UČEŠĆE NAŠIH UČENIKA

Pod nazivom Druga osnovna škola u Atik-mahali, u neposrednoj blizini današnje Stare ulice i Ulice Stari grad, sagrađena je zgrada za potrebe medrese i ruždije, a pripadala je Vakufmedresi. Škola se sastojala iz tri tijesne učionice sa ukupno 260 m2 zemljišta. U vrijeme osmanskog perioda školu su pohađala isključivo muslimanska muška djeca, a pretpostavlja se da je tada bilo oko 45 učenika.

Uoči Prvog svjetskog rata školske 1913/14 godine broj učenika se povećava na 180. U vrijeme austrougarske vladavine škola nastavlja da egzistira pod nazivom II dječačka narodna osnovna škola. Zgrada ove škole bila je locirana između današnjeg Trga oslobođenja i Ulice Sakiba Kunosića. Sa četiri učionice, kancelarijom upravitelja i vrtom od 480 m2, bila je nešto prostranija i ljepša.

Kako je pomenuta zgrada postala tijesna, a izgradnja nove škole na Pazaru bila je završena, to se učenici zajedno sa učiteljima sele u novu školu školske 1937/38. godine. Tada ona dobija naziv “Narodna osnovna škola”.

Smještena uz ondašnju stočnu pijacu Pazar, izmedu tadašnjih ulica Petar Miljanović i Džemal Mandžić, zidana na sprat, sa 12 učionica, sanitarnim čvorom u zgradi, vodom i pratećim prostorijama: zbornicom, kancelarijama upravitelja i sekretara, ostavama, a u prizemlju i stanom za domara, predstavljala je u to vrijeme impozantan objekat. Ukupna površina škole i vrta iznosila je 1.000 m2. Vrt je bio omeđen niskom betonskom ogradom. Zdanje samo po sebi je pretpostavljalo punu osmogodišnju školu, sa odvojenim ulaznim vratima i stepeništem za mušku i žensku djecu. Ovaj podatak navodi na činjenice da je u Tuzli i šire, u to vrijeme, sagrađena prva mješovita škola. Broj odjeljena sa povećao na 8, te je ukupno 395 učenika bilo je impozantan broj i škola se ubrajala u veće.

Broj učenika je varirao, tako da je u jednom periodu bivalo i po 1.500 učenika, raspoređenih u 35 glomaznih odjeljenja (redovno je bilo preko 40, a nerijetko i 50 učenika). Radilo se u tri smjene. Od završetka rata pa sve do 1970. godine objekat školske zgrade je služio namijeni postojećem i zatečenom stanju. Sredstvima samodoprinosa, kapaciteti su prošireni izgradnjom fiskulturne sale, asfaltiranjem dvorišta i uređenjem lijepog parka ispred škole. Ukupna površina asfaltiranih sportskih terena i travnatog dvorišta iznosi oko 4.000 m2 .

Od izgradnje ove zgrade pa do danas i objekat i institucija doživljava transformacije, a uz sve to mijenjala je svoje ime: • od 1939. do 1944. radi pod nazivom

“Narodna osnovna škola”;

• od 1945. do 1953. zove se “IV osnovna škola”;

• od 1953. do 1977. dobiva naziv Osnovna škola “Džemal Mandžic”;

• od 1979. škola ulazi u sastav Radne organizacije osnovnog obrazovanja i vaspitanja kao OOUR-a OŠ “Džemal Mandžic”.

• 1992. godine iz dotadašnjih osnovnih organizacija udruženog rada vrši se transformacija u javne ustanove u državnoj svojini – OŠ „Džemal Mandžić“ Tuzla.

• od 1993. godine radi pod nazivom JU OŠ „Pazar“.