KATALOG - Tvrtko I Kotromanić - OŠ "Pazar" Tuzla

Tvrtko I Kotromanić KATALOG

OSNOVNA ŠKOLA PAZAR | OKTOBAR 2022

IZDAVAČ

Osnovna škola PAZAR

za IZDAVAČA

Almir Dorić, direktor škole

UREDNIK KATALOGA Samir Bajraktarević RECENZENT Melika Suljagić, prof. DESIGN I GRAFIČKA PRIPREMA Samir Bajraktarević

oktobar, 2022.

UVOD

U sklopu obilježavanja značajnih datuma u školi, jedan od značajnijih datuma je i obilježavanje Krunisanja Tvrtka I Kotromanića pa su povodom toga naši učenici uz pomoć svojih nastavnika obilježili ovaj znameniti datum

O ŠKOLI

Današnja Osnovna škola “Pazar”, prema nekim historijskim podacima i bilješkama hroničara, vodi porijeklo još iz daleke 1882. godine. Prema projektu, ova zgrada, kada je 1882. god. izgrađena za potrebe medrese i ruždije. U prizemlju zgrade bili su dućani, a na spratu su bile tri učionice i kancelarije 34 m2. Prizemlje zgrade ozidano je od kamena i cigle, prvi sprat sa drvenim prečkama, dok je krov pokriven crijepom.

Prvi sačuvani izvještaj o radu ove škole odnosi se na školsku 1893/94. godinu. Drugu osnovnu školu pohađala su isključivo muslimanska muška djeca, kojih je u ovoj godini pregleda upisano 66, ali je redovno dolazilo samo 41 učenik. Sva upisana djeca su bili iz grada.

Podnazivom Druga osnovna škola u Atik-mahali, u neposrednoj blizini današnje Stare ulice i Ulice Stari grad, sagrađena je zgrada za potrebe medrese i ruždije, a pripadala je Vakufmedresi. Škola se sastojala iz tri tijesne učionice sa ukupno 260 m2 zemljišta. U vrijeme osmanskog perioda školu su pohađala isključivo muslimanska muška djeca, a pretpostavlja se da je tada bilo oko 45 učenika.

Uoči Prvog svjetskog rata školske 1913/14 godine broj učenika se povećava na 180. U vrijeme austrougarske vladavine škola nastavlja da egzistira pod nazivom II dječačka narodna osnovna škola. Zgrada ove škole bila je locirana između današnjeg Trga oslobođenja i Ulice Sakiba Kunosića. Sa četiri učionice, kancelarijom upravitelja i vrtom od 480 m2, bila je nešto prostranija i ljepša.

Kako

je pomenuta zgrada postala tijesna, a izgradnja nove škole na Pazaru bila je završena, to se učenici zajedno sa učiteljima sele u novu školu školske 1937/38. godine. Tada ona dobija naziv “Narodna osnovna škola”.

Smještena uz ondašnju stočnu pijacu Pazar, izmedu tadašnjih ulica Petar Miljanović i Džemal Mandžić, zidana na sprat, sa 12 učionica, sanitarnim čvorom u zgradi, vodom i pratećim prostorijama: zbornicom, kancelarijama upravitelja i sekretara, ostavama, a u prizemlju i stanom za domara, predstavljala je u to vrijeme impozantan objekat. Ukupna površina škole i vrta iznosila je 1.000 m2. Vrt je bio omeđen niskom betonskom ogradom. Zdanje samo po sebi je pretpostavljalo punu osmogodišnju školu, sa odvojenim ulaznim vratima i stepeništem za mušku i žensku djecu. Ovaj podatak navodi na činjenice da je u Tuzli i šire, u to vrijeme, sagrađena prva mješovita škola. Broj odjeljena sa povećao na 8, te je ukupno 395 učenika bilo je impozantan broj i škola se ubrajala u veće.

Broj

učenika je varirao, tako da je u jednom periodu bivalo i po 1.500 učenika, raspoređenih u 35 glomaznih odjeljenja (redovno je bilo preko 40, a nerijetko i 50 učenika). Radilo se u tri smjene. Od završetka rata pa sve do 1970. godine objekat školske zgrade je služio namijeni postojećem i zatečenom stanju. Sredstvima samodoprinosa, kapaciteti su prošireni izgradnjom fiskulturne sale, asfaltiranjem dvorišta i uređenjem lijepog parka ispred škole. Ukupna površina asfaltiranih sportskih terena i travnatog dvorišta iznosi oko 4.000 m2

Od izgradnje ove zgrade pa do danas i objekat i institucija doživljava transformacije, a uz sve to mijenjala je svoje ime:

• od 1939. do 1944. radi pod nazivom “Narodna osnovna škola”;

• od 1945. do 1953. zove se “IV osnovna škola”;

• od 1953. do 1977. dobiva naziv Osnovna škola “Džemal Mandžic”;

• od 1979. škola ulazi u sastav Radne organizacije osnovnog obrazovanja i vaspitanja kao OOUR-a OŠ “Džemal Mandžic”.

• 1992. godine iz dotadašnjih osnovnih organizacija udruženog rada vrši se transformacija u javne ustanove u državnoj svojini – OŠ „Džemal Mandžić“ Tuzla.

• od 1993. godine radi pod nazivom JU OŠ „Pazar“.

STJEPAN TVRTKO I KOTROMANIĆ

Stjepan Tvrtko I. Kotromanić (oko 1338. – 10. marta 1391.), posljednji bosanski ban od 1353. do 1377., a zatim prvi bosanski kralj od 1377. do 1391. godine. Za vrijeme vladavine Tvrtka ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Tvrtka I. učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne. To je razdoblje razvitka gradova, trgovine i rudarstva, a kuje se i prvi zlatni novac na bosanskim prostorima. Tu se javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih banova i kraljeva. Sljedeći zlatnici u Bosni pojavljuju se tek sa Stjepanom Tomašem.

Tvrtko I Kotromanić je posljednji bosanski ban i prvi bosanski kralj koji je vladao u periodu od 1377. do 1391. godine. Krunisan je 26. oktobra 1377. godine. Proširio je teritoriju svoje države tako da je ona obuhvatala Split, Trogir, Šibenik, Hvar, Brač i Korčulu. Nazivao se kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja. Umro je u pedeset i trećoj godini 10. marta 1391. godine ostavivši iza sebe Bosnu kakvu je cijelog života snivao: veliku i ni od koga zavisnu kraljevinu.

Za vrijeme Tvrtkove vladavine ostvarena je politička stabilnost, te značajan kulturni i duhovni napredak, što je Tvrtka učinilo najjačim vladarom u povijesti srednjovjekovne Bosne. To je razdoblje razvitka gradova, trgovine i rudarstva, a kuje se i prvi zlatni novac na hrvatskim i bosanskim prostorima. Tu se javlja i heraldički simbol ljiljana koji će postati znakom bosanskih banova i kraljeva. Sljedeći zlatnici u Bosni pojavljuju se tek sa Stjepanom Tomašem. Tvrtko se, iako o tome postoje nagađanja, krunio u crkvi svetog Nikole u mjestu Mile kod Visokog (današnji Arnautovići), što je krunidbeno mjesto i svih kasnijih bosanskih kraljeva.

1

Jasna Poljo 12

Džana

Jasmina Bajrektarević

Begajeta Hamzić

82Adela

Bajraktarević

Bajraktarević