Reporter 428 - 27.07.2023.

Nekad suigrači, danas rivali: Jana, Milka i Čagi za kormilom!

VELIKA GORICA 27. 7. 2023. Broj 428 Godina XXII

Parkom smo rekli: HVALA! GRADONAČELNIK OTKRIO PLANOVE ČIJI JE DIO I SELIDBA GIMNAZIJE I ZRAKOPLOVNE ŠKOLE

Str. 4

Str. Planovi NOVA ŠKOLA GRADIT ĆE SE U KURILOVCU

Životna priča mons. Josipa Frkina: Atentati, suđenja, građenje i zidanje na putu do Gorice

Kapetani Gorice iz zadnje drugoligaške ove sezone su treneri naših klubova u petom rangu... Str.

Okuje je do 1974. bilo zaseok Mraclina, sve do čuvene 'balvan revolucije' koja je dovela asfalt u mjesto. Za nekad davno

izolirano selo danas zna cijela država...

Crtice iz Gorice...

KUPSKI PLOV

Kajakom po

Kupi za Dan zahvalnosti

Povodom obilježavanja Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja, Općina Pokupsko organizira 5. kolovoza "Kupski plov 2023." na etapi Lijevi Štefanki - Pokupsko.

- Pozivamo sve zainteresirane da zaplove kajakom od glavnog kupališta u Lijevim Štefankima do glavne plaže u Pokupskom. Okupljanje će biti u 14 sati, dok je polazak predviđen u 15 sati. Prijevoz do Lijevih Šefanki će se kombinirati kombijima i vlastitim automobilima - ističu organizatori.

Veslači će imati tri kratka zaustavljanja. Prva postaja je Saldum i Brodišće u Auguštanovcu te Lijevi Degoj.

- Prijevoz opreme organizirat će Općina s lokalnim udrugama, a hrana i piće za sudionike bit će osigurani na startu i cilju. Osim toga, svima koji će sudjelovati preporučujemo korištenje zaštitne opreme poput kaciga i prsluka za spašavanje, sredstava za zaštitu od sunca, a sudjelovanje je izričito na vlastitu odgovornost - poručuju organizatori te dodaju kako je broj sudionika ograničen.

Kotizacija iznosi 10 eura po osobi, a uplate se vrše do 2. kolovoza u Općini Pokupsko ili na samom startu.

Nitko na svijetu ne radi robote kao mi Dijanići!

Piše:

Fantastični Dijanići ponovno osvajaju svjetsku robotičku scenu! Naši Velikogoričani okupljeni u ekipu Gebrüder Weiss - Antonio, Dora i Ivan Dijanić postali su svjetski prvaci u robotici. Na Svjetskom RoboCup 2023 natjecanju u Francuskoj od 4. do 10. srpnja osvojili su prvo mjesto i zlato u kategoriji Rescue Maze.

BRAĆA IVAN I ANTONIO TE SESTRA DORA

ČINE TIM KOJI JE NOVI SVJETSKI PRVAK U

ROBOTICI. PETEROČLANOJ OBITELJI SU

MORALI PRIDRUŽITI I ROBOTA DADU...

Besplatne informativne

novine građana Velike Gorice, Turopolja, Posavine i Pokuplja

Datum izlaska ovog broja: 27. srpnja 2023.

Izdavač:

e-Radio d.o.o., Velika Gorica, Gajeva 25

Grafički urednik: Zvonko Šimunić

Grafičko oblikovanje oglasa: Mile Šola

Novinari:

David Jolić, Petra Škrinjarić, Marija Vrbanus, Matea Brenčić, Mato Paviša, Goga Kiš, Vitomir Štuban

Fotografije:

David Jolić, Sanjin Vrbanus, Mario Žilec, Vitomir Štuban, Mato Paviša

Uređuje redakcijski

kolegij (sjedište):

Velika Gorica, Gajeva 25

Telefon:

01/6222 777, Fax:01/ 6221

160, e-mail:reporter@cityradio.hr

Tisak:

Tiskara Zagreb d.o.o.

Radnička cesta 210, Zagreb

„Reporter“ je upisan u evidenciju javnih glasila pri Uredu za odnose s javnošću

Vlade Republike Hrvatske

Reporter je dobitnik nagrade

„Zlatno ogledalo“ kao najuređenije lokalne novine u Hrvatskoj

- Bio je to pravi festival znanja koji je okupio natjecatelje iz cijelog svijeta, među kojima i na tisuće robotičara. Cilj natjecanja je unapređenje znanja, interesa, prakse i poznavanja znanosti iz područja mehatronike, elektronike, mehanike, računalnih znanosti, interneta te umjetne inteligencije - ističe mentorica Jelka Hrnjić. Ovi mladi, talentirani i uspješni mladi ljudi, još nisu svjesni svog uspjeha. Da su najbolji na svijetu, ispred svih razvijenijih i tehnološki naprednijih država...

- I dalje ne vjerujem što smo ostvarili, valjda ćemo, kad se dojmovi malo više slegnu, postati svjesni... Ovo je kruna našeg dugogodišnjeg zajedničkog rada i truda, od malih trofeja došli smo do svjetske titule. Konkurencija je bila velika, natjecali su se najjači timovi svijeta i baš je nezamislivo da jedna naoko mala Hrvatska ostvari tako veliki rezultat - govori nam s uzbuđenjem najstariji član tima, 19-godišnji Antonio.

Za ovo natjecanje Dijanići su izradili robo ta Dadu, a svaki član tima pridonosi na svoj način, pojašnjava najm lađi član obitelji, Ivan Dijanić.

- Moj zadatak u timu je hard ver i konstrukcija robota, kako bi što bolje prolazitoprepreke i kosine. Antonio je zadužen za softver, programiranje robota i zadatke za kretanje, dok je Dora zadužena za sam dizajn i izgled ro bota, ali i dokumentaciju i plakate. Pobjedničkog robota, kao i sve ostale, dio po dio slagali su sami, lemili, printali na 3d printeru…

- Sve komponente doslovno znamo u dušu i to se uvijek pokaže kao dobra stvar na nat

jecanju. Neki timovi već imaju gotove robote, s kojima samo upravljaju, pa možda ne znaju reagirati dovoljno dobro u nekim trenucima. Tu smo mi stekli veliku prednost. Prvog dana natjecanja bili smo drugi jer nas je pretekao iranski robot, koji je bio u velikoj prednosti kada je u pitanju hardver i sam dizajn. Samo za usporedbu, jedan njihov motor na robotu, kojih ima ih osam, košta 300 eura. A naš košta 25. No na kraju se vidjela velika razlika u znanju, što se na kraju pokazalo i na rezultatima - objašnjava Antonio.

Biti između dva brata svakako nije lako, no maturantica Dora, a uskoro i studentica FSB-a, voli obiteljsko zajedništvo.

- Znamo se svađati, ima tu i suza, smijeha, ali isto tako jako je lijepo što smo uvijek zajedno. Ponekad zapnemo u robotici, a jednog dana tako ćemo se naći i u nekim životnim situacijama, i uvijek si međusobno pomažemo. Jednostavno je predivan osjećaj imati ne

Druge aktivnosti, školske ili studentske obaveze, ne sprečavaju ih da ustraju i rade na onome što vole.

- Definitivno je to sve jako teško iskombinirati, pogotovo što se bavimo i drugim izvannastavnim aktivnostima, putujemo u Zagreb u školu. Vikendom pohađamo radionice kod mentorice Jelke i profesora Ivice Kolarića, ali uvijek se nekako organiziramo. A kad god nađemo slobodnog vremena, primimo robote u ruke i radimo. Možda nekad malo manje idemo van od naših vršnjaka, ali uživamo u tome što radimo - kaže nam Dora i dodaje

NOVI

- Ponosna sam na ovu nagradu, to je dokaz da se, uz trud, napor, suze i smijeh, sve može. I da se nikad ne smije odustati. Francuska medalja ima posebno značenje jer ovo je bilo posljednje natjecanje u juniorskoj kategoriji u ovom sastavu. S obzirom na godine, stariji brat Antonio, prelazi u višu natjecateljsku kategoriju te će postati mentor Ivanu i Dori.

- Nastavljamo naš zajednički rad i vjerujem da Ivan i Dora još jako puno mogu napraviti. Već su u pripremama ideje za novog robota. Nova sezona počinje vrlo brzo, spremamo se za naše otvoreno natjecanje pa idemo u Koreju na Asia Pacifik - ističe Antonio te se nada kako će njihovi rezultati biti dobar motiv drugima da se pokrenut u tom smjeru. Svakako moramo spomenuti da su im vjetar u leđa i velika potpora, majka Slađana i otac Lovrek, koji su iznimno ponosni na velike uspjehe svoje djece. Inače, Hrvatsku je na ovom natjecanju, pod vodstvom Ivice Kolarića, predstavio 21 natjecatelj u sedam timova pod vodstvom devet mentora, a natjecali su se u šest kategorija.

Petra Škrinjarić

IRANSKI 300 EURA, NAŠ 25...

ROBOT VEĆ U NASTANKU

Ukratko

KLINCI UČILI PLIVATI, 200 NOVIH PLIVAČA

Zagrebačkoj žu paniji u 2022. sjedište je imalo 10.356 poduzetnika koji su ukupno imali 69.929 zaposlenih, što je u odnosu na prethodnu godinu povećanje za 5,6 %, stoji u izvješću FINE o rezultatima financijskog poslovanja poduzetnika. Na rang listi gradova i opći na Zagrebačke županije, Velika Gorica je prva po broju poduzetnika (2019), broju zaposlenih kod poduzetnika (13 650), ostvarenim ukupnim prihodima (18,6 milijardi kuna) te ostvarenoj neto dobiti u iznosu od milijardu kuna. Broj poduzetnika u Velikoj Gorici povećan je u odnosu na 2021. za više od 100, broj zaposlenih je povećan za 462 osobe, ukupni prihodi su povećani za više od 3 milijarde kuna, a neto dobit je veća 400 milijuna kuna u odnosu na 2021. godinu.

- Vjerujem da će i Poduzetnički inkubator, koji će otvoriti svoja vrata do kraja ove

MENTORI SU BILI SAŠA CVETOJEVIĆ I IVO ŠPIGEL, PIONIRI STARTUPA

VELIKA GORICA DOMINIRA...

Najviše zaposlenih, najviše poduzetnika, najveća netto dobit!

godine biti značajan poticaj razvoju poduzetništva u našem gradu - naglasio je gradonačelnik Krešimir Ačkar. Inače, Zagrebačka županija je, u odnosu na druge županije, na petom mjestu prema broju poduzetnika, na trećem prema broju zaposlenih kod poduzetnika i ostvarenoj neto dobiti te na drugom mjestu prema iskazanim ukupnim prihodima. Poduzetnici županije ostvarili su u 2022. prihode u iznosu od 86 milijardi kuna (19,9% više nego 2021.), ukupne rashode od 81,5 milijardi kuna (21,6% više), dobit razdoblja u iznosu od 4,9 milijardi kuna (1 % više), gubitak razdoblja od 1,3 mili-

jarde kuna (55,4 % više) te neto dobit od 3,6 milijardi kuna (10,7 % manje). Prosječna mjesečna neto plaća iznosila je 7205 kuna, što je 10,4 % više u odnosu na 2021. godinu (6524 kune).

Društvo LIDL HRVATSKA d.o.o. k.d. iz Velike Gorice zadržalo je i u 2022. godini dominantnu ulogu među poduzetnicima na području županije, s ukupnim prihodima koji iznose 7,9 milijardi kuna, najvišu dobit razdoblja od 391,8 milijuna kuna te je zapošljavalo najveći broj radnika, njih 2792. Najveći izvoznik bilo je društvo BUGATTI RIMAC d.o.o. iz Svete Nedelje s iznosom od 1,3 milijarde kuna.

JAVNE POTREBE U SOCIJALI I ZDRAVSTVU

Pozivaju se ustanove koje obavljaju djelatnost socijalne skrbi i zdravstvene zaštite da dostave prijedloge programa rada i financijske planove za 2024. godinu radi mogućeg uvrštavanja u Program javnih potreba. Prijavitelji mogu prijaviti programe/ projekte od posebnog interesa za Grad, a koji su usmjereni na: unapređenje kvalitete života djece, mladih i obitelji korisnika socijale skrbi; unapređenje kvalitete života djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom; zdravstvenu zaštitu i očuvanje mentalnog i fizičkog zdravlja.

Nezapamćeno nevrijeme poharalo Goricu, sve gradske službe odmah su izašle na teren

SPONZORIRANO

Prijave su moguće isključivo na propisanim obrascima koji se mogu preuzeti mrežnim stranicama Grada. Prijedlozi programa predaju se elektroničkim putem na adresu pisarnica@gorica.hr ili u zatvorenoj omotnici s punim nazivom i adresom podnositelja prijave, preporučeno poštom ili dostavom u pisarnicu Grada. Rok za podnošenje prijedloga programa je 15. rujna 2023., a detalje možete naći na www.gorica.hr.

S

rijeda 19. srpnja, ostat će zapamćena po olujnom nevremenu koje je u poslijepodnevnim satima poharalo središnji dio Hrvatske pa tako i Veliku Goricu i okolicu. Snažan vjetar rušio je stabla i lomio grane, oštećeni su brojni stupovi i prometni znakovi, letjeli su crijepovi s krovova... Kante i kontejneri za smeće doslovno su šetali ulicama, a oni koji su se zatekli u automobilu morali su, uz smanjenu vidljivost, dobro paziti da im nešto ne doleti u vozilo. Najveći udar vjetra na zagrebačkom području bio je upravo u Velikoj Gorici, gdje je u Zračnoj luci izmjeren udar od 115 kilometara na sat!

Na reakciju Grada nije se dugo čekalo. Gradonačelnik Krešimir Ačkar odmah je sazvao Stožer civilne zaštite, a na teren su promptno izašle sve gradske službe: vatrogasci, djelatnici komunalnih poduzeća, članovi Civilne zaštite...

- Nakon sjednice, članovi Stožera izašli su na teren, gdje je najgora situacija, a netom prije obišli su svoje kvartove i prikupili podatke o šteti. U Šćitarjevu je odletjelo cijelo krovište jedne tvrtke, a srušena su i brojna stabla koja su oštetila kablove od telefonarekao je Jakov Sivrić, načelnik Civilne zaštite.

I kao da samo nevrijeme nije bilo dovoljno, cijeli grad i okolna mjesta ostao je bez struje. Iz HEP-a

su javili da je došlo do višestrukih oštećenja na elektroenergetskoj mreži, koje su odmah započeli sanirati. Velikoj većini korisnika do večeri je struja došla, no u pojedinim naseljima struje i dalje nije bilo, što je dovelo do problema s opskrbom vodom. Stoga je VG Vodoopskrba interventno građanima dostavljala vodu cisternama.

Pune ruke posla nakon nevremena imali su i vatrogasci, koji su cijelu noć otklanjali posljedice nevremena te odradili više od 200 intervencija, a još ih je stotinjak čekalo idućeg dana.

- Cijelu noć smo radili prioritetne poslove, uglavnom da osposobimo prometne pravce na koje su pala stabla. Zajedno s Elektrom smo rješavali stabla koja su pala na žice, a u kupno je bilo aktivno 25 od ukupno 28 postrojbi u sastavu JVP-a. Intervencije su uglavnom bile vezane uz pad crijepova, otpuhane limene krovove, bilo je jako puno srušenog drveća preko prometnica - kaže zapovjednik JVP Velika Gorica Ivica Maceković. Poziva građana bilo je i više, ali Maceković je upozorio i apelirao na građane da se za manje štete na krovovima građani moraju pobrinuti sami.

- Mi možemo doći pokriti ako su veće rupe na krovovima, a sve ostalo privatni vlasnici su dužni to riješiti sami. Ljudi su nas masovno zvali zbog

srušenog drveća na dvorištu ili njivi, no to drvo više ne predstavlja opasnost za nikoga, tako da mi tu ne možemo ništa. Ako to drveće visi preko žica, palo je na cestu i zakrčilo promet, ili su u parkovima, školama, dječjim vrtićima, naša je obveza to ukloniti - pojašnjava zapovjednik Maceković. Na području Zagrebačke županije zabilježene su 544 intervencije na kojima je sudjelovalo 1630 vatrogasaca s 572 vozila. Najviše intervencija bilo je na području Samobora, Velike Gorice, Zaprešića, Brdovca, Ivanić Grada i Dugog Sela.

- Želim pohvaliti i zahvaliti se našim vatrogascima, ljudima iz komunalnih poduzeća, članovima Civilne zaštite, građanima... Najvažnije od svega je da na velikogoričkom području, za razliku od susjednog Zagreba, nije bilo ozlijeđenih - istaknuo je gradonačelnik Krešimir Ačkar.

Ukratko

Održana 12. sjednica velikogoričkoga Gradskoj vijeća: vijećnike je zanimao

KURILOVEC ĆE DO

SA 152 TONE

DRUGI MEĐU VELIKIMA U RECIKLIRANJU

Nakon skoro pola godine pripreme i provedenih 28 akcija prikupljanja ambalažnoga otpada, odabrani su najuspješniji gradovi ovogodišnjega izdanja projekta "Od izvora do mora". Povjerenstvo sastavljeno od predstavnika organizatora, Coca-Cole, Konzuma, Udruge gradova i Jutarnjega lista, bodovalo je svih 28 gradova koji su se prijavili na ovogodišnji nagradni natječaj u sklopu ekološkoga projekta.

Velika Gorica osvojila je drugo mjesto u kategoriji velikih gradova s više od 35.000 stanovnika, a pobjeda je pripala Varaždinu.

Gotovo 5000 volontera prikupilo je 152 tone ambalažnoga otpada. U akciji su već petu godinu sudjelovale mjesne udruge iz Novog Čiča, uz podršku Grada i VG Čistoće. U svibnju su organizirali akciju prikupljanja ambalažnog otpada kako bi doprinijeli očuvanju okoliša oko jezera Čiče.

BESPLATNO MIKROČIPIRANJE PASA JE KRENULO

Grad Velika Gorica i Zagrebačka županija provode projekt besplatnog mikročipiranja pasa, dok se sterilizacija kuja sufinancira u iznosu do 110 eura. Provodit će se najkasnije do 13. listopada ove godine, odnosno do utroška sredstava. Svi zainteresirani građani s područja Velike Gorice mogu se javiti u Specijalističku ambulantu za male životinje "Ava", Školska 47 ili u Veterinarsku stanicu Velika Gorica, Sisačka 39. Inače, mikročipiranje pasa je, uz cijepljenje protiv bjesnoće, zakonska obveza vlasnika psa, a za one koji to ne učine kazne su do 796,34 eura.

U Kurilovec bi trebao niknuti cijeli jedan obrazaovni centar s tri škole

BUDUĆI INKUBATOR

ZA PODUZETNIKE

OBIŠAO PREMIJER

Premijer Andrej Plenković održao je radni sastanak s gradonačelnikom Krešimirom Ačkarom. Na njemu je, među ostalim, iznesena i analitika investicijskog zamaha koji se odvija u Velikoj Gorici. - Razgovarali smo o svim bitnim temama za Veliku Goricu, jer nikada u povijesti nije bilo toliko uloženih sredstava od strane Vlade i europskih fondova u našem gradu. Samo danas se više od 20 milijuna eura ulaže što u predškolski odgoj, komunalnu infrastrukturu, kulturu, socijalnu dimenziju. Bilo je riječi i o planovima i nekim razmišljanjima u kojem smjeru bi u budućnosti trebao ići naš grad. Nadamo se gradnji doma za starije, vanjskim bazenima, svim onim projektima koje Velikogoričani žele u svom gradu - rekao je gradonačelnik Ačkar nakon razgovora s premijerom.

Premijer je nakon sastanka sa suradnicima obišao i gradilište budućeg Poduzetničkog

inkubatora u Podložnici. Projekt je to vrijedan gotovo 3,5 milijuna eura, od čega je nešto više od 2,8 mil ijuna eura sufinancirano iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a preostali dio iz gradskog proračuna. Koncipiran je na način da odgovara mladim, inovativnim tvrtkama te će tu svoje mjesto naći mladi koji žele pokrenuti poslovanje, učenici i studenti koji će kroz praksu i stjecanje kontakta s poduzetništvom i poduzetničkom klimom razviti vještine te poduzetnici do pet godina starosti koji će dobiti pristup znanjima i uslugama te boljem međusobnom umrežavanju.

