Page 1

Proljeće 2014.

Broj 28

Prema izvrsnosti u životu i službi Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora


Prema izvrsnosti u životu i službi

Biti djelotvoran

B

udite pozdravljeni kao kolege i suradnici zajedno sa svim svetima Gospodina Isusa Krista!

Dopustite mi kratki uvod. Želim reći da nikada nisam bio u vašem gradu, nikada nisam posjetio vašu crkvu. Uistinu ne poznajem sve brige i probleme s kojima se kao vođe suočavate. Međutim, živio sam izvan Sjedinjenih Američkih Država skoro dvadeset godina. Živio sam u nekoliko različitih kultura u Jugoistočnoj Aziji, radio sam s tamošnjim crkvenim vođama, osjetio sam njihove čežnje, poistovjećivao se s njihovim problemima te sam bio ohrabren napretkom koji su ostvarili u toj kulturi. Radeći među ljudima iz budističke i animističke kulture Jugoistočne Azije naučio sam da su mnoge mogućnosti koje imamo kao vođe iste ili gotovo iste u svakoj kulturi na kugli zemaljskoj. Svaki vođa želi biti priznat kao vjerni sluga. Svaki vođa želi biti djelotvoran. Svaki vođa želi utjecati na svoj grad, na svoju zemlju, na ljude kojima je pozvan služiti. Ustrajnost je od presudne važnosti, a uporna odlučnost je odlika koju svaki pastor i vođa mora njegovati u svom životu. No svaki vođa bez obzira na mjesto ili poteškoće u djelovanju želi biti djelotvoran. U sebi imamo urođenu želju koja dolazi od Osobe i gorljivosti samoga Svetog Duha. Vjerujem isto i za vas i vaš poziv. Znam da donosite promjene i dijelite tamu od svjetla. Također znam da ponekad svatko od nas treba pomoć izvan konteksta u kojemu svakodnevno živi. Svatko od nas želi vjerovati da netko zna

za nas, da nas se sjeća te da radi zajedno s nama dok nastojimo donositi promjene. Ovaj časopis (ove serije članaka vođa iz cijeloga svijeta) namijenjen je da vam bude takav partner. Ovaj časopis nije osmišljen da bi vas poučavao, niti da bi vas učinio boljim nego što jeste, niti podrazumijeva da ste nesposobni, već je osmišljen kako bi unaprijedio sveto i uzvišeno djelo koje već činite. Ovaj je časopis namijenjen za ohrabrenje, kao resurs, namijenjen da vam bude prijatelj dok se trudite donositi promjene radi našeg Spasitelja. Želim da znate da ste voljeni i cijenjeni zbog one uloge koju imate u prikupljanju žetve za Spasitelja. Polja su spremna za žetvu, ali je poslenika malo. Budući da je radnika (vođa) malo, želimo koračati s vama koliko god je to moguće dok se suočavate s teškim i monumentalnim zadatkom koji je pred vama. Praktični pentekostni pastori su dragocjeni i neprocjenjivo vrijedni u njegovanju Kraljevstva. Naša je molitva da ovaj časopis i darežljivost onih koji su omogućili njegovo objavljivanje posluže kao resurs za veliku službu…Vašu! Vaš brat

  Jeffrey W. Dove Life Publishers International Assemblies of God Bible Alliance

BROJ 28 | Proljeće 2014., godina IX.

Izdaje Evanđeoska pentekostna crkva u Republici Hrvatskoj, 10 000 Zagreb, Kosirnikova 76 - HR "Izvori", Kršćanski nakladni zavod, Cvjetkova 32, Osijek Za izdavača | mr. Damir Špoljarić Glavni urednik | Goran Punda Urednički kolegij | Damir Špoljarić, Danijel Berković, Goran Punda

Adresa uredništva | Kosirnikova 76, Zagreb, HR Lektura | Antonija Kovačević Tel/fax | [+385] [0]1 3700 966 Grafičko oblikovanje | Andreja Mil Žiroračun | 2484008-1102587701 Tisak | Top Dan d.o.o. E-mail | tajnistvo@epc.hr

Izabrani članci i grafička rješenja preuzeti su i prilagođeni iz Enrichment Journala - © General Council of the Assemblies of God, USA. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. © Life Publishers International. Sva prava pridržana.

2 Duhovno vrelo


04 Proljeće 2014. / Prema izvrsnosti u životu i službi / Broj 28

04 WARREN D. BULLOCK

SLUŽBA UTEMELJENA NA ODNOSIMA: POVEZIVANJE ODOZDO PREMA GORE

11 JEFFREY W. DOVE

URAVNOTEŽENA SLUŽBA I PRAKTIČAN PENTEKOSTALNI PASTOR

16

UVOD U SERIJU ŽIVOT U KRALJEVSTVU

H. MAURICE LEDNICKY

Ako su odnosi tako bitni za naše duhovno zdravlje, dugovječnost službe i obitelj, zašto neki propovjednici žive relativno izolirani?

Koje su karakteristike zdrave, rastuće i uravnotežene službe? Otvorena diskusija uz poziv za traženjem i uspostavljanjem ravnoteže u praktičnom svakodnevnom životu i službi u lokalnoj crkvi. Ova serija je mješavina biblijske teologije i praktične primjene. Živjeti kao zreli vjernik u svijetu gdje zlo raste zahtijeva konstantnu budnost.

Dva duhovna kraljevstva (Prvi dio) Kraljevstvo svjetla i Kraljevstvo tame: svaka živuća osoba se nalazi u jednom od ova dva duhovna kraljevstva.

20 HENRY CLOUD

NUŽNI REZOVI, OREZIVANJE I URAVNOTEŽEN ŽIVOT

25 WARREN D. BULLOCK 26 MARK WOOTTON

ZAŠTO SE BOJIM REĆI VAM TKO SAM?

11 33

Raditi previše i raditi previše krivih stvari dva su najveća krivca za neuravnotežen život. Postoje li vitalni dijelovi vašeg života i službe koji nisu uravnoteženi i ne dobivaju vaše najbolje vrijeme i energiju? Razina odnosa koji imamo s drugima odražava se u vrsti komunikacije koju imamo s njima.

SERIJA POTPUNI PENTEKOSTALAC Ova serija na svjež način zauzima pogled na ono što Biblija podrazumijeva pod pojmom Pentekost, a samim tim i pentekostalac.

Uvidi iz blagdana Pentekosta (Prvi dio) Naš prvi uvod u Pentekost nije u Djelima 2, već u Starom zavjetu. Pedesetnica je jedan od sedam godišnjih blagdana koje je Bog zapovijedio djeci Izraelovoj.

33 RICHARD D. DOBBINS

PONOVNO POSTATI SNAŽAN: KAKO VRATITI VAŠE EMOCIONALNO ZDRAVLJE

BUDISELIĆ I 40 ERVIN GORAN PUNDA

AUTORITET CRKVENOG VODITELJA

Donosimo nekoliko prijedloga kako izići ispod preteškog jarma i nepodnošljivog tereta pretovarene službe. U čemu leži tajna autoriteta crkvenog voditelja?

40 Proljeće 2014. 3


Prema izvrsnosti u 탑ivotu i slu탑bi

a b 탑 Slu odnosima: na a n e j l e utem

Povezivanje odozdo prema gore WARREN D. BULLOCK

4 Duhovno vrelo


N

a jednom zajedničkom ručku oblasnih pastora, mladi pastor je rekao: "Obično ne dolazim na ovakve skupove. Što se mene tiče, sve je to samo politika, a mene politika ne zanima." Rekao sam mu: "Dakle, ako dolaziš samo da bi osobno profitirao ili zbog vlastitog probitka, onda je to politika. Ali ako na ove sastanke dolaziš da izgradiš odnose i služiš drugima, onda je to dobro kršćanstvo." Izgleda da ovaj pastor nije razumio vezu između djelotvorne službe i prekaljenih odnosa s drugim kolegama. Ali samo nekolicina može, ako itko uopće, dugoročno uspjeti bez podrške i snage koja dolazi od bliskih prijatelja. Iako je istina da sastanci pastora rijetko pomažu u ostvarivanju dubokih prijateljstava, oni ih mogu započeti. Površni susreti se mogu razviti u doživotna prijateljstva koja će obogatiti i unaprijediti naše živote i službe. Započinjanje i razvijanje odnosa Isusu je bilo toliko bitno da je prije svog prvog čuda i prve propovjedničke turneje po Galileji, već započeo s pozivanjem i okupljanjem onih koje poznajemo kao Dvanaestoricu. I dok su mnogi slušali njegove poruke i gledali njegova čuda, on je duboke istine o Kraljevstvu izlagao svojim vjernim učenicima i izlijevao im svoje srce. Za vrijeme svoje borbe u Getsemanskom vrtu, sa sobom je poveo one koji su mu bili najbliži da u tim trenutcima budu kraj njega. Njegova velikosvećenička molitva zapisana u Ivanu 17 sadrži njegovo shvaćanje da su ti prijatelji "oni koje si [Bog] mi dao" (Ivan 17,9). Među Dvanaestoricom ovi su učenici imali veći pristup Isusu od ostalih. On nije pozvao Petra, Jakova i Ivana da s njim odu dublje u Getsemanski vrt, već su također imali privilegij vidjeti njegovo preobraženje, iskustvo koje je drugim učenicima bilo uskraćeno. I od te trojice, Ivan je jedini koga Biblija naziva "onaj koga je Isus osobito ljubio" (Ivan 13,23). To ne

znači da Isus nije ljubio ostale, nego da je s Ivanom imao posebno blizak odnos. Taj je odnos bio toliko blizak da kad je umirao, Isus je svoju majku Mariju povjerio Ivanu na brigu. Potpuno bismo promašili smisao kad bismo iz ovoga zaključili da se u svom procesu izbora i odabiru odnosa Isus ponašao diskriminirajuće. Isusov život i služba uče nas da postoje odnosi na različitim razinama, od onih najintimnijih do površnih. Svaki od njih ima određenu vrijednost, ali nisu svi jednako vrijedni. Što je prijateljstvo dublje, veća je i vrijednost.

PRIJATELJI U SLUŽBI Nije neuobičajeno da su nam najbolji prijatelji oni koji su također u službi. Dijelimo jednake interese, slične izazove i zajedničke teškoće. Smijemo se šalama na račun crkvenog života. Ne moramo učiniti ništa posebno da bismo uživali u društvu jedni drugih. Dovoljno je samo biti zajedno. Normalno nam je održavati kontakt putem telefona, sms-om, emailom ili putem Facebooka. Kad nam je potreban razgovor, okrećemo se jedni drugima. Kako bi život bez takvih prijatelja bio prazan. Oni nas podržavaju kad smo obeshrabreni, plaču s nama kad tugujemo, hodaju uz nas kroz dolinu i s nama viču s planinskih vrhova. Što bismo mi učinili u tim vremenima da nismo njegovali bliska prijateljstva?

PRIJATELJI U CRKVI Još od dana kada sam bio u Biblijskoj školi, slušao sam da se pastori ne bi smjeli sprijateljiti s članovima svoje zajednice. Zapravo, čuo sam kako jedan pastor govori da pastori moraju održavati distancu od svojih ljudi kako bi promovirali pastoralnu mističnost. S time se ne slažem. Prvo, zbog toga što ne možeš biti pastor na daljinu; i drugo, jer ljudi traže autentičnost, a ne misterioznost.

Iako je istina da sastanci pastora rijetko pomažu u ostvarivanju dubokih prijateljstava, oni ih mogu započeti. Površni susreti se mogu razviti u doživotna prijateljstva koja će obogatiti i unaprijediti naše živote i službe.

Ako su odnosi tako bitni za naše duhovno zdravlje, dugovječnost službe i obitelj, zašto neki propovjednici žive relativno izolirani? Proljeće 2014. 5


Prema izvrsnosti u životu i službi

Povjerenje je dvosmjerna ulica i omogućuje obostrano dijeljenje onoga što nam je na srcu. U svojim crkvenim prijateljstvima moramo biti oprezni i mudri. Čak i ako se prijateljstvo pokvari i ljudi nas izdaju kao i Isusa, još uvijek vrijedi riskirati. Beneficije bliske povezanosti s jedanaest prijatelja vrijedno je boli zbog gubitka jednog.

6 Duhovno vrelo

U većini crkava gdje sam bio pastor, bio sam bliski prijatelj s dvoje ili troje ljudi. Oni su mi bili poput Petra, Jakova i Ivana. Naše se prijateljstvo razvilo do točke gdje sam im mogao potpuno otvoriti dušu, izliti svoje frustracije i reći osobne izazove. Nikada nisu izigrali moje povjerenje. Mnogi od tih ljudi i dan-danas su mi vjerni prijatelji. U crkvama u kojima se takvi odnosi nisu razvili, često sam se osjećao jako usamljeno. Dugovječnost pastoralne službe na jednom mjestu doprinosi njegovanju takvih odnosa. S vremenom uspostavite povjerenje; povjerenje se ne stvara preko noći. S povjerenjem dolazi želja i voljnost da se otvorimo i u radostima i problemima. Povjerenje je dvosmjerna ulica i omogućuje obostrano dijeljenje onoga što nam je na srcu. U svojim crkvenim prijateljstvima moramo biti oprezni i mudri. Čak i ako se prijateljstvo pokvari i ljudi nas izdaju kao i Isusa, još uvijek vrijedi riskirati. Beneficije bliske povezanosti s jedanaest prijatelja vrijedno je boli zbog gubitka jednog.

PRIJATELJI IZVAN SLUŽBE I CRKVE Evangelizacija kroz prijateljstva s pravom je dominirajuća tema u mnogim našim ckvama. Odnosi sa susjedima i drugima koji su udaljeni od Boga, mogu postati otvorena vrata i prigoda da podijelimo Isusa. Nedavno sam čuo za pastora čije gotovo cijelo susjedstvo sad pohađa njegovu crkvu. Njegova interakcija s njima kao susjedima počela je donositi duhovne plodove. U tom procesu, on u svojoj zajednici oblikuje model kako dotaći tuđe živote, ne kao pastor, već kao susjed. No, naše prijateljstvo s onima koji još nisu predali svoj život Isusu ne temelji se na njihovom pozitivnom odgovoru na naše svjedočenje. Oni nisu mete u koje smo usmjerili Evanđelje. Oni su prijatelji koje ćemo ljubiti bez obzira kakav bi njihov odgovor prema Bogu mogao biti. Čak i tada, između nas će uvijek padati sjena, jer: "Što ima pravednost s bezakonjem?...Kakva postoji zajednica između vjernika i nevjernika? (2. Korinćanima 6,14-15). Kada nema duhovnog odnosa, naše prijateljstvo s njima može ići samo do neke granice.


Portret

prijatelja

Pripovijetka o Davidu i Jonatanu klasičan je primjer prijateljstva iskovanog u vatri sukoba. Prva Samuelova bilježi neke od kvaliteta i djela koja su obilježila njihovo prijateljstvo. Ona daje portret pobožnog prijateljstva. • Oni su postali jedno u Duhu (18,1). Bio je to proces. Postali su ujedinjeni u srcu. • Odbacili su vlastite interese i zamijenili ih ljubavlju (18,1). Jonatan je ljubio Davida kao samoga sebe, iako je znao da je David pomazan za kralja umjesto njega. • Među sobom su uspostavili savez (18,3). Taj zavjet prijateljstva vezao ih je jedan za drugoga. • Jonatan je upozorio Davida o Šaulovoj nakani da ga ubije (19,1-3; 20,35-40). Iako je Šaul bio Jonatanov otac i izraelski kralj, Jonatan je potkopao Šaulove planove da uništi Davida. • Jonatan je branio Davida pred svojim ocem Šaulom (20,32-33). Žalostila ga je Šaulova nepravda prema Davidu. • David je silno žalovao zbog Jonatanove smrti (2. Samuelova 1,25-26). Ljubav neminovno donosi bol zbog gubitka. Ali ljubiti nekoga vrijedno je boli. • Nakon Jonatanove pogibije, David nije zaboravio na njegovu obitelj (1. Samuelova 20,15 i 42; 2. Samuelova 9,1 i 11). David je dopustio Jonatanovom sinu Meribalu da jede za njegovim stolom poput jednog od kraljevih sinova. To je učinio zbog Jonatana.

  Warren D. Bullock, D. Min.

