalo i smiješna. Primjerice, dok sam radila u odvjetništvu, prilikom sastanka sa strankom na kojem je bio prisutan i muški kolega, stranka me zamolila da joj donesem kavu s mlijekom. Dakle, stranka me doživjela kao tajnicu, a ne odvjetnicu. Isto tako, unatoč trudu i zalaganju u radu na pojedinim slučajevima, vrlo često bi stranke ipak tražile muškog kolegu jer su njega doživljavale kao stručnijeg i boljeg za svoj slučaj. Međutim, to su bile izolirane situacije, ali s druge strane, možda su i pokazatelj stvarnog položaja žena u po-

slovnom svijetu. Sada, s većim iskustvom i znanjem, takve situacije su, barem u mom slučaju, svedene na minimum i imam samo pozitivna iskustva, osobito u radu u Pevecu - objašnjava Janković. –Možemo se pohvaliti iznadprosječnim udjelom žena na rukovodećim položajima, ali i općenito udjelom žena u strukturi zaposlenih - dodaje Janković. Svoj odnos s muškim kolegama okarakterizirala bi kao jako dobar. -Čak bih nekada rekla i jednostavniji nego sa ženskim kolegicama. U radu u Pevecu ne vidim razliku između muških i ženskih kolega. Naime, ne gledamo tko posao obavlja, nego isključivo cilj i vrijednosti tvrtke, a cilj nam je zadržati vodeći položaj u Hrvatskoj u segmentu neprehrambenih proizvoda. To činimo odgovornim radom i brigom kako za kupce, tako i za sve zaposlenike Peveca - rekla je Janković. Lucija Veličan, Talent Acquisition Consultant u tvrtki Talentarium, nedavno se zbog posla preselila u Beč. Nakon Zagreba i Berlina, njezina tvrtka otvorila je ured u Beču. U IT sektoru u kojem radi, broj žena ne prelazi 20 posto pa je većinom okružuju muške kolege. -Iako trenutno radim u industriji koja je primarno muška, dosad se nisam našla u situacijama gdje bih osjetila spolnu diskriminaciju ili možda nikad nisam obraćala pažnju na to.

U poslu intenzivno surađuje s kolegama u Hrvatskoj i inozemstvu, posebice na području DACH regije i srednje Europe te primjećuje određenu razliku u komunikaciji i odnosima, ovisno o razvijenosti tržišta. - Moj je dojam i osobno iskustvo da je tržište u inozemstvu razvijenije, klijenti i poslovni partneri veći naglasak u radu stavljaju na kompetencije sugovornika. Na hrvatskome tržištu još uvijek ima situacija gdje kompetencije pojedinaca nisu najvažnija stavka u ostvarivanju i održavanju suradnje te je to zasigurno područje na kojemu kao društvo aktivno trebamo raditi kako bismo u budućnosti mogli pratiti korak sa svjetskim kolegama. Kroz rad i boravak u Austriji, osvijestila sam kako niti spol, nacionalnost, rasa, dob ili bilo koje drugo obilježje nisu i ne bi trebali biti, odrednica našega uspjeha, već su često to tek stereotipi koje sami kreiramo i sami se zbog njih ograničavamo u dolaženju do profesionalnih ciljeva - dodaje Veličan.

Lucija Veličan, Talent Acquisition Consultant u tvrtki Talentarium.

“Na temelju osobnih iskustava stekla sam dojam kako su žene obično skromnije od muških kolega u promoviranju svojih znanja i vještina te asertivnom zalaganju za vlastiti napredak.” Adela Hardi Adžić

SPORT, CRO VIENNA...