U prizemlju se nalazi co-working prostor s 24 radna mjesta, koji će biti na dispoziciji freelancerima, kao i moderna konferencijska dvorana sa stotinu mjesta koja će biti na raspolaganju

RADIMO NA TOME DA SE NA PROSTOR IZA UDARNIKA PREBACI GIMNAZIJU, KAO I ZRAKOPLOVNU ŠKOLU, KAZAO JE GRADONAČELNIK KREŠIMIR AČKAR

Nakon rasprave o dnevnom redu sjednice Gradskog vijeća, koja je rezultirala skidanjem Izvješća Savjeta mladih, uslijedio je aktualni sat i pitanja vijećnika.

Anrija Targuša zanimalo je hoće li biti sanacije ulica u na Visokom brijegu i u Bratstvo te u kojoj su fazi radovi na školi u Dubrancu. Zamjenik gradonačelnika Neven Karas odgovorio je da su prema planu rada prioritet Pavičićeva i Preradovićeva ulica.

- U tijeku je izrada projektne dokumentacije za 350 metara Pavičićeve te oko 150 metara Preradovićeve. Napravljeno je idejno rješenje za oborinsku odvodnju u Bratstvu 1 te su ishođene potrebne suglasnosti. Dovršava se izrada glavnog projekta. Paralelno s time sanirat će se i prometnica, a iduće godine VG Vodoopskrba mora sanirati dotrajale dijelove vodovodnog sustava. Svi radovi će biti koordinirani, da se ne kopa dva puta - rekao je Karas.

Pročelnik Katulić istaknuo je da se radovi na školi u Dubrancu zahuktavaju. - S radovima se krenulo prije tri tjedna, očekujemo da će završiti u proljeće iduće godine, kako bi učenici mogli najesen 2024. krenuti u školu. Podsjećam da će jedan dio objekta biti pretvoren u dječji vrtić - odgovorio je Katulić. Damir Slojšek pitao je kad će se sanirati Miošićeva, propala nakon uređenja u sklopu Aglomeracije, te je li Grad prijavio projekte na natječaj ministarstva

poduzetnicima u inkubatoru. Na katu će biti 30 ureda i dvije moderno opremljene sobe za sastanke s projektorima, opremom za komunikaciju te tri mini laba opremljena suvremenom opremom. Inkubator je zamišljen prvenstveno kao poduzetnička infrastruktura za velikogoričke tvrtke, ali će biti otvoreni i za druge tvrtke iz Zagrebačke županije i okolnih općina koje ovdje budu htjele dijeliti svoje znanje i iskustvo. Završetak Poduzetničkog inkubatora planira se do kraja godine.

zanimao klub umirovljenika, produženi boravak u školi, grijanje, obnova Starog grada Lukavca…

BITI OSNOVNU ŠKOLU!

ganizirali dodatne skupine u OŠ Jurja Habdelića i PŠ u Gradići. Besplatne udžbenike za osnovnoškolce država osigurava, a Grad je osigurao dodatna sredstva za nabavu besplatnih radnih bilježnica i ostalih materijala. I ove godine osigurane su jednokratne naknade za srednjoškolce, za kupnju udžbenika i ostalih školskih potrepština - odgovorila je pročelnica Lana Krunić Lukinić.

Ozrena Robića zanimalo je planira li Grad izgradnju javnih WC-a. Gradonačelnik je odgovorio da bi krajem srpnja trebala biti dobivena građevinska dozvola za autobusni terminal u sklopu kojeg će biti i javni toaleti.

- Nadam se da ćemo iduće godine izgradnjom terminala riješiti i to pitanje - dodao je Ačkar.

elike te je natječaj poništen.

- Otvorit ćemo novi natječaj, nadamo se da ćemo dobiti jeftiniju ponudu za Grad, ujedno i kvalitetnije rješenje za naše građane - rekao Katulić. Rak je pitala i što je sa zgradom Velkoma čije vlasništvo i dalje nije riješeno. Zamjenik gradonačelnika Karas odgovorio je da se nije odustalo od projekta Trga pravde i da je Grad u komunikaciji s Ministarstvom pravosuđa i uprave koje poduzima sve potrebne radnje. Juraj Odrčić podsjetio je na pojačanu građevinsku aktivnost u radnim zonama te pitao planira li se otvaranje novih poslovnih zona u vlasništvu Grada.

- Bit će obnovljena po pravilima struke, očekujemo iduće godine - kaže Ačkar. Dodao je da je Grad povukao sredstva za brojne projekte putem natječaja Vlade, Županije te EU-fondova, poput škole u Dubrancu ili dječjih vrtića.

- Na natječaj ćemo prijaviti dvije osnovne škole koje su u projektiranju, a to je gradnja OŠ Kurilovec i nadogradnja OŠ Eugena Kumičića. Radimo i na tome da na prostor iza Udarnika, uz OŠ Kurilovec, premjestimo Gimnaziju Velika Gorica te Zrakoplovnu tehničku školu - pojasnio je gradonačelnik.

STIŽE NAM I CENTAR POŠTE

Ivana Belošević pitala je dolazi li centar Hrvatske pošte u Veliku Goricu, što je gradonačelnik Ačkar potvrdio:

- Postali smo sjedište gigantskih kompanija kao što su Lidl i Eurospin, naš grad se u nacionalnim, ali i europskim okvirima sve više spominje kao pozitivan primjer poduzetničke klime. Dola-

POSTALI SMO SJEDIŠTE ZA GIGANTSKE KOMPANIJE, A TO SE OPET POTVRĐUJE

MIOŠIĆEVA ULICA BIT ĆE SREĐENA PO PRAVILIMA, I TO SLJEDEĆE GODINE

zak HP-a to samo potvrđuje. Ivo Jelušić predložio je da Grad ustupi i opremi prostor za klub umirovljenika u kojem bi se oni mogli družiti, popiti kavu, pročitati novine. Gradonačelnik je pohvalio inicijativu i istaknuo kako se upravo ocjenjuju ponude za Centar za starije, koji će biti modernog tipa.

- Na prva dva kata će se na dnevnoj bazi moći okupljati umirovljenici i upražnjavati svoje potrebe, kako medicinske tako i društvene. Bez obzira na to, dok Centar ne bude gotov morali bi naći adekvatan prostor za ovakav klub, poradit ćemo na tome..

Jelušić će pitao i o sinkronizaciji semafora na obilaznici, na što je Ačkar odgovorio da to nije u nadležnosti Grada, ali će vidjeti što se može napraviti. Tomislava Krešimira Hubaka zanimalo je hoće li i ove godine biti besplatne radne bilježnice, pribor i udžbenici za osnovne škole, hoće li biti više mjesta u produženom boravku te hoće li se sufinancirati udžbenici srednjoškolcima putem jednokratnih stipendija.

- Primijetili smo povećani interes za produženi boravak učenika te smo or-

Zvonka Kunića je zanimalo gdje je zapela izrada gradskog prostornog plana te obnova Starog grada Lukavca, za koju su sredstva osigurana lani. Pročelnica Lana Kotrman Jankeš odgovorila je kako su pokrenute izmjene i dopune Prostornog plana u županiji.

- Važno je stoga pričekati kakve će biti njihove smjernice, kako bi se promjene Prostornog plana grada Velike Gorice uskladile s njime.

Za Stari grad Lukavec izrađen je projekt sanacije i izabran izvođač radova, ali je tijekom izvođenja radova utvrđeno da je konstrukcija u puno lošijem stanju nego što je bilo procijenjeno.

- Provedeni su dodatni istražni radovi na konstrukciji, napravljene dopune i izmjene projekta pa je došlo i do promjene troškovnika, a vrijednost radova povećana je 17%. Novi ugovoreni završetak radova je 15. prosinca - objasnila je pročelnica Krunić Lukinić.

Karmen Rak zanimalo je ponovno poništenje natječaja za javni prijevoz, odnosno kako će se to odraziti na korisnike. Pročelnik Katulić potvrdio je da su dvije pristigle ponude bile prev-

- Sve više poduzetnika želi poslovne prostore graditi u Velikoj Gorici. Što se tiče PZ Rakitovec, Grad nema u vlasništvu nijedno slobodno područje koje bi mogao prodati ili dati na korištenje potencijalnim investitorima, a ista je situacija i u PZ Vukovinsko polje. Međutim, postoji PZ Kušanec-istok koja je zasad neaktivna, a zemljište je u vlasništvu države. Pokrenuli smo postupak i podnijeli zahtjev nadležnom ministarstvu kako bi nam darovalo tu zemlju radi aktivacije poslovne zoneodgovorio je zamjenik Karas.

Nakon aktualca, uslijedila je 21 točka dnevnog reda. Uglavnom su to bila izvješća: o provedbi Strategije izjednačavanja mogućnosti i prava za osobe s invaliditetom, o planu i programu dječjih vrtića, o radu Centra za djecu, mlade i obitelj, Muzeja Turopolja, POUVG-a, Gradske knjižnice, Ustanove za upravljanje ŠRC-om, Zajednice športskih udruga, Razvojne agencije VE-GO-RA te JVP-a. Vijećnici su usvojili i Izvješće o unapređenju zaštite od požara, Odluku o osnivanju Savjeta za zaštitu potrošača javnih usluga te odluke o zaštiti izvorišta Kosnica I. faza i izvorišta Velika Gorica, a dobili su i informacije o provedbi projekta Aglomeracija.

Vlada

darovala zemljište za kamp HNS-a

Sporazum o darovanju zemljišta za izgradnju nogometnog kampa u Velikoj Gorici potpisali su potpredsjednik Vlade i ministar Branko Bačić te predsjednik HNS-a Marijan Kustić. - Zahvaljujem gospodinu Kustiću i HNS-u na idejnom projektu. Posebno me veseli čitav koncept novog pristupa izgradnji sportske infrastrukture koje se tiču treninga nogometaša, ali će kamp biti i za ostale sportove. Bit će to baza nogometne reprezentacije, čijim se rezultatima dive moji kolege diljem svijeta. Nova vrijednost ovog projekta je da se radi u partnerstvu s UEFA-om i FIFA-om, koje su odlučile podržati izgradnju sportske infrastrukture u Hrvatskoj. Mi smo povećali ulaganje za oko tri puta, to ćemo činiti i dalje, jer sport je osobito bitan za mlade, ne samo

zbog zdravlja, nego ih uči i timskom duhu, solidarnosti i upornosti. Zato s velikim zadovoljstvom čestitam svima koji su pridonijeli ovom projektu - rekao je tom prilikom premijer Andrej Plenković.

Čelni čovjek HNS-a Marijan Kustić istaknuo je veličinu ovog iskoraka za hrvatski sport.

- Ovo zaslužujemo svojim rezultatima. Veseli me što je i novim zakonom omogućeno veće ulaganje u infrastrukturu i u sport. Zahvaljujem Vladi, članovima našeg IO-a, ali i našim reprezentativcima. Siguran sam da ćemo i iz Velike Gorice nastaviti uveseljavati cijelu Hrvatsku. Hvala i gradonačelniku Ačkaru, suradnicima i Gradskom vijeću, na efikasnoj pripremi - poručio je predsjednik HNS-a.

Ministar Bačić podsjetio je da je Vlada darovala 92.013 kvadrata zemljišta, vrijed-

nog 4,22 milijuna eura te istaknuo kako brojka od 1450 klubova i 126.000 nogometašica i nogometaša govori koliko je nogomet važan.

- Tu nećemo stati, radimo na tome kako bismo osigurali pretpostavke za izgradnju nacionalnog stadiona u Maksimiru - dodao je.

Gradonačelnik Ačkar naglasio je da je potpisivanje ovog Sporazuma događaj koji će ostati zapisan u povijesti našeg grada.

- Naš grad rapidno raste i prvi je u Hrvatskoj po broju novodoseljenih. Postajemo jedan od najpoželjnijih gradova za život. Samo u ovom trenutku koristimo 20 milijuna eura Vladinih poticaja. Dom hrvatskog nogometa zauzima posebno mjesto u srcu brojnih naših sugrađana i zahvaljujem svima koji su u tome

UKUPNA VRIJEDNOST PROJEKTA JE OKO 15

MILIJUNA EURA, A IZGRADNJU KAMPA

PODRŽAT ĆE

UEFA I FIFA

sudjelovali - poručio je gradonačelnik Ačkar. Nakon potpisivanja ugovora ostaje rješavanje papira za projekt i ishođenje građevinske dozvole, a nakon toga može se krenuti s građenjem. HNS se obvezao projekt vrijedan oko 15 milijuna eura realizirati u roku pet godina od dana sklapanja ugovora. Kako je Kustić najavio, bit će tu poslovna zgrada HNS-a, Akademija te skladište opreme. U planu su tri ili četiri nogometna terena od kojih će jedan imati tribine s do dvije tisuće mjesta, a jedan atletsku stazu i borilište. Naime, kamp će biti namijenjen i za reprezentacije u drugim sportovima. U planu je i dvorana maksimalno potrebnih dimenzija, u kojoj će se moći trenirati futsal, rukomet, košarka, odbojka... Bit će tu restoran i kafić, fitness centar, teretana te sportska ambulanta.

DOZVOLA ZA

TERMINAL

Spomenik bez roka trajanja, u sjećanje na sve što je nekad značilo - Radnik!

ČETIRI DESETLJEĆA JE NA STAROM IGRALIŠTU U KOLAREVOJ ULICI DJELOVALO ŠEST KLUBOVA ZAJEDNIČKOG IMENA, U ZAJEDNIŠTVU...

Na nekadašnjem igralištu u Kolarevoj ulici, današnjem Parku dr. Franje Tuđmana, otkriveno je spomen-obilježje Sportskom društvu Radnik. Desetljećima je tu bilo središte ne samo sportskog, već i društvenog života Velike Gorice. Kako bi se očuvala uspomena na to vrijeme, kao i na sve one koji su voljeli Radnik, živjeli za Radnik i djelovali u Radniku, inicijativa okupljena pod imenom Prijatelji NK Radnika na čelu s Ivanom Mikulčićem, nekadašnjim nogometašem, napravila je elaborat, idejno rješenje i kompletnu dokumentaciju za obilježje u čast cijelog Sportskog društva. Spomenik je djelo Mladena Mikulina, akademskog kipara iz Vukovine.

- Ispunili smo osnovnu funkciju umjetnosti, a to je borba protiv zaborava. Ovo je spomenik bez roka trajanja - rekao je Mikulin.

Na spomeniku je zapisano: "S.D. Radnik. Na ovim prostorima od 1947. do 1987. uspješno su djelovali klubovi: kuglački, nogometni, šahovski, rukomet-

ni, stolnoteniski i košarkaški; nositelji sportskog i društvenog života Velike Gorice."

Kao predstavnik Sportskog društva Radnik prisutnima se obratio Vladimir Hrenković Braco, dugogodišnji aktivist u sportskom društvu te kuglačkom i nogometnom klubu Radnik, koji je 1998. godine proglašen djelatnikom godine Zajednice Športskih udruga Grada Velike Gorice. U emotivnom govoru iznio je mnoštvo zanimljivih i mlađim generacijama slabo znanih činjenica.

Čast da otkriju spomenik imali su Josip Leder Kvaka, legenda turopoljskog nogometa i najbolji strijelac NK Radnika, i Željko Popovčić, predsjednik Kuglačkog kluba Radnik, jedinog kluba koji još djeluje pod imenom Radnik. Svečanom činu svjedočili su brojni članovi, veterani bivših klubova, gradonačelnik Krešimir Ačkar te osobe iz sportskog i društvenog života Grada Velike Gorice.

IVANJE JE OBILJEŽENO U NOVOM ČIČU I BUŠEVCU, PETROVO U ŠILJAKOVINI, DOK SU U ŠĆITARJEVU ODRŽANI SRPANJSKI SUSRETI

Uz spomendan svetog Ivana Krstitelja, u našim krajevima znanom kao Ivanje, vežu se razni običaji, obilježeni pjesmom i plesom te paljenjem krijesa. Ivanje se već godinama obilježava u Novom Čiču i Buševcu. U Novom Čiču održana je tom prigodom 18. smotra folklora, jedna od najvećih u Zagrebačkoj županiji, na kojoj je nastupilo devet društava iz Hrvatske, Slovenije, Makedonije, Srbije i Bosne i Hercegovine, a prvi put se predstavilo i društvo iz Austrije. Svi oni pokazali su pjesme i plesove svog kraja, a publika je njihove nastupe pozdravila velikim pljeskom. Posjetitelji su imali priliku iskušati fine slastice koje su pripremile članice Društva žena Novo Čiče te turopoljske specijalitete poput kotlovine za koje su se pobrinule udruge iz mjesta.

Gosti su mogli sudjelovati u blagoslovu u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, posjetiti Edukativno-kulturni centar Novo Čiče te kupiti tradicionalne suvenire iz Tur-

opolja. Program je uključivao i razgledavanje Etno naselja Novo Čiče, gdje su posjetitelji imali priliku istražiti bogato uređene tradicionalne kuće koje prikazuju turopoljski ambijent. Dio razgleda je i replika konjskog tramvaja poznatog kao "kojnača", koji je prometovao između Novog Čiča i Velike Gorice od 1907. do 1935. godine. Repliku su pažljivo izradili članovi Kulturno-umjetničkog društva pod nadzorom Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture.

U organizaciju Ivanja su se KUD-u Čiče priključili Mjesno odbor te ostale mjesne udruge i društvo Udruga žena, Udruga umirovljenika, mjesni DVD te NK Dinamo Novo Čiče. Održavanje manifestacije pozdravila je i Maja Toth, direktorica gradske Turističke zajednice koja je istaknula važnost ovaj vid očuvanja kulturne baštine.

Ogranak Seljačke Sloge Buševec i ove je godine organizirao tradicionalnu proslavu Ivanja, u čast sv. Ivana Krstitelja, zaštitnika mjesta, a u bogatom programu svatko je mogao pronaći nešto baš po svojoj mjeri.

FORMULA STUDENT DOLAZI U NAŠ GRAD

elika Gorica će ove godine biti domaćin najprestižnijem studentskom natjecanju

Formula Student. Više od 1500 mladih inovatora iz cijelog svijeta će od 21. do 26. kolovoza na poligonu Mičevec prezentirati svoje znanje i inovativnost u izradi bolida jednosjeda nalik na F1. Na najprestižnijem službenom natjecanju ove vrste u svijetu natjecat će se više od 50 timova iz više od 20 zemalja, uključujući i Hrvatsku.

- Postoji veliki interes za ovakva natjecanja i poprimili smo globalni značaj. Ovo je postalo najveće STEM natjecanje na ovom području - istaknuo je Tibor Kezelj, predsjednik udruge Formula student Alpe Adria.

Matija Momčilović, potpredsjednik udruge FSAA, objasnio je kako u ovom natjecanju sudjeluje više 700 sveučilišta.

- Timovi izrađuju bolide s kojima se natječu na jednom od 15 natjecanja. Formula Student pravilnik obuhvaća široku lepezu strojarskih pravaca, a studenti koji izrađuju bolide ne samo da su ukorak s industrijom nego i razvijanju koncepte koje ćemo mi u svojim automobilima voziti za pet do deset godina - rekao je Momčilović.

U statičkom dijelu natjecanja studenti se fokusiraju na dokumentaciju, financijski i poslovni plan te obranu svojih inženjerskih rješenja i odluka, a u dinamičkom dijelu vozač prima volan u ruke i utrkuje se na stazi u nekoliko disciplina.

Gradonačelnik Ačkar podsjeća da su brojni nacionalni projekti već bili u našem gradu.

- Ovo natjecanje može biti velika motivacija za sve naše mlade srednjoškolce i studente koje će pokazati kako se inteligencijom i dobrim primjerima može postići rezultat - izjavio je gradonačelnik.