PRIJATELJI U TEŠKIM VREMENIMA Ako nemamo snažne, pouzdane prijatelje od povjerenja, tko će nam pomoći prebroditi teške trenutke? S kim ćemo razgovarati o svojim povredama, frustracijama i strahovima? Svaki propovjednik prolazi kroz probleme i boli. Kroz njih ne bi trebao prolaziti sam. Neki su pastori bili toliko potrošeni sukobima i toliko šokirani neočekivanim problemima da su se povukli iz službe. Kod njih je, kao u izreci "bori-se-ili-bježi", prevagnulo "bježi". Čak i kad su odlučili ostati i boriti se, borba ih je toliko emocionalno potrošila i duhovno opustošila da su morali ostaviti službu kako bi se zajedno sa svojim obiteljima oporavili od

rana zadobivenih u tim sukobima. Ovisno o okolnostima, jedna ili obje reakcije može biti Božja volja za njihove živote. Ali, kakav god bio slučaj, dragi prijatelji koji bi uz njih mogli proći kroz sukob, od neprocjenjive su vrijednosti. Prijatelji uspostavljaju povjerenje kroz godine odnosa, tako da pastori mogu iskazati svoje najdublje osjećaje bez straha od razotkrivanja. Poznavati jake strane i slabosti jedni drugih pruža platformu za ohrabrenje i oprez. Moliti zajedno je melem koji liječi, čin vjere i pozitivno ohrabrenje. Kad sam prije nekoliko godina prolazio kroz razdoblje sagorijevanja, pažnja i molitve dragocjenih prijatelja pomogle su mi da ga prebrodim.

PRIJATELJI U DOBRA VREMENA Kad naša služba dobro napreduje, kad duhovni zamah izgrađuje crkvu, kad je evidentno jedinstvo misije i svrhe, možemo pomisliti da su prijatelji manje bitni. Mi uživamo u blagoslovu i uspjehu. Ali uspjeh sa sobom nosi opasnost. Kad doživljavamo uspjeh, trebaju nam prijatelji kojima ćemo biti odgovorni za ponosno hvalisanje, aroganciju i osjećaje nepobjedivosti. Kao propovjednici, svi govorimo da vjerujemo u međusobnu odgovornost, sve dok nas netko ne pozove na red. Tada optužujemo jedni druge, čak i vlastite prijatelje, da su prešli granice svoje uloge.

Proljeće 2014. 7


Prema izvrsnosti u životu i službi

Rijetki od nas, ako uopće itko, mogu dugoročno uspjeti bez snage koju pružaju bliska prijateljstva. Ako pozitivne odnose doživimo kao Božji dar nama, ne samo da ćemo ih cijeniti, nego ćemo ih i njegovati. Što bi bilo s nama u teškim vremenima da nismo kultivirali bliska prijateljstva? Dugovječnost pastoralne službe doprinosi njegovanju takvih odnosa. Dragi prijatelji koji s nama mogu proći kroz sukobe od neprocjenjive su vrijednosti. Kad doživljavamo uspjeh, potrebni su nam prijatelji kojima ćemo biti odgovorni za svoje ponosno hvalisanje, aroganciju i osjećaj nepobjedivosti. GRUPA ZA STA RIJE

© 2001. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Ne dopusti im da te prestraše, nisi ti baš toliko mlađi od njih. Skini to sa sebe i upadaj unutra."

8 Duhovno vrelo

Sjećam se jednog članka o bivšem svjetskom prvaku u superteškoj kategoriji, Riddicku Boweju. Ubrzo pošto je osvojio titulu, suočio se s prvom obranom naslova. Ali njegova priprema za meč nije bila baš najbolja. Previše je tulumario, trošio puno novaca i olako shvaćao svakodnevne treninge. Njegov je menadžer bio zabrinut da će mu, zbog Bowejevog mlakog stava, prvi izazivač oduzeti titulu. Rekao je da je Bowejev fundamentalni problem bio taj što u svom timu nije imao nikoga tko bi mu rekao "ne". Bowe je nastavio s takvim ponašanjem te je izgubio meč i titulu. Svi mi trebamo nekoga u svom timu tko je voljan reći "ne". Možda nam se to neće svidjeti, ali trebaju nam prijatelji koji će ispitivati naše stavove, djela, odluke i usmjerenja. Naši nas prijatelji ne drže odgovornima zato što nas ne vole, već upravo zato što nas vole. Oni nas mogu sačuvati od toga da napravimo nešto što nas u konačnici može srušiti.

IZOLIRANOST U SLUŽBI

Ako su odnosi toliko važni za naše duhovno zdravlje, dugovječnost službe i za naše obitelji, zbog čega onda neki propovjednici žive u izolaciji?

Zemljopisna udaljenost. Neki su propovjednici izolirani ne zato što žele, već zbog zemljopisnih uvjeta. Oni pastori iz ruralnih područja možda ne žive blizu svojih dobrih prijatelja. Oni mogu iskoristiti sve pogodnosti društvenih mreža kako bi ostali u kontaktu, ali ništa ne može zamijeniti kontakt licem u lice. Trebat će raditi prekovremeno kako bi održali odnose koji su i iscrpljujući i ohrabrujući. Nesigurnost. Dok sam se borio s bojažljivošću, htio sam shvatiti taj oblik nesigurnosti. Zaključio sam, ispravno ili pogrešno, da je korijen bojažljivosti ponos. Ja sam previše zabrinut hoće li me ljudi prihvatiti ili odbaciti. Bojažljivost je sva orijentirana na mene. Umjesto da mislim o tome kako mogu ljubiti druge i služiti im, ja razmišljam o tome kako će se oni odnositi prema meni. Dakle, nesigurnost može voditi u izoliranost.


Nezavisnost. Stav "ja ne trebam nikoga", je, naravno, neistinit. Ali ako propovjednik u to vjeruje, onda neće baš imati puno bliskih prijatelja. On će se ponositi sa svime što može učiniti bez ičije pomoći. Izgleda da je to stav da Bog mora biti sretan jer ima takvog propovjednika uz sebe. Ali taj isti osjećaj nezavisnosti često se pretvara u bunt protiv autoriteta, dovodeći do otuđenja onih koji bi mogli biti snažni saveznici u odnosu.

Strah. Strah čini da ljude ne puštamo bliže sebi. "Kad bi me upoznali, ne bih im se svidio". Ako su nas ljudi u prošlosti povrijedili, plašimo se bliskih odnosa, jer bi nas opet mogli povrijediti.

Skrivene mane/grijesi. Svi mi imamo karakterne nedostatke, ali neki imaju osobne probleme koje skrivaju. To može biti noćno gledanje pornografskih filmova ili zlostavljanje supruga. Mogu biti kaotične financije ili destruktivne navike. Takve nas tajne sprječavaju da razvijamo onu vrstu odnosa koja posjeduje otvorenost i autentičnost.

Vrijeme. Naši rasporedi dominiraju našim životima, i da bismo izgradili i održali odnose, potrebno je vrijeme. Bez neke namjere sami smo se uhvatili u zamku zgusnutih rasporeda koji nas sprječavaju da ostvarimo prijateljstva. Umjesto da mi učinimo prijatelje dijelom svog rasporeda, mi od njih očekujemo da oni poduzmu inicijativu. Ovo nisu nesavladive prepreke. Možemo ih preskočiti. U nekim slučajevima Bog mora intervenirati kako bi promijenio naše stavove, prilagodio naše razmišljanje i dao nam novu perspektivu. U drugim slučajevima, mi moramo pokrenuti akciju, potražiti prigode i odbaciti strahove. Propovjednici koji se ne suoče s korijenskim uzrocima izolacije i ne razviju snažne odnose, idu k budućoj izoliranosti i usamljenosti. Ali oni koji su godinama njegovali prijateljstva, uživat će u toplini i sigurnosti koje takvi odnosi pružaju. Preveo Goran Punda

Isusov život i služba uče nas da postoje odnosi na različitim razinama, od onih najintimnijih do površnih. Svaki od njih ima određenu vrijednost, ali nisu svi jednako vrijedni. Što je prijateljstvo dublje, veća je i vrijednost.

  Warren D. Bullock, D. Min., je izvršni prezbiter

Glavnog vijeća Assemblies of God i bivši vodeći pastor Northwest Family Church of the Assemblies of God, Auburn, Washington.

Proljeće 2014. 9


Prema izvrsnosti u životu i službi

Svaki puta kad kroz predugo vremena naglašavamo jednu doktrinu ili problem, možemo biti sigurni da smo u opasnosti zapadanja u ekstrem i moguću neuravnoteženu praktičnu teologiju.

Č

esto se postavlja pitanje: "Kako izgleda uravnoteženo služenje? Koje su karakteristike zdrave, rastuće i uravnotežene službe, posebno u kontekstu lokalne (pastor i stado) crkve? Ovo što slijedi je otvorena diskusija uz poziv za traženjem i uspostavljanjem ravnoteže u praktičnom svakodnevnom životu i službi u lokalnoj crkvi.

OPIS KAKO NEURAVNOTEŽENA SLUŽBA NAJČEŠĆE IZGLEDA Neuravnotežena služba (N.s.) običnom, neupućenom promatraču, često izgleda kao superduhovna i u neku ruku eterična. •     N.s. često sebe vodi do promoviranja posude (propovjednika ili korisnika duhovnih darova) više nego što proslavlja samog Svetog Duha.

•     N.s. ima tendenciju da od sudionika očekuje vidljivu manifestaciju kao 'dokaz' da u njima Duh uistinu djeluje na jednom dubokom nivou. (npr. zahtijeva se padanje pod silom, tjelesne manifestacije poput trešnje, plakanje, podizanje ruku, govor u nepoznatom jeziku u svakoj molitvenoj prigodi, davanje izuzetno visokih novčanih priloga, nemogućnost govorenja, itd.) •     N.s. često rezultira mentalitetom 'mi protiv njih' i opetovano se izražava u propovjedničkoj službi i molitvenim sastancima.

•     N.s. je često 'protiv' nečega...i postaje poznata po ovom stavu umjesto da bude poznata po ljubaznom prihvaćanju svakoga, istovremeno održavajući čvrste doktrinarne standarde.

I dok su gore navedene tjelesne i emocionalne manifestacije, kao posljedica djelovanja i prisustva Božjeg, vidljive, autentične, te ponekad čak i poželjne, očekivati ih, ili ići tako daleko da zahtijevamo jednu ili više njih, znači postati neuravnotežen u službi.

10 Duhovno vrelo


i praktičan pentekostalni pastor

služba

JEFFREY W. DOVE

Uravnotežena služba u svakom području svog života teži za uzorom Spasitelja pa samim time i u vođenju stada koje nam je Gospod povjerio da čuvamo za Njega. Uravnotežena služba traži cjelovit Božji savjet u svakom području. Stoga, kad se za nekoga moli, neuravnotežen propovjednik ili promatrač teži za traženjem vidljivog znaka (ili 'očekivanog' znaka) što je suprotno duhovnom razlučivanju, da se nešto je ili nije dogodilo u životu osobe koja je tražila molitvu. Prečesto sam kroz sve ove godine, imao priliku svjedočiti da tobože 'duhovna' osoba redovito reagira ovim navedenim manifestacijama. Oni bi se histerično smijali ili nekontrolirano plakali, govorili dugo i glasno u drugim jezicima (iznova i iznova) ne bi li mnogi u zajednici povjerovali kako su oni oličenje 'duhovne osobe', ali izgleda da njihov vlastiti duh nikad nije bio dotaknut ovim duhovnim manifestacijama. Oni bi nastavili hodati u gorčini i srdžbi, žudeći za stvarima, ljudima ili moći, te zloupotrebljavavajući druge, držeći se navika koje ne proslavljaju Spasitelja i slično. Potrebno je jasno i s empatijom reći da nije bitno kako glasno ili koliko dugo netko moli, ili koliko često i na vidljiv način netko demonstrira djelovanje Svetog Duha, nego na koji način se odnosi prema svojoj ženi (ili mužu), kako očituje plodove Duha na takav konzistentan način te je očigledno da je u pitanju stvarno djelovanje milosti. Ne očituje samo jedna jednokratna velika divovska ogromna donacija nečijoj službi poslušnost vodstvu Duha u davanju, već, redovito, obično, svakodnevno izdvajanje desetka, milostinje i dragovoljnog priloga za posebne potrebe kako nam Pismo nalaže (npr. požrtvovno davanje iz poslušnosti Riječi i vodstvu Duha poput udovice koja je dala novčić u priči iz Marka 12,41-44).

DEFINICIJA URAVNOTEŽENE SLUŽBE Čovječanstvo (da, to uključuje i crkvu) prečesto gleda na vanjštinu, na ono što je vidljivo oku, umjesto na osobine i djela koja

otkrivaju pravu prirodu srca Kristova sluge. Dok će ovaj časopis konzistentno naglašavati Osobu, silu i prisutnost Duha Svetog, prezentacija praktične pentekostne službe koja je 'uravnotežena i u potpunosti u skladu s Pismom' naglasit će plod Duha uvijek i prije svega, kao i darove Duha u uravnoteženoj službi vođa. Naša je odgovornost postaviti pitanja:

•     Koga briga što prorokujemo ako ne možemo ljubiti?

•     Koga briga što možemo istjerati demone ako u svojoj svakodnevnoj konverzaciji nastavljamo ogovarati i kritizirati druge? •     Koga briga što ekstravagantno dajemo ako zanemarujemo žrtvu u području vremena i pobožnosti prema Spasitelju kada to nitko drugi osim nas neće moći vidjeti?

Uravnotežena služba u svakom području svog života teži za uzorom Spasitelja pa samim time i u vođenju stada koje nam je Gospod povjerio da čuvamo za Njega. Uravnotežena služba traži cjelovit Božji savjet u svakom području. •     Ravnotežu u prezentiranju doktrina Crkve.

•     Ravnotežu u posvećenom životu, ali kroz rast i svakodnevne odluke, umjesto kroz pravila i regulative. •     Ravnotežu između darova i plodova Svetog Duha.

•     Ravnotežu u fokusiranju na pronađene... (kao i one koji su još uvijek izgubljeni).

Zašto je sama riječ ravnoteža nekima u službi tijekom godina postala neugodna? Crkva ima tendenciju prema razumijevanju darova i plodova Svetog Duha koje je kao na klatnu. U jednom periodu smo ekstremno konzervativni do toga da legalistički mjerimo sve i svakog oko nas; u drugom, klatno se njiše u drugu

Proljeće 2014. 11


Prema izvrsnosti u životu i službi

stranu i mi prihvaćamo svaku vrstu i oblik ponašanja, slaveći Kristovu milost kao 'dozvolu za grijeh' (riječima apostola Pavla). Kroz doslovno čitanje tekstova Svetog Pisma uvidio sam da se Isus osobno uvijek grubo odnosio prema grijehu, ali suosjećajno, u ljubavi, i općenito na neosuđujući način prema grešniku kao osobi. Nikoga nije učinio učenikom prije nego ga je nahranio ili iscijelio, nije ga pitao 'kojoj denominaciji pripada sinagoga' prije nego što je u njoj poučavao na Šabat, često je jeo i provodio vrijeme s poznatim 'nevjernicima', često donoseći zlovolju onima koji su ga svakodnevno slijedili. Isus je ljubio pronađene, ali je također ljubio izgubljene takvim intenzitetom i prihvaćanjem kakvo je danas teško pronaći u nekim pentekostnim crkvama. Ravnoteža znači odgajati pronađene, i istovremeno biti prijatelj i provoditi kvalitetno vrijeme sa onima koji uopće nisu u Kraljevstvu. Svaki puta kad kroz predugo vremena naglašavamo jednu doktrinu ili problem, možemo biti sigurni da smo u opasnosti zapadanja u ekstrem i moguću neuravnoteženu praktičnu teologiju. Pentekostna crkvena kultura još od svojih samih začetaka širom svijeta ima tendenciju 'biti protiv nečega'. Za mnoge je to odjeća i/ili nakit, duljina kose, brade, kozmetika, igre ili sportski događaji, filmovi i muzika, itd. U svako doba Crkva (i lokalna i sveopća) je 'protiv nečeg' i mjeri svoju djelotvornost protiv uspjeha u držanju ovaca 'čistima i svetima' kako je definirano po najnovijem naglasku ili tobožnjoj čistoći. Što je onda, netko bi se mogao upitati, standard za to kako bi se pentekostalci trebali odijevati, držati i ponašati? Kako se onda treba mjeriti i procjenjivati? Kako bi osigurali dolazak do uravnotežene službe, donosimo neka mjerila koja se mogu koristiti u samoprocjeni:

•  Dok Sveto Pismo malo govori o tome kakvu odjeću koristiti u samoprocjenjivanju, ono ipak govori o skromnosti, izbjega-

12 Duhovno vrelo

vanju vrijeđanja drugih i o brizi za braću i sestre pored vas, kako ne bi, gledajući vas, bili potaknuti na grijeh! •     U propovjedničkoj službi Pavao ohrabruje Timoteja da propovijeda Riječ (kao suprotnost sadašnjim trendovima i popularnim teologijama). Ovdje će vam dobro doći pomoć dobro obrađene serije propovijedi o nekoj temi ili možda ekspozicijsko tumačenje stiha po stiha svih biblijskih knjiga. Ovaj pristup osigurava uravnotežen fokus na čitavoj Božjoj istini. Čak i kod većine knjiga koje su fokusirane na sud (npr. neki Mali proroci), ako ih uzmemo red po red i propovijedamo čitavu Riječ, ne samo misao dana, pronaći ćemo elemente ljubavi, nježnosti i milosrdnog Božjeg posezanja prema čovječanstvu. •     Razvijanje vlastitog godišnjeg kalendara propovijedanja gdje će se s namjerom na sustavni način govoriti o temeljnim vjerskim istinama. To ne spriječava Duha Svetog da vam kao vođama govori i usmjerava vas tako da ćete s vremenom odstupiti od vašeg plana propovijedanja prema kalendaru pošto smo mi vođeni Duhom. No ipak, biti pentekostalac i vođen Duhom ne negira važnost planiranja i intenzivnog proučavanja Riječi kao i ispravnog, redovitog i uravnoteženog hranjenja zajednice koja nam je povjerena na brigu. •     Slušanje vlastitih propovjedi barem jedanput mjesečno za vas će biti vrlo poučno. Ako slušajući sebe kako propovijedate ne hrani vašu vlastitu dušu, vjerojatno ne hrani nikoga drugog! •     Razvijte malu četu kolega propovjednika koji imaju dozvolu govoriti u vaš život i vi u njihov. Iskrenost, osvježavajuća otvorenost i mogućnost postavljanja pitanja kao i mogućnost da se nama postavljaju pitanja izoštrit će ravnotežu u vašem vodstvu i službi. "Željezo se željezom oštri, i čovjek oštri jedan drugoga" (Izreke 27,17)


•     I naravno, provodite mnogo vremena u molitvi. Ne samo ritualno u molitvi, već u konstantnom i trajnom razgovoru sa Spasiteljem i na jeziku svog srca i jezikom Neba koji ste primili kad ste bili ispunjeni Duhom Svetim. Molitva ne znači samo govoriti Bogu već također i slušati Boga. Ugradite u svoje stalno vrijeme molitve poziciju ili stav slušatelja, sluge koji očekuje naredbe, vojnika koji čeka zapovijed svog vrhovnog zapovjednika.