Piše: Adela Hardi Adžić

EKSKLUZIVNI INTERVJU S TALENTIRANIM NOGOMETAŠEM PETROM GLUHAKOVIĆEM

Nogometni uzor našem podmlatku

etar Gluhaković, mladi reprezentativac Austrije i dugogodišnji igrač FK Austria iz Beča, svoje prve nogometne korake napravio je u First Vienna FC 1894. Otac ga je sa 6 godina doveo na trening i tu se rodila velika ljubav prema nogometu. O njegovim nogometni počecima, karijeri, najdojmljivijim trenucima kao i planovima za budućnost razgovarali smo u prostorijama SK Cro Vienna. Otkud ljubav prema nogometu? Mogu reći obiteljski, zavolio sam nogomet uz oca. Otac mi je bio jako dobar igrač i radio je u Cro Vienni kao nogometni trener dugo godina. I brat mi je isto igrao nogomet tu u Cro Vienni. Nogomet nam je jednostavno upisan u genima. Svi u obitelji su sportaši, pa sam odrastao u sportskom duhu, tako da je nogomet došao sasvim prirodno. Gdje si učinio prve nogometne korake? Prvi susret s nogometom bio je sa šest godina u First Vienna FC 1894. Tu sam počeo prvi puta trenirati u klubu i ostao 9 godina. U Cro Vienni sam sve naučio, upoznao divne ljude i stekao brojna prijateljstva koja njegujem

i dan danas. S 14 godina sam prešao u FK Austria Beč i tamo sam odradio Akademiju do amatera i prešao u prvu momčad. Kako je bilo uskladiti obveze u školi s napornim svakodnevnim treninzima i utakmicama? Nije bilo lako, ali uz trud i ljubav prema nogometu sve se može. Kad sam prešao u Austriu, bila je to klupska škola, pa smo lakše usklađivali obaveze i sve je bilo dogovoreno sa školom. Prije podne smo npr. imali treninge i popodne školu pa poslijepodne trening. Sve je bilo jako dobro organizirano. Tko je od trenera najzaslužniji za tvoje sportske rezultate? Ima li netko koga bi posebno istaknuo? Dobro pitanje. Imao sam ih više, pa je teško nekog posebno izdvojiti. Počeo sam kod Franza Buzeckya, on mi je bio prvi trener. Kod njega sam naučio sve od malih nogu. Drugi trener mi je bio Herbert Gager, on me je povukao u drugu ekipu i tamo sam počeo igrati nogomet s odraslima u seniorskom nogometu. On mi je otvorio vrata ozbiljnog nogometa. Svi ostali su također bili ok, ali ova dvojica su ostavila najviše traga.

Dugogodišnji si igrač FK Austria iz Beča. Kako bi ocijenio sezonu u klubu? Nije bilo lako. Bio sam povrijeđen oko osam mjeseci. Prošao sam operaciju i dug oporavak. Nakon toga se nije bilo jednostavno vratiti na teren. Još uvijek nije skroz kako treba, ali ide na bolje. Kakvi su odnosi u klubu među igračima i s trenerom? Jesi li zadovoljan? Odnos bih ocijenio kao dobar, nema nikakvih problema u momčadi niti s trenerom. Ove godine rezultati, nažalost, nisu najbolji. Trenutno smo šesti, a cilj nam je ući među prve tri momčadi da bismo mogli zaigrati u Europi. Na koji trenutak u karijeri si posebno ponosan? Najljepši trenutak mi je bio kad sam igrao Euro ligu. To je bila prva utakmica protiv Rijeke u kojoj sam igrao svih 90 minuta. Pokazao sam odličnu igru i borbenost i na to sam posebno ponosan. Koji ti je igrač tijekom nogometne karijere najviše oduševljavao? Kad sam bio dijete najbolji igrač i idol mi je bio Brazilac Ronaldo, a sad kroz godine otkako sam počeo ozbiljnije

igrati i raditi nemam idola. Više sam se ugledao na desne bočne igrače, kao npr. Philipp Lahm i Dani Alves.

"U Cro Vienni sam sve naučio, upoznao divne ljude i stekao brojna prijateljstva koja njegujem i dan danas. S 14 godina sam prešao u FK Austria Beč i tamo sam odradio Akademiju do amatera i prešao u prvu momčad."