Ovaj događaj Hrvatsku i Veliku Goricu stavlja na mapu zemalja domaćina nekih od najprestižnijih svjetskih spektakala kad je autoindustrija u pitanju. U cilju promicanja i promocije STEM područja, studentskog aktivizma te poslovnog umrežavanja, projekt je direktno podržan od Sveučilišta u Zagrebu, Rijeci, Sveučilišta Sjever i Maribor. Podupire ga i sam vrh svjetske autoindustrije među kojima su Rimac Technology, Bugatti Rimac i AVL, a suci dolaze iz svijeta Formule 1 te kompanija kao što su Aston Martin, Porsche Engineering, Mercedes AMG Formula E, McLaren Racing, Ferrari i mnogi drugi.

Ljetni đir po kraju: Ovako se čuvaju dobri stari običaji...

Na lokaciji kod Doma kulture i Etno zadruge u Buševcu bilo je u nedjelju 25. lipnja živo i veselo tijekom cijelog dana. Program je počeo svetom misom u crkvi sv. Ivana Krstitelja, a nastavljen je otvaranjem atraktivne pokretne izložbe „Blago hrvatskog podmorja“ koja je stigla u 12-metarskom autobusu te proštenjem. Na sajmu domaćih proizvoda "Ivanjski semen" mogli su se kupiti raznovrsni domaći proizvodi, dok je za klince bio organiziran zabavni park i brojne edukativne radionice, jahanje na konjima…

Folklorni program pod nazivom "Običaji kroz godinu" organiziran je u Domu kulture Buševec, a ove godine nastupali su KUD-ovi Kraluš iz Stupnika, Pokupljanka iz Bresta Pokupskog, Hrvatska seljačka sloga Opatovac te mlađi i stariji Ogrankaši. Postavljen je i Muzej na otvorenom mjesne Etno zadruge, a od 20 sati u velikom šatoru iza Doma krenuo je zabavni program uz grupu „Zakon šutnje“. Ivanje je završilo tradicionalnim paljenjem ivanjskog krijesa koji su, za svaki slučaj, nadzirali mjesni vatrogasci. Šiljakovina svoj Dan mjesta obilježava na blagdan zaštitnika mjesta sv. Petra i Pavla. Ovogodišnje Petrovo u Šiljako-

vini počelo je misom kod Križa u 11 sati, a program je nastavljen u poslijepodnevnim satima. U 16 sati odigrano je 5. kolo popularne Malonogometne lige Vukomeričke Gorice, od milja zvane Breške lige, a od 18 sati pred prepunom dvoranom održani su tradicionalni Folklorni susreti. Ove su godina na susretima nastupile sve skupine FA Šiljakovina te kulturno-umjetnička društva "Stari grad" Lukavec i Velika Mlaka. - Prezadovoljni smo jer došlo je jako puno ljudi. Bilo je posjetitelja i na sportskim događanjima i na Folklornim susretima. Bez obzira na sparinu i vruće vrijeme, dvorana je bila puna. Sve je prošlo u najboljem redu, baš smo profeštali Dan mjesta. Ljudi su se odazvali, a prema procjenama na svim događanjima okupilo ih se oko tisuću - rekao je Dražen Lučan, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Šiljakovina.

Bilo je tu i ića i pića, pobrinusli su se domaćini da ničega ne zafali. Za dobru zabavu su bili zaduženi dečki iz Total banda, koji su publiku držali rasplesanom i raspjevanom do ponoći kad je kiša lagano rastjerala posjetitelje. Srpanjski susreti prepoznatljivo su događanje koje povodom obilježavanja Dana mjesnog odbora već 16. put zaredom organizira KUD Šćitarjevo, a

u tome je ove godino pomogla ekipa iz NK Obrezina. U Šćitarjevu se ove godine okupio veliki broj posjetitelja, kako mještana tako i njihovih gostiju.

Susreti su otvoreni revijom narodnih nošnji, a na manifestaciji je, uz domaćina, sudjelovalo još šest folklornih društava koja su posjetiteljima predstavila običaje, pjesme i plesove svojih krajeva. Na pozornici u centru mjesta nastupili su KUD-ovi Gradići, Čiče, Tančec (Jalševec Nartski), Mladost (Odra), Matija Gubec (Donji Miholjac) i Rodna gruda (Dugo Selo). Priliku da

pokažu svoje pjevačko i glazbeno umijeće dobili su i Marijano Ćosić koji je zasvirao šargiju te violinist Luka Baltić, a Plesna skupina Celeste iz Zagreba izvela je atraktivni trbušni ples. Dečki iz NK Obrezine pobrinuli su se za tekuće osvježenje, a novitet na šanku su bili ljetni kokteli koji su posebno zaintrigirali ženski dio gostiju. U ponudi je bilo i kobasica i hrenovki, finih domaćih kolača koje su ispekle žene iz mjesta, šećerne vune, kokica… Ovogodišnji Srpanjski susreti završili su uz popularnu grupu Sjaj koja je ionako vruće ozračje dovela je do usijanja te, kao i uvijek, napravila feštu za pamćenje.

AUTOMOBILI KAKVE ĆEMO VOZITI...

SUCI STIŽU RAVNO IZ FORMULE 1!

KULTURNI SPEKTAKL

NA TUROPOLSKOJ

SVADBI U BUŠEVCU

KAK' SU SE ŽENILI NAŠI STARI? TOČNO OVAKO...

Došli smo iz Zagreba, prvi smo puta ovdje i baš je jako lijepo, govorili su jedni. Prekrasno je, sve mi se jako dopalo, dodavali drugi. Bilo je odlično, autohtono prema priči, nešto prekrasno, nadovezali su se treći. Najljepše je što se toliko ljudi odazvalo doći ovo vidjet, mi domaći smo već vidjeli svadbu, no uvijek ju je lijepo iznova pogledati, zaključivali su četvrti...

Sve to samo je dio komentara posjetitelja koji su došli u Buševec pogledati raskoš i bogatstvo tradicije i običaja koje su kroz glumu, pjesmu, ples i svirku prikazani u velikom scenskom prikazu "Turopolske svadbe".

OSS, DUČEC I NOVA ZORA

- Bilo je vrlo zahtjevno to odraditi. Imali smo velik broj izvođača, na dvije pozornice izmjenjivale su se scene, imali smo konje i kočije i još mnogo detalja, no uspjeli smo sve izvesti. S obzirom na to koliko nam je ljudi došlo i čestitalo, mislim da smo ispunili ono što smo si zacrtali - rekao nam je Nenad Rožić, predsjednik Ogranka Seljačke sloge Buševec po završetku velikog svadbenog veselja. Folkloraši iz Buševca, kao i iz KUD-a Dučec iz Mraclina te KUD-a Nova

ŽIVOTNA PRIČA JOSIPA FRKINA, LEGENDARNOG

Župljani ga sa Stepincu krad

GOTOVO TRI DESETLJEĆA MONS. JOSIP FRKIN VODIO JE

RAZNE BITKE PO RAZNIM KRAJEVIMA, DA BI SREĆU I MIR PRONAŠAO U VELIKOJ GORICI. PUNIH 26 GODINA BIO JE ŽUPNIK U NBDM-U, A "HVALA" SMO MU REKLI - PARKOM

zora iz Donje Lomnice, zaista su nas vratili u povijest i autohtono dočarali običaje ženidbe stanovnika turopoljskog kraja, baš onako kako je to 1966. godine zapisao domaći autor Josip Kovačević u svojoj pripovijetki "Ženidba turopoljskog plemenitaša Vida Lackovića".

- Zadovoljan sam kako je to sve izgledalo i ponosim se s time. Drago mi je da mladi uživaju u tome i na taj način čuvaju te običaje od zaborava i prenose ih na nove generacije - kratko nam je komentirao pisac Kovačević.

Prva je svadba izvedena 1967. godine, a do sad je uvježbana i izvedena deset puta.

- Neki od običaja su obredno kolo, kojeg su otpjevale naše Lomničanke, a ono je značilo neku vrstu zaštite za mladence. Imamo i scenu gdje se mladenka "objesila" na ručnik, pa ju je mladenac morao doći spasiti poljupcem. Pa darivanje, posvećivanje prstena, običaj kupnje škrinja... Sve to ima neku svoju priču - dodaje Rožić. Izvođače pripremili i djelo za scenu su prilagodili Mojmir Golemac i Ivan Rožić, dvojac koji je ovu verziju svadbe režirao već tri puta.

SVEĆENIČKI

PUT POČEO

JE U OKIĆU, GDJE SU GA

VJERNICI

SPASILI OD

DVOJICE

Piše: Marko Vidalina Kroz svoja promišljanja, kroz razgovore sa starijim pastirima, tražio sam odgovore na mnoga pitanja - prepričavao je velečasni Frkin u dokumentarnom filmu "Radostan svećenik - osobno svjedočenje mons. Josipa Frkina". Rođen je 22. srpnja u Domaslovcu, u samoborskom kraju. Za svećenika je zaređen u lipnju 1957. godine, u vrijeme kad su komunističke vlasti vodile brojne bitke s Crkvom i svećenicima, a Frkin je bio jedan od onih koje su u partiji posebno imali "na piku".

Dok budete ovo čitali, čvrsto se nadam da ću ja biti na drugoj strani obale, u kraljevstvu Božjem, i pratit ću vas svojim molitvama. Vi ste svi, kao zajednica vjere, bili moja jedina zemaljska ljubav, moja Crkva, moja "zaručnica". Zato vas ni u Nebu neću zaboraviti..., zapisao je u svojoj oporuci monsinjor Josip Frkin, legendarni i nezaboravni župnik u velikogoričkog župi Navještenja Blažene Djevice Marije. U kraljevstvo Božje preselio je u 11. srpnja 2010., tri godine završio svoju 26 godina dugu eru na čelu naše najveće župe i otišao u mirovinu. A na 13. godišnjicu smrti Josip Frkin dobio je park koji nosi njegovo ime, čime su mu Velikogoričani rekli "Hvala na svemu!" Na tome što su u njegovo vrijeme, velikim dijelom njegovo zaslugom, u ovom gradu oformljene još dvije župe, Blaženog Alojzija Stepinca i Sv. Petra i Pavla, na tome što danas imamo i te dvije crkve, a njegovom inicijativnom postavljen je i Milenijski križ. U parku koji je se zove "Park Josipa Frkina". - Okupili smo se kako bismo odali zahvalnost vlč. Josipu Frkinu imenovanjem ovog parka njegovim imenom. Park oko Milenijskog križa nosit će ime svećeniku koji je početkom trećeg tisućljeća inicirao gradnju Milenijskog križa, postavljenog u znak zahvale Isusu Kristu i Djevici Mariji što su očuvali Veliku Goricu od razaranja u Domovinskom ratu - govorio je župnik NBDM-a Norbert Koprivec tog 11. srpnja, na svečanosti koja je pokazala koliko ovaj grad cijeni ostavštinu monsinjora Frkina.

ATENTATORA

I AUTOR TEKSTA U PUBLICI 'STRELJAT ĆEMO TE KAO PSA!'

KOMUNISTI

SU HTJELI

STRPATI GA

U ZATVOR, ALI NAROD

SE SKUPIO

I PLATIO

GLOBU...

FRKINOVU

ERU KRASE I

DVIJE NOVE

CRKVE, ALI

I JEDNA

NOVA ŽUPA

U NAŠEM

GRADU

Kardinal Franjo Šeper prvim ga je dekretom postavio za župnika župe u Okiću. Stigao je ondje na Veliku Gospu 1958., a već koji mjesec poslije krenuli su problemi s lokalnim komunistima. - Jedan dan došao sam u Zadrugu, kupiti higijenske potrepštine, i za mnom je došao sekretar partije i rekao: 'Ne želimo da držiš vjeronauk i ovdje nam širiš vjeru. Ako te netko nešto traži, to učini, ali vjeronauka nema. Ovo je boračko mjesto, okićko tlo zaliveno je boračkom krvlju, ovdje te ne trebamo. Ako nastaviš s vjeronaukom... Mi smo u Lovru Galića pucali, ali nismo pogodili. A tebe ćemo po bijelom danu kao psa streljati na cesti. I dobro ćemo gađati, na to računaj!' - prepričao je Frkin prvo ovakvo iskustvo, pa nastavio:

U SKLADU SA ZNAČAJEM...

U društvu njegova brata Vatroslava, također svećenika, bili su tu i čelni ljudi grada, predvođeni gradonačelnikom, ali i velik broj sugrađana, vjernika koji itekako pamte i cijene legendarnog župnika. Bio je tu i Turopoljski banderij, i Kravat pukovnija, sve u skladu sa značajem svećenika koji je 26 od 53 aktivne godine u službi proveo u našem gradu. Međutim, priča o svećenićkom putu Josipa Frkina imala je i gotovo tri desetljeća uvoda u goričke dane. Pa je možda najbolje još jednom podsjetiti, a mlađe generacije i upoznati s likom i djelom nezaboravnog župnika. - Bio sam najstarije od petero djece majke Ane i oca Josipa. Kao najstarije dijete, već s pet godina morao sam voditi stoku na pašu, a već u tim godinama sam došao i u prvi dodir s Bogom, s vjerom.

- Drugi dan otišao sam kardinalu i rekao mu da me poslao na vulkansko tlo! Prijete mi smrću ako budem držao vjeronauk, a zbog toga me tamo i poslao! Rekao sam mu da želim dvije časne sestre, da ne budem sam u toj kući, da imam određeni štit. One su i došle, a kako je jedna od njih znala davati injekcije, ljudi više nisu morali pješačiti dva sata do Jaske. Dolazile su nam na injekcije i žene partijaca, ta je sestra ublažavala bolove ljudima i prozvali su je Majkom Okića. A ja sam, zahvaljujući njoj, počeo otvarati vrata. I ljudi su nas prihvatili. Do tad mnogi nisu znali ni što je svećenik, ni tko je Isus Krist...

Već do Uskrsa veza je bila toliko snažna da su mu župljani - spasili živo! - Nakon mise na Uskrs kažu mi da su na ogradi dvorišta crkve dva naoružana muškarca. I da me čekaju. Nisam znao

LEGENDARNOG ŽUPNIKA ČIJE IME ODSAD NOSI PARK S MILENIJSKIM KRIŽEM

čuvali od atentata, išao om, zazidali mu crkvu...

pet godina upravljao dvjema župama.

što ću, a na kraju me dvadesetak župljana okružilo, napravili su živi zid, pratili me sve do župnog dvora i tako uspjeli spriječiti atentat. Kad su ova dva razbojnika vidjela što se događa, povukli su se, nisu pucali...

Šest godina se zadržao u Okiću, obilazio je biciklom, pa proširenjem zaduženja uspio dobiti i motocikl, a nakon toga i automobil, "fiću" koji je stigao direktno iz tvornice u Kragujevcu.

- Župa je terenski bila jako teško, sela su po brijegovima, u nizinama, sve skupa u rasponu od 16 kilometara. Kardinal mi je prvo platio motorić TMZ, ali komunisti su ga zaplijenili kad smo osnovali župu u Klinča Selu. I bilo je jeftinije kupiti mi "fiću" nego tražiti drugog

svećenika za novu župu. Nisu s prijetnjama i pokušajem atentata završili problemi mladog i probitačnog svećenika s komunističkim vlastima.

- Pozvali su me na sud i poveli postupak pod optužbom da sam 'predbacivao partiji ubilačke namjere'. U prvom procesu sam se uspio obraniti, što je bilo pravo čudo, da jedan svećenik na sudu pobjedi partiju, pa su tražili ponavljanje postupka. Tu sam osuđen na 14 dana zatvora ili 30.000 dinara globe. Odlučio sam da ću ići u zatvor, kao i brojni svećenici u to vrijeme, nisam želio to plaćati. Međutim, tu se se vjernici okupili i mimo mog znanja skupili novac i platili globu.

Prepričao je Frkin i epizodu iz nešto ranijih godina, gotovo akcijsku, u kojoj se u tajnosti probio do Alojzija Stepinca. - Bio je u kućnom pritvoru, a ja sam prespavao u blizini, kod prijatelja i kolege s teologije, pa se kroz voćnjake probio do kuće, ispred koje je bio stražar. Kad se on malo odmaknuo, uspio sam potajno ući u kuću i susresti se s blaženim Stepincem, koji me se sjetio i godinama poslije, nakon tog pokušaja atentata u Okiću, i poslao mi pismo podrške. Napisao mi je da oni ubijaju samo tijelo, da će me Bog čuvati...

Nakon šest godina služenja u jaskanskom kraju, Frkin je 1964. premješten je u Glinu, gdje je sljedećih

- Bilo je to većinski srpsko, pravoslavno stanovništvo, i crkva je u početku često bila gotovo prazna. U toj sam fazi doživljavao i svećeničke krize, pitao se zašto sam tamo, koji je smisao... Ipak, uspio sam i ovdje dovesti ljude u crkvu, koja je u ratu srušena do temelja. Nakon pet godina na Banovini, preuezo je župu Bl. Marka Križevčanina u Selskoj u Zagrebu, da bi zatim bio prebačen u još jedno "osinje gnijezdo", naselje Botinec. Koje su komunisti vodili čvrstom rukom, pa su dva dana prije predviđenog blagoslova crkve zazidali ulaz u crkvu i svećenički stan! - Bilo je to 12. studenoga 1969. godine. Moj prethodnik, velečasni Tepeš, izgradio je crkvu bez odobrenja vlasti i oni su se osjećali prevareno. Nisu željeli ni komunicirati. Međutim, nisam odustajao. Borio sam se više od dvije godine, iako je protiv odzidavanja bio i dobar dio stanovništva. Na kraju smo se uspjeli dogovoriti da mi odzidaju svećenički stan, a zatim i crkvu. Zabranili su mi praktički sve, ali me veselilo što mi nisu zabranili vjeronauk! To je bio način na koji sam gradio svoju župu. Na kraju cijele priče, krenuli smo mise služiti u dvorištu crkve, pozvao sam i Glas koncila da slikaju kako se ljudi mole ispred crkve zazidanog ulaza i vlasti su morale reagirati. Odzidali smo crkvu 4. prosinca 1971., čime je počela povijest ove župe - pričao je Frkin, koji je deset godina poslije otišao na svoju posljednju službu prije mirovine.

Kad je tog 15. rujna 1981. stigao u Veliku Goricu, na mjesto župnika, vjerojatno nije mogao ni pomisliti da će se tu zadržati sljedećih 26 godina.

Već dvije godine nakon njegova dolaska osnovana je župa Ranjenog Isusa na Cibljanici, a 1995. godine počela je i gradnja crkve, koju je osam godina poslije posvetio kardinal Bozanić.

Još od 1971. godine postojala je i župa Sv. Petra i Pavla, no sve do 1983. bila je pod upravljanjem župe NBDM-a. Tek tad je velečasni Frkin donio odluku da dotadašnji kapetan Vjekoslav Pavlović postaje župnik. Godinu ranije krenula je i gradnja župnog dvora, a 1993. godine počela je i gradnja crkve, za što su Frkinove zasluge također velike i važne.

Prije svega toga, uspio je Frkin i pokrenuti časopis "Navještenje", a početkom devedesetih krenula je i gradnja Pastoralnog centra Nazaret, odmah iza župnog ureda preko puta crkve. - Bili smo prisiljeni zbog vjeronauka stvoriti prostor s više dvorana i tako se rodila ideja o Nazaretu. Iznenadio me pristup tadašnjih komunističkih vlasti u općini, koje su to odobrile, što je u drugim sredinama išlo vrlo teško. I tako smo 1990. počeli graditi ovaj pastoralni centar, ni ne sluteći da će se ta građevina pokazati spasonosnom za mnoge već jako brzo, za vrijeme Domovinskog

rata. Cijela zgrada bila je pretvorena u Caritas, i podrum, i prizemlje, i kat. Na taj način smo spašavali tisuće prognanika, u gradu ih je bilo oko sedam tisuća iz svih krajeva. Caritas je prve godine radio praktički danonoćno, imao sam vrlo kvalitetne osobe koje su vodile sve to. Mi smo osjećali kao da je ta zgrada podignuta upravo zbog tog razlogapričao je Frkin, uz dodatak:

- Ovo je biser naše župe, ovaj pastoralni centar puni crkvu, tu se stvara bliskost među ljudima!

Želio je, sanjao i planirao i crkvu u Kurilovcu, no nije uspio, pa je njegov zadnji duhovno-građevinski pothvat ostao upravo Milenijski križ, kojeg danas okružuje Park Josipa Frkina.

