Srce smješteno u umu musarsko učenje kako transformirati svoj život

Ograničavanje razgovora

Mijut siha

U mnoštvu riječi ne manjka grijeha, ali onaj koji suzdržava svoje usne mudar je. . .

Izreke 10,19

GOVOR JE velik (a neki bi rekli i definirajući) ljudski dar. Ali njega treba pažljivo koristiti. B-g je stvorio svijet izgovorenom riječju, no ista je sila prouzročila toliko štete (ako ne i više) koliko i mačevi i bombe.

Mijut siha doslovce znači "ograničavanje razgovora." To ne znači zakleti se zavjetom šutnje, jer mi bismo trebali sudjelovati u vrijednim duhovnim razgovorima, kao što nas upućuje sama Tora: "Morate govoriti riječi Tore." I to ne može značiti da se od nas traži da smanjimo učestalost našeg ogovaranja i klevetanja, jer je ta negativna upotreba govora jasno osuđena u Židovskom zakonu; stoga nije vjerojatno da nam je rečeno da "ograničimo" tu vrstu govora, kao da je malo u redu, sve dok ne postane previše.

Ono što tekst od nas traži je da reduciramo onu vrstu izabranog razgovora koja nam je zapravo dozvoljena. Od nas se traži da svedemo prazne razgovore na najmanju moguću mjeru. U našem je najboljem duhovnom interesu da svoju pozornost, svoju energiju i svoj jezik ne posvetimo ispraznom naklapanju.

Većina nas zapravo uživa u vođenju neozbiljnih razgovora. Mi ćavrljamo o vremenu ili svakodnevnim zbivanjima, sportskim rezultatima ili najnovijim trendovima. Zapravo, neki ljudi vide vrijednost u toj vrsti ćaskanja, jer ono omogućava strancima da stupe u kontakt i prijateljski se odnose. Ono čini da se ljudi osjećaju da pripadaju društvu u kojem se nalaze. Ono ponekad čak prenosi bitne informacije ili pobudi dobre ideje.

Rabbi Yisrael Salanter jednom je stajao na tržnici neobavezno razgovarajući s nekim čovjekom. Rabbi Yisrael je pričao šale i izmjenjivao dovitljive komentare s drugim čovjekom koji se smijao njegovim šalama i dobro se zabavljao. Prolaznici su bili zaprepašteni. Kako je Rabbi Yisrael, koji je neprestano učio Toru i čije srce uvijek bilo upravljeno ka važnim pitanjima, mogao trošiti vrijeme kibicirajući (pričajući) na tržnici?

Jedan od njih upitao je Rabbi Yisraela o takvom ponašanju. Rabbi Yisrael je objasnio kako je znao da je život čovjeka s kojim je razgovarao ispunjen tugom i da mu je dušu obuzela mračna depresija. Jedini način da mu olakša njegov teret bio je ugodnim neobaveznim razgovorom o svjetovnim stvarima. Učiniti to bilo je velik čin dobrote prema tom čovjeku.

Tako vidimo da iz ovog i tisuća drugih načina, razgovor igra važnu ulogu kao spona koja povezuje naše ljudske živote. Mada je to istina, istina je također i da pretjerano trivijalno brbljanje može biti posvemašnji gubitak vremena i moći uma. Ono čak može biti zloupotreba dragocjenog dara govora, nešto poput korištenja Rolls-Roycea za dostavu pizze.

U prvom redu, čekaju nas mnogi darovi do kojih možemo doći u prostoru tišine, samo kad bismo katkad prekinuli s naklapanjem i prekinuli buku. Rabi Akiva kaže: "Šutnja je zaštita mudrosti." To znate sa sigurnošću u vezi drugih ljudi. Jeste li u stanju vidjeti bilo koji način na koji se to mišljenje može primijeniti i na vas?

Maharal objašnjava da je govor fizički čin koji zahtijeva pokretanje mišića i kosti, pa tako, kada govorimo, ono fizičko preuzima vodeću ulogu. Ali kada šutimo, duhovno prevladava. Šutnja tako i izgrađuje i otkriva naš unutarnji svijet, i beskonačna duhovna blaga koja se nalaze u nama.