Koji je najbolji igrač protiv kojeg si igrao ? Pa najbolji igrač protiv kojeg sam igrao je bio Kingsley Coman iz FC Bayern. S kojim igračem se najbolje slažeš ? Ivan Ljubić - on mi je najbolji prijatelj od malih nogu i znamo se preko 15 godina. Mladi si reprezentativac Austrije. Igrao si s U17 Europsko i Svjetsko prvenstvo i s U19 Europsko prvenstvo. Jesi li ikad dobio poziv zaigrati za Hrvatsku? Nisam dobio poziv zaigrati za Hrvatsku. Kakvi su planovi za budućnost? Gdje se vidiš za nekoliko godina? Sad na ljeto nas čeka U21 Europsko prvenstvo s reprezentacijom Austrije. Prvi plan mi je zaigrati na Europskom prvenstvu na ljeto, a poslije ćemo vidjeti. Kako provodiš slobodno vrijeme, ukoliko ga uopće i imaš? Pa slobodnog vremena se nađe, sve ovisi. Ali kao mladi sportaš uvijek moram gledati i planirati vrijeme prema treninzima, paziti što jedem, pijem. Uglavnom vodim jedan sportski život. Koji bi savjet dao mladim nogometašima na početku nogometne karijere i općenito mladima ? Prvo bih istaknuo da nije sve u talentu nego treba puno i marljivo raditi, trenirati i bez obzira na sve nikada na odustajati. I za kraj, pratiš li rad SK Cro Vienna? Naravno, rade odličan posao! Tata mi je u SK Cro Vienna bio dugogodišnji nogometni trener, brat je igrao u klubu, tako da sam često dolazio i gledao utakmice. Sviđa mi se kako to sve funkcionira od najmlađih selekcija, pa sve do prve momčadi. Mislim da se uprava kluba bori da napravi što više za klub i igrače. Život je borba. Ne treba nikada odustajati. Cro Vienni želim sve najbolje u daljnjem radu i da ostvare sve zacrtane ciljeve i nastave s dobrim radom kluba kao i dosada. A svim čitateljima Cro Vienna Vijesti želim sretan i blagoslovljen Uskrs.

Osobna iskaznica: Reprezentativac Austrije Rođen: 25. 03. 1996. godine u Beču Pozicija u momčadi: desni bočni Klub: FK Austria iz Beča 2016. godine potpisao prvi profesionalni ugovor i zaigrao za FK Austria iz Beča za koji igra i danas

Najveći uspjesi: - sudjelovao s Austrijskom nogometnom reprezentacijom U17 na Europskom i Svjetskom prvenstvu 2013. godine - sudjelovao s U19 na Europskom prvenstvu 2015. godine - kvalificirao se s timom kao prva U21 reprezentacija Austrije na Europsko prvenstvo - 2017. godine asistirao za gol na utakmici FK Austria – Rijeka (Europa League)

Foto: Davor Javorovic/PIXSELL

"Za sebe mogu reći da sam uvijek ponosno isticao Donji Miholjac, Osijek i Slavoniju i zato mi je drago kad vidim nadimke poput Slavonski bećar ili Sin ravnice. I sada me prođu trnci kada se sjetim zastave na kojoj piše Donji Miholjac. Ili šokačkog šešira koji sam nosio na dočeku u Zagrebu."