KAKO RAVNOTEŽA DJELUJE U NAŠOJ MEĐUKULTUROLOŠKOJ SLUŽBI U OVOM STOLJEĆU Moje je čvrsto uvjerenje da je u ovom vremenu doslovno sva služba nevjerujućima i netom spašenim pojedincima zapravo međukulturološka, i da malo ako uopće, kulturološko razumijevanje može ili treba biti pretpostavljeno kada im služimo. Spasitelj može trenutačno dati spasenje čim netko povjeruje svojim srcem, ispovijedi ustima, i djeluje u vjeri na temelju tog djela; ali proces 'rasta u Kristu' je puno dulji proces u postkršćanskoj ili nekršćanskoj kulturi, i mi moramo biti puno više uključeni u tu vrstu službe nego što smo bili u prošlosti.

OSOBNA VINJETA 1992. godine moja žena i naše dvoje male djece napustili smo pastorsku službu u SAD-u i preselili se u unutrašnjost Narodne Demokratske Republike Laos u jugoistočnoj Aziji. Mi nikada prije nismo bili tamo, nikad nismo učili njihov jezik, običaje, niti smo razumjeli njihov oblik državne uprave, itd. Mirisi su bili čudni (ne loši, već jednostavno drugačiji), jezik je zvučao vrlo 'negovorljiv' i hrana nam je bila vrlo visoka prepreka za prevladati. No najveća međukulturološka teškoća došla je kada smo shvatili da oni nemaju (0%) razumijevanja kršćanske kulture ili službe, ili što je Biblija, ili Crkva, ili tko je Bog (a kamoli Sin ili Duh Sveti). Shvatio sam da imam vrlo malo ili uopće nemam išta zajedničkog bilo kulturološki bilo religijski sa narodom sjevernog Laosa. Nisam im mogao citirati Pismo pošto im ono nije značilo ništa. Moje molitve za njih su bile neartikulirane ili u najboljem slučaju zamuckujuće na mom laoskom jeziku. Shvatio sam da su moje važne stvari, moje dogme, moja vjerovanja i akademske titule, svjedodžbe i potvrde o zaređenju samo: "dim koji se čas pokaže i zatim nestane" ( Jakov 4,14). Sve je to bilo vidljivo, ali za njih malo vrijedno. Tako smo morali početi sa samim osnovama uravnotežene službe: ljubi kao što je Isus ljubio, reagiraj kao što je Isus za vrijeme svojeg zemaljskog putovanja, nahrani gladne, obuci gole, moli za bolesne i daj im lijekove, i tako dalje. Dakle, mi smo godinama jeli i pili s našim susjedima i sa strancima, i razgovarali smo i plakali s našim nekršćanskim susjedima. Jedan po jedan su došli Kristu. Prvi koji se spasio je bio naš učitelj jezika, zatim naša najmodavka i neka od njene odrasle djece i unučadi, zatim naši susjedi i neki prijatelji i poznanici. Gledajući unatrag, pitali smo se kako su znali i što je prevagnulo. Neki od njih su rekli:"Mi smo vas promatrali, slušali i ne samo ono što ste govorili, već što ste činili i kako ste to

Potrebno je jasno i s empatijom reći da nije bitno kako glasno ili koliko dugo netko moli, ili koliko često i na vidljiv način netko demonstrira djelovanje Svetog Duha, nego na koji način se odnosi prema svojoj ženi ili mužu, kako očituje plodove Duha na takav konzistentan način te je očigledno da je u pitanju stvarno djelovanje milosti.

Proljeće 2014. 13


Prema izvrsnosti u životu i službi

radili. Čini se da ste nas ljubili i da vam je stalo do nas čak iako nismo razumjeli vašu vjeru, niti smo iz vaše zemlje." Uravnotežena služba djelovat će puno bolje poput pokušaja u međukulturološkoj službi u Aziji poput ove. Samo jedna propovijed, ili jedan članak naše teologije ili vjeroispovijesti (iako su oboje od izuzetne važnosti) neće biti dostatno, ali, način na koji živimo uravnotežen život, takav da ljubi i živi poput našeg Spasitelja, s vremenom će ih pridobiti. Naše osobno predanje kao vođa našem Spasitelju i nasljedovanje Njegovog poziva mora biti radikalno, beskompromisno i konzistentno dokle god smo živi. Naša posvećenost uravnoteženoj, Duhom ispunjenoj, i Duhom vođenoj službi zaslužuje jednako predanje. Dakle, naš cilj u službi je biti poput apostola Ivana, koji je bio toliko blizu Isusu da je mogao nasloniti glavu na njegove grudi i uvijek biti u Njegovom prisustvu, ali također biti poput Krista i biti poznat kao 'prijatelj grešnika', znajući istinu i svakodnevno ju živeći pred njihovim očima. Ravnoteža nije samo lijepa riječ... Ravnoteža je nevjerojatna potreba u ovoj generaciji koja ne poznaje Krista i Njegovu ljubav za njih. "Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tom će svi poznati da ste moji učenici" (Ivan 13,35). U gimnastici imamo disciplinu zvanu greda. Gimnastičar mora hodati naprijed-nazad po njoj pazeći da se ne oklizne. Često će gimnastičar rutinski raditi okrete, hodati na rukama, vrtiti se na glavi, i slično. Gledanje toga podsjeća me na to što mi u pastoralnoj službi moramo izdržati. Od vas se zahtijeva da na svakodnevnoj bazi činite moćna djela duhovne službe, branite se od napada zlih sila koje vas žele uništiti i pokušavate ostati na gredi pri teškim uvjetima i gubitku ravnoteže. Pastore, ti to možeš, dok hodaš u ravnoteži Riječi i Duhu Svetom, možeš donijeti prevagu. Preveli Goran Punda i Ivana Radan Punda

  Jeffrey W. Dove je direktor

Assemblies of God Bible Alliance i Life Publishers International, Springfield, Missouri. Bio je pastor i misionar. Služio je kao misijski direktor za šest zemalja jugoistočne Azije u Bangkoku u Tajlandu 14 godina.

14 Duhovno vrelo

Naše osobno predanje kao vođa našem Spasitelju i nasljedovanje Njegovog poziva mora biti radikalno, beskompromisno i konzistentno dokle god smo živi. Naša posvećenost uravnoteženoj, Duhom ispunjenoj, i Duhom vođenoj službi zaslužuje jednako predanje.


u Božjim rukama KENNETH D. BARNEY Tekst: Psalam 31,15

UVOD Naše "vrijeme" su različiti događaji koji čine život. Gospodin je oblikovao i odredio svaki od njih. Spoznaja da je naše vrijeme u Božjoj ruci, proizvodi tri stava u nama:

b.  Podložnost koju Bog traži od nas nije poput podložnosti pognutog roba pred okrutnim gospodarom. Ona je poput podložnosti djeteta svom ljubećem ocu.

PORUKA 1.  Pouzdanje

3.  Povjerenje

a.  Kad Bog ne bi mogao upravljati svime, ne bi mogao upravljati ničime. No on upravlja svime, a to uključuje i najmanji detalj života njegova djeteta. b.  Bog ne dopušta nevolje, a da ne pribavi milost dok prolazimo kroz njih. On ne dopušta da budemo ranjeni, a da ne pribavi ozdravljenje tih rana.

c.  Naši osjećaji nisu pouzdani, jer mnoge stvari utječu na njih – naše zdravlje, okolnosti, pa čak i vrijeme. Božja je Riječ pouzdana jer ona ne ovisi ni o čemu drugom. 2.  Podložnost

a.  Poput vojnika, kršćanin živi po zapovijedima nadređene osobe. Izvršavanje svake zapovijedi svoga zapovjednika, odlika je dobrog vojnika.

c.  Naučiti podložiti se u malim stvarima pomoći će nam biti podložnima u većim stvarima. a.  Budući da je naše vrijeme u Božjoj ruci, znamo da bez obzira na to kakve ćemo okolnosti doživjeti putem, naša je konačna pobjeda sigurna.

b.  Povjerenje u Boga pomaže nam preboljeti razočaranja u druge ljude. Pomoći će nam rasti i sazrijevati usred takvih okolnosti, umjesto da budemo poraženi njima.

ZAKLJUČAK Naše pouzdanje u Boga raste kroz prebivanje u Božjoj riječi i život postojane molitve. Ako zanemarimo Božju riječ i molitvu, ugrožavamo svoj budući kršćanski život. Riječ nam daje svježe uvide u Božje djelovanje i temelj je za izgradnju vjere. Prevela Ljubinka Jambrek

Proljeće 2014. 15


Prema izvrsnosti u životu i službi

Uvod u seriju

Život u kraljevstvu H. MAURICE LEDNICKY

O

va serija na temu Života u kraljevstvu, mješavina biblijske teologije i praktične primjene, prezentirana je na način da ohrabri duhovne vođe u njihovom osobnom životu, kao i da providi vrijedne resurse za propovijedanje i poučavanje. Ukratko, slijedit ćemo Božju vječnu svrhu u otkupu i obnovi propalog čovječanstva do mjesta mirnog zajedništva s Ocem po Kristu Isusu. Postoje samo dva kraljevstva - Kraljevstvo svjetla i Kraljevstvo tame.

16 Duhovno vrelo

Svako živo biće dio je jednog od ova dva duhovna kraljevstva. Ne postoji treća opcija. Naš nepogrešivi resurs je nadahnuta Božja Riječ, Sin Božji nas uvodi, a Sveti Duh nas vodi. Živjeti kao zreli vjernik u svijetu u kojem zlo sve više raste zahtijeva konstantnu trezvenost. Duhovna borba je intenzivna i Sotona nastavlja sa svojim pokušajima uzurpiranja Božjeg autoriteta i uništavanja svega što Bog ima za svoje stvorenje. Mišljenja koje promovira kultura, stavovi i obrasci ponašanja moraju

se često i pažljivo vrednovati pomoću Svetog pisma. Apsolutni je imperativ posjedovanje biblijskog razumijevanja tko je Bog i kako se On s vremenom progresivno objavljivao svom stvorenju. Tada, kad shvatimo veličinu njegove ljubavi i milosti, želja da iskažemo svoju zahvalnost i ljubav u poniznoj poslušnosti svom nebeskom Ocu, postaje temeljna premisa prema kojoj se ravnaju sve ostale životne odluke i aktivnosti. To je duhovna zrelost. To je biblijsko značenje Života u kraljevstvu.


DVA DUHOVNA KRALJEVSTVA Koncept kraljevstva je osnova našeg razumijevanja Božjeg plana i svrhe za svoje moralno stvorenje. Ali, on je također od krajnje važnosti svakom vjerniku, kako bi bio u skladu s vječnim planovima i svrhom Svemogućega. Jednostavno rečeno, svi ljudi se nalaze u jednom od ova dva kraljevstva. Ne postoji treća opcija. Ne možete istovremeno živjeti u oba kraljevstva. Podijeljena odanost je destruktivna i donosi slomljena srca, zbunjenost i sukob. Kasnije ćemo razmotriti svakodnevni proces nastojanja oko duhovne zrelosti; ali, iako vjernik može posrnuti, on ili ona neće nastaviti s ponavljanjem jednog te istog grijeha (Rimljanima 6,1-6; 1. Ivanova 3,6-9). "Janje" ne postaje "svinja" samo zato što je upalo u kaljužu. Niti se "svinja" pretvara u "janje" zato što izbjegava neke kaljuže. Naša "duhovna narav" određuje u kojem kraljevstvu živimo - u kraljevstvu Otkupljenih ili Pobunjenih.

DUHOVNA NARAV KRALJEVSTAVA Kako bi izoštrili fokus o stvarima duhovnih kraljevstava, nužno je načiniti neke temelje.

Apsolutni je imperativ posjedovanje biblijskog razumijevanja tko je Bog i kako se On s vremenom progresivno objavljivao svom stvorenju. Tada, kad shvatimo veličinu njegove ljubavi i milosti, želja da iskažemo svoju zahvalnost i ljubav u poniznoj poslušnosti svom nebeskom Ocu, postaje temeljna premisa prema kojoj se ravnaju sve ostale životne odluke i aktivnosti. To je duhovna zrelost.

1. Bog i Sotona nisu protivnici jednakih snaga. Postoji samo jedan Bog. Sotona je

stvoren kao "anđeo" (duhovno biće) kako bi služio i štovao Svevišnjeg. On nije postojao "od početka". I on je, poput ljudi koji su stvoreni kasnije, imao slobodu izbora. Bog nije stvorio robove koji su bili prisiljeni robovati i štovati. Đavao ne posjeduje "sve" atribute Božje - Svemoguć, Sveznajuć i Sveprisutan. Prorok Izaija, Isus i apostol Ivan nam daju uvide o poziciji, padu i konačnoj kazni za Sotonu (Svjetlonošu/Lucifera, Đavla) (Izaija 14,12; Luka 10,18; Otkrivenje 12,9). Kako stvari stoje, Svjetlonoša je bio visoko pozicioniran anđeo u duhovnom svijetu kojeg je stvorio Svemogući. No, o sebi je mislio kako je uzvišeniji od Boga koji ga je stvorio. Na koncu, njegov ponos i želja za upravljačkom vlasti dovela ga je do mjesta gdje je pokušao svrgnuti Boga. Bio je to zli puč najvećeg dosega u duhovnom svijetu.

© 2001. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

UMIR OVLJ ENIC KA GRUPA

"Mala djeca dobiju kekse, tinejdžeri pizzu, a mi Ginko forte na štapiću."

Proljeće 2014. 17


Prema izvrsnosti u životu i službi

"Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati gori, na krajnjem sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću jednak Višnjemu.’ A sruši se u podzemlje, u dubine provalije!" (Izaija 14,12-15).

"Vratiše se zatim sedamdesetdvojica radosni govoreći: 'Gospodine, i zlodusi nam se pokoravaju na tvoje ime!' A on im reče: 'Promatrah Sotonu kako poput munje s neba pade. Evo, dao sam vam vlast da gazite po zmijama i štipavcima i po svoj sili neprijateljevoj'..." (Luka 10,17-19).

Najjadniji ljudi na svijetu su oni koji se jednom rukom pokušavaju držati za Boga, a drugom za svijet.

18 Duhovno vrelo

"I nasta rat na nebu: Mihael i njegovi anđeli zarate se sa Zmajem. Zmaj uđe u rat i anđeli njegovi (vidi Otkrivenje 12,4), ali ne nadvlada. I ne bijaše im više mjesta na nebu. Zbačen je Zmaj veliki, Stara zmija – imenom Đavao, Sotona, zavodnik svega svijeta. Bačen je na zemlju, a s njime su bačeni i anđeli njegovi." (Otkrivenje 12,7-9).

2. Čovjek je trodijelan - duh, duša i tijelo.