- Milenijski križ podigli smo, kao prvo, kako bismo čestitali Isusu dvijetisućiti rođendan, no problem je bila lokacija, pa smo kasnili dvije godine. Želio sam da to bude odmah preko puta, u trokutu cesta za Sisak i Zagreb, no nismo mogli dobiti dozvolu. Tad mi je gradonačelnik ponudio ovu parcelu, koja me nije oduševila na prvu, ali sad vidim da je to bila Božja providnost. Gospođa Maja Balenović napravila je nacrt, podignula brežuljak visok jedan metar, kao simbol kalvarije, i dobili smo ovo rješenje - pričao je Frkin nakon što je proslavio 50 godina u svećeničkoj službi. - Djevicu Mariju dodali smo ovdje kao znak zahvalnosti za Domovinski rat. Velika Gorica trebala je biti razorena. Kad je bombardirano Pokupsko, s grupom vjernika molio sam se svake večeri kod raspela u Gajevoj ulici u Kurilovcu. I tamo smo se zavjetovali da ćemo, ako grad ne bude razoren, ići pješice na Mariju Bistricu. I tamo i natrag. Od tog trenutka niti jedna granata više nije pala na Goricu. Preko goričkog neba su letjele, i prema Odri, i prema Lučkom, i prema Samoboru, i na Zagreb, ali na Goricu više nisu padale. Pala je i na Pleso, i to 200 metara od rezervoara kerozina. Da je pala na rezervoar, grad bi vjerojatno nestao... Gospina ruka čuvala je grad - vjerovao je Frkin.

- Kad je 1992. došao Unprofor, kad smo bili sigurni da grad zaista neće biti razoren, krenuli smo na zavjetno hodočašće. Najavljivalo se stotinjak ljudi, a na kraju je bilo 430 hodočasnika! Pješačili smo 42 kilometra do tamo, prespavali pa se vratili također pješke, i mislio sam da sam time završio taj zavjet. Međutim, narod je tražio da idemo i sljedeće godine. I one sljedeće opet, i opet... I evo, to se zadržalo - s ponosom je govorio monsinjor Frkin.

Zadržalo se i godinama nakon njegove smrti, kao još jedan način na koji ćemo se sjećati karizmatičnog župnika, čovjeka koji je utjecao na brojne živote. Park je, gledajući iz perspektive župljana i vjernika, najmanje što je zaslužio.

SVEĆENIK GRADITELJ

MUKE S LOKACIJOM

HODOČAŠĆE KAO USPOMENA

Jedno poslijepodne na Čiču...

Goričani u ljetnim mjesecima spas od velikih vrućina traže i nalaze, između ostalih, i na jezeru u Novom Čiču. Nekad privlačna i omiljena destinacija godinama je zapuštena i posjećuju je uglavnom ribiči i oni koji zbog novčane oskudice ne odlaze, bar nakratko, na neku jadransku destinaciju. Velike vrućine dovele su jedne nedjelje sred inom srpnja mnoge Goričane, ali i žitelje okolnih mjesta, na novočičko

jezero. Automobili su bili parkirani na sve strane.

Temperatura vode bila je čak viša nego u Gradskom bazenu. Posjetitelji su uglavnom bile obitelji s djecom, ali i solo kupači te manje grupe. Primjerice, umirovljenik iz zagrebačke Dubrave dolazi redovno ovog ljeta na Čičko jezero, jer vjeruje da mu plivanje u ovako toploj vodi ublažava bolove u nogama. Gošća iz Amerike,

košarkaški visoka, u vodi do grudi, prestajala je sa šiltericom na glavi duže od pola sata čitajući knjigu i povremeno tipkajući po mobitelu. Djevojka s egzotičnom frizurom više je hodala u vodi nego što je plivala. Djeca su se zabavljala na svoj način, čak i ne (pre)glasno... Stariji gospodin zauzeo je poziciju u hladu, bez da je uopće pokazao namjeru da uđe u vodu. Tri mlade

dame su po dolasku kratko bile u vodi i onda su komotno, uživajući, konzumirali kompletan gablec. Falila je samo juha, ali desert im je bio prvoklasan. Nešto kasnije sve tri su zaspale s nogama u vodi. Kako se Sunce sve više naginjalo prema zapadu tako se broj kupača povećavao, jer su pristizali i oni koji su odradili dnevne šihte. Jezero u Novom Čiču, ipak, ima svoje vjerne posjetitelje. (David Jolić)

KOLUMNA PUT DO USPJEHA

Cijena slobode u poduzetništvu su disciplina i struktura: Nema dugoročnog poslovanja bez dobre strukture

PIŠE: Siniša Drobnjak poduzetnik

KImate fenomenalnu ideju ili proizvod koji bi bilo savršen za tržište! Odlučili ste pokrenuti novi "biznis" oko toga ili značajno proširiti svoje postojeće poslovanje i podignuti ga na sljedeći nivo. Ali dok ste zaokupljeni dovršavanjem svog novog proizvoda ili usluge, prvim prodajama i stvaranjem inicijalne potražnje, osiguravanjem priljeva financijskih sredstava, polako se počinju pojavljivati prve "pukotine" u poslovanju. Kupci su nezadovoljni stalnim promjenama i nedefiniranom politikom poslovanja. Papirologija se počela nagomilavati. Rokovi se počinju pomicati. Raspored se počinje raspadati. Kasnimo sa plaćanjem dospjelih računa. Dobavljači nas počinju nazivati i tražiti "svoj" novac. Stol nam se pretvara u hrpu "post-it" papirića zatrpanih ispod hrpe dokumenata. Naplata sve više kasni. Gotovina postaje sve veći problem.

Počinjemo forsirati i uvjeravati se da se još možemo izvući iz "rupe" koju smo si sami isko pali, sa još više rada i odri canja.

Ovo je najveća zamka "operatera" o kojoj smo pričali u prethodnim lekcijama.

Ovaj put vodi u kroničnu izmorenost,

PRODAVAČA MALO, A KUPACA JOŠ

MANJE. I GOGA BROZOVIĆ RAZMIŠLJA

PRESTATI PRODAVATI NEDJELJOM...

Nedjeljno jutro, nešto iza devet sati, ali već je pošteno pripeklo vani. Prošetali smo do goričke tržnice da vidimo kakva je situacija otkad nedjeljom ne rade trgovine. Iskreno, ostali smo iznenađeni. Na tržnici samo prodavači, a kupaca – nigdje! Vrućina, godišnji odmori, cijene ili nešto četvrto ne znamo, ali za mjesto koje bi trebalo biti trbuh grada i gdje je uvijek vreva ono što smo zatekli nikako nije dobro. Na štandu smo posjetili Gordanu Brozović, jednu od kandidatkinja ovogodišnjeg izbora za Uzornu seosku ženu i pitamo kakva je situacija nedjeljom, kako ide prodaja, je li ovo danas slučajno.

ONE PRVE NERADNE NEDJELJE JOŠ JE I

BILO LJUDI, ALI NAKON TOGA SLABO

nezadovoljstvo i u konačnici odustajanje ili zatvaranje tvrtke.

Na početku svake uspješne poduzetničke priče, vlasnik je uglavnom razmjerno dobro nagrađen za uloženo vrijeme i uloženi trud.

Ali kako se posao razvija i raste, postoji granica našeg vremena i truda koji možemo uložiti.

Jedino održivo rješenje je korištenje "poluga". Poluga doslovno znači napraviti više sa manje.

Ako ne koristimo "poluge", nema održivog dugoročnog rasta. Poduzetnička "drama" će nas uvijek vući u smjeru hitnoće i krize.

Većina poduzetnika misli da je glavna "poluga" kapital, u vidu zaduživanja ili investicije. Ali postoje i druge poluge kao proširenje svog tima, povezivanje s drugima, mjerenje aktivnosti i ostvarenih ishoda, itd.

Poluga koja se najčešće zanemaruje je Struktura. Većina nas ne voli "strukturu", pa zato smo i ostali "privatnici" - da budemo slobodni.

Cijena slobode u poduzetništvu su disciplina i struktura. Struktura u obliku procedura i procesa, nove sheme odgovornosti, zapošljavanje potrebnih ljudi ili daljnja edukacija postojećih ljudi.

Dugoročno održivo poslovanje zahtjeva strukturu.

- Imamo manje posla no inače, i iskreno mislim ukinuti rad nedjeljom ovdje na tržnici ako se ovako nastavi. Prvu nedjelju od uvođenja neradnih još je i bilo ljudi, ove dvije nedjelje jako slabo. Oni koji i dođu kupuju uglavnom rajčicu i salate, kako kaže Goga, većini je prevruće za kuhanje juhe. Ide i voće, marelice, maline, kupine… Naša Goga ovogodišnja je kandidatkinja za uzornu seosku ženu Zagrebačke županije, i dok na OPG-u čeka posjet povjerenstva za ocjenjivanje smišlja čime bi ih mogla oboriti s nogu.

- Nisam još načisto čime ću ih dočekati, svakako nešto od jagode, a moram i nešto slano. Bit će to iznenađenje za sve - kaže Goga. Prihvatiti kandidaturu ili ne, dvojba je kratko trajala jer ipak je čast predstavljati svoju županiju i svoje Turopolje.

- Naravno, prihvaćanje je donijelo

MOJ DOBAR REZULTAT NA IZBORU ZA UZORNU SEOSKU ŽENU BI

ZASLUŽIO TULUM

odgovornost hoću li to dobro odraditi, ispuniti očekivanja svih onih koji vjeruju u mene i podrška su mi. Obitelj mi je najveća potpora, ali i sugrađani, doista se nisam nadala tolikoj podršci, a to mi daje snagu u svemu što radim, a sad pogotovo da na izboru dam sve od sebe. Svima od srca hvala - poručuje Goga. Biti žena na selu danas nije nimalo lako, kako kaže Goga, ženama je danas puno teži nego muškarcima jer, znamo onu da žena drži tri ugla kuće, a gdje je još rad na OPG-u. Goga svaki dan ustaje oko 4 ujutro, a liježe u 23 sata.

- U posao su mi uključeni i članovi obitelji jer je jako teško naći radnu snagu. Nema te satnice koju možeš ponuditi da bi netko došao raditi. Jednu godišnju plaću ostavim nepobranu na plantaži jagoda, mislim da to puno govori - priča nam Goga.

Ako na izboru za uzornu seosku ženu ostvari dobar rezultat, obećava napraviti veliki tulum za sve u njenom stilu, pa ne preostaje drugo nego joj poželjeti da što bolje predstavi prije svega sebe, a onda i svoje Turopolje i Zagrebačku županiju.

42

Nakon 42 godine rada u zasluženu mirovinu otišla je omiljena nastavnica matematike Višnja Štajdohar. Cijeli svoj radni vijek provela je podučavajući goričke učenike prvo u Srednjoškolskom centru Velika Gorica, a kasnije u Gimnaziji.

U svom poslu postigla je vrhunske rezu-

ltate, bila je vrlo empatična i susretljiva prema učenicima. Uspjela je da mnogi učenici zavole ne baš omiljeni predmet.

- Bila je posebna osoba ne samo u profesionalnom nego i u privatnom životu, kazala nam je ravnateljica Gimnazije Brankica Žugaj, ističući kao nikada u njezinom ravnateljskom mandatu, niti

jedan roditelj nije dolazio u školu kako bi se žalio na rad Višnje Štajdohar. To govori koliko je bila posvećena učenicima i podučavanju matematike. Ostani vedra, vesela i pozitivna osoba kakva si bila cijelo ovo vrijeme - poručili su kolege iz Gimnazije omiljenoj nastavnici.

SAŠA LISEC, GORIČKI ZALJUBLJENIK U BICIKLE, KAO DJEČAK JE GLUMIO BMX BANDITA NA GRADILIŠTIMA PO CIJELOM GRADU I SANJAO "IZVRSTAN BICIKL". A ONDA JE, KAKO SU GODINE PROLAZILE, HOBI POSTAO POSAO...

Sašin put od 'šarafljenja' po biciklima do ozbiljnog posla

Godine rada za nekog drugog, dijeljenje znanja i ideja, a s druge strane osjećaj da već dovoljno zna i da se može otisnuti u samostalne poduzetničke vode, rezultiralo je da zaljubljenik u bicikle i biciklizam Saša Lisec u Velikoj Gorici otvori svoj obrt "Bike craft - servis i njega bicikala".

- Prije petnaestak i više godina počeo sam biciklirati i time ostvario dječački san. Kao mali sam sam sebi rekao da želim izvrstan bicikl, a kao odrastao sam s tom idejom otišao u trgovinu bicikala ovdje u gradu gdje sam prodavaču s vrata rekao "dobar dan, ja bih bicikl za sve!". Sad znam da je to najgora rečenica koju trgovac bicikala može čuti.

Tog sam dana obnovio ljubav, tu su krenuli prvi kilometri, a nakon toga, kako volim biti u garaži, počelo je samostalno popravljanje i održavanje tog mog bicikla.

Pročulo se ubrzo kako voli šarafiti, pa je krenulo, jedan, drugi prijatelj, a onda je Saša počeo i restaurirati.

- Doživio sam ekspanziju ljubavi šarafljenja po biciklima, pa sam ozbiljno krenuo u taj posao. Posebnu ljubav imam prema speckama pa sam njih počeo slagati ljudima iz usluge, a kasnije sam se i profesionalno orijentirao, zaposlio sam se u tri najveća servisera u Zagrebu gdje sam radio i mehaniku, i prodaju, podršku kupcu, prodaju servisa…

ENCIKLOPEDIJE I - YOUTUBE

- Krenuo sam tako što sam kupio dvije enciklopedije od Lennarda Zinna, Amerikanca koji je vrsni majstor. Jedna enciklopedija je specijalizirana za cestovne bicikle, a druga za brdske i tu sam naučio puno trikova. Jako malo slika ima, ali puno teksta. Ne mogu reći pomogao je i Youtube. U Hrvatskoj ne postoji nikakva službena škola, Obrtnička komora će nakon ispita stručne spremnosti izdati certifikat, ali osoba već mora doći s tehničkim znanjem da bi taj certifikat za ciklomehaničara uopće i uspio dobit - priča Saša Lisec. Saša je jedan od organizatora poznate

utrke Tour de Tur

Mnogi sugrađani Sašu pamte s fantastične biciklističke utrke Tour de Tur.

- Da, bio sam jedan od dvojice organizatora te utrke, ideja je tada bila da grad Velika Gorica ima sportski sadržaj i po rezultatima mislim da smo u tome uspjeli. Životne okolnosti dovele su do toga da te utrke više nema, ali ponosan sam na činjenicu da je utrka jedne godine okupila 1200 ljudi, ljudi su nam se rado odazivali, a jedne kišne godine došlo nam je 450 sudionika, a za takav dan to je bio izvrstan rezultat.

UKRADENI MOUNTIN BIKE

Ističe kako u budućnosti planira povezati posao koji je nedavno pokrenuo i organizirati jednu vrstu utrke, ali kako kaže, prvo se mora posvetiti razvoju ovoga obrta jer još uvijek nema dovoljno vremenskog kapaciteta da bi oboje radio paralelno.

Vratili smo ga malo u prošlost, i to vrijeme kad je tek učio voziti bicikl i vjerojatno nije ni sanjao da će mu to jednoga dana odrediti životni put.

- Bicikl su me bezuspješno učili voziti i tata i stric, ali na kraju sam to ipak odradio sam. Na Galženici je bio, i još uvijek je dućan, koji je imao rampu, odnosno kratki spust. Jednoga dana tamo sam se spuštao skupa s klincima iz kvarta niz tu rampu i u jednom trenu vidio da mi ide. Nastavio sam pedalirati i za mene je to bio heureka trenutak. Nakon toga sve je povijest, kao klinac divljao sam po gradu, podsjetit ću one koji znaju, a i one koji ne znaju da se 80-ih i 90-ih Gorica gradila te je sve bilo puno gradilišta, a mi kao ekipa smo tamo glumili BMX bandite.

Tad je bemić bio izuzetno popularan, a mi smo svi zapravo s Ponijima glumili da imamo BMX. Pamtim da su nam očevi varili Poni rame svaki tjedan. Nakon toga sam dobio ozbiljan mountain bike, njega su mi ukrali i poslije toga sam se prestao baviti biciklizmom do prije petnaestak godina kad sam sam odlučio kupiti bicikl. Kako sam kaže, nije imao neko znanje,

BICIKL JE PO MOME

MIŠLJENJU

JEDAN OD

NAJBOLJIH

IZUMA U POVIJESTI ČOVJEČANSTVA!

BAVIM SE SERVISOM, ALI I NJEGOM BICIKALA...

IMAM JA TU

POTREBU DA OSJETIM

LJUBAV U SVEMU TOME

dapače, imao je nikakvo znanje za usporedbu s danas.

- Krenulo je tada, našao sam ekipu istomišljenika, krenuli smo se voziti, biciklisti su supkultura za sebe što je meni odlično, za moju dušu jer nema priče o politici, nema priča o ekonomiji, samo sunce, samo pivica, dobro društvo i odlična energija. Iz svega toga posljednjih nekoliko godina orijentiran je na cestovne bicikle.

DEDINA LOVA IZ ČARAPE

- Ideja o privatnom biznisu krčka se već neko vrijeme. Meni je jedan prijatelj, koji jako dugo vjeruje u mene, još prije 10 godina rekao da si otvorim nešto svoje, ali tada nisam imao osjećaj da imam dovoljno znanja, odnosno dovoljno vještina i iskustva da bih se toga mogao primiti. Vlastiti posao je sasvim druga priča od onoga kad radite za nekog drugog, ovdje je sad sve na meni, i radno vrijeme je na meni, to znači da ga nema. Konstantno sam dostupan na telefonu i mailu, imam propisano radno vrijeme daleko od toga, ali dostupan sam stalno. Kroz razgovor prisjetio se i svoja dva djeda koji su mu oplemenili život i pomogli mu da danas bude to što je.

- Pokojni djed Janko mi je ostvario dvije najvažnije stvari u životu. Prva je bila vozačka dozvola koja je na neki način svima ulaz u svijet odraslih, a kasnije kad sam se počeo baviti restauracijom deda

je iz čarape izvukao popriličnu svotu novca i kupio mi prvi set alata s kojim sam ozbiljno počeo raditi, a kasnije sam te alate nadograđivao sam. Pokojni djed Ivo mi je pak rekao jednu pametnu misao koja me prati kroz cijeli život a to je da se ne radi rukama nego mozgom. Automobil ili bicikl?

- Dobro pitanje! Bicikl svakako u slobodnom vremenu, auto je ipak praktičan, jer kad putuješ u auto natovariš što trebaš. A bicikl je za dušu.

UNUTARNJI OSJEĆAJ ZA TWIST

Zašto servis i njega bicikala?

- Ja volim bicikle, po meni je to jedan od najboljih izuma čovječanstva. Bicikl je nekad bio jednostavan, sada više nije i zato mi se svidio, zbog svega toga sam počeo šarafiti. Ideje koje su implementirane da bi bicikl bio efikasan su me oduševile. A njega? Njega implicira ljubav, strast. Biciklu treba ono što ja volim dati da bi se čovjek nakon što preuzme bicikl sa servisa u vožnji osjećao dobro, volim dati tu neku ljubav, taj neki twist, to je zapravo moj unutarnji osjećaj, moja unutarnja potreba. Kad znamo da je bicikl za servis? - Postoje servisni intervali, najzdravije bi bilo minimalno jednom godišnje doći u bike shop i pregledati ga, ne vidimo svi uvijek sve, profesionalac će uočiti neke stvari i time prevenirati veću štetu. Takva kontrola jednom godišnje košta ništa, odnosno košta nešto malo vremena. Postoje ljudi koji su jako pedantni i koji razmišljaju preventivno, pa dođu jednom godišnje, imam doista puno takvih ljudi, ali ima i ljudi koji kad je već sve gotovo strgano ili potrošeno dođu po pomoć, a tada servis može koštati poprilično. Nailazio sam na situacije kada se zbog toga više isplatilo kupiti novi bicikl nego popravljati stari - objašnjava Saša Lisec.