Slavonski bećar, ponos i dika i van nogometnog terena

Vatreno srce Sina ravnice

rošlo je punih 9 mj od povijesnog uspjeha Hrvatske nogometne reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, a pozitivni koraci naših nogometaša van terena ne prestaju. Jedan od najomiljenijih Vatrenih, "bećar iz Donjeg Miholjca” Domagoj Vida koji je osim izvrsnom formom na terenu, izvan njega svojom energijom podizao motivaciju suigračima, a nama u Domovini i izvan nje nerijetko tjerao suze na oči od ponosa, znakovito na svojim kopačkama osim imena supruge Ivane i sinčića Davida nosi naziv svog rodnog mjesta, Donjeg Miholjca i naziv Sin ravnice. Naime, van nogometnog terena i daleko od medijske pozornosti Domagoj rado pomaže svom gradu od humanitarnih akcija do podrška školama, udrugama i pojedincima, no osim toga svoj zavičaj pomaže i uzgojem crne svinje. Tako je bećar iz Donjeg Miholjca s četvoricom prijatelja osnovao poljoprivrednu zadrugu imena Sin ravnice koja se bavi preradom domaćeg svinjskog mesa i sve to na farmi u Cretu Viljevskom, kod Donjeg Miholjca gdje pune četiri godine zaredom uzgajaju autohtonu crnu slavonsku svinju, tzv. Fajfericu. S Vidinim potpisom prodaju se kuleni, kobasice, kulenove seke, čvarci i

šunka. Velika želja za pomoći voljenoj slavonskoj ravnici ne prestaje iako ga trenutno profesionalni život s obitelji drži u turskom Istanbulu. Ne rijetko će sam spomenuti koliko je sretan što se bavi baš takvom djelatnošću, ističući svoje slavonsko porijeklo, ljubav prema svom kraju, blagu koje samo ravnica daje i običajima. Jer, napominje: "Znate kako se kaže, bolje da nestane selo, nego običaji." Istaknuo je kako jedino crnilo koje u svojoj Slavoniji želi vidjeti, jesu njegove "crne ljepotice". Svojom uključenošću u rodni zavičaj daje predivan primjer svima. Mladima svakako, no i svima nama koji ne živimo u Domovini. Naši vrhunski športaši, ne samo sjajnim rezultatima koje postižu nakon godina mukotrpnog truda, rada i odricanja kakvog profesionalan sport zahtjeva ujedno promoviraju Lijepu Našu širom svijeta i na svim mogućim razinama, pokazujući kako doista svatko od nas može naći način i ostati dijelom srca tamo od kud je krenuo. Tako će malo tko ostati ravnodušan na skromnost i lijepe riječi koje Domagoj šalje u svoju rodnu Slavoniju bilo kojom prilikom. Početkom ove godine Komisija Glasa Slavonije priznanje za promicatelja

Piše: Ani Galović

sporta Osječko-baranjske županije dodijelila je upravo Domagoju Vidi koji je još jednom svojim riječima potvrdio zašto nosi s ponosom nadimak Sina ravnice:

"Ponosan sam što sam bio dio hrvatske reprezentacije koja je ostvarila nezaboravan uspjeh na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Kao što smo na najbolji način pokušali predstaviti svoju državu, pri tome svatko od nas predstavlja i svoju lokalnu sredinu iz koje smo došli. Za sebe mogu reći da sam uvijek ponosno isticao Donji Miholjac, Osijek i Slavoniju i zato mi je drago kad vidim nadimke poput Slavonski bećar ili Sin ravnice. I sada me prođu trnci kada se sjetim zastave na kojoj piše Donji Miholjac. Ili šokačkog šešira koji sam nosio na dočeku u Zagrebu. Uvijek želim pokazati koliko sam ponosan sam što sam Slavonac. Hvala još jednom svim navijačima u Slavoniji, posebno mi je drago što smo njih razveselili jer znam koliko to zaslužuju. Uvijek sam se trudio predstaviti svoju obitelj i svoju zemlju i to ću raditi i u budućnosti. Hvala vam od srca! Puno pozdrava iz Istanbula. Voli vas Domagoj Vida. "

SPORT, CRO VIENNA...