I sve dijelove treba navesti u ispravnom poretku. Čovjek je stvoren na "Božju sliku i priliku" (Postanak 1,26). Prema Svetom pismu "Bog je Duh" (Ivan 4,24), što bi značilo da nije poput ljudi zatvoren niti ograničen fizičkim tijelom. Ljudsko je tijelo načinjeno od "praha zemaljskog" (Postanak 2,7) - nečega što je Bog prethodno stvorio. Kad su Adam i Eva u Edenskom vrtu zgriješili, oni su istog časa duhovno "umrli", kao što je Bog i rekao Adamu. To znači da je osoban odnos sa savršenim, svetim Bogom prekinut (Postanak 3,2224). Oni više nisu mogli imati zajedništvo sa svojim Stvoriteljem. Tada je Bog osobno, kao model buduće Kristove otkupljujuće žrtve za ljudske grijehe, uspostavio krvnu žrtvu (Postanak 3,21). Prvo, duh mora biti izmiren s Bogom, pa će ga um i tijelo slijediti. Obrnuti poredak nije moguć. Čovjek ne može dovoljno "činiti" pravdu ili "misliti" ispravno kako bi zadobio Božje odobrenje (zajedništvo). Mora se dogoditi kritični susret sa živućim Kristom, koji će nas po vjeri i pokajanju privesti čistima (kojima je oprošteno) u Božju prisutnost. Iako su ljudski umovi "prosvijetljeni"

da razumiju razliku između pravog i krivog, njihovo se mišljenje sada pokvarilo. Um je izgubio svoju nevinost i postao podložan zlim mislima koje dodatno stvaraju grešna djela. Vjernicima se daje uputa: "Preobrazujte se obnavljanjem svoje pameti" (Rimljanima 12,2). Krajnja posljedica grijeha je tjelesna smrt (Postanak 3,19). Ali, slava Bogu, uskrsnućem tijela završit će se potpuno otkupljenje čovjeka (vidi Rimljanima 8,19-23; 1. Korinćanima 15). (1)Oprošteno nam je.     Prošlost (2)Sazrijevamo.     Sadašnjost

(3)Bit ćemo potpuno otkupljeni.     Budućnost

3. Aktivnosti u duhovnom svijetu u normalnim okolnostima nisu vidljive ljudima. Iako se događaju povremene

iznimke, trenutna aktivnost anđela i zlih djela među ljudima se rijetko može vidjeti ljudskim očima. Mi možemo prepoznati rezultat ili posljedicu takve intervencije u životnim okolnostima, ali rijetko se događa da ljudi to pripišu duhovnom svijetu. Događaj može proći nezamijećeno ili biti opisan kao puka koincidencija, pa čak kao sreća ili peh (u životu Božje djece ne postoji nešto što bi se nazvalo sreća - u smislu igara na sreću). Kratak pogled u Sveto pismo nam daje uvid u sukob koji se odvija u duhovnom prostoru: •    Bog je dopustio Sotoni da učini određene stvari u Jobovu životu. Nije mu dopustio da uzme Jobov život ( Job 2,7). •    Borba Gabriela i Mihaela (moćnih arkanđela) s demonskim silama u Perziji. Odgovor na Danielovu molitvu je, dok se u duhovnom svijetu odvijala ova bitka, bio odgođen za tri tjedna (Daniel 10,1-21). •    Za vrijeme svog izgnanstva na otoku Patmosu, apostol Ivan je u viziji vidio konačnu bitku između Boga i Sotone (Otkrivenje 6-20). Sveti Bog, njegovi anđeli i otkupljeni sveci će pobijediti nesvetog Sotonu, njegove demone i zle grešnike.

Povrh ovog, duhovna se borba vodi za dušu svakog pojedinca. Horde pakla su


raspuštene da "ukradu, zakolju i unište" (Ivan 10,10) svako ljudsko biće. Đavao je prekaljen borac, koristi se lažima, prepredenim taktikama, čak i drugim zlim ljudima kako bi ulovio i uništio Božje moralno stvorenje koje On želi uvesti u odnos sa sobom. Dok je korintske kršćane upozoravao na lažne učitelje, apostol Pavao je rekao da se: "Sotona prerušuje u anđela svjetla" (2. Korinćanima 11,14). Na kraju svog pisma crkvi u Efezu Pavao upozorava vjernike da na sebe stave čitavu bojnu opremu Božju. On objašnjava zašto je to tako važno: "Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga svijeta, protiv zlih duhova po nebesima" (Efežanima 6,11-12).

SVJETLO PROTIV TAME Kroz čitavo Sveto pismo provlači se jednostavna analogija svjetla i tame kojom se definira i razlikuje dobro od zla. Izraz "različit kao dan i noć" i danas je često u uporabi. U naravnom svijetu, svjetlo nam pomaže uočiti i izbjeći opasnost; dok je u tami nemoguće vidjeti opasnost koja se može nalaziti tik ispred nas.

Aktivnosti u duhovnom svijetu u normalnim okolnostima nisu vidljive ljudima. Iako se događaju povremene iznimke, trenutna aktivnost anđela i zlih djela među ljudima se rijetko može vidjeti ljudskim očima. krvlju, imamo otkupljenje, otpuštenje prijestupa po bogatstvu njegove milosti" (Efežanima 1,4-7). •    "Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni" (Ivan 3,16).

Često se ponavlja teza da bi Bogu bilo puno lakše da je jednostavno uništio čovjeka i počeo ispočetka nego da je "otkupljivao" palog čovjeka. Isus, Jedinorođenac od Oca, bio je jedina prihvatljiva "cijena" za dug grijeha što je čovječanstvo imalo.

Sotona je uvijek tama/zlo. Niti jed1. Bog je uvijek svjetlo/dobro. Prvi dan 2. na slika u Svetom pismu ne prikazuje da

stvaranja Bog je rekao: "Neka bude svjetlost" (Postanak 1,3) i razdvojio je svjetlost od tame. Od tih uvodnih redaka Biblije sve do posljednjih stranica, Bog se prikazuje kao Svjetlo. Otkrivenje 21,23 objavljuje: "I gradu ne treba ni sunca ni mjeseca da mu svijetle. Ta Slava ga Božja obasjala i svjetiljka mu Jaganjac!"

•    "Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene" ( Jakov 1,17).

•    "Isus im zatim ponovno progovori: 'Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života" (Ivan 8,12). •    "Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu Slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome u kome, njegovom

đavao u sebi ima išta dobra. Taj zli protivnik nije nikada učinio išta da pomogne ili ohrabri. Njegova je narav skroz zla - u direktnom kontrastu prema Božjoj naravi koja je potpuno savršena i dobra. Isus je posjedovao znanje o Sotoni iz prve ruke. Jako dobro ga je poznavao te je opisao neke njegove karakterne oznake. "On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u istini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori jer je lažac i otac laži" (Ivan 8,44). Budite sigurni da mi ovdje ne iskazujemo pretjeranu pažnju prema njegovim zlim djelima, niti na bilo koji način izra-

žavamo poštovanje uzročniku destrukcije, osim i samo radi toga da se podsjetimo koliko je uistinu Sotona zao i kakve su mu kukavičke namjere. Od vremena kad je pokušao uzurpirati autoritet Boga Oca i bio protjeran s nebesa, njegova jedina nakana je uništiti Božje stvorenje. On će se na svakom nivou boriti da svrgne vlast Svemogućega, sve dok ne bude bačen u ognjeno jezero gdje će ispaštati vječnu kaznu. Netko bi mogao pomisliti kako poznavanje istine o Sotoni uzrokuje da čovjek utekne od njega i pobjegne u Gospodnju zaštitu i sigurnost. No, zbog čovjekove pale naravi, mnogi će biti zavedeni lažima koje Sotona propagira. Koliko je divan izazov za Kristove sljedbenike pokazati svakom tko se nalazi u domeni njihovog utjecaja, da će nas Njegova ljubav uvesti u ispravni, opraštajući, mirom ispunjen odnos s Ocem. Da, ulazak u Kraljevstvo svjetla - i izbavljenje iz Kraljevstva tame - je Božje osobno obećanje svakomu od nas. Ovaj članak preuzet je iz knjige Kingdom Living © 2013., autora H. Maurice Lednickya. Korišteno s dopuštenjem. Sva prava pridržana. Preveo Goran Punda

  Dr. H. Maurice Lednicky je 50 godina bio zaređeni službenik Assemblies of God. On je pisac, evangelizator, pastor, misionar i bivši predsjednik Central Bible College, Springfield, Missouri.

Proljeće 2014. 19


Prema izvrsnosti u životu i službi

, i v o z e r i n ž život Nu n e ž e t o n v a r u i je

n a v i z e r o

Postoje li vitalni dijelovi vašeg života i službe koji nisu uravnoteženi i ne dobijaju vaše najbolje vrijeme i energiju? Ako postoje, možda vam treba malo orezivanja. Evo tri otrežnjavajuća pitanja koja si možete postaviti.

Č

HENRY CLOUD

esto smo u iskušenju da napravimo ono što je najlakše. U ovom pristupu odlučite koji aspekt života želite uključiti – Boga, obitelj, službu, zdravlje, rekreaciju, zajednicu, hobije, rast – i stavite ih u tablicu. Tada odlučite o vremenu koje ćete dati svakom od njih. Prema mom iskustvu treniranja vođa, življenje uravnoteženog života je uvijek teže nego njegovo planiranje. Neravnoteža često dolazi iz dva izvora. Prvi, imate previše toga za napraviti. Previše sastanaka, previše odnosa, previše zadataka koji vas vuku u previše smjerova. Drugi izvor neravnoteže, i taj može biti i veći od prvog: nekoliko velikih problema uzimaju više vašeg vremena i energije (ili barem više nego što bi trebalo) nego svi ostali ljudi i projekti. Radeći previše i radeći previše krivih stvari su dva najveća krivca za neuravnotežen život. Postoji rješenje; nova vrsta

20 Duhovno vrelo

uravnoteženosti. To je ona za koju vidim da je djelotvorni vođe implementiraju kao trajnu praksu – orezivanje. Evo o čemu se radi. Vrtlari znaju da ništa ne dozrijeva bez orezivanja. Grm ruže nikada neće donijeti predivne ruže ukoliko ga vrtlar ne oreže. Ako ga ne oreže, biljka će proizvesti mnogo ruža, ali će one biti raštrkane i bezlične. Orezivanje daje ružama oblik i formu. Ono dublje u strategiji orezivanja su trenuci značajnih otkrića za naše živote. Vrtlar orezuje pupoljak ili granu iz tri razloga. Prvi, ružin grm donosi više pupoljaka nego što ih može nositi. Grm nema dovoljno resursa da hrani sve te pupoljke i da ih dovede do pune zrelosti. Stoga vrtlar mora izabrati najbolje pupoljke, a ostale orezati. Nije stvar u tome da ti pupoljci nisu živi ili da nisu dobri. Oni samo nisu najbolji, a biljka svoje resurse treba sačuvati za najbolje.


Drugi, vrtlar izabire grane koje su bolesne ili loše i ne mogu se oporaviti. Nakon što je učinio sve da im pomogne – i ako to nije pomoglo – on ih reže tako da bi one zdrave mogle dobiti sve što grm može ponuditi. Bolesne grane su škodile ostatku grma i oduzimale mu vrijedne resurse. Treći, postoje grane koje su suhe i smetaju. Dobre grane trebaju mjesto kako bi se ispružile i narasle, ali one se konstantno muče kako bi se mogle provući pored onih osušenih. Zato vrtlar miče suhe grane s puta tako da ih orezuje. Ove strategije: zaustavljanje onoga što je dobro, ali ne i najbolje, zaustavljanje onoga što je bolesno i ne oporavlja se, i zaustavljanje onoga u čemu nema života, ne samo da će osigurati zdrav ružin grm, već će također ići toliko daleko da ispravi neuravnotežen život i službu. Po mom iskustvu, vođe, službe i poslovi uvelike su poput grmova ruža. S vremenom oni dobiju tri različite potrebe za orezivanje; i ako ih vođe ne orežu, naći će se u nemogućnosti da imaju održiv i uravnotežen život. Crkva s vremenom stvori više aktivnosti i službi nego što ih može hraniti i njegovati. Neke od njih su prošle svoje najbolje dane. Neke su služile svrsi u svoje doba i njihovo vrijeme je prošlo. Isto tako, osoba s godinama okuplja odnose koji uzimaju vrijeme i energiju; neki su dobri i ispravni za neki period, ali onda im prođe vrijeme. Razgovarao sam sa jednim vođom i njegovom ženom o jednoj od njihovih malih grupa. Oni su joj se pridružili prije mnogo godina i u to doba je bila vrlo plodonosna. Ali sad, nekoliko godina poslije, ona im je kao paru oduzimala dragocjeno vrijeme i energiju i više nije ispunjavala njihove potrebe. Za njih je došlo vrijeme da orežu tu grupu i svoje resurse vremena i energije usmjere na druga područja. Jedan pastor mi je rekao kako su on i njegov tim planirali odmor i shvatili kako je s godinama crkva postala dobra u započinjanju službi, ali ne tako dobra u njihovom zatvaranju. Kao rezultat toga, prošli su kroz proces orezivanja i otkrili novu energiju za novi period. Konačno su imali na raspolaganju resurse za najbolje programe. © 2008. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

PASTOROV TIM BIBLIJSKIH STRUCNJAKA

BIBLIJSKO PROUCAVANJE

"Ne znam gdje je točno, ali je tu negdje u Bibliji. A ako nije, sigurno bi trebalo biti."

Raditi previše i raditi previše krivih stvari dva su najveća krivca za neuravnotežen život. S vremenom crkva stvori više aktivnosti i službi nego što ih može hraniti i njegovati. Ako ćete rezati svoj posao i osobne aktivnosti do nivoa koji stvarno pridonosi izvrsnosti, tada ćete imati vremena za sve stavke u svom planeru. Kada ćemo konačno moći donijeti teške odluke, zdrave ruže u našim životima će primiti najbolje što imamo. Kad orezujemo, dobivamo više kvalitetnog vremena, energije i resursa za potrošiti te ih počinjemo trošiti na pothvate bolje kvalitete. Ako se nalazite van ravnoteže, i dijelovi života i službe koji su od vitalne važnosti ne dobivaju vaše najbolje vrijeme i energiju, trebat ćete orezivati. Proljeće 2014. 21


Prema izvrsnosti u životu i službi

Kada orezujemo, dobivamo više vremena, energije i resursa koje možemo potrošiti, i počinjemo ih trošiti na bolje i kvalitetnije pothvate. To je bit upravljanja.

22 Duhovno vrelo

Ako vi orezujete svoj posao i osobne aktivnosti na one koji će doprinijeti izvrsnosti, tada ćete imati vremena za sve stavke u svom planeru. Ali bez orezivanja, kako će vrijeme teći, vi ćete skupljati više aktivnosti nego što ih možete hraniti i teško ćete moći pronaći ravnotežu. Evo nekih otrežnjujućih pitanja: Koje aktivnosti i odnosi, na profesionalnom i na osobnom planu, mogu biti dobro, ali ne i najbolje korištenje vašeg vremena i energije? Drugo, možda postoje odnosi i programi koji poput bolesnih grana, umiru i neće se oporaviti. Govorim o onim situacijama u kojima si učinio sve što si mogao, davao milost na milost, istinu na istinu, resurs na resurs, i ništa nije pomoglo. Neki ljudi žive u poricanju i ne prihvaćaju tvoje pokušaje da im pomogneš. S nekim projektima i strategijama učinio si sve što si mogao da bi ih pokrenuo, a stvarnost ti kaže da im neće biti bolje. U tim situacijama, u kojima netko ne čini svoj dio posla, ili ideja jednostavno ne funkcionira, možda je došlo vrijeme orezivanja. Vođe koji to čine često otkrivaju da se ravnoteža koju su tražili odjednom pojavljuje. Isisavanje vaše energije od strane te teške osobe koja živi u poricanju, ili tog projekta koji nikad ne bi funkcionirao, konačno je prestalo. Vrijeme i energija su odjednom dostupni za uspostavljenje odnosa kojima su korisni i za projekte koji ih zaslužuju. Kvalitativno i kvantitativno stvari se poboljšavaju. Često čujem vođe kako govore: "Trebao sam ga davno otpustiti. Ne znam zašto mi je trebalo toliko dugo; ali sad


Neravnoteža Neravnoteža često dolazi od previše posla. Teško je dostići uravnotežen život kad vas zadaće i ljudi odvlače u previše smjerova. Donosimo osnovne korake koji će vam pomoći u uspostavljanju uravnoteženog života. • Orezujte, baš kao što vrtlar orezuje ružin grm. Ako stvarate više projekata i idete u više smjerova nego ih možete održati, izaberite najbolje i odrežite ostale. • Budite svjesni projekata koji nigdje ne idu i nedostaje im zamah. Možda dolazi vrijeme da ih završite i načinite prostor za vrjednije projekte. • Zapamtite da su prekidi nužni i da vam pomažu popraviti neuravnotežen život i službu. • Dobro je biti strpljiv, opraštati i ustrajati. Kad ste dali sve što ste mogli dati, također je dobro biti svjestan da ne možete popraviti baš sve. • Ne zaboravite odvojiti najviše svog vremena kako bi se svim srcem predali onome što ste odabrali činiti. • Ne dopustite da strah upravlja vašim planovima. Ako neki program ili odnos ne funkcioniraju, prihvatite činjenicu da je došlo vrijeme za rezanje i načinite mjesta za stvari koje će djelovati. • Nikad nije lako reći zbogom, ali čineći nužne rezove, vi dopuštate sebi i drugoj osobi da dođe do sljedećeg mjesta koje Bog ima za nju.

