I. Martinović, Veljko Pavlićević, Šako Ramadanović, Rizo Šehović, Mahmut Šehović, Ferdinand Šebesta, Ljubo Šuračić, Milo Janjalija, Marko Perović, Đorđije Popović, Vlado Kopitović, na početku kondukter i Mirko Mrvaljević, na početku kondukter. Ovo su, ujedno, i prvi ljudi u “Tari” ističe su u Monografiji “Tara”, koji su iskusili najteže njene dane, ali koji nijesu znali za ono što se ne može. Bili su svi i vozači, i konduktei, i mehaničari i ponašali se kao rođena braća, pomagali jedan drugom, nijesu imali propisani radni dan! On je za njih trajao nekada i 24 časa i spajao se i nastavljao u naredni. Svi su bili direktori i rukovodioci, kad to zatreba, i svi za volanom, pod zamašćenim vozilom u blatu i na prašnjavim džadama. Mnogi od njih su ostali vjerni “Tari” do kraja svoje radne karijere. Njih su slijedili oni koji su pristizali i dobijaju one zvučne epitete “drumskih vukova”, koji vješto i sigurno upravljaju “Crnogorskkom željeznicom”, kako su nazivali “Tarine” autobuse, posebno ako su išli u konvoju. Možda je i zbog njih ostalo da se priča kako na svijetu postoje samo dvije “Tare”. Ona plavozelena “planinska ljepotica”, koja se probija kroz vrleti i spaja Komove Šćepan Polje i ova “drumska ljepotica” sa Cetinja koja juri i kroz kanjone i kroz litice i preko kamenih prevoja i preko ravnica.
godine. Nekoliko godina kasnije, tačnije 1910. godine, Crna Gora je dobila “Pravilnik za vožnju poštanskim automobilom u Knjaževini Crnoj Gori” i “Pravilnik za šofere”. Interesantno je da je ovim dokumentima bilo predviđeno da šoferi “moraju biti duševno i tjelesno zdravi”. Šoferi su se inače smatrali državnim službenicima i imali su poštanske uniforme. Tačno je bilo propisano i ko se može voziti i ko može voziti putnike i poštu. Interesantno je da su i prvi kočijaši u Crnoj Gori imali pravilnik po kojem su se morali upravljati. Riječ je o pravilniku za vožnju karoca iz 1892. godine. Bilo kako bilo, hroničari se slažu da su od 1908. do 1916. godine, prevoz pošte i putnika od Cetinja do ostalih crnogorskih gradova, obavljala sedam putničkih i tri teretna automobila. Danas se samo može naslućivati šta je to značilo za malu Crnu Goru poslije poštonoša, kalešina, karoca, diližansi i omnibusa (treba podsjetiti da se prva diližansa na kotorskim stranama pojavila 1881. godine) ■ Iz knjige: Drumovima kroz vrijeme autori: Momčilo D. Radulović, Jovan D. Stamatović
PRVI PRAVILNICI ZA ŠOFERE Prve crnogoske automobile pratili su naravno i prvi pravilnici o ponašanju vozača na drumovima. Samo dvije godine nakon prvog poštanskog automobila pojavio se “Pravilnik o vlasnicima kola, kočijašima i kolskoj tarifi”. Bilo je to početkom 1904.
www.auto.co.me
AUTO 09 2012
39