SK Cro Vienna

MLADE NADE CRO VIENNE David Maskaljević/U11 Najbolji pojedinc i najbolji strijelac uzrasta U11

anas u SK Cro Vienna imamo sveukupno 12 momčadi, to jest preko 170 igrača, koji se natječu u bečkom nogometnom savezu, točnije u A-Oberligi i C-Ligi. Od toga je 10 momčadi mlađeg uzrasta, od U7 do U18, u C-Ligi. Kako bismo bolje upoznali naše mlade naraštaje, u svakom sljedećem broju magazina Cro Vienna vijesti, donosimo intervju s jednom našom mladom nadom.

kon oporavka, David se preselio u novi klub, SC Wienerberg, gdje je ostao do 2017. godine i gdje su njegove kvalitete i uspjesi počeli dolaziti do izražaja. Dobri prijatelji i atmosfera u klubu privukli su Davida u Cro Viennu, stoga njegovi roditelji nisu imali puno izbora, nego da sina upišu u novi klub. Danas je David vrlo uspješan i perspektivan mladi igrač Cro Vienne, a evo što on kaže o razlozima dolaska u naš klub i o svojim planovima za budućnost.

Piše: Marinko Banović

U ovom broju predstavljamo najboljeg pojedinca i najboljeg strijelca uzrasta U11, Davida Maskaljevića. David je rođen 22.02.2008. godine u Beču i od svoje četvrte godine igra nogomet. Kaže da je zavolio nogomet uz roditelje, Mihaelu i Zorana, koji su uvijek pratili nogometna zbivanja i vatreno navijali za hrvatsku reprezentaciju. David je počeo aktivno igrati nogomet 2012. godine u SC Team Wiener Linien. Nažalost, već 2013. bio je prisiljen pauzirati s treninzima, zbog prometne nesreće u kojoj mu je stradala noga. To našeg Davida nije spriječilo da ponovo zaigra nogomet te da odustane od svog sna da postane profesionalni igrač i jednog dana zaigra za hrvatsku reprezentaciju. Nedugo na56

Što je te potaknulo da igraš nogomet? Pa moji mama i tata su u uvijek gledali i pratili nogometne utakmice naše Hrvatske reprezentacije i uvijek sam, iako sam bio tada mali, sa žarom navijao s njima i uvijek uz sebe imao malu loptu i šutao ju po stanu. Koji ti je najveći uspjeh do sada u nogometu? Najveći uspjeh mi je što sam igrao finale Bayern Trophy u Salzburgu 2017. godine, gdje su igrali igrači iz FC Chelsea, FC Bayern, Red Bull Salzburg, FC Liverpool, a svakako uz sve to, i što sam dao najviše golova u U11 momčadi Cro Vienne. Koji su razlozi tvog dolaska u Cro Viennu? U SC Wieneberg sam igrao obranu i nisam mogao puno golova zabijati, a želio sam uvijek naprijed igrati kao napadač. Tu priliku pružio mi je moj trener Ivan Bušić.

Drugi i najveći razlog je to što tu imam rođaka i najboljeg prijatelja, Dominika Banovića, i što se ovdje puno priča hrvatski jezik i što ću imati onda prijatelje za izlaske kada odrastem. Znaš li da si najbolji pojedinac i najbolji strijelac svoje momčadi i jesi li sretan zbog toga? Znaaam… želim biti još bolji i trudim se. Ali za taj uspjeh i rezultat nisam samo ja zaslužan, nego i moji prijatelji: Leon mali, Leon veliki, Dominik, Dondo, Amir, Slaven, Luki, Ivo, Ivan, Marko, Robert, Leonardo i svi ostali, da se ne naljute ako sam nekoga preskočio. Kako ti se sviđa u Cro Vienni? Dobro mi je, jako mi se sviđa jer mogu puno trenirati i uvijek igrati. Tko ti je najbolji prijatelj od tvojih vršnjaka u Cro Vienni i družiš li se sa svojim vršnjacima i izvan nogometnog terena? Pa najbolji prijatelj mi je moj rođak, Dominik Banović, i mali Leon, a i svi drugi. Pa igramo se i van nogometnih terena, igramo online Playstation Fifa i svakakve druge igrice. Družimo se jako