  Henry Cloud, Ph. D. kad ga više nema, sve je puno bolje." Ponekad osoba nije spremna čuti ono što treba i napraviti promjene koje su potrebne. U drugim pak prilikama, zaljubimo se u lošu ideju ili strategiju. Kada konačno uspijemo donijeti tešku oduku, zdrave ruže u našim životima konačno dobiju ono najbolje što imamo. Profesionalno i osobno, koji odnosi, projekti ili strategije, kojima ste dali ono najbolje bez obzira što god učinili, odbijaju postati još bolje? Treće, mi imamo grane koje su mrtve i trebaju se odstraniti kako bi dali prostora stvarima koje u sebi imaju život. Jedan vođa mi je rekao da je ovo bila najteža odluka koju je morao donijeti: prekinuti neke programe za koje je znao da su već dugo vremena mrtvi, ali za koje su neki stari članovi bili emotivno vezani. Borio se da se otarasi tih programa i čineći to popločao je put za rast drugih aktualnijih inicijativa. Ako pokušavaš pomoći očistiti zalihe nekome tko je sakupljač stvari, svaki put kad uzmeš nešto što nikada nije koristio i baciš u smeće, susrest ćeš se s dva otpora. Prvi je: "Ne! Ne bacaj to. Moglo bi mi zatrebati!" On

to nije koristio u 20 godina, ali misli da će mu sutra zatrebati. Boji se to pustiti. Neki su propovjednici baš takvi. Drugi otpor je :"Ne! Ne bacaj to! To je dragocjeno jer je tada Jakov bio beba. To su njegove prve jednokratne pelene." Ljudi se emotivno vežu za projekte i programe koji više nemaju svrhu. Neke aktivnosti su mrtve već dugo vremena i samo zauzimaju mjesto. Pustite ih. Profesionalno i osobno, koji odnosi, aktivnosti, strategije i programi oduzimaju dragocjeno vrijeme i energiju, a nisu živi već dugo vremena? Postavite si ta tri pitanja na osobnom i profesionalnom nivou. Otkrit ćete neke ključne stvari da biste održali ravnotežu i izvrsnost. Kada orezujemo, dobivamo više vremena, energije i resursa koje možemo potrošiti, i počinjemo ih trošiti na bolje i kvalitetnije pothvate. To je bit upravljanja. Ti nužni rezovi su dio života. Propovjednik u 3. poglavlju pun je nužnih prekida stvari čije je vrijeme isteklo. "Sve ima svoje doba", pjevali su prema Solomonovoj mudrosti američki

Proljeće 2014. 23


Prema izvrsnosti u životu i službi

Ove strategije: zaustavljanje onoga što je dobro, ali ne i najbolje, zaustavljanje onoga što je bolesno i ne oporavlja se, i zaustavljanje onoga u čemu nema života, ne samo da će osigurati zdrav ružin grm, već će također ići toliko daleko da ispravi neuravnotežen život i službu. folk rock bend iz šezdesetih, The Byrds. Postoji "vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog...vrijeme grljenja i vrijeme kada se ostavlja grljenje. "Ako ćemo biti u skladu s načinom kako je Bog dizajnirao život, moramo se naviknuti na nužne prekide koje moramo poduzeti. Bog nas je pozvao da najbolje iskoristimo svoje vrijeme (Efežani 5,15-16) i da se svim srcem predamo onome što je dobro. To ponekad znači da moramo donijeti neke teške odluke, iskoračiti i prekinuti neke nužne stvari. Siguran sam da je Abraham razočarao neke ljude kada je ostavio Ur. I Lot kad je ostavio Sodomu. Ili Pavao, kad je ostavljao svoje utjecajne odnose i židovske veze te krenuo slijediti Put. No iako su svi ovi ljudi vjere znali da se mogu predati dobrim stvarima, isto tako su znali da mogu i boljim. Znali su da neke nisu dobre, a da su neke druge mrtve. U svakom slučaju oni su iskoračili u vjeri i napravili su nužne rezove koji su bili neophodni da bi došli na sljedeće mjesto koje im je Bog pripremio. Dakle, ako ste van ravnoteže i vitalni dijelovi vašeg života i službe ne dobivaju vaše najbolje vrijeme i energiju, treba nešto orezati. Mogli biste otkriti da kada ponovo zadobijete taj prostor nazad, počinjete vraćati ravnotežu koju ste tražili. I najbolje od svega, bit će fokusirana na održivoj izvrsnosti. Što može biti bolje od toga? Uzmite svoj planer i sjednite. Ali ovaj put učinite to sa škarama u rukama, spremni odrezati stvari koje tamo ne bi trebale biti. Nemojte samo pretpostavljati da trebate pronaći mjesta za sve što radite. Nešto od tih stvari možda treba biti orezano. I, učinite istu stvar sa svojim timom. Postavite si neka teška pitanja o tome u što je uključena vaša služba. Postoje li neki dobri programi, ili čak ljudi, koji moraju otići? Ima li nekih koji se neće oporaviti bez obzira što vi učinili? I postoje li i dalje drugi čiji su dani već odavno prošli? Šanse su, ako je služba uistinu živa,

© 2008. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Znam da Biblija kaže da ako čovjek ima s nekim razmiricu, neka mu oprosti. Ali ja sam žena i mogu se ljutiti na nju."

da je odgovor da. Sve što je živo treba orezivanje. Tada, i samo tada, s vremenom će napredovati. Iskoračite, napravite "nužne rezove"koji će vam vratiti ravnotežu. (Za više o ovoj temi, vidi knjigu Henry Cloud, Necessary Endings, Harper Collins Publishers, 2010.) Preveli Goran Punda i Ivana Radan Punda

  Henry Cloud, Ph.D., klinički psiholog u Los Angelesu, Kalifornija, je autor i koautor više od

dvadeset knjiga uključujući i Boundaries prodanu u milijun primjeraka. Njegove najnovije knjige su The Secret Things of God i Integrity: the Courage to Meet the Demands of Reality. Suvoditelj je Nacionalnog radio programa New Life Live. Ima dugo i veliko iskustvo u obučavanju izvršnih direktora i iskustvo kao konzultant za organizacije i vođe te je redovan govornik na poslovnim skupovima na temu vodstva širom Sjedinjenih Država kao i diljem svijeta.

24 Duhovno vrelo


Zašto

se bojim reci vam

Razina odnosa koji imamo s drugima odražava se u vrsti komunikacije koju imamo s njima. John Powell je to istaknuo u svojoj knjizi Why Am I Afraid To Tell You Who I Am? (Zašto se bojim reći vam tko sam?). Identificirao je pet razina komunikacije. Možemo ih primijeniti na prijateljstvo, brak i naš odnos s Gospodinom. Peta razina: Klišejiziran razgovor. To je bezopasno, bez stvarnog osobnog dijeljenja. Probija led za druge vrste razgovora. Primjerice, često koristimo razgovor o vremenu kao početnu točku u razgovoru, čak i s neznancima.

Četvrta razina: Iznošenje činjenica. Ova razina još se uvijek drži onoga što je sigurno i iznosi ono što je netko drugi rekao ili iznio. Možda ćemo podijeliti nešto o sebi, no to će biti u činjeničnom obliku. S obzirom na vrijeme, možda ćemo reći: "Sinoć je meteorolog na televiziji rekao da bi danas moglo kišiti".

Treća razina: Izražavanje svojih ideja i prosudbi. Iako još uvijek na oprezu, počinjemo dijeliti što mislimo, i koje je naše gledište po određenom pitanju. "Treba nam kiša. Mrzim kad je vruće". Ova je razina oslonac u odnosima. Ako osoba s kojom razgovaramo prihvati naše ideje i prosudbe, možda ćemo prijeći u dublju komunikaciju i odnos. Ako ne, možemo se povući i vratiti se na sigurniju razinu komunikacije. Tu trebamo biti u stanju dobro slušati, tako da se ljudi mogu osloboditi i poduzeti sljedeći korak u komunikaciji. Druga razina: naši osjećaji i emocije. Ovo nije prepričavanje činjenica, već izražavanje svojih osjećaja o njima. To može uključivati tugu, radost, iznenađenje, ljutnju, frustriranost ili čuđenje. Vjerujemo da će naši prijatelji razumjeti te osjećaje i čak suosjećati s nama. "Bit će mi tako drago kad prestane kišiti. Postajem depresivan kad kiši".

Prva razina: potpuna emocionalna i osobna komunikacija. Ništa ne zadržavamo. Ovo je moguće zbog toga što smo gradili odnos komunicirajući na ostalim razinama, možda već duže vrijeme. Nikakav razgovor o vremenu ne može se usporediti s ovom razinom. Nitko na kugli zemaljskoj ne poznaje me bolje od moje žene Judi. Zašto? Ne samo zbog toga što smo u braku već više od 40 godina, već zbog toga što joj kažem stvari koje ne govorim nikome drugome. Kad prenesemo ove razine na naše molitveno iskustvo, neki bi od nas morali priznati da rijetko stižemo do prve razine. Dobri smo u molitvi, no komuniciramo s Bogom s određene duhovne distance. Dolazimo blizu Boga i govorimo mu, no ne prelazimo na prvu razinu komunikacije, tamo gdje Bog uzvraća odgovor. On čeka da počnemo uživati u molitvi na njezinoj najdubljoj razini.

  Warren D. Bullock, D. Min. Prevela Ljubinka Jambrek

Proljeće 2014. 25


Prema izvrsnosti u životu i službi

Potpuni MARK WOOTTON

D UVOD

ok je govorenje u jezicima dragocjeno iskustvo za mnoge pentekostalce, ono nije sveukupnost značenja biti pentekostalcem, ni iskustveno, ni biblijski. Biti pentekostalac mnogo je više. Definicija je postala preuska. Što znači biti pentekostalac treba biti iznova proučeno, a potom redefinirano i od nepentekostalaca i od pentekostalaca. Svrha ove knjige je dati svježi pogled na biblijsko značenje Pentekosta, a time i pentekostalce. Koji su korijeni riječi? Koja

26 Duhovno vrelo

su iskustva preteča koja daju širinu i dubinu pojmu. Koje su implikacije tih iskustava? Kako je Biblija obrazložila život i svrhu onih koji su primili krštenje u Duhu Svetom? Kako sam ja učitelj, akademski ću uvesti teološku riječ pneumatologija. Pneumatologija je studij i teologija o Duhu Svetome. Možda ćete biti iznenađeni kad pročitate da ističem da nepentekostalci imaju pneumatologiju. Poneka je njihova pneumatologija čak i poznatija od pneumatologije pentekostalaca. Ova knjiga pokušava djelomice ponuditi pentekostnu pneumatologiju,


Blagdan Pentekosta bio je svetkovina zadnje žetve, početak žetve zimske pšenice. Ne mogu to reći dovoljno nedvosmisleno. Započela je žetva zadnjeg usjeva sezone žitarica. Bilo je čak i ostataka od prošlogodišnjeg usjeva. Pentekost je bio početak završetka žetve.

definiciju krštenja i života u Duhu Svetome koji je obuhvatniji negoli samo govorenje u jezicima. Nadam se da ćete uživati na tom putovanju.

PRVI DIO Uvidi iz blagdana Pentekosta (Pedesetnice) Kad govorimo o Pentekostu u Bibliji, naše se misli najčešće usredotočuju na događaje u Djelima apostolskim 2. Kad je Crkva slavila pentekostnu nedjelju, pažnja je pridana silasku Duha

Svetoga na sto dvadeset pobožnih učenika koji su se okupili u gornjoj dvorani. Nema sumnje da je ovo izlijevanje Duha Svetoga bilo od glavnog značaja za sto dvadeset učenika, ali i za Jeruzalem i sveopću Crkvu. Mnogi ga smatraju danom rođenja Crkve. Iako se ovi događaji nisu dogodili nikad na taj dan prije, izraz Pentekost postao je s pravom trajno povezan s posebnim događajima u tim danima. Dakako, naše prvo upoznavanje s Pentekostom nije u Djelima apostolskim 2, već u Starom zavjetu. Pentekost je bio jedan od sedam godišnjih blagdana koje je Bog naložio da slave

Proljeće 2014. 27


Prema izvrsnosti u životu i službi

Potpuni pentekostalac treba također neizravno biti uključen u evangelizaciju, pomažući onima koji su izravno uključeni u žetvu posljednjeg vremena. Pentekostalci mogu pomagati svojim lokalnim crkvama u uspostavljanju i održavanju evangelizacijskog fokusa. Oni mogu moliti za duhovno osnaženje, pronicljivost i zaštitu misionara u opasnim područjima svijeta.

28 Duhovno vrelo


djeca Izraela. Prema slijedu pojavljivanja, to su: Pasha, Blagdan znači da su Židovi muškarci, uz Pashu i Blagdan prebivališta, beskvasnih kruhova, Blagdan prvih plodova, Blagdan sedmica morali pohoditi Jeruzalem i prikazati se u svetištu. To objašnjava (Pentekost, Pedesetnica), Blagdan truba, Dan pomirenja i Blag- prisutnost brojnih posjetitelja Židova u Jeruzalemu u Djelima dan prebivališta. Svaki je blagdan imao specifičnu svrhu. Pente- apostolskim 2. Dakle, Pentekost (Blagdan sedmica) je bio povekost je bio blagdan žetve. Svrha Pentekosta bila je završno slavlje zan sa žetvom. Dok neki blagdani pozivaju na opraštanje, svrha ovog blagdana bilo je veselje zbog žetve. I blagdan prvih plodova u vrijeme žetve pšenice. Blagdan poznat kao Pentekost nosi još nekoliko imena. Bio bio je žetvena svetkovina. Ali između blagdana prvih plodova i je poznat kao blagdan sedmica (Izl 34,22). Po dovršenju Pashe Pentekosta želo se nekoliko usjeva. Većina usjeva sijana je u isto Izraelci su brojali sedam tjedana. Kako je sedam dana u tjednu, vrijeme, ali su imali različito vrijeme rasta i dozrijevanja. Ova tih sedam tjedana zvano je i "tjedan tjedana". Stoga je blagdan dva blagdana obilježavala su početak žetve najranijeg usjeva i sedmica proslavljan sedam tjedana ("tjedan tjedana") nakon početak žetve najkasnijeg usjeva. Blagdan prvih plodova svetkovao se početkom žetve ječma. Ječam se žeo prije svih žitarica, a blagdana Pashe. Blagdan je poznat i kao blagdan žetve (Izl 23,16; 34,22). žetvom ječma započela je sezona žetve. Zadnja se žela pšenica, Blagdan je trebao biti proslavljan kad je požeta pšenica dovo- oko sedam tjedana kasnije. Tijekom žetve pšenice svetkovao se žena iz polja. To je bilo vrijeme radosti i zahvaljivanja. Slično Blagdan sedmica ili Pentekost. Njime je početak završne žetve proslavljan korištenjem prvih plodova žetve pšenice (Izl 34,22). tome, blagdan je bio poznat i kao blagdan žetve (Izl 23,16). Svetkovina je dobila i ime Dan prvih plodova. To je ne- Blagdanom sedmica proglašeno je da ih je Bog ponovo blagouobičajeno jer je već postojala svetkovina prvih plodova. Tynda- slovio i da zaslužuje slavu. Upute kako proslavljati Pentekost bile su detaljne. Prvo, trele Bible Dictionary pak ističe: "Drugo mu je ime bilo Dan prvih plodova (Br 28,26), jer su dva kruha iz svježe mljevene pšenice balo je prinijeti dva kruha. Za razliku od ostalih žrtvenih kruprinesena Bogu. (Ovaj naziv treba razlikovati od prinošenja pr- hova, ova dva su trebala biti pečena s kvascem. Simbolika je zanimljiva, jer kvasac vih plodova na © 2003. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem) obično predstavlja početku žetvene grijeh. No, kvasac sezone, kao što je pečen i nije više to spominje Lev aktivan. K tomu 23,9-14)." trebalo je žrtvovaPovrh toga, ti i deset životinja. blagdanu je Sedam od njih tredodano i ime bali su biti jednoPentekost. Riječ godišnji janjci bez znači "pedeset". nedostataka, jedan Kad pomnožijunac i dva ovna. mo sedam dana New sa sedam tjeUnger's Bible Dicdana dobijemo tionary ukazuje na četrdeset devet vrlo detaljne dodana. Blagdan se datne upute: slavio sljedećeg "Mojsijeve dana ili pedeseodredbe ističu da ti dan. Tyndale na Pentekost treba Bible Dictiobiti svečani sastanary definira nak, ne smije se Pentekost kao: raditi nikakva slu"Riječ je izvedežinskog posla, svi na iz grčke riječi "Ovo je već treći put da počinje ispočetka. Zašto ne možeš reći 'amen', sposobni muškarci "Pentekostes" umjesto 'možete li to ponoviti'?" zajednice trebali su (pedeseti), koja biti nazočni u svestoji za festival tištu (osim ako im je bila legalno dozvoljena odsutnost) i trebala koji se održava pedeseti dan poslije Pashe. U Starom zavjetu taj je festival (shavuot) predstavljen kao "svetkovina sedmice" (Izl je biti prinesena posebna žrtva (Lev 23,15-22; Br 28,26-31). Prinesene žrtve bile su: 1) jutarnje i večernje žrtve, s njihovim 34,22; Pnz 16,10) jer se svetkuje sedam tjedana nakon Pashe." Zapažamo da postoji nekoliko imena za taj blagdan. Pente- žitom i naljevima; žrtva paljenica od sedam janjaca, junca i dva kost je bio poznat i kao jedan od tri hodočasnička blagdana. To ovna s njihovim žitom i naljevima; 3) dva kvasna kruha, prinos