"Neke šutnje podrazumijevaju prestanak govora" piše Rabbi Avraham Yitzchok Kook. "Druge šutnje podrazumijevaju prestanak razmišljanja. Ta šutnja dolazi zajedno s najskrovitijim, najljepšim i najuzvišenijim mislima." To su misli za koje moj učitelj musara, Rabbi Perr, kaže da dolaze s Nebesa, i one dolaze samo utihlom umu. Šimon ben Gamliel sažeo je važnost onoga što možemo dobiti od manje pričanja: "Sve svoje dane odrastao sam među mudracima i nisam našao ništa boljega za čovjeka od šutnje."

Razgovor nas povezuje s drugim ljudima, i u suvremenom svijetu, ta je veza neprestana. Time što nikada ne prekidamo tijek nadmudrivanja i ćaskanja mi gubimo sposobnost da budemo nasamo sami sa sobom. Mnogi nastavljaju beskonačni tok klepetanja iz jednostavnog razloga što imaju stvaran osjećaj nelagode kada se nađu sami i u tišini. Sve ima svoju cijenu.

Musarski velikan posljednje generacije Rabbi Shlomo Wolbe piše:

Svoj unutarnji svijet možeš osjetiti jedino kada si nasamo. Ako ostaneš pola sata nasamo možeš osjetiti stvari koje o sebi nikada nisi znao i uvidjeti što ti nedostaje u duhovnosti. Postavit ćeš si nove ciljeve. Do toga jedino može doći ako provedeš vrijeme odvojen nasamo (hitbodedut), pola sata. Na taj način možeš početi izgrađivati svoj unutarnji, duhovni svijet.

Šutnja i osama su dragocjene, no dragocjen je i govor; izazov koji se pred nas postavlja je da pronađemo točku ravnoteže između to dvoje. Rješenje je govoriti sažeto, jasnim i odmjerenim riječima, i ništa više. Rabinski uvid pa čak i pravna presuda često proizađu iz jedne riječi ili fraze i tona na koji je je izrečena. Očito je da svatko sebe treba uvježbavati da bude svjestan da njegove riječi mogu povrijediti i razoriti, ili izgrađivati i vidati. Ali čak ako i ostavimo po strani taj utjecaj, biti osjetljiv za svaku riječ i nijansu značenja koje doneseš na svijet, odaje počast Stvoritelju i stvorenome, kao i daru govora koji ti je darovan.

Ne upućuje nas se da u potpunosti prekinemo s neobaveznim razgovo- rima, jer bismo time izgubili vrijednost svakodnevnog neformalnog razgovora. Pozvani smo da ograničimo svoje brbljanje, jer malo je sasvim dovoljno. Čak i vrijedne razgovore treba ograničiti. Rambam kaže da se govor treba svesti na najmanju mjeru čak i u područjima Tore i mudrosti i proširiti svoja razmišljanja.

Svrsishodno je promisliti o svojoj spremnosti da čavrljamo. Zašto to radite? Želite li nešto dobiti time?

Donosi li vam brbljanje ikakvu stvarnu korist? Možete li odrediti ono u čemu vam ćaskanje koristi u životu, a gdje biste možda mogli srezati brbljanje?

Poanta čitave ove lekcije je naglasiti da je govor dragocjena sposobnost, i na nama je da ga koristimo na discipliniran i suzdržan način. Tako možemo osigurati da njegov djelokrug primjene bude primijenjen samo na dobro, u vama i u svijetu.

PRAKSA

Učitelji musara su dugo zagovarali praksu hitbodeduta (osame). Novarodočani su to doveli do ekstrema, počevši od samog Altera i njegove prakse da provodi dugačke periode nasamo u šumskoj kolibi. Rav Wolbe i ostali imaju blaži pristup jednostavno zagovarajući vrijeme provedeno nasamo sa sobom, u šetnji i sličnom.

Vaša praksa za ovaj period je da si stvorite vrijeme tišine na barem deset minuta tokom dana. Kreirajte si to vrijeme samo kako bi pratili svoje misli ili pak za tihu kontemplaciju, u potpunoj tišini.