Bike craft servis i njega bicikala je na adresi Nikole Šopa 3. Kod Saše možete doći i po savjet ako želite kupiti bicikl, a niste sigurni koji bi vam najbolje odgovarao. A možete, kako kaže Saša Lisec, doći i samo popiti kavicu i popričati.

Priče iz kvarta

MARCELOVO SELO Okuje se odcijepilo 'balvan revolucijom', raslo kroz zadruge i svijetu dalo - Broza. Možda su i jedino selo u kraju bez kafića...

Piše: Marko Vidalina OKUJCI U OKUJU DO VALENTINOVA 1974. OKUJE JE BILO DIO MRACLINA, A TAD SE ODVOJILO ZBOG - ASFALTA. ZA

Na šest-sedam minuta lagane vožnje od centra grada, na jedva primjetnom brežuljku, omeđeno Mraclinom s jedne i Kušancem s druge strane, na granici Turopolja i Vukomeričkih gorica, smjestilo se selo Okuje. Mjestašce je to u kojem obitava, kaže zadnji popis stanovništva, oko 430 ljudi, među kojima je i obitelj koja je svijetom pronijela ime mjesta o kojem se ni u samom Turopolju ne zna previše.

Međutim, sad cijeli zna da Marcelo Brozović dolazi iz Okuja!

Bez ikakve konkurencije najbolji nogometaš kojeg je naš kraj dao u cijeloj svojoj povijesti, svjetska marka koja u finalu Lige prvaka ponese kapetansku traku jednog velikana kao što je milanski Inter, ponos je sela. Proslavili smo zajedno i svjetsku broncu iz Katara, ima Marcelo u svojoj kolekciji i srebro iz Rusije, slovi za jednog od najbolji veznih igrača na planeti, pa ne fali razloga da sumještani budu ponosni do neba.

- Uh, kako ne, ponosni i preponosni - priča nam u drvenoj sjenici u svome dvorištu Branko Markulin, prvi susjed Brozovićevih, uz to i bliski rođak, jedan od ljudi koji su posljednjih desetljeća vodili mjesni odbor.

- Kakav je bio kao dijete? Ha, zvrkast! Tako bi se to možda najbolje moglo opisati. Stalno je letio, jurio, posvuda ga je bilo, jedino ne uz knjigu. Škola ga baš nije zanimala, od prvog dana, nema šanse da bi taj ikad učio... I onda je jednom Bomba, njegov stari, poludio: 'Ako nećeš učiti, onda ćeš trenirati. Pa ćeš vidjeti kako će to izgledati...' I svaki dan je trenirao s njim, ubijao ga od treninga. Bomba je sve ovo i napravio od njega.

SELO S 430 ŽITELJA DANAS ZNA CIJELA HRVATSKA, JER NA OVIM JE ULICAMA RASTAO MARCELO BROZOVIĆ...

kuće, od svojih Okuja. - Čim je otišao u Dragovoljac, pa poslije i Lokomotivu, odmah ga je manje bilo po selu. I nije se čak ni nešto posebno pričalo o njemu kao nekakvoj velikoj nadi, ljudi u selu nisu ni znali gdje i što igra. Ali onda je otišao u Dinamo, pa je brzo došla i reprezentacija, pa Italija... I naravno da ga danas svi pratimo, da se svi baš jako veselimo svakom njegovom uspjehu. Kad igra reprezentacija, tu u selu je nemoguće vidjeti čovjeka na ulici - priča gospon Branko.

U potrazi za sugovornikom koji bi nam mogao najbolje pomoći da ispričamo priču o selu u kojem je rastao "princ od Okuja", upućeni smo na njegovu adresu. I prvo je trebalo riješiti otvorena jezično-topografska pitanja.

Okuje, pretpostavka je da ima veze s kovačkim zanatom, okivanjem, ali zna se da je u to vrijeme ovdje bilo pet kuća, na posjedu kojeg je herceg Ištvan Korvin prodao Baltazaru Alapiću. Sve do sredine 19. stoljeća tu nije bilo više od 15-ak kuća, no ukidanje kmetstva u to doba omogućilo je rast i razvoj sela, odnosno zaseoka zvanog Okuje. Osnovane su tad i prve seljačke zadruge, koje su se u Okuju nazivale po prezimenima, pa danas znamo da su Bartolić, Brozović, Dvorneković, Golubić, Markulin, Roginić, Zagorec i Zlodi izvorna okujska prezimena.

U to dobra, sredinom 19. vijeka, djeca iz Okuja dobila su mogućnost školovanja, nakon što je izgrađena škola u Vukovini, do koje su stari Okujci, naravno, pješačili... Tek 1909. izgrađena je škola u Mraclinu, puno bliže kući, gdje se i danas školuju djeca iz Okuja.

Stalno si ih vidio na kanalu, trči gore, trči dolje... Talent je bio u genima, jer i Bomba je bio jako dobar nogometaš, igrao i u Radniku, i na kraju mu se, Bogu hvala, isplatilo!

E, to je poseban dio priče. Marcelo Brozović, stara je to već priča, ovog je ljeta napustio Milano i odlučio prihvatiti suludu ponudu iz Saudijske Arabije. Jer, isplatilo se. Varijante koje kruže su različite, ali svima im je zajedničko da govore kako će Broz, od Bombe mali, u sljedeće tri godine zaraditi ravno 100 milijuna eura! Odmah 25, pa još po 25 svake godine do ljeta 2026. Imao je i ponudu velike Barcelone, šansu za zaigra na monumentalnom Nou Campu, ali odabrao je otići u saudijsku metropolu Rijad, četiri tisuće kilometara od

- Mi smo sad u Okuju, ne u Okujama, kako neki znaju reći. I mi smo Okujci, a ne Okujanci, što isto neki krivo koristepojašnjava gospon Markulin. Rođen 1957., već od sredine sedamadesetih aktivno uključen u društveni život mjesta, ali uz jednu ogradu. - O povijesti bi vam više mogao ispričati Bomba, on je i pisao knjigu o povijesti našeg DVD-a, pa se više time bavio...govorio je Branko pa odnekud dohvatio tu knjigu, s naslovom "Vjera u Boga i seljačka sloga".

I već na prvim stranicama literarnog prvijenca Ivana Brozovića Bombe doista postoje informacije... Okuje se smjestilo na sami početak Vukomeričkih gorica, okruženo je hrastovim šumama, a prvi put se u zapisima pojavljuje 1496. godine. Nije poznato zašto baš naziv

Priče iz davnina kažu i da su Okujci bili vrlo vješti tesari, da su radili na najvećem dijelu čardaka koji su se gradili od Mraclina, pa sve do Lekenika. - Rano ujutro bi se kosila djetelina i trava, pa bi se biciklima išlo u Mraclin na prvi vlak, koji je išao u šest sati. A onda cijeli dan radili "cimermaniju" za čardake, ručno tesali grede, ručno pilili... I tako cijeli dan, pa opet na vlak.

Četiri Okujca, kažu zapisi, poginula su u Prvom svjetskom ratu, nakon kojega je krenuo prvi značajniji razvoj sela. Budući da je selo bilo u potpunosti od drveta, pa su požari bili značajan problem, već 1925. godine u Okuju je osnovano Dobrovoljno vatrogasno društvo, koje je odmah još snažnije povezalo mještane. Potresao ih je opet Drugi svjetski rat, u kojem je poginulo čak 18 mještana, a onda je konačno selo moglo ponovno normalno živjeti...

I nastaviti rasti. Ljudi su se krenuli doseljavati iz svih krajeva, broj stano-

KAD BOMBA 'POLUDI'...

OD PET KUĆA DO PRAVOG SELA

Branko Markulin uputio nas je u sve tajne Okuja...

SELO

"Dostavljamo popunjeni Upitnik o sastavu organa i aktivnosti mjesne zajednice u 1974. godini s napomenom da je ovaj mjesna zajednica osnovana 14. II. 1974.", stoji uz tekstu koji je potpisao predsjednik mjesne zajednice Tomo Kovačić.

Koju godinu poslije, tamo u drugoj polovici sedamdesetih, selo Okuje, sad samostalno, sa svojim ljudima na pozicijama na kojima se odlučivalo i planiralo, počeli je dobivati neke druge i drukčije obrise. Bio je to kraj u kojem se stanovništvo gotovo u pravilu bavilo poljoprivredom, do dolaska asfalta prilično izoliran kraj, ali došao je trenutak za velike promjene.

POGLED BROZU U NOVČANIK...

2.083.333 480.796 68.682 2861

vnika je rastao, počele su se graditi kuće od cigle, pa je 1970. godine zapisano da u selu ima 97 kuća. Odnosno, da se opet ispravimo, u zaselku. Naime, cijelo to vrijeme Okuje nije selo nego dio Mraclina, od kojeg ga je razdvajao kanal.

- Ne znam odakle naziv, ali taj smo kanal zvali Jankov kut. I to je bila granica između Okuja i Mraclina - prepričava nam Branko kao uvod u kompleksnu priču o "odcjepljenju".

NEMA DO VINOGRADA!

Zbilo se to na Valentinovo 1974. godine, no samom službenom formiranju mjesnog odbora Okuje prethodila je...

- Okujska balvan revolucija! - kroz smijeh govori Branko, koji je u to vrijeme bio srednjoškolac, pa jako dobro pamti te dane i događaje.

- Kad se uvodio asfalt, Mraclinci su sebi asfaltirali cijelo selo, a Okuje nije dobilo asfalt, i dalje smo imali prašnjavi put. Opravdanje je bilo da za Okuje nema novaca, a ovi naši to nisu htjeli prihvatiti. I posvađali su se naši delegati s njima, baš jako posvađali. I kad su se vratili doma, dogovorili akciju... Na tom kanalu, Jankovom kutu, bili su postavljeni balvani preko kojih se kanal prelazio, ukopani u zemlju. Budući da su gotovo svi Mraclinci imali vinograde i šume u Kravarskom i gore u Vukomeričkim goricama, da nisu imali kuda proći nego kroz Okuje, ovi naši su odlučili iskopati i maknuti te balvane, tako da ovi nisu nikako mogli do svojih šuma i vinograda!

U lokalnoj partiji, naravno, nastao je kaos. I zavladala nevjerica - U tim vremenima baš nisu bile česte takve akcije, ali mi smo imali svoje ljude u općini i bili smo spremni na reakcije. Uostalom, pobuna je uspjela, Okuje je dobilo asfalt, ali i vlastiti mjesni odbor. Evo, tu piše sve... - pokazuje Markulin na papire koje i dalje čuva, povijesne dokumente pa čita:

- Naše selo se s glavne ceste dugo vremena nije ni vidjelo. Ovo sve je bila šuma, pa smo na cestu iskakali nakon što bi se probili kroz šumu, zato su nas i prozvali "žabari"... S obzirom na to, čak nam ni autobus nije želio stajati ovdje kod nas, samo bi produžio, a mi bi morali hodati do Kušanca, gdje je bila prva sljedeća stanica - govori Branko i nastavlja.

- Ključno je bilo povezivanje sa Zadrugom iz Vukovine. To je promijenilo selo. Ljudi su se do tad jako mučili, nije tu bilo puno bogatijih kuća, čak sam se i ja kao srednjoškolac kupao u lavoru, jer kupaonicu u to vrijeme nismo imali. Kad je počela ta priča sa Zadrugom, preko koje su naši proizvodi plasirani u velike tvornice, kao što su Gavrilović i Sljeme, sve je bilo puno lakše. Dovezu ti odojke, izvažu, ti ih hraniš tri mjeseca sa smjesom koju ti također dostave, pa ih nakon toga voziš na vaganje. Razliku u kilaži ti uredno plate i svima dobro - taj je model prepričao Markulin. Bolji materijalni status mještana doveo je i do toga da su se kuće počele obnavljati i uređivati, gradile su se i nove, ljudi su se doseljavali, a sve to imalo je za rezultat i još bogatiji društveni život u selu. - Dani naše mladost, a to je taj prijelaz sa sedamdesetih na osamdesete, bio je baš nešto posebno. Svi smo bili u vatrogascima, osvajali nagrade na natjecanjima, za koje smo čak dobivali i priznanja od općine, a imali smo i kazališnu grupu, koju je vodila naša Katica Bartolić. Bio je tu i nogometni klub Torpedo, koji se nekoliko puta gasio i ponovno pokretao, a imali smo i malonogometne turnire između nas u selu, kao i one za momčadi iz cijeloga kraja. Imali smo i čuvene zabave, koje su svakog vikenda bile negdje drugdje, a često i kod nas u Okuju - pamti dane mladosti Branko, dodajući tome i neke sočne detalje romantičnim, ali i burnim događajima na zabavama.

- Tu smo se upoznavali, zaljubljivali... I ja sam svoju suprugu Šteficu, inače iz Male Bune, upoznao na jednoj od tih zabava. Zahvaljujući tim zabavama, kao i našim turnirima u malom nogometu, mi iz Okuja poznavali smo svoje vršnjake iz cijeloga kraja. I znali smo tko je

SELO JE DO 1974. BILO POD MRACLINOM, A ODVOJILI SMO SE

NAKON "SLUČAJA ASFALT"...

NAŠ DVD JE OSNOVAN JOŠ 1925., A DRUŽILI SMO SE NA

ZABAVAMA, SLUŠALI STONESE NA PLOČAMA...

kakav, tko se voli potući... Evo, i danas pamtim jednu tučnjavu Kurilovčana i Mraclinaca, baš tu kod nas, sjećam se da je krvi bilo posvuda. Ratoborni su bili i dečki iz Lomnice, iz Turopolja... Tu je znalo biti svega, ali mi Okujci nikad nismo sudjelovali u tome - ističe Branko. Uspjeli su Okujci u vrijeme bivše države sagraditi i kapelicu, što smatraju velikim dosegom, na koju su ponosni i danas, a posljednje godine prije Domovinskog rata prošle su mirno, bez stresova koje je donio početak devedesetih. Branili su mještani svoje selo prvo lovačkim puškama, zatim i u sklopu raznih brigada, pa nakon rata otvorili neku novu eru u svojoj povijesti.

IMALI SMO POKUŠAJ S KAFIĆEM, ALI BRZO JE

ZATVOREN. ALI ZATO SVI

IMAMO VINA U SVAKOM TRENUTKU

- Promijenila su se vremena, nekako mi se čini da je selo danas prilično "mrtvo" u odnosu na ta naša vremena. Mladih ima, nije da ih nema, ali kad je riječ o bilo kakvoj aktivnosti, tu pričam o mladima od 35-40 godina. Evo, imali smo i malonogometni turnir nedavno, tu više nema dečki od 18, 19 ili 20 godina koji bi se uključili. Ta nova generacija je zatvorena doma, u svom filu, sa svojim načinima provođenja vremena...žali gospon Branko. Nema više ni nogometnog kluba, ugasio se čuveni NK Torpedo već i prije rata, i to zato što su troškovi kluba postali previsoki. Bez obzira na to što je 400 maraka za suce po utakmici bio iznos koji si ne mogu priuštiti, ovo je selo koje je uspjelo u svijet poslati jednog takvog nogometaša kao što je Marcelo Brozović...

A kad se već opet vraćamo na Epic Broza i na njegove velike ljubavi, vrijedi istaknuti još jedan neobičan detalj. Naime, prije nego što smo došli u goste ljubaznim Markulinima, pokušali smo u Okuju i popiti kavu, sjesti u lokalni kafić, možda i popričati s mještanima, dobiti malo bolju sliku o ovome mjestu. Međutim, ništa od toga. Okuje je selo bez kafića. Možda je i zato Marcelo, kad se selio u Veliku Goricu, tražio isključivo kuću s kafićem.

- Da, tako je, nemamo kafić. Imali smo taj jedan pokušaj, kafić se zvao Kapric, ali vrlo brzo se zatvorio. Ali dobro, imamo mi vinograde, vina uvijek ima, valjda u svim kućama, osim kod onih koji ga najviše troše - smije se Branko pa se vraća na temu sela bez kafića:

- Nisam sasvim siguran, ali mislim da smo jedno od rijetkih, ako ne i jedino selo u kraju koje nema kafić. Najbliže mjesto za popiti kavu tako nam je u Mraclinu, ali zapravo su Okujci uvijek više naginjali prema Gorici nego na tu drugu stranu, prema Mraclinu i Vukovini. I to je, dakle, u nekoliko crtica, Okuje. Selo iz kojeg je na put u svijet krenuo Marcelo Brozović.

- Rijetko navraća u selo, dođe na kratko kad ima nekakvu pauzu, prošeće po selu i javi se, ali to je otprilike to. Ali neka ga, nek mu je sa srećom - zaključuje Branko.

KAPELICA KAO VELIK USPJEH

DOĐE, POZDRAVI I IDE DALJE...

Obiteljska kuća Brozovićevih u samom je centru mjesta, nekoliko metara od dućana

Dalia Kager

iz Kvaternika dobila svog "Perešina"

Dalia Kager, učiteljica informatike u OŠ Eugena Kvaternika, dobitnica je godišnje nagrade "Rudolf Perešin", koju dodjeljuje županijska Zajednica tehničke kulture. Dalia je mentorica mnogim učenicima koji su bili na državnom natjecanju, ujedno je i jedna od nastavnica koja vodi Zimsku školu informatike. Održala je brojna predavanja i radionice, objavljivala stručne članke, sudjelovala u različitim projektima... Tako su mali

Bugari, Makedonci i Poljaci oduševili plesom i običajima

‘Kvatrići’ kroz njezin projekt posjetili Bruxelles i uživali u dvodnevnom Sajmu znanosti ‘Science is Wonderful!’.

Naime, Dalia je sa znanstvenikom i istraživačem Alexanderom Marinšekom osmislila i prezentirala scenarij poučavanja pod nazivom "U potrazi za zaboravljenim znanstvenikom’".

Ovogodišnja svečanost održana je u Samoboru, a nagrade je uručio zamjenik župana Ervin Kolarec.

Najljepša okućnica Kravarskog

Obitelj Josipa i Nevenke Kuzmić iz Donjeg Hruševca ima najljepše uređenu okućnicu i balkon na području općine Kravarsko. Izabrale su tako članice Udruge žena općine Kravarsko, koje ističu kako i ovoga puta to nije bio nimalo lak zadatak jer vidi se kako mještani Kravarskog brinu i održavaju svoja dvorišta. - Nekoliko puta obilazile smo naša prekrasna sela i uživale u čarobnim prizorim, no najviše nas je oduševila cvjetna čarolija obitelji Kuzmić - ističu iz Udruge.

UZ FA TUROPOLJE, ORGANIZATORA 22. MEĐUNARODNE SMOTRE FOLKLORA, NASTUPILE DVIJE DOMAĆE I TRI INOZEMNE SKUPINE

Ovogodišnji Međunarodni festival folklora u organizaciji FA Turopolje održan je na otvorenoj pozornici u Parku dr. Franje Tuđmana 14. i 15. srpnja. Sudionike festivala i brojne posjetitelje pozdravio je predsjednik Gradskog vijeća Darko Bekić, koji je i otvorio festival. Na 22. izdanju tradicionalne folklorne manifestacije sudjelovali su Folklorni ansambl Vitosha (Sofija, Bugarska), Kulturno umjetničko društvo Bratinečko srce (Bratina, Hrvatska), Kulturno umjetničko društvo Mirče Acev (Prilep, Sjeverna Makedonija), Folklorni ansambl Ivan Mažuranić (Karlovac) i Folklorna grupa Krebane (Brusy, Poljska). Organizator FA Turopolje nastupio je u uvodnom dijelu programa.

Svi ansambli odnosno društva oduševili su veliki broj posjetitelja, a zahvalnice im je uručila Maja Toth, direktorica Turističke zajednice Velike Gorice. Druge večeri brojne posjetitelje svojim su izvedbama oduševili gosti iz Bugarske, Sjeverne Makedonije i Poljske, kao i domaćin FA Turopolje.