Proljeće 2014. 29


Prema izvrsnosti u životu i službi

od novog žita, dvije desetine efe bijeloga brašna; 4) s kruhovima treba prinijeti jarca kao žrtvu za grijeh i dva jednogodišnja janjeta kao mirotvornu žrtvu. Dva kruha kao prvi plodovi s dva janjca (mirotvorna žrtva) trebaju biti prinesena Bogu primicanjem i odmicanjem kao zahvalna žrtva za požete usjeve tijekom prethodnih sedam tjedana." Kada trebamo svetkovati Pentekost? Zar ne svetkujemo Pentekost na proljeće? Zar nije Pentekost u nedjelju pedeset dana nakon Uskrsa? A Uskrs je u proljeće. Imamo problema s kalendarom, zar ne? Ako je to žetvena svečanost, zašto je svetkujemo kasnog proljeća ili ranog ljeta? Što se tu zbiva? Sjećam se kad sam prvi put shvatio da se sezona ne podudara sa žetvenom svečanosti. Pokušao sam naći objašnjenje. Moglo bi biti da je negdje tijekom godina datum svečanosti promijenjen? Možda je Izrael bio na južnoj hemisferi, prvotno sam razmišljao. (Molim stručnjake iz geografije da imaju malo milosti). Ako je to točno, to objašnjava zbrku sa sezonama. Kad je proljeće u sjevernoj hemisferi, jesen je u južnoj. Kada je ovdje proljeće, Izraelci tamo mogu žeti. Svakako, ovo genijalno objašnjenje mora biti rješenje. No, jedan pogled na globus uvjerio me da različite hemisfere nisu odgovor. Izrael je u sjevernoj hemisferi. Nalazi se na geografskoj širini približno kao Georgia ili Arizona. Kad je ovdje proljeće, i u Izraelu je. Pentekost je u Izraelu proljetni blagdan. Zatim sam razmišljao da je zbog toga što je Izrael u toplijoj klimi, Židovima je moguće sijati puno ranije u godini. U Ohiu, gdje sam rođen, zemlja se prestaje smrzavati oko desetog svibnja. Od toga datuma možemo saditi vrtove, s blagom bojaznošću da će koja smrzavica oštetiti posađeno. U južnijoj klimi zemlja se vjerojatno prestaje smrzavati puno ranije. Možda je to razlog za žetvu potkraj svibnja i početkom lipnja. O tome sam raspravljao s poljoprivrednicima početnicima, koji su mi potvrdili da je to najvjerojatnije rješenje. No, to uopće nije bio odgovor. Daljnje je istraživanje napokon bilo plodonosno. Žetva na koju je usredotočen Pentekost bila je zimska žetva. I ječam i pšenica, zajedno s još nekoliko žitarica, siju se u Izraelu tijekom kišne sezone u listopadu i studenome. Žitarice zatim provode zimske mjesece klijajući, ukorjenjujući se i rastući. Ječam sazrijeva ranije, obično u travnju i svibnju. Zimska pšenica sazrijeva sporije i obično se žanje u drugoj polovici svibnja i prvoj polovici lipnja. Blagdan Pentekosta bio je svetkovina zadnje žetve, početak žetve zimske pšenice. Ne mogu to reći dovoljno nedvosmisleno. Započela je žetva zadnjeg usjeva sezone žitarica. Bilo je čak i ostataka od prošlogodišnjeg usjeva. Pentekost je bio početak završetka žetve. Koje su moguće implikacije ovih činjenica za razumijevanje Pentekosta? Ako je ovaj starozavjetni blagdan nagovještaj novozavjetnog događaja, koje su moguće pretpostavke? Teško je izbjeći činjenicu da je Pentekost usredotočen na početak završne žetve. Postoje i drugi uvidi, ali ovaj je jasno središnji. Ova je ideja u pozadini blagdana koji nagoviješta Pentekost u Djelima apostolskim 2. Ovo načelo daje nam prvi korak za

30 Duhovno vrelo

šire razumijevanje Pentekosta. Stoga, biti pentekostalac znači biti uključen u početak završne žetve. U duhovnom smislu to sigurno znači žetvu duša. Bila je posebna povlastica biti uvršten u sto dvadesetoro ljudi u gornjoj dvorani na Pentekost kad je Bog pokrenuo početak završne žetve duša. Godinu za godinom starozavjetni blagdan Pentekost ukazivao je na početak te završne žetve. Isus je rekao svojim sljedbenicima: "Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli" (Mt 13,17). Što mislite, tko je želio vidjeti Pentekost? Mojsije? David? Daniel? Oni su proslavljali blagdan, ali su umrli nadajući se njegovu ispunjenju. Kako su mogli znati da je Bog rezervirao početak završne žetve za pedeset dana nakon raspeća njegova Sina. Pasha, a onda Pentekost. Sljedeće je logično pitanje: Nije li to dugačka završna žetva? Jest! Nitko onda, a ni danas, nije mogao zamisliti da će završna žetva duša trajati dvije tisuće godina. Nitko, osim Boga. Kako su istinite Petrove riječi: "Ne kasni Gospodin ispuniti obećanje, kako ga neki sporim smatraju, nego je strpljiv prema vama jer neće da tko propadne, nego hoće da svi prispiju k obraćenju" (2 Pt 3,9). Dakle, ako su apostoli živjeli na početku završne žetve, gdje se to uklapa u vremensku crtu završne žetve? Mi smo, neosporno, bliže kraja završne žetve. Pentekostalci trebaju biti užurbano uključeni u tu žetvu duša. Pentekost označava početak završne žetve. To je to. Završna žetva duša je započela. Pored odlomka o vremenu nakon Djela apostolskih 2, vječnost će jamačno pokazati da su to zadnji dani. Stoga, oni koji se nazivaju pentekostalcima, ne smiju samo govoriti u jezicima već trebaju biti i uključeni u žetvu duša. Trebaju aktivno predstavljati ljude Isusu Kristu kao njihovu Gospodinu i Spasitelju. Pentekostalci trebaju pomagati svojim lokalnim crkvama da trajno budu crkve koje zadobivaju duše za Krista. Pentekostalci trebaju biti uključeni na neki način u donošenje evanđelja cijelome svijetu. Potpuni pentekostalac nastoji u cijelosti biti umiješan i djelatan na Gospodinovu žetvenom polju. Potpuni pentekostalac treba izravno služiti u evangelizaciji. Biblija ističe da je dar evanđelista poseban dar dan nekim osobama u službi vodstva (Ef 4,11). Međutim, Petar je želio da svi njegovi čitatelji budu "uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama" (1 Pt 3,15). Pavao je pohvalio svoje obraćenike u Solunu, zato što je riječ Gospodnja od njih odjeknula po Makedoniji i Ahaji, te posvuda (1 Sol 1,8). Ako je Velika zapovijed bila samo za jedanaestoricu, kako je onda evanđelje bilo prošireno po cijelom svijetu i koji je bio plan nakon njihove smrti? Žetva duša je jednako za vođe kao i svakog vjernika. Svi vjernici, posebice oni koji ističu da su dio pentekostne vjere, trebaju biti osobno uključeni u evangelizaciju. Potpuni pentekostalac treba također neizravno biti uključen u evangelizaciju, pomažući onima koji su izravno uključeni u žetvu posljednjeg vremena. Pentekostalci mogu pomagati svojim lokalnim crkvama u uspostavljanju i održavanju evangelizacijskog fokusa. Oni mogu moliti za duhovno osnaženje, pronicljivost i zaštitu misionara u opasnim područjima svijeta.


Oni mogu sakupljati financijska sredstva za opremu, literaturu ili ostale potrebe u evangelizaciji. Mogu pozvati nekršćane i nominalne kršćane da čuju propovjednika koji ima ranije spomenuti dar evangelizacije. Povrh osobnog povezivanja ljudi s Isusom Kristom potpuni pentekostalac neizravno pomaže rad u lokalnoj i globalnoj žetvi. Zar nije zanimljivo da je sila za svjedočenje jedna od glavnih koristi obećanih vjernicima koji su primili krštenje u Duhu Svetome (Dj 1,8). Pomoćnik (Duh Sveti) je poslan radnicima na polju žetve posljednjeg vremena da im pomogne u njihovoj djelotvornosti u okupljanju žetve duša. On će snabdijevati odvažnošću. On će pribaviti mudrost. On će osigurati osvjedočenje nevjerniku. On će nas učiti što reći kad nam nedostaju riječi. Sve ovo su korisna obećanja za pomoć Duhom ispunjenu kršćaninu (pentekostalcu) u njegovu ili njezinu djelovanju u duhovnoj žetvi. (O ovoj ću temi kasnije pisati opširnije.) Oni koji govore u jezicima, ali nisu uključeni u dovođenje ljudi Kristu, nisu potpuni pentekostalci. Oni mogu biti pentekostalci jedino po uskoj definiciji kao oni koji govore u jezicima. Ako žele biti pentekostalci u punom smislu, snažno ukorijenjenom u Bibliji, moraju biti uključeni u naviještanje dobre vijesti Isusa Krista. Drugim riječima, pentekostalci trebaju biti žeteoci duša. Dok će se svi pentekostalci složiti s ovom izjavom, neki od njih neće ni shvatiti koliko duboko je ukorijenjena tema o žetvi duša. To je "DNA" pentekostnog pokreta od prvih implikacija objavljenih starozavjetnim blagdanom Pentekost. Što ako bi novinar Washington Posta opisao Assemblies of God zajednice kao ljude koji užurbano evangeliziraju? Hoće li to biti istinito? Treba li to biti istinito? Hoće li to biti biblijska definicija pentekostalaca? Vjerujem da hoće. Vjerujem da pentekostalci govore u jezicima, užurbano evangeliziraju, i još puno toga. Ovaj članak je izvadak iz knjige Marka Woottona The Complete Pentecostal: More Than Just Tongues (2010.). Korišteno s dozvolom autora. Prevela Ljubinka Jambrek

  Mark Wootton, D.Min., je profesor pentekostnog vodstva na Evangel University. Služio je kao pastor, osnivač crkve, profesor i administrator na koledžu.

Oni koji govore u jezicima, ali nisu uključeni u dovođenje ljudi Kristu, nisu potpuni pentekostalci. Oni mogu biti pentekostalci jedino po uskoj definiciji kao oni koji govore u jezicima. Ako žele biti pentekostalci u punom smislu, snažno ukorijenjenom u Bibliji, moraju biti uključeni u naviještanje dobre vijesti Isusa Krista. Drugim riječima, pentekostalci trebaju biti žeteoci duša.

Proljeće 2014. 31


Prema izvrsnosti u životu i službi

Donosimo nekoliko prijedloga kako izići ispod preteškog jarma i nepodnošljivog tereta pretovarene službe.

32 Duhovno vrelo


Ponovno

postati

snažan: Kako vratiti vaše emocionalno zdravlje

D

"

ođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako“ (Matej 11,28-30). Ako vjerujemo anketama objavljenima na internetu, postoji očiti raskorak između Svetog pisma i stvarnog svijeta današnje propovjedničke službe. Istraživanja nam govore da skoro 20 000 propovjednika u Sjedinjenim Državama svake godine napušta službu. To je preko 1500 svaki mjesec. To ne uključuje one koji su toliko obeshrabreni da kada bi mislili da mogu na neki drugi način zaraditi za život, napustili bi službu. Ova razočaranost službom počinje u ranom propovjedničkom iskustvu. Na primjer, preko tri četvrtine onih koji su završili fakultet i biblijsku školu svake godine napusti službu unutar prvih pet godina. Razlozi koje

RICHARD D. DOBBINS

su ispitanici naveli zašto ostavljaju službu su mnogi i različiti, ali većina pastora je rekla da su bili šokirani kada su otkrili da je služba nešto drugo od onoga što su mislili da će biti. Oni su očekivali da će više vremena provoditi propovijedajući i poučavajući, radeći ono što uživaju. Nisu očekivali da služba zahtijeva poslovne vještine i upravljanje zaposlenicima. Pastore istroše problematični ljudi i ljudski problemi. Zamaraju ih svadljivi članovi odbora, starješine i đakoni koji preispituju njihov autoritet i iscrpljuju njihovu energiju. Ne vole kada moraju suočiti zaposlenike koji ne rade dovoljno brzo. Umorni su od toga što se moraju nositi s preosjetljivim vođama slavljenja. S vremenom te frustracije uzimaju danak od službenika koji nije razvio načine kako isprazniti akumulirani stres. Propovjednici moraju biti svjesni da im je stres na mnoge načine isto što su crna pluća rudaru u ugljenokopu. Ne znaš da ih imaš

sve dok te ne uhvate. Dok kompleksnost suvremenog življenja raste, zamka stresa za američke propovjednike postaje eksponencijalno sve varljivija. Rješavanje stresa u službi unaprijed, zahtijeva manje truda i emocionalne boli nego rješavanje nakon eskalacije. I također pošteđuje propovjednike agonizirajućih posljedica činjenice da su dopustili stresu da ih potjera iz službe. Ipak, služba ne bi trebala biti toliko nepodnošljivo teška. Sjetite se da je Gospod rekao: "Jaram je moj sladak, a moje breme lako." Donosim nekoliko prijedloga kako izići ispod preteškog jarma i nepodnošljivog tereta.

DRŽITE SVOJA OČEKIVANJA U REALNIM OKVIRIMA Mnogi ulaze u službu s nerealnim očekivanjima. Možete mjeriti svoju frustraciju s bilo kojom težnjom tako da mjerite

Proljeće 2014. 33


Prema izvrsnosti u životu i službi

© 2003. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

TNI K R E DEI D UR

"Pastore, bankarskom odboru je ovo smiješno. Prije nego vam odobre kredit, sigurno će tražiti nešto više od 'obećanja u vjeri'!"

udaljenost između svojih očekivanja od te težnje i onoga što ste na kraju dobili. Ni služba nije iznimka. Zašto se naša očekivanja od službe toliko razlikuju od toga što stvarno i doživimo? Glavni razlog je romantičan pogled kojim mnogi gledaju službu. Odrastajući u crkvi sjećam se kako su svi vjerovali da je pastor tako posebna osoba. Većina članova ga je uzdizala na pijedestal. Na koncu, za njih on je bio osoba s podija koja ih je nadahnjivala i pomagala im. Znali su

jako malo o drugim aspektima njegovog posla i obiteljskog života. Propovijedanje i poučavanje su ipak, samo mali dio posla suvremenog pastora. Pastori posvećuju većinu svog vremena i energije administrativnim dužnostima. To često uključuje rad s ljudima koji se nalaze u teškim okolnostima. I mnogi pastori naivno očekuju da su Božji ljudi duhovni i da je u osjetljivim situacijama s njima jednostavno raditi. Kad se pastori suoče s napetostima i

Pastori se potroše zbog ljudskih problema i problematičnih ljudi. Mnogi ulaze u službu s nerealnim očekivanjima. Kad se ljudi suprotstave vašem autoritetu, nemojte to doživljavati kao osobnu krizu. Je li vaše čitanje Biblije ograničeno samo na pripremanje propovijedi i biblijskih učenja? Ako si dozvolite da se fokusirate na nekonzistentnost i nepoštenje kojeg ima u poslovima institucionalne crkve, većinu vremena ćete provesti frustrirani i deprimirani. Božja volja nikada nije bila da vaša služba naškodi vašem braku. Bog vas nije pozvao u službu kako bi vas isfrustrirao. 34 Duhovno vrelo

sukobom, očekuju da su Božji ljudi duhovni. Oni nisu uvijek duhovni. Oni su ponekad tjelesni. Prilagođavajući svoja očekivanja prema stvarnom stanju poštedjet će vas mnogo boli. Ako očekujete da su članovi vaše crkve duhovni, većinu svog vremena ćete biti razočarani i frustrirani. U sva tri sinoptička evanđelja Isus nas podsjeća: "Ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima" (Matej 9,12; također vidi Marko 2,17; Luka 5,31). Bog nas nije pozvao da služimo duhovno zdravim ljudima. U većini slučajeva ljudi u kraljevstvo donose sebičnu nezrelost, izranjavanu prošlost i dugotrajne štetne navike. Novim rođenjem one nisu trenutačno izliječene. U svojim parabolama Isus je pokušao pripremiti svoje učenike na to da će se morati nositi s tjelesnošću članova crkve. On je želio da njihova očekivanja od službe budu realistična i praktična. Dakle, on im je govorio o kukolju koje raste sa žitom, dobrim i lošim ribama ulovljenim u istu mrežu i raznim vrstama ptica koje se gnijezde na istom stablu (Matej 13,2532; 47-50). Da smo mi bili pastori u crkvi prvog stoljeća, naši članovi bi bili tjelesni. Na primjer, apostoli su napisali skoro sve poslanice u Novom zavjetu kako bi suočili neku vrstu tjelesnosti. Zamislite koliko bi knjiga nedostajalo u Bibliji da su Božji ljudi bili duhovni. Stoga, kad se ljudi suprotstavljaju vašem autoritetu nemojte to doživljavati kao osobnu krizu. Ljudi se suprotstavljaju autoritetu crkvenog vodstva već 2000 godina. I kad se nitko ne sjeti vašeg rođendana, rođendana vaše supruge, vaše godišnjice braka ili vaše božićnice, nemojte to doživljavati kao katastrofu. Prihvatite to pod normalno. Sve je to lijepo, ali nije nužno. Mi cijenimo izraze darežljivosti kad ih ljudi pruže. No, vrlo je lako misliti da nam oni pripadaju. Sumnjam da su apostoli primali takve izraze obzirnosti. Kako ćete spuštati svoja očekivanja, bit ćete iznenađeni koliko služba postaje manje stresna. Kada ništa ne očekujete, a nešto dobijete, ugodno ste iznenađeni. Mi smo pozvani služiti, a ne da nam se služi. Zapamtite, služenje ljudima je način na koji propovjednik služi Gospoda. Isus je rekao: "Meni ste učinili koliko ste učinili


jednomu od ove moje najmanje braće" (Matej 25,40).

