Z D R A V S T V O
se nalazi popis laboratorijskih i drugih dijagnostičkih nalaza koje je neophodno uraditi na primarnom nivou i priložiti uz uputnicu. Primjera radi, ukoliko se uputnica daje za pacijenta sa šećernom bolesti, izabrani doktor će pacijentu prethodno uraditi laboratorijsku pretragu urina, šećera u krvi, kreatinina, TG i H. Za pacijente sa urološkim oboljenjima, pored nekoliko laboratorijskih pretraga, predviđeno je da se uz uputnicu prilaže i ultrazvuk abdomena itd. Koliko opšti sporazum ulazi u detalje pokazuje i to da se u prilogu nalazi obrazac popratnog pisma koje izabrani
praksa je i dobra osnova za efikasniji nadzor i kontrolu troškova.
Sastavni dio opšteg sporazuma je poglavlje koje je posvećeno nadzoru, odnosno kontroli. Navedeno je da Zavod za zdravstveno osiguranje sprovodi nadzor nad poštovanjem prava osiguranih lica, evidencijama i fakturama za pružene zdravstvene usluge i nad primjenom zaključenih ugovora. U vezi sa nadzorom nad evidentiranjem i obručunom pruženih usluga, precizirano je da se nadzor odnosi na to da li su evi-
doktor šalje specijalisti kome upućuje pacijenta. Pored ličnih podataka za pacijenta i uputne dijagnoze, izabrani doktor u popratnom pismu obavezno opisuje zdravstveni problem pacijenta i navodi šta konkretno traži od specijaliste, navodi postupke i procedure koje su do tada primijenjene u liječenju, eventualne prateće bolesti, popis stalne terapije, dijete, alergije. Jedan od priloga opšteg sporazuma odnosi se i na to da su propisane obavezne dijagnostičke procedure i rokovi u kojima se sprovode kod pacijenata u čijem se liječenju primjenjuju neke vrste lijekova. Jedan od primjera su imunomodulirajući lijekovi kod liječenja pacijenata sa upalnom reumatskom bolešću. U slučaju da se kod ovih pacijenata primjenjuje npr. sulfasalazin, opštim sporazumom su date smjernice izabranom doktoru da pacijentu u prva tri mjeseca radi hemogram i KKS na dvije do četiri nedjelje, a nakon toga na svaka tri mjeseca. Smjernice poput ove date su i za primjer korišćenja ciklosporina, metotreksata i drugih lijekova iz ove grupe. Osim što standardizuje procedure, ova
dentirane i obračunate samo ugovorene usluge i samo do ugovorenog broja i da li svaka evidentirana i obračunata usluga ima podlogu u vjerodostojnoj medicinskoj dokumentaciji. Sporazumom su definisane okolnosti koje se smatraju kršenjem ugovora, a među njima se nalazi i poštovanje, odnosno kršenje ugovorenog radnog vremena. Naime, sa zdravstvenim ustanovama u Sloveniji se ugovara obavezno radno vrijeme, tzv. ordinacijski čas, koji ne znači samo to da zdravstvena ustanova mora da pruža usluge u tom vremenu, već i to da se za vrijeme ugovorenog radnog vremena usluge mogu da pružaju samo osiguranim licima, a ne i pacijentima koji sami plaćaju uslugu. Ovo pravilo se odnosi i na javne i na privatne zdravstvene ustanove. U opštem sporazumu su navedene dvadeset i dvije okolnosti koje se smatraju kršenjem ugovora. Za sve njih, izuzev za prekršaje kod evidentiranja usluga, predviđeno je to da Zavodu za zdravstveno osiguranje mora da bude nadoknađena šteta u visini dokumentovanog troška, a ukoliko trošak, odnosno štetu nije moguće dokumentovati ili eg-
Nadzor i kazne
zaktno odrediti, predviđena je paušalna kazna od 400 evra za svaki pojedinačni primjer prekršaja. Paušalni iznos kazne predviđen je i u slučaju kršenja odredaba sporazuma koje se odnose na propisane standarde zdravstvene zaštite i iznosi 1.200 evra. Kada je riječ o prekršajima kod evidentiranja pruženih usluga, što se prije svega odnosi na akutno bolničko liječenje (DTS), predviđena su tri iznosa paušalnih kazni. Ukoliko vrijednost nepravilno evidentiranih usluga iznosi do 1.000 evra, kazna je 500 evra. Kazna od 1.000 evra izriče se u slučaju da vrijednost nepravilno evidentiranih usluga iznosi od hiljadu do pet hiljada evra, a za vrijednost iznad pet hiljada evra, predviđena kazna iznosi 2.000 evra. U izvještaju o poslovanju slovenačkog zavoda za zdravstveno osiguranje u 2016. godini, navedeno je da su izrečene kazne u toj godini iznosile preko 2,7 miliona evra, što znači da su za toliko smanjene ugovorene obaveze prema zdravstvenim ustanovama. Kada se čitaju slovenački opšti sporazum za ugovaranje zdravstvene zaštite i njegovi brojni prilozi koji se dotiču najsitnijih detalja, ne može se steći dojam o pretjeranom administriranju. Naprotiv, dominantan utisak je da je ovaj dokument rađen uz maksimalnu posvećenost, visok nivo kompetentnosti i potpunu transparentnost. Najviše impresionira to što se iz sadržaja opšteg sporazuma jasno vide ciljevi kojima se teži. Ipak, koliko god izgledalo da nije propušten ni najsitniji detalj, moguće je uočiti da su u Sloveniji svjesni toga da njihov metod kupovanja i plaćanja zdravstvenih usluga nije savršen. Iz nekih drugih dokumenata je moguće prepoznati da se to nezadovoljstvo prvenstveno odnosi na nedostatak mehanizma koji bi obezbijedio da odluke budu zasnovane na dokazima, naročito kada je riječ o uvrštavanju novih usluga ili novih lijekova. Usljed nedostatka takvog mehanizma odluke su pretežno rezultat arbitraže pri čemu smatraju da davaoci zdravstvenih usluga imaju prevelik manevarski prostor da prema svom nahođenju pružaju usluge preko plana i da se Zavod za zdravstveno osiguranje još nije dovoljno profilisao kao strateški kupac zdravstvenih usluga. Zato je jedan od ciljeva kome teže uključivanje metoda procjene zdravstvenih tehnologija (HTA) i institucionalizacija te aktivnosti, pri čemu ne kriju da proces neće ići bez otpora. 13