David Maskaljević i Dominik Banović

"Moji mama i tata su u uvijek gledali i pratili nogometne utakmice naše Hrvatske reprezentacije i uvijek sam, iako sam bio tada mali, sa žarom navijao s njima i uvijek uz sebe imao malu loptu i šutao ju po stanu." puno i igramo se jako puno prije i poslije treninga i utakmica. Kako ti se sviđa tvoj trener Ivan Bušić i jesi zadovoljan s njim? Jako je dobar trener i jako mi se sviđa. Uz njega sam još bolji igrač i on mi je dao šansu da igram kao napadač. Volio bih da s nama ostane uvijek, jer ga volimo. Tvoj tata Zoran ujedno je i pomoćni trener tvoje momčadi, zajedno s glavnim trenerom Ivanom Bušićem. Je li to za tebe jedna prednost ili možda još jedan zahtjevniji zadatak? Pa olakšanje možda jest, jer znam da je moj tata uvijek tu uz mene i na tre-

ningu i na utakmicama. Ali što se tiče drugih stvari - nije jer ja moram isto trenirati s punim kapacitetom, kao i sve druge moje kolege. Ali je lijep osjećaj kad je tata uvijek tu u blizini. Koliko puta tjedno treniraš i je li ti to teško i naporno uz sve obaveze u školi? Treniram 3 puta tjedno: ponedjeljak, srijeda i petak i onda još uz to subota ili nedjelja prvenstvene utakmice. Nije mi teško niti će mi ikad biti teško, jer to volim i za to živim. Svaki put se radujem kad znam da je došao dan za trening ili utakmicu. Što želiš poručiti Cro Vienni i svojim kolegama? Želio bih da naša Cro Vienna uđe u B-Ligu, a onda i u A-Ligu. A svojim kolegama u momčadi, želio bih poručiti da budemo još bolji. I ako je moguće da što više igramo s jačim ekipama. Imaš li životni san i što bi želio biti jednog dana kada odrasteš? Želio bih biti pravi nogometaš jednog dana i ako bude moguće, da jednog dana zaigram za hrvatsku nogometnu reprezentaciju. To si želim najviše.

Tko ti je nogometni uzor i zašto baš on? Dok sam bio mali, uzor mi je bio Luca Toni, a sad mi je Lewandowski, jer zabija jako puno golova i tjelesno je jak i puno se bori, kao što se borio naš Mario Mandžukić dok je igrao za Hrvatsku. Što bi želio poručiti svojim vršnjacima koji još ne igraju nogomet, a i onima koji igraju u drugim klubovima? Pa da igraju nogomet, jer kroz njega se mi djeca izgrađujemo, kako tjelesno tako i mentalno, i da u nogometu mogu imati puno prijatelja vršnjaka. A oni koji nisu kod nas u Cro Vienni, želio bih da dođu da budemo još jači, a i osjećat će se kao kod kuće, jer se ja tako osjećam ovdje u Cro Vienni. I za kraj, želiš li još što dodati? Želio bih čestitati Sretan i blagoslovljen Uskrs svojim prijateljima u Cro Vienni i svima koji su vezani uz Cro Viennu i svim ljudima na svijetu. Najveća želja mi je da na kraju sezone Cro Vienna uđe u veći rang natjecanja, a to je B-Liga.

Hrvatica Ivona Dadić ponovno najbolja sportašica u Austriji

vona Dadić i Lukas Weißhaidinger su sportašica i sportaš godine za 2018. godinu u Austriji. „Najljepša atletičarka“ i „atletska princeza“, kako Ivonu mnogi nazivaju, titulu najbolje sportašice osvaja već treću godinu za redom.