OSVJEŽITE SVOJU OSOBNU POBOŽNOST Rješavanje pitanja budžeta, administrativne dužnosti i rad s problematičnim ljudima može biti toliko zahtjevno i trošiti našu energiju i vrijeme, te se vrlo lako može dogoditi da zanemarimo osobnu pobožnost. Je li vaše čitanje Biblije ograničeno samo na pripremanje propovijedi i biblijskog učenja? Osim što kao dio službe molite za druge, otvarate li svoje srce Bogu u molitvi? Sjetite se što je Izaija rekao: "Al’ onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se" (Izaija 40,31). Čekanje na Gospoda uključuje čitanje Božje Riječi i molitvu, ali također i refleksiju i razmišljanje.

ODMOR OD INSTITUCIONALNOG PRITISKA Fokusirajte se na služenje Kristovom Tijelu. Nemojte težiti uspinjanju ljestvama uspjeha u službi. Zapamtite, institucionalna crkva je organizacija. Tijelo Kristovo je organizam. Denominacije imaju tendenciju da služe samima sebi i da budu samoodržive. One zaređuju propovjednike i imaju druge korisne funkcije. One nas drže odgovornima, štite od krivovjerja, i omogućuju nam da zajedno činimo stvari koje sami kao pojedinci nikada ne bismo mogli. No Bog nas zove da služimo njegovom Tijelu, više nego institucionalnoj crkvi. Ako si dozvolite da se fokusirate na nekonzistentnost i nepoštenje kojeg ima u poslovima institucionalne crkve, većinu vremena ćete provesti frustrirani i deprimirani. Vidjet ćete one s boljim vezama u denominacijskim političkim strukturama kako primaju više naklonosti. Istovremeno ćete primijetiti kako mnogi zaslužni propovjednici iz manjih sredina prolaze nezamijećeni. Ali, imamo Isusovu riječ da nitko tko u njegovo ime drugom dade nešto tako malo kao što je čaša vode, neće ostati bez svoje nagrade (Matej 10,42). Zapamtite, Isus je taj koji nas poziva u službu. Vjera da će se on pobrinuti da za vašu vjernu službu drugima, budete pošteno nagrađeni, čuvat će vas od osuđivanja

Rješavanje stresa u službi unaprijed, zahtijeva manje truda i emocionalne boli nego rješavanje nakon eskalacije. I također pošteđuje propovjednike agonizirajućih posljedica činjenice da su dopustili stresu da ih potjera iz službe.

Proljeće 2014. 35


Prema izvrsnosti u životu i službi drugih ili zavisti prema njima. Sjetite se što je Isus kazao Petru kad je ovaj bio pretjerano zabrinut zbog toga što je Isus favorizirao Ivana: "Ako hoću da on ostane dok ne dođem, što je tebi do toga? Ti idi za mnom!" (Ivan 21,22). Gledanje na službu kao način da slijedimo Isusa pojednostavljuje vaš život.

PROMIŠLJAJTE O SVOJOJ TRENUTNOJ SITUACIJI

Propovijedanje i poučavanje su ipak, samo mali dio posla suvremenog pastora. Pastori posvećuju većinu svog vremena i energije administrativnim dužnostima. To često uključuje rad s ljudima koji se nalaze u teškim okolnostima. I mnogi pastori naivno očekuju da su Božji ljudi duhovni i da je u osjetljivim situacijama s njima jednostavno raditi. 36 Duhovno vrelo

Promišljajte o svojoj situaciji i otvorite um za uvide i kreativna rješenja koja samo Isus može podijeliti s vama. Što je to glede vaše trenutne situacije toliko stresno? Jeste li financijski preopterećeni? Jeste li naslijedili problematičnu situaciju koju je stvorio bivši pastor? Postoje li u zajednici zaraćene frakcije? U molitvi zapišite sve stvari koje vas najviše muče. Sastavite listu prioriteta. Fokusirajte se na one najteže. Zatim zapišite na koji način predviđate da ćete riješiti one najproblematičnije stvari. Zapitajte se, ako djelujete prema svojoj prvoj opciji, kakva će situacija biti za 6 mjeseci, godinu dana i 18 mjeseci? Ne zaboravite, Sotona želi, koristeći vašu impulzivnost i vaš pretjerani osjećaj hitnosti, još više zakomplicirati stvar. Sada, dok vi razmatrate svoju drugu, treću i četvrtu opciju za isti proces, zamolite Boga da s vama podijeli svoju mudrost kako bi izabrali onu najbolju. Imamo njegovo obećanje da će nam u tome pomoći ( Jakov 1,5). Što više možete emocionalno se udaljite od situacije koju rješavate. Izbjegavajte preuranjena rješenja. Zatim se pouzdajte u Boga da vam pojača poticaj za onu opciju za koju on smatra da će najbolje riješiti vaše probleme. Petar nam daje isti mudar savjet: "Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme. Svu svoju brigu povjerite njemu jer on se brine za vas" (1. Petrova 5,6-7). S godinama sam naučio praktične obrasce primjene Svetog pisma u svom misaonom životu. Ovdje je serija pitanja koja si postavljam u određivanju što je moja odgovornost, a koje brige mogu baciti na njega: 1. Može li se išta učiniti glede toga što me muči? Je li moguće biti zabrinut zbog stvari za koje ne postoji rješenje? Uvijek će biti ratova. Uvijek će biti siromaštva.


Svakodnevno

ispitivanje

stres

smanjuje

Na kraju svog radnog dana mentalno još jednom prođite kroz njega. Ne zaboravite, mi u svom životu ne živimo sa činjenicama. Mi živimo s pričama koje si govorimo u vezi činjenica u našem životu. Činjenice ne možemo promijeniti, ali možemo urediti priču koju si o njima pričamo. Neprijatelj ima svoju verziju koja će poticati tjeskobu, ljutnju i krivicu. Gospod ima verziju koja će smiriti vaše strahove, donijeti vam mir i omogućiti vam da uživate večer sa svojom obitelji. Zamolite ga da vam pomogne stišati neprijateljsku verziju i prihvatiti njegovu.

Neki će pobožni ljudi umrijeti od bolesti, dok će neki tjelesni ljudi biti iscijeljeni. U vezi toga nitko ne može učiniti ništa. Stoga, kad se nađem u tome da me te stvari muče, svoje brige bacim na njega. 2. Mogu li ja učiniti bilo što glede toga što me muči? Ako me uznemire stvari koje ne mogu promijeniti, te brige bacim

na njega. Ponekad mogu učiniti nešto glede toga što me muči. Točno definiram što to jest i prijeđem na iduće pitanje. 3. Mogu li sad učiniti išta glede toga? Ako ne mogu učiniti ništa glede toga što me trenutno muči, zapišem si u svoj rokovnik da me podsjeti na to što mogu učiniti i kad mogu učiniti. Sve ostalo ba-

cim na njega. Primjetite snagu te riječi baciti. Naučite mentalno iz svog uma izbaciti ove stvari za koje sad ne možete učiniti baš ništa. Idući za tim da činite ono što možete, u vrijeme kada možete, nagradit će vas zdravim vodstvom.

Proljeće 2014. 37


Prema izvrsnosti u životu i službi

Nikada nije bila Božja volja da vaša služba naškodi vašem braku. Nažalost, neki propovjednici misle da su se oženili za službu i koriste izokrenute prioritete kao objašnjenje zbog čega zanemaruju svoju suprugu i djecu.

38 Duhovno vrelo

PONOVNO SE USREDOTOČITE NA SVOJ BRAK I OBITELJSKE ODNOSE Brak pruža pastoru i njegovoj ženi priliku da pred onima kojima služe prikažu kako izgleda zdravi kršćanski brak. Nikada nije bila Božja volja da vaša služba naškodi vašem braku. Nažalost, neki propovjednici misle da su se oženili za službu i koriste izokrenute prioritete kao objašnjenje zbog čega zanemaruju svoju suprugu i djecu. Pavao je jasno naveo biblijske prioritete u poslanici Efežanima od 5,21 do 6,4. Na prvom mjestu je Bog. Na drugom vaš brak. Na trećem vaša djeca. A vaš posao je na četvrtom. Najbolju stvar koju možete učiniti za svoju službu i svoju djecu jest da isplanirate dva ili tri odmora sa svojom ženom godišnje. Kroz te vikende uživajte u molitvi i pobožnosti, ali dogovorite se da na njima nećete raspravljati o crkvenim stvarima. Jednostavno se fokusirajte

na obnovu svoje ljubavi za Boga i jedan za drugog. Vašoj ženi će se to svidjeti, a vaša djeca će uživati u poboljšanju vašeg odnosa s njima. Zdravi propovjednik zna da je brak ispred službe ... a isto tako su i djeca. Stoga, ne dopustite da vam neprijatelj nametne krivicu, zato što štitite ove prioritete. Na koncu vašeg radnog dana, razvijte sposobnost mentalnog zatvaranja vrata brigama u vezi crkve i otvorite ih za uživanje u svom braku i obitelji. Dogovorite se sa svojom ženom da kod kuće nećete raspravljati o stvarima crkve. To ne samo da je zdravo za vaš brak; nego također i za vašu djecu. Koliko god je moguće, trebate ih sačuvati od bolnih situacija s kojima se u crkvi susrećete.

REKREACIJA JE DIO VAŠE SLUŽBE Priroda nas uči koliko je rekreacija važna. Telad poskakuje, ždrijebad skakuće, ovce se igraju u polju, psi trče za loptom, mačići


Reklame nova izdanja Karl Vaters Autor ove zanimljive knjige provokativno, ali biblijski utemeljeno i prožeto vlastitim iskustvom poziva pastore na drukčije i dublje promišljanje o vrijednostima, stavovima i katkad kompleksima povezanima za veličinu crkve. Naše percepcije i vrijednosni sudovi ukazuju na problem - našu čestu tendenciju da zaboravimo najvažnije, kao i širu sliku Božjeg kraljevstva. Ova knjiga nije apologija za status quo, već vodi dublje i dalje ukazujući na bit Crkve Isusa Krista. Poziv je to i na redefiniciju uspjeha koji se u crkvi ne smije nužno poistovjetiti s opsesijom brojkama i prebrojavanja kao ni kopiranja, uspoređivanja i natjecanja.

se poigravaju s klupkom vune. Ne dopustite da neprijatelj učini da se osjećate krivima zbog toga što odvajate vrijeme za igru. Igrajte da se zabavite ... ne da pobijedite. Igranje s nekim tko mora pobijediti nije zabavno. Pronađite nešto u čemu uživate i vi i vaša žena i zajedno to radite tri ili četri puta mjesečno. Dok su vam djeca još mala, imajte najmanje jednu zabavnu večer tjedno kao obitelj. Ne silite ih da se igraju nešto što je vama zabavno. Neka rade ono što njih zabavlja. Bog vas nije pozvao u službu da vas isfrustrira. On želi službu kako bi ispunio svoju volju. On želi da vi uživate u djelu

Gospodnjem. Pažljivo birajte prijatelje. Izbjegavajte ljude koji stenju pod jarmom službe. Kad odete od njih, osjećat ćete se iscijeđeno. Ponekad je nužno služiti takvim ljudima. Ali birajte prijatelje među onima koji ljube Gospoda, uživaju u životu i u vrijeme koje provodite s njima ispunjavaju vas energijom. Ne zaboravite Pavlovo ohrabrenje: "Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima, ponajpače domaćima u vjeri" (Galaćanima 6,9-10). Preveli Goran Punda i Ivana Radan Punda

  Richard D. Dobbins, Ph. D., je osnivač EMERGE, i

Izvori

Kršćanski nakladni zavod Cvjetkova 31 31 000 Osijek .................................................

Narudžbe/ EPC RH Kosirnikova 76 10000 Zagreb

E-mail: tajnistvo@epc.hr Tel/fax: 00 385 (0)1 3700 966

trenutno ravna Richard D. Dobbins Institute of Ministry koji je 2007. Osnovao u Naplesu na Floridi. Posjetite njegovu internetsku stranicu: www.drdobbins.com

Proljeće 2014. 39


Prema izvrsnosti u životu i službi

E

rvin: Biti crkveni voditelj u bilo kojem obliku (pastor, starješina, propovjednik…) nije lagana i ugodna zadaća. Mala ili nikakva plaća, izloženost kritici, prevelika i nerealna očekivanja koja ponekad lokalna crkva ima prema svojim voditeljima, tu službu čine ponekad prilično nepoželjnom. S druge strane, ovisno o lokalnoj zajednici, položaj crkvenog voditelja može biti različit. Postoje zajednice u kojima se crkveni voditelj postavlja kao "tiranin" ili "diktator", a postoje zajednice u kojima je položaj crkvenog voditelja "otirač za noge". Sretne su zajednice i crkveni voditelji gdje crkveni voditelj može biti i jest ono što i treba biti, a to je "pastir svojega stada". Uzimajući u obzir ove datosti, u ovome se članku želim dotaknuti pitanja autoriteta crkvenog voditelja te odmah na početku želim istaknuti dvije stvari: a) crkveni voditelj posjeduje određeni autoritet koji mu daje pravo autoritativnog djelovanja; b) autoritet kojeg posjeduje ne daje mu imunitet od potrebe priznavanja vlastitih propusta, pogrešaka i prijestupa. Ispravno razumijevanje ovih dviju tvrdnji, spriječit će crkvenog voditelja da se ponaša poput nekog diktatora i pomoći će lokalnim zajednicama da ne tretiraju svoje pastire s nepoštovanjem, nego da im daju čast koja im pripada. U čemu leži tajna autoriteta crkvenog voditelja? Ponekad pastiri upadaju u zamku misleći da njihov autoritet proizlazi iz položaja na kojem se nalaze. Oni misle, "ja sam pastor i zato jer sam pastor, ja imam autoritet". Ovo je blizu istine, ali je pogreš-

40 Duhovno vrelo

ERVIN BUDISELIĆ I GORAN PUNDA no. Prava je istina sljedeća: autoritet pastira proizlazi iz njihovih funkcija koje proizlaze iz njihovog položaja pastira. Rečeno drugim riječima: Bog je u Crkvi postavio crkvene voditelje na određeni položaj, a iz tog položaja proizlaze određene svrhe, funkcije i zadaće koje crkveni voditelj treba činiti. Onoga trenutka kada crkveni voditelj prekorači, zanemari ili zloupotrijebi svoje funkcije ili zadaće, kada okrene leđa Božjoj svrsi ili namjeri s kojom je postavljen na položaj autoriteta, on gubi svoj Bogom dani autoritet bez obzira na svoj crkveni položaj. Ukoliko je Bog postavio pastire da pasu Božje stado, onog trenutka kada oni to prestanu činiti, ili kada to počnu činiti na pogrešan način, oni gube svoj autoritet bez obzira na svoj položaj, jer kao što je već rečeno, autoritet njihovog položaja ovisi o tome ispunjavaju li Bogom dane svrhe ili funkcije zbog kojih su postavljeni na određeni položaj. Nasreću, crkveni voditelj nije saborski zastupnik kojeg saborski imunitet štiti od odgovornosti za ono što čini ili ne čini kao privatna osoba.