Na kraju je Zlata Cundeković, predsjednica FA Turopolje, uručila nagrade folklorašima iz inozemstva: bugarski Folklorni ansambl Vitosha nagrađen je za najbolju nstrumentalnu i vokalnu izvedb, makedonsko Kulturno umjetničko društvo proglašeno je najboljim u kategoriji tehničke izvedba plesa i izvornost, dok je Folklorna grupa pristigla iz Poljske kući otišla s nagradama za opći scenski dojam i glazbenu izvedbu. (dj)

Foto: David Jolić

NOVA PRAVILA NA SNAZI

Besplatno odlaganje

otpada u reciklažnim dvorištima od sad uz osobnu iskaznicu i račun VG Čistoće

Od početka mjeseca, prilikom odvoza otpada na reciklažno dvorište u Velikoj Gorici ili u Mraclinsku Dubravu, Velikogoričani će sa sobom morati ponijeti osobnu iskaznicu i posljednji primljeni račun VG Čistoće, elektronički ili na papiru, obavijestili su iz Čistoće. Naime, od 1. srpnja 2023. VG Čistoća usklađuje način korištenja reciklažnog dvorišta s člankom 86. stavak 4. Zakona o gospodarenju otpadom (Narodne novine 84/2021) koji utvrđuje da "osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je zatražiti na uvid osobni identifikacijski dokument od osobe koja predaje otpad radi ostvarenja prava iz stavka 2. točke 1. ovoga članka". Pravo se odnosi na besplatno korištenje reciklažnog dvorišta.

Dakle, ako ne predočite navedene dokumente, upravitelj reciklažnog dvorišta ima pravo naplatiti vam naknadu za uslugu zaprimanja otpada u reciklažno dvorište.

- Prilikom ulaska u reciklažno dvorište svaki korisnik dužan je predočiti osobnu iskaznicu te zadnju primljenu uplatnicu VG Čistoće, nakon čega može bez naknade predati doneseni otpad na daljnje zbrinjavanje. Reciklažna dvorišta namijenjena su isključivo građanima Grada Velike Gorice koji su korisnici usluga VG Čistoće - ističu iz VG Čistoće te dodaju kako pravnim osobama nije dozvoljeno odlaganje bilo kakvog otpada u reciklažnom dvorištu, već su zbrinjavanje svog proizvodnog otpada dužne povjeriti ovlaštenom sakupljaču otpada. Trenutačno, VG Čistoća ne pruža usluge sakupljanja proizvodnog otpada.

Bregima 15 km novog asfalta, na području grada još 51 km

Više od 51 km novog asfalta povučeno je ovog proljeća na području Velike Gorice, a radovi vrijedni 6,1 milijun eura financirani su sredstvima iz Fonda solidarnosti. Najviše je asfaltirano na području najjače oštećenom u potresu, a završene radove u Cerovskom vrhu obišao je gradonačelnik. - Ovdje je asfaltirano oko 4,5 km cesta, a za što je izdvojeno 650 tisuća eura. Nikada u povijesti Cerovskog Vrha nije bilo ovoliko uloženo u asfaltiranje. Hvala svim predsjednicima mjesnih odbora na strpljenju, suradnji i susretljivosti što zajedno otpočetka iznalazimo rješenja kako bi vratili, nakon potresa, ‘brege’ vratili u prvobitno stanje,

ali i poboljšali standard i komunalnu infrastrukturu - istaknuo je Ačkar.

Na području Cerovskog Vrha, Dubranca i Vukomerića asfaltirano je 15,8 kilometara u vrijednosti 1,89 milijuna eura

- Značajno je popravljena kvaliteta prometovanja, pogotovo na jednoj od frekventnijih prometnica u kraju. Nadamo se da ćemo i nastaviti tim tempom - kaže Antonio Kosić, predsjednik MO Cerovski Vrh. Kvalitetu života u "bregima" podiže se brojnim projektima. Gotovi su radovi na vodovodnoj mreži u Dubrancu, a izdane su i dozvole za izgradnju u Cerovskom Vrhu. Škola u Dubrancu s dječjim vrtićem bi trebala biti gotova do iduće školske godine.

- Preasfaltirat ćemo i glavnu cestu uz školu i crkvu, kako bi put do škole i vrtića bio što bolji i sigurniji - dodao je gradonačelnik. Kada je u pitanju gradska infrastruktura, prema najavi, trebala bi se napraviti oborinska odvodnja i nogostupi gdje nedostaju. U planu su Visoki brijeg, Bratstvo, Kromosovo i Ulica bana Jelačića, za koje će se u idućem proračunu osigurati sredstva.

- Sretni smo i zadovoljni zbog završetka ovog projekta, hvala građanima na strpljenju i našim djelatnicima na trudu i profesionalnosti. U suradnji s Gradom, više od 50 km obnovljenih prometnica je iza nas, a sad je vrijeme za nove projekte - rekao je Jurica Mihalj, predsjednik Uprave VG Komunalca.

UPOZORENJE IZ VODOOPSKRBE: ZABRANJENO JE UZIMATI VODU SA HIDRANATA

Dolaskom ljetnih mjeseci suočavamo se sa problemom neovlaštenog uzimanja vode sa hidranata. Želimo istaknuti kako je zabranjeno neovlašteno uzimanje vode iz hidranta, jer se time može ugroziti zdravstvena ispravnost vode u vodoopskrbnom sustavu te može doći do narušavanja hidrauličkih parametara nužnih za neometanu isporuku vodne usluge. Nadalje, neovlaštenim rukovanjem dolazi do hidrauličkog udara uslijed čega dolazi do pucanja cijevi i mogućnosti onečišćenja vode te samim time potencijalna je opasnost od zdravstvene ugroze stanovništva prilikom isporuke vodne usluge. Uz navedeno, posebno ističemo značaj hidranata u slučaju požara ili nepredviđenih situacija u kojima hidranti moraju biti u punoj funkciji i neoštećeni. Iz javnih hidranata smiju uzimati vodu samo za to, od strane Isporučitelja, ov-

lašteni korisnici i to isključivo za vlastite potrebe. Poduzeća za gradnju i održavanje cesta, održavanje čistoće u gradu, poduzeća koja grade i održavaju razne podzemne i nadzemne uređaje u cesti i uz cestu (plinovodi, kabeli itd), razna građevinska poduzeća mogu uzimati vodu za svoje potrebe pomoću hidrantskog nastavka s vodomjerom. Za korištenje hidrantskog nastavka, korisnik s Isporučiteljem sklapa Ugovor o najmu mjerne garniture. Potrošena voda plaća se po važećoj tarifi, a samo iznimno, ako se ne mjeri vodomjerom na hidrantskom nastavku, na osnovi procjene. Jedna od zadaća Vodnih redara je i kontrola neovlaštenog spajanja na hidrante te molimo da se svaki takav prekršaj dojavi na mail vodni.redar@vgvodoopskrba.hr ili na broj telefona 01/6566-799. - Za navedeni prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu do 663,61 €rekao je Krunoslav Višić, direktor VG Vodoopskrbe d.o.o.

Naš trojac sa

LUČAN PUNI BREGI

DRAŽENA: FOLKLOR, NOGOMET I BIZNIS...

Jedno od poznatijih lica naših "brega", Dražen Lučan iz Šiljakovine, mnogima je poznat kao obrtnik i vlasnik Instal - obrta za proizvodnju i usluge, kao i tvrtke Lugines d.o.o, čije je poslovanje vezano za visoku tehnologiju, optičke i lan mreže te izvođenje elektroinstalacijskih radova po visokim standardima.

- Obrt sam otvorio 1997., a tvrtku 2009. godine te imam 21 zaposlenika. Sudjelovali smo u velikim projektima poput izgradnje mreže za kabelsku televiziju i optičku mrežu, a klijenti su nam renomirane svjetske i do maće tvrtke poput Reutersa Hrvatska, FI NA-e, Međunarodne zračne luke Zagreb i vodeće telekom kuće u Republici Hrvatskoj

- priča nam Lučan, koji je odgojio velik broj mladih ljudi u strukama elektrotehnike i tel ekomunikacija.

- Stalno pratimo nove tehnologije te radimo mnogo na školovanju naših djelatnika. No, bilo je tu i poteškoća. Prisiljeni smo ljude školovati ili kod dobavljača opreme ili u našoj tvrtki, osim toga teško je doći do kvalitetnog radni ka - požalio nam se ovaj gorički obrtnik koji uglavnom zapošljava mlade ljude, a 90 posto njego vih djelatnika prvo je zaposlenje pronašlo u njegovim tvrtkama.

Uz to, Lučan je pridonio unapređenju kulturnog, vjerskog i sportskog života, dobrovoljnog vatrogastva i mjesnoj samoupravi.

- Kao volonter, od 1998. sam predsjednik Folklornog ansam bla Šiljakovina i glazbeni voditelj. To mi je velika ljubav i ispunjava me u moje slobodno vrijeme. Svoju

ljubav prema glazbi i tradiciji, zajedno sa suprugom Ksenijom, prenio sam i na svoje četvero djece. Moram se zahvaliti obitelji što me prate i podupiru u svemu što radim - ističe Lučan, ujedno i predsjednik MO Šiljakovina, član Upravnog odbora NK Buna. - Velika mi je želja da se u klub okupi što više djece, a sve s ciljem kako bi se prvenstveno s njima radilo te ih odmaknulo od mobitela i računala. Osim toga, ponosan sam i na to što sam bio dio Odbora za izgradnju crkve sv. Križa u Kravarskom, a koju

županijskim nagradama

POVODOM DANA ZAGREBAČKE ŽUPANIJE ODRŽANA SVEČANA SJEDNICA SKUPŠTINE, NA KOJOJ SU DODIJELJENE NAGRADE ZASLUŽNIMA. MEĐU NJIH SU SE SMJESTILA I DVOJICA ZASLUŽNIH IZ GORICE I JEDAN IZ ŠILJAKOVINE...

Piše: Petra Škrinjarić

D Gamir Pilčik iz Velike Gorice i Dražen Lučan iz Šiljakovine dobitnici su Povelje Zagrebačke županije, a Nagrada za doprinos ugledu i promociji Zagrebačke županije u zemlji i svijetu dodijeljena je Zoranu Postiću iz Velike Gorice. Trojici Velikogoričana nagrade su uručene na svečanoj sjednici županijske Skupštine povodom Dana županije u zagrebačkom Westinu.

POTENCIJAL SE PREPOZNAJE

- Šesta po veličini i treća po broju stanovnika, Zagrebačka županija ključna je po političkom, gospodarskom, prometnom i razvojnom obilježju - rekao je izaslanik predsjednika Vlade RH i potpredsjednik Vlade Davor Božinović.

Župan Stjepan Kožić istaknuo je da je Zagrebačka županija i dalje jedna od

Postić

gospodarski najstabilnijih u Hrvatskoj te se posebno osvrnuo na niz projekata financiranih sredstvima EU.

- Regionalni vodoopskrbni sustav Zagreb-Istok, Distributivni centar za voće i povrće i pripadajuća hladnjača te niz projekata energetskih obnova kao i više od 92 milijuna eura vrijedna obnova prometne infrastrukture iz Fonda solidarnosti - naglasio je Kožić te dodao kako su županijski poduzetnici u prošloj godini bili drugi najuspješniji u zemlji po ukupnim prihodima i prosječnoj neto plaći. Broj zaposlenih kontinuirano raste, a broj nezaposlenih je na najnižoj razini ikad.

- Raduje nas kad naš gospodarski potencijal prepoznaju i investitori, a u ovom času na našem području se realiziraju više od pola milijarde eura vrijedne investicije domaćih i stranih tvrtki koje će biti daljnji generatori razvoja - ističe Kožić. Predsjednica županijske Skupštine Martina Glasnović istaknula je kako su najveće bogatstvo županije njeni stanovnici.

- Županija smo koja ima sjajne gospodarske pokazatelje, koja gradi najviše škola u državi, ima najviše vatrogasaca i poljoprivrednika, sportaši postižu zapažene rezultate, a umjetnici i čuvari tradicije ovacije publike na svakoj pozornici.

TRI DESETLJEĆA ŽUPANIJE

Kao izaslanik predsjednika Sabora, saborski zastupnik i gradonačelnik Velike Gorice Krešimir Ačkar rekao je kako županija velikim koracima ide naprijed.

- Gospodarski razvoj produkt je kvalitete i rada te nije slučajno da je baš ova županija prvak Hrvatske u gospodarskom razvoju. Najvažnije je da je županija koja u svom geostrateškom položaju odskače od drugih i nije jednostavna za voditi, ipak pokazuje zavidnu razinu kvalitete i odnosa prema žiteljima - kazao je Ačkar. Inače, Zagrebačka županija je utemeljena 17. srpnja 1759. kad joj je Marija Terezija dala grb i pečatnjak. Taj datum slavi se kao Dan Zagrebačke županije.

Moji psi i ja zajedno na svjetskom tronu

otovo cijeli život Zoran Postić posvetio je uzgoju lovačkih pasai lovu. Prvog psa nabavio je s deset godina, a do danas je uspio pozicionirati Zagrebačku županiju na kinološku kartu Hrvatske i svijeta.

- Krenuo sam se time baviti uz pokojnog oca, koji nas je prerano napustio.

Bilo je teško jer nisam imao nekoga tko bi me vodio, ali tako ojačaš - kaže ovaj veliki zaljubljenik u lovstvo i kinologiju.

Uzgaja njemačke oštrodlake ptičare koji i nisu "moderna" rasa, ali su svestrani i ravnopravno se mogu mjeriti s drugim lovačkim psima. Trenutačno ih ima 15.

- To mi je strast i ljubav, a drago mi je što sam sa svojim psima i radom došao do svjetskog trona, više puta osvojio svjetsko prvenstvo. To je dokaza da radim

dobro i da sam odabrao kvalitetna grla za uzgoj - naglašava Postić.

- Ništa ne ide na brzinu, a pogotovo kad se radi o psima. Osim o sebi, ovisan si o psu, njegovu raspoloženju... Treba se sve preklopiti i imati puno sreće - kaže.

PRVOG SAM

PSA DOBIO S DESET GODINA, A TRENUTNO

IH IMAM 15

- Prošle godine pobijedio sam na Svjetskom prvenstvu u Srbiji, a imao sam i sreću da je jedan od mojih pasa pobijedio na prvenstvu u Francuskoj 2017. godine, pod vodstvom Nikoline Košćević. Istaknuo bi i Kup Europe, gdje smo ko-

lega Hari Herak i ja ekipno osvojili prvo mjesto na natjecanju gdje se okuplja sva krema kinologije i najjači psi u Europi - govori nam Zoran, koji sve svoje slobodno vrijeme posvećuje psima i lovu. Na cijelom tom putu podršku mu daje i prati ga njegova obitelj.

- To nije nimalo lako, puno je to odricanja i dosta je teško. Obitelj razumije moj hobi, drago mi je što ih imam oko sebe i tko me prati u tome svemu. Svjesni su i znaju da sam odsutan svaki vikend i da svaki slobodan trenutak provodim sa psima i u šumi - dodaje. A kada nešto voliš, ništa nije teško.

- Puno je stvari kojih se moraš odreći kako bi došao do uspjeha, no ako imaš ideju i svoj put sve se može - zaključio je Postić, dobitnik Nagrade Županije.

D PILČIK ČETIRI DESETLJEĆA U

MISIJI POMAGANJA DRUGIMA

amir Pilčik kao Pročelnik Područnog ureda za zaštitu i spašavanje Zagreb radi na razvoju civilne zaštite na području županije već gotovo 40 godina.

- Cijeli život sam u sustavu civilne zaštite i sad je polako radni vijek pri kraju. Počeli smo još u bivšoj državi, a posao se nastavio do dan danas - kaže naš sugrađanin, rodom iz Veleševca.

- Sudjelovao sam u gotovo svim velikim događajima, počevši od Domovinskog rata, gdje smo 1991. radili na zbrinjavanju prognanika iz Banovine. U operacijama Oluja i Bljesak vodio sam postrojbe Civilne zaštite - priča nam Pilčik te dodaje da je 1998. sudjelovao u akcijama na području Dubrovačko-neretvanske županije za vrijeme velikih požara. Inače, Damir Pilčik nositelj je i Spomenice Domovinskog rata, medalja "Bljesak" i "Oluja", a posebne zasluge pripadaju mu za pomoć stanovnicima Zagrebačke županije tijekom potresa, te angažmana tijekom nedavne pandemije.

- Županija je odradila veliki posao sa svojim snagama, a veliku

važnost imale su i jedinice lokalne samouprave. Županija je pokazala spremnost na takve katastrofe- naglasio je Pilčik. U tim akcijama nije bilo lako gledati sve te slike i prizore.

- Teško je kad vidite ljude koji su stradali, sve izgubili... Osjetiš knedlu u grlu, čovjek se i naježi, ali mi je posebno drago kad mogu pomoći ljudima u nevolji - ističe.

Posebno mu je drago pratiti razvoj sustava civilne zaštite.

- Institucionalizirani oblik Civilne zaštite postavljen je upravo zato da može kvalitetno i dobro odgovoriti. Tu mora postojati dobra i kvalitetna sinergija, zajedništvo svih, počevši od lokalne samouprave. Vidim napredak i kvalitetu, sustavno rastemo, napredujemo i spremni smo za katastrofe u našoj državi, ali isto tako pomažemo i vani gdje treba - kaže Damir i na kraju poručuje kako sustav nije mrtvo slovo na papiru.

- Vremena koja dolaze, ne idu nam na ruku, klimatske promjene se događaju i možemo očekivati i veće nesreće i nepogode, ali ako smo spremni, onda možemo sve to odraditi!

Ljekarne savjetuju

KINETOZA Bolest kretanja

Kinetoza ili bolest kretanja, poznata još i kao morska bolest najčešće se javlja prilikom putovanja brodom. Karakteriziraju je neugodni simptomi poput, a mogu ih pratiti glavobolja, vrtoglavica, hladan znoj, bljedilo, pad tlaka. Može se pojaviti prilikom vožnje u bilo kojem prometnom sredstvu, pa čak na vrtuljku ili u vozilima u zabavnim parkovima. Kinetoza nastaje kada smo izloženi stalnim promjenama kretanja: ubrzavanju, usporavanju, ljuljanju, poskakivanju, pri čemu sustav za ravnotežu, smješten u unutarnjem uhu, prima drukčije podražaje od ostalih receptora, poglavito vidnih. Dakle, te stalne promjene smjera kretanja možemo samo osjetiti, a ne i vidjeti. Od ove neugodne bolesti pati oko 20 % ljudi. Učestalost se povećava s duljinom putovanja.

"MORSKA BOLEST", KAKO SE NAJČEŠĆE NAZIVA, NASTAJE KAD SMO IZLOŽENI STALNIM PROMJENAMA KRETANJA: UBRZAVANJU, USPORAVANJU, POSKAKIVANJU, LJULJANJU... SAVJETI

• Osobe koje su sklone bolesti kretanja, trebale bi sjediti na mjestu gdje je kretanje najmanje (npr. na sredini broda u razini površine, iza krila u avionu), a ako putuju automobilom ili autobusom, vožnja na prednjim putničkim sjedalima je najbolja. Ako je moguće, prilikom pojave prvih simptoma, dobro je napraviti pauzu na putovanju te malo prošetati.

• Prilikom putovanja trebalo bi uvijek pogledom pratiti smjer kretanja, nikako ne sjesti u sjedalo koje je okrenuto prema natrag. U avionu je dobro smjestiti se kraj prozora, a na brodu na palubi kako bismo mogli vidjeti smjer kretanja. Sve aktivnosti koje odvlače pogled od smjera kretanja (čitanje, rad na mobitelu ili računalu…) treba izbjegavati jer samo mogu pogoršati simptome. Ležeći ili poluležeći položaj poduprte glave je najbolji.

• Prije i za vrijeme putovanja treba izb-

jegavati teške mirise (parfemi) i okuse, treba jesti laganu hranu, ne pušiti niti konzumirati alkohol jer to može pojačati mučninu.

• Najbolje je tijekom putovanja piti vodu; pića od citrusa mogu još više nadražiti želudac. Grickanje krekera može pomoći kod mučnine.

• Preporučljivo je uključiti klima uređaj ili otvoriti prozor jer je važna dobra ventilacija.

• Umirujuća atmosfera (opuštajuća glazba, razgovor s ljudima koji nas opuštaju) za vrijeme putovanja također može pomoći.

• Umor povećava šansu za dobivanje

bolesti kretanja. Stoga je pametno dobro se naspavati prije odlaska na put.