Ivona Dadić je nacionalna rekorderka i prva višebojka koja je otišla na Olimpijske igre. Viceprvakinja je svijeta u petoboju, a osvojila je i visoko 4. mjesto na Europskom prvenstvu i 6. mjesto na Svjetskom prvenstvu u sedmoboju. - Velika mi je čast primiti nagradu i biti među najboljim austrijskim sportašima. Uistinu sam sretna, nagrada je veliko veliko priznanje mom timu i meni za sjajnu sezonu 2018. - rekla je Ivona. Ivona je rođena u Welsu u austrijskoj saveznoj državi Gornja Austrija, nakon što su joj roditelji pobjegli od rata u Bosni i Hercegovini. Počela je trenirati još u ranom djetinjstvu, a s 14 godina je upisala sportsku školu u Linzu. Njena najveća ljubav je višeboj, a od pojedinačnih disciplina najviše voli trčanje na 800 metara. (Branimir Njikoš/Glas Hrvatske)

Snage odmjerile mame protiv sinova Nedjelja, 07. travnja, u našoj/vašoj Cro Vienni nije prošla samo u natjecateljskom tonu naših mlađih uzrasta koji se bore za bodove i veći rang natjecanja. Ovaj prekrasni nedjeljni dan bio je i u jednom drugom tonu poseban, blagoslovljen i uspješan u svakom smislu riječi. Naše su drage majke odigrale revijalnu utakmicu protiv svojih sinova -Anđela-malih lavova. Cro Vienna posebno je ponosna na svoj podmladak koji su naša budućnost, a i najveći ponos i razlog zašto postojimo i zašto se borimo. Iako je igrao David protiv Golijata, u ljubavno-majčinskom duhu ipak je bilo napeto i

neodlučno do samog kraja. Uz malo sreće mame su jedva uspjele pobijediti. Ovakvo bogatstvo i druženje između djece i njihovih majki ima samo CRO VIENNA. To je još jedan dokaz koliku ulogu roditelji igraju u sportskom, životnom putu i odrastanju svoje djece. Zato im se ovim putem CRO VIENNA zahvaljuje od sveg srca što su dio nas i što vjeruju u nas. Naša su velika podrška i potpora. Lijepo je bilo danas biti majka, a još znati da su te majke i njihovi Anđeli dio Sportskog i kulturnog društva Cro Vienna. Marinko Banović

SPORT, CRO VIENNA...

Cro Vienna slavila kod kuće s 2:0 Unatoč kiši i skliskom terenu, prva je momčad Cro Vienne u petak 05. travnja, pobijedila Triester,pretposljednju momčad Oberlige, rezultatom 2:0 na svom terenu. Oba pogotka pala su u 2.poluvremenu,a mrežu je načeo uvijek raspoloženi Ivan Mijač "Eurogolom" u 65 minuti. Nakon prvog pogotka momčad Triester se opustila, osjetivši da je nemoguće više išta promijeniti u njihovu korist. Nedugo nakon toga Ilias Stojanović zabio je u 71.minuti drugi gol koji je ujedno i odlučio utakmicu u korist Cro Vienne.

Trener Hasanbašić zadovoljan je konačnim rezultatom od 2:0 ,prikazanom igrom i borbenošću svoje momčadi, iako naglašava da je rezultat mogao biti veci i bolji u korist njegove momčadi, s obzirom na prikazanu igru. Cro Vienna se trenutno nalazi na 4.mjestu Oberlige sa samo 7 bodova zaostatka za vodećim 1980 Wien. Marinko Banović

Tel. 01/480 16 25 Mail. office@liftmont.at

www.liftmont.at 61

SPORT, CRO VIENNA...

U16 2018.2019.

Foto: Ruža Stjepanović

Stoje slijeva: Trener Marijan Ilija, Romić Šimun, Stanić Michael, Jurčević Augustin, Bošnjak Frano, Čolić David, Stjepanović David, Klarić Patrick, Slišković David, Lovrić Mario, Trener Bubalović Antonio. Sjede slijeva: Krajina Dominik, Grabovac Leon, Matošević Nico, Mlinar Sven, Jukić Marco, Oršolić Filip, Marijanović David, Rezo David.