UČITE OD STOTNIKA Priča o Isusu i rimskome stotniku možda najbolje otkriva narav autoriteta. Naime stotnik izjavljuje da je on osoba koja se i sama nalazi pod tuđim autoritetom te da i on ima pod sobom ljude kojima on predstavlja autoritet. Ovaj stotnik je mogao zahtijevati poslušnost i pokornost od svojih ljudi jer je i sam bio poslušan i pokoran svojim nadređenima. Jednako tako, crkveni pastiri su osobe koje imaju određeni autoritet nad drugima upravo zato jer se i same nalaze i stoje pod Božjim autoritetom. Shodno


tome, ukoliko pastir "ispadne" iz Božjeg autoriteta (ili iz okvira zadanih funkcija koje su povezane s njegovim položajem na kojeg je postavljen), njegov autoritet nad drugim ljudima postaje upitan, jer sam ne stoji pod izvorom svakog autoriteta – Bogom. U čemu je najveći izazov pastira? Naime, ima ih podosta, ali nekako smatram da je njihov najveći izazov u tome što su ljudi i nalaze se u odnosu s drugim ljudima. Budući da su pastiri ljudi kao i svi drugi, i sami su podložni slabostima i napastima, a ako ovome dodamo još i činjenicu da se po prirodi posla nalaze u bliskome odnosu s drugim nesavršenim ljudima, upravo ti i takvi odnosi imaju potencijal iz njih izvući sve ono najbolje, ali i najgore. Poznato je da se prava narav pojedinca otkriva u bliskim odnosima s drugim ljudima. Svatko tko je ušao u bračnu zajednicu, zna o čemu govorim. Jedno je "hodati" s nekom osobom, a drugo je s tom istom osobom ući u bračni savez i promatrati "ljepotu" njegove/njezine nesavršenosti 24/7. S dolaskom djece unutar braka stanje se za te iste osobe još više pogoršava. Poznato je da su djeca nerazumna, neodgojena, sklona neposluhu, ispadima raznih vrsta, zahtjevna na mnogo načina itd. i upravo taj odnos ima u sebi potencijal u ljudima izvući iz njih ono najgore. Jednako tako, pastir i sam osoba koja se mora nositi sa svojim slabostima, ima priliku zbog prirode svojeg posla vidjeti, čuti i doživjeti sve i svašta. Upravo to "sve i svašta" u njemu može dodatno izvući na površinu njegove vlastite probleme i nesavršenosti. Ovisno o tome kako će se pastir postaviti prema ovome izazovu, on može postati diktator ili "otirač za noge". Ukoliko uspješno ne riješi svoja "osobna pitanja" (issues) na prikladan način, on se može početi skrivati iza svojeg pastirskog položaja (on mu služi kao zaštita da se ne mora nositi sa svojim vlastitim slabostima) i samim time se polako pretvarati u diktatora. Jednako tako pastir pod stalnim pritiskom i samosviješću može postati shrvan vlastitom nedostojnošću da obnaša svoju crkvenu službu te se može pretvoriti u "otirač za noge" drugim vjernicima. No, koje su to karakteristike pastira kao diktatora, a koje pastira kao "otirača za noge"?

Biti crkveni voditelj u bilo kojem obliku nije lagana i ugodna zadaća. Mala ili nikakva plaća, izloženost kritici, prevelika i nerealna očekivanja koja ponekad lokalna crkva ima prema svojim voditeljima, tu službu čine ponekad prilično nepoželjnom.

DIKTATOR ILI PAPUČAR? Pastir postaje diktator onog trenutka kada mu njegov položaj daje za pravo da je on uvijek u pravu, kada mu služi kao zaštita od opravdanih kritika ili kao zaštita od suočavanja sa svojim vlastitim slabostima. U takvoj shemi, pastir se poistovjećuje sa svojim položajem te se svaka kritika prema osobi smatra kao kritika položaja pastira ili kako se to popularno kaže "napad na Božjeg pomazanika". Koliko je to apsurdno nije potrebno posebno naglašavati, no žalosno je da postoje pastiri koji ne razlikuju sebe kao osobe od položaja kojeg imaju u Božjem vinogradu. Naravno da svaka kritika nije "napad na Božjeg pomazanika", niti položaj pastira mu daje za pravo da je on uvijek i u svemu u pravu, a samim time, svako protivljenje nije automatski protivljenje Božjem autoritetu. Nažalost, nesigurnost u vlastiti identitet čini ponekad pastire sklonima da sigurnost i snagu vlastitog identiteta crpe iz svojeg crkvenog položaja umjesto iz onoga tko su oni u Kristu Isusu. Problematika pastira kao "otirača za noge" malo je složenija. Naime, ovisno o crkvenom uređenju, pastir može imat manje ili veće ovlasti u odnosu na crkvenu zajednicu. Shodno tome,

Proljeće 2014. 41


Prema izvrsnosti u životu i službi

© 2008. Paul F. Gray (Korišteno s dopuštenjem)

"Znaš, nakon samo tjedan dan ovoga, skužio sam da ekipa koja se odlučuje za misiju, zbilja zna znanje."

ukoliko zajednica ima veći autoritet od pastira, pastir može već samim crkvenim uređenjem biti smatran svojevrsnim "otiračem za noge". No postoji i ona druga strana medalje koja glasi da pastir kao osoba svjesna svojih slabosti može njima podleći i biti smatran nedostojnim da obnaša svoj položaj. Jednako tako, crkvena zajednica koja primjećuje i vidi te iste slabosti, može prijeći granicu pristojnosti i početi svojeg crkvenog voditelja tretirati s nepoštovanjem stvarajući na taj način plodno tlo da se pastir počne smatrati "otiračem za noge". Međutim, ukoliko je pastir otvoren i iskren glede vlastitih slabosti i rješava ih na pravi način, te unatoč svemu, prikladno obavlja zadaće i funkcije koje proizlaze iz njegovog crkvenog položaja, nema razloga da takva osoba bude tretirana od strane drugih kao "otirač za noge". Bog treba crkvene voditelje, no isto tako Bog treba crkvene voditelje koji ispravno razumiju svoju funkciju i položaj. Crkva na poziciji crkvenih upravitelja ne treba nove Napoleone, niti "papučare". Ona treba ljude poput onog rimskog stotnika koji razumiju da autoritet kojeg imaju nad drugim ljudima proizlazi iz činjenice da se i sami nalaze pod nečijim autoritetom te da ne mogu upravljati crkvom kako im se mili i prohtije. Ona treba ljude poput Davida koji će unatoč prijestupu biti otvoreni za "proročki" ukor ukoliko uistinu u nečemu i zaslužuju ukor. Što bi se dogodilo da je David shvatio Natanov ukor (2 Sam 12) kao "napad na Božjeg pomazanika"? Natan bi u tome slučaju napustio zemlju živih, a u današnjem kršćanstvu bi takve osobe završile izbačene iz crkve obilježene raznim negativnim etiketama.

ZDRAVLJE PRIJE SVEGA Goran: Pavao daje upute efeškim nadglednicima: "Pazite na se i na cijelo stado u kojem vas je Duh Sveti postavio nadglednicima da pasete Crkvu Božju..." (Djela 20,28, moj naglasak). Sličnu ekshortaciju upućuje svom učeniku Timoteju: "Pazi na samog sebe i na nauku! ... , jer radeći ovo spasit ćeš i samog sebe i svoje slušatelje" (1. Timoteju 4,16, moj naglasak). Za očekivati je da

42 Duhovno vrelo

voditelj crkve, tj. propovjednik daje "okus" svojoj zajednici koju hrani Božjom riječju. Zapravo, on ju hrani svojom interpretacijom Božje riječi, to jest osobnom interpretativnom paradigmom sačinjenom od mnogih subjektivnih čimbenika o kojima u ovom članku ne možemo govoriti. Kad god netko tvrdi da je samo njegova doktrina u cijelosti istinita, sa sigurnošću možemo ustvrditi kako se tu radi o dogmatizmu, nerazumijevanju epistemoloških procesa, nepoznavanju metodoloških ograničenja egzegeze i hermenautike, pa čak i demagogiji (uopće ne uvodim "diktaturu relativizma"). Izvor određuje kvalitetu vode ( Jakov 3,11-12). Da bi crkveni vođe izbjegli dvostruku zamku (diktator/papučar), od neizmjerne je važnosti poslušati i implementirati Pavlove poticaje, u cilju osiguravanja zdravlja zajednice. Prvenstveno treba održavati vlastito zdravlje kao vođa, ne nužno u fizičkom smislu, koliko zdravlje u duhovno-duševno-emocionalnoj domeni. Poznavanje isključivo biblijskog teksta, što je samo po sebi vrlo jednostavno i ne odveć zahtjevno, nije jamac da je propovjednik zdrav u kršćansko-holističkom smislu. Često nalazimo na slučajeve da pastori godinama žive s popriličnom količinom nezdrave i neriješene emocionalno-socijalne prtljage (issues), koja se bez većih problema može zamaskirati evanđeosko-biblijskim žargonom, kršćanskoj subkulturi imanentnim frazama, a kojom neminovno opterećuju svoju zajednicu, svoje odnose s drugim ljudima, pa i sa samim Bogom. Ja bih, uz sve u ovom članku prethodno rečeno, kao značajan problem izdvojio strah, za kojeg Pavao i Ivan tvrde da je jedan od najčešćih i najvažnijih indikatora nepoznavanja Božje naravi i djelovanja Svetog Duha u nečijem životu i službi (vidi 2. Timoteju 1,9 i 1 Ivanova 4,18). Strah kao duhovna pojava, stanje duše i emocija, zapravo je simptom krize identiteta. Ovisno o tome kako pastor doživljava Boga i što o Bogu vjeruje, ovisit će i "razina" njegovog zdravlja i kvaliteta njegova života, te razina straha kao lakmusa nevjere i nedostatka istinske ljubavi. Ako pastor ima problem u prihvaćanju Božje bezuvjetne ljubavi, milosti i oproštenja, što će se manifestirati kao strah, ostat će religiozan u tom smislu da će svojim djelima pokušati zadobiti Božju naklonost i prihvaćanje. Uz to, njegov će identitet biti uvelike determiniran njegovim postignućima/uspjehom u službi - pošto je u današnjem kompetitivnom kapitalističkom kontekstu u kojem je uspjeh bitno, ako ne i jedino, mjerilo nečije vrijednosti. U želji da pred Bogom i ljudima, možda i podsvjesno, zadobije ili poveća vlastitu vrijednost koja je manifestirana magnitudom njegove službe, te ostvari nekakve ambicije, voditelj želi podići angažman i razinu djelotvornosti svoje crkve bezbrojnim aktivnostima i programima. To će dakako rezultirati sadržajno takvim propovjedima u kojima se naglašava rad za Boga, žrtvovanje za crkvu i pastora, odricanje, trapljenje, elitizam itd., kao najdjelotvornijim sredstvima za postizanje zadanih ciljeva. U takvom ozračju kao najviše vrednote ističu se religioznost, žrtva, molitva i dobra djela koja doprinose evangelizaciji, spašavanju svijeta i rastu lokalne crkve. Kako bi osigurali uspješnu provedbu i ostvarivanje ovakvih stavova, pastori i propovjednici će shodno tomu, uz motivacijske govore, uvelike rabiti retoriku natopljenu zastrašivanjem i osjećajem krivnje, a bez ikakve sumnje obilno potkrijepljenu prigodnim biblijskim navodima. Riječima filozofa Larsa Fr. H. Svendsena: "Strah može biti učinkovit alat za održavanje reda u društvu", samim tim i u crkvi, kao društvenoj zajednici. No valja naglasiti


Poznavanje isključivo biblijskog teksta, što je samo po sebi vrlo jednostavno i ne odveć zahtjevno, nije jamac da je propovjednik zdrav u kršćansko-holističkom smislu. Često nalazimo na slučajeve da pastori godinama žive s popriličnom količinom nezdrave i neriješene emocionalno-socijalne prtljage, koja se bez većih problema može zamaskirati evanđeoskobiblijskim žargonom, kršćanskoj subkulturi imanentnim frazama, a kojom neminovno opterećuju svoju zajednicu, svoje odnose s drugim ljudima, pa i sa samim Bogom. da takav diskurs ne pripada novozavjetnom kontekstu niti je komplementaran Božjoj objavi u Isusu Kristu. On je produkt navedenih čimbenika koji najčešće proistječu iz osobnih neriješenih problema (issues) jedne, u ovom slučaju, ključne osobe. Zbog toga u crkvi nastaje fenomen "diktatora" te zlouporabe autoriteta, kao i "duhovnog i verbalnog zlostavljanja". Upravo je zato Pavao prvenstveno apelirao na zdravlje nadglednika , odnosno propovjednika, pastora, vođa. Zdrav (psihički, duhovno, pa i tjelesno) vođa - zdrava crkva. Zdrava nauka (teologija, paradigma, interpretacija) - zdrav pojedinac, zdrav život, zdrava crkva, i društvo u cjelini.

ZAKLJUČAK Crkva Isusa Krista jest teokracija što znači da u njoj Bog ima vrhovnu vlast. Nažalost, ponekad pastiri koji su produžena ruka tog autoriteta u Božje ime čine i govore neke stvari s kojima Bog nema nikakve veze. Hvala Bogu za autoritet koji omogućuje red i stabilnost, no potrebno je ispravno razumjeti taj autoritet – kako od strane pastira tako i od strane vjernika. Da bi funkcioniranje i provođenje autoriteta bilo i ostalo u zdravoj, biblijskoj i od Boga ovlaštenoj domeni, nužno je osigurati duhovno i duševno zdravlje vođa, pastora, propovjednika, te svih službenika, ispravnim razumijevanjem Evanđelja, njegovim naviještanjem, vjerovanjem i implementacijom.

  Mr.Th. Ervin Budiselić, je profesor Novog zavjeta na Biblijskom institutu u Zagrebu.

  Goran Punda, je pastor EPC Jelenovac u Zagrebu. BILJEŠKE 1   Lars Fr. H. Svendsen, Strah, TIM press, Zagreb, 2010., str. 138. 2   "Vi ste sol zemlji. Vi ste svjetlo svijetu" (Matej 5,13-14).

Proljeće 2014. 43


Proljeće 2014.

Prema izvrsnosti u životu i službi

04

WARREN D. BULLOCK

11

JEFFREY W. DOVE

16

H. MAURICE LEDNICKY

Broj 28

Služba utemeljena na odnosima: povezivanje odozdo prema gore Ako su odnosi tako bitni za naše duhovno zdravlje, dugovječnost službe i obitelj, zašto neki propovjednici žive relativno izolirani?

Uravnotežena služba i praktičan pentekostalni pastor Koje su karakteristike zdrave, rastuće i uravnotežene službe? Otvorena diskusija uz poziv za traženjem i uspostavljanjem ravnoteže u praktičnom svakodnevnom životu i službi u lokalnoj crkvi.

Uvod u seriju Život u kraljevstvu Ova serija je mješavina biblijske teologije i praktične primjene. Živjeti kao zreli vjernik u svijetu gdje zlo raste zahtijeva konstantnu budnost.

Dva duhovna kraljevstva (Prvi dio) Kraljevstvo svjetla i Kraljevstvo tame: svaka živuća osoba se nalazi u jednom od ova dva duhovna kraljevstva.

20

HENRY CLOUD

Nužni rezovi, orezivanje i uravnotežen život

25 26

WARREN D. BULLOCK

Zašto se bojim reći vam tko sam?

MARK WOOTTON

Serija Potpuni pentekostalac

Raditi previše i raditi previše krivih stvari dva su najveća krivca za neuravnotežen život. Postoje li vitalni dijelovi vašeg života i službe koji nisu uravnoteženi i ne dobivaju vaše najbolje vrijeme i energiju? Razina odnosa koji imamo s drugima odražava se u vrsti komunikacije koju imamo s njima. Ova serija na svjež način zauzima pogled na ono što Biblija podrazumijeva pod pojmom Pentekost, a samim tim i pentekostalac.

Uvidi iz blagdana Pentekosta (Prvi dio) Naš prvi uvod u Pentekost nije u Djelima 2, već u Starom zavjetu. Pedesetnica je jedan od sedam godišnjih blagdana koje je Bog zapovijedio djeci Izraelovoj.

33

RICHARD D. DOBBINS

Ponovno postati snažan: Kako vratiti vaše emocionalno zdravlje

40

ERVIN BUDISELIĆ I GORAN PUNDA

Autoritet crkvenog voditelja

Donosimo nekoliko prijedloga kako izići ispod preteškog jarma i nepodnošljivog tereta pretovarene službe. U čemu leži tajna autoriteta crkvenog voditelja?

Časopis za praktičnog pentekostalnog pastora

Duhovno vrelo br 28 web  

religious magazine for pastors

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you