DOK PIJEŠ LIJEKOVE, NE VOZI

Od bezreceptnih lijekova koji sprječavaju simptome dostupan je antihistaminik dimenhidrinat. Djeluje sedativno (smiruje) i antiemetički (sprečava mučninu i povraćanje). Kako bi lijek ostvario svoj puni učinak potrebno ga je uzeti najmanje 30 minuta prije planiranog putovanja, najbolje nakon obroka s dovoljno tekućine kako bi se minimizirala iritacija želuca. Doza za odrasle i djecu stariju od 14 godina je 50 do 100 mg, a za djecu u dobi od 5 do 14 godi-

na pola navedene doze. Ako je potrebno doza se može uzeti svakih 4-6 sati. Obično se dobro podnosi, a od nuspojava zabilježene su pospanost, vrtoglavicu, zamagljenje vida, poremećaj koordinacije. Budući da ovaj lijek značajno utječe na psihofizičke sposobnosti, za vrijeme primjene dimenhidrinata potrebno je suzdržati se od upravljanja vozilima i rada na strojevima. Kao i svaki drugi lijek, i dimenhidrinat može stupiti u interakcije s drugim lijekovima: ne smije se uzimati istodobno s lijekovima za kardiovaskularne bolesti, depresorima središnjeg živčanog sustava ni alkoholom. Bez obzira što se može kupiti bez recepta, primjena dimenhidrinata je zabranjena kod preosjetljivosti na dimenhidrinat ili na bilo koji drugi sastojak lijeka, kod feokromocitoma, glaukoma uskog kuta, porfirije, hipertrofije prostate te epilepsije. Oprez pri primjeni nužan je kod bolesnika s bolestima jetre, poremećajem srčanog ritma, povišenim krvnim tlakom, kroničnim poremećajem disanja, astmom, hipokaliemijom, hipomagnezijemijom. Dimenhidrinat nije indiciran za djecu mlađu od pet godina, kao niti za trudnice tijekom trećeg tromjesečja budući da može izazvati preuranjeni porod. Ove osjetljive skupine mogu si pomoći nefarmakološkim mjerama, npr. nošenjem narukvice protiv mučnine koje rade na principu pritiska na akupresornoj točci (između dviju središnjih tetiva u blizini ručnog zgloba). Suhi ekstrakt korijena đumbira tradicionalno se u kineskoj medicini koristi za sprječavanje i liječenje mučnine i povraćanja, bez obzira na uzrok. Velika je prednost đumbira što ne izaziva nuspojave, a može se koristiti u svježem obliku, u obliku lizalica ili tableta. Ove dodatke prehrani potrebno je primijeniti 30-60 minuta prije putovanja, a sigurni za za primjenu kod trudnica i djece.

Grad ima nadimak, ali ima i motocross i - borilački sport

SPORTSKA ZAJEDNICA

GRADA JASTREBARSKO

IMA 35 ČLANICA IZ 17

SPORTOVA. NOGOMET JE U NOVOJ ERI, KOŠARKA I RUKOMET U ZAČECIMA, ALI ZATO SE TU VOZI, BORI NA TATMIJIMA...

Jastrebarsko je jedan od rijetkih gradova na svijetu koji ima svoj nadimak, jer čak će i stanovnici češće reći "Jaska" neko puni naziv svoga grada, a i sami sebe nazivaju Jaskancima. Grad je to koji s okolnim naseljima ima oko 15.000 žitelja, a iz sportske perspektive ima i cijeli niz posebnosti.

- Nalazimo se u idealnoj poziciji u središnjoj Hrvatskoj, na pola puta od Zagreba do Karlovca, prepoznaju to mnogi i doseljavaju se, ali istovremeno stanovništvo i odlazi, sve je starije... U svakom slučaju, svakom bih preporučio život u Jaski, ja svoj grad ne bih mijenjao ni za koji drugi - kaže nam uvodno Marko Gvozdanović, tajnik Sportske zajednice Jastrebarskog.

- Kao tajnik koji je na toj poziciji zadnjih devet godina, u suradnji s predsjednikom Domagojem Šlatom, mogu reći da je stanje u sportu u Jastrebarskom zado-

voljavajuće. Naravno da to uvijek može biti i malo bolje, da ima prostora za planove i ciljeve, no za sve to potrebno je vrijeme - dodao je Gvozdanović prije nego što se okrenuo brojkama.

- Sportska zajednica sastoji se od 35 članica iz 17 sportova, uključujući i rekreaciju. To je više od 600 sportaša, otprilike toliko i rekreativaca, koji svoju oazu imaju u predivnom parku Erdödy. Djeca treniraju, iako ih je sve manje u sportu, što je problem koji se pojavljuje i na razini cijele države. Mi bismo voljeli da ih je više, radimo sve što možemo da ih privučemo u sport, ali puno je tu remetilačkih faktora u njihovom slobodnom vremenu. Ključni su školovani treneri, koji će svojim znanjem i radom privući djecu u sport. Uz to što si dobar trener, danas moraš biti i jako dobar animator, imati osjećaj za rad s djecom.

NEKAD RIVALI, DANAS JEDNO

Kad se spomene sportski život Jastrebarskog, nekome sa strane prvo će napamet pasti motocross, po kojem je ovaj grad poznat, prepoznatljiv već godinama.

- Kao i za sve ostale sportove, motocross je krenuo s entuzijastima. Poznata je naša staza u Mladini, a ti ljudi doveli su sve skupa na jako visoku razinu, uz podršku grada i sponzora, koji su bili spremni ulagati u velike manifestacije. Već više od 40 godina traje ta priča, Jaska je prepoznatljiva po tome, ali ne samo po tome - govori tajnik Zajednice, pa pojašnjava da je u njihovu gradu ipak najpopularniji dobri stari nogomet.

- Naše nogometne perjanice dugo su bili NK Vinogradar i NK Jaska, najstariji i najuspješniji klub u gradu, koji su od prije tri godine spojeni u jedan klub. Ljudi poput pokojnog Ivana Rubinića, koji je zaslužan za sve uspjehe Vinogradara,

KICKBOXING NAM DONOSI I EUROPSKE MEDALJE, A KLUB JE PONAJBOLJI U HRVATSKOJ

KOŠARKU I RUKOMET JE KORONA BAŠ UNAZADILA, NADAM SE DA ĆE SE OPORAVITI...

NIKA MORA ODABRATI IZMEĐU JUDA I RUKOMETA, NADAMO SE DA ĆEMO IMATI I PRVU OLIMPIJKU

iznimno su rijetki u sportu, a privatna sredstva u nogometu su jedini način da klub ode na višu razinu. Imamo gotovo 200 mladih nogometaša u klubu, a seniori su perjanica koja gura klub. Evo, od ove sezone će igrati četvrtu ligu - ističe Gvozdanović, kojeg vesele priče kako će se i Rubinićev sin ozbiljnije uključiti u projekt podizanja kluba na višu razinu.

- Momčadski sportovi su vrlo skupi, pogotovo nogomet, i bilo bi sjajno da sin gospodina Rubinića zaista želi ozbiljnije ući u tu priču. Bude li to tako, imat će svakako našu podršku.

Uz motoriste i nogometaše, Jastrebarsko ima još ponešto posebnosti.

- Specifičnost Jaske je i kickboxing. Baš nedavno smo imali i pripremni kamp reprezentacije, a općenito možemo reći da smo grad borilačkih sportova. Uz kickboxing klub Jastreb, imamo i karate klub Jastreb i judo klub Jaska. Uz nogomet, taj dio je najpopularniji, tu odlazi najviše djece i mladih. Redovito

imamo europske medalje u kickboxingom, među dva najbolja kluba u državi smo, karatisti su također jako dobri, jednako kao i judaši - ponosan je Marko. Košarka i rukomet, s druge strane, stalno su u borbi za opstanak.

- Korona je donijela mnogo lošega za sport. Košarka je 2019. trebala prvi put nakon cijelog desetljeća trebala imati seniorsku momčad, sastavljenu od igrača iz Jaske, čime bi klub imao sve kategorije u natjecanju, a sad je ostao na jednoj momčadi. Rukometni klub se također dizao, počelo je trenirati 70-ak djece, a nakon korone više nema niti jedne ekipe. Nadam se da će kroz dvije-tri godine sve to vratiti na staro stanje

- ističe Gvozdanović i dodaje:

- Prije korone smo imali oko 900 sportaša, nakon korone ne prolazimo brojku od 600. Jako nas je to unazadilo, ali radimo na projektu "Mi stvaramo sportaše", koji bi trebao pratiti djecu od vrtićke dobi do juniorskog uzrasta, vjerujemo da bi to moglo biti temelj razvoja sporta u našem gradu.

Posebnost Jaske je i Nika Markulin, cura koja je reprezentativka u dva sporta, u rukometu i judu.

- Ona je jako specifična cura, pravi sportski fenomen. Ima i sportsko zaleđe, mama je bila rukometašica, tata u kickboxingu, a mi smo ponosni što smo barem malo pomogli u njezinu razvoju. Kad smo uvidjeli njezin talent, počeli smo u proračun uvrštavati stavku za razvoj vrhunskog sporta i maksimalno je podržali. Nadamo se da ćemo ubrzo imati i prvu Jaskanku na Olimpijskim igrama, vidjet ćemo samo još u kojem točno sportu... Uskoro će se morati odlučiti - zaključio je Gvozdanović.

KICKBOXING, JUDO I KARATE

PROJEKT ZA BUDUĆNOST

Marko Gvozdanović tajnik je Zajednice od 2014. godine

Jaskanka Nika Markulin mlada je reprezentativka u rukometu i judu

Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije

Zajednica športskih udruga i saveza Zagrebačke županije

Sport

Legenda VG košarke ostaje uz nove klince

Momak iz Tomislavgrada, Ante Mašić, došao je u naš grad 2015. godine. Imao je tad već 30 godina, prošao Cibonu, Zagreb i Cedevitu, bio u Sloveniji i Grčkoj, pa te jeseni odlučio doći tu, u naš klub.

Osam godina poslije, Ante Mašić ulazi u svoju devetu gorič ku sezonu, ali i među legende košarke u ovom gradu. Došao je kao veliko pojačanje, ostao i kad se ispalo iz lige, pa predvodio momčad u

KAPETANI Z

povratku u elitu, a zatim i u najuspješnijim godinama koje je košarka u ovom gradu doživjela u svojoj povijesti.

A kad je priča opet krenula po zlu, kad se ispalo iz lige, svi su se razbježali. Svi, ali ne i on. Mašić, danas 38-godišnjak, i iduće sezone nosit će gorički dres i biti mentor mladim suigračima, kojima će biti okružen. Ostati bi trebao i Vito Porobić, sve ostalo trener Neven Nikolić tek slaže.

Hrvoje Jančetić, Damir Milanović i Igor Čagalj kao suigrači su vodili HNK Goricu prema prvoj ligi. Pet godina poslije, u petoj ligi, bit će treneri i rivali - Jana u Jelačiću, Milka u Mraclinu, Čagi u Gradićima...

2NOVE TITULE PRVAKA DRŽAVE

OSVOJIO JE DINO

BOŠNJAK NA

PRVENSTVU HRVATSKE

U KARLOVCU. NAJBRŽI

JE BIO U UTRKAMA NA

3000 I 5000 TISUĆA

METARA. U KOLEKCIJI

MU JE GOTOVO 70

DRŽAVNIH ZLATA...

IMAMO PRVAKA U AKVATLONU!

Tin Kaurić (Triatlon klub Velika Gorica) osvojio je titulu prvaka Hrvatske u jednoj i viceprvaka u drugoj kategoriji akvatlona, discipline koja spaja trčanje i plivanje.

Nogomet

Malonogometna liga Turopolja i Posavine, pa onda liga koja se zove VG Sjever, i za kraj čuvena Breška liga, omiljena su ljetna zabava u nogometnim krugovima u našemu kraju. Svakog vikenda se igra, natječe, bori za svaku loptu, a onda poslije sve to dobro zalije, proslavi uz dobru feštu... Važni su, naravno, i rezultati, natjecateljski žar itekako postoji, pa ćemo reći da su ovog ljeta u jednoj ligi najviše pokazali

Kuče, Novo Čiče, Vukovina i Lazina Čička, u drugoj Donji Hruševec, Kozjača i Kravarsko, u trećoj Velika Mlaka, Pleso, Gradići i Kurilovec... I nitko se, ni u jednoj od liga, nije odvojio toliko da bi rasplet već sad bio poznat.

Što je i sjajna vijest, jer bit će ovako još zabavnije kad se sve bude rasplitalo, onog vikenda uoči Velike Gospe. Najbolji će se opet naći na zimu, u Panadićevu centru, na "superligi"...

GORIČANI LOVE LIGU PRVAKA

Saša Sabljak je kao pomoćni trener mostarskog Zrinjskog prošao pretkolo Lige prvaka protiv armenskog Urartua, a trener golmana Matteo Žugaj s ljubljanskom Olimpijom latvijski Valmiere.

Tog ljeta 2017., šest godina je prošlo, sva trojica bili su spremni ispisati posljednja poglavlja igračkih karijera. Da bi na kraju, svatko svojim putem, završili na istome mjestu. U svlačionici HNK Gorice uoči sezona kojom će biti ispisana povijest. Na kraju te sezone pehar za prvaka druge lige podigao je kapetan Hrvoje Jančetić, koji je tu momčad vodio uz pomoć godinu mlađih Damira Milanovića i Igora Čagalja.

Malo više od pet godina nakon podizanja trofeja i fešte za ulazak u prvu ligu, opet su zajedno. Danas kao treneri, ali i rivali, jer našli su se u istoj ligi -

4. NL Središte. Čagi i dalje vodi Gradiće, Milka se vratio u Mr aclin, Jana je preuzeo Jelačić...

Iz turopoljske nogometne pers pektive, teško može postojati veća romantika. Jedina tri naša kluba koja se natječu u petom rangu hrvatskog nogometa vodit će trojica prijatelja, bivši suigrači, a danas kolege. Pri čemu su sva trojica, svaki na svoj način, ikone nogometa u ovom kraju.

Ujedno, oni su i trojac koji je zadnji put okupio...

- Ha, bojim se da bi to bilo baš te sezone, kad smo sva trojica bila u Gorici. Da, prošlo je već pet godina - računa i vrti glavom Jana.

Svi su ovdje doma, u krugu od nekoliko kilometara,

otprilike u istom điru, ali rijetke su prilike poput ove, na terasi "Barbare" na Galženici. I prilika za goričku nogometnu spiku najviše moguće kategorije.

- Daj vidi kad točno igramo međusobno

- rekao je Čagi, a Jana je brzo reagirao:

- Evo, u šestom kolu su Mraclin i Gradići, u 12. kolu Mraclin i Jelačić, a u zadnjem su Jelačić i Gradići...

Tu se odmah uključio Milka.

- E, to će biti najteže utakmice! Prošao sam to već, osjetio te lokalne derbije u niželigaškom svijetu i to je stvarno nešto posebno. Kažu da mi imamo derbi protiv Tigra u prvom kolu, a ja kažem da su za nas pravi derbiji ovo. Utakmice u kojima je drukčiji naboj, posebna atmosfera, na koje dođe puno ljudi... I nema tu veze tko je bolji, kvalitetniji, jer tu se ide na nož - prepriča va svoja iskustva trener Mraclina, koji je već do

bro "opelješio" frenda Čagija.

- Uzeo mi je tri najbolja igrača, iskusnog Rajića, pa onda Borovca, ponajboljeg veznog u ligi, i mladog Godu, najpotentnijeg mog igrača... I evo ga, pije kavu ovdje sa mnom. Bilo bi red da barem plati sve ovo - govori Čagi dok se Milka preko puta zadovoljno smješka.

I opet se uključuje u priču:

- Igramo mi 5. kolovoza i prijateljsku s njima, to sam dogovorio da vidim što se još nudi, da mu uzmem još barem dvojicu. Dobro je, igramo dovoljno rano da ih stignemo registirati, ha, ha...

Čagiju je ovo druga sezona u Gradićima, u klubu iz mjesta u kojem živi već 20 godina, Milka se u Mraclin vratio nakon godinu dana, a Jana je ovo ljeta odlučio započeti svoj trenerski put. I prihvatio je poziv iz Vukovine. - Još sam zelen u trenerskom smislu, na početku sam, a njih dvojica su ipak već odmaknuli. Ja i Milka zajedno smo i polagali za licencu, ali put nam je drukčiji. U tom smislu su u prednosti, ali

Skupa imaju 328 nastupa u HNL-u, od toga Čagi čak 208

Pridružio se Inker, prijetit će i - Kobre

Odlukom Nogometnog saveza Zagrebačke županije, od ove sezone ukidaju se 2. ŽNL Istok Zapad, a uz Jedinstvenu županijsku ligu formiraju se tri 1. ŽNL. Po novom ustroju 1. ŽNL je podijeljena na južnu, istočnu i zapadnu skupinu, te će tri prvaka od sezone 2024./2025. igrati u Jedinstvenoj županijskoj ligi. A u njoj će ove sezoni ponovno nastupati sedam klubova iz našega kraja - Polet, Klas, Lomnica, Turopoljac, Meštrica, Kupa i Mladost Obrezina. Time će ovaj rang natjecanja zadržati titulu "najturopoljskijeg", a u sezoni pred nama imat će i poseban dodatak. U ovom se društvu, naime, po novome nalazi i oživljeni Inker iz Zaprešića, prvi osvajač Kupa Hrvatske i klub koji se prošlog ljeta ugasio, a sad krenuo od šestog ranga. Novi u ligi je i samoborski klub zanimljivog naziva - NK Kobre!

i fešte na tri fronta, rasplet se bliži

Piše: Marko Vidalina

'OVAJ ME VEĆ OPELJEŠIO...'

MILKA U LOVU NA ŠARANE

Klub iz Zaprešića odmah je istaknuo najviše ambicije

JŽNL

A KORMILOM

Pred oproštajem je bio i Čagi. - Igrao sam u Dragovoljcu do ožujka te godine i utakmice protiv Gorice u Gorici, nakon koje sam ganjao svog trenera po stadionu i zaradio suspenziju. Do kraja sezone nisam igrao, trčao sam po nasipu i mislio da me nitko neće trebati s 35 godina. Tu je ulogu odigrao i moj susjed Krešo Ačkar, danas gradonačelnik, koji me spojio s Goricom, a veliki posao odradio je i Milka - priča Čagi.

Budući da je igrao s njim u Dragovoljcu u jednom dijelu karijere, trener Klaf je zadužio Milku da dovuče Čagalja, a to je na kraju i odrađeno. I trojac je kompletiran. Jana je bio kapetan, nosio traku, koju je kasnije naslijedio Čagi, a Milka je bio, kako on to kaže, kapetan bez trake. - Zapravo smo zajedno vodili tu momčad, u kojoj smo bili samo nas trojica od starijih. Dobro, bio je tu i Ante Radoš, na zimu je došao i Dvorneković, a ja u tom drugom dijelu sezone ispao iz kadra, ali to je bila ta okosnica - prisjeća se Jana, a nadovezuje se Milka:

nadam se da ću ih poloviti, da će Jelačić biti dobar - kaže Jana, pa riječ preuzima strateg Gradića.

- Iako su mi otišla tri najbolja igrača, ja sam zadovoljan stanjem oko momčadi. Ostala mi je okosnica od lani, doveli smo i dovest ćemo još dva-tri igrača, tako da očekujem da budemo stabilni, kao što smo bili i lani. Bilo bi idealno da možemo sve to malo nadograditi, ali tako je, kako je. Imam karakternu momčad, jako dobre dečke, klub je lijepo posložen, a ja bih ovdje posebno istaknuo našeg Franju. Ljudi njegovu ulogu nazivaju ekomom, oružar, kako već, ali ja ću reći da je on za nas i puno više od toga. I hvala mu na svemu što radi - priča Čagi, pa se diktafon opet okreće Milki.

- Mraclin je prošle godine bio u vrhu, a meni je sad ostala baza, plus još nekoliko pojačanja. Tu je posebno važan Rajić, do nedavno Čagijev igrač, koji će mi biti kapetan bez trake, budući da traku ipak nosi Livaja iz Kuča, ali važno nam je bilo i pomladiti momčad. Ima tu dosta kvalitete za ovaj rang, imamo čak 24 igrača u

ZNAMO SE ODUVIJEK S TERENA, ALI TA 2017/18.

JE JEDINA ZAJEDNIČKA SEZONA...

S JANOM ĆE BITI OK, ON SE NE LOVI NA MOJE FORE, ALI

JE ČAGI TU

K'O ŠARAN...

kadru, a kako će to završiti, vidjet ćemo! Pokušat ćemo biti što više, pa ćemo vidjeti gdje će nas to dovesti.

Nikad dosad nisu se susretali kao treneri, bit će to poseban doživljaj.

- S Janom će biti sve ok, to sam siguran, ali ovaj će me izluditi. Već vidim... - klima glavom Čagi pokazujući na Milku.

- O da, to će biti fora... Pogotovo s Čagijem. Jana je druga priča, on se ne lovi, ali zato je ovaj k'o šaran, kažeš mu dvije riječi i gotov je - smije se trener Mraclina.

- Ma ispalit će me, bježi... Pogotovo sad, kad ima momčad kakvu ima. Ispalio me već s igračima, sve se bojim kako će to izgledati kad budemo na klupama - pridružuje se trener Gradića.

Vesele se sva trojica svemu što slijedi, ali lako je to razumijeti, jer poseban je gušt, posebnu čar ima funkcioniranje na ovoj razini. Pogotovo kad se u istoj priči okupe tri dobra frenda, odreda prvoligaški igrača, ali i ljudi s posebnim zajedničkim iskustvom iza sebe. S tom čuven-

om, nezaboravnom sezonom 2017/18. u svojim nogometnim životopisima. A sva trojica, da se vratimo na početak priče, nisu ni trebala igrati tu sezonu.

- Tog ljeta trebao sam završiti karijeru, nakon pet godina u drugoj ligi s Goricom. Zaposlio sam se, a s predsjednikom Črnkom već sam bio dogovorio da neću više igrati nego preuzeti neku funkciju u klubu. Međutim, kad je Dean Klafurić preuzeo momčad, nazvao me i praktički izvrijeđao na telefon. Kao, jesi ti normalan, kakva penzija, moraš igrati... I odlučio sam nastaviti - priča Jana, u tom trenutku 36-godišnjak.

Godinu mlađi Milka, njegov suigrač iz prvih dana u Radniku, pa sve do kadeta, kad su se razišli, sezonu ranije odradio je u Kurilovcu, našao posao...

- Da, počeo sam raditi u pošti, a budući da mi je koljeno bilo razvaljeno nakon svega, i mislio sam da neću više igrati. A onda je došao Klaf, i ja sam zapravo odlučio doći da učim od njega trenerski posao, puno manje kao igrač. Takvu sam ulogu i imao - objašnjava Milka.

- Doslovno smo bili okruženi dojučerašnjim juniorima, iako su bili tu i Kahlina, i Marina... Ali nije tu bilo govora o nekakvim pričama o prvoj ligi. Kako je sve zaista izgledalo, na primjeru se prisjetio Čagalj.

- Pričao mi je Nemanja Ljubisavljević, koji je te godine kao veliki talent došao iz Srbije, kakav mu je bio prvi dojam. Agent mu priča da dolazi u perspektivnu sredinu, da će se tu razvijati, a čovjek dođe tu i vidi da ovaj dolazi na trening u odijelu poštara, ovaj ne trenira ujutro jer radi, ovaj izgleda kao da ima 40 godina... I misli si čovjek, pa gdje sam ja to došao?! - smije se Čagi.

Ipak, priča je uspjela. I završila trijumfalno. Jana i Milka nakon te su se sezone oprostili od Gorice, završili "pravu" igračku karijeru, a Čagi je s kapetanskom trakom poveo klub u prvu ligu. U kojem je i danas, kao ponos grada.

A njih trojica... Konačno su zajedno popili kavu, sjetili se starih dana i pogledali unaprijed. Prema novim izazovima. Prijatelji, suigrači i rivali. Ikone.

KURILOVEC VRATIO SEDLAČEKA, U LUKAVELLU LAGANO LJETO...

Bez značajnih promjena u kadru, bez velikih i pompoznih najava, u pripreme za novu sezonu krenuli su Kurilovec i Lukavec, naši jedini predstavnici u 3. NL Centar. Na Udarniku, pod vodstvom novog trenera Stjepana Bašića, okupila se momčad koja je u odnosu na proljeće slabija za Selmana, Resslera, Stojakovića i Pezu, a kući su se vratili Luka Sedlaček i Filip Župetić. - Moj način rada je tri dana treninga, pa jedan dan odmora. Imat ćemo u sklopu priprema osam prijateljskih utakmica i nadam se da ćemo kroz 38 dana pripremnog perioda odraditi sve planirano i biti konkurentni u ligi - poželio je trener Bašić. Što to točno znači "biti konkurentan" tek ćemo

doznati, ali nema dvojbe da će Kurilovec ponovo biti ozbiljan, posložen, iako daleko od borbe za vrh. Prema samom vrhu ne gledaju ni u Lukavcu. I tamo se, pod vodstvom Siniše Idrizija, okupila momčad s malo novih lica, ali i sa željom da sezona bude stabilnija nego prošla. Nitko od važnih igrača nije zatražio odlazak, a stigli su Antonio Rosandić iz Maksimira i Angelo Bernardo Radović iz Trešnjevke. Dovoljno za, nadaju se u klubu, gornju polovicu tablice. - Realni smo, razina na kojoj se klub trenutačno nalazi, uvjereni smo, sasvim je zadovoljavajuća za NK Lukavec i želja u sljedećoj sezoni nam je jedino biti stabilniji nego lani. I izbjeći sve probleme po pitanju ostanka u ligi - kaže predsjednik Goran Guteša.

A ZAMALO ODUSTALI OD SVEGA...

POŠTAR NA TRENINGU

Kurilovec je prošlu sezonu završio na 12. mjestu, a Lukavec je bio deseti

U odnosu na proljeće za pamćenje HNK Gorica ostala bez čak 12 igrača, pa je u šestu prvoligašku sezonu naš klub ušao u sasvim drugom obliku. I s bodom

Volio bih da uspijemo zadržati gro ove momčadi, pa da na temeljima koje smo izgradili nastavimo slagati budućnost. I da više ne gledamo prema dolje nego prema borbi za Europu...

Tim je riječima Željko Sopić ispratio prošlu sezonu, jednu od onih koje će se dugo pamtiti. Po traumama, po adrenalinu u velikim dozama i na kraju, najvažnije, po uspjeh. I ostanku u društvu najboljih. I nije, naravno, oduševljen činjenicom da od njegovih želja i nadanja nema ništa.

Momčad koja je izvela proljetni pothvat vrlo se brzo "rasula", iz ovih ili onih razloga. Pa je u novu sezonu Sopić morao ući

bez posuđenih Fruka, Bralića, Fućka, Vojtka i Petkovića, bez iskusnih Suka i Tomečaka, bez Julardžije, Keite, Ćosića... I sa zadatkom da sve izgradi ispočetka.

- Je, puno igrača je otišlo i zato će nam sasvim sigurno trebati vremena da izgradimo nešto slično onome što smo imali na proljeće. Neki igrači su i došli, uglavnom prekasno da budu spremni za početak sezone, koja kreće jako rano, rekao bih i prerano, no unatoč svemu tome mislim da ćemo uspjeti. I da ćemo opet gledati jako dobru Goricu - optimističan je trener Sopić nakon priprema koje je nazvao "jednim od na-

jtežih u mojoj trenerskoj karijeri"... U trenutku kad je sezona počela, Gorica je od novih igrača na raspolaganju imala braniča Matea Leša, veznjaka Marka Soldu i krila Svena Blummela i Lennyja Ilečića. Prva dvojica su startala u prvom kolu protiv Varaždina, a treći je ušao pa izašao, da bi na kraju Gorica uzela bod (1-1) na startu.

- Morat ćemo se pojačati, nedostaje nam nekoliko igrača kako bismo bili još jači, ali vjerujem i ove dečke koji su trenutačno u kadru. I siguran sam da možemo ostvariti ciljeve koje smo stavili pred sebe - kazao je trener Sopić. Svjestan je kako će do kraja prijelaznog

roka, zakazanog za početak rujna, neke igrače dobiti, ali i bez nekih ostati, da Gorica ove sezone neće izgledati onako kao što izgleda u ovim trenucima, da su radovi i dalje u tijeku, da se momčad gradi...

- Neki igrači u ovoj fazi ljeta imaju prilično visoko mišljenje o sebi, odnosno financijske zahtjeve koje mi ne možemo pratiti, ali to ne znači da nam baš ti igrači na kraju neće doći. S protokom vremena to će se mijenjati, a na nama je da reagiramo - ističe Sopić. Puno se toga promijenilo, ali ideja je ista. - S kim god i kad god igrali, mi uvijek idemo na pobjedu!

Ajmo sve ispočetka!

z prvoligaše, Gorica će od ove sezone imati i prvoligašice. Iz drugog pokušaja nogometašice

ŽNK Gorice uspjele su izboriti ulazak u najviši rang, a nova epizoda u životu kluba donijela je i nove ljude, nova lica.

Temelj ostaje isti, Lada Rojc i kapetanica

Perice Cicijelj odrađuju velik dio posla u operativnom smislu, a na terenu je ulogu vođe ovog projekta dobio Sven Rajić, koji je na klupi naslijedio Marka Biljana.

- S pripremama smo krenuli 24. srpnja, a cijeli pripremni period odradit ćemo u Lukavcu, gdje ćemo trenirati i tijekom cijele sezone. Cure uglavnom rade, treninzi mogu biti samo u večernjim satima, i zato nam je bilo važno pronaći teren s rasvjetom. U Lukavcu smo to i pronašli, a utakmice ćemo igrati na Gradskom stadionu - kaže trener Rajić.

Na prvom treningu pojavilo se 19 igračica, no naravno da to neće biti i konačan kadar. Uz društvo iz prošle sezone, onaj dio koji nastavlja u goričkom dresu, kao pojačanja su stigle četiri nove igračice.

- Veliko pojačanje trebala bi nam biti Lucija Vunić, Zadranka koju se smatra

najboljom hrvatskom nogometašicom do 19 godina. Došla nam je i Anja Miočinović, koja je igrala za Agram i Sisak, a iz Sesvetskog Kraljevca je stigla Lotta Rendulić, sestra hokejaša Borne, također bivša igračica Agrama. Na kraju, došla nam je i Katarina Đukić, koja je lani igrala drugu španjolsku ligu - nabraja kapetanica Cicijelj, svjesna svega što slijedi.

- Naravno da nas čeka bitno viša razina i na to se moramo što prije i što bolje prilagoditi. Nije lako dovesti pojačanja u ženskom nogometu, svi su počeli plaćati igračice jako dobro, a mi želimo ostati u našim okvirima. Ako se ukaže nekakva šansa na tržištu, vjerujem da ćemo reagirati, ali vjerujem da već sad imamo ekipu koja se može nositi u prvoligaškoj konkurenciji - kaže Perica.

Unatoč snažnoj konkurenciji i značajnoj promjeni u načinu razmišljanja, jer borbu za titulu zamijenit će lov na stabilnost, na istom tragu je i Lada Rojc. - Vjerujemo da ćemo s pojačanjima koja su došla, a možda i još doći, definitivno imati ekipu koja je spremna odgovoriti na sve izazove - kazala je Lada.

ZASAD ČETVORICA NOVIH

IDEJA JE OSTALA ISTA!

BRAT U HOKEJ, SESTRA U GORICU

REAGIRATI AKO SE MOŽE...

Mali oglasi

PRODAJA KUĆA

Novo Čiče, kuća katnica u središtu mjesta, 1.kat useljiv, prizemlje potrebno urediti. Kuća veličine 9x9 metara, garaža 4x5 metara, velika okućnica. Legalizirano, vlasništvo 1/1., prodajem. 091/9199 336 Sisak, Staro Pračno, II. Lijevi odvojak 1, kuća prizemnica površine od 90 m2, dvorišna zgrada od 60 m2 i okućnica od oko 1350 m2. Kuća se sastoji od 3 sobe, kuhinje, kupaonica i wc, ostava, predsoblje, veliko potkrovlje, garaža i druge dodatne prostorije! Struja, voda (gradski vodovod), septička jama, klasično grijanje (drva). Energetski razred: G. Imanje se nalazi na samom početku naselja (1 km od trgovačkih centara u Zagrebačkoj ulici, 2,5 km do samog središta grada),nije poplavno!

Neoštećeno u potresu (zelena kartica)! Napomena: Mogućnost zamjene (uz nadoplatu) za stan ili manju kuću u Sisku i bližoj okolici uz cestu za Zagreb! Cijena: 58.000 EUR (katast. općina: Odra, bkč: 1547/1) 091/441 00 57 Velika Gorica, na Plesu, kuću s pomoćnim zgradama. Stambena površina kuće je 117 m2, a pomoćnih zgrada 99 m2. Ukupno ima 5 soba i tri kupaonice, priključak na gradski vodovod, plin i kanalizaciju. Pored kuće je garaža koja ima 16 m2 i izlaz na ulicu. Svi objekti imaju vl., uporabnu i građevinsku dozvolu. Okućnica je veličine 127 m2., vl. 1/1, prodajem 098/781-859 Ogulin, Dujmić Selo, kuća katnica novije gradnje (2010. god.) na parceli od 470 m2. Sastoji se od prizemlja (ulazni hodnik, kuhinja sa blagov., d. boravak, kupaonica) i kata (2 sobe, wc). Na parceli se nalazi i natkrivena terasa, roštilj te alatnica. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 115.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Velika Mlaka, moderna, kompletno uređena obiteljska kuća katnica ukupne površine 255 m2 na ograđenoj parceli od 565 m2. Kuća se sastoji od prizemlja (renovirano 2022. god.), kata i potkrovlja (roh-bau, provedena struja i voda). Na parceli se nalaze i 2 garaže. Kuća posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 360.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Ščitarjevo, kuća katnica ukupne površine 144 m2 na parceli od 1071 m2 koja se sastoji od prizemlja (ulazni hodnik, 2 spavaće sobe, kupaonice, kuhinje sa blagovaonom te dnevnog boravka sa izlazom na balkon) i kata (roh-bau – provedene instalacije). Kuća je građena 2022. god, a 2022. god. stavljena nova fasada. Kuća Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 150.000 € www.gorica-nekretnine.hr

099 555 0106

Sesvete, Brestje, kuća katnica sa četiri stambene jedinice ukupne površine 307 m2 na ograđenoj okućnici od 290 m2. 1.STAN - prizemlje površine 92,71 m2, 2.STAN - prvi kat površine 81,75 m2, 3.STAN - prvi kat površine 49,22 m2, 4. STAN - visoko potkrovlje površine 83,29 m2. Kuća se nalazi na dobroj lokaciji, mogućnost zamjene za stan uz nadoplatu. 268.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Gornje Podotočje, dvije duplex kuće visoke prizemnice ukupne površine 280 m2 na parceli od 1849 m2. Prva kuća sastoji se od prizemlja cca 80 m2 i kata cca 60 m2 (roh-bau). Druga kuća sastoji se od prizemlja cca 80 m2 i kata cca 60 m2 (roh-bau). U dvorišnom dijelu nalaze se i garaže, alatnica, ostava, pečenjara, vrt, voćnjak. 180.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Pokupsko–Roženica, samost. kuća katnica površine 230 m2 i okućnice od 1431 m2 koja se sastoji od prizemlja (predprostora u kojem je smještena ostava, ulaznog hodnika, kuhinje sa blagovaonom i dnevnim boravkom, 2 spavaće sobe i kupaonice, kata (zasebni ulazulaznog predprostora, kuhinje sa blagovaonom, velikog dnevnog boravka sa mogućnošću ugradnje kuhinje sa izlazom na terasu, 2 spavaće sobe sa izlazom na terasu i kupaonice) i potkrovlja (roh-bau). Na parceli se nalazi i garaža od 100 m2 za 2 automobila. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 159.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106 Velika Gorica, Lekneno, dvije kuće katnice ukupne površine 250 m2 i okućnice od 4300 m2. Jedna kuća ukupne kvadrature 200 m2 koja se sastoji od podruma, prizemlja, kata i potkrovlja. Druga kuća površine 100 m2, od kojih je 50 m2 uređeno, a ostalih 50 m2 roh-bau. Uz kuću se

nalaze i dvije garaže za dva automobila. 188.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Čret Posavski, samost. kuća katnica površine 300 m2 i okućnice od 2872 m2 koja se sastoji od prizemlja (ulaznog dijela, hodnika, kupaonice, ostave, 3 spavaće sobe, kuhinje sa blagovaonom te dnevnog boravka sa izlazom na natkrivenu terasu), kata (roh-bau isti raspored- te velike trase koja se proteže iznad dvije garaže) i potkrovlja (roh-bau). Na parceli se također nalazi i ograđeni vrt, voćnjak i plastenik. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 210.000 € www. gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Rakitovec, kuća katnica površine 160 m2 i ograđene okućnice od 250 m. Kuća se sastoji od: prizemlja (dnevni boravak sa blagovaonicom te izlazom na terasu, kuhinje, kupaonice i ostave), kata–iz kojeg je izlaz na veliki balkon (3 spavaće sobe iz koje jedna ima izlaz na balkon i kupaonice ) i potkrovlja (roh-bau). U dvorišnom dijelu nalazi se pomoćni objekt u kojem je smještena kotlovnica i garaža u koju stanu 2 automobila. 155.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Vukovina, kuća katnica stambene površine 300 m2 i okućnice od 1700 m2 koja se sastoji od podruma (3 prostorije i kotlovnica), prizemlja (hodnika, kuhinje sa blagovaonicom–izlaz na terasu, prostranog dnevnog boravka, kupaonice, spavaće sobe), kata (predprostora, kuhinje sa blagovaonicom, 2 spavaće sobe iz koje jedna ima izlaz na balkon, kupaonice) i potkrovlja (roh-bau). 230.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Kromosovo naselje, kuća katnica površine 600 m2 i ograđene okućnice od 432 m2. Kuća je povezana unutarnjim stepeništem te se sastoji od prizemlja (prostrani ulazni hodnik, open space dnevni boravak sa kuhinjom i blagovaonom i izlazom na veliku terasu, kupaonica, soba), 1.kata (ulazni hodnik iz kojeg je izlaz na terasu, 2 kupaonice, 4 sobe) i 2. kata (ulazni hodnik, kupaonica, kuhinja sa blagovaonom i dnevnim boravak i izlazom na veliku terasu, 3 sobe).

Kuća posjeduje Rješenje o izvedenom stanju. 360.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Ugljan, Kukljica, stambene površine 462 m2 na parceli od 256 m2 sa pogledom na more. Kuća se sastoji od podruma (velika prostorija, gusterna), prizemlja (4 studio apartmana, stan cca 50 m2) i kata (garsonijera, 2 neuređena apartmana cca 60 m2). 460.000€ www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Centar, kuća katnica stambene površine 300 m2 i okućnice 611 m2 koja se sastoji od podruma (velika otvorena prostorija, vešeraj, garaža za 2 automobila), prizemlja (hodnik, kuhinja s blagovaonom, d. boravak sa izlazom na terasu), kata (isti raspored kao prizemlje) i potkrovlja (roh bau). Cijela kuća povezana je unutarnjim stepeništem. Posjeduje Rješenje o izvedenom stanju, 290.000,00 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106

Velika Gorica, Petrovina, samost. visoka prizemnica površine 200 m2 i ograđene okućnice 1022 m2. Sastoji se od prizemlja i visokog potkrovlja povezanih unutarnjim i vanjskim stepeništem, u dvorišnom dijelu pomoćni objekt, 120.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106 Centar, Kaptol, visoka prizemnica u centru Zagreba ukupne površine 112,56 m2. Sastoji se od: suterena, prizemlja i potkrovlja. Svaka etaža ima zaseban ulaz, brojila te plinsko etažno grijanje, posjeduje Rješenje o izvedenom stanju, 450.000 € www.gorica-nekretnine.hr 099 555 0106 Velika Gorica, Kurilovec, samost. obiteljska kuća visoka prizemnica površine 275 m2 i okućnice 470 m2, posjeduje rješenje o